Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-5154/2008 od 7. svibnja 2009.

NN 65/2009 (5.6.2009.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-5154/2008 od 7. svibnja 2009.

65 05.06.2009 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-5154/2008 od 7. svibnja 2009.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1527

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Snježana Bagić, predsjednica Vijeća, te suci Marko Babić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Ivan Matija i Miroslav Šeparović, članovi Vijeća, u postupku kojeg je ustavnom tužbom pokrenuo D. B. iz Š.a, kojeg zastupaju odvjetnici Zajedničkog odvjetničkog ureda B. u Š., na sjednici održanoj 7. svibnja 2009. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj: Gž-1025/08 od 20. listopada 2008. godine, kojom je usvojena žalba tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, te je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj: P-1173/07 od 26. ožujka 2008. godine, na način da je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da podnositelju, na ime dodatka na plaću za razdoblje od 1. srpnja 2001. do 21. lipnja 2002. godine, isplati iznos od 17.288,14 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Podnositelj smatra da su mu osporenom presudom povrijeđena ustavna prava zajamčena odredbama članaka 14. stavka 2., 19. stavka 2., 29. stavka 1. i 55. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, te da je povrijeđena odredba članka 19. stavka 1. Ustava.

Navodi, u bitnome, da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Tvrdi da mu pripada pravo na isplatu dodatka na plaću za sporno razdoblje neovisno o tome što Vlada Republike Hrvatske uredbom nije odredila visinu dodatka, jer je to pravo utvrđeno odredbom članka 30. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (»Narodne novine« broj 128/99., 55/00., 59/99., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02. i 190/03. – pročišćeni tekst), kojom je propisano da se plaća ovlaštene službene osobe sastoji od osnovne plaće i dodatka na plaću, pa Vladi pripada samo ovlast razrađivanja tog prava.

Ističe da postoji niz drugačijih odluka županijskih sudova u Republici Hrvatskoj (koje dostavlja u prilogu ustavne tužbe) te smatra da nije u ravnopravnom položaju u odnosu na djelatnike koji rade na radnim mjestima identičnim njegovom, a ostvarili su, za razliku od njega, pravo na isplatu dodatka na plaću u utuženom razdoblju.

Predlaže ukidanje osporene presude.

3. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Šibeniku broj: P-1173/07.

Ustavna tužba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom.

Ustavni sud u postupku u povodu ustavne tužbe, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama došlo do nedopuštenog posizanja u Ustavom zaštićena ljudska prava i temeljne slobode. Pritom se Ustavni sud, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li upravna tijela i sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze.

5. Razlozi ustavne tužbe svode se na žalbeni razlog pogrešne primjene i tumačenja materijalnog prava. Polazeći od navedenog, a imajući u vidu sadržaj ustavnog prava zajamčenog člankom 14. stavkom 2. Ustava, koji je ograničen na primjenu materijalnog prava, Ustavni sud je razloge ustavne tužbe ocijenio sa stajališta tog ustavnog prava.

5.1. Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada za razdoblje od 1. srpnja 2001. do 21. lipnja 2002. godine.

Prema odredbi članka 108. stavka 1. Zakona o državnim službenicima i namještenicima (»Narodne novine« broj 74/94., 86/94., 7/95. i 27/01.) plaću službenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik, odnosno namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a prema odredbi stavka 2. iste zakonske odredbe, osnovica za izračun plaće utvrđuje se kolektivnim ugovorom. Člankom 109. stavkom 1. istog Zakona propisano je da se vrijednost koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta utvrđuje Uredbom Vlade Republike Hrvatske, dok je člankom 112. istog Zakona određeno da Vlada uredbom utvrđuje poslove s posebnim uvjetima rada te pravo na posebne dodatke za službenike i namještenike koji rade na tim poslovima.

Člankom 16. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju kazne zatvora (»Narodne novine« broj 59/01.) dopunjen je članak 30. tog Zakona, na način da su dodani stavci od 2. do 7., koji su u pogledu sastava plaće i dodatka na plaću suglasni odredbama članaka 108. i 109. Zakona o državnim službenicima i namještenicima, a u stavku 5. je posebno naglašeno da poslove s posebnim uvjetima rada i pravo na posebne dodatke utvrđuje uredbom Vlada Republike Hrvatske.

Odredbom članka 129. Zakona o državnim službenicima i namještenicima propisano je da danom stupanja na snagu Uredbe iz članka 109. stavka 1. tog Zakona prestaje važiti Uredba o dodacima za poslove s posebnim uvjetima rada (»Narodne novine« broj 90/94. i 6/00.). Vlada Republike Hrvatske je na temelju članka 109. stavka 1. navedenog Zakona donijela Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj upravi (»Narodne novine« broj 37/01.), koja je stupila na snagu 25. travnja 2001., te je tim danom prestala važiti Uredba o dodacima za poslove s posebnim uvjetima rada, prema kojoj je u vremenu njezina važenja utvrđivana visina dodatka za određene poslove, s obzirom na njihovu težinu i specifičnost uvjeta u kojima se oni obavljaju.

Naknadno je donesena Uredba o poslovima i posebnim uvjetima rada u državnoj službi (»Narodne novine« broj 74/02., stupila na snagu 21. lipnja 2002.), koja je uredila pitanje dodatka na plaću zbog otežanih uvjeta rada te je u smislu te Uredbe podnositelju od toga dana isplaćivan dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada.

Drugostupanjski sud odbio je podnositeljev tužbeni zahtjev zauzevši pravno stajalište da sudovi za sporno razdoblje nisu ovlašteni utvrđivati pravo tužitelja na isplatu dodatka na plaću kada Vlada Republike Hrvatske, koja je jedina ovlaštena utvrditi koji poslovi u državnoj upravi imaju posebne uvjete rada, to nije učinila za to razdoblje, a ranija Uredba koja je uređivala to pitanje stavljena je izvan snage.

5.2. Pravna stajališta navedena u osporenoj presudi zasnivaju se na ustavnopravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava. Ustavni sud utvrđuje da je nadležni sud, polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom postupku, obrazložio svoja stajališta iznesena u osporenoj presudi, za koja je nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja i primjene mjerodavnog materijalnog prava. Stoga podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo zajamčeno odredbom članka 14. stavka 2. Ustava.

Činjenica, koju podnositelj ističe, da drugi sudovi u sličnim slučajevima donose drugačije odluke, sama po sebi ne znači da je u konkretnom slučaju osporenom presudom podnositelju povrijeđeno ustavno pravo. Prema ocjeni Ustavnog suda ta presuda donesena je sukladno mjerodavnim propisima pa činjenica da je u nekom drugom predmetu donesena drugačija odluka nije od utjecaja na njezinu zakonitost.

6. Na temelju odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona odlučeno je kao u izreci.

7. Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-5154/2008

Zagreb, 7. svibnja 2009.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća
Snježana Bagić, v. r.