Zakon o razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći inozemstvu

NN 146/2008 (17.12.2008.), Zakon o razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći inozemstvu

HRVATSKI SABOR

4017

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O RAZVOJNOJ SURADNJI I HUMANITARNOJ POMOĆI INOZEMSTVU

Proglašavam Zakon o razvojnoj suradnji i humanitarnoj pomoći inozemstvu, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 5. prosinca 2008. godine.

Klasa: 011-01/08-01/162

Urbroj: 71-05-03/1-08-2

Zagreb, 12. prosinca 2008.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O RAZVOJNOJ SURADNJI I HUMANITARNOJ POMOĆI INOZEMSTVU

I. OPĆE ODREDBE

Predmet Zakona

Članak 1.

Ovim se Zakonom određuju ciljevi, instrumenti, koordinacija, provedba te financiranje razvojne suradnje i humanitarne pomoći inozemstvu koju pruža Republika Hrvatska.

Definicije osnovnih pojmova

Članak 2.

Pojmovi koji se rabe u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje:

»razvojna suradnja« je tehnička suradnja, programska pomoć, zajednička ili izravna ulaganja, kreditna, financijska i izvozna podrška, sudjelovanje u mirovnim operacijama, humanitarna pomoć i doprinosi međunarodnim organizacijama,

»razvojna pomoć« je instrument razvojne suradnje, a uključuje pomoć u novcu i investicijama sa svrhom podrške razvoju slabije razvijenih zemalja te prevladavanja hitnih problema i njihovih posljedica,

»službena razvojna pomoć« su aktivnosti i mjere osmišljene za promicanje održivog razvoja u slabije razvijenim zemljama koje se financiraju iz proračunskih sredstava Republike Hrvatske, a koriste se u skladu s propisima Odbora za razvojnu pomoć (DAC) Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (u daljnjem tekstu: Odbor za razvojnu pomoć OECD-a) o službenoj razvojnoj pomoći za pružanje bilateralne, trilateralne, multilateralne razvojne pomoći i humanitarne pomoći inozemstvu,

»zemlja primateljica« je zemlja koju je Odbor za razvojnu pomoć OECD-a uvrstio na popis zemalja kvalificiranih za primanje pomoći,

»bilateralna službena razvojna pomoć« je provedba razvojnih programa i razvojnih projekata u zemlji primateljici koje financira Republika Hrvatska,

»trilateralna službena razvojna pomoć« je sudjelovanje u provedbi razvojnih programa i razvojnih projekata koji se provode u zemlji primateljici, a koje sufinancira Republika Hrvatska,

»multilateralna službena razvojna pomoć« su novčani prilozi koji se isplaćuju iz proračunskih ili drugih sredstava Republike Hrvatske međunarodnim organizacijama kojih je Republika Hrvatska članica, uključujući Europsku uniju, a koji se prema pravilima Odbora za razvojnu pomoć OECD-a smatraju službenom razvojnom pomoći,

»humanitarna pomoć inozemstvu« su aktivnosti potpore, pomoći i zaštite s ciljem pomoći ljudima u trećim zemljama, naročito najranjivijim među njima, a prvenstveno onima u slabije razvijenim zemljama, žrtvama prirodnih katastrofa, žrtvama kriza izazvanih ljudskim djelovanjem, kao što su ratovi i izbijanje sukoba, ili žrtvama sličnih izvanrednih situacija ili okolnosti, bez obzira na rasnu, etničku, vjersku, spolnu i dobnu pripadnost, nacionalnost ili političko opredjeljenje žrtava, a u skladu s potrebama i interesima žrtava.

Načela provedbe

Članak 3.

Načela na temelju kojih se provodi ovaj Zakon su načelo učinkovitosti, načelo transparentnosti i načelo komplementarnosti:

»načelo učinkovitosti« prema kojem će Republika Hrvatska na učinkovit način pružati službenu razvojnu pomoć, a koordinacija, vođenje i nadzor projekata razvojne pomoći bit će u skladu s načelima učinkovitosti pomoći iz Pariške deklaracije iz 2005.,

»načelo transparentnosti« prema kojem će dodjela sredstava za projekte, programe i humanitarnu pomoć inozemstvu, kao i njihov nadzor, temeljiti na načelima dobrog upravljanja te će se provoditi u dogovoru s tijelima državne uprave, lokalne i područne (regionalne) samouprave, organizacijama civilnog društva, privatnim sektorom, akademskom zajednicom i drugim zainteresiranima,

»načelo komplementarnosti/komparativnih prednosti« prema kojem će Republika Hrvatska pružati razvojnu pomoć na područjima u kojima ima specifična znanja i iskustva koja mogu biti korisna za zemlju primateljicu te pridonijeti njezinom razvoju.

