Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o željeznici

NN 75/2009 (30.6.2009.), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o željeznici

75 30.06.2009 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o željeznici

HRVATSKI SABOR

1796

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ŽELJEZNICI

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o željeznici, kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 19. lipnja 2009. godine.

Klasa: 011-01/09-01/108

Urbroj: 71-05-03/1-09-2

Zagreb, 23. lipnja 2009.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O ŽELJEZNICI

Članak 1.

U Zakonu o željeznici (»Narodne novine«, br. 123/03., 30/04. i 79/07.) u članku 2. stavku 1. podstavci 12. i 13. mijenjaju se i glase:

»– Rješenje o sigurnosti je upravni akt izdan od nadležnoga tijela kojim željeznički prijevoznik, pravna osoba koja obavlja prijevoz za vlastite potrebe i/ili željeznički promet za potrebe gradnje, rekonstrukcije i održavanja na željezničkim prugama, dokazuju da ispunjavaju sve propisane uvjete za sigurno obavljanje prijevoza na pojedinoj željezničkoj pruzi ili željezničkoj mreži.

– Rješenje o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom je upravni akt izdan od nadležnoga tijela kojim upravitelj infrastrukture dokazuje da ispunjava uvjete za sigurno upravljanje prometom i održavanje željezničke infrastrukture, u skladu s ovim Zakonom i ostalim propisima o sigurnosti u željezničkom prometu.«

Podstavak 16. briše se.

Dosadašnji podstavci 17. do 20. postaju podstavci 16. do 19.

Članak 2.

U članku 12. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»(2) Od dana pristupanja Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije priznat će se dozvole izdane željezničkim prijevoznicima od mjerodavnih tijela drugih država članica Europske unije.«

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

Članak 3.

U članku 16. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Upravljanje željezničkom infrastrukturom djelatnost je od javnog interesa. Osnovne funkcije upravitelja infrastrukture su: izgradnja željezničke infrastrukture i investiranje u željezničku infrastrukturu, održavanje i osuvremenjivanje željezničke infrastrukture, upravljanje sustavom sigurnosti željezničke infrastrukture, osiguravanje pristupa i dodjela infrastrukturnih kapaciteta svim željezničkim prijevoznicima koji ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom, određivanje pristojbi za korištenje infrastrukturnih kapaciteta, izrada i objavljivanje voznog reda te organiziranje i reguliranje željezničkog prijevoza.«

Članak 4.

U članku 18. stavku 1. dodaje se rečenica koja glasi: »Rok na koji se sklapa ugovor između upravitelja infrastrukture i vlasnika željezničke infrastrukture ne može biti kraći od tri godine.«

Stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Pored osnovnih funkcija u obavljanju djelatnosti upravljanja željezničkom infrastrukturom, iz članka 16. stavka 1. ovoga Zakona, Upravitelj infrastrukture obvezan je voditi brigu o zaštiti željezničke infrastrukture, voditi propisane evidencije, podatke i dokumente važne za sigurnost željezničkog prometa, izvještavati i dostavljati relevantne statističke podatke o poslovanju državnom tijelu mjerodavnom za obavljanje statističkih istraživanja i vođenje statističkih evidencija.«

Iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. i stavci 5., 6., 7., 8. i 9. koji glase:

»(4) Upravitelj infrastrukture svojom upravljačkom i kadrovskom strukturom, svojim ustrojstvom i informacijskim sustavom mora biti neovisan od svih ostalih subjekata na tržištu željezničkih usluga, uključujući i druga trgovačka društva koja s upraviteljem infrastrukture čine povezana društva u smislu odredbi Zakona o trgovačkim društvima.

(5) Član upravljačkog tijela subjekta na tržištu željezničkih usluga, odnosno član upravljačkog tijela njihovog vladajućeg društva, ako se radi o povezanim društvima u smislu odredbi Zakona o trgovačkim društvima, ne može istodobno biti član upravljačkog tijela upravitelja infrastrukture.

(6) Ukoliko su upravitelj infrastrukture i subjekt na tržištu željezničkih usluga povezana društva, član upravljačkog tijela upravitelja infrastrukture i član upravljačkog tijela subjekta na tržištu željezničkih usluga ne mogu istodobno biti i članovi upravljačkog tijela njihovog vladajućeg trgovačkog društva.

