MINISTARSTVO MORA, PROMETA I INFRASTRUKTURE

1004

Na temelju članka 142. točke 8. Zakona o zračnom prometu (»Narodne novine« broj 69/09), ministar mora, prometa i infrastrukture donosi

PRAVILNIK

O PRUŽANJU ZEMALJSKIH USLUGA

Područje primjene

Članak 1.

(1) Ovim Pravilnikom propisuje se pružanje zemaljskih usluga na zračnim lukama na teritoriju Republike Hrvatske otvorenima za komercijalni zračni prijevoz.

(2) Popis zemaljskih usluga iz stavka 1. ovoga članka sadržan je u Dodatku 1 ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

(3) Uvjeti za pristup tržištu zemaljskih usluga utvrđeni su u skladu s Direktivom Vijeća 96/67/EZ od 15. listopada 1996. o pristupu tržištu zemaljskih usluga u zračnim lukama Zajednice, koja je sadržana u Dodatku 2 ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

Pružanje zemaljskih usluga

Članak 2.

(1) Zemaljske usluge iz članka 1. ovoga Pravilnika mogu pružati:

a) upravno tijelo zračne luke,

b) korisnici zračne luke (samostalno obavljanje zemaljskih usluga),

c) pružatelji zemaljskih usluga.

(2) Odredbe ovoga Pravilnika koje se odnose na samostalno obavljanje zemaljskih usluga primjenjuju se na sve zračne luke bez obzira na njihov opseg prometa.

(3) Odredbe ovoga Pravilnika, o zemaljskim uslugama koje pružaju pružatelji zemaljskih usluga iz stavka 1. točke c) ovoga članka, primjenjuju se na sve zračne luke na teritoriju Republike Hrvatske čiji godišnji promet nije manji od dva milijuna putnika ili 50 000 tona tereta.

(4) Kad zračna luka dosegne jedan od pragova u prijevozu tereta navedenih u ovom članku ili u članku 8. stavku 2. ovoga Pravilnika, a da pritom ne dosegne odgovarajući prag u prijevozu putnika, tada se odredbe ovoga Pravilnika neće primjenjivati na kategorije zemaljskih usluga koje se odnose isključivo na putnike.

(5) Ministarstvo nadležno za civilni zračni promet (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) do 1. srpnja svake godine Europskoj komisiji dostavlja podatke o zračnim lukama koje dosegnu pojedine pragove prometa iz ovoga članka, a radi izrade popisa takvih zračnih luka.

Pojmovi

Članak 3.

(1) Pojmovi koji se upotrebljavaju u ovom Pravilniku imaju sljedeće značenje:

1) infrastruktura zračne luke (airport infrastructure): zemljište, objekti, uređaji, tehnička sredstva i instalacije koje služe za prihvat i otpremu zrakoplova, putnika, prtljage, robe, stvari i pošte,

2) korisnik zračne luke (airport user): fizička ili pravna osoba odgovorna za prijevoz putnika, pošte i/ili tereta zrakom od ili do dotične zračne luke,

3) pružatelj zemaljskih usluga (supplier of groundhandling services): svaka fizička ili pravna osoba koja drugima pruža jednu ili više kategorija zemaljskih usluga,

4) samostalno obavljanje zemaljskih usluga (self-handling): situacija u kojoj korisnik zračne luke izravno obavlja sam za sebe jednu ili više kategorija zemaljskih usluga i za pružanje takvih usluga ne zaključuje nikakav ugovor s pružateljem zemaljskih usluga; u smislu ove definicije korisnici zračne luke ne smatraju se između sebe pružateljem zemaljskih usluga:

– ako jedan od njih ima većinski udio u vlasništvu drugog, ili

– ako isti subjekt ima većinski udio u vlasništvu oba,

5) Sporazum o Europskom zajedničkom zračnom prostoru (ECAA Sporazum – ECAA Agreement): mnogostrani Sporazum između Europske zajednice i njezinih država članica, Republike Albanije, Bosne i Hercegovine, Republike Bugarske, Republike Hrvatske, Bivše jugoslavenske Republike Makedonije, Republike Island, Republike Crne Gore, Kraljevine Norveške, Rumunjske, Republike Srbije i Misije privremene Uprave Ujedinjenih naroda na Kosovu o uspostavi Europskog zajedničkog zračnog prostora.

6) upravno tijelo zračne luke (managing body of the airport): tijelo koje, pored drugih aktivnosti ili ne, ima prema nacionalnim propisima za cilj rukovođenje i upravljanje infrastrukturom zračne luke, te koordinaciju i nadzor djelatnosti različitih operatera u dotičnoj zračnoj luci;

7) zemaljske usluge (groundhandling services): usluge koje se pružaju korisnicima zračne luke u zračnim lukama, a koje su navedene u Dodatku 1 ovoga Pravilnika,

8) zračna luka (airport): područje na tlu posebno prilagođeno za slijetanje, uzlijetanje i manevriranje zrakoplova, uključujući i pripadajuće objekte i uređaje namijenjene za odvijanje zračnog prometa te za pružanje usluga komercijalnog zračnog prijevoza,

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, pojmovi »Zajednica«, »zakon Zajednice«, »Službeni list Europskih Zajednica«, »zračni prijevoznik Zajednice« i »država članica« iz Direktive iz članka 1. stavka 3. ovoga Pravilnika, čitat će se u skladu sa točkama 2. i 3. Dodatka II Sporazuma o Europskom zajedničkom zračnom prostoru (u daljnjem tekstu: ECAA Sporazum).

Upravno tijelo zračne luke

Članak 4.

(1) Kada zračnom lukom upravljaju dva ili više tijela, za potrebe ovoga Pravilnika svako od tih tijela smatrat će se dijelom upravog tijela zračne luke.

(2) Kada jedno tijelo upravlja s više zračnih luka, za potrebe ovoga Pravilnika svaka od tih zračnih luka smatrat će se izdvojenom cjelinom.

(3) Za osiguravanje provedbe odredaba ovoga Pravilnika, nadležna tijela su Ministarstvo i Agencija za civilno zrakoplovstvo (u daljnjem tekstu: Agencija), s ovlastima kako su propisane ovim Pravilnikom.

Razdvajanje računa

Članak 5.

(1) Kada upravno tijelo zračne luke, korisnik zračne luke ili pružatelj zemaljskih usluga pruža zemaljske usluge, mora potpuno razdvojiti račune (konta) za djelatnost zemaljskih usluga od računa za svoje druge djelatnosti, u skladu s važećom komercijalnom praksom.

(2) Godišnje financijsko izvješće neovisnog ovlaštenog revizora mora sadržavati njegovo očitovanje o tome da li je izvršeno razdvajanje računa (konta) iz stavka 1. ovoga članka i, u slučaju kada upravno tijelo zračne luke pruža zemaljske usluge, da nema financijskih tokova između djelatnosti zemaljskih usluga i njegovih drugih djelatnosti.

(3) Razdvajanje računa (konta) iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva razdvajanje svih prihoda i rashoda koji se odnose na pružene zemaljske usluge, od prihoda i rashoda drugih djelatnosti.

(4) Nepostojanje financijskih tokova iz stavka 2. ovoga članka podrazumijeva odsustvo prelijevanja novčanih sredstava između aktivnosti pruženih zemaljskih usluga i drugih aktivnosti.

(5) Izvješće revizora iz stavka 2. ovoga članka podnosi se Agenciji ne kasnije od 6 mjeseci nakon završetka prethodne financijske godine.

Povjerenstvo korisnika zračne luke

Članak 6.

(1) Povjerenstvo korisnika zračne luke mora biti formirano za svaku zračnu luku na koju se primjenjuju odredbe ovoga Pravilnika.

(2) Svi korisnici zračne luke imaju pravo biti u Povjerenstvu ili, ako tako žele, mogu u njemu biti predstavljeni kroz organizaciju određenu za tu svrhu.

(3) Povjerenstvo korisnika zračne luke mora donijeti Poslovnik o radu Povjerenstva.

(4) Povjerenstvo korisnika zračne luke formirat će upravno tijelo zračne luke u roku od 3 mjeseca od dana stupanja na snagu ovog Pravilnika.

Pružatelji zemaljskih usluga

Članak 7.

(1) Pružateljima zemaljskih usluga omogućit će se slobodan pristup tržištu radi pružanja jedne ili više zemaljskih usluga iz Dodatka 1 ovoga Pravilnika. Odobrenje izdaje Agencija u skladu sa člankom 13. ovoga Pravilnika.

(2) Pružatelj zemaljskih usluga može biti pravna ili fizička osoba registrirana za pružanje zemaljskih usluga, s poslovnim nastanom na teritoriju države potpisnice ECAA Sporazuma.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo, uz prethodno mišljenje Agencije, može ograničiti broj pružatelja sljedećih kategorija zemaljskih usluga:

– rukovanje s prtljagom

– rukovanje na stajanci

– rukovanje gorivom i mazivom

– rukovanje s teretom i poštom u pogledu fizičkog rukovanja teretom i poštom, bilo pri dolasku, odlasku ili transferu između robnog terminala i zrakoplova.

Taj broj ne može biti ograničen na manje od dva za svaku od tih kategorija zemaljskih usluga.

(4) Pružanje zemaljskih usluga mora biti dopušteno najmanje jednom pružatelju zemaljskih usluga kojim izravno ili neizravno ne upravlja:

– upravno tijelo zračne luke;

– korisnik zračne luke koji je prevezao više od 25% putnika ili tereta na toj zračnoj luci, u godini koja prethodi godini u kojoj su ti pružatelji odabrani;

– subjekt koji upravlja ili je kontroliran od subjekata iz podstavaka 1. i 2. ovoga stavka.

(5) Kada je broj pružatelja zemaljskih usluga ograničen u skladu sa stavkom 3. ovoga članka, korisniku zračne luke, bez obzira kojim dijelom zračne luke se koristi, mora za svaku od kategorija zemaljskih usluga podvrgnutih ograničenju biti omogućen efektivan izbor između najmanje dva pružatelja zemaljskih usluga pod uvjetima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka.

(6) Ukoliko se broj pružatelja zemaljskih usluga ograniči u skladu sa stavkom 3. ovoga članka, o toj odluci bit će obaviješteno upravno tijelo zračne luke i Europska komisija, a odluka će biti objavljena na internetskim stranicama zračne luke na koju se odluka o ograničenju odnosi te će biti dostupna svim zainteresiranim pružateljima zemaljskih usluga.