II. CILJEVI

Članak 4.

Na području razvojne suradnje i humanitarne pomoći inozemstvu Republika Hrvatska ima sljedeće ciljeve:

– ublažavanje siromaštva i gladi,

– promicanje održivoga gospodarskog, društvenog i ekološkog razvoja,

– osiguravanje globalnog mira i sigurnosti, naročito putem unapređivanja institucija demokracije, vladavine prava, dobrog upravljanja te poštivanja ljudskih prava,

– promicanje opće dostupnosti obrazovanja,

– poboljšanje kvalitete osnovnih zdravstvenih usluga,

– promicanje gospodarske suradnje,

– pomoć u humanitarnim krizama.

III. AKTI KOJIMA SE UTVRĐUJE POLITIKA I PLANIRA SLUŽBENA RAZVOJNA POMOĆ

Članak 5.

Akti kojima se utvrđuje politika i planira službena razvojna pomoć su Nacionalna strategija razvojne suradnje Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Nacionalna strategija) i Provedbeni program Nacionalne strategije razvojne suradnje Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Provedbeni program).

Članak 6.

Nacionalnu strategiju donosi Hrvatski sabor za razdoblje od pet godina te se njome utvrđuju sektorski, teritorijalni i drugi prioriteti bilateralne, trilateralne i multilateralne službene razvojne pomoći.

Članak 7.

Provedbeni program, koji je utemeljen na Nacionalnoj strategiji, donosi Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada). Provedbenim programom utvrđuje se plan aktivnosti na području službene razvojne pomoći za odnosnu proračunsku godinu.

IV. KOORDINACIJA I MEĐURESORNA SURADNJA

Članak 8.

Ministarstvo nadležno za vanjske poslove (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je koordinacijsko tijelo za međunarodnu razvojnu suradnju i humanitarnu pomoć inozemstvu Republike Hrvatske te osigurava sljedeće:

– pripremu politike službene razvojne pomoći Republike Hrvatske, koordinaciju pripreme i koordinaciju provedbe službene razvojne pomoći,

– pripremu nacrta Nacionalne strategije i podnošenje iste Vladi,

– pripremu prijedloga Provedbenog programa i podnošenje istog Vladi,

– koordinaciju i usklađivanje službene hrvatske razvojne pomoći sa službenom razvojnom pomoći država članica Europske unije i službenom razvojnom pomoći Europske zajednice te ostalim državama,

– pripremu prijedloga Vladi za upućivanje humanitarne pomoći inozemstvu,

– prikupljanje statističkih podataka od drugih tijela središnje državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i javnih institucija te pripremu sažetoga statističkog izvješća o korištenju sredstava za provedbu službene razvojne pomoći u skladu s pravilima Odbora za razvojnu pomoć OECD-a.

V. PROVEDBA

Članak 9.

Tijela središnje državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te javne institucije koje sudjeluju u opsegu svoje nadležnosti u provedbi službene razvojne pomoći:

– informirat će Ministarstvo o postupcima i napretku provedbe aktivnosti službene razvojne pomoći u polugodišnjim intervalima,

– dostavljat će statističke podatke o korištenju sredstava za pružanje službene razvojne pomoći u skladu s pravilima Odbora za razvojnu pomoć OECD-a i dostavljati ih Ministarstvu u tromjesečnim intervalima.

VI. FINANCIRANJE

Članak 10.

Bilateralna, trilateralna i multilateralna službena razvojna pomoć financira se u skladu s međunarodnim sporazumima koje je Republika Hrvatska potpisala i ratificirala.

Sredstva za provedbu službene razvojne pomoći osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske za svaku godinu u skladu s Nacionalnom strategijom i Provedbenim programom.

Izvješće o provedbi službene razvojne pomoći Vlada podnosi Hrvatskom saboru jednom godišnje.

VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 11.

Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2009.

Klasa: 550-05/08-01/02

Zagreb, 5. prosinca 2008.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v.r.