KOLEKTIVNI UGOVORI

136

Vlada Republike Hrvatske

i

Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske

Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara

Sindikat zdravstva, socijalne zaštite i mirovinsko-invalidskog osiguranja Hrvatske

Hrvatski liječnički sindikat (u daljnjem tekstu: Sindikati)

zaključili su 23. prosinca 2010. godine sljedeći

DODATAK IV.

KOLEKTIVNOM UGOVORU ZA DJELATNOST ZDRAVSTVA I ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA

Članak 1.

U Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja zaključenom 8. prosinca 2004. godine (»Narodne novine«, br. 9/05), s Dodatkom I. zaključenom 15. veljače 2006. godine (»Narodne novine«, br. 20/06), Dodatkom II. zaključenom 23. prosinca 2009. godine (»Narodne novine«, br. 156/09) i Dodatkom III. zaključenom 31. ožujka 2010. godine (»Narodne novine«, br. 52/10) članak 79. mijenja se i glasi:

»1. Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim javnim prijevozom.

2. Ako nije organiziran mjesni javni prijevoz koji omogućava radniku redovit dolazak na posao i odlazak s posla, radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza koja se utvrđuje u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran.

3. U slučaju da postoji mogućnost kupnje godišnje karte, radnik ima pravo na godišnju kartu ako mu je to povoljnije, ili na 1/11 cijene godišnje karte koja se isplaćuje svakog mjeseca u godini.

4. Ukoliko nema mogućnosti kupnje godišnje, već samo mjesečne karte, radnik koji stanuje više od 1 km od mjesta rada, ima pravo na mjesečnu kartu ako mu je to povoljnije ili pravo na isplatu troškova mjesnog prijevoza u visini cijene mjesečne karte.

5. Radnik koji ima manje od 1 km od mjesta stanovanja do mjesta rada ili do stanice međumjesnog prijevoza, nema pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza.

6. Radnik kojem nije organiziran mjesni javni prijevoz na posao i s posla ima pravo na naknadu za mjesni prijevoz u skladu s odredbama stavka 4. i 5. ovoga članka, ovisno o udaljenosti mjesta stanovanja od mjesta rada.

7. Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla međumjesnim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne, odnosno pojedinačne karte, ukoliko je mjesto stanovanja udaljeno do 100 km od mjesta rada.

8. U slučaju udaljenosti mjesta stanovanja od mjesta rada većoj od 100 km, naknada troškova prijevoza na posao i s posla međumjesnim javnim prijevozom, utvrđuje se posebnom odlukom Ministarstva.

9. U mjestu u kojem je javni prijevoz organiziran na način da se mjesečnom ili godišnjom kartom pokrivaju mjesni i međumjesni javni prijevoz (tzv. prijevozne zone), radnik koji koristi takvu vrstu prijevoza ne ostvaruje pravo iz stavka 4. i 5. ovoga članka.

10. Ako radnik mora sa stanice međumjesnog javnog prijevoza koristiti i mjesni prijevoz, stvarni izdaci utvrđuju se u visini troškova mjesnog i međumjesnog javnog prijevoza.

11. Troškovi mjesnog prijevoza radnika do najbliže stanice međumjesnog prijevoza utvrđuju se u skladu s odredbom stavka 4. i 5. ovoga članka, ovisno o udaljenosti mjesta stanovanja od stanice međumjesnog prijevoza.

12. Ako postoji više mogućnosti korištenja javnog prijevoza, o povoljnosti odlučuje poslodavac uzimajući u obzir vremenski najprihvatljiviji prijevoz za radnika, uvažavajući racionalnost troškova.

13. Ako nije organiziran međumjesni javni prijevoz koji omogućava radniku redovit dolazak na posao i odlazak s posla, radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza koja se utvrđuje u visini cijene karte međumjesnog javnog prijevoza za istu udaljenost na tom području.

14. Naknada troškova prijevoza isplaćuje se unaprijed i to najkasnije posljednjeg dana u mjesecu za idući mjesec.

15. Iznimno od stavka 1. do 14. ovoga članka, naknada troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza na posao i s posla ne isplaćuje se u slučaju godišnjeg odmora, porodnog dopusta i bolovanja dužeg od 42 dana.

16. Zbog korištenja godišnjeg odmora radniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi najveći dio godišnjeg odmora.

17. Pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla ima pod jednakim uvjetima iz ovoga članka i onaj radnik koji ne koristi javni prijevoz, nego osobni automobil i sl.

18. Pravo na troškove prijevoza nema onaj radnik koji ostvaruje pravo na besplatan prijevoz.«

Članak 2.

Članak 83. ovoga Ugovora neće se primijeniti u 2010. godini.

Članak 3.

Ovaj Dodatak stupa na snagu danom potpisa ugovornih strana.