MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, RIBARSTVA I RURALNOG RAZVOJA

566

Na temelju članka 17. stavka 3. Zakona o veterinarstvu (»Narodne novine«, broj 41/07) ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja donosi

PRAVILNIK

O MJERAMA ZA SPRJEČAVANJE I SUZBIJANJE ODREĐENIH BOLESTI AKVATIČNIH ŽIVOTINJA[1]

Predmet

Članak 1.

Ovim se Pravilnikom utvrđuju mjere za sprječavanje i suzbijanje određenih bolesti akvatičnih životinja kao i dodatni uvjeti za provedbu Pravilnika o uvjetima zdravlja životinja koji se primjenjuju na životinje akvakulture i njihove proizvode te sprječavanju i suzbijanju određenih bolesti akvatičnih životinja (»Narodne novine«, br. 42/2008)[2] u dijelu koji se odnosi na sprječavanje i suzbijanje određenih bolesti akvatičnih životinja.

Pojmovnik

Članak 2.

Za potrebe ovoga Pravilnika koriste se pojmovi utvrđeni u Pravilniku o uvjetima zdravlja životinja koji se primjenjuju na životinje akvakulture i njihove proizvode te sprječavanju i suzbijanju određenih bolesti akvatičnih životinja (»Narodne novine«, br. 42/2008)[3], kao i sljedeći pojam:

»Nadležno tijelo«: Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja.

Uvjeti kojima područje mora udovoljavati da bi se smatralo slobodnim od bolesti

Članak 3.

Uvjeti kojima područje mora udovoljiti da bi se smatralo slobodnim od jedne ili više bolesti iz Pravilnika o uvjetima zdravlja životinja koji se primjenjuju na životinje akvakulture i njihove proizvode te sprječavanju i suzbijanju određenih bolesti akvatičnih životinja (»Narodne novine« br. 42/2008)[4] navedeni su u Dodatku I. Poglavlju I. ovoga Pravilnika.

Područja koja se smatraju slobodnim od bolesti

Članak 4.

Područja navedena u Dodatku I. Poglavlju II. ovoga Pravilnika smatraju se slobodnim od bolesti iz Pravilnika o uvjetima zdravlja životinja koji se primjenjuju na životinje akvakulture i njihove proizvode te sprječavanju i suzbijanju određenih bolesti akvatičnih životinja (»Narodne novine« br. 42/2008)[5].

Načela programa nadziranja i iskorjenjivanja bolesti

Članak 5.

Načela koja se primjenjuju u okviru programa nadziranja i iskorjenjivanja jedne ili više bolesti navedenih u Dodatku IV. Dijelu II. Pravilnika o uvjetima zdravlja životinja koji se primjenjuju na životinje akvakulture i njihove proizvode te sprječavanju i suzbijanju određenih bolesti akvatičnih životinja (»Narodne novine« br. 42/2008)[6] utvrđena su u Dodatku II. Poglavlju I. ovoga Pravilnika.

Odobravanje programa nadziranja i iskorjenjivanja bolesti

Članak 6.

Područja s odobrenim programima nadziranja i iskorjenjivanja bolesti navedena su u Dodatku II. Poglavlju II. ovoga Pravilnika.

Dodatna jamstva

Članak 7.

1. Žive ribe za uzgoj, jajašca i gamete koje se uvode na područja navedena u Dodatku I. Poglavlju II. ili Dodatku II. Poglavlju II. ovoga Pravilnika, moraju udovoljavati jamstvima, uključujući ona koja se odnose na pakiranje i označavanje kao i odgovarajućim određenim dodatnim uvjetima, navedenim u zdravstvenom certifikatu sastavljenom u skladu s modelom obrasca zdravstvenog certifikata iz Dodatka III. ovoga Pravilnika, uzimajući u obzir napomene i pojašnjenja iz Dodatka IV. ovoga Pravilnika.

2. Uvjeti iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuju se kada se jajašca unose na područja navedena u Dodatku I. Poglavlju II. ili Dodatku II. Poglavlju II. ovoga Pravilnika, za prehranu ljudi.

3. Nakon ispunjenja zahtjeva iz Dodatka V. ovoga Pravilnika, moraju se osigurati dodatna jamstva.

Prijevoz

Članak 8.

Žive ribe za uzgoj, jajašca i gamete koje se uvode na područja navedena u Dodatku I. Poglavlju II. ili Dodatku II. Poglavlju II. ovoga Pravilnika, prevoze se na način da im se ne mijenja zdravstveni status niti se ugrožava zdravstveni status mjesta odredišta.

Prijelazne i završne odredbe

Članak 9.

Dodaci I. do V. ovoga Pravilnika tiskani su u prilogu ovoga Pravilnika i njegov su sastavni dio.

