USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2568

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jasna Omejec, predsjednica Suda, te suci Mato Arlović, Snježana Bagić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Ivan Matija, Antun Palarić, Aldo Radolović, Duška Šarin, Miroslav Šeparović i Nevenka Šernhorst, rješavajući o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 7. srpnja 2010. godine, donio je

RJEŠENJE

I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 15. stavaka 1. i 2., članka 16., članka 25. stavaka 1., 2., 3., 4. i 5. i članaka 81., 82., 83., 84. i 85. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine« broj 152/08. i 21/10.).

II. Na temelju članka 45. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) privremeno se obustavlja izvršenje svih pojedinačnih akata i radnji koje poduzimaju Agencija za poljoprivredno zemljište i druga nadležna tijela na temelju članaka Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz točke I. izreke ovog rješenja i Uredbe o osnivanju Agencije za poljoprivredno zemljište (»Narodne novine« broj 36/09.) do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o suglasnosti s Ustavom odredaba Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz točke I. izreke ovog rješenja.

III. Na temelju članka 31. stavka 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske iz točke I. izreke ovog rješenja privatnim poljoprivrednim zemljištem raspolagat će se sukladno općim propisima koji uređuju raspolaganje nekretninama.

IV. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 15. stavaka 1. i 2., članka 16., članka 25. stavaka 1., 2., 3., 4. i 5. i članaka 81., 82., 83., 84. i 85. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine« broj 152/08. i 21/10., u daljnjem tekstu: ZPZ) podnijeli su Srpski demokratski forum (u daljnjem tekstu: SDF) iz Zagreba, koji zastupa predsjednik Veljko Džakula, te Udruga za promicanje i zaštitu Ustavom zajamčenih prava građana iz Kaštel Novog (u daljnjem tekstu: Udruga iz Kaštel Novog), koju zastupa predsjednik Bogdan Pensa. Prijedloge su podnijeli i Antun Laslo, Josip Ostojčić, Emerik Huđik, Ivan Pavlek, Tibor Pap, Željko Markotić, Josip Hnatek, Martin Užarević, Stipo Djelatović, Marko Lučić, Stanko Zdravčević, Ljubica Brač, Stanko Todorović i Anđelko Balaban, kojima je zajednički predstavnik Antun Laslo, te Ivan Bižanović iz Otočca.

2. U sljedećim se točkama obrazloženja ovog rješenja sažimaju prigovori navedenih predlagatelja, razvrstani prema osporenim odredbama ZPZ-a.

2.1. Predlagatelj SDF (predmet broj: U-I-763/2009) smatra nespornim da se člancima 15. i 16. ZPZ-a ograničava pravo vlasništva vlasnika poljoprivrednog zemljišta, jer mu se pod određenim uvjetima »može oduzeti pravo raspolaganja poljoprivrednim zemljištem i dati u zakup trećim osobama«. Smatra da se ograničava i pravo slobodnog davanja u zakup, jer postupak davanja u zakup provodi jedinica lokalne samouprave u ime i za račun Agencije za poljoprivredno zemljište koja ima pravo prvokupa, a vlasnik nema pravo na sredstva od zakupa poljoprivrednog zemljišta ako u roku od godine dana ne podigne sredstva od zakupnine. Ako je vlasnik nepoznat, u roku od godine dana gubi pravo na zakupninu.

SDF nadalje ističe da se člancima 15. i 16. ZPZ-a neposredno ograničava pravo vlasništva zajamčeno člankom 48. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske. Navodi da se slobode i prava mogu ograničavati samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje u smislu članka 16. Ustava. Smatra da vlasnika neobrađenog poljoprivrednog zemljišta nije dopušteno prisiljavati na određeni način postupanja, odnosno činjenja (u konkretnom slučaju na korištenje navedenih poljoprivrednih nekretnina), ako se ono ne može odrediti kao doprinos općem dobru, odnosno ako nije u službi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi. Smatra da se propisano ograničenje ne može opravdati ni člankom 50. Ustava. U osporenim zakonskim odredbama, naime, nije utvrđeno u čemu bi se sastojao javni interes da se privatni vlasnici poljoprivrednog zemljišta liše njihovih subjektivnih prava i da im bude zabranjeno dati zemlju u zakup kome hoće. Mišljenje je SDF-a da za to, s druge strane, nema ni interesa Republike Hrvatske. Ističe da svaka mjera kojom se zadire u nečije mirno uživanje vlasništva u korist nekog zajedničkog interesa mora biti primjerena cilju koji se njime želi ostvariti, te mora uspostaviti pravednu ravnotežu između interesa zajednice i zahtjeva za zaštitom vlasništva.

