Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIVs-1306/2007 od 7. svibnja 2009.

NN 65/2009 (5.6.2009.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIVs-1306/2007 od 7. svibnja 2009.

65 05.06.2009 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-IIIVs-1306/2007 od 7. svibnja 2009.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1528

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Snježana Bagić, predsjednica Vijeća, te suci Marko Babić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Ivan Matija i Miroslav Šeparović, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koje je podnio J. K. iz Š., na sjednici održanoj 7. svibnja 2009. godine, jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Ukida se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Uzp-11/07-5 od 27. veljače 2007. godine.

III. Predmet se vraća Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na postupak i odlučivanje.

IV. Vrhovni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti novo rješenje u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od trideset (30) dana, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu podnositelj je podnio, na temelju članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Uzp-11/07-5 od 27. veljače 2007., kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev podnositelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-2564/05.

2. Podnositelj smatra da mu je rješenjem Vrhovnog suda povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava, te odredbom članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99., 8/99., 14/02. i 1/06., u daljnjem tekstu: Konvencija), jer je pri utvrđivanju duljine trajanja predmetnog postupka uzeta u obzir samo duljina trajanja posljednjeg upravnog spora, a ne i prethodni upravni postupak.

Predlaže Ustavnom sudu ukinuti osporeno rješenje i meritorno odlučiti o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku.

ČINJENICE VAŽNE ZA USTAVNOSUDSKI POSTUPAK

3. Ustavni sud je na temelju navoda ustavne tužbe, uvida u spis Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Uzp-11/07, kojem prileži preslika spisa Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-2564/05, te uvida u spis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: HZZO), utvrdio pravnorelevantne činjenice za odlučivanje o povredi ustavnog prava podnositelja zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

3.1. UPRAVNI POSTUPAK I UPRAVNI SPOR

Podnositelj je 19. prosinca 1997. podnio zahtjev za povratak na evidenciju skrbi Odjelu skrbi Uprave za obranu Šibenik, koji je proslijeđen Područnom uredu u Splitu HZZO-a 29. prosinca 1997., te je provedeno stručno medicinsko vještačenje 12. veljače 1998., a zatim je zahtjev dostavljen na daljnje postupanje Područnom uredu Šibenik HZZO-a.

Područni ured Šibenik HZZO-a je rješenjem klasa: UP/I-502-01/98-01/08, urbroj: 338-15-03-98-1 od 3. ožujka 1998., odbio zahtjev podnositelja.

Podnositelj je 30. ožujka 1998. podnio žalbu protiv tog rješenja.

Direkcija HZZO-a je rješenjem klasa: UP/II-502-03/98-01/174, urbroj: 338-01-11-15-98-1 od 8. srpnja 1998., odbila žalbu podnositelja kao neosnovanu.

Podnositelj je podnio 13. kolovoza 1998. tužbu Upravnom sudu.

Upravni sud je presudom broj: Us-7296/98 od 14. lipnja 2000., uvažio tužbu podnositelja i poništio rješenje Direkcije HZZO-a klasa: UP/II-502-03/98-01/174, urbroj: 338-01-11-15-98-1 od 8. srpnja 1998., uz obrazloženje da izrekom prvostupanjskog rješenja nije odlučeno o zahtjevu podnositelja te da je potrebno ispitati na ostvarivanje kojeg prava je usmjeren zahtjev podnositelja. Podnositelj je primio presudu 22. kolovoza 2000.

Direkcija HZZO-a je rješenjem klasa: UP/II-502-03/08-01/174, urbroj: 338-01-21-15-00-5 od 14. rujna 2000., poništila po službenoj dužnosti rješenje Područnog ureda Šibenik HZZO-a od 3. ožujka 1998., a predmet je dostavljen na rješavanje Ministarstvu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.

Ured državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Služba društvene djelatnosti, Odsjek hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji je donio rješenje klasa: UP/I-561-01/02-01/1, urbroj: 2182-05-02/2-02-2 od 10. srpnja 2002., kojim je podnositelju odbijen zahtjev.

