HRVATSKI SABOR
3748
Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim
ODLUKU
O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA
Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 11. prosinca 2009. godine.
Klasa: 011-01/09-01/216
Urbroj: 71-03-03/1-09-2
Zagreb, 16. prosinca 2009.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
ZAKON
O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O SUDOVIMA
Članak 1.
U Zakonu o sudovima (»Narodne novine«, br. 150/05., 16/07. i 113/08.) iza članka 13. dodaje se članak 13.a koji glasi:
»Članak 13.a
Specijalizirani sudovi su i upravni sudovi te Visoki upravni sud Republike Hrvatske.«
Članak 2.
Iza članka 14. dodaje se članak 14.a koji glasi:
»Članak 14.a
(1) Upravni sudovi ustanovljavaju se za područje jedne ili više županija.
(2) Visoki upravni sud Republike Hrvatske ustanovljava se za područje Republike Hrvatske.«
Članak 3.
U članku 18. stavku 1. iza točke 4. dodaje se točka 5. koja glasi:
»5. obavljaju poslove međunarodne pravosudne suradnje s državama članicama Europske unije u postupcima iz svoje nadležnosti.«
Članak 4.
U članku 19. stavku 1. iza točke 4. dodaje se nova točka 5. koja glasi:
»5. obavljaju poslove međunarodne pravosudne suradnje s državama članicama Europske unije u postupcima iz svoje nadležnosti.«
Dosadašnje točke 5. i 6. postaju točke 6. i 7.
Članak 5.
Iza članka 20. dodaje se članak 20.a koji glasi:
»Članak 20.a
Upravni sudovi odlučuju:
1. o tužbama protiv pojedinačnih odluka javnopravnih tijela,
2. o tužbama protiv postupanja javnopravnih tijela,
3. o tužbama protiv upravnih ugovora i izvršavanja upravnih ugovora i
4. u drugim zakonom propisanim slučajevima.«
Članak 6.
Iza članka 23. dodaje se članak 23.a koji glasi:
»Članak 23.a
Visoki upravni sud Republike Hrvatske odlučuje:
1. o žalbama protiv presuda upravnih sudova i rješenja protiv kojih je dopuštena žalba;
2. o zakonitosti općih akata;
3. o sukobu nadležnosti između upravnih sudova i
4. u drugim zakonom propisanim slučajevima.«
Članak 7.
Članak 28. mijenja se i glasi:
»(1) Ako sud iz članka 27. ovoga Zakona utvrdi da je zahtjev podnositelja osnovan, odredit će rok u kojem sud pred kojim je postupak u tijeku mora odlučiti o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo podnositelja zahtjeva, te odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegovog prava na suđenje u razumnom roku.
(2) Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku od 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.
(3) Rješenje suda kojim se odlučuje o zahtjevu za suđenje u razumnom roku dostavlja se strankama, a nakon pravomoćnosti i predsjedniku suda pred kojim je došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku, predsjedniku neposredno višeg suda, Ministarstvu pravosuđa i Ministarstvu financija.
(4) Neposredno viši sud dužan je u roku od tri mjeseca odlučiti o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
(5) Protiv rješenja o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku može se u roku od 15 dana podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske žalba se može podnijeti Vijeću Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Vijeće je dužno u roku od tri mjeseca odlučiti o žalbi.
(6) Vijeće iz stavka 5. ovoga članka čine tri suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Članove Vijeća imenuje Opća sjednica Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
(7) Ako je pred Europskim sudom za ljudska prava pokrenut postupak za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i ovaj sud zatražio podatke o pojedinom predmetu, sud pred kojim je u tijeku postupak dužan je o zahtjevu Europskog suda za ljudska prava obavijestiti predsjednika suda u kojem se postupak vodi, predsjednika neposredno višeg suda i Ministarstvo pravosuđa.«
Članak 8.
U članku 29. stavku 1. točka 6. briše se.
Članak 9.
U članku 37. stavku 1. podstavak 2. briše se.
Članak 10.
U članku 38. dodaje se stavak 4. koji glasi:
»(4) Za upravne sudove osniva se sudačko vijeće pri Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.«
Članak 11.
U članku 39. dodaju se stavci 7. i 8. koji glase:
»(7) Sudačko vijeće upravnih sudova ima 15 članova, od kojih je 8 članova iz redova sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, a 6 iz reda sudaca upravnih sudova i predsjednik Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.