SDF smatra da uzimanje iz posjeda poljoprivrednog zemljišta koje je obraslo višegodišnjim raslinjem i njegovo davanje u zakup na rok od deset godina predstavlja nedopušteno zadiranje u »mirno uživanje vlasništva« reguliranjem upotrebe prava vlasništva, jer se time onemogućava vlasnika da se deset godina služi tim zemljištem. Također, oduzimanje zakupnine u korist države kao zakonska posljedica jednogodišnjeg »nepojavljivanja« vlasnika zemljišta danog u zakup – nedopušteno je zadiranje u to pravo.

Predlagatelj navodi da postoje različiti razlozi neiskorištenosti poljoprivrednog zemljišta. Primjerice, dio vlasnika napustio je Republiku Hrvatsku, a dio vlasnika nije u mogućnosti obrađivati zemlju zbog socijalnih uvjeta. S druge strane, u Republici Hrvatskoj postoji »preniska« proizvodnja hrane, pa je za nacionalno gospodarstvo važno aktivirati taj resurs. U tom kontekstu predlagatelj postavlja pitanje: je li upravo neiskorišteno privatno poljoprivredno zemljište uzrok »preniske« proizvodnje hrane, budući da postoje i velike površine poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu koje su neiskorištene? »Zadiranje u pravo privatnog vlasništva ne može se opravdati uopćenom procjenom koristi, nego samo dokazom da je radi stvarnog općeg dobra zaista nužno njegovo ograničavanje ili suspendiranje, jer bismo imali vladavinu utilitarnosti, a ne prava«, navodi predlagatelj. Ističe da zakonodavac nije dokazao da je poljoprivredno zemljište u privatnom vlasništvu, koje se ne obrađuje u skladu s agrotehničkim mjerama, ograničavajući faktor poljoprivredne ekspanzije, a da pri tome nisu iskorištene sve stimulativne mjere za povećanje efikasnosti postojeće poljoprivrede. Predlagatelj na kraju izražava i svoje mišljenje da bi se obrada zemljišta mogla potaknuti propisivanjem stimulativnih mjera (a ne zakonskim ograničavanjem vlasništva na njemu). Ističući da su propisane zakonske mjere nesuglasne s člancima 16. i 52. stavkom 2. Ustava, SDF predlaže njihovo ukidanje.

2.2. Udruga iz Kaštel Novog (predmet broj: U-I-1895/2009) smatra da je članak 16. ZPZ-a nesuglasan s člankom 16. Ustava, čija je intencija da se vlasnička prava mogu samo iznimno ograničiti. Smatra da se člankom 16. ZPZ-a ograničavaju vlasnička prava vlasnika poljoprivrednog zemljišta u najširem opsegu. U stavcima 8. i 9. članka 16. ZPZ-a propisana je mogućnost davanja u zakup neposrednom pogodbom, što »ostavlja mogućnost brojnih zloupotreba i manipulacija s poljoprivrednim zemljištem od strane jedinica lokalne samouprave pa tako i davanje u zakup poljoprivrednog zemljišta za simbolični iznos zakupnine.«, smatra ta udruga. Te su odredbe neposredno nesuglasne s člankom 52. stavkom 2. Ustava, koji predviđa naknadu za ograničenje, te s člankom 16. stavkom 2. Ustava. Navodi da u Republici Hrvatskoj postoji velik broj staračkih domaćinstava koja nisu u stanju obraditi poljoprivredno zemljište te su stoga dovedena u neravnopravan položaj s obzirom na socijalno porijeklo u smislu članka 14. stavka 1. Ustava. Takvim se osobama, naime, de facto oduzima pravo vlasništva poljoprivrednog zemljišta njegovim davanjem u višegodišnji zakup trećim osobama za simboličan iznos. Predlagateljica takvu zakonsku mjeru smatra »novom nacionalizacijom«.

