USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

821

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Snježana Bagić, predsjednica Vijeća, te suci Mato Arlović, Davor Krapac, Ivan Matija, Duška Šarin i Miroslav Šeparović, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo B. P., trenutno u Kaznionici u Lepoglavi, na sjednici održanoj 3. ožujka 2011. jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Podnositelj je, u opširnoj ustavnoj tužbi istaknuo povredu ustavnih prava zajamčenih člancima 25. i 58. Ustava Republike Hrvatske (u pročišćenom tekstu Ustava, »Narodne novine« broj 85/10., označen kao članak 59.), te konvencijskog prava zajamčenog člankom 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06.; u daljnjem tekstu: Konvencija), za koja navodi da su mu povrijeđena zbog uvjeta u kojima izdržava kaznu zatvora u Kaznionici u Lepoglavi (u daljnjem tekstu: Kaznionica).

I. PRETPOSTAVKE ZA POKRETANJE POSTUPKA PRED USTAVNIM SUDOM

2. Prema članku 62. stavku 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom (ustavno pravo).

2.1. Odlučujući o pokretanju postupka Ustavni sud je, zbog utvrđivanja postojanja formalnih pretpostavki za podnošenje ove ustavne tužbe te provjere okolnosti je li se podnositelj prethodno obratio sucu izvršenja sa zahtjevom za zaštitu prava ili pritužbom zbog dokazivih povreda prava tijekom izvršenja kazne zatvora (vidi odluku Ustavnog suda broj: U-III-4182/2008, U-III-678/2009 od 17. ožujka 2009., »Narodne novine« broj 38/09., točka 20.), zatražio očitovanje suca izvršenja Županijskog suda u Varaždinu.

Uz odgovor od 5. veljače 2010., zaprimljenom 8. veljače 2010. u Ustavnom sudu, sudac izvršenja je dostavio dva spisa Županijskog suda u Varaždinu, broj: IkI-638/08 i IkI-123/09, iz kojih je vidljivo da je podnositelj tražio zaštitu suca izvršenja, zbog tretmana u Kaznionici u Lepoglavi.

2.2. Ustavni sud stoga utvrđuje da je podnositelj iscrpio pravni put, te da su ispunjene pretpostavke za meritorno odlučivanje o ovoj ustavnoj tužbi.

II. PRIGOVORI PODNOSITELJA USTAVNE TUŽBE

3. Podnositelj u ustavnoj tužbi detaljno opisuje svoje zdravstveno stanje, navodeći da je prije tri godine zadobio oštećenje kralježnice, uslijed čega je tri mjeseca ležao sam u zatvorskoj sobi, a nije mu bio omogućen pregled kod liječnika specijalista. Navodi da mu se zdravstveno stanje stalno pogoršavalo, a da je odgovor nadležnih u Kaznionici bio da izmišlja. Ističe i niz drugih zdravstvenih tegoba. Navodi da je, »uz tužbu protiv Kaznionice«, uspio 2008. godine otići na operaciju bubrežnih kamenaca, ali da su sve druge zdravstvene tegobe i dalje prisutne. Nadalje, na njegovo inzistiranje, da je 9. veljače 2008. poslan u bolnicu Rebro u Z., na pregled kralježnice. Unatoč utvrđenoj bolesti da i dalje ništa nije poduzeto glede njegovog liječenja. Iako mu je određena fizikalna terapija u varaždinskoj bolnici, niti to, prema navodu podnositelja, nikada nije ostvareno. Ističe da mu se zdravlje izuzetno pogoršalo kada je bio smješten u ćeliju stroge izolacije na 18 dana.

Podnositelj je u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu (u daljnjem tekstu: Zatvorska bolnica) proveo 5 mjeseci. Ističe loše higijenske uvjete, potrgan prozor u zatvorskoj sobi. Nakon povratka iz Zatvorske bolnice smješten je u sobu od 5,2 m2. Zbog negodovanja uslijed najave da će u tu sobu biti smješten još jedan zatvorenik, ponovno je odveden u samicu. Potom navodi da je tražio premještaj iz Kaznionice u Zatvor u Šibeniku, radi blaže klime, ali nije dobio odgovor niti od upravitelja Kaznionice, niti od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo pravosuđa). Ističe da je tražio pomoć Pučkog pravobranitelja, razgovarao s predstavnicima Ministarstva pravosuđa koji su bili u posjetu Kaznionici, ali da nije dobio odgovor. Poslao je zahtjev i Ministarstvu zdravstva, također bez odgovora.