(7) Na imenovanje i razrješenje članova upravljačkog tijela upravitelja infrastrukture prethodnu suglasnost daje tijelo nadležno za regulaciju tržišta željezničkih usluga.

(8) Članovi upravljačkog tijela upravitelja infrastrukture, kao i zaposlenici najviše razine koji obnašaju upravljačke funkcije na poslovima raspodjele infrastrukturnih kapaciteta, određivanja pristojbi za korištenje infrastrukturnih kapaciteta, izrade i objavljivanja voznih redova i izrade Izvješća o mreži, nakon prestanka obnašanja tih poslova, a koje su obavljali najmanje dvije godine, ne smiju biti zaposleni kao članovi upravljačkih tijela trgovačkih društava koja s upraviteljem infrastrukture čine povezana društva najmanje dvije godine.

(9) Upravitelj infrastrukture obvezan je donijeti opće akte kojima ograničava pristup informacijama i podacima vezanim za funkcije raspodjele infrastrukturnih kapaciteta, određivanja pristojbi za korištenje infrastrukturnih kapaciteta i izrade i objavljivanja voznih redova.«

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 10.

Članak 5.

U članku 27. stavku 3. riječi: »podnositelja žalbe« zamjenjuju se riječima: »podnositelja zahtjeva«.

Članak 6.

U članku 31. stavku 1. točka 2. mijenja se glasi:

»2. sredstva državnog proračuna za održavanje, osuvremenjivanje, gradnju željezničke infrastrukture i reguliranje željezničkog prijevoza,«.

Iza stavka 2. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase:

»(3) Radi održavanja i poboljšanja kvalitete i sigurnosti infrastrukturnih usluga Upravitelju infrastrukture će se osigurati financijski poticaji iz državnog proračuna kako bi se smanjili troškovi infrastrukture i visina pristupnih pristojbi koja se naplaćuje od željezničkih prijevoznika.

(4) Sredstva osigurana u državnom proračunu, proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i ostalih izvora, a koja su namijenjena financiranju željezničke infrastrukture, ne mogu se koristiti za potrebe financiranja željezničkog prijevoza.«

Članak 7.

Članak 33. mijenja se i glasi:

»(1) Koncesija se može dati za:

1. gradnju nove željezničke infrastrukture (u daljnjem tekstu: koncesija za gradnju),

2. upravljanje na dijelu postojeće željezničke infrastrukture (u daljnjem tekstu: koncesija za upravljanje).

(2) Koncesija za gradnju je koncesija za javne radove u smislu zakona kojim se uređuju koncesije.

(3) Koncesija za upravljanje je koncesija za javne usluge u smislu zakona kojim se uređuju koncesije.

(4) Koncesije iz stavka 1. ovoga članka daje Vlada Republike Hrvatske.

(5) Koncesije iz stavka 1. ovoga članka mogu se dati na rok od najviše 30 godina.«

Članak 8.

Iza članka 33. dodaju se članci 33.a, 33.b, 33.c, 33.d i 33.e koji glase:

»Članak 33.a

(1) Koncesija za gradnju daje se u postupku kako je to uređeno zakonom kojim se uređuju koncesije.

(2) Koncesija za upravljanje daje se na temelju javnog nadmetanja, uz poštivanje načela postupka davanja koncesije određena zakonom kojim se uređuju koncesije.

(3) Postupak davanja koncesije počinje s danom objave obavijesti o namjeri davanja koncesije u »Narodnim novinama«.

(4) Obavijest o namjeri davanja koncesije, osim podataka iz zakona kojim se uređuju koncesije, sadrži i obvezu dostave »dozvole za upravljanje željezničkom infrastrukturom« i »rješenje o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom«.

Članak 33.b

(1) Prije postupka davanja koncesije, davatelj koncesije provodi pripremne radnje u skladu sa zakonom kojim se uređuju koncesije.

(2) Davatelj koncesije izrađuje dokumentaciju za nadmetanje, u skladu sa zakonom kojim se uređuju koncesije.

(3) U dokumentaciji za nadmetanje iz stavka 2. ovoga članka, te u obavijesti o namjeri davanja koncesije iz članka 33.a ovoga Zakona, davatelj koncesije navodi jamstvo za ozbiljnost ponude koje ponuditelj mora dostaviti.