2.3. Istovjetne prigovore, koji su navedeni pod točkama 2.1. i 2.2. obrazloženja ovog rješenja, upućuje i Ivan Bižanović u svom prijedlogu (predmet broj: U-I-1376/2010). Taj predlagatelj dodatno navodi da su članci 15. i 16. ZPZ-a suprotni člancima 3., 48. i 50. Ustava. On, naime, smatra da se vlasnik poljoprivrednog zemljišta ne može prisiljavati na određeno činjenje ili postupanje u smislu nametanja poduzimanja agrotehničkih mjera za održavanje plodnosti poljoprivrednog zemljišta. Takvo se zakonsko uređenje, prema mišljenju predlagatelja, ne može odrediti kao »doprinos općem dobru, odnosno ako nije u službi zaštite interesa i sigurnosti države.« Također smatra da se člancima 15. i 16. ZPZ-a vlasnike poljoprivrednog zemljišta lišava njihove slobodne ocjene kome će dati svoje zemljište u zakup. Navodi da u tome nema interesa Republike Hrvatske, već da je u tom dijelu javni interes suprotstavljen privatnim interesima. Smatra da je neotuđivo ovlaštenje vlasnika da sam određuje kome će dati u zakup svoje zemljište i da ga država na drugačije postupanje ne smije prisiljavati.

Predlagatelj postavlja i pitanje: imaju li svi vlasnici poljoprivrednog zemljišta dovoljno sredstava za poduzimanje propisanih agrotehničkih mjera? Smatra da zakonodavac, namećući sporne zakonske mjere, nije vodio računa o gospodarskoj snazi većine staračkih poljoprivrednih gospodarstava. »Sigurno je da je veći broj vlasnika poljoprivrednog zemljišta u takvim socijalnim prilikama da neće moći poduzeti u godinu dana takve agrotehničke mjere, koje mu propisuje zakonom, pogotovo kad je veći broj njih još uvijek, nakon odlaska u izbjeglištvo, u nemogućnosti se vratiti, i u takvim socijalnim prilikama, da privede sve poljoprivredno zemljište svrsi utvrđenim zakonom«, navodi predlagatelj. Prema njegovu mišljenju, riječ je o obliku kazne koja se određuje vlasnicima poljoprivrednog zemljišta radi njihova prisiljavanja da protivno svojim interesima ili mogućnostima koriste svoju nekretninu.

3. Članak 25. stavke 1. do 5. ZPZ-a Udruga iz Kaštel Novog smatra nesuglasnima s člankom 14. Ustava. Naime, jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe plaća se u postotku od 1% do 100% ovisno o tome je li riječ o poljoprivrednom zemljištu koje se nalazi izvan granica građevinskog područja, a nakon izmjene prostornog plana obuhvaćeno je granicama građevinskog područja ili je riječ o poljoprivrednom zemljištu koje se nalazi unutar granica građevinskog područja, u kojem se slučaju visina naknade određuje u iznosu od 1% prosječne cijene zemljišta. Nadalje, ZPZ razlikuje poljoprivredno zemljište i osobito vrijedno poljoprivredno zemljište za koje je naknada propisana od 100% do 5%. Predlagateljica smatra da je tim zakonskim odredbama izvršena podjela vlasnika na vlasnike poljoprivrednog zemljišta koji imaju poljoprivredno zemljište u građevinskim zonama i na one koji imaju zemljište u zonama koje nisu građevinske, a koje će eventualno postati građevinske. Naknada za vlasnike koji imaju poljoprivredno zemljište u zonama koje nisu građevinske iznosi 50% više za poljoprivredno zemljište do 100% više za osobito vrijedno obradivo poljoprivredno zemljište u odnosu na ista zemljišta koja se nalaze u građevinskom području.