Samostalno obavljanje zemaljskih usluga

Članak 8.

(1) Korisnik zračne luke može izravno obavljati sam za sebe jednu ili više kategorija zemaljskih usluga sukladno članku 2. ovoga Pravilnika.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, na zračnim lukama čiji godišnji promet nije manji od dva milijuna putnika ili 50 000 tona tereta, na zahtjev upravnog tijela zračne luke Ministarstvo, uz prethodno mišljenje Agencije, može ograničiti broj korisnika zračne luke koji žele samostalno obavljati sljedeće kategorije zemaljskih usluga:

– rukovanje s prtljagom

– rukovanje na stajanci

– rukovanje gorivom i mazivom

– rukovanje s teretom i poštom u pogledu fizičkog rukovanja teretom i poštom pri dolasku, odlasku ili transferu između robnog terminala i zrakoplova.

Taj broj ne može biti ograničen na manje od dva korisnika zračne luke.

(3) Zahtjev iz stavka 2. ovoga članka mora sadržavati:

a) naznaku za koju od kategorija iz stavka 2. ovoga Pravilnika se traži ograničenje,

b) razloge kojima se to ograničenje opravdava, te

c) plan odgovarajućih mjera za prevladavanje navedenih razloga za ograničenje.

(4) Ograničenje iz stavka 2. ovoga članka ne smije:

a) nepotrebno narušavati ciljeve ovoga Pravilnika,

b) narušavati načelo tržišnog natjecanja između pružatelja zemaljskih usluga i/ili korisnika zračne luke koji samostalno obavljaju zemaljske usluge i

c) primjenjivati se u opsegu većem nego što je potrebno.

(5) Ukoliko se broj korisnika zračne luke koji žele samostalno obavljati zemaljske usluge ograniči u skladu sa stavkom 2. ovoga članka, samostalno obavljanje odgovarajućih zemaljskih usluga bit će dopušteno u skladu s člankom 13. ovoga Pravilnika onim korisnicima zračne luke koji su u prethodnoj kalendarskoj godini prevezli najveći broj putnika na/sa zračne luke na kojoj žele organizirati samostalno obavljanje zemaljskih usluga.

(6) Agencija može bilo kad, ali u svakom slučaju svake tri godine, ponovno ispitati listu odobrenih korisnika zračne luke koji samostalno obavljaju zemaljske usluge temeljem kriterija broja prevezenih putnika u prethodnoj kalendarskoj godini. Ako ponovno ispitivanje liste pokaže da postoji novi zainteresirani korisnik zračne luke koji želi samostalno obavljati zemaljske usluge sa većim brojem prevezenih putnika, tada će, najkasnije šest mjeseci nakon ispitivanja liste, već odobreni korisnik zračne luke koji samostalno obavlja zemaljske usluge sa najmanjim brojem prevezenih putnika biti zamijenjen tim novim korisnikom zračne luke koji želi samostalno obavljati zemaljske usluge.

(7) Ukoliko se broj korisnika zračne luke koji žele samostalno obavljati zemaljske usluge ograniči u skladu sa stavkom 2. ovoga članka, o toj odluci bit će obaviješteno upravno tijelo zračne luke i Europska komisija, a odluka će biti objavljena na internetskim stranicama zračne luke na koju se odluka o ograničenju odnosi te će biti dostupna svim zainteresiranim korisnicima zračne luke.

(8) Protiv odluke Ministarstva iz stavka 2. ovoga članka može se pokrenuti upravni spor.

Centralizirana infrastruktura

Članak 9.

(1) Centraliziranom infrastrukturom koja se koristi za pružanje zemaljskih usluga, čija kompleksnost, troškovi ili utjecaj na okoliš ne dopuštaju podjelu ili dupliranje, kao što su sustavi za sortiranje prtljage, odmrzavanje, pročišćavanje vode i distribuciju goriva, upravlja upravno tijelo zračne luke ili drugo tijelo koje Ministarstvo, uz prethodno mišljenje Agencije, odredi da može upravljati tom infrastrukturom.

(2) Osim centralizirane infrastrukture iz stavka 1. ovoga članka, i drugi objekti zračne luke mogu se proglasiti centraliziranom infrastrukturom, imajući na umu postojeća ograničenja raspoloživog prostora i kapaciteta na toj zračnoj luci.

(3) Zahtjev za proglašavanjem određene infrastrukture na zračnoj luci centraliziranom, Ministarstvu podnosi tijelo koje upravlja tom infrastrukturom.

(4) Zahtjev iz stavka 3. ovoga članka mora sadržavati:

a) naziv i namjenu infrastrukture za koju se traži da bude proglašena centraliziranom,

b) specifična ograničenja raspoloživog prostora ili kapaciteta kojima se taj zahtjev opravdava, te

c) izrađen plan odgovarajućih mjera za prevladavanje tih ograničenja kojima se zahtjev opravdava, kada je to moguće.

(5) Odluku o proglašavanju određene infrastrukture na zračnoj luci centraliziranom donosi Ministarstvo, uz prethodno mišljenje Agencije.

(6) Odluka iz stavka 5. ovoga članka ne smije:

a) nepotrebno narušavati ciljeve ovoga Pravilnika,

b) narušavati načelo tržišnog natjecanja između pružatelja zemaljskih usluga i/ili korisnika zračne luke koji samostalno obavljaju zemaljske usluge i

c) primjenjivati se u opsegu većem nego što je potrebno.

(7) O odluci o proglašavanju određene infrastrukture na zračnoj luci centraliziranom bit će obaviješteno upravno tijelo zračne luke i Europska komisija, a odluka će biti objavljena na internetskim stranicama zračne luke na koju se odluka odnosi te će biti dostupna svim zainteresiranim pružateljima zemaljskih usluga i korisnicima zračne luke.

(8) Upravno tijelo zračne luke ili tijelo koje upravlja centraliziranom infrastrukturom, obvezni su osigurati slobodan pristup centraliziranoj infrastrukturi te transparentno, objektivno i nediskriminirajuće korištenje te infrastrukture svim pružateljima zemaljskih usluga i svim korisnicima zračne luke koji samostalno obavljaju zemaljske usluge, unutar ograničenja propisanih ovim Pravilnikom.

Izuzeća

Članak 10.

(1) Zbog specifičnih ograničenja raspoloživog prostora ili kapaciteta, koja posebice proizlaze iz zagušenosti i stupnja iskorištenosti prostora, upravno tijelo zračne luke može pisanim putem zatražiti od Ministarstva da:

a) ograniči broj pružatelja jedne ili više kategorija onih zemaljskih usluga koje nisu navedene u članku 7. stavku 3. ovoga Pravilnika. U tom slučaju primjenjivat će se odredbe članka 7. stavaka 3. i 4. ovoga Pravilnika,

b) ograniči obavljanje jedne ili više zemaljskih usluga iz članka 7. stavka 3. ovoga Pravilnika na samo jednog pružatelja zemaljskih usluga,

c) ograniči broj korisnika zračne luke koji samostalno obavljaju zemaljske usluge za obavljanje kategorija onih zemaljskih usluga koje nisu navedene u članku 8. stavku 2. ovoga Pravilnika, na dva korisnika zračne luke. U tom slučaju primjenjivat će se odredbe članka 8. stavka 5. ovoga Pravilnika.

d) zabrani samostalno obavljanje zemaljskih usluga ili ga ograniči na jednog korisnika zračne luke, za usluge iz članka 8. stavka 2. ovoga Pravilnika.

(2) Ministarstvo može, uz prethodno mišljenje Agencije, odobriti zahtjev za izuzećem iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Za svako izuzeće iz stavka 1. ovoga članka:

a) mora biti naznačeno za koju je kategoriju zemaljskih usluga odobreno,

b) moraju biti navedena specifična ograničenja raspoloživog prostora ili kapaciteta kojima se to izuzeće opravdava, te

c) mora biti izrađen plan odgovarajućih mjera za prevladavanje ograničenja.

(4) Izuzeća iz stavka 2. ovoga članka ne smiju:

a) nepotrebno narušavati ciljeve ovoga Pravilnika,

b) narušavati načelo tržišnog natjecanja između pružatelja zemaljskih usluga i/ili korisnika zračne luke koji samostalno obavljaju zemaljske usluge i

c) primjenjivati se u opsegu većem nego što je potrebno.

(5) Izuzeća za slučajeve iz stavka 1. točaka a), c) i d) ovoga članka ne smiju trajati dulje od tri godine. Ako se pojavi novi zahtjev za izuzećem utemeljen na drugim razlozima u odnosu na prethodni zahtjev Ministarstvo mora, najkasnije tri mjeseca prije isteka razdoblja na koje je izuzeće odobreno, odlučiti o novom zahtjevu te postupati u skladu s odredbama ovoga članka.

(6) Izuzeća za slučaj iz stavka 1. točke b) ovoga članka ne smiju trajati dulje od dvije godine. Samo iznimno Ministarstvo može, na temelju stavka 1. ovoga članka, predložiti Europskoj komisiji produljenje izuzeća za još dvije godine.

(7) O svim izuzećima koje namjerava odobriti na temelju ovoga članka, Ministarstvo izvješćuje Europsku komisiju najkasnije tri mjeseca prije stupanja na snagu tog izuzeća. Nakon razmatranja obrazloženja za izuzeće i konzultacija s Ministarstvom, Europska komisija može odobriti ili osporiti to izuzeće odnosno može od Ministarstva zatražiti da promijeni opseg tog izuzeća ili da ga ograniči na dio ili dijelove zračne luke gdje je dokazano da ograničenja raspoloživog prostora ili kapaciteta postoje.

(8) O odluci o izuzeću iz stavka 2. ovoga članka bit će obaviješteno upravno tijelo zračne luke i Europska komisija, a odluka će biti objavljena na internetskim stranicama zračne luke na koju se izuzeće odnosi te će biti dostupna svim zainteresiranim pružateljima zemaljskih usluga i korisnicima zračne luke.

Odabir pružatelja zemaljskih usluga

Članak 11.

