Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-604/2009 od 6. svibnja 2009.

NN 65/2009 (5.6.2009.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIA-604/2009 od 6. svibnja 2009.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1522

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Aldo Radolović, predsjednik Vijeća, te suci Marko Babić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Duška Šarin i Nevenka Šernhorst, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio M. d.o.o. D., zastupan po punomoćniku K. G., odvjetniku u P., na sjednici održanoj 6. svibnja 2009. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem: Rev-546/08 (predmet Općinskog suda u Požegi broj: P-587/06; raniji brojevi: P-1462/03, P-822/97, P-880/94), u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe M. d.o.o. D., određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 41/01. – pročišćeni tekst) u iznosu od 3.800,00 kuna (slovima: tritisućeosamstotina kuna).

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je 16. prosinca 2008. podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku zbog dugotrajnosti postupka koji se u parničnom predmetu radi naknade štete, vodi u povodu izjavljene revizije pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske pod brojem: Rev-546/08, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je 12. siječnja 2009. rješenje broj: Gzp-1791/08-2, kojim se oglasio nenadležnim za postupanje u tom predmetu, te ustupio spis »nadležnom Ustavnom sudu RH na daljnji postupak«, obrazlažući to time što odredbama članka 27. Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 150/05. i 16/07., u daljnjem tekstu: ZS) nije regulirana situacija u kojoj je zahtjev podnesen kada je do povrede prava na suđenje u razumnom roku došlo tijekom postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, pa smatra da je bilo potrebno primijeniti odredbu članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon). Naime, podnositelj je 5. svibnja 2008., Vrhovnom sudu Republike Hrvatske podnio reviziju protiv presude Županijskog suda u Požegi, broj: Gž-1511/07 od 5. veljače 2008., kojom je odlučeno o žalbi protiv presude Općinskog suda u Požegi, broj: P-587/06-97 od 24. travnja 2007. godine.

Ustavni sud je tijelo koje na temelju odredbe članka 82. stavka 1. Ustavnog zakona odlučuje o sukobu nadležnosti između tijela zakonodavne i izvršne ili sudbene vlasti, pa nije dopušteno da neko od tih tijela, otklanjajući svoju nadležnost u nekom predmetu, ustupa isti Ustavnom sudu kao nadležnom tijelu. Međutim, imajući u vidu odredbe Ustavnog zakona i ZS-a, koje uređuju zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud ocjenjuje da bi ustrajavanje na spomenutoj zabrani ustupanja predmeta u konkretnom slučaju bilo protivno svrsi zaštite spomenutog prava te stoga ocjenjuje postupak Vrhovnog suda Republike Hrvatske ustavnopravno prihvatljivim.

Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gzp-1791/08-2 od 12. siječnja 2009. godine i spis zaprimljeni su kod Ustavnog suda Republike Hrvatske 13. veljače 2009. godine.

Podnositeljev zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku smatra se ustavnom tužbom, podnesenoj na temelju članka 63. Ustavnog zakona, radi duljine parničnog postupka, koji se trenutno vodi povodom revizije pred Vrhovni sudom Republike Hrvatske pod brojem: Rev-546/08. Podnositelj smatra da mu je povrijeđeno ustavno pravo na donošenje sudske odluke u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

2. Ustavni sud je u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, primjenom članka 63. Ustavnog zakona, na temelju navoda ustavne tužbe, te uvida u presliku spisa Općinskog suda u Požegi broj: P-587/06 (raniji brojevi: P-1462/03, P-822/97, P-880/94), uvida u spis Županijskog suda u Požegi broj: Gzp-4/07, spis Ustavnog suda broj: U-IIIA-2313/2001, utvrdio pravnorelevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

Podnositelj je 14. studenoga 1994. podnio tužbu Općinskom sudu u Požegi protiv tuženika 1) Republike Hrvatske – Ministarstva unutarnjih poslova, 2) Republike Hrvatske – Ministarstva financija, radi naknade štete. U tužbi je navedeno da je dana 18. ožujka 1994. došlo do oduzimanja osobnog automobila marke »Volkswagen«, tip Transporter od strane djelatnika Ministarstva unutarnjih poslova, a koji se vodio u vlasništvu M. Č. iz P., suvlasnica podnositelja.

Podnositelj je 26. studenoga 2001. podnio ustavnu tužbu zbog povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku u navedenom parničnom predmetu.

Ustavni sud je 3. ožujka 2005. donio odluku broj: U-IIIA-2313/2001 (objavljena u »Narodnim novinama« broj 37/05.), kojom je usvojio ustavnu tužbu podnositelja od 26. studenoga 2001., naložio Općinskom sudu u Požegi da u predmetu koji se pred tim sudom vodi pod brojem: P-822/97, donese odluku u najkraćem mogućem roku ali ne duljem od šest (6) mjeseci. U toj odluci Ustavni sud je razmatrao razdoblje od 14. studenoga 1994. do 26. studenoga 2001. godine. Pritom podnositelju nije odredio naknadu, budući je presudom od 19. prosinca 2002. godine Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu utvrdio u pogledu postupka, koji je predmet ove ustavne tužbe, povredu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te podnositeljima ove ustavne tužbe dosudio pravednu naknadu od 4.500,00 eura i 2.000,00 eura na ime troškova postupka i izdataka. Ranija ustavna tužba je podnesena prije nego je Europski sud za ljudska prava donio presudu 19. prosinca 2002. godine i podnositeljima dosudio pravednu naknadu. Ustavni sud je utvrdio da presuda Europskog suda za ljudska prava obuhvaća isto razdoblje nepostupanja suda u naznačenom predmetu koji je obuhvaćen i tom ustavnom tužbom, te se dosuđena naknada odnosi upravo na to razdoblje.

Podnositelj je pred Županijskim sudom u Požegi dana 15. veljače 2007. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Županijski sud u Požegi je 2. svibnja 2007. donio odluku broj: Gzp-4/07-8 kojom je usvojio zahtjev podnositelja od 15. veljače 2007., naložio Općinskom sudu u Požegi da u predmetu koji se pred tim sudom vodi pod brojem: P-587/06 (raniji brojevi: P-880/94, P-822/97, P-1462/03), donese odluku u roku od šest (6) mjeseci i odredio podnositelju primjerenu naknadu u iznosu od 6.000,00 kuna za utvrđenu povredu ustavnog prava na suđenje u razumnom roku. U toj odluci Županijski sud u Požegi razmatrao je razdoblje 19. prosinca 2002. (odluka Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu) do 2. svibnja 2007. (dan donošenja odluke Županijskog suda u Požegi). Žalbu na to rješenje uložila je protustranka, Republika Hrvatska. Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj: Gžzp-143/07-2 od 5. lipnja 2007. odbio je žalbu protustranke i potvrdio rješenje Županijskog suda u Požegi broj: Gzp-4/07 od 2. svibnja 2007. godine.

Općinski sud u Požegi donio je presudu broj: P-587/06-97 dana 24. travnja 2007. kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev, a djelomično je podnositelj odbijen s tužbenim zahtjevom.

Žalbe protiv navedene presude uložili su i podnositelj, 14. lipnja 2007. i tužena, 15. lipnja 2007.

Dana 4. srpnja 2007. podnositelj se očitovao na žalbu tužene.

Županijski sud u Požegi presudom, broj: Gž-1511/07-2 od 5. veljače 2008., uvažio je žalbu tuženika i preinačio je presudu Općinskog suda u Požegi, broj: P-587/06-97 od 24. travnja 2007. godine u stavku I. izreke presude.

Dana 13. veljače 2008. podnositelj je izjavio reviziju protiv presude Županijskog suda u Požegi, broj: Gž-1511/07-2 od 5. veljače 2008.

Predmet se vodi pred Vrhovnim sudom od 5. svibnja 2008. pod brojem: Rev-546/08 radi odlučivanja o reviziji podnositelja te predmet još nije riješen.

PRAVO VAŽNO ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Mjerodavno pravo sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava i odredbama članka 63. Ustavnog zakona.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. DULJINA SUDSKOG POSTUPKA

Tužba je podnijeta Općinskom sudu u Požegi 14. studenoga 1994. godine.

Postupak se povodom revizije vodi pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske pod brojem: Rev-546/08.

Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju, povodom nove ustavne tužbe podnositelja, uzima u razmatranje razdoblje od 2. svibnja 2007. kao pravno relevantno, jer je o povredi ustavnog prava podnositelja na suđenje u razumnom roku u istom parničnom postupku već odlučivao i Ustavni sud Republike Hrvatske (broj odluke: U-IIIA-2313/2001 od 3. ožujka 2005.) i Europski sud za ljudska prava (odluka od 19. prosinca 2002.) i Županijski sud u Požegi (odluka broj: Gzp-4/07 od 2. svibnja 2007.). Tako je Ustavni sud u odluci broj: U-IIIA-2313/2001 od 3. ožujka 2005. uzeo u razmatranje razdoblje od 14. studenoga 1994. do 26. studenoga 2001. godine. Europski sud za ljudska prava uzeo je u razmatranje razdoblje do 19. prosinca 2002., a Županijski sud u Požegi uzeo je u razmatranje razdoblje od 19. prosinca 2002. do 2. svibnja 2007. godine.

Ustavna tužba podnijeta je 16. prosinca 2008., a do tog dana parnični postupak nije bio okončan. U konkretnom slučaju pravnorelevantno razdoblje završava danom donošenja ustavnosudske odluke u ovom predmetu te je u tom dijelu trajao dvije (2) godine i četiri (4) dana.

4.2. POSTUPANJE NADLEŽNOG SUDA

Postupak se u razmatranom, pravnorelevantnom razdoblju vodio pred Općinskom sudom u Požegi, koji je donio presudu.

Spis je povodom žalbe i podnositelja i tužene otpremljen Županijskom sudu u Požegi.

Županijski sud u Požegi je presudom, broj: Gž-1511/07-2 od 5. veljače 2008., djelomično uvažio žalbu tuženika te preinačio prvostupanjsku presudu, a djelomično odbio žalbu tuženika i podnositelja te potvrdio prvostupanjsku presudu.

Spis se povodom revizije podnositelja, izjavljene 13. veljače 2008., nalazi na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske gdje se vodi pod brojem: Rev-546/08.

Unatoč činjenici da je svojom ranijom odlukom broj: U-IIIA-2313/2001 od 3. ožujka 2005. kao i Europski sud za ljudska prava i Županijski sud u Požegi odlukom broj: Gzp-4/07 od 2. svibnja 2007., usvojio ustavnu tužbu odnosno zahtjev podnositelja podnijet zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku u istom parničnom postupku, Ustavni sud je razmatrajući duljinu tog parničnog postupka u povodu nove ustavne tužbe podnositelja, koja je predmet ovog ustavnosudskog postupka, posebno uzeo u obzir baš činjenicu da do donošenja ove ustavnosudske odluke parnični postupak još uvijek nije okončan iako se isti vodi od 14. studenoga 1994. godine.

4.3. PONAŠANJE PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE
(TUŽITELJA U PARNIČNOM POSTUPKU)

Podnositelj ustavne tužbe, kao tužitelj u sudskom postupku, prema utvrđenju Ustavnog suda, nije pridonio trajanju sudskog postupka.

4.4. SLOŽENOST SUDSKOG PREDMETA

Iz dosadašnjeg tijeka postupka proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o složenijem predmetu, međutim navedena okolnost ne može biti opravdanje za trajanje postupka radi naknade štete preko četrnaest (14) godina.

OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud utvrđuje da se postupak u pravnorelevantnom razdoblju vodio u trajanju dvije (2) godine i četiri (4) dana te je još uvijek u tijeku. Tijekom tog razdoblja donijeta je jedna prvostupanjska i jedna drugostupanjska meritorna odluka.

Imajući u vidu značaj postupka za podnositelja te ukupnu duljinu postupka, činjenicu da je podnositelj po drugi puta podnio ustavnu tužbu u odnosu na parnični postupak zatim da je zatražio zaštitu svojih prava pred Europskim sudom za ljudska prava kao i da je podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pred Županijskim sudom u Požegi (utvrđenja pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke), te posebno okolnost da je postupak još uvijek u tijeku, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositelja da neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Stoga je, u smislu odredbe članka 63. stavka 2. Ustavnog zakona, donijeta odluka kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

6. Visinu naknade, zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

Sukladno odredbi članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

7. Odluka o objavi (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

8. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku osam (8) dana od dana njene otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-604/2009

Zagreb, 6. svibnja 2009.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Aldo Radolović, v. r.