Predlagateljica smatra da je takvim zakonskim rješenjima ugrožena jednakost građana, kao jedna od najviših vrednota ustavnog poretka iz članka 3. Ustava, jer pravni položaj građana ovisi o činjenici postojanja ili nepostojanja prostornog plana za određeno područje. Mišljenja je da se zakonom može propisati samo jedinstvena stopa plaćanja naknade za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u nepoljoprivredne svrhe, neovisno o tome gdje se zemljište nalazi. Smatra notornom činjenicu »da na području Republike Hrvatske, osobito na području Grada Kaštela i drugih gradova na području RH postoje čitava naselja sagrađena izvan građevinskih zona i za koja naselja je predviđeno donošenje prostornih planova i legalizacija istih«. Primjenom članka 25. ZPZ-a doći će do situacije da će građanin kojemu se legalizira sagrađeni objekt na poljoprivrednom zemljištu, uvrštavanjem tog zemljišta u građevinsku zonu platiti naknadu od 100% iznosa, a građanin kojemu se isto poljoprivredno zemljište nalazi u građevinskoj zoni na dan stupanja na snagu zakona platit će naknadu od 1% iznosa. Stoga će građani, iako su izgradili kuće svojim radom na poljoprivrednom zemljištu, sada morati »otkupljivati svoju zemlju«, zaključuje predlagateljica.

4. SDF smatra nespornim da se člancima 81. i 82. ZPZ-a ograničava pravo vlasništva vlasnika poljoprivrednog zemljišta, jer mu se pod određenim uvjetima ograničava pravo slobodnog raspolaganja tim zemljištem. Postupak prodaje, naime, obavljaju jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb u ime i za račun Agencije koja ima pravo prvokupa. Tu je riječ, prema mišljenju SDF-a, o ograničavanju prava vlasništva, jer vlasnici ne mogu slobodno raspolagati svojim poljoprivrednim zemljištem i ne mogu sami odabrati kupca, »a ne da im o tome odlučuje država – Agencija«. Smatra da ne postoje opravdani razlozi zbog kojih vlasnik poljoprivrednog zemljišta ne bi zemljište mogao slobodno prodati, a nema ni interesa Republike Hrvatske. Naime, nema razloga za ograničenje prava prodaje zemljišta ako će ga kupac privesti onim mjerama koje zakon za to zemljište propisuje, a za takvu ga namjenu ne može privesti dotadašnji vlasnik. SDF posebno ističe da zakonom nije »dokazan javni interes, kako je to propisano ustavnim odredbama, da bi se moglo ograničiti pravo vlasništva svih vlasnika poljoprivrednog zemljišta«. Navodi da se člankom 81. ZPZ-a vlasnik prisiljava da svoje privatno vlasništvo isključivo proda državi, odnosno da ne može slobodno prodati svoje zemljište ili ga dati u zakup, već mora dati ponudu državi (Agenciji), odnosno jedinici lokalne samouprave koja vodi postupak prodaje i davanja u zakup zemljišta, pri čemu država ima pravo prvokupa. Ako nema ponuditelja, jedinica lokalne samouprave dužna je ponavljati natječaje sve dok se zemljište ne proda. Vlasnik, međutim, nema nikakva prava u tom slučaju. Predlagatelj ističe da je vlasnik ovlašten, u pravilu, prodati svoju stvar kome hoće, a prodat će je onome tko mu ponudi najpovoljniju cijenu. Napominje da ograničenje tog prava može biti propisano zakonom samo u iznimnim slučajevima, pri čemu pravo prvokupa podrazumijeva pravo osobe da joj prodavatelj prvoj ponudi nekretninu na prodaju, ali nositelj prava prvokupa nije dužan kupiti ponuđenu stvar niti mu je vlasnik dužan tu stvar prodati. Stoga SDF smatra da su članci 81. i 82. ZPZ-a nesuglasni s člankom 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06.).

4.1. Udruga iz Kaštel Novog smatra članke 81. do 85. ZPZ-a nesuglasnima s člancima 3., 14., 16. stavkom 2., 49. stavcima 1. i 2., te s člankom 50. stavkom 2. Ustava.

Smatra da se člancima 81. do 85. ZPZ-a onemogućava vlasnicima poljoprivrednog zemljišta slobodna prodaja i davanje u zakup poljoprivrednog zemljišta. I tu se čini razlika između vlasnika zemljišta u građevinskoj zoni i izvan te zone. Naime, vlasnik poljoprivrednog zemljišta u građevinskoj zoni te zakonske odredbe ne mora poštovati, a vlasnik u zoni poljoprivrednog zemljišta te zakonske odredbe mora poštovati. Polazeći od stajališta da se osporenim odredbama stvara monopol Agencije za poljoprivredno zemljište i jedinica lokalne samouprave za prodaju i davanje u zakup poljoprivrednog zemljišta, predlagateljica postavlja pitanje: kome će se zemljište prodati ako ima više jednakih ponuda i tko će o tome i na koji način odlučiti?

4.2. Antun Laslo iz Satnice Đakovačke i dr. (predmet broj: U-I-1047/2010) smatraju članke 81., 82. i 83. ZPZ-a nesuglasnima s člankom 14. stavkom 2. Ustava. Ističu da su osporene odredbe nedorečene u dijelu koji se odnosi na trajanje postupka prodaje i davanja u zakup poljoprivrednog zemljišta u privatnom vlasništvu, dovodeći time u pitanje jednakost svih pred zakonom. Navode da je duljina trajanja propisanog postupka najmanje 60 dana, a da člankom 83. ZPZ-a nije propisan rok u kojem se mora dovršiti cijeli postupak, odnosno nije propisan rok u kojem je jedinica lokalne samouprave dužna prema redoslijedu prvenstvenog prava kupnje ili zakupa predložiti najpovoljnijeg ponuditelja Agenciji za poljoprivredno zemljište.

4.3. Istovjetne prigovore, koji su navedeni pod točkama 4.1. i 4.2. obrazloženja ovog rješenja, upućuje i Ivan Bižanović, koji članke 81. i 82. stavak 5. ZPZ-a smatra nesuglasnim s člancima 3., 48. i 50. Ustava. Predlagatelj ističe da zakonodavac tim odredbama neustavno ograničava neotuđivo pravo vlasnika poljoprivrednog zemljišta da slobodno raspolaže i prodaje svoje zemljište, budući da on to smije činiti samo putem Agencije, odnosno države. Smatra da je i pravo prvokupa pogrešno uređeno, jer ono u načelu pretpostavlja pravo osobe da joj prodavatelj prvo ponudi nekretninu na prodaju, pri čemu nositelj prava prvokupa nije dužan kupiti ponuđenu stvar niti mu je vlasnik dužan tu stvar prodati.

5. Osporene odredbe ZPZ-a glase:

Članak 15.

Poljoprivredno zemljište u privatnom vlasništvu koje se ne obrađuje sukladno agrotehničkim mjerama i nije obrađeno u prethodnom vegetativnom razdoblju može se dati u zakup fizičkoj ili pravnoj osobi na rok do tri godine, uz naknadu zakupnine vlasniku zemljišta.

Poljoprivredno zemljište u privatnom vlasništvu koje je obraslo višegodišnjim raslinjem može se dati u zakup fizičkim ili pravnim osobama na rok do deset godina, uz naknadu zakupnine vlasniku zemljišta.

Članak 16.

Sredstva ostvarena od zakupa poljoprivrednog zemljišta u privatnom vlasništvu na temelju članka 15. ovoga Zakona, moraju se isplatiti vlasniku u roku od 15 dana od uplate na poseban račun općine ili grada, odnosno Grada Zagreba.

Ako je vlasnik nepoznat sredstva iz stavka 1. ovoga članka izdvajaju se na rok od godinu dana na posebnu poziciju proračuna općine ili grada.

Po isteku roka iz stavka 2. ovoga članka izdvojena sredstva raspoređuju se sukladno članku 74. stavka 1. ovoga Zakona.

Članak 25.

Naknada se plaća prema površini građevne čestice stambene ili druge građevine.

Za poljoprivredno zemljište koje se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona nalazi izvan granica građevinskog područja, a nakon izmjene prostornog plana je obuhvaćeno granicama građevinskog područja visina naknade određuje se u iznosu od 50% od prosječne cijene zemljišta unutar granica građevinskog područja.

Za osobito vrijedno obradivo (P1) ili vrijedno obradivo (P2) poljoprivredno zemljište koje se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona nalazi izvan granica građevinskog područja, a nakon izmjene prostornog plana je obuhvaćeno granicama građevinskog područja visina naknade određuje se u iznosu od 100% od prosječne cijene zemljišta unutar granica građevinskog područja.

Za poljoprivredno zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja visina naknade određuje se u iznosu od 1% prosječne cijene zemljišta.

Za osobito vrijedno obradivo (P1) ili vrijedno obradivo (P2) poljoprivredno zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja visina naknade određuje se u iznosu od 5% od prosječne cijene zemljišta.