(4) Jamstvo za ozbiljnost ponude mora biti u obliku bankarskog jamstva, a iznos jamstva određuje davatelj koncesije u dokumentaciji za nadmetanje i obavijesti o namjeri davanja koncesije.

Članak 33.c

(1) Koncesije iz stavka 1. članka 33. ovoga Zakona mogu se dati svakoj domaćoj i stranoj pravnoj osobi koja zadovoljava kriterije za odabir najpovoljnije ponude.

(2) Kriteriji na kojima davatelj koncesija temelji odabir najpovoljnije ponude jesu:

– kvaliteta, visina naknade, cijena, tehničko dostignuće, estetske, funkcionalne i ekološke osobine, operativni troškovi, ekonomičnost, servisiranje nakon predaje i tehnička pomoć, datum isporuke i rokovi isporuke ili rokovi završetka radova , poslovni ugled koncesionara, sposobnost za ostvarivanje koncesije, utjecaj na očuvanje i zaštitu okoliša, te povoljnost ponude u odnosu na tehničke i financijske uvjete.

Članak 33.d

(1) Postupak davanja koncesije završava konačnošću Odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja ili konačnošću Odluke o poništenju postupka davanja koncesije.

(2) Davatelj koncesije donosi Odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja kojem će ponuditi potpisivanje ugovora o koncesiji.

(3) Odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja sadrži:

– popis građevina i objekata željezničke infrastrukture za čiju se gradnju daje koncesija, odnosno podaci o željezničkoj infrastrukturi koja se daje na upravljanje, naknadu koja se plaća za koncesiju, uvjete i vrijeme trajanja koncesije, te sva prava i obveze davatelja koncesije i koncesionara,

– ostale podatke u skladu sa zakonom kojim se uređuju koncesije.

(4) Davatelj koncesije donosi Odluku o poništenju postupka davanja koncesije u slučajevima propisanim zakonom kojim se uređuju koncesije.

Članak 33.e

(1) Davatelj koncesije potpisuje ugovor o koncesiji s odabranim najpovoljnijim ponuditeljem.

(2) Ugovorom o koncesiji uređuje se bliža namjena za koju se daje koncesija, uvjeti kojima za vrijeme trajanja koncesije mora udovoljavati koncesionar, visina i način plaćanja naknade za koncesiju, jamstvo koncesionara, druga prava i obveze davatelja koncesije i koncesionara. Prava i obveze iz koncesije nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji.

(3) Naknada za koncesiju sastoji se od stalnog i promjenjivog dijela. Naknada za koncesiju je prihod državnog proračuna Republike Hrvatske.«

Članak 9.

Članci 34., 35. i 236. brišu se.

Članak 10.

Članak 37. mijenja se i glasi:

»Na sva druga pitanja u vezi s koncesijama koja nisu uređena ovim Zakonom primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju koncesije.«

Članak 11.

Podnaslov iznad članka 39. mijenja se i glasi: »Usluge od općega gospodarskog interesa«.

U članku 39. stavku 1. podstavak 2. briše se.

Iza stavka 5. dodaje se novi stavak 6. koji glasi:

»(6) Ugovor iz stavka 5. ovoga članka mora sadržavati prirodu usluge koja će se pružati, osobito norme kontinuiteta, redovitosti, kapaciteta i kakvoće, cijenu usluga obuhvaćenih ugovorom, koje se ili dodaju na prihod od pristojbi ili uključuju prihod, te podatke o financijskim odnosima između dvije ugovorne strane, pravila o izmjenama i dopunama ugovora, posebno o onima s ciljem uzimanja u obzir nepredvidivih promjena, razdoblje valjanosti ugovora te kazne u slučaju nepridržavanja ugovora.«

Dosadašnji stavci 6. i 7. postaju stavci 7. i 8.

U stavku 1., 2., 4. i 7. riječi: »posebnog državnog interesa« zamjenjuju se riječima: »općega gospodarskog interesa« u odgovarajućem padežu.

Članak 12.

U članku 42. stavak 7. briše se.

Članak 13.

Ovaj zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 341-01/09-01/01

Zagreb, 19. lipnja 2009.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.