Zaključkom Vlade Republike Hrvatske od 5. veljače 2002. utvrđeno je da je HZZO nadležan za rješavanje u upravnim stvarima o pravu na naknadu plaće za vrijeme bolovanja zbog rane, bolesti ili ozljede koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

Područni ured Šibenik HZZO-a donio je rješenje klasa: UP/I-502-04/02-01-04, urbroj: 338-15-13-03-2 od 20. siječnja 2003., kojim su podnositelju priznate bolesti PTSP i poremećaj prilagodbe kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu te mu je u svezi tih bolesti priznato pravo na naknadu plaće za slučaj korištenja bolovanja u iznosu plaće koju bi ostvario da je u postrojbi Hrvatske vojske, a temeljem izvješća o bolesti. Također je riješeno da će se pripadajući iznos naknade plaće utvrditi bez donošenja posebnog rješenja.

Podnositelj je 21. siječnja 2003. podnio Područnom uredu Šibenik HZZO-a zahtjev za isplatu razlike mirovine za razdoblje od 1. listopada 1995. do 10. veljače 1998., odnosno za 28 mjeseci i deset dana, a 24. veljače 2003. dostavio je izvješće o bolovanju radi realizacije naknade plaće.

U izvršenju svog rješenja od 20. siječnja 2003., Područni ured Šibenik HZZO-a je rješenjem klasa: UP/I-502-04/02-01-04, urbroj: 338-15-13-03-6 od 17. travnja 2003., po službenoj dužnosti poništio svoje rješenje od 20. siječnja 2003. uz obrazloženje da podnositelj ne ostvaruje pravo na isplatu naknade plaće zbog bolesti nastale sudjelovanjem u Domovinskom ratu, jer je kao osiguranik korisnik mirovine.

Podnositelj je 5. svibnja 2003. podnio žalbu protiv tog rješenja.

Direkcija HZZO-a je rješenjem klasa: UP/II-502-04/03-01/303, urbroj: 338-01-21-15-03-3 od 19. svibnja 2003., odbila žalbu podnositelja kao neosnovanu.

Podnositelj je podnio 26. lipnja 2003. tužbu Upravnom sudu protiv tog rješenja.

U međuvremenu, podnositelj je Vladi Republike Hrvatske podnio zahtjev za poništenje rješenja Područnog ureda Šibenik HZZO-a od 17. travnja 2003., koji je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, kojem je zahtjev proslijeđen na nadležno postupanje, rješenjem klasa: UP/I-520-02/03-11/3, urbroj: 534-05-01/8-04-1 od 7. siječnja 2004., odbilo kao neosnovan.

Upravni sud je presudom broj: Us-6041/03 od 20. listopada 2004., uvažio tužbu podnositelja i poništio rješenje Direkcije HZZO-a od 19. svibnja 2003. Podnositelj je primio presudu 17. prosinca 2004.

U izvršenju te presude Upravnog suda, Direkcija HZZO-a je rješenjem klasa: UP/II-502-04/03-01/303, urbroj: 338-01-21-15-05-18 od 3. veljače 2005., odbila žalbu podnositelja te poništila prvostupanjsko rješenje Područnog ureda u Šibeniku HZZO-a od 17. travnja 2003. i proglasila ništavim rješenje Područnog ureda u Šibeniku HZZO-a od 20. siječnja 2003. Istovremeno, Direkcija HZZO-a je zaključkom iste klase i urbroja odbacila zahtjev podnositelja od 21. siječnja 2003. zbog nenadležnosti.

Podnositelj je 17. ožujka 2005. podnio tužbu Upravnom sudu protiv tog rješenja.

Upravni sud je presudom broj: Us-2564/05 od 20. ožujka 2008., uvažio tužbu podnositelja i poništio rješenje Direkcije HZZO-a od 3. veljače 2005., te uvažio žalbu i poništio rješenje Područnog ureda Šibenik HZZO-a od 17. travnja 2003., utvrdivši pritom da na snazi ostaje rješenje Područnog ureda Šibenik HZZO-a od 20. siječnja 2003. Podnositelj je presudu primio 5. travnja 2008.

Spis je dostavljen putem Direkcije HZZO-a Područnom uredu u Šibeniku HZZO-a radi isplate naknade plaće podnositelju u skladu s presudom Upravnog suda. Isplata je izvršena.

3.2. POSTUPAK RADI ZAŠTITE PRAVA
NA SUĐENJE U RAZUMNOM ROKU

Na temelju odredbe članka 27. Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 150/05.), podnositelj je 11. siječnja 2007. podnio Vrhovnom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Upravnog suda broj: Us-2564/05.