Stupanje na snagu

Članak 10.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osam dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-02/09-01/219

Urbroj: 525-06-1-0596/09-3

Zagreb, 28. prosinca 2009.

Ministar
Petar Čobanković, v. r.

DODATAK I.

STATUS PODRUČJA SLOBODNOG OD BOLESTI

Poglavlje I.
Uvjeti kojima područje mora udovoljavati da bi se smatralo slobodnim od bolesti

DIO A
Zemlja slobodna od bolesti

Zemlja se smatra slobodnom od bolesti ukoliko na njezinom području nema prijemljivih životinjskih vrsta ili ukoliko udovoljava uvjetima navedenim u točki 1. ili 2. ovoga Dijela.

Država koja dijeli područje vodenog sliva s jednom ili više drugih država, može se proglasiti slobodnom od bolesti samo ukoliko se zajedničko područje vodenog sliva u obje države proglasi zonama slobodnim od bolesti.

1. Država u kojoj tijekom proteklih najmanje dvadeset i pet godina nije bilo zapaženih izbijanja bolesti unatoč uvjetima koji pogoduju njezinom kliničkom pojavljivanju, može se smatrati zemljom slobodnom od bolesti ako:

1.1. su tijekom proteklih najmanje deset godina uspostavljeni osnovni uvjeti za zaštitu od bolesti. Minimum osnovnih uvjeta za zaštitu od bolesti koji trebaju biti ispunjeni su:

(a) bolest, uključujući i sumnju na bolest, obvezno se prijavljuje nadležnom tijelu;

(b) u državi je uspostavljen rani sustav otkrivanja koji osigurava brzo prepoznavanje znakova na temelju kojih se može posumnjati na bolest, pojavu nove bolesti ili neobjašnjiva uginuća akvatičnih životinja iz objekata akvakulture ili u slobodnoživućoj populaciji, te brzo obavještavanje nadležnog tijela o događaju s ciljem da se u najkraćem mogućem roku započne dijagnostičko istraživanje, kojim se nadležnom tijelu omogućuje učinkovito istraživanje i izvještavanje o bolesti, uključujući pristup laboratorijima opremljenima za dijagnostiku i razlikovanje važnih bolesti, te obuku veterinara ili stručnjaka za zdravlje riba educiranih za prepoznavanje i izvještavanje o neuobičajenoj pojavi bolesti. Takav rani sustav otkrivanja mora najmanje uključivati sljedeće:

– raširenu svijest o karakterističnim znakovima bolesti koje se prijavljuju, osoblja zaposlenog u objektima akvakulture ili uključenog u proizvodnju;

– veterinare ili stručnjake za zdravlje akvatičnih životinja educirane za prepoznavanje i izvještavanje sumnje na pojavu bolesti;

– sposobnost nadležnog tijela da provede brzu i učinkovitu istragu o bolesti;

– pristup nadležnog tijela laboratorijima opremljenima za dijagnostiku i razlikovanje navedenih bolesti i izbijanje novih bolesti.

1.2. nije poznato da je infekcija utvrđena u slobodnoživućoj populaciji;

1.3. su na snazi uvjeti za stavljanje u promet i uvoz, s ciljem sprječavanja unošenja bolesti u zemlju.

2. ako se posljednji poznati klinički slučaj bolesti dogodio u razdoblju unutar zadnjih dvadeset i pet godina ili u kojoj stanje infekcije prije ciljanog nadziranja bilo nepoznato, primjerice zbog nepostojanja uvjeta koji pogoduju kliničkoj manifestaciji bolest država se smatra slobodnom od bolesti ako:

2.1. ispunjava osnovne uvjete za zaštitu od bolesti koji su utvrđeni u točki 1.1. ovoga Dijela; i

2.2. ciljano se nadziranje provodi najmanje dvije godine u objektima akvakulture u kojima se drži bilo koja prijemljiva vrsta, bez da je bio utvrđen uzročnik bolesti. Ako u državi postoje područja u kojima nadziranje u objektima akvakulture ne daje dovoljno epidemioloških podataka (u kojima je broj objekata akvakulture ograničen), ali u kojima postoje slobodnoživuće populacije bilo koje prijemljive vrste, te se slobodnoživuće populacije moraju obuhvatiti ciljanim nadziranjem. Metode uzorkovanja i veličina uzoraka trebaju biti barem jednako vrijedne onima određenim Pravilnikom o planovima uzorkovanja i dijagnostičkim metodama za otkrivanje i potvrđivanje određenih bolesti riba (»Narodne novine«, broj: 142/2008)[7] ili u odgovarajućim poglavljima OIE koda za zdravlje akvatičnih životinja i OIE Dijagnostičkog priručnika za bolesti akvatičnih životinja. Dijagnostičke metode trebaju biti barem jednakovrijedne onima predviđenim u odgovarajućim poglavljima OIE Dijagnostičkog priručnika za bolesti akvatičnih životinja.