Ističe da je 9. ožujka 2009. poslao dopis sucu izvršenja Županijskog suda u Varaždinu radi uskrate liječenja, te zbog neadekvatnog smještaja, ali da nije dobio odgovor, te da je poslao žalbu Ministarstvu pravosuđa, također bez odgovora. Nadalje se 1. lipnja 2009., po drugi put, obratio sucu izvršenja, također bez odgovora.

Podnositelj zaključuje da je diskriminiran u svojim pravima, te naglašava povredu članka 3. Konvencije.

III. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

4. Ustavni sud u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja povrijeđeno njegovo ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li nadležna tijela odnosno sudovi pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje i ocijenili dokaze. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice o čijem postojanju ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

5. U ustavnosudskom postupku dobiveno je očitovanje suca izvršenja Županijskog suda u Varaždinu (navedeno očitovanje od 5. veljače 2010.).

Ustavni sud je zatražio i očitovanje Pučkog pravobranitelja. U očitovanju od 18. svibnja 2010., zaprimljenom u Ustavnom sudu 20. svibnja 2010., zamjenik pučkog pravobranitelja detaljno je izvijestio o posjetu Kaznionici, učinjenom 4. svibnja 2010., te je priložio i izvješće o radu Pučkog pravobranitelja za 2009. godinu.

Na zahtjev Ustavnog suda podnositelj je ispitan u svojstvu svjedoka, 1. lipnja 2010., od strane suca izvršenja Županijskog suda u Varaždinu.

1) Očitovanje podnositelja ustavne tužbe

1. lipnja 2010. podnositelj je ispitan kao svjedok od strane suca izvršenja Županijskog suda u Varaždinu. Iz zapisnika sastavljenog na ispitivanju, koji je dostavljen Ustavnom sudu, proizlazi da je podnositelj u cijelosti ostao kod svih činjeničnih navoda iz ustavne tužbe, te je naglasio da traži samo pravo na zdravstvenu zaštitu tijekom izdržavanja kazne zatvora i zabranu nečovječnog postupanja u odnosu na njega tijekom izdržavanja dugogodišnje kazne zatvora.

Podnositelj opisuje tijek izdržavanja dugogodišnje kazne zatvora naglašavajući da je izdržavao ukupno 20 godina zatvorske kazne, te da tijekom tog izdržavanja kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi i u Staroj Gradiški, nije bilo nikakvih problema. Navodi da je izišao iz zatvora kada je imao četrdeset i devet godina života, te da je sedam mjeseci bio na slobodi. Potom da je 2001. godine pritvoren, od kada je ponovno u zatvoru, na izdržavanju kazne zatvora od trideset i tri godine, koja mu ističe 2034. godine.

Navodi da mu se zdravstveno stanje pogoršalo 2006. godine, kada su počeli problemi s kralježnicom. Smatra da u Kaznionici nisu poduzimali ništa u vezi s njegovim zdravstvenim problemima. Podnositelj opisuje svoje zdravstvene probleme, ponavljajući navode iz ustavne tužbe.

U drugom dijelu podnositelj opisuje dio ustavne tužbe koji se odnosi na nehumano postupanje u Kaznionici.

2) Očitovanje pučkog pravobranitelja

Pučki pravobranitelj je 4. svibnja 2010. posjetio Kaznionicu, gdje je razgovarao s upraviteljem, njegovim suradnicima i podnositeljem ustavne tužbe. Tijekom posjete pregledane su i prostorije u kojima je podnositelj boravio tijekom izdržavanja kazne zatvora, te je izvršen uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju podnositelja ustavne tužbe.

Pučki pravobranitelj navodi da se podnositelj u razdoblju od siječnja 2008. godine nekoliko puta obraćao pučkom pravobranitelju zbog pružanja zdravstvene zaštite, premještaja i traženja pomoći oko prikupljanja medicinske dokumentacije. Pučki pravobranitelj je zatražio i dobio izvješće Središnjeg ureda Uprave za zatvorski sustav o pružanju zdravstvene zaštite podnositelju, uz nalaz i mišljenje nadležnog liječnika za Kaznionicu.

