HRVATSKI SABOR
798
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA
Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 13. ožujka 2009. godine.
Klasa: 011-01/09-01/29
Urbroj: 71-05-03/1-09-2
Zagreb, 19. ožujka 2009
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O STRANCIMA
Članak 1.
U Zakonu o strancima (»Narodne novine«, br. 79/07.) članak 8. briše se.
Članak 2.
U članku 11. iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:
»Iznimno od stavka 1. ovoga članka, putni list za stranca može se izdati i drugom strancu ako za to postoje opravdani razlozi.«
Članak 3.
U članku 12. stavku 1. točki 2. na kraju se umjesto točke stavlja zarez te se dodaje točka 3. koja glasi:
»3. u slučajevima iz članka 11. stavka 2. ovoga Zakona – policijska uprava, odnosno policijska postaja ili diplomatska misija, odnosno konzularni ured Republike Hrvatske, uz prethodnu suglasnost Ministarstva.«.
Članak 4.
U članku 25. stavku 1. iza točke 3. dodaju se nove točke 4. i 5. koje glase:
»4. stranac na zahtjev diplomatske misije, odnosno konzularnog ureda ne priloži dokaz o odgovarajućem zdravstvenom ili putnom osiguranju, za pokriće troškova koji bi mogli nastati u svezi s povratkom u državu iz koje dolazi, zbog zdravstvenih razloga, žurne medicinske svrhe i/ili žurnoga bolničkog liječenja i hitnog pružanja zdravstvene zaštite,
5. stranac na zahtjev diplomatske misije, odnosno konzularnog ureda ili policijske postaje nadležne za kontrolu prelaska državne granice ne omogući uzimanje svojih biometrijskih podataka,«.
Dosadašnja točka 4. postaje točka 6.
Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
»Biometrijski podaci, u smislu stavka 1. točke 5. ovoga članka, su fotografija i otisci prstiju.«.
Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.
Članak 5.
U članku 27. dodaje se novi stavak 1. koji glasi:
»Policijska postaja nadležna za kontrolu prelaska državne granice tijekom obavljanja granične kontrole može unositi i ispravljati podatke u unaprijed pribavljenim vizama.«.
Dosadašnji stavak 1. postaje stavak 2.
Članak 6.
U članku 34. stavku 1. točki 3. riječi: »članka 35. stavka 4.,« brišu se.
Članak 7.
U članku 35. stavak 4. briše se.
Članak 8.
U članku 37. stavak 2. mijenja se i glasi:
"Iznimno od stavka 1. ovoga članka, strancu će se zabraniti izlazak iz Republike Hrvatske ako:
1. prilikom izlaska iz Republike Hrvatske upotrijebi tuđu ili krivotvorenu putnu ili drugu ispravu ili
2. postoji opravdana sumnja da namjerava izbjeći kazneno ili prekršajno gonjenje, izvršenje kazne ili druge kaznene, odnosno prekršajne sankcije ili uhićenje.«.
Članak 9.
U članku 39. iza stavka 3. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:
»Prijevoznik, u smislu ovoga Zakona, je fizička ili pravna osoba koja ima registriranu djelatnost pružanja usluga prijevoza osoba.
Odredbe ovoga članka odnose se i na zapovjednika plovila za šport i razonodu.«.
Članak 10.
U članku 45. stavku 1. točki 5. na kraju se umjesto točke stavlja zarez te se dodaje točka 6. koja glasi:
»6. ne plati troškove svoga prisilnog udaljenja.«.
Članak 11.
U članku 46. stavak 1. mijenja se i glasi:
»Odobrenje za privremeni boravak mora imati stranac koji namjerava boraviti u Republici Hrvatskoj u svrhe utvrđene člankom 51. ovoga Zakona.«.
Članak 12.
U članku 48. stavku 1. riječ: »nadležnoj« briše se.
U stavku 2. riječ: »stranac« briše se, a iza riječi: »može« dodaje se riječ: »se«.
Točka 2. mijenja se i glasi:
»2. se traži spajanje obitelji s hrvatskim državljaninom ili azilantom,«.
Točka 4. mijenja se i glasi:
»je svrha boravka rad stranca,«.
Iza točke 4. dodaje se točka 5. koja glasi:
»5. se radi o strancu koji dolazi u svrhu znanstvenog istraživanja.«.
Iza stavka 3. dodaju se stavci 4. 5. i 6. koji glase:
»Zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak stranac podnosi osobno, osim u sljedećim slučajevima:
– ako zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u svrhu rada, na temelju radne dozvole, za stranca podnosi poslodavac istodobno sa zahtjevom za izdavanje radne dozvole iz članka 121. ovoga Zakona,
– ako zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u svrhu rada, na temelju poslovne dozvole, stranac podnosi istodobno sa zahtjevom za izdavanje poslovne dozvole iz članka 134. ovoga Zakona,
– ako je riječ o osobi s invaliditetom, što se dokazuje odgovarajućom dokumentacijom,
– ako je riječ o spriječenosti zbog hospitalizacije, što se dokazuje odgovarajućom bolničkom dokumentacijom.
U slučajevima iz stavka 4. podstavka 2., 3. i 4. ovoga članka zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak može podnijeti ovlašteni opunomoćenik.
U slučaju iz stavka 4. podstavka 1. i 2. ovoga članka, odobrenje boravka preuzima stranac osobno u nadležnoj policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji ili u diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske. U slučajevima iz stavka 4. podstavka 3. i 4. ovoga članka odobrenje boravka može preuzeti ovlašteni opunomoćenik.«.
Članak 13.