(8) U odlučivanju o poslovima sudačkog vijeća koji se odnose na suce županijskih sudova, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske sudjeluju samo članovi sudačkog vijeća iz reda sudaca tih sudova.«
Članak 12.
U članku 41. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:
»(3) Članove sudačkog vijeća upravnih sudova iz reda sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske biraju suci tog suda, a članove iz reda sudaca upravnih sudova biraju suci tih sudova.«
Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4.
Članak 13.
Iza članka 73. dodaje se članak 73.a koji glasi:
»Članak 73.a
Za suca može biti imenovan državljanin Republike Hrvatske koji ima završenu Državnu školu za pravosudne dužnosnike, radno iskustvo u skladu s ovim Zakonom, osim za suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske može biti imenovana osoba koja je najmanje 15 godina radila kao pravosudni dužnosnik ili isto toliko godina bila odvjetnik, javni bilježnik, sveučilišni profesor pravnih znanosti koji ima položen pravosudni ispit i najmanje 15 godina radnog iskustva i ugledni pravnik s položenim pravosudnim ispitom i najmanje 20 godina radnog iskustva koji se je dokazao svojim stručnim radom na određenom pravnom području kao i stručnim i znanstvenim radovima.«
Članak 14.
U članku 74. stavku 3. iza riječi: »trgovačkog« dodaju se riječi: »i upravnog suda«.
Članak 15.
Iza članka 74. dodaje se članak 74.a koji glasi:
»Članak 74.a
(1) Za suca prekršajnog, općinskog, trgovačkog i upravnog suda može biti imenovana osoba koja je završila Državnu školu za pravosudne dužnosnike.
(2) Za suca županijskog suda, Visokog prekršajnog Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske može biti imenovana osoba koja je radila kao pravosudni dužnosnik najmanje 8 godina.
(3) Za suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske može biti imenovana osoba koja je najmanje 15 godina radila kao pravosudni dužnosnik ili isto toliko godina bila odvjetnik, javni bilježnik, sveučilišni profesor pravnih znanosti koji ima položen pravosudni ispit i najmanje 15 godina radnog iskustva nakon položenog pravosudnog ispita.
(4) Prilikom imenovanja sudaca mora se voditi računa o zastupljenosti sudaca pripadnika nacionalnih manjina, sukladno odredbama članka 22. stavka 2. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.
(5) Kada pripadnici nacionalnih manjina podnose prijavu na objavljeno slobodno sudačko mjesto, imaju se pravo pozivati na ostvarivanje prava koja im pripadaju sukladno odredbama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.«
Članak 16.
Članak 76. mijenja se i glasi:
»(1) Suci prekršajnih, općinskih, županijskih, trgovačkih i upravnih sudova, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske se ocjenjuju svake tri godine, u postupku imenovanja na drugi sud, kad se na sudačku dužnost imenuju trajno i kada se kandidiraju za predsjednika suda.
(2) U postupku napredovanja suca, za suca županijskog suda, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda Republike Hrvatske sudac se ocjenjuje zadnjih pet godina, a za suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske sudac se ocjenjuje zadnjih deset godina.
Članak 17.
Članak 77. briše se.
Članak 18.
Članak 78. mijenja se i glasi:
»(1) U sudu u kojem sudac obnaša sudačku dužnost predsjednik suda utvrđuje za prethodnu kalendarsku godinu ispunjava li sudac svoje sudačke obveze prema kriterijima iz članka 79. ovoga Zakona.
(2) Ako predsjednik suda utvrdi da sudac bez opravdanog razloga nije donio u jednogodišnjem razdoblju broj odluka utvrđen Okvirnim mjerilima za rad sudaca ili neuredno obnašao sudačku dužnost, dužan je protiv takvog suca pokrenuti stegovni postupak, sukladno Zakonu o državnom sudbenom vijeću, a za predsjednika suda stegovni postupak pokreće predsjednik neposredno višeg suda.
(3) Ako predsjednik suda utvrdi da sudac zbog opravdanih razloga nije donio u jednogodišnjem razdoblju broj odluka utvrđenih Okvirnim mjerilima za rad sudaca, dužan je izvijestiti predsjednika neposredno višeg suda koji su to opravdani razlozi.«
Članak 19.