DIO B
Zona slobodna od bolesti

Zona slobodna od bolesti može se uspostaviti unutar područja države zaraženog ili nepoznatog statusa bolesti, ukoliko u zoni ne postoji niti jedna od prijemljivih vrsta ili ukoliko zona udovoljava niže navedenim uvjetima iz točke 1. ili 2. ovoga Dijela.

Takva zona slobodna od bolesti mora sadržavati: jedno ili više područja cjelokupnog vodenog sliva ili slivova od izvorišta vodotoka do mora ili dio područja vodenog sliva ili slivova od izvorišta do prirodne ili umjetne prepreke koja sprječava uzvodnu migraciju riba iz nizvodnih dijelova vodotoka. Takve zone nadležno tijelo mora jasno razgraničiti na karti područja.

Ukoliko se područje vodenog sliva prostire kroz više od jedne države, isto se može proglasiti zonom slobodnom od bolesti ukoliko se dolje navedeni uvjeti primjenjuju na sva područja zone. Zahtjev za odobrenjem zone moraju podnijeti obje države.

1. Zona u kojoj tijekom prethodnih dvadeset i pet godina nije zabilježena pojava bolesti unatoč uvjetima koji pogoduju njezinom kliničkom pojavljivanju, može se smatrati slobodnom od bolesti ako:

1.1. su kontinuirano tijekom proteklih najmanje deset godina uspostavljeni osnovni uvjeti za zaštitu od bolesti. Minimum osnovnih uvjeta za zaštitu od bolesti koji moraju biti ispunjeni su:

(a) obvezna prijava bolesti, uključujući i sumnju na bolest, nadležnom tijelu;

(b) uspostavljen sustav ranog otkrivanja koji osigurava brzo prepoznavanje znakova na temelju kojih se može posumnjati na bolest, pojavu nove bolesti, ili neobjašnjiva uginuća akvatičnih životinja u objektima akvakulture ili slobodnoživućoj populaciji, te brzo obavještavanje nadležnog tijela o događaju s ciljem da se u najkraćem mogućem roku započne dijagnostičko istraživanje, kojim se nadležnom tijelu omogućuje učinkovito istraživanje i izvještavanje o bolesti, uključujući pristup laboratorijima opremljenima za dijagnostiku i razlikovanje važnih bolesti, te obuku veterinara ili stručnjaka za zdravlje riba educiranih za prepoznavanje i izvještavanje neuobičajenih pojava bolesti. Takav rani sustav otkrivanja mora najmanje uključivati sljedeće:

– raširenu svijest o karakterističnim znakovima bolesti koji se prijavljuju među osobljem zaposlenim u objektima akvakulture ili uključenim u proizvodnju;

– veterinare ili stručnjake za zdravlje akvatičnih životinja educirane za prepoznavanje i izvještavanje o sumnji na pojavu bolesti;

– sposobnost nadležnog tijela da provede brzu i učinkovitu istragu o bolesti;

– pristup nadležnog tijela laboratorijima opremljenima za dijagnostiku i razlikovanje navedenih bolesti i izbijanje novih bolesti;

1.2. nije poznato da je infekcija utvrđena u slobodnoživućoj populaciji;

1.3. uvjeti za stavljanje u promet i uvoz u cilju sprječavanja uvođenja bolesti u zonu su na snazi.

2. Zona se smatra slobodnom od bolesti ako se posljednji poznati klinički slučaj bolesti dogodio u razdoblju unutar zadnjih dvadeset i pet godina ili u kojoj stanje infekcije prije ciljanog nadziranja nije bilo poznato, primjerice zbog nepostojanja uvjeta koji pogoduju kliničkoj manifestaciji bolesti ako:

2.1. udovoljava osnovnim uvjetima za zaštitu od bolesti koji su utvrđeni u točki 1.1. ovoga Dijela;

2.2. ciljano nadziranje provodi se najmanje dvije godine u objektima akvakulture u kojima se drži bilo koja prijemljiva vrsta, bez da je utvrđen uzročnik bolesti. Ako nadziranje u objektima akvakulture ne daje dovoljno epidemioloških podataka (gdje je broj objekata akvakulture ograničen), ali u kojima postoji slobodnoživuća populacija bilo koje prijemljive vrste, te se slobodnoživuće populacije moraju obuhvatiti ciljanim nadziranjem. Metode uzorkovanja i veličina uzoraka trebaju biti barem jednako vrijedne onima predviđenim Pravilnikom o planovima uzorkovanja i dijagnostičkim metodama za otkrivanje i potvrđivanje određenih bolesti riba (»Narodne novine«, broj 142/2008)[8] ili u odgovarajućim poglavljima OIE koda za zdravlje akvatičnih životinja i OIE Dijagnostičkog priručnika za bolesti akvatičnih životinja. Dijagnostičke metode trebaju biti barem jednakovrijedne onima predviđenim u odgovarajućim poglavljima OIE Dijagnostičkog priručnika za bolesti akvatičnih životinja.

Poglavlje II.
Područja s odobrenim statusom slobodnih od određenih bolesti navedenih u Pravilniku o uvjetima zdravlja životinja koji se primjenjuju na životinje akvakulture i njihove proizvode te sprječavanju i suzbijanju određenih bolesti akvatičnih životinja(»Narodne novine« br. 42/2008)[9]

DODATAK II.

PROGRAMI KONTROLE I ISKORJENJIVANJA

Poglavlje 1.
Minimalni kriteriji koji se primjenjuju u okviru programa kontrole i iskorjenjivanja određenih bolesti navedenih u Pravilniku o uvjetima zdravlja životinja koji se primjenjuju na životinje akvakulture i njihove proizvode te sprječavanju i suzbijanju određenih bolesti akvatičnih životinja (»Narodne novine« br. 42/2008)[10]

DIO A

Minimalni kriteriji koji se primjenjuju u okviru odobrenih programa za kontrolu i iskorjenjivanje su:

1. bolest, uključujući i sumnju na bolest, mora se obvezno prijavljivati nadležnom tijelu;

2. uspostavljen sustav ranog otkrivanja koji osigurava brzo prepoznavanje znakova na temelju kojih se može posumnjati na bolest akvatičnih životinja u objektu akvakulture ili u slobodnoživućoj populaciji i brzo obavještavanje nadležnog tijela o događaju s ciljem da se u najkraćem mogućem roku započne dijagnostičko istraživanje koje omogućava nadležnom tijelu učinkovito istraživanje i izvještavanje o bolesti, uključujući pristup laboratorijima opremljenim za dijagnostiku i razlikovanje važnih bolesti, te obuku veterinara ili stručnjaka za zdravlje riba educiranih za prepoznavanje i izvještavanje neuobičajenih pojava bolesti. Takav rani sustav otkrivanja mora najmanje uključivati sljedeće:

2.1 raširenu svijest o karakterističnim znakovima bolesti koje se prijavljuju među osobljem zaposlenim u objektima akvakulture ili uključenim u proizvodnju;

2.2. veterinare ili stručnjake za zdravlje akvatičnih životinja educirane za prepoznavanje i izvještavanje o sumnji na pojavu bolesti;

2.3. sposobnost nadležnog tijela da provede brzu i učinkovitu istragu o bolesti;

2.4. pristup nadležnog tijela laboratorijima opremljenima za dijagnostiku i razlikovanje navedenih bolesti i izbijanje novih bolesti.

3. Uvjeti za stavljanje u promet i uvoz u cilju sprječavanja unošenja bolesti u zemlju su na snazi.

4. U objektima akvakulture koji drže bilo koju od prijemljivih vrsta mora se provoditi ciljano nadziranje. Ako u državi postoje područja u kojima nadziranje u objektima akvakulture ne daje dovoljno epidemioloških podataka (gdje je broj objekata akvakulture ograničen), ali u kojima postoje slobodnoživuće populacije bilo koje prijemljive vrste, te slobodnoživuće populacije moraju biti uključene u ciljano nadziranje. Metode uzorkovanja i veličina uzoraka trebaju biti barem jednako vrijedne onima propisanim Pravilnikom o planovima uzorkovanja i dijagnostičkim metodama za otkrivanje i potvrđivanje određenih bolesti riba (»Narodne novine«, broj: 142/2008)[11] ili u odgovarajućim poglavljima OIE koda za zdravlje akvatičnih životinja i OIE Dijagnostičkog priručnika za bolesti akvatičnih životinja. Dijagnostičke metode trebaju biti barem jednakovrijedne onima predviđenim u odgovarajućim poglavljima OIE Dijagnostičkog priručnika za bolesti akvatičnih životinja.

5. Program kontrole i iskorjenjivanja provodi se dok se zahtjevi iz Dodatka I. ovoga Pravilnika ne ispune i kada se država ili njezini dijelovi mogu smatrati slobodnim od bolesti.

6. Svake godine do 1. svibnja, Europskoj komisiji mora se dostaviti izvješće koje sadržava podatke o broju sumnji na bolest, broju potvrđenih slučajeva, broju uzgajališta i područja pod ograničenjem, broju ukinutih ograničenja i rezultate svakog aktivnog nadziranja provedenog tijekom prethodne kalendarske godine prema sljedećoj tablici.