U izvješću pučki pravobranitelj ističe uvjete u Kaznionici nakon presude od 17. siječnja 2008., u predmetu P. protiv Hrvatske, zahtjev br. 33138/06, kojom je podnositelj ishodio osudu Republike Hrvatske zbog povrede članka 3. Konvencije, koja se sastoji u nečovječnom i ponižavajućem postupanju zatvorskih vlasti u Kaznionici. Podnositelju je bilo dosuđeno i 2.000,00 eura na ime naknade štete. U izvješću pučki pravobranitelj detaljno navodi stanje u Kaznionici, te smještaj podnositelja. Između ostaloga, navodi:

»... Iz sadržaja zaprimljenih pritužbi zatvorenika koji se nalaze na tom odjelu, kao i iz razgovora s njima, može se zaključiti da su najčešći razlozi zbog kojih se obraćaju pučkom pravobranitelju pravna zaštita i provođenje tretmana (u prilogu dio Izvješća o radu pučkog pravobranitelja Hrvatskom saboru koji se odnosi na osobe lišene slobode). Cjelovito izvješće za 2009. godinu dostupno je na web adresi http:/www.ombudsman.hr.

Zgrada Kaznionice, u kojoj se nalaze zatvoreni odjeli, sagrađena je početkom XX. stoljeća pa se unatoč stalnim radovima na njezinom održavanju događaju kvarovi koji privremeno ograničavaju pravo zatvorenika na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima (npr. kvarovi na vodovodnim instalacijama smanjuju pritisak vode pa se zatvorenici na gornjim katovima otežano tuširaju itd). No, osnovni uzrok ograničavanja prava zatvorenika nedvojbeno proizlazi iz prenapučenosti.

(...)

Podnositelj ustavne tužbe naveo je da je u sobi na 1A odjelu u kojoj je boravio tijekom zime bilo hladno, no službenici tretmana navode da u sobama postoje radijatori, te da kraj Odjela prolaze cjevovodi tople vode i pare za praonicu rublja te dodatno zagrijavaju cijeli prostor Odjela 1A pa je po zimi toplo. Sobe na 1A Odjelu ne odstupaju od standarda propisanih čl. 74. Zakona o izvršavanju kazne zatvora.

(...)

U sobi br. 5 čija je površina 9,36 m2, nalaze se tri kreveta, no veći dio vremena provedenog u toj sobi podnositelj ustavne tužbe boravio je s još jednim zatvorenikom, s izuzetkom 2 i pol mjeseca kada je u istoj sobi boravio s još dva zatvorenika.

Tijekom obilaska izvršen je i uvid u medicinsku dokumentaciju. U otpusnom pismu iz Zatvorske bolnice od 2. prosinca 2008. godine preporučen je, između ostalog, boravak u stacionaru još neko vrijeme. Nakon povratka u Kaznionicu, podnositelja ustavne tužbe pregledao je liječnik te je odmah upućen na Odjel pojačanog nadzora. Nadalje, zdravstveni radnici navode da podnositelj ustavne tužbe dobiva na tjelesnoj težini...U rujnu 2009. godine u Kaznionici je osposobljena soba za provođenje fizikalne terapije te je u isto vrijeme sklopljen ugovor s Domom zdravlja Varaždinske županije o pružaju usluga fizikalne terapije (4 zatvorenika mjesečno). Podnositelj ustavne tužbe išao je na fizikalne vježbe u razdoblju od 16. ožujka do 16. travnja 2010. godine (3 puta tjedno). Nakon toga, 20. travnja 2010. godine pregledao ga je liječnik fizijatar. (...)

3) Pripremni sastanak u Ustavnom sudu, održan 14. lipnja 2010.

Dana 14. lipnja 2010. u Ustavnom sudu održan je pripremni sastanak, na temelju članka 69. alineje 2. Ustavnog zakona, u cilju izjašnjenja zainteresiranih osoba glede podnositeljeve ustavne tužbe kao i ustavnih tužbi drugih podnositelja radi istovjetnih ili sličnih razloga u pogledu povrede zabrane nečovječnog postupanja sa zatvorenicima, podnesenih u predmetima broj: U-III-3717/2009, U-III-64744/2009, U-III-1411/2010 i U-III-2126/2010.