U članku 50. iza stavka 1. dodaju se novi stavci 2., 3. i 4. koji glase:
»Iznimno od stavka 1. ovoga članka, o zahtjevu za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u svrhu rada, na temelju radne dozvole, odlučuje policijska uprava, odnosno policijska postaja prema mjestu sjedišta poslodavca, odnosno podružnice ili predstavništva.
Iznimno od stavka 1. ovoga članka, o zahtjevu za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u svrhu rada, na temelju poslovne dozvole, odlučuje policijska uprava, odnosno policijska postaja sukladno članku 134. stavku 1. ovoga Zakona.
O zahtjevima za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u svrhu rada, te za izdavanje radne, odnosno poslovne dozvole, nadležna policijska uprava, odnosno policijska postaja odlučuje istodobno.«.
Dosadašnji stavci 2. i 3. postaju stavci 5. i 6.
Članak 14.
U članku 54. stavku 1. točka 5. mijenja se i glasi:
»5. ako se iselio iz Republike Hrvatske ili neprekidno boravi u inozemstvu duže od 30 dana,«.
Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:
»Rješenje iz stavka 1. točke 4. i 5. ovoga članka može se donijeti bez prethodnog saslušanja stranca, ukoliko je prethodno bio obaviješten da se vodi postupak za prestanak privremenog boravka.«.
Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4.
Iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:
"Iznimno od stavka 1. točke 5. ovoga članka, strancu koji do 90 dana iz opravdanih razloga izbiva iz Republike Hrvatske neće prestati privremeni boravak ukoliko o istom obavijesti nadležnu policijsku upravu, odnosno policijsku postaju.«.
Članak 15.
U članku 56. stavku 1. podstavku 5. na kraju se umjesto točke stavlja zarez te se dodaju podstavci 6., 7., 8., 9., 10., 11. i 12. koji glase:
»– stranca na privremenom boravku koji u Republici Hrvatskoj provodi projekte ili radi na temelju međunarodnih ugovora,
– stranca na privremenom boravku čiji je status reguliran Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između europskih zajednica i njihovih država članica i Republike Hrvatske,
– stranca na privremenom boravku koji je premješten u okviru internog transfera osoblja unutar trgovačkih društava, kako je definirano Protokolom o pristupanju Republike Hrvatske Marakeškom ugovoru o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije,
– stranca na privremenom boravku koji je strani dopisnik akreditiran u Republici Hrvatskoj ili izvjestitelj stranih medija,
– stranca na privremenom boravku kojem je izdana poslovna dozvola,
– stranca na privremenom boravku koji radi na temelju radne dozvole izvan godišnje kvote, a obavlja ključne poslove u trgovačkom društvu, podružnici i predstavništvu,
– stranca na privremenom boravku koji u Republici Hrvatskoj obavlja vjersku službu.«.
U stavku 2. riječi: »i pružanja usluga u ime inozemnog poslodavca« brišu se.
Članak 16.
U članku 57. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
»Brakom iz koristi, u smislu ovoga Zakona, smatra se brak koji je sklopljen radi izbjegavanja uvjeta koji su potrebni za ulazak i boravak stranca.«.
Dosadašnji stavci 2. i 3. postaju stavci 3. i 4.
Članak 17.
Članak 59. mijenja se i glasi:
»Odobrenje za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji izdaje se na rok do jedne godine, odnosno do isteka roka važenja odobrenja privremenog boravka stranca s kojim se traži spajanje obitelji.
Strancu koji je prethodno imao neprekidno odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji u trajanju od najmanje dvije godine, privremeni boravak u istu svrhu može se odobriti s rokom važenja do dvije godine, odnosno do isteka roka važenja odobrenja privremenog boravka stranca s kojim se traži spajanje obitelji.«.
Članak 18.
U članku 63. stavak 1. mijenja se i glasi:
»Privremeni boravak u svrhu rada odobrit će se sljedećim kategorijama stranaca koji ispunjavaju uvjete iz članka 52. ovoga Zakona:
– ako ispunjavaju i uvjete za dobivanje radne ili poslovne dozvole,
– strancu iz članka 139.b ovoga Zakona koji namjerava boraviti u Republici Hrvatskoj duže od 90 dana i
– strancu iz članka 141. ovoga Zakona.«.
Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:
»Strancima kojima je izdana radna dozvola na temelju članka 119. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona može se izdati odobrenje za privremeni boravak u svrhu rada s rokom važenja do dvije godine.«.
Članak 19.
U članku 66. stavku 1. riječi: »stavka 1. točke 1., 2., 4. i 5.« brišu se.
Članak 20.
U članku 67. stavku 1. iza riječi: »iz članka 52.« dodaju se riječi: »stavka 1. točke 1., 2., 4. i 5.«.
Članak 21.
U članku 68. stavku 1. točka 1. mijenja se i glasi:
»1. ako je kao žrtva trgovanja ljudima (u daljnjem tekstu: žrtva) prihvatio program pomoći i zaštite,«.
Iza točke 2. dodaje se nova točka 3. koja glasi:
»3. strancu koji je do dana podnošenja zahtjeva najmanje 10 godina bio u statusu izbjeglice ili koji je obuhvaćen programom obnove, povratka i stambenog zbrinjavanja izbjeglica iz Republike Hrvatske, što se dokazuje potvrdom nadležnoga državnog tijela za izbjeglice,«.
Dosadašnja točka 3. postaje točka 4.
Članak 22.
U članku 70. stavci 2. i 4. mijenjaju se i glase:
»O žrtvinom prihvaćanju programa pomoći i zaštite Operativni tim Nacionalnog odbora za suzbijanje trgovanja ljudima (u daljnjem tekstu: Operativni tim) obavještava Ministarstvo.