Članak 79. mijenja se i glasi:
»Sudačko vijeće ocjenjuje suca prema sljedećim mjerilima:
1. je li sudac donio broj odluka koje je trebao donijeti na temelju okvirnih mjerila za rad sudaca, pri čemu će se utvrditi rezultat rada po vrstama predmeta, u apsolutnim brojevima i postotku, rad na težim predmetima, te navesti opravdane razloge ako sudac nije donio broj odluka na temelju okvirnih mjerila za rad sudaca,
2. je li sudac poštovao rokove za donošenje i izradu odluka,
3. kakve su odluke donesene povodom pravnih lijekova (potvrđene, ukinute ili preinačene) u apsolutnom broju, u odnosu na ukupan broj donesenih odluka, u odnosu na broj odluka u predmetima u kojima je izjavljen pravni lijek, te koliko je odluka ukinuto zbog bitnih povreda postupka,
4. je li sudac sudjelovao u oblicima stručnog usavršavanja u Pravosudnoj akademiji kao predavač ili se stručno usavršavao u raznim oblicima stručnog usavršavanja,
5. je li sudac sudjelovao u međunarodnim oblicima stručnog usavršavanja,
6. je li sudac objavljivao znanstvene i stručne radove,
7. je li sudac završio poslijediplomski specijalistički studij ili poslijediplomski sveučilišni studij i stekao akademski stupanj doktora znanosti,
8. je li sudac sudjelovao kao nastavnik ili suradnik u nastavi na sveučilišnom diplomskom studiju prava,
9. je li sudac obavljao poslove mentora radi praćenja rada vježbenika i skrbio o njegovom stručnom obrazovanju ili bio predsjednik odjela,
10. je li sudac sudjelovao u radu upravnog i programskog vijeća Pravosudne akademije
11. je li sudac sudjelovao u radu međunarodnih organizacija i misija
12. je li sudac sudjelovao u radnim tijelima na pripremi nacrta i drugih propisa,
13. je li sudac upućen na rad u drugi sud u smislu članka 102. i 103. Zakona o sudovima,
14. je li sudac upućen na rad u Ministarstvo pravosuđa i ocjena njegovog rada u Ministarstvu,
15. je li kao predsjednik suda uspješno obavljao poslove sudske uprave,
16. ostale aktivnosti i postupke koji omogućuju da se što potpunije utvrdi kako sudac ispunjava svoje sudačke obveze.«
Članak 20.
U članku 80. stavak 1. briše se.
Članak 21.
Članak 81. mijenja se i glasi:
»Metodologiju izrade ocjene sudaca donosi Državno sudbeno vijeće, uz prethodno mišljenje Vijeća kojeg čine predsjednici svih sudačkih vijeća u Republici Hrvatskoj i Opće sjednice Vrhovnog suda Republike Hrvatske.«
Članak 22.
Članak 82. mijenja se i glasi:
»(1) Ocjena obnašanja sudačke dužnosti može biti:
1. izvrsno obnaša sudačku dužnost 130 – 150 bodova
2. vrlo uspješno obnaša sudačku dužnost 110 – 130 bodova
3. uspješno obnaša sudačku dužnost 90 – 110 bodova
4. zadovoljavajuće obnaša sudačku dužnost 70 – 90 bodova
5. nezadovoljavajuće obnaša sudačku dužnost manje od 70 bodova
(2) Sudačko vijeće utvrđuje ocjenu koja je rezultat zbroja bodova na temelju metodologije iz članka 81. ovoga Zakona. Ocjena se donosi javnim glasovanjem.«
Članak 23.
U članku 105. stavku 1. iza riječi: »za ministra pravosuđa« riječ: »ili« zamjenjuje se zarezom, a iza riječi: »državnog tajnika« dodaju se riječi: »ili ravnatelja«.
Članak 24.
U članku 106. dodaju se stavci 3. i 4. koji glase:
»(3) Republika Hrvatska tražit će od suca povrat isplaćene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u smislu članka 27. i 28. ovoga Zakona ako je povreda nastala namjerom ili krajnjom nepažnjom suca, utvrđenom u stegovnom postupku.
(4) Predsjednik suda pred kojim je došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku dužan je nadležnom državnom odvjetništvu dostaviti podatke potrebne za pokretanje postupka iz stavka 3. ovoga članka.«
Članak 25.