Pripremnom sastanku nazočili su predstavnici Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Središnjeg ureda, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, zamjenik pučkog pravobranitelja, upraviteljica Zatvorske bolnice, upravitelji Zatvora u Dubrovniku, Zatvora u Gospiću i Kaznionice u Lepoglavi, suci izvršenja Županijskog suda u Dubrovniku, Županijskog suda u Gospiću, Županijskog suda u Puli i Županijskog suda u Varaždinu.

Nadležna sutkinja izvršenja Županijskog suda u Varaždinu je na ovom pripremnom sastanku navela:

»Mogu reći da je P. B. samo jedanput 2006. godine u spisu kojeg ja imam ovdje, kojeg mogu dostaviti na uvid, pod brojem IKI-342/06 podnosio pritužbu sucu izvršenja zbog zdravstvenog stanja, na koju pritužbu mu je odgovoreno prema opširnoj liječničkoj dokumentaciji koja je dostavljena u skladu sa kaznionicom i zatvorskom bolnicom. Moram reći da je B. P. od 2005. godine smješten konstantno na odjel pojačanog nadzora Kaznionice u Lepoglavi zbog pokušaja bijega 2005. godine, koje rješenje o smještaju na odjel pojačanog nadzora se svaka tri mjeseca produžuje i provjerom u upisniku i razgovoru sa njim kojeg sam ja provela 1. lipnja 2010. godine, utvrdila sam da se on samo jedanput žalio na donošenje rješenja o smještaju na odjel pojačanog nadzora, a nakon toga na produženje više nikad. Znači smješten je na poseban odjel 1B od 2005. godine. U svom saslušanju kojeg sam ja provela 1. lipnja on je ponovno ponavljao. Vezano za bubrežne kamence, činjenicu da nije mogao ishoditi tu operaciju, u to je rekao da je dva puta odbio odlazak na tu operaciju zato jer mu nije odgovarao prijevoz do zatvorske bolnice jer je želio da bude odvezen u sanitetu, a ne u marici, u vozilu kaznionice. Nakon toga je tvrdio da je ipak operiran 2008., da je pet mjeseci bio u Zatvorskoj bolnici nakon operacije, odnosno dva mjeseca nakon operacije je bio u zatvorskoj bolnici i nakon toga je vraćen u kaznionicu. S obzirom da mu je trajala još uvijek mjera smještaja u odjel pojačanog nadzora, ja sam utvrdila i on sam tvrdi da je bio smješten u jednokrevetnoj sobi, znači na odjelu pojačanog nadzora koja je imala propisane standarde članka 74., znači 5 m2 i 18 m3 i da je tamo bio devet dana. Nakon toga su mu rekli u kaznionici da će doći još jedan zatvorenik, međutim na to je on vrlo burno reagirao, vikao da će početi štrajkati glađu, da ne želi nikoga u sobu, da je on bolestan i nakon toga je protiv njega primijenjena mjera odvajanja od ostalih zatvorenika koja je pravomoćno potvrđena odlukom Županijskog suda kojeg ja isto imam, ovaj spis ovdje, i on je osamnaest dana bio na odvajanju. Nakon toga je vraćen natrag na odjel pojačanog nadzora u sobu sa dvoje, znači dvoje ih je i gdje se sad dalje nalazi. Rekao mi je da je sad na fizikalnoj terapiji koja se počela provoditi u kaznionici u Lepoglavi s obzirom na njegove probleme vezane uz kičmu. 2008. godine, na njegovo inzistiranje, bila je ishođena magnetska rezonanca koju su spominjali u poliklinici Rebro. U zatvorskoj bolnici, prilikom operacije bubrežnih kamenaca, fizijatar mu je pokazao vježbe koje bi trebao raditi u kaznionici, s obzirom da nije bila indicirana operacija kičme, ali i da je dobivao skroz terapiju vezanu uz bolove. Za vrijeme kad je bio bolestan 2006., kako on spominje da mu nije pružena adekvatna pomoć, te da je ležao u sobi, da mu je taj cimer pomagao, na ročištu je ipak rekao da je bio kod liječnika, da mu je pružena samo medikamentozna terapija, ali da on smatra da to njemu ništa nije pomagalo i da je to vrijeme koje je kaznionica poduzimala bilo presporo da se njegovi zdravstveni problemi poboljšaju. Ja sam bila jedanput u obilasku odjela A1, znači odjela pojačanog nadzora, kao sudac izvršenja prošle godine u jedanaestom mjesecu, razgovarala sam s P. B. u sobi u kojoj je bio još jedan zatvorenik. Nikada se nije žalio meni osobno na zdravstvene uvjete već se javio da mu kradu poštu. Ja sam nakon toga provjeravala kod upravitelja kaznionice i njega sam tražila da mi dostavi tu dokumentaciju.... «