Osoba gubi pravo na pomoć i zaštitu ako je iskaz temeljila na lažnim činjenicama, ako su prestale okolnosti radi kojih je ostvarila pravo na pomoć i zaštitu ili ako se ponaša suprotno pravilima utvrđenim programom pomoći i zaštite. O gubitku prava na pomoć i zaštitu Operativni tim obavještava Ministarstvo.«.
Članak 23.
U članku 71. stavku 1. brojka: »30« zamjenjuje se brojkom: »60«.
U stavku 2. iza riječi: »pravo« stavlja se zarez te se dodaju riječi: »uz suglasnost centra za socijalnu skrb,«.
Članak 24.
U članku 79. stavku 1. točki 1. iza riječi: »sezonskim radnicima« stavlja se zarez te se dodaju riječi: »dnevnim migrantima«.
Članak 25.
Članak 80. mijenja se i glasi:
»Iznimno od članka 78. ovoga Zakona, stalni boravak može se odobriti i:
1. strancu koji do dana podnošenja zahtjeva ima neprekidno 3 godine odobren privremeni boravak, a u statusu izbjeglice je bio najmanje 10 godina, što se dokazuje potvrdom nadležnoga državnog tijela za izbjeglice,
2. strancu na privremenom boravku, koji se vraća u Republiku Hrvatsku sukladno programu povratka, obnove ili stambenog zbrinjavanja, što se dokazuje potvrdom nadležnoga državnog tijela za izbjeglice.
Stranci iz stavka 1. ovoga članka moraju ispunjavati uvjete iz članka 83. stavka 1. točke 1., 3. i 5. ovoga Zakona.«.
Članak 26.
U članku 82. stavku 1. riječi: »podnosi se« zamjenjuju se riječima: »stranac podnosi osobno«.
Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:
»Iznimno od stavka 1. ovog članka, zahtjev za izdavanje odobrenja za stalni boravak stranac može podnijeti putem opunomoćenika:
– ako je riječ o osobi s invaliditetom, što se dokazuje odgovarajućom dokumentacijom,
– ako je riječ o spriječenosti zbog hospitalizacije, što se dokazuje odgovarajućom bolničkom dokumentacijom.«.
Članak 27.
U članku 83. stavku 1. točka 4. mijenja se i glasi:
»4. poznaje hrvatski jezik i latinično pismo te hrvatsku kulturu i društveno uređenje,«.
U točki 5. na kraju se umjesto točke stavlja zarez te se dodaje točka 6. koja glasi:
»6. ima osigurano stanovanje.«.
Stavak 2. mijenja se i glasi:
"Ispit iz poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma mogu provoditi visoka učilišta koja na temelju dopusnice ministarstva nadležnog za visoko obrazovanje izvode studijske programe iz hrvatskog jezika.«.
Iza stavka 2. dodaju se stavci 3., 4. i 5. koji glase:
»Osobe starije od 60 godina, ako nisu u radnom odnosu, ne moraju položiti ispit iz poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma iz stavka 2. ovoga članka.
Poznavanje hrvatske kulture i društvenog uređenja Republike Hrvatske stranac dokazuje popunjavanjem upitnika u postupku odobravanja stalnog boravka.
Stranac koji je samostalnim popunjavanjem upitnika iz stavka 4. ovoga članka dokazao poznavanje hrvatske kulture i društvenog uređenja Republike Hrvatske nije dužan pristupiti ispitu iz poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma iz stavka 2. ovoga članka.«.
Članak 28.
Članak 86. mijenja se i glasi:
»Stranac koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj mora odmah napustiti Republiku Hrvatsku ili u roku koji mu je određen.
Prilikom određivanja roka za napuštanje Republike Hrvatske mora se uzeti u obzir vrijeme u kojem to stranac može učiniti, ali rok ne smije biti duži od 30 dana.
Stranac kojem je određen rok za napuštanje Republike Hrvatske, dužan je prilikom napuštanja Republike Hrvatske prijaviti se policijskom službeniku na graničnom prijelazu.«.
Članak 29.
U članku 87. stavku 1. točka 3. mijenja se i glasi:
»3. uđe u Republiku Hrvatsku prije proteka roka iz članka 43. stavka 4., članka 55. stavka 5. i članka 85. stavka 5. ovoga Zakona,«.
Članak 30.
U članku 88. stavak 2. mijenja se i glasi:
»Odlukom o protjerivanju smatra se:
– odluka suda kojom je izrečena sigurnosna ili zaštitna mjera protjerivanja stranca iz zemlje,
– rješenje o protjerivanju koje je donijelo Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja.«.
Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:
»Zabrana ulaska i boravka koja je izrečena odlukom o protjerivanju ne započinje ako se stranac nalazi u Republici Hrvatskoj ili ako mu teče druga zabrana ulaska i boravka.«.
Članak 31.
Članak 89. mijenja se i glasi:
»U smislu članka 88. stavka 1. ovoga Zakona, rješenje o protjerivanju može se donijeti osobito ako stranac:
1. nezakonito boravi,
2. prijeđe ili pokuša nezakonito prijeći državnu granicu,
3. pomaže u nezakonitom ulasku, tranzitu ili boravku,
4. sklopi brak iz koristi,
5. prekrši propise o zapošljavanju i radu stranaca,
6. prekrši propise o javnom redu i miru, oružju, zlouporabi opojnih droga ili carinskim, odnosno poreznim davanjima,
7. počini kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti,
8. je pravomoćno osuđen u inozemstvu za teško kazneno djelo, kažnjivo i po hrvatskim propisima,
9. ponavlja činjenje prekršaja.
Rješenje o protjerivanju će se donijeti ako:
1. je stranac zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju dužem od jedne godine,
2. je stranac zbog kaznenog djela počinjenog s namjerom u razdoblju od 5 godina više puta pravomoćno osuđivan na kaznu zatvora u ukupnom trajanju od 3 godine,
3. je stranac zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora,
4. stranac predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost.
U slučaju iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka, rješenje o protjerivanju može se donijeti i bez provođenja prekršajnog postupka.
U slučaju iz stavka 2. točke 4. ovoga članka, u obrazloženju rješenja o protjerivanju navest će se zakonska odredba bez obrazlaganja razloga koji su bili odlučujući za donošenje rješenja.«.
Članak 32.
Članak 90. mijenja se i glasi:
»Odluka o protjerivanju stranca na:
1. stalnom boravku u Republici Hrvatskoj,
2. privremenom boravku u Republici Hrvatskoj neprekidno 10 godina,
3. privremenom boravku u Republici Hrvatskoj, a u braku je s hrvatskim državljaninom ili sa strancem na stalnom boravku, može se donijeti samo ako postoji jedan od razloga iz članka 89. stavka 2. ovoga Zakona.
Prilikom donošenja odluke o protjerivanju moraju se uzeti u obzir osobne, obiteljske, gospodarske i ostale okolnosti.«.
Članak 33.
U članku 91. stavak 2. mijenja se i glasi:
»Rješenjem o protjerivanju strancu se određuje zabrana ulaska i boravka, koja ne može biti kraća od 3 mjeseca niti duža od 10 godina.«.
Članak 34.
U članku 101. stavak 2. briše se.
Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 2.
Članak 35.
U članku 104. riječ: »podobnih« zamjenjuje se riječju: »pogodnih«.
Članak 36.
U članku 106. stavak 2. mijenja se i glasi:
»O određivanju strožeg policijskog nadzora Centar donosi zaključak. Protiv zaključka može se izjaviti žalba Ministarstvu u roku od 3 dana.«.
Članak 37.
U članku 112. iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:
»O odbijanju privremenog ostanka ne donosi se rješenje.«.
Članak 38.
U članku 119. stavku 1. točki 7. na kraju se umjesto točke stavlja zarez te se dodaju točke 8. i 9. koje glase:
»8. strancima koji su zasnovali radni odnos u stranim udrugama, koje su registrirane kao strana udruga u Republici Hrvatskoj i još najmanje tri države,
9. strancima koji su članovi zakladnih tijela predstavništava stranih zaklada i fundacija upisanih u Upisnik predstavništava stranih zaklada i fundacija u Republici Hrvatskoj.«.
U stavku 2. iza riječi: »iz članka 139.« dodaju se riječi: »stavka 1. točke 3., 4., 5., 6. i 8.«, a brojka: »30« zamjenjuje se brojkom: »90«.
Stavak 3. mijenja se i glasi:
»Ako više stranaca iz stavka 1. točke 3. ovoga članka obavlja ključne poslove u jednom trgovačkom društvu s ograničenom odgovornošću ili komplementarnom komanditnom društvu (osnivači, prokuristi, članovi uprave i članovi nadzornog odbora), a čija ukupna vrijednost temeljnog kapitala ne prelazi iznos od 100.000,00 kuna, radna dozvola izdat će se samo jednom strancu.«.
Članak 39.
U članku 121. stavak 2. mijenja se i glasi:
»Nadležna policijska uprava, odnosno policijska postaja o zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka donosi odluku, koja se dostavlja poslodavcu.«.
Članak 40.
Članak 123. mijenja se i glasi:
»Policijska uprava, odnosno policijska postaja može odbiti izdavanje radne dozvole ako poslodavac krši propise o radu, zdravstvenom i mirovinskom osiguranju ili ako stranac krši odredbe ovoga Zakona koje se odnose na ulazak, boravak i rad stranaca.
Radna dozvola neće se izdati poslodavcu ili strancu iz stavka 1. ovoga članka ako nije podmirena izrečena novčana kazna ili ako nije izvršena zaštitna mjera.«.
Članak 41.
U članku 132. stavak 1. mijenja se i glasi:
»Poslovna dozvola može se izdati:
1. osnivaču vlastitoga trgovačkog društva u Republici Hrvatskoj ili strancu koji u trgovačkom društvu ima većinski udio najmanje 51%, a ostvaruje poslovnu aktivnost radi obavljanja djelatnosti u Republici Hrvatskoj,
2. vlasniku obrta koji je registrirao poslovnu aktivnost u Republici Hrvatskoj, odnosno jednom od suvlasnika zajedničkog obrta,
3. strancu koji se bavi slobodnim zanimanjem, sukladno propisima Republike Hrvatske i
4. strancu koji pruža usluge u ime inozemnog poslodavca.«.
Stavci 4., 5. i 6. mijenjaju se i glase:
»Strancima iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka poslovna dozvola može se izdati samo na temelju suglasnosti koju izdaje Hrvatska gospodarska komora putem nadležne županijske komore. Davanje ili uskrata suglasnosti mora biti obrazložena.
Nadležna županijska komora dužna je suglasnost iz stavka 4. ovoga članka dostaviti nadležnoj policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji u roku od 15 dana.«.
Strancima iz stavka 1. točke 3. ovoga članka poslovna dozvola može se izdati na temelju upisa u odgovarajući registar Republike Hrvatske sukladno posebnim propisima, odnosno upisom u registar propisan pravilnikom koji donosi čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za određenu djelatnost.«.
Iza stavka 6. dodaje se stavak 7. koji glasi:
»Stranci koji su državljani država članica Europske unije nisu dužni ispuniti uvjete iz stavka 2., 3., 4. i 5. ovoga članka.«.
Članak 42.
U članku 133. stavku 1. iza riječi: »trgovačkim društvom« dodaju se riječi: »odnosno obrtom«.
Stavci 2., 3. i 4. mijenjaju se i glase:
»Osobe koje pružaju usluge turističkog zastupnika, odnosno turističkog animatora sukladno posebnom propisu, za izdavanje poslovne dozvole ne moraju ispunjavati uvjete iz stavka 1. ovoga članka.
Strancima iz stavka 1. ovoga članka poslovna dozvola može se izdati samo na temelju suglasnosti nadležne županijske komore. Davanje ili uskrata suglasnosti mora biti obrazložena i dostavljena nadležnoj policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji u roku od 15 dana.
Iznimno od stavka 3. ovoga članka, osobama koje pružaju usluge turističkog zastupnika poslovna dozvola izdaje se na temelju potvrde o upisu ugovora o turističkom zastupanju turističkih agencija u Upisnik ugovora o turističkom zastupanju koji vodi ministarstvo nadležno za poslove turizma, a bez suglasnosti nadležne županijske komore.«.
Iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:
»Stranci koji su državljani država članica Europske unije nisu dužni ispunjavati uvjete iz stavka 1. i 3. ovoga članka. Poslovna dozvola se izdaje na temelju ugovora o pružanju usluga sklopljenim između inozemnog poslodavca ili obrtnika s trgovačkim društvom ili obrtom u Republici Hrvatskoj.«.
Članak 43.
U članku 134. stavak 1. mijenja se i glasi:
»Zahtjev za izdavanje poslovne dozvole stranac iz:
– članka 132. stavka 1. točke 1. i 2. ovoga Zakona podnosi policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji prema sjedištu trgovačkog društva ili obrta u Republici Hrvatskoj,
– članka 132. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona podnosi policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji prema mjestu obavljanja slobodnog zanimanja,
– članka 132. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona podnosi policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji prema sjedištu trgovačkog društva, odnosno podružnice ili predstavništva s kojim inozemni poslodavac ima sklopljen ugovor, odnosno prema mjestu pružanja usluge u turizmu.«.
Stavak 4. briše se.
Dosadašnji stavci 5. i 6. postaju stavci 4. i 5.
Iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:
»Stranac koji se bavi slobodnim zanimanjem te pružatelj usluge koji radi za isto trgovačko društvo s kojim inozemni poslodavac ima sklopljen ugovor, može na temelju poslovne dozvole raditi na cijelom području Republike Hrvatske.«.
Članak 44.
Članak 139. mijenja se i glasi:
»Bez radne, odnosno poslovne dozvole, do 90 dana godišnje, mogu raditi sljedeće kategorije stranaca:
1. prokuristi, ključno osoblje i članovi nadzornog odbora trgovačkog društva koji obavljaju poslove za trgovačko društvo, a nisu u radnom odnosu,
2. stranci koji sukladno posebnim propisima pružaju usluge u turizmu,
3. stručnjaci na području zaštite kulturne baštine, knjižničarstva i arhivistike,
4. učenici koji putem ovlaštene organizacije ili kroz program razmjene učenika dolaze na praksu,
5. stranci koji provode stručnu izobrazbu i usavršavanje radnika zaposlenih kod pravnih i fizičkih osoba u Republici Hrvatskoj,
6. stranci koji se stručno usavršavaju kod pravne osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja je organizacijski povezana s inozemnim poslodavcem,
7. stranci zaposleni u cirkusima ili zabavnim parkovima,
8. stranci koji obavljaju poslove vezane uz isporuku, montažu ili servis strojeva ili opreme, a njihov rad je uvjet za ostvarivanje jamstvenih prava ili je vezan uz isporuku strojeva ili opreme,
9. studenti koji u organizaciji hrvatskih udruga ili institucija dolaze na volonterski rad u radnim kampovima i na sličnim radno-obrazovnim programima.
Bez radne, odnosno poslovne dozvole, do 60 dana godišnje, mogu raditi sljedeće kategorije stranaca:
1. umjetnici i tehničko osoblje za operne, baletne, kazališne, koncertne, likovne i druge kulturne priredbe, odnosno autori i izvođači na području filmske i televizijske umjetnosti,
2. stranci – predavači koji sudjeluju na organiziranim stručnim skupovima i seminarima.
Bez radne, odnosno poslovne dozvole, do 30 dana godišnje, mogu raditi sljedeće kategorije stranaca:
1. autori i izvođači na području glazbene, glazbeno-scenske i plesne umjetnosti kao i prateće izvjestiteljsko, organizacijsko i tehničko osoblje,
2. stranci koji sudjeluju na sajamskim ili izložbenim priredbama na kojima izlaže njihov poslodavac,
3. stranci koji u Republici Hrvatskoj nastupaju na športskim priredbama i natjecanjima kao predstavnici stranih ekipa, klubova ili državnih reprezentacija.«.
Članak 45.
Iza članka 139. dodaju se članci 139.a i 139.b koji glase:
»Članak 139.a
Pravne i fizičke osobe koje koriste usluge stranca iz članka 139. ovoga Zakona, moraju imati sklopljen ugovor ili drugu odgovarajuću potvrdu.