U članku 109. stavak 3. mijenja se i glasi:
»(3) Predsjednika suda imenuje ministar pravosuđa na temelju prijedloga predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.«
Članak 26.
U članku 111. dodaje se stavak 5. koji glasi:
»(5) Kandidati su uz prijavu za predsjednika suda dužni podnijeti i svoj program rada za navedeni sud. Program rada objavljuje se na internetskim stranicama Ministarstva pravosuđa.«
Članak 27.
U članku 112. stavci 1. i 3. mijenjaju se i glase:
»(1) Na temelju podataka i mišljenja iz članka 111. ovoga Zakona, sudačko vijeće utvrđuje kandidate koji ispunjavaju uvjete za predsjednika suda, daje ocjenu o obnašanju sudačke dužnosti kandidata i mišljenje o kandidatima.
(3) Mišljenje i ocjenu o obnašanju sudačke dužnosti sudačko vijeće dostavlja Ministarstvu pravosuđa i predsjedniku Vrhovnog suda Republike Hrvatske.«
Članak 28.
U članku 119. stavci 4. i 5. mijenjaju se i glase:
»(4) Sudski savjetnik u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske može biti osoba koja ima položen pravosudni ispit i koja je najmanje dvije godine radila kao sudski savjetnik, a viši sudski savjetnik u Vrhovnom sudu može biti osoba koja je najmanje 6 godina radila kao pravosudni dužnosnik ili bila sudski savjetnik najmanje 8 godina nakon položenog pravosudnog ispita.
(5) Polaznici Državne škole za pravosudne dužnosnike u sudu za koji su primljeni u Državnu školu za pravosudne dužnosnike zapošljavaju se na vrijeme od dvije godine kao viši sudski savjetnici.«
Iza stavka 5. dodaju se stavci 6., 7. i 8. koji glase:
»(6) Nakon završetka Državne škole za pravosudne dužnosnike, višim savjetnicima iz stavka 5. ovoga članka vrijeme od dvije godine produžuje se do završetka postupka imenovanja za suca.
(7) Ako viši savjetnik iz stavka 5. ovoga članka u roku utvrđenom posebnim zakonom ne završi Državnu školu za pravosudne dužnosnike, prestaje mu radni odnos u sudu u kojem je viši savjetnik primljen kao polaznik Državne škole za pravosudne dužnosnike.
(8) Ako savjetnik i viši savjetnik iz stavka 1. i 2. ovoga članka koji je zaposlen u sudu pohađa Državnu školu za pravosudne dužnosnike, a u roku utvrđenom posebnim zakonom ne završi Državnu školu za pravosudne dužnosnike, nastavlja raditi u sudu u kojem je primljen.«
Članak 29.
Članak 158.a mijenja se i glasi:
»Metodologiju izrade ocjene sudaca iz članka 14. ovoga Zakona Državno sudbeno vijeće dužno je donijeti u roku od 3 mjeseca od stupanja na snagu ovoga Zakona.«
Članak 30.
Pravosudni dužnosnici koji su imenovani prema propisima koji su na snazi do 31. prosinca 2012. nisu dužni završiti Državnu školu za pravosudne dužnosnike.
Članak 31.
Početkom rada upravnih sudova i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske prestaje s radom Upravni sud Republike Hrvatske.
Članak 32.
U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine«, br. 113/08.) u članku 35. riječi: »članka 19. stavka 1. točke 4. i članka 29. stavka 1. točke 6.« zamjenjuju se riječima: »članka 18. stavka 1. točke 4. i 5. i članka 19. stavka 1. točke 4. i 5.«.
Članak 33.
Na dan 31. prosinca 2012. u Zakonu o sudovima (»Narodne novine«, br. 150/05., 16/07. i 113/08.) prestaju važiti članak 13. stavak 3., članak 14. stavak 3., članak 23., članak 33. stavak 3., članak 35. stavak 3., članak 38. stavak 3., članak 39. stavak 1., članak 60. stavak 2. i članak 118. stavak 2. u dijelu koji se odnosi na Upravni sud Republike Hrvatske, te članak 73. i članak 74.
Članak 34.
Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim
– članka 1., 2., 5. i 6. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 1. siječnja 2012.,
– članka 13. i 15. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 1. siječnja 2013.
Klasa: 711-01/09-01/02
Zagreb, 11. prosinca 2009.
HRVATSKI SABOR
Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.