VII. RASPOLAGANJE PRIVATNIM POLJOPRIVREDNIM ZEMLJIŠTEM

Članak 81.

Postupak prodaje i zakupa privatnoga poljoprivrednog zemljišta provodi jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb, u ime i za račun Agencije.

Vlasnik poljoprivrednog zemljišta koje se nalazi izvan granica građevinskog područja koji namjerava svoje poljoprivredno zemljište prodati ili dati u zakup, dužan je ponudu dostaviti jedinici lokalne samouprave i Gradu Zagrebu.

Ponuda sadrži sljedeće:

– podatke o vlasništvu

– podatke iz katastra

– predloženu cijenu

– uvjete prodaje ili zakupa.

Pravni poslovi sklopljeni protivno odredbi stavka 2. ovoga članka su ništetni.

Članak 82.

Jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb, dužan je ponudu o prodaji ili davanju u zakup poljoprivrednog zemljišta iz članka 81. ovoga Zakona i potrebnu dokumentaciju objaviti na oglasnoj ploči u roku od 15 dana od primitka ponude.

Zainteresirane pravne i fizičke osobe su dužne u roku od 30 dana od objave ponude za prodaju ili zakup dostaviti jedinici lokalne samouprave, odnosno Gradu Zagrebu, pismenu izjavu o prihvaćanju ponude s potrebnom dokumentacijom.

Jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb, dužan je prema redoslijedu prvenstvenog prava kupnje ili zakupa iz članka 36. i uvjetu iz članka 37. stavak 1. ovoga Zakona predložiti najpovoljnijeg ponuditelja Agenciji.

Iznimno od stavka 3. ovoga članka redoslijed prvenstvenog prava kupnje ne odnosi se na podnositelja ponude koji je suvlasnik poljoprivrednog zemljišta koje se prodaje.

Agencija je dužna u roku od 15 dana od dostave izjave iz stavka 2. ovoga članka potvrditi je li postupak prodaje ili zakupa proveden sukladno odredbama ovoga Zakona, potvrditi najpovoljnijeg ponuditelja ili izjaviti pravo prvokupa.

Jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb, dužan je ponavljati natječaj za prodaju ili davanje u zakup poljoprivrednog zemljišta po ponudi iz članka 81. ovoga Zakona do prodaje ili davanja u zakup zemljišta.

Članak 83.

Upravno tijelo općine ili grada, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poljoprivredu dostavlja prodavatelju ili zakupodavatelju izjavu najpovoljnijeg ponuditelja.

Prodavatelj sklapa kupoprodajni ugovor, a zakupodavatelj ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta s najpovoljnijim ponuditeljem iz članka 82. ovoga Zakona.

Ugovor o zakupu privatnoga poljoprivrednog zemljišta sklapa se na rok od 5 do 20 godina.

Kupac i zakupac poljoprivrednog zemljišta iz stavka 2. ovoga članka mora dostaviti kupoprodajni ugovor, odnosno ugovor o zakupu Agenciji.

Članak 84.

Agencija nema obvezu kupiti sve poljoprivredno zemljište ponuđeno na prodaju.

Agencija će utvrditi kriterije za kupnju odredbama Statuta.

Agencija će osigurati sredstva jedinici lokalne samouprave, odnosno Gradu Zagrebu, za provedbu postupka prodaje i zakupa privatnoga poljoprivrednog zemljišta.

Članak 85.

Poljoprivredno zemljište koje Agencija kupuje ne ulazi u Program iz članka 31. ovoga Zakona i njime Agencija raspolaže sukladno odredbama ovoga Zakona, Statuta i drugim općim aktima Agencije.

6. Ustavni sud zaključio je nakon provedene rasprave da razlozi, zbog kojih predlagatelji predlažu pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti članka 15. stavaka 1. i 2., članka 16., članka 25. stavaka 1., 2., 3., 4. i 5. i članaka 81., 82., 83., 84. i 85. ZPZ-a s člancima 16., 48., 50. i 52. Ustava, otvaraju niz ozbiljnih pitanja koja zahtijevaju podrobno ispitivanje u svjetlu temeljnih ustavnih vrednota i zaštićenih ustavnih dobara. Pun je ispitni postupak, međutim, dugotrajan, jer zahtijeva pribavljanje i analizu stručnih očitovanja, znanstvenih mišljenja i različitih statističkih podataka, ali i komparativnu analizu usporedivih zakonskih rješenja i ustavnosudske prakse u drugim državama.