Stranci iz članka 139. ovoga Zakona ili pravne i fizičke osobe koje koriste njihove usluge, dužni su prije početka rada pribaviti potvrdu o prijavi rada stranca bez radne, odnosno poslovne dozvole od nadležne policijske uprave, odnosno policijske postaje prema mjestu obavljanja poslova.
Pravne ili fizičke osobe koje koriste usluge stranaca iz članka 139. stavka 1. točke 3. i 7., stavka 2. točke 1. i stavka 3. točke 1. ovoga Zakona dužne su dostaviti ugovor o obavljanju poslova prije započinjanja ugovorenog rada i to poreznoj upravi, ispostavi nadležnoj prema sjedištu pravne ili fizičke osobe, a kada je mjesto izvršenja ugovorenog rada različito od sjedišta pravne li fizičke osobe i ispostavi nadležnoj prema mjestu u kojemu će se ugovoreni rad izvršiti.
Policijske uprave, odnosno policijske postaje dužne su potvrde o prijavi rada bez radne, odnosno poslovne dozvole za strance iz članka 139. stavka 1. točke 3. i 7., stavka 2. točke 1. i stavka 3. točke 1. ovoga Zakona dostaviti poreznoj upravi, ispostavi nadležnoj prema sjedištu pravne ili fizičke osobe koja koristi usluge stranca.
Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se na strance iz članka 139. stavka 3. točke 3. ovoga Zakona.
Članak 139.b
Bez radne, odnosno poslovne dozvole mogu raditi sljedeće kategorije stranaca:
1. profesori, izvorni govornici stranih jezika, lektori i drugi nastavnici koji izvode nastavu na poziv hrvatskih visokih učilišta, znanstvenici na znanstvenom i stručnom usavršavanju, znanstvenici-predstavnici međunarodnih organizacija te znanstvenici koji će sudjelovati u provedbi znanstvenih projekata važnih za Republiku Hrvatsku,
2. upravno osoblje, stručnjaci, nastavnici i predavači stranih kulturnih, obrazovnih i znanstvenih institucija, koji u Republici Hrvatskoj obavljaju posao u okviru programa kulturne i obrazovne suradnje, kao i upravno osoblje, stručnjaci, nastavnici i predavači stranih kulturnih, obrazovnih i znanstvenih institucija koje u Republici Hrvatskoj imaju svoje podružnice, ako dolaze iz matične institucije,
3. civilni i vojni dužnosnici vlada drugih država, koji u Republiku Hrvatsku dolaze raditi na temelju ugovora o suradnji s Vladom Republike Hrvatske,
4. članovi međunarodnih misija, koji obavljaju posao znanstvenog istraživanja u Republici Hrvatskoj, koje je odobrila Vlada Republike Hrvatske,
5. strani dopisnici, akreditirani u Republici Hrvatskoj ili izvjestitelji stranih medija,
6. stranci koji obavljaju poslove iz područja obrane i unutarnjih poslova ili stručnog usavršavanja na tim područjima, na temelju međunarodnog ugovora,
7. predstavnici i osoblje vjerskih zajednica koji obavljaju poslove isključivo vezane uz vjersku ili karitativnu službu,
8. studenti koji putem ovlaštene organizacije dolaze na praksu,
9. studenti koji dolaze na praksu u diplomatske misije, odnosno konzularne urede države čije državljanstvo imaju, akreditiranim u Republici Hrvatskoj,
10. mladi koji obavljaju poslove u organizacijama civilnog društva u sklopu programa međunarodne razmjene i suradnje volontera Europske unije,
11. stranci koji u Republiku Hrvatsku dolaze obaviti vježbenički staž u trgovačka društva, podružnice ili predstavništva kojih su vlasnici strane tvrtke, ako ti stranci dolaze iz te tvrtke u sjedištu, odnosno iz njezinog predstavništva ili podružnice u nekoj drugoj državi,
12. stranci koji sukladno posebnim propisima dolaze kao instruktori letenja odnosno kao polaznici obrazovne nastave u zrakoplovstvu,
13. stranci koji obavljaju poslove nadzora i inspekcije remonta i izgradnje brodova,
14. stranci koji rade na stranim plovilima i upisani su u popis posade.
Stranci iz stavka 1. ovoga članka koji namjeravaju boraviti duže od 90 dana dužni su regulirati privremeni boravak u svrhu rada, bez radne, odnosno poslovne dozvole.
Stranci iz stavka 1. ovoga članka koji će raditi kraće od 90 dana ili pravna ili fizička osoba koja će se koristiti njihovim uslugama, dužni su od nadležne policijske uprave, odnosno policijske postaje pribaviti potvrdu o prijavi rada bez radne, odnosno poslovne dozvole.
Pravne i fizičke osobe koje koriste usluge stranca iz stavka 1. ovoga članka moraju imati sklopljen ugovor ili drugu odgovarajuću potvrdu.«.
Članak 46.
U članku 140. stavku 1. točka 4. mijenja se i glasi:
»4. stranci kojima je odobren privremeni boravak iz humanitarnih razloga,«.
Članak 47.
U članku 142. stavak 3. mijenja se i glasi:
»Stranac je dužan na zahtjev službene osobe dati na uvid putnu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice.«.
Članak 48.
U članku 143. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:
»Osobna iskaznica za stranca može se izdati i strancu kojem je odobren privremeni boravak, a koji ima važeću putnu ispravu, na rok na koji mu je odobren privremeni boravak.''.
Članak 49.
U članku 144. stavku 2. iza riječi: »iz članka 143.« dodaju se riječi: »stavka 1. i 2. ovoga Zakona«.
Članak 50.
U članku 150. stavku 1. uvodna rečenica mijenja se i glasi:
»Stranac na kratkotrajnom boravku mora prijaviti adresu stanovanja u roku od 48 sati od ulaska u Republiku Hrvatsku, odnosno od promjene adrese stanovanja, a u sljedećim slučajevima adresu stanovanja prijavljuju:«.
U točki 1. riječi: »pružaju smještaj« zamjenjuju se riječima: »pružaju usluge smještaja«.
U točki 2. riječi: »ako je stranac prvi puta« zamjenjuju se riječima: »kada je stranac«.
U točki 5. na kraju se umjesto točke stavlja zarez te se dodaje točka 6. koja glasi:
»6. osobe kojima stranci dolaze u posjet – u roku od 48 sati od dolaska stranca u posjet.«.
Stavak 4. mijenja se i glasi:
»Stranac na kratkotrajnom boravku, osobe kojima stranac dolazi u posjet te pravne i fizičke osobe koje pružaju usluge smještaja stranaca, prijavu stranca mogu obaviti i putem turističke zajednice na području na kojem stranac boravi, a koju prijavu je turistička zajednica dužna dostaviti u roku od 24 sata od prijave stranca turističkoj zajednici.«.
Iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:
»Prijave, kao i odjave iz stavka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka dostavljaju se u elektroničkom obliku, putem interneta na propisani način, ili se mogu izvršiti u nadležnoj policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji.«.
Članak 51.
U članku 151. iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase:
»Stranac koji je odlukom poslodavca upućen na rad izvan mjesta boravišta, odnosno prebivališta, iznimno nije dužan izvršiti obvezu iz stavka 1. i 2. ovoga članka, ukoliko rad neće trajati duže od 90 dana.
U slučajevima iz stavka 3. ovoga članka, poslodavac je dužan u roku od tri dana o tome izvijestiti nadležne policijske uprave, odnosno policijske postaje.«.
Članak 52.
Članak 152. mijenja se i glasi:
»Osobe iz članka 150. i članka 151. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, dužne su odjaviti adresu stanovanja, boravište, odnosno prebivalište stranca najkasnije prvog sljedećeg dana od odlaska stranca s adrese stanovanja, boravišta, odnosno prebivališta.«.
Članak 53.
Iza članka 163. dodaje se članak 163.a koji glasi:
»Članak 163.a
Državljaninu države članice EEP-a koji ima valjanu osobnu iskaznicu ili valjanu putovnicu, sredstva za uzdržavanje i zdravstveno osiguranje može se odobriti privremeni boravak do jedne godine, ako je vlasnik odgovarajućeg objekta za stanovanje ili je član uže obitelji vlasnika, sukladno odredbi članka 56. ovoga Zakona.
Sredstvima za uzdržavanje iz stavka 1. ovoga članka smatraju se financijska sredstva osigurana iz vlastitih izvora, kojima se državljanin države članice EEP-a može uzdržavati neovisno i bez primanja pomoći iz socijalnih ili bilo kojih drugih javnih fondova Republike Hrvatske i nema potrebu uzdržavati se ili dopunjavati svoje prihode radom na području Republike Hrvatske.
Pod vlastitim izvorom financijskih sredstava podrazumijeva se prihod kojim državljanin države članice EEP može slobodno raspolagati, bez nadzora skrbnika ili neke druge osobe, osim ako ta sredstva za uzdržavanje pripadaju članu uže obitelji koji će boraviti zajedno s tim državljaninom u Republici Hrvatskoj, uvećana razmjerno za svakog člana uže obitelji.«.
Članak 54.
U članku 194. stavku 1. podstavku 7. riječ: »države« zamjenjuje se riječima: »Republike Hrvatske«.
U podstavku 13. na kraju se umjesto točke stavlja zarez te se dodaje podstavak 14. koji glasi:
»– strancima kojima je odbijena, skraćena ili poništena viza.«.
Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:
»Sastavni dio zbirki podataka iz stavka 1. ovoga članka je i osobni identifikacijski broj koji se dodjeljuje i koristi sukladno Zakonu o osobnom identifikacijskom broju.«.
Članak 55.
U članku 195. stavak 1. mijenja se i glasi:
»Ministarstvo nadležno za vanjske poslove vodi zbirku podataka o zahtjevima za izdavanje vize, produljenje vize, izdanim vizama, odbijenim vizama, poništenim vizama i vizama kojima je skraćen rok valjanosti.«.
Članak 56.
Članak 196. mijenja se i glasi:
»Osobni podaci sadržani u zbirkama podataka iz članka 194. i 195. ovoga Zakona prikupljaju se, pohranjuju i obrađuju sukladno posebnom propisu o zaštiti osobnih podataka ako je to u interesu stranca, a može se pretpostaviti da se on tome ne bi protivio, ili ako je to potrebno radi provjeravanja podataka o strancu.«.
Članak 57.
U članku 198. riječi: »zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka« zamjenjuju se riječima: »optužni prijedlog prekršajnom sudu«.
Članak 58.
U članku 199. stavku 3. riječi: »novčane kazne« zamjenjuju se riječima: »novčanog iznosa«, a riječi: »do 30.000,00 kuna« zamjenjuju se riječima: »od 30.000,00 kuna.«.
Članak 59.
U članku 203. stavku 1. točki 8. riječi: »(članak 139. stavak 2.)« zamjenjuju se riječima: »(članak 139.a stavak 2. i 139.b stavak 3.)«.
U točki 9. riječi: »(članak 139. stavak 4.)« zamjenjuju se riječima: »(članak 139.a stavak 3.)«.
Točke 15. i 16. mijenjaju se i glase:
»15. ne prijavi ili ne odjavi adresu stanovanja, boravište ili prebivalište sukladno članku 150., 151. i 152. ovoga Zakona,
16. nije podnio zahtjev za produženje poslovne dozvole u određenom roku (članak 134. stavak 4.),«.
U stavku 2. točka 4. briše se.
U dosadašnjoj točki 5., koja postaje točka 4., riječi: »(članak 139. stavak 3.)« zamjenjuju se riječima: »(članak 139.a stavak 1. i članak 139.b stavak 4.)«.
Iza točke 4. dodaje se nova točka 5. koja glasi:
»5. nije obavijestio policijsku upravu, odnosno policijsku postaju o upućivanju radnika na rad izvan mjesta boravišta, odnosno prebivališta (članak 151. stavak 4.).«.
Članak 60.
U članku 204. stavku 1. točka 7. mijenja se i glasi:
»7. na zahtjev službene osobe ne da na uvid putnu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice (članak 142. stavak 3.),«.
U stavku 4. brojka: »4« zamjenjuje se brojkom: »3«.
Članak 61.
U članku 205. stavku 3. brojka: »4« zamjenjuje se brojkom: »3«.
Članak 62.
Članak 206. mijenja se i glasi:
»Novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 kuna, za svakog prevezenog stranca, kaznit će se prijevoznik koji je na svoj trošak dovezao stranca koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ili odobrenje boravka (članak 39. stavak 1.).
Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kuna, za svakog prevezenog stranca, kaznit će se prijevoznik – fizička osoba koja na svoj trošak nije odvezla stranca s graničnog prijelaza ili iz Republike Hrvatske ili nije preuzela troškove povratka stranca (članak 39. stavak 2.).
Kaznom zatvora do 60 dana i novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kuna, za svakog potpomognutog stranca, kaznit će se fizička osoba koja pomaže strancu u nezakonitom prelasku, tranzitu i nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj (članak 41.).
Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba u slučaju iz stavka 2. i 3. ovoga članka, a novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi, za svakog prevezenog, odnosno potpomognutog stranca.
Za prekršaje iz stavka 3. i 4. ovoga članka može se izreći i zaštitna mjera oduzimanja predmeta i zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti.
Za prekršaje iz stavka 2. i 3. ovoga članka strancu se može izreći zaštitna mjera protjerivanja stranca iz zemlje, samostalno i bez izricanja kazne.
Prekršajni postupak za prekršaje iz stavka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka ne može biti pokrenut kada proteknu 3 godine od dana počinjenja prekršaja.«.
Članak 63.
U članku 207. stavku 1. riječi: »poslodavac-fizička osoba« zamjenjuju se riječima: »fizička osoba koja je sa strancem zasnovala radni odnos ili koristi njegov rad«, a riječi: »poslodavac-pravna osoba« zamjenjuju se riječima: »pravna osoba koja je sa strancem zasnovala radni odnos ili koristi njegov rad«.
Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:
»Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi.«.
Dosadašnji stavci 2. i 3. postaju stavci 3. i 4.
U dosadašnjem stavku 4., koji postaje stavak 5., brojka: »4« zamjenjuje se brojkom: »3«.
Članak 64.
U članku 208. stavku 1. točki 1. riječ: »boravište« zamjenjuje se riječima: »adresu stanovanja«.
Točka 2. mijenja se i glasi:
»2. ne izvrši prijavu ili odjavu iz članka 150. stavka 5. ovoga Zakona, na propisani način,«.
Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:
»Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 3.000,00 kuna kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi.«.
Članak 65.
Ministar nadležan za unutarnje poslove donijet će propise o:
– protjerivanju i zabrani ulaska i boravka stranaca,
– načinu prijave kratkotrajnog boravka stranaca elektroničkim putem,
– načinu obavljanja službenih provjera.
Provedbeni propisi iz stavka 1. ovoga članka donijet će se u roku 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 66.
Način i troškove polaganja ispita iz poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma, iz članka 27. ovoga Zakona te Program toga ispita, propisat će ministar nadležan za unutarnje poslove, uz suglasnost ministra nadležnog za obrazovanje u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
Članak 67.
Ministar nadležan za unutarnje poslove uz suglasnost ministra nadležnog za gospodarstvo, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona uskladit će propis o uvjetima pod kojima se izdaje suglasnost iz članka 213. Zakona o strancima (»Narodne novine«, br. 79/07.), s odredbama ovoga Zakona.
Uredi državne uprave dužni su u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona izvršiti primopredaju dokumentacije i predmeta s nadležnim županijskim komorama.
Članak 68.
Strancima koji do stupanja na snagu ovoga Zakona imaju odobren privremeni boravak na temelju članka 37. stavka 1. točke 4. Zakona o strancima (»Narodne novine«, br. 109/03.) te im je privremeni boravak na temelju članka 51. stavka 2. Zakona o strancima (»Narodne novine«, br. 79/07.) ponovno odobren, a u Republici Hrvatskoj su vlasnici nekretnina, privremeni boravak može se odobriti na vrijeme do jedne godine.
Članak 69.
Postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona.
Članak 70.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim odredbe članka 4. ovoga Zakona u dijelu kojim se u članku 25. stavku 1. Zakona o strancima (»Narodne novine«, br. 79/07.) dodaje točka 5., koja stupa na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.
Klasa: 217-01/08-01/01
Zagreb, 13. ožujka 2009.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.