Upravitelj Kaznionice je naveo:

»... Sa zatvorenikom P. srećem se dosta godina i kroz druge poslove koje sam obavljao, znam o kojoj se osobi radi, općenito. Međutim tu se radilo o nekim činjenicama i trebao sam napraviti uvid i upoznat se sa detaljima vezanim za njegovu predstavku koju on navodi. Po dolasku u kaznionicu smješten je na odjel pojačanog nadzora. Prije nego krenem dalje prvo bi vas upoznao o kakvom se zatvoreniku radi. Možda čisto da budete upoznati. Radi se o osobi koja je organizirala bijeg i gdje smo u kaznionici pratili od njegovog dolaska. Imali smo informaciju da će mu biti dostavljeno vatreno oružje i da će pištoljem izaći iz Kaznionice Lepoglava van i pod cijenu likvidacije nekog od službenika i mi smo sukladno tome sve ove godine mjere sigurnosti koje provodi odjel osiguranja prema njemu, jer je izuzetno rizičan zatvorenik.

(...)

Nakon operacije, on u svom pismu govori da je naloženo da on bude na bolničkom odjelu, u stacionaru u biti. On je smješten u odjel pojačanog nadzora iz ovih mjera osiguranja. Ja bih samo rekao da njemu ni na koji način nije narušeno, ovaj dio što nije smješten u stacionar. Zbog toga jer je odjel pojačanog nadzora 50 m od ambulante liječnika u kaznionici. Zbog toga što svakih par minuta policajac mora obići i nadzirati zatvorenike na odjelu pojačanog nadzora. Tako da u bilo kojem slučaju potrebe zdravstvene skrbi njemu bi uvijek bila dostupna i bila mu je praktično na dohvat ruke, ja bih rekao. Uvijek se moglo intervenirati.«

IV. MJERODAVNO PRAVO

6. Članak 23. stavak 1. Ustava glasi:

»Članak 23.

Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ...

(...)«

Članak 25. stavak 1. Ustava glasi:

»Članak 25.

Sa svakim se uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo.

(...)«

Članak 3. Konvencije glasi:

»Članak 3.

Nitko se ne smije podvrgnuti ... ponižavajućem postupanju ili kazni.«

Mjerodavan je i članak 74. (smještaj zatvorenika) Zakona o izvršavanju kazne zatvora (»Narodne novine« broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08. i 83/09.; u daljnjem tekstu: ZIKZ).

Osim navedenih mjerodavnih propisa, Ustavni sud uzima u obzir i Europska zatvorska pravila iz 2006. godine (objavljeno u Hrvatskom ljetopisu za kazneno pravo i praksu, vol. 13, broj 2/2006, str. 727-743., izvorni tekst na engleskom: www.coe.int), koja je prihvatio Odbor ministara Vijeća Europe preporukom Rec (2006) 2 od 11. siječnja 2006.

V. OCJENA USTAVNOG SUDA

7. Članci 23. stavak 1. i 25. stavak 1. Ustava sadrže jednu od temeljnih vrijednosti demokratskog društva. Njima je u apsolutnom smislu zabranjeno mučenje ili nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, bez obzira na okolnosti i ponašanje žrtve; u izvršavanju kazni i mjera lišenja slobode država mora osigurati da osoba lišena slobode boravi u zatvoru ili pritvoru u uvjetima koji osiguravaju poštovanje njezina ljudskog dostojanstva.

Članak 3. Konvