Zakon o izmjeni Carinskog zakona

NN 45/2009 (10.4.2009.), Zakon o izmjeni Carinskog zakona

HRVATSKI SABOR

1033

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENI CARINSKOG ZAKONA

Proglašavam Zakon o izmjeni Carinskog zakona, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 3. travnja 2009. godine.

Klasa: 011-01/09-01/69

Urbroj: 71-05-03/1-09-2

Zagreb, 6. travnja 2009.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O IZMJENI CARINSKOG ZAKONA

Članak 1.

U Carinskom zakonu (»Narodne novine«, br. 78/99., 117/99., 73/00., 92/01., 47/03., 140/05., 138/06. i 60/08.) članak 224. mijenja se i glasi:

»Kad svota davanja proizišla iz carinskoga duga nije proknjižena u skladu sa člankom 222. i 223. ovoga Zakona ili je proknjižena u nižemu iznosu od zakonski dugovanog, svota davanja ili njezin preostali dio proknjižit će se u roku od dva dana od dana kada carinarnica to utvrdi i bude u mogućnosti izračunati zakonski dugovani iznos i utvrditi dužnika (naknadno knjiženje). Ti rokovi mogu se produljiti u skladu sa člankom 223. ovoga Zakona.

Osim slučajeva iz stavka 2., 3. i 5. članka 221. ovoga Zakona, naknadno knjiženje neće se provesti:

a) ako je odluka o tome, da se davanja ne proknjiže ili da se proknjiže u iznosu manjem od zakonski dugovanih, donesena na temelju naknadno poništenih akata,

b) ako iznos zakonski dugovanih davanja nije proknjižen uslijed pogreške carinskih tijela koju osoba odgovorna za plaćanje, postupajući u dobroj vjeri i u skladu s važećim odredbama o carinskim deklaracijama, nije mogla otkriti;

Kada je povlašteno podrijetlo robe ustanovljeno na temelju sustava administrativne suradnje koji uključuje tijela treće zemlje, izdavanje potvrde od strane tih tijela koja se pokaže nepravilnom, predstavlja pogrešku koja se nije mogla otkriti u smislu odredaba ove točke;

Izdavanje nepravilne potvrde, međutim, ne predstavlja pogrešku ako se potvrda temelji na netočnom prikazu činjenica koje je dao izvoznik, osim ako je nedvojbeno da su tijela koja su izdala potvrdu znala ili trebala znati da roba ne zadovoljava propisane uvjete za povlašteno postupanje;

Odgovorna osoba može se pozvati na dobru vjeru ukoliko može dokazati da je u obavljanju odnosnog trgovinskog posla s dužnom pažnjom poduzela potrebne mjere kako bi osigurala ispunjavanje svih uvjeta za povlašteno postupanje;

Odgovorna osoba se, međutim, ne može pozivati na dobru vjeru, ako je u Službenom listu Republike Hrvatske objavljena obavijest o postojanju osnove za sumnju u pravilnu primjenu mjera povlaštenog postupanja u zemlji korisnici.

c) ako je iznos davanja manji od iznosa za koji je Vlada Repub-like Hrvatske propisala da se neće naknadno knjižiti.«

Članak 2.

Propisi za provedbu ovoga Zakona uskladit će se s odredbama ovoga Zakona u roku tri mjeseca od dana njegova stupanja na snagu.

Članak 3.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 413-01/09-01/01
Zagreb, 3. travnja 2009.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.