Sukladno tome, Ustavni sud u ovom se rješenju ograničava na utvrđenje da su osporene zakonske mjere važne za cjelokupnu društvenu zajednicu, pa je postojanje sumnje u suglasnost s Ustavom navedenih članaka ZPZ-a dostatan razlog za pokretanje postupka za ocjenu njihove suglasnosti s Ustavom. Ovim se rješenjem, međutim, ne prejudicira konačna odluka Ustavnog suda.

Sukladno navedenom, na temelju članka 43. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) riješeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

7. Članak 45. Ustavnog zakona glasi:

»Ustavni sud može, do donošenja konačne odluke, privremeno obustaviti izvršenje pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi zakona ili drugog propisa, čija se suglasnost s Ustavom, odnosno zakonom ocjenjuje, ako bi njihovim izvršenjem mogle nastupiti teške i nepopravljive posljedice.«

U svjetlu navoda predlagatelja i posljedica koje proizvode osporene odredbe ZPZ-a, Ustavni sud u ovom je postupku posebno razmotrio članak 4. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine« broj 21/10.), koji glasi:

»Agencija za poljoprivredno zemljište sve poslove u okviru svojih djelatnosti počinje obavljati 1. srpnja 2010.«

Uzimajući u obzir poslove koji su ZPZ-om stavljeni u nadležnost Agenciji za poljoprivredno zemljište i drugim nadležnim tijelima, Ustavni sud je – vodeći se načelom pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka, a radi sprječavanja mogućih teških i nepopravljivih posljedica koje bi u praksi mogle nastati zbog primjene spornih odredaba ZPZ-a – ocijenio potrebnim privremeno obustaviti izvršenje svih pojedinačnih radnji i akata koje su Agencija za poljoprivredno zemljište i druga tijela ovlaštena poduzimati na temelju članka 15. stavaka 1. i 2., članka 16., članka 25. stavaka 1., 2., 3., 4. i 5. i članaka 81., 82., 83., 84. i 85. ZPZ-a, do konačne odluke Ustavnog suda.

Slijedom navedenog, na temelju članka 45. Ustavnog zakona riješeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

8. Članak 31. stavak 5. Ustavnog zakona glasi:

»Ustavni sud može odrediti način provedbe svoje odluke, odnosno rješenja.«

Članak 4. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine« broj 21/10.) glasi:

»Do 1. srpnja 2010. privatnim poljoprivrednim zemljištem raspolagat će se sukladno općim propisima koji uređuju raspolaganje nekretninama.«

Navedena zakonska odredba prestala je važiti protekom roka koji je u njoj propisan (1. srpnja 2010.). Istodobno, točkom II. izreke ovog rješenja privremeno se obustavlja izvršenje svih pojedinačnih radnji i akata koje su Agencija za poljoprivredno zemljište i druga tijela ovlaštena poduzimati na temelju članka 15. stavaka 1. i 2., članka 16., članka 25. stavaka 1., 2., 3., 4. i 5. i članaka 81., 82., 83., 84. i 85. ZPZ-a.

Radi izbjegavanja pravne neizvjesnosti koja bi mogla nastupiti uslijed nepostojanja izričitog pravila o propisima koji će se primjenjivati do konačne odluke Ustavnog suda u odnosu na raspolaganje privatnim poljoprivrednim zemljištem, Ustavni sud je u skladu s člankom 31. stavkom 5. Ustavnog zakona odredio i način provedbe ovog rješenja.

Uvažavajući pravilo iz članka 4. stavka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu (»Narodne novine« broj 21/10.), Ustavni sud odredio je da će se do donošenja njegove konačne odluke privatnim poljoprivrednim zemljištem raspolagati sukladno općim propisima koji uređuju raspolaganje nekretninama.

Slijedom navedenog, na temelju članka 31. stavka 5. Ustavnog zakona riješeno je kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

9. Točka IV. izreke rješenja temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-I-763/2009

U-I-1895/2009

U-I-1047/2010

U-I-1376/2010

Zagreb, 7. srpnja 2010.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.