(1) Kada je broj pružatelja zemaljskih usluga ograničen temeljem članka 7. stavka 3. i članka 10. ovoga Pravilnika, pružatelji zemaljskih usluga odabiru se temeljem javnog natječaja koji se objavljuje u barem jednim dnevnim novinama u Republici Hrvatskoj i Službenom listu Europske zajednice. Svaki pružatelj zemaljskih usluga koji je registriran za pružanje zemaljskih usluga, s poslovnim nastanom na teritoriju države potpisnice ECAA Sporazuma može se prijaviti na natječaj.

(2) Raspisivanje i provedbu postupka javnog natječaja, te odabir pružatelja zemaljskih usluga obavlja upravno tijelo zračne luke nakon konzultacije s Povjerenstvom korisnika zračne luke, pod uvjetom da upravno tijelo zračne luke:

1. ne pruža istovjetne kategorije zemaljskih usluga,

2. nema izravnu ili neizravnu kontrolu nad bilo kojim pružateljem takvih usluga i

3. nema vlasnički udio kod tih pružatelja zemaljskih usluga,

(3) Ukoliko nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 2. točaka 1., 2. i 3. ovoga članka, Agencija utvrđuje uvjete natječaja i kriterije odabira nakon konzultacije s Povjerenstvom korisnika zračne luke, raspisuje javni natječaj, prikuplja ponude i obavlja odabir pružatelja zemaljskih usluga iz stavka 1. ovoga članka nakon konzultacije s Povjerenstvom korisnika zračne luke i upravnim tijelom zračne luke.

(4) Javni natječaj mora biti raspisan najkasnije dva mjeseca nakon što zračna luka dosegne prag iz članka 2. stavka 3. ovoga Pravilnika.

(5) Kriteriji odabira moraju biti odgovarajući, objektivni, transparentni i nediskriminirajući i između ostalog moraju uključivati standardne i tehničke specifikacije koji su utvrđeni za tu zračnu luku.

(6) Nakon utvrđivanja kriterija odabira, objavljuje se javni natječaj koji sadrži minimalno:

a) kategorije usluga za koje se objavljuje javni natječaj,

b) uvjete kojima mora udovoljavati pružatelj zemaljskih usluga, a koji se odnose na:

– zadovoljavajuće iskustvo,

– stabilnu financijsku situaciju,

– odgovarajuću organizaciju,

– dostatno pokriće osiguranja odgovornosti iz djelatnosti,

– zaštitu i sigurnost uređaja, zrakoplova, opreme i osoblja,

– zaštitu okoliša i

– udovoljavanje odgovarajućim propisima s područja socijalne politike.

c) razdoblje na koje će pružatelj zemaljskih usluga biti odabran,

d) kriterije odabira,

e) rok za podnošenje ponuda,

f) rok za donošenje odluke o odabiru, i

g) uputu o pravnoj zaštiti.

(7) Pružatelji zemaljskih usluga izabiru se na razdoblje od najviše sedam godina.

(8) Protiv odluke o odabiru pružatelja zemaljskih usluga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, nezadovoljna stranka može uputiti žalbu Ministarstvu u roku od 15 dana od dana primitka odluke o odabiru. Ministarstvo odlučuje o žalbi uz prethodno mišljenje Agencije. Protiv odluke Ministarstva može se pokrenuti upravni spor.

(9) Zemaljske usluge može pružati i samo upravno tijelo zračne luke, a da se za to ne provede postupak utvrđen odredbama ovoga članka, ako je upravno tijelo zračne luke jedan od pružatelja tih zemaljskih usluga. Upravno tijelo zračne luke može bez provođenja postupka utvrđenog odredbama ovoga članka, za pružanje zemaljskih usluga u toj zračnoj luci ovlastiti neku drugu pravnu osobu pod uvjetom da:

– upravno tijelo zračne luke ima izravnu ili neizravnu kontrolu nad tom pravnom osobom; ili

– ta pravna osoba ima izravnu ili neizravnu kontrolu nad upravnim tijelom zračne luke.

(10) Ako pružatelj zemaljskih usluga prestane obavljati te aktivnosti prije isteka razdoblja na koje je odabran, provest će se postupak za odabir novoga pružatelja zemaljskih usluga u skladu s odredbama ovoga članka. Agencija može, na prijedlog upravnog tijela zračne luke, zahtijevati od pružatelja zemaljskih usluga da osigura kontinuitet pružanja zemaljskih usluga na potrebno razdoblje, u slučaju da se taj pružatelj zemaljskih usluga odluči povući s tržišta.

(11) Povjerenstvo korisnika zračne luke mora biti obaviješteno o rezultatu natječajnog postupka iz ovoga članka.

Otočne zračne luke

Članak 12.

(1) Kao jedan od kriterija odabira pružatelja zemaljskih usluga, dopušteno je uvrstiti obvezu pružanja zemaljskih usluga i na jednoj ili više drugih zračnih luka pod uvjetom:

a) da se te zračne luke nalaze na otocima u istom zemljopisnom području,

b) da svaka od tih zračnih luka ima promet od najmanje
100 000 putnika godišnje i

c) da takvo proširenje odobri Europska komisija.

(2) Protiv ovog kriterija moguće je uložiti žalbu sukladno članku 11. ovoga Pravilnika.

Odobrenje

Članak 13.

(1) Za kategorije zemaljskih usluga za koje broj pružatelja zemaljskih usluga nije ograničen, kao i za samostalno obavljanje zemaljskih usluga sukladno članku 8. ovoga Pravilnika, pružatelj zemaljskih usluga i korisnik zračne luke koji samostalno obavlja zemaljske usluge, ako su registrirani za pružanje zemaljskih usluga, može započeti s obavljanjem tih usluga nakon što dobije odobrenje od Agencije.

(2) Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje se na pisani zahtjev pružatelja zemaljskih usluga ili korisnika zračne luke koji želi samostalno obavljati zemaljske usluge. Kriteriji za to odobrenje moraju se odnositi na standardne i tehničke specifikacije koji su utvrđeni za tu zračnu luku, zadovoljavajuće iskustvo, stabilnu financijsku situaciju, odgovarajuću organizaciju, dostatno pokriće osiguranja odgovornosti iz djelatnosti, na zaštitu i sigurnost uređaja, zrakoplova, opreme i osoblja, na zaštitu okoliša i udovoljavanje odgovarajućim propisima s područja socijalne politike.

(3) Kriteriji iz stavka 2. ovoga članka moraju udovoljavati sljedećim načelima:

a) moraju se primijeniti na nediskriminirajući način na različite pružatelje zemaljskih usluga i korisnike zračne luke koji samostalno obavljaju zemaljske usluge,

b) moraju odražavati cilj kojemu su namijenjeni,

c) ne smiju u praksi ograničiti pristup tržištu ili slobodu samostalnog obavljanja zemaljskih usluga ispod razine propisane odredbama ovoga Pravilnika.

(4) Agencija će, najkasnije tri mjeseca nakon stupanja na snagu ovoga Pravilnika, detaljnije definirati kriterije iz stavka 2. ovoga članka na odgovarajući način za zračne luke na koje se primjenjuju odredbe ovoga Pravilnika. Ti kriteriji moraju biti dostupni.

(5) Zainteresirana stranka bit će na zahtjev obaviještena o proceduri za dobivanje odobrenja.

(6) Odobrenje može biti uskraćeno ili ukinuto jedino ako pružatelj zemaljskih usluga ili korisnik zračne luke koji samostalno obavlja zemaljske usluge vlastitim postupcima ne udovoljava kriterijima iz stavka 2. ovoga članka. Razlozi za uskraćivanje ili ukidanje odobrenja moraju se priopćiti pružatelju zemaljskih usluga ili korisniku zračne luke koji samostalno obavlja zemaljske usluge.

(7) O davanju odobrenja, odnosno o uskraćivanju ili ukidanju odobrenja bit će obaviješteno i upravno tijelo zračne luke.

(8) Svaka strana koja ima pravni interes može se žaliti Ministarstvu na kriterije iz stavka 2. ovoga članka koje definira Agencija.

(9) Svaka strana koja ima pravni interes može, u roku od 15 dana od dana primitka odluke o davanju odobrenja, odnosno o uskraćivanju ili ukidanju odobrenja, uputiti žalbu Ministarstvu protiv te odluke. Ministarstvo odlučuje o žalbi uz prethodno mišljenje Agencije. Protiv odluke Ministarstva može se pokrenuti upravni spor.

Konzultacije

Članak 14.

(1) Postupak konzultacija u vezi s primjenom ovoga Pravilnika provodit će se između upravnog tijela zračne luke, Povjerenstva korisnika zračne luke i pružatelja zemaljskih usluga. Konzultacije će se, između ostalog, odnositi na cijene onih zemaljskih usluga za koje su odobrena izuzeća iz članka 10. stavka 1. točke b) ovoga Pravilnika, kao i na organizaciju pružanja tih usluga. Konzultacije će se provoditi najmanje jednom godišnje.

(2) Svaki subjekt iz stavka 1. ovoga članka može uložiti prigovor Ministarstvu ukoliko smatra da su mu kao rezultat konzultacija povrijeđena prava ili da će doći do narušavanja ciljeva ovoga Pravilnika.

(3) O prigovoru iz stavka 2. ovoga članka odlučuje Ministarstvo, uz prethodno mišljenje Agencije.

Pravila ponašanja

Članak 15.

(1) Ministarstvo, uz prethodno mišljenje Agencije može, po potrebi, na zahtjev upravnog tijela zračne luke:

a) zabraniti pružatelju zemaljskih usluga ili korisniku zračne luke pružanje ili samostalno obavljanje zemaljskih usluga ako taj pružatelj zemaljskih usluga ili korisnik zračne luke ne poštuje pravila koja su mu postavljena kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje zračne luke;

b) posebice zatražiti od pružatelja zemaljskih usluga u zračnoj luci da na pošten i nediskriminirajući način sudjeluje u vršenju obveze obavljanja javne usluge, kako je propisano nacionalnim zakonom ili pravilima, uključujući i obvezu da osigura neprekidno pružanje usluga.

(2) Pravila iz stavka 1. ovoga članka moraju biti u skladu sa sljedećim načelima:

a) moraju se primjenjivati na nediskriminirajući način na različite pružatelje zemaljskih usluga i korisnike zračnih luka;

b) moraju biti vezana uz cilj koji se namjerava postići;

c) ne smiju u praksi ograničavati pristup na tržište ili slobodu samostalnog obavljanja usluga na razinu ispod one previđene ovim Pravilnikom.

(3) Protiv odluke Ministarstva može se pokrenuti upravni spor.

Pristup infrastrukturi

Članak 16.

(1) Pružatelji zemaljskih usluga i korisnci zračne luke koji samostalno obavljaju zemaljske usluge moraju imati pristup infrastrukturi zračne luke u mjeri koja je potrebna za obavljanje njihovih djelatnosti. Ako upravno tijelo zračne luke ili, kada je to prikladno, tijelo javne vlasti ili drugo tijelo koje ima kontrolu nad upravnim tijelom zračne luke, postavlja uvjete glede tog pristupa, ti uvjeti moraju biti odgovarajući, objektivni, transparentni i nediskriminirajući.

(2) Prostor za pružanje zemaljskih usluga na zračnoj luci mora biti dostupan svim na toj zračnoj luci ovlaštenim pružateljima zemaljskih usluga i korisnicima zračne luke koji samostalno obavljaju zemaljske usluge, u opsegu potrebnom za ostvarenje njihovih prava, i da bude omogućeno pošteno i djelotvorno tržišno natjecanje utemeljeno na odgovarajućim, objektivnim, transparentnim i nediskriminirajućim pravilima i kriterijima.

(3) Upravno tijelo zračne luke može odrediti pristojbu za pristup infrastrukturi zračne luke prema odgovarajućim, objektivnim, transparentnim i nediskriminirajućim kriterijima.

(4) Pružatelj zemaljskih usluga ili korisnik zračne luke koji samostalno obavlja zemaljske usluge, a kojem je na temelju primijenjenih uvjeta pristupa infrastrukturi iz stavaka 1. do 3. ovoga članka povrijeđeno pravo pristupa infrastrukturi zračne luke, može uložiti žalbu Ministarstvu u roku od 15 dana od povrede tog prava.

Uzajamnost

Članak 17.

(1) Ukoliko Ministarstvo ima saznanja da neka treća država, vezano za pristup tržištu pružanja zemaljskih usluga i samostalnog obavljanja zemaljskih usluga, hrvatskim pružateljima zemaljskih usluga i korisnicima zračne luke koji samostalno obavljaju zemaljske usluge:

a) nije de jure i de facto odobrila isti tretman koji imaju pružatelji zemaljskih usluga i korisnici zračne luke koji samostalno obavljaju zemaljske usluge tih zemalja u Republici Hrvatskoj,

b) nije de jure i de facto odobrila isti tretman koji imaju pružatelji zemaljskih usluga i korisnici zračne luke koji samostalno obavljaju zemaljske usluge s poslovnim nastanom u toj državi,

c) daje lošiji tretman nego pružateljima zemaljskih usluga i korisnicima zračne luke koji samostalno obavljaju zemaljske usluge iz trećih država,

ono može u potpunosti ili djelomično obustaviti ispunjenje obveza koje proizlaze iz primjene ovoga Pravilnika prema pružateljima zemaljskih usluga i korisnicima zračne luke koji samostalno obavljaju zemaljske usluge iz te treće države.

(2) Trećom državom iz stavka 1. ovoga članka smatra se država koja nije potpisnica ECAA Sporazuma.

(3) Ukoliko Ministarstvo ima saznanja da neka država potpisnica ECAA Sporazuma postupa protivno stavku 1. ovoga članka, Ministarstvo o tome obavještava Zajednički odbor ECAA Sporazuma.

(4) Tek ako postupak pred Zajedničkim odborom ECAA Sporazuma završi bez rješenja, Ministarstvo može u potpunosti ili djelomično obustaviti ispunjenje obveza koje proizlaze iz primjene ovoga Pravilnika prema pružateljima zemaljskih usluga i korisnicima zračne luke koji samostalno obavljaju zemaljske usluge iz te države.

Dostavljanje podataka

Članak 18.

(1) Ministarstvo, na zahtjev Europske komisije, dostavlja tražene podatke radi sastavljanja izvješća o primjeni ovoga Pravilnika.

(2) Ministarstvo dostavlja Europskoj komisiji tekst na engleskom jeziku, ovoga Pravilnika, njegovih izmjena i dopuna i drugih nacionalnih propisa koji sadrže odredbe koje se odnose na područje regulirano ovim Pravilnikom.

Usklađenost s međunarodnim propisima

Članak 19.

(1) Ovaj Pravilnik usklađen je s Direktivom Vijeća 96/67/EZ od 15. listopada 1996. o pristupu tržištu zemaljskih usluga u zračnim lukama Zajednice, koja je sadržana u Dodatku 2. ovoga Pravilnika i čini njegov sastavni dio.

(2) U slučaju razlika između teksta ovoga Pravilnika i Direktive iz stavka 1. ovoga članka, mjerodavan je tekst Direktive na engleskom jeziku objavljen u Službenom listu Europske zajednice.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Stupanje na snagu

Članak 20.

(1) Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o pružanju zemaljskih usluga (»Narodne novine« broj 110/09).

(2) Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-01/10-02/25

Urbroj: 530-09-10-2

Zagreb, 12. ožujka 2010.

Ministar
mora, prometa i infrastrukture
Božidar Kalmeta, v. r.

DODATAK 1

POPIS ZEMALJSKIH USLUGA

1. Zemaljska administracija i nadzor obuhvaćaju:

1.1. usluge predstavljanja i veze s lokalnim vlastima ili bilo kojim drugim tijelom, isplate u ime korisnika zračne luke i osiguravanje uredskog prostora njegovim predstavnicima;

1.2. nadzor ukrcaja, slanje i primanja poruka i telekomunikacije;

1.3. rukovanje, pohrana i upravljanje sredstvima za utovar;

1.4. sve ostale usluge nadzora prije, tijekom i nakon leta, te sve ostale administrativne usluge po zahtjevu korisnika zračne luke.

2. Rukovanje s putnicima obuhvaća sve vrste pomoći pri dolasku, odlasku, transferu ili tranzitu putnika, uključujući pregled karata i putnih isprava, registraciju prtljage i njezin prijenos do prostora za razvrstavanje.

3. Rukovanje s prtljagom obuhvaća rukovanje prtljagom u prostoru za razvrstavanje, razvrstavanje prtljage, pripremu za odlazak, utovar i istovar iz sredstava namijenjenih prijevozu od zrakoplova do prostora za razvrstavanje i obratno, te transport prtljage iz prostora za razvrstavanje do prostora za podizanje prtljage.

4. Rukovanje s teretom i poštom obuhvaća:

4.1. za teret: fizičko rukovanje pri izvozu, transferu i uvozu tereta, rukovanje s dokumentacijom tereta; carinski postupci i provedba svih zaštitnih postupaka prema dogovoru strana ili zahtjevima okolnosti;

4.2. za poštu: fizičko rukovanje dolaznom i odlaznom poštom, rukovanje s dokumentacijom pošte i provedba svih zaštitnih postupaka prema dogovoru strana ili zahtjevima okolnosti;

5. Rukovanje na stajanci obuhvaća:

5.1. raspoređivanje zrakoplova pri dolasku i odlasku;

5.2. pomoć pri pakiranju zrakoplova i osiguravanje odgovarajućih sredstava;

5.3. vezu između zrakoplova i pružatelja usluga na zračnoj strani;

5.4. utovar i istovar zrakoplova, uključujući i osiguravanje i upravljanje odgovarajućim sredstvima, te prijevoz posade i putnika između zrakoplova i terminala i prijevoz prtljage između zrakoplova i terminala;

5.5. osiguravanje i upravljanje odgovarajućim jedinicama za pokretanje motora;

5.6. pokretanje zrakoplova pri dolasku i odlasku, te osiguravanje i upravljanje odgovarajućim sredstvima;

5.7. prijevoz, utovar u zrakoplov odnosno istovar iz zrakoplova hrane i pića.

6. Usluge zrakoplovima obuhvaćaju:

6.1. vanjsko i unutarnje čišćenje zrakoplova, održavanje sanitarnih prostora i usluge opskrbe vodom;

6.2. hlađenje i grijanje kabine, uklanjanje snijega i leda, odleđivanje zrakoplova;

6.3. preuređivanje kabine odgovarajućom opremom; pohrana te opreme.

7. Rukovanje gorivom i mazivom obuhvaća:

7.1. organizaciju i izvršenje operacija punjenja i pražnjenja goriva, uključujući i pohranu goriva i kontrolu kvalitete i količine pošiljaka goriva;

7.2. nadopunjavanje zaliha ulja i ostalih tekućina.

8. Održavanje zrakoplova obuhvaća:

8.1. redovno održavanje prije leta;

8.2. izvanredno održavanje koje traži korisnik zračne luke;

8.3. nabavu i upravljanje rezervnim dijelovima i odgovarajućom opremom;

8.4. zahtjeve za ili rezervacije parkirnog i/ili hangarskog prostora.

9. Operacije vezane uz letenje i administracija posade obuhvaćaju:

9.1. pripremu leta u polaznoj zračnoj luci ili na bilo kojem drugom mjestu;

9.2. pomoć tijekom leta uključujući i ponovnu otpremu prema potrebi;

9.3. usluge nakon leta;

9.4. administracija posade.

10. Zemaljski prijevoz obuhvaća:

10.1. organizaciju i izvršenje prijevoza posade, putnika, prtljage, tereta i pošte između različitih terminala iste zračne luke, uz isključenje istog prijevoza između zrakoplova i bilo kojeg drugog mjesta u krugu iste zračne luke;

10.2. bilo kakav posebni prijevoz koji zatraži korisnik zračne luke.

11. Usluge ugostiteljstva obuhvaćaju:

11.1. vezu s dobavljačima i administrativno upravljanje;

11.2. pohranu hrane i pića i opreme potrebne za njihovu pripremu;

11.3. čišćenje te opreme;

11.4. pripremu i dostavljanje opreme, te snabdijevanje hranom i pićem.