DIO B

U slučaju sumnje na bolest nadležni veterinarski inspektor mora osigurati:

1. Uzimanje odgovarajućih uzoraka za pretraživanje u svrhu uspostavljanja prisutsva određenog uzročnika bolesti.

2. Do nalaza pretraživanja navedenih u točki 1. ovoga Dijela, nadležni veterinarski inspektor uzgajalište mora staviti pod službeni nadzor i odrediti primjenu odgovarajućih mjera kontrole, a niti jedna riba ne smije napustiti zahvaćeno uzgajalište ukoliko to ne odobri nadležni veterinarski inspektor.

3. Ukoliko se pretraživanjem navedenom u točki 1. ovoga Dijela potvrdi prisutnost uzročnika ili klinički znakovi bolesti, nadležni veterinarski inspektor mora provesti epidemiološko istraživanje u svrhu utvrđivanja mogućih načina kontaminacije i istražiti je li riba napustila uzgajalište tijekom odgovarajućeg razdoblja koje je prethodilo uočavanju sumnje na bolest.

4. Ukoliko epidemiološko istraživanje ukaže da je bolest unesena na jedno ili više uzgajališta ili otvorene vode, moraju se provesti odredbe točke 1. ovoga Dijela na tim područjima, te;

4.1. sva se uzgajališta smještena na istom području vodenog sliva ili obalnom području stavljaju pod službeni nadzor,

4.2. riba, jajašca ili gamete ne mogu napustiti ta uzgajališta bez odobrenja nadležnog veterinarskog inspektora.

5. U slučaju proširenih područja vodenog sliva ili obalnih područja, nadležni veterinarski inspektor može ograničiti navedene mjere na manje područje u blizini uzgajališta sumnjivog na zaraženje, ukoliko smatra da to područje pruža maksimalna jamstva za sprječavanje širenja bolesti.

DIO C

U slučaju potvrde bolesti:

1. Uzgajalište ili područje sa zaraženom ribom odmah se stavlja pod ograničenje, živa riba ne smije se premještati u objekte na uzgajalištu, niti se premješta izvan uzgajališta, osim ako je to odobrio nadležni veterinarski inspektor.

2. Ograničenja se provode sve dok se ne iskorijeni bolest ili ako se udovolji zahtjevima utvrđenim u točki 2.1. ili 2.2. ovoga Dijela;

2.1. Neposredno uklanjanje sve ribe:

(a) klanjem sve žive ribe pod nadzorom nadležnog veterinarskog inspektora ili u slučaju ribe koja je dosegla tržišnu veličinu i ne pokazuje znakove bolesti, klanjem pod nadzorom nadležnog veterinarskog inspektora za stavljanje na tržište ili obradu za prehranu ljudi. U zadnjem slučaju, nadležni veterinarski inspektor mora osigurati da je riba odmah zaklana i eviscerirana, da se ti postupci odvijaju u uvjetima koji onemogućuju širenje uzročnika bolesti. Uprava za veterinarstvo može od slučaja do slučaja, uzimajući u obzir rizik širenja bolesti na druga uzgajališta ili na slobodnoživuću populaciju, odobriti da se riba koja još nije dosegla tržišnu veličinu drži na uzgajalištu do dosezanja tržišne veličine; i

(b) pražnjenjem uzgajališta ili područja, (a gdje je to moguće i dezinfekcija) odgovarajući vremenski period nakon uklanjanja, uzimajući u obzir odgovarajuća poglavlja OIE međunarodnog koda za zdravlje akvatičnih životinja.

2.2. Progresivne mjere za uklanjanje infekcije pažljivim rukovođenjem inficiranih uzgajališta ili lokacije:

(a) uklanjanjem i uništavanjem uginule ribe i ribe koja pokazuje kliničke znakove bolesti, ulovljene ribe koja ne pokazuje kliničke znakove bolesti, dok svaka epidemiološka jedinica unutar lokaliteta pogođena bolešću nije ispražnjena od ribe i dezinficirana; ili

(b) uklanjanjem i uništavanjem uginule ribe i ribe koja pokazuje kliničke znakove bolesti, u slučaju lokaliteta na kojima uklanjanje i/ili dezinfekcija nisu mogući radi prirode lokaliteta (npr. riječni sustav ili jezero veće površine).

3. Radi olakšanja nesmetanog i brzog iskorjenjivanja bolesti sa zaraženih objekata, nadležni veterinarski inspektor može pod njegovim nadzorom dopustiti prijevoz ribe koja ne pokazuje kliničke znakove bolesti, na drugo uzgajalište ili područja unutar države koja nisu obuhvaćena statusom slobodnim od bolesti ili odobrenim programom nadziranja i iskorjenjivanja.

4. Riba neškodljivo uklonjena u okviru postupanja u skladu s točkama 2.1. i 2.2. ovoga Dijela mora biti neškodljivo uklonjena u skladu s Pravilnikom o nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (»Narodne novine«, broj: 87/2009)[12].

5. Riba koja se koristi za obnavljanje populacije mora dolaziti iz područja koja su potvrđena slobodnim od bolesti.

6. Nadležno tijelo mora poduzeti sve potrebne mjere za sprječavanje širenja bolesti na drugu uzgajanu ribu ili divlju populaciju riba.

Poglavlje II.
Područja s odobrenim programima nadziranja i iskorjenjivanja određenih bolesti navedenih u Pravilniku o uvjetima zdravlja životinja koji se primjenjuju na životinje akvakulture i njihove proizvode te sprječavanju i suzbijanju određenih bolesti akvatičnih životinja (»Narodne novine« br. 42/2008)[13]

DODATAK III.

OBRAZAC VETERINARSKO-ZDRAVSTVENOG CERTIFIKATA ZA STAVLJANJE U PROMET (1) [ŽIVE RIBE] (1) [I] (1) [JAJAŠACA] (1) [I] (1) [GAMETA], KOJE PRIPADAJU VRSTAMA PRIJEMLJIVIM NA (1) [PROLJETNU VIREMIJU ŠARANA] (1) [I] (1) [ZARAZNU NEKROZU GUŠTERAČE] (1) [I] (1) [BAKTERIJSKU BOLEST BUBREGA] (1) [I] (1) [GYRODACTYLUS SALARIS], ZA UZGOJ ILI RASPLOD NA PODRUČJIMA KOJIMA JE EUROPSKA ZAJEDNICA ODOBRILA STATUS SLOBODAN OD BOLESTI ILI PROGRAME ZA NADZIRANJE I ISKORJENIJIVANJE ZA JEDNU ILI VIŠE NAVEDENIH BOLESTI

14 Pravilnikom su preuzete odredbe Odluka Komisije 2004/453/EZ od 29. travnja 2004. kojom se provodi Direktiva Vijeća 91/67/EEZ glede mjera protiv određenih bolesti životinja iz akvakulture

15 Pravilnikom su preuzete odredbe Odluke Komisije 2001/183/EZ od 22. veljače 2001. kojom se utvrđuju planovi uzorkovanja i dijagnostičke metode za otkrivanje i potvrđivanje prisutnosti određenih bolesti riba i kojom se ukida Odluka 92/532/EEZ

16 Pravilnikom su preuzete odredbe Odluke Komisije 2001/183/EZ od 22. veljače 2001. kojom se utvrđuju planovi uzorkovanja i dijagnostičke metode za otkrivanje i potvrđivanje prisutnosti određenih bolesti riba i kojom se ukida Odluka 92/532/EEZ

17 Pravilnikom su preuzete odredbe Odluke Komisije 2001/183/EZ od 22. veljače 2001. kojom se utvrđuju planovi uzorkovanja i dijagnostičke metode za otkrivanje i potvrđivanje prisutnosti određenih bolesti riba i kojom se ukida Odluka 92/532/EEZ

18 Pravilnikom su preuzete odredbe Direktive Vijeća 2006/88/EZ od 24. listopada 2006. o veterinarsko-zdravstvenim uvjetima za životinje i proizvode akvakulture, te o sprječavanju i suzbijanju određenih bolesti vodenih organizama

19 Pravilnikom su preuzete odredbe Odluke Komisije 2001/183/EZ od 22. veljače 2001. kojom se utvrđuju planovi uzorkovanja i dijagnostičke metode za otkrivanje i potvrđivanje prisutnosti određenih bolesti riba i kojom se ukida Odluka 92/532/EEZ.

20 Pravilnikom su preuzete odredbe Direktive Vijeća 2006/88/EZ od 24. listopada 2006. o veterinarsko-zdravstvenim uvjetima za životinje i proizvode akvakulture, te o sprječavanju i suzbijanju određenih bolesti vodenih organizama

21 Pravilnikom su preuzete odredbe Odluka Komisije 2004/453/EZ od 29. travnja 2004. kojom se provodi Direktiva Vijeća 91/67/EEZ glede mjera protiv određenih bolesti životinja iz akvakulture.

DODATAK IV.
Napomene i pojašnjenja dokumenta za premještanje i označavanje

22 Pravilnikom su preuzete odredbe Direktive Vijeća 96/93/EZ od 17. prosinca 1996. o certificiranju životinja i proizvoda životinjskog podrijetla

DODATAK V.
Minimalni kriteriji koji se trebaju primijeniti za održavanje dodatnih jamstava za određene bolesti navedenih u Pravilniku o uvjetima zdravlja životinja koji se primjenjuju na životinje akvakulture i njihove proizvode te sprječavanju i suzbijanju određenih bolesti akvatičnih životinja(»Narodne novine« br. 42/2008)[14]23

DIO A

U svrhu održavanja dodatnih jamstava, nadležno tijelo mora osigurati slijedeće kriterije:

1. Bolest, uključujući i sumnju na bolest, mora se obvezno prijavljivati nadležnom tijelu,;

2. Sva uzgajališta koja drže vrste prijemljive na bolest, kojima je dodijeljen status slobodan od bolesti, moraju biti pod nadzorom nadležnog tijela.

3. Mora se uspostaviti rani sustav otkrivanja koji osigurava brzo prepoznavanje znakova na temelju kojih se može posumnjati na bolest, kod akvatičnih životinja u objektu akvakulture ili u slobodnoživućoj populaciji, i brzo obavještavanje nadležnog tijela o događaju s ciljem da se u najkraćem mogućem roku započne dijagnostičko istraživanje koje omogućava nadležnom tijelu učinkovito istraživanje i izvještavanje o bolesti, uključujući pristup laboratorijima opremljenim za dijagnostiku i razlikovanje važnih bolesti, te obuku veterinara ili stručnjaka za zdravlje riba educiranih za prepoznavanje i izvještavanje neuobičajenih pojava bolesti. Takav rani sustav otkrivanja mora najmanje uključivati sljedeće:

3.1. raširenu svijest o karakterističnim znakovima navedenih bolesti među osobljem zaposlenim u objektima akvakulture ili uključenim u proizvodnju;

3.2. veterinare ili stručnjake za zdravlje akvatičnih životinja educirane za prepoznavanje i izvještavanje sumnje na pojavu bolesti;

3.3. sposobnost nadležnog tijela da provede brzu i učinkovitu istragu o bolesti;

3.4. pristup nadležnog tijela laboratorijima opremljenima za dijagnostiku i razlikovanje navedenih bolesti i izbijanje novih bolesti.

4. Moraju biti uspostavljeni uvjeti za stavljanje u promet i uvoz, kao i upravljanje slobodnoživućim populacijama prijemljivih vrsta riba, radi sprječavanja uvođenja bolesti s popisa u zemlju ili njezine dijelove obuhvaćene ovim Pravilnikom. Riba koja potječe iz obalnih zona ne smije se uvoditi u kopnene zone, osim ukoliko je to odobrilo nadležno tijelo zemlje odredišta.

5. U zemljama u kojima su samo dijelovi područja proglašeni slobodnim od bolesti prema Dodatku I. Poglavlju II. ovoga Pravilnika (a ne na području cijele zemlje), ciljano nadziranje mora se održavati u skladu s odredbama Dodatka II. Poglavlja I. Dijela A točke 4. u područjima proglašenim slobodnim od bolesti.

6. Živa uzgajana riba, jajašca i gamete unesene na područja navedena u Dodatku I. Poglavlju II. ili Dodatku II. Poglavlju II. prevoze se pod uvjetima koji ne mijenjaju njihov zdravstveni status i ne ugrožavaju zdravstveni status na mjestu odredišta. Prijevoz se odvija u vodi koja se smatra slobodnom od odnosne bolesti s obzirom na to da se uzima iz izvora vode na uzgajalištu ili mjestu podrijetla, a izmjena vode tijekom prijevoza se obavlja samo na mjestima koje je odobrilo nadležno tijelo zemlje odredišta, tamo gdje je primjereno, u suradnji s nadležnim tijelom države podrijetla.

7. Cijepljenje protiv odnosne bolesti se ne provodi.

8. Europskoj komisiji podnose se izvješća prije 1. svibnja svake godine koja sadržavaju podatke o broju sumnji na bolest, broju potvrđenih slučajeva, broju uzgajališta i područja pod ograničenjem, broju ukinutih ograničenja i rezultate svakog aktivnog nadziranja provedenog tijekom prethodne kalendarske godine prema sljedećoj tablici.

DIO B

U slučaju sumnje na bolest nadležni veterinarski inspektor mora osigurati:

1. Uzimanje odgovarajućih uzoraka za pretraživanje u svrhu uspostavljanja prisustva odnosnog uzročnika.

2. Do nalaza pretraživanja navedenih u točki 1. ovoga Dijela, nadležni veterinarski inspektor uzgajalište stavlja pod službeno nadziranje i moraju se primijeniti odgovarajuće kontrolne mjere, i niti jedna riba ne smije napustiti zahvaćeno uzgajalište ukoliko to ne odobri nadležni veterinarski inspektor.

3. Ukoliko pretraživanje navedeno u točki 1. ovoga Dijela pokaže prisutnost uzročnika ili kliničke znakove, nadležni veterinarski inspektor mora provesti epidemiološko istraživanje u svrhu utvrđivanja mogućih načina kontaminacije i istražiti je li riba napustila uzgajalište tijekom odgovarajućeg razdoblja koje je prethodilo uočavanju sumnje na bolest.

4. Ukoliko epidemiološko istraživanje ukaže da je bolest unesena na jedno ili više uzgajališta ili otvorene vode, primjenjuju se odredbe točke 1. ovoga Dijela u tim područjima i;

4.1. sva se uzgajališta smještena na istom području vodenog sliva ili obalnom području stavljaju pod službeno nadziranje,

4.2. riba, jajašca ili gamete ne mogu napustiti ta uzgajališta bez odobrenja nadležnog veterinarskog inspektora.

5. U slučaju velikih površina vodenog sliva ili obalnih područja, nadležni veterinarski inspektor može ograničiti navedene mjere na manje područje u blizini uzgajališta sumnjivog na zaraženje, ukoliko smatra da to područje pruža maksimalna jamstva za sprječavanje širenja bolesti.

DIO C

U slučaju potvrde bolesti, nadležno tijelo mora osigurati da se:

1. Uzgajalište ili područje sa zaraženom ribom odmah stavi pod ograničenje i da se živa riba ne premješta u objekte, niti se premješta izvan uzgajališta bez odobrenja nadležnog veterinarskog inspektora.

2. Ograničenja se provode sve dok se ne iskorijeni bolest primjenom uvjeta utvrđenih u niže navedenoj točki 2.1. ili 2.2. ovoga Dijela.

2.1. Hitno povlačenje sve ribe iz uzgajališta

(a) klanjem sve žive ribe pod nadzorom nadležnog veterinarskog inspektora ili u slučaju ribe koja je dosegla tržišnu veličinu i ne pokazuje znakove bolesti, klanjem pod nadzorom nadležnog veterinarskog inspektora za stavljanje u promet ili obradu za prehranu ljudi. U potonjem slučaju, nadležni veterinarski inspektor osigurava da je riba odmah zaklana i eviscerirana, da su te radnje provedene u uvjetima koji onemogućuju širenje uzročnika bolesti. Nadležno tijelo od slučaja do slučaja, uzimajući u obzir rizik širenja bolesti na druga uzgajališta ili na slobodnoživuću populaciju, dopustiti da se riba koja još nije dosegla tržišnu veličinu drži na uzgajalištu do dosezanja tržišne veličine; i

(b) isušivanje uzgajališta ili mjesta (i gdje je to moguće dezinfekcija) na odgovarajući vremenski period nakon uklanjanja, uzimajući u obzir odgovarajuća poglavlja OIE međunarodnog koda za zdravlje akvatičnih životinja

2.2. Progresivne mjere za uklanjanje infekcije pažljivim rukovođenjem zaraženih uzgajališta ili voda na sljedeći način:

(a) uklanjanjem i uništavanjem mrtve ribe i ribe koja pokazuje kliničke znakove bolesti, ulovljene ribe koja ne pokazuje kliničke znakove bolesti, dok svaka epidemiološka jedinica unutar mjesta pogođena bolešću nije ispražnjena od ribe i dezinficirana; ili

(b) uklanjanjem i uništavanjem mrtve ribe i ribe koja pokazuje kliničke znakove bolesti, u slučaju mjesta na kojima pražnjenje i/ili dezinfekcija nisu mogući radi prirode mjesta (npr. riječni sustav ili jezero veće površine).

3. Radi olakšanja nesmetanog i brzog iskorjenjivanja bolesti sa zaraženih prostora, nadležno tijelo može dopustiti prijevoz ribe koja ne pokazuje kliničke znakove bolesti – pod nadzorom nadležnog tijela – na drugo uzgajalište ili područja unutar zemlje koja nisu zaštićena statusom slobodnim od bolesti ili u odobreni program nadzora i iskorjenjivanja.

4. Riba uklonjena kao posljedica radnji iz točaka 2.1. i 2.2. ovoga Dijela mora se ukloniti i uništiti u skladu s Pravilnikom o nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (»Narodne novine«, broj: 87/2009)[15]24.

5. Riba koja se koristi za obnavljanje populacije mora dolaziti iz područja koja su certificirano slobodna od bolesti.

6. Nadležno tijelo mora poduzeti sve nužne mjere koje su potrebne da se spriječi širenje bolesti na drugu uzgajanu ribu ili slobodnoživuću populaciju.

7. Kada je nadležno tijelo iskorijenilo bolest s kontinentalnog uzgajališta u skladu s točkom 2.1. Dijela C, ovoga Dodatka i iz epizootiološkog pretraživanja u skladu s točkom 3. Dijela B ovoga Dodatka proizlazi da se bolest nije proširila na druga uzgajališta ili na slobodnoživuću populaciju, odmah se ponovno stječe status slobodnog od bolesti. U suprotnom, status slobodan od bolesti može se ponovno steći tek nakon što se udovolje uvjeti propisani u Dodatku I. ovoga Pravilnika.