Imajući u vidu naprijed navedene i istovjetno utvrđene činjenice u odnosu na upravni spor (točka 3.1. obrazloženja ove odluke) koji se vodio pod brojem: Us-2564/05, Vrhovni sud je osporenim rješenjem odbio zahtjev kao neosnovan jer je utvrdio da je upravni spor ukupno trajao jednu godinu, jedanaest mjeseci i deset dana te ocijenio da se to ne može smatrati povredom prava na suđenje u razumnom roku.

Ustavna tužba je osnovana.

4. Svoju odluku Ustavni sud obrazlaže sljedećim utvrđenjima:

4.1. Ustavni sud napominje da je s aspekta ustavnog prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava razmotrio i u ustavnoj tužbi istaknutu povredu članka 6. stavka 1. Konvencije u dijelu kojim se jamči pravo na suđenje u razumnom roku.

4.2. U ovom slučaju Ustavni sud treba ispitati je li način na koji je Vrhovni sud tumačio i primijenio mjerodavne odredbe Zakona o sudovima u skladu s Ustavom zajamčenim pravom na suđenje u razumnom roku na način kako ga tumači Ustavni sud.

Ustavni sud ponavlja da se razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti svakog pojedinog predmeta, i to primjenom svih sljedećih kriterija: složenosti predmeta, ponašanja podnositelja i nadležnih sudova te važnosti za podnositelja onoga o čemu se u postupku odlučuje.

Polazeći od ustavnopravnorelevantnih činjeničnih utvrđenja u točkama 3.1. i 3.2. obrazloženja ove odluke, Ustavni sud, sukladno stajalištu izraženom primjerice u odluci broj: U-IIIA-4885/2005 od 20. lipnja 2007. (objavljenoj u »Narodnim novinama« broj 67/07.), ističe da postupak u smislu članka 29. stavka 1. Ustava treba sagledati kao jedinstvenu cjelinu kada se ocjenjuje je li u postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. Nadalje, da bi postupak u istoj pravnoj stvari mogao biti sagledan kao jedinstvena cjelina, odnosno da bi se moglo utvrditi njegovo ukupno trajanje, potrebno je obuhvatiti sve stadije tog postupka. Dakle, da bi postupak u konkretnom slučaju bio sagledan kao jedinstvena cjelina, odnosno da bi se utvrdilo njegovo ukupno trajanje, trebalo je u pravno relevantno razdoblje uračunati prethodni upravni postupak zajedno sa svim vođenim upravnim sporovima, odnosno točnije vrijeme koje je proteklo od dana kada je nastao spor u smislu članka 29. stavka 1. Ustava u prethodnom upravnom postupku pa sve do dana okončanja spora, a to Vrhovni sud nije učinio jer je ispitao samo razdoblje kada je upravnosudski postupak bio po treći put u tijeku pred Upravnim sudom, odnosno razdoblje od podnošenja tužbe 17. ožujka 2005. do 27. veljače 2007. tj. dana donošenja osporenog rješenja.

Iz navedenih razloga, Ustavni sud ocjenjuje da je osporenim rješenjem podnositelju povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

4.3. Imajući u vidu navedeno pod točkom 4.2. obrazloženja ove odluke Ustavni sud, na temelju odredbi članka 31. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona, nalaže Vrhovnom sudu da pri ponovnom odlučivanju uzme u obzir vrijeme od dana kada je nastao spor u smislu članka 29. stavka 1. Ustava do dana njegovog okončanja, kako pri utvrđivanju pravnorelevantnog razdoblja tako i pri određivanju primjerene naknade.

5. Slijedom navedenog, na temelju odredaba članaka 73. i 76. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao u točkama I. i II. izreke, a na temelju odredaba članka 31. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao u točkama III. i IV. izreke.

6. Objava odluke (točka V. izreke) temelji se na odredbama članka 29. Ustavnog zakona.

7. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske dužan je dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme rješenja u roku osam (8) dana od dana njegove otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki III. izreke ove odluke. Ovaj nalog temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIVs-1306/2007

Zagreb, 7. svibnja 2009.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća
Snježana Bagić, v. r.