DODATAK 2

Direktiva Vijeća 96/67/EZ od 15. listopada 1996. o pristupu tržištu zemaljskih usluga u zračnim lukama Zajednice

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 84. stavak 2,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije[1],

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskoga i socijalnoga odbora[2],

djelujući u skladu s postupkom iz članka 189.c Ugovora[3],

Budući da Zajednica postupno uvodi zajedničku politiku zračnog prijevoza s ciljem popunjavanja unutarnjeg tržišta sukladno članku 7.a Ugovora, a kao trajan doprinos promicanju gospodarskog i socijalnog napretka;

Budući da je cilj članka 59. Ugovora ukidanje ograničenja slobode pružanja usluga; budući da se, sukladno članku 61. Ugovora, taj cilj mora postići u okviru zajedničke prometne politike;

Budući da je Uredbama Vijeća (EEZ-a) br. 2407/92[4], (EEZ-a) br. 2408/92[5] i (EEZ-a) br. 2409/92[6] taj cilj postignut u pogledu usluga zračnog prijevoza kao takvih;

Budući da su zemaljske usluge bitne za pravilno funkcioniranje zračnog prijevoza; budući da one bitno doprinose djelotvornom korištenju infrastrukture zračnog prijevoza;

Budući da bi otvaranje pristupa tržištu zemaljskih usluga trebalo pomoći smanjenju operativnih troškova zrakoplovnih tvrtki i poboljšanju kvalitete usluga koje se pružaju korisnicima zračnih luka;

Budući da je u svjetlu načela supsidijarnosti bitno da do pristupa na tržište zemaljskih usluga dođe u okviru Zajednice, istovremeno dopuštajući državama članicama mogućnost da uzmu u obzir specifičnu narav tog sektora;

Budući da je u svom priopćenju iz lipnja 1994., naslovljenom »Put naprijed civilnog zrakoplovstva u Europi« Komisija naznačila svoju namjeru da do kraja 1994. godine poduzme inicijativu s ciljem postizanja pristupa tržištu zemaljskih usluga u zračnim lukama Zajednice; budući da je Vijeće u svojoj rezoluciji od 24. listopada 1994. o situaciji u europskom civilnom zrakoplovstvu[7]1 potvrdilo potrebu da se pri otvaranju tržišta uzmu u obzir imperativi vezani uz situaciju u zračnim lukama.

Budući da je u svojoj rezoluciji od 14. veljače 1995. o europskom civilnom zrakoplovstvu[8]2 Europski parlament ponovno izrazio svoju brigu da je potrebno uzeti u obzir utjecaj pristupa tržištu zemaljskih usluga na uvjete zapošljavanja i sigurnosne uvjete u zračnim lukama Zajednice;

Budući da je slobodan pristup tržištu zemaljskih usluga dosljedan djelotvornom poslovanju zračnih luka Zajednice;

Budući da se slobodan pristup tržištu zemaljskih usluga mora uvesti postupno i prilagoditi zahtjevima sektora;

Budući da za određene kategorije zemaljskih usluga pristup na tržište i samostalno obavljanje usluga mogu naići na ograničenja u pogledu sigurnosti, zaštite, kapaciteta i ograničenja u raspoloživom prostoru; budući da je stoga potrebno biti u mogućnosti ograničiti broj ovlaštenih pružatelja takvih kategorija zemaljskih usluga; budući da bi također trebalo biti moguće ograničiti samostalno obavljanje usluga; budući da u tom slučaju kriteriji za ograničenja moraju biti relevantni, objektivni, transparentni i nediskriminirajući;

Budući da, ako se broj pružatelja zemaljskih usluga ograniči, djelotvorna konkurencija zahtijevat će da barem jedan od pružatelja bude konačno neovisan i od upravnog tijela zračne luke i od dominantnog zračnog prijevoznika;

Budući da, kako bi pravilno funkcionirale, zračne luke moraju moći zadržati za sebe upravljanje određenim infrastrukturama, koje je iz tehničkih razloga i razloga financijske isplativosti ili utjecaja na okoliš teško podijeliti ili duplicirati; budući da centralizirano upravljanje takvim infrastrukturama ne mora, međutim, predstavljati zapreku njihovom korištenju od strane pružatelja zemaljskih usluga ili korisnika zračnih luka koji samostalno obavljaju usluge;

Budući da u nekim slučajevima te zapreke mogu biti takve da mogu opravdati ograničenja pristupa tržištu ili samostalnog obavljanja usluga u onoj mjeri u kojoj su ta ograničenja relevantna, objektivna, transparentna i nediskriminirajuća;

Budući da svrha takvih izuzeća mora biti da se vlastima nadležnim za zračne luke omogući da prevladaju ili barem umanje ta ograničenja; budući da takva izuzeća mora odobriti Komisija uz pomoć savjetodavnog odbora i to za određeno razdoblje;

Budući da, kako bi se održala djelotvorna i pravedna konkurencija uz ograničen broj pružatelja zemaljskih usluga, potonji moraju biti izabrani u transparentnom i nepristranom postupku; budući da je korisnike zračnih luka potrebno konzultirati kada se radi o odabiru pružatelja zemaljskih usluga, jer su oni uvelike zainteresirani za kvalitetu i cijenu zemaljskih usluga koje traže;

Budući da je stoga potrebno urediti da korisnici zračnih luka imaju predstavnike i da se konzultiraju pri odabiru ovlaštenih pružatelja zemaljskih usluga putem odbora sastavljenog od njihovih predstavnika;

Budući da je u određenim okolnostima i pod određenim uvjetima moguće, u okviru odabira pružatelja zemaljskih usluga u zračnoj luci, proširiti obvezu obavljanja javne usluge na ostale zračne luke u istom geografskom području u kojem je dotična država članica;

Budući da upravno tijelo zračne luke također može pružati zemaljske usluge, i putem svojih odluka vršiti znatan utjecaj na tržišno natjecanje između pružatelja zemaljskih usluga; budući da je stoga neophodno, kako bi se održalo pravedno tržišno natjecanje, da se od zračnih luka zatraži vođenje odvojenih računa za upravljanje njihovom infrastrukturom i regulatorne aktivnosti s jedne strane i za pružanje zemaljskih usluga s druge strane;

Budući da zračna luka ne smije subvencionirati zemaljske usluge iz svojih prihoda kao tijela nadležnog za zračnu luku;

Budući da isti uvjet transparentnosti mora vrijediti za sve pružatelje usluga koji žele pružati zemaljske usluge trećim stranama;

Budući da, kako bi se zračnim lukama omogućilo da obavljaju svoju zadaću upravljanja infrastrukturom i da zajamče sigurnost i zaštitu na prostoru zračne luke, te zaštitu okoliša i poštivanje važećih socijalnih propisa, države članice moraju biti u mogućnosti pružanje zemaljskih usluga uvjetovati odobrenjem; budući da kriteriji za izdavanje takvog odobrenja moraju biti objektivni, transparentni i nediskriminirajući;

Budući da iz istih razloga države članice moraju zadržati ovlast utvrđivanja i provedbe potrebnih pravila za ispravno funkcioniranje infrastrukture zračnih luka; budući da ta pravila moraju biti vezana uz cilj koji se namjerava postići i ne smiju u praksi ograničavati pristup tržištu ili slobodu samostalnog obavljanja usluga ispod razine predviđene ovom Direktivom; budući da ta pravila moraju biti u skladu s načelima objektivnosti, transparentnosti i nediskriminacije;

Budući da države članice moraju zadržati ovlast da osiguraju prikladnu razinu socijalne zaštite za zaposlenike poduzeća koja pružaju zemaljske usluge;

Budući da pristup uređajima zračne luke mora biti zajamčen ovlaštenim pružateljima zemaljskih usluga i korisnicima zračne luke ovlaštenim za samostalno obavljanje usluga u opsegu koji im je potreban za korištenje njihovih prava i koji im dopušta pravedno i istinsko natjecanje; budući da ipak mora biti moguće da se za takav pristup naplaćuje određena naknada;

Budući da je opravdano da prava koja se priznaju ovom Direktivom vrijede za pružatelje zemaljskih usluga iz trećih država i korisnike zračnih luka iz trećih država samo uz strogo poštivanje načela uzajamnosti; budući da, ako ne postoji takva uzajamnost, državama članicama treba omogućiti ukidanje takvih prava u pogledu tih pružatelja usluga i korisnika;

Budući da su dogovori u pogledu veće suradnje na korištenju zračne luke Gibraltar postignuti 2. prosinca 1987. u Londonu između Kraljevine Španjolske i Ujedinjenog Kraljevstva zajedničkom deklaracijom ministara vanjskih poslova dviju država, te da ti dogovori tek trebaju postati operativni;

Budući da ova Direktiva ne utječe na primjenu pravila iz Ugovora; budući posebice da će Komisija i nadalje osiguravati usklađenost s tim pravilima izvršavajući prema potrebi sve ovlasti koje su joj dane člankom 90. Ugovora,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

PODRUČJE PRIMJENE

1. Ova Direktiva vrijedi za sve zračne luke koje se nalaze na teritoriju neke od država članica, sukladno odredbama Ugovora, a koje su otvorene za komercijalni promet u sljedećim okolnostima:

(a) Odredbe članka 7. stavka 1., koje se odnose na kategorije zemaljskih usluga osim onih spomenutih u članku 7. stavku 2., vrijede za sve zračne luke od 1. siječnja 1998., bez obzira na njihov opseg prometa.

(b) Odredbe koje se odnose na kategorije zemaljskih usluga navedene u članku 7. stavku 2., primjenjuju se od 1. siječnja 1998. na zračne luke čiji godišnji promet nije manji od milijun putnika ili 25 000 tona tereta.

(c) Odredbe koje se odnose na kategorije zemaljskih usluga navedene u članku 6. primjenjuju se od 1. siječnja 1999. na zračne luke:

– čiji godišnji promet nije manji od 3 milijuna putnika odnosno 75 000 tona tereta; ili

– čiji promet nije bio manji od 2 milijuna putnika ili 50 000 tona tereta tijekom razdoblja od šest mjeseci prije 1. travnja ili 1. listopada prethodne godine.

2. Ne dovodeći u pitanje stavak 1., odredbe ove Direktive primjenjuju se od 1. siječnja 2001. na sve zračne luke koje se nalaze na teritoriju neke od država članica, sukladno odredbama Ugovora, a koje su otvorene za komercijalni promet, te čiji godišnji promet nije manji od 2 milijuna putnika odnosno 50 000 tona tereta.

3. Kad zračna luka dosegne jedan od pragova u prijevozu tereta navedenih u ovom članku, a da ne dosegne odgovarajući prag u prijevozu putnika, odredbe ove Direktive ne primjenjuju se na kategorije zemaljskih usluga rezervirane isključivo za putnike.

4. Komisija će za potrebe informiranja objaviti u Službenom listu Europskih zajednica popis zračnih luka iz ovog članka. Popis će se prvi put objaviti u roku od tri mjeseca nakon stupanja na snagu ove Direktive, a nakon toga objavljivat će se svake godine. Države članice će do 1. srpnja svake godine dostaviti Komisiji podatke potrebne radi dopune tog popisa.

5. Za primjenu ove Direktive na zračnu luku Gibraltar podrazumijeva se da ne dovodi u pitanje pravna stajališta Kraljevine Španjolske odnosno Ujedinjenog Kraljevstva u pogledu spora oko suvereniteta nad teritorijem na kojem se zračna luka nalazi.

6. Primjena ove Direktive na zračnu luku Gibraltar odgađa se dok uglavci iz zajedničke deklaracije ministara vanjskih poslova Kraljevine Španjolske i Ujedinjenog Kraljevstva od 2. prosinca 1987. ne stupe na snagu. Vlade Španjolske i Ujedinjenog Kraljevstva obavijestit će tog dana Vijeće o tome.

Članak 2.

DEFINICIJE

U smislu ove Direktive:

(a) »zračna luka« označava bilo koje područje na tlu posebno prilagođeno za slijetanje, uzlijetanje i manevriranje zrakoplova, uključujući i pripadajuće objekte i uređaje koje takve aktivnosti mogu uključivati za potrebe zračnog prometa i usluga, uključujući i objekte i uređaje potrebne kao pomoć uslugama u zračnom prijevozu;

(b) »sustav zračnih luka« označava dvije ili više zračnih luka grupiranih zajedno kako bi opsluživale isti grad ili urbano područje, kako je uređeno u Aneksu II Uredbe Vijeća 2408/92 od 23. srpnja 1992. godine o pristupu zračnih prijevoznika Zajednice zračnim linijama unutar Zajednice,

(c) »upravno tijelo zračne luke« označava tijelo koje, pored drugih aktivnosti ili ne, prema nacionalnom zakonu ili propisima ima za cilj rukovođenje i upravljanje infrastrukturom zračne luke, te koordinaciju i nadzor djelatnosti različitih operatera u dotičnoj zračnoj luci ili sustavu zračnih luka;

(d) »korisnik zračne luke« označava fizičku ili pravnu osobu odgovornu za prijevoz putnika, pošte i/ili tereta zračnim putem od ili do dotične zračne luke;

(e) »zemaljske usluge« označava usluge koje se pružaju korisnicima zračne luke u zračnim lukama opisanim u Aneksu;

(f) »samostalno obavljanje usluga« označava situaciju u kojoj korisnik zračne luke izravno obavlja sam za sebe jednu ili više kategorija zemaljskih usluga i za pružanje takvih usluga ne zaključuje nikakav ugovor s trećom stranom; u smislu ove definicije korisnici zračne luke ne smatraju se između sebe trećim stranama ako:

– jedan od njih ima većinski udio u vlasništvu drugog, ili

– jedno te isto tijelo ima većinski udio u vlasništvu oba;

(g) »pružatelj zemaljskih usluga« označava svaku fizičku ili pravnu osobu koja trećim stranama pruža jednu ili više kategorija zemaljskih usluga.

Članak 3.

UPRAVNO TIJELO ZRAČNE LUKE

1. Ako zračnom lukom ili sustavom zračnih luka ne rukovodi i ne upravlja jedno tijelo nego nekoliko zasebnih tijela, svako od tih tijela smatra se dijelom upravnog tijela zračne luke u smislu ove Direktive.

2. Slično tome, ako se za nekoliko zračnih luka ili sustava zračnih luka osniva jedno upravno tijelo, svaka se od tih zračnih luka ili sustava zračnih luka smatra zasebnom u smislu ove Direktive.

3. Ako su upravna tijela zračnih luka podložna nadzoru ili kontroli tijela nacionalne javne vlasti, to tijelo nacionalne javne vlasti obvezno je, u okviru povjerenih mu zakonskih obveza, osigurati primjenu ove Direktive.

Članak 4.

RAZDVAJANJE RAČUNA

1. Ako upravno tijelo zračne luke, korisnik zračne luke ili pružatelj zemaljskih usluga pružaju zemaljske usluge, oni moraju strogo odvojiti račune za djelatnost zemaljskih usluga od računa za svoje druge djelatnosti, u skladu s trenutnom komercijalnom praksom.

2. Nezavisni ispitivač kojeg odredi država članica mora provjeriti je li to razdvajanje računa izvršeno. Ispitivač će također provjeriti da nema nikakvih financijskih tokova između djelatnosti upravnog tijela kao tijela nadležnog za zračnu luku i njegove djelatnosti zemaljskih usluga.

Članak 5.

POVJERENSTVO KORISNIKA ZRAČNE LUKE

1. Najkasnije dvanaest mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive, države članice će se pobrinuti da se za svaku od dotičnih zračnih luka osnuje povjerenstvo predstavnika korisnika zračne luke ili organizacija koje predstavljaju te korisnike.

2. Svi korisnici zračne luke imaju pravo biti u tom povjerenstvu ili, ako tako žele, biti u njemu predstavljani po organizaciji određenoj za tu svrhu.

Članak 6.

ZEMALJSKE USLUGE ZA TREĆE OSOBE

1. Države članice će poduzeti potrebne mjere u skladu s postupkom iz članka 1. kako bi osigurale slobodan pristup pružateljima zemaljskih usluga na tržište pružanja zemaljskih usluga trećim osobama. Države članice imaju pravo tražiti od pružatelja zemaljskih usluga da imaju poslovni nastan unutar Zajednice.

2. Države članice mogu ograničiti broj pružatelja ovlaštenih za pružanje sljedećih kategorija zemaljskih usluga:

– rukovanje s prtljagom,

– rukovanje zrakoplovima na stajanci,

– rukovanje gorivom i mazivom,

– rukovanje s teretom i poštom u pogledu fizičkog rukovanja teretom i poštom pri dolasku, odlasku ili transferu između robnog terminala i zrakoplova.

One, međutim, ne mogu ograničiti taj broj na manje od dva po svakoj kategoriji zemaljskih usluga.

3. Nadalje, od 1. siječnja 2001. barem jedan od ovlaštenih pružatelja ne smije biti pod izravnom ili neizravnom kontrolom:

– upravnog tijela zračne luke,

– bilo kojeg korisnika zračne luke koji je prevezao više od 25 % putnika ili tereta registriranog u toj zračnoj luci tijekom godine koja prethodi godini u kojoj se vrši odabir tih pružatelja,

– tijela koje kontrolira ili je pod izravnom ili neizravnom kontrolom tog upravnog tijela ili bilo kojeg takvog korisnika.

Međutim, na dan 1. srpnja 2000. država članica može zatražiti da se obveza iz ovog stavka odgodi do 31. prosinca 2002.

Uz pomoć odbora iz članka 10., Komisija će ispitati takav zahtjev te može, uzimajući u obzir evoluciju sektora i naročito situaciju u zračnim lukama koje se mogu uspoređivati u pogledu opsega i vrste prometa, odlučiti da odobri takav zahtjev.

4. Ukoliko ograniče broj ovlaštenih pružatelja usluga u skladu sa stavkom 2., države članice ne smiju sprečavati korisnike zračnih luka, bez obzira koji im je dio zračne luke dodijeljen, da za svaku kategoriju zemaljskih usluga za koju vrijede ograničenja imaju mogućnost efektivnog izbora između barem dvaju pružatelja zemaljskih usluga, pod uvjetima utvrđenim u stavcima 2. i 3.

Članak 7.

SAMOSTALNO OBAVLJANJE USLUGA

1. Države članice će poduzeti potrebne mjere u skladu s postupcima iz članka 1. kako bi osigurale slobodu samostalnog obavljanja usluga.

2. Međutim, za sljedeće kategorije zemaljskih usluga:

– rukovanje s prtljagom

– rukovanje zrakoplovima na stajanci

– rukovanje gorivom i mazivom

– rukovanje s teretom i poštom u pogledu fizičkog rukovanja teretom i poštom pri dolasku, odlasku ili transferu između robnog terminala i zrakoplova

države članice mogu zadržati pravo samostalnog obavljanja usluga za najmanje dva korisnika zračne luke, pod uvjetom da su oni izabrani na temelju relevantnih, objektivnih, transparentnih i nediskriminirajućih kriterija.

Članak 8.

CENTRALIZIRANE INFRASTRUKTURE

1. Bez obzira na primjenu članaka 6. i 7., države članice mogu za upravno tijelo zračne luke ili za drugo tijelo zadržati upravljanje centraliziranim infrastrukturama koje se koriste za pružanje zemaljskih usluga čija kompleksnost, cijena ili utjecaj na okoliš ne dopušta podjelu ili dupliciranje, kao što su sustavi za sortiranje prtljage, odmrzavanje, pročišćavanje vode i distribuciju goriva. One mogu pružateljima zemaljskih usluga i korisnicima zračne luke koji samostalno obavljaju usluge odrediti obvezno korištenje tih infrastruktura.

2. Države članice će osigurati da upravljanje tim infrastrukturama bude transparentno, objektivno i nediskriminirajuće, te naročito da ono ne ometa pristup pružateljima zemaljskih usluga ili korisnicima zračne luke koji samostalno obavljaju usluge unutar ograničenja predviđenih ovom Direktivom.

Članak 9.

IZUZEĆA

1. Ako u nekoj zračnoj luci posebna ograničenja raspoloživog prostora ili kapaciteta, koja posebice proizlaze iz zagušenosti i stupnja iskorištenosti prostora, onemogućuju otvaranje tržišta i/ili izvedivost samostalnog obavljanja usluga u opsegu predviđenom ovom Direktivom, dotična država članica može:

(a) ograničiti broj pružatelja za jednu ili više kategorija zemaljskih usluga osim navedenih u članku 6. stavku 2., u čitavoj zračnoj luci ili njezinom dijelu; u tom slučaju primjenjuju se odredbe članka 6. stavka 2. i 3.;

(b) zadržati za jednog pružatelja usluga jednu ili više kategorija zemaljskih usluga iz članka 6. stavka 2.;

(c) zadržati samostalno obavljanje usluga za ograničen broj korisnika zračne luke za kategorije zemaljskih usluga osim spomenutih u članku 7. stavku 2., pod uvjetom da se ti korisnici odabiru na temelju relevantnih, objektivnih, transparentnih i nediskriminirajućih kriterija;

(d) zabraniti samostalno obavljanje usluga ili ga ograničiti na jednog korisnika zračne luke za kategorije zemaljskih usluga iz članka 7. stavka 2.

2. Sve odluke o izuzećima sukladno stavku 1. moraju:

(a) sadržavati kategoriju ili kategorije zemaljskih usluga za koje se izuzeće odobrava i posebna ograničenja raspoloživog prostora ili kapaciteta kojima se ona opravdavaju;

(b) biti praćene planom odgovarajućih mjera za prevladavanje ograničenja.

Nadalje, izuzeća ne smiju:

(i) nepotrebno dovoditi u pitanje ciljeve ove Direktive;

(ii) dovoditi do narušavanja natjecanja između pružatelja zemaljskih usluga i/ili korisnika zračnih luka koji samostalno obavljaju usluge;

(iii) proširivati se dalje nego što je potrebno.

3. Države članice će barem tri mjeseca prije njihovog stupanja na snagu obavijestiti Komisiju o svim izuzećima odobrenim temeljem stavka 1. i o razlozima koji ih opravdavaju.

Komisija će u Službenom listu Europskih zajednica objaviti sažetak odluka o kojima bude obaviještena, te će pozvati zainteresirane strane da dostave svoje primjedbe.

4. Komisija će detaljno ispitati odluke o izuzećima koje joj dostave države članice. S tim će ciljem Komisija izvršiti detaljnu analizu stanja i studiju odgovarajućih mjera koje dostave države članice, a kako bi provjerila postoje li navodna ograničenja te da je nemoguće otvoriti tržište i/ili provoditi samostalno obavljanje usluga u opsegu predviđenim ovom Direktivom.

5. Nakon tog ispitivanja i nakon savjetovanja s dotičnom državom članicom, Komisija može odobriti odluku države članice ili se istoj usprotiviti ako ocijeni da nije dokazano postojanje navodnih ograničenja ili da ona nisu toliko ozbiljna da opravdavaju izuzeće. Nakon savjetovanja s dotičnom državom članicom Komisija također može zatražiti da ta država članica promijeni opseg izuzeća ili da ga ograniči na one dijelove zračne luke ili sustava zračnih luka gdje se dokaže da navedena ograničenja postoje.

Odluka Komisije mora biti donesena najkasnije tri mjeseca nakon obavijesti države članice i objavljena u Službenom listu Europskih zajednica.

6. Izuzeća koja sukladno stavku 1. odobre države članice ne smiju trajati dulje od tri godine, osim izuzeća odobrenih u skladu sa stavkom 1. točkom (b). Najkasnije tri mjeseca prije isteka tog razdoblja, država članica mora donijeti novu odluku o bilo kojem zahtjevu za izuzeće, za koju je također potrebno provesti postupak utvrđen u ovom članku.

Izuzeća iz stavka 1. točke (b) ne smiju trajati dulje od dvije godine. Međutim, država članica može na temelju odredaba stavka 1. zatražiti da se to razdoblje produži za još jedno razdoblje od dvije godine. O tom zahtjevu odlučuje Komisija uz pomoć odbora iz članka 10.

Članak 10.

SAVJETODAVNI ODBOR

1. Komisiji pomaže savjetodavni odbor sastavljen od predstavnika država članica kojim predsjeda predstavnik Komisije.

2. Odbor savjetuje Komisiju o primjeni članka 9.

3. Komisija se nadalje može savjetovati s odborom o svim ostalim pitanjima koja se tiču provedbe ove Direktive.

4. Odbor utvrđuje vlastiti poslovnik.

Članak 11.

ODABIR PRUŽATELJA USLUGA

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere za organizaciju postupka odabira ponuđača ovlaštenih za pružanje zemaljskih usluga u zračnoj luci u kojoj je njihov broj ograničen u slučajevima predviđenim u članku 6. stavku 2. ili u članku 9. Taj postupak mora biti u skladu sa sljedećim načelima:

(a) U slučajevima kada države članice traže utvrđivanje standardnih uvjeta ili tehničkih specifikacija koje moraju zadovoljavati pružatelji zemaljskih usluga, ti uvjeti ili specifikacije utvrđuju se nakon savjetovanja s povjerenstvom korisnika zračne luke. Kriteriji za odabir utvrđeni u standardnim uvjetima ili tehničkim specifikacijama moraju biti relevantni, objektivni, transparentni i nediskriminirajući. Nakon što obavijesti Komisiju, dotična država članica može uključiti u standardne uvjete ili tehničke specifikacije koje pružatelji zemaljskih usluga moraju zadovoljavati obvezu obavljanja javne usluge u pogledu zračnih luka koje opslužuju periferna područja ili područja u razvoju koja su u sastavu njihovog teritorija, te koje nisu od komercijalnog interesa, ali su od vitalne važnosti za dotičnu državu članicu.

(b) Poziv na podnošenje ponuda mora biti izdan i objavljen u Službenom listu Europskih zajednica, kako bi se na njega mogli javiti svi zainteresirani pružatelji zemaljskih usluga.

(c) Pružatelji zemaljskih usluga izabiru se:

(i) nakon savjetovanja upravnog tijela zračne luke s povjerenstvom korisnika zračne luke, pod uvjetom da ovaj prvi:

– ne pruža slične zemaljske usluge; i

– nema izravnu ili neizravnu kontrolu nad bilo kojim poduzećem koje pruža takve usluge; i

– nema vlasnički udio u bilo kojem takvom poduzeću;

(ii) u svim ostalim slučajevima, odabir vrše nadležna tijela države članice koja su neovisna od upravnog tijela dotične zračne luke, a koja se prethodno moraju savjetovati s povjerenstvom korisnika zračne luke i tim upravnim tijelom.

(d) Pružatelji zemaljskih usluga izabiru se na maksimalno razdoblje od sedam godina.

(e) Ako pružatelj zemaljskih usluga prestane djelovati prije isteka razdoblja na koje je izabran, zamjenjuje ga se na temelju istog postupka.

2. Ako je broj pružatelja zemaljskih usluga ograničen kako je propisano člankom 6. stavkom 2. ili člankom 9., te usluge može pružati i samo upravno tijelo zračne luke, a da se za to ne provede natječajni postupak utvrđen u stavku 1. Slično tome, ono može bez provođenja natječajnog postupka ovlastiti neko poduzeće za pružanje zemaljskih usluga u dotičnoj zračnoj luci:

– ako ono izravno ili neizravno kontrolira to poduzeće; ili

– ako to poduzeće izravno ili neizravno kontrolira njega.

3. Upravno tijelo zračne luke će obavijestiti povjerenstvo korisnika zračne luke o odlukama donesenim u skladu s ovim člankom.

Članak 12.

OTOČNE ZRAČNE LUKE

U okviru odabira pružatelja zemaljskih usluga u zračnoj luci kako je propisano u članku 11., država članica može proširiti obvezu obavljanja javne usluge na druge zračne luke u toj državi članici, pod uvjetom da:

– se te zračne luke nalaze na otocima u istom geografskom području; i

– svaka od tih zračnih luka ima promet od najmanje 100 000 putnika godišnje; i

– takvo proširenje odobri Komisija uz pomoć odbora iz članka 10.

Članak 13.

SAVJETOVANJE

Države članice će se pobrinuti da se između upravnog tijela zračne luke, povjerenstva korisnika zračne luke i poduzeća koja pružaju zemaljske usluge organizira obvezan postupak savjetovanja. To savjetovanje obuhvaća, među ostalim, cijenu zemaljskih usluga za koje se odobrava izuzeće u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (b), te organizaciju pružanja tih usluga. Takvo savjetovanje organizira se barem jednom godišnje.

Članak 14.

ODOBRENJE

1. Države članice mogu uvjetovati djelatnost pružatelja zemaljskih usluga ili korisnika koji samostalno obavlja usluge u zračnoj luci dobivanjem odobrenja javnog tijela neovisnog od upravnog tijela zračne luke. Kriteriji za dobivanje takvog odobrenja moraju se odnositi na dobro financijsko stanje i dostatnu pokrivenost osiguranjem, zaštitu i sigurnost uređaja, zrakoplova, opreme i osoblja, te zaštitu okoliša i usklađenost s relevantnim socijalnim propisima. Kriteriji moraju biti u skladu sa sljedećim načelima:

(a) moraju se primjenjivati na nediskriminirajući način na različite pružatelje zemaljskih usluga i korisnike zračnih luka;

(b) moraju biti vezani uz cilj koji se namjerava postići;

(c) ne smiju u praksi ograničavati pristup tržištu ili slobodu samostalnog obavljanja usluga na razinu ispod one previđene ovom Direktivom.

Ovi će se kriteriji objaviti, a pružatelji zemaljskih usluga ili korisnici zračnih luka koji samostalno obavljaju usluge moraju se unaprijed obavijestiti o postupku dobivanja odobrenja.

2. Odobrenje se može uskratiti ili oduzeti samo ako pružatelj zemaljskih usluga ili korisnik zračne luke koji samostalno obavlja usluge, iz razloga koji su njegova vlastita krivica, ne zadovoljava kriterije iz stavka 1. Razlog uskraćivanja ili oduzimanja odobrenja mora se priopćiti dotičnom pružatelju ili korisniku i upravnom tijelu zračne luke.

Članak 15.

PRAVILA PONAŠANJA

Država članica može, po potrebi, na zahtjev upravnog tijela zračne luke:

– zabraniti pružatelju zemaljskih usluga ili korisniku zračne luke pružanje ili samostalno obavljanje zemaljskih usluga ako taj pružatelj ne poštuje pravila koja su mu postavljena kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje zračne luke;

Ta pravila moraju biti u skladu sa sljedećim načelima:

(a) moraju se primjenjivati na nediskriminirajući način na različite pružatelje zemaljskih usluga i korisnike zračnih luka;

(b) moraju biti vezana uz cilj koji se namjerava postići;

(c) ne smiju u praksi ograničavati pristup na tržište ili slobodu samostalnog obavljanja usluga na razinu ispod one previđene ovom Direktivom.

– posebice zatražiti od pružatelja zemaljskih usluga u zračnoj luci da na pošten i nediskriminirajući način sudjeluje u vršenju obveze obavljanja javne usluge, kako je propisano nacionalnim zakonom ili pravilima, uključujući i obvezu da osigura neprekidno pružanje usluga.

Članak 16.

PRISTUP UREĐAJIMA

1. Države članice će poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da pružatelji zemaljskih usluga i korisnici zračne luke koji žele samostalno obavljati usluge imaju pristup uređajima zračne luke u opsegu potrebnom za obavljanje njihove djelatnosti. Ako upravno tijelo zračne luke ili, po potrebi, javna vlast ili bilo koje drugo tijelo koje ga kontrolira utvrdi uvjete za takav pristup, ti uvjeti moraju biti relevantni, objektivni, transparentni i nediskriminirajući.

2. Prostor raspoloživ za pružanje zemaljskih usluga u zračnoj luci mora biti podijeljen između različitih pružatelja zemaljskih usluga i korisnika zračne luke koji samostalno obavljaju usluge, uključujući i novopridošlice na tom području, na način potreban za ostvarenje njihovih prava, te da im se omogući pošteno i djelotvorno natjecanje, a na temelju relevantnih, objektivnih, transparentnih i nediskriminirajućih pravila i kriterija.

3. Ako se za pristup uređajima zračne luke naplaćuje naknada, ona se utvrđuje u skladu s relevantnim, objektivnim, transparentnim i nediskriminirajućim kriterijima.

Članak 17.

SIGURNOST I ZAŠTITA

Odredbe ove Direktive nikako ne utječu na prava i obveze država članica u pogledu poštivanja zakona i reda te sigurnosti i zaštite u zračnim lukama.

Članak 18.

SOCIJALNA I EKOLOŠKA ZAŠTITA

Ne dovodeći u pitanje primjenu ove Direktive, a u skladu s drugim odredbama prava Zajednice, države članice mogu poduzimati potrebne mjere kako bi osigurale zaštitu prava radnika i poštivanje okoliša.

Članak 19.

POŠTIVANJE NACIONALNIH ODREDABA

Pružatelj zemaljskih usluga u zračnoj luci države članice dužan je poštivati odredbe nacionalnog prava koje su sukladne pravu Zajednice.

Članak 20.

UZAJAMNOST

1. Ne dovodeći u pitanje međunarodne obveze Zajednice, kad god se pokaže da treća država, u pogledu pristupa tržištu zemaljskih usluga ili samostalnog pružanja usluga:

(a) pružateljima zemaljskih usluga ili korisnicima zračnih luka koji samostalno obavljaju usluge iz država članica ne osigura, stvarno ili pravno, tretman usporediv s onim koji države članice osiguravaju pružateljima zemaljskih usluga i korisnicima zračnih luka koji samostalno obavljaju usluge iz te države; ili

(b) pružateljima zemaljskih usluga ili korisnicima zračnih luka koji samostalno obavljaju usluge iz država članica ne osigura, stvarno ili pravno, nacionalni tretman; ili

(c) pružateljima zemaljskih usluga ili korisnicima zračnih luka koji samostalno obavljaju usluge iz ostalih trećih država osigurava povoljniji tretman nego pružateljima zemaljskih usluga ili korisnicima zračnih luka koji samostalno obavljaju usluge iz država članica;

država članica može, u cijelosti ili djelomično, ukinuti obveze koje proistječu iz ove Direktive u pogledu pružatelja zemaljskih usluga ili korisnika zračnih luka iz te treće države, u skladu sa pravom Zajednice.

2. Dotična država članica će obavijestiti Komisiju o svakom privremenom ili trajnom ukidanju prava ili obveza.

Članak 21.

PRAVO ŽALBE

Države članice ili, po potrebi, upravna tijela zračnih luka će osigurati da svaka strana koja ima osnovan interes ima pravo žalbe protiv odluka ili pojedinačnih mjera poduzetih u skladu s člankom 7. stavkom 2. i člancima 11. do 16.

Mora biti moguće ulaganje žalbe nacionalnom sudu ili javnoj vlasti osim upravnog tijela dotične zračne luke i, po potrebi, tijelu neovisnom od javnog tijela koje ju kontrolira.

Članak 22.

INFORMACIJE ZA IZVJEŠĆE I REVIZIJA

Države članice će dostaviti Komisiji informacije koje su joj potrebne za sastavljanje izvješća o provedbi ove Direktive. Izvješće, popraćeno sa svim prijedlozima za reviziju ove Direktive, sastavlja se najkasnije do 31. prosinca 2001.

Članak 23.

PROVEDBA

1. Države članice će donijeti zakone, propise i upravne odredbe kako bi se uskladili s ovom Direktivom najkasnije godinu dana nakon njenog objavljivanja u Službenom listu Europskih zajednica. One će o tome odmah obavijestiti Komisiju. Kad države članice donesu ove mjere, te će mjere prilikom njihove službene objave sadržavati uputu na ovu Direktivu ili će se uz njih navesti takva uputa. Načine toga upućivanja predvidjet će države članice.

2. Države članice će Komisiji dostaviti tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje će donijeti u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 24.

STUPANJE NA SNAGU

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 25.

ADRESATI

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu, 15. listopada 1996.

Za Vijeće
Predsjednik
B. HOWLIN

ANEKS

POPIS ZEMALJSKIH USLUGA

1. Zemaljska administracija i nadzor obuhvaćaju:

1.1. usluge predstavljanja i veze s lokalnim vlastima ili bilo kojim drugim tijelom, isplate u ime korisnika zračne luke i osiguravanje uredskog prostora njegovim predstavnicima;

1.2. nadzor ukrcaja, slanje i primanja poruka i telekomunikacije;

1.3. rukovanje, pohrana i upravljanje sredstvima za utovar;

1.4. sve ostale usluge nadzora prije, tijekom i nakon leta, te sve ostale administrativne usluge po zahtjevu korisnika zračne luke.

2. Rukovanje s putnicima obuhvaća sve vrste pomoći pri dolasku, odlasku, transferu ili tranzitu putnika, uključujući pregled karata i putnih isprava, registraciju prtljage i njezin prijenos do prostora za razvrstavanje.

3. Rukovanje s prtljagom obuhvaća rukovanje prtljagom u prostoru za razvrstavanje, razvrstavanje prtljage, pripremu za odlazak, utovar i istovar iz sredstava namijenjenih prijevozu od zrakoplova do prostora za razvrstavanje i obratno, te transport prtljage iz prostora za razvrstavanje do prostora za podizanje prtljage.

4. Rukovanje s teretom i poštom obuhvaća:

4.1. za teret: fizičko rukovanje pri izvozu, transferu i uvozu tereta, rukovanje s dokumentacijom tereta; carinski postupci i provedba svih zaštitnih postupaka prema dogovoru strana ili zahtjevima okolnosti;

4.2. za poštu: fizičko rukovanje dolaznom i odlaznom poštom, rukovanje s dokumentacijom pošte i provedba svih zaštitnih postupaka prema dogovoru strana ili zahtjevima okolnosti;

5. Rukovanje na stajanci obuhvaća:

5.1. raspoređivanje zrakoplova pri dolasku i odlasku;

5.2. pomoć pri pakiranju zrakoplova i osiguravanje odgovarajućih sredstava;

5.3. vezu između zrakoplova i pružatelja usluga na zračnoj strani (air-side supplier of services);

5.4. utovar i istovar zrakoplova, uključujući i osiguravanje i upravljanje odgovarajućim sredstvima, te prijevoz posade i putnika između zrakoplova i terminala i prijevoz prtljage između zrakoplova i terminala;

5.5. osiguravanje i upravljanje odgovarajućim jedinicama za pokretanje motora;

5.6. pokretanje zrakoplova pri dolasku i odlasku, te osiguravanje i upravljanje odgovarajućim sredstvima;

5.7. prijevoz, utovar u zrakoplov odnosno istovar iz zrakoplova hrane i pića.

6. Usluge zrakoplovima obuhvaćaju:

6.1. vanjsko i unutarnje čišćenje zrakoplova, održavanje sanitarnih prostora i usluge opskrbe vodom;

6.2. hlađenje i grijanje kabine, uklanjanje snijega i leda, odleđivanje zrakoplova;

6.3. preuređivanje kabine odgovarajućom opremom; pohrana te opreme.

7. Rukovanje gorivom i mazivom obuhvaća:

7.1. organizaciju i izvršenje operacija punjenja i pražnjenja goriva, uključujući i pohranu goriva i kontrolu kvalitete i količine pošiljaka goriva;

7.2. nadopunjavanje zaliha ulja i ostalih tekućina.

8. Održavanje zrakoplova obuhvaća:

8.1. redovno održavanje prije leta;

8.2. izvanredno održavanje koje traži korisnik zračne luke;

8.3. nabavu i upravljanje rezervnim dijelovima i odgovarajućom opremom;

8.4. zahtjeve za ili rezervacije parkirnog i/ili hangarskog prostora.

9. Operacije vezane uz letenje i administracija posade obuhvaćaju:

9.1. pripremu leta u polaznoj zračnoj luci ili na bilo kojem drugom mjestu;

9.2. pomoć tijekom leta uključujući i ponovnu otpremu prema potrebi;

9.3. usluge nakon leta;

9.4. administracija posade.

10. Zemaljski prijevoz obuhvaća:

10.1. organizaciju i izvršenje prijevoza posade, putnika, prtljage, tereta i pošte između različitih terminala iste zračne luke, uz isključenje istog prijevoza između zrakoplova i bilo kojeg drugog mjesta u krugu iste zračne luke;

10.2. bilo kakav posebni prijevoz koji zatraži korisnik zračne luke.

11. Usluge ugostiteljstva obuhvaćaju:

11.1. vezu s dobavljačima i administrativno upravljanje;

11.2. pohranu hrane i pića i opreme potrebne za njihovu pripremu;

11.3. čišćenje te opreme;

11.4. pripremu i dostavljanje opreme, te snabdijevanje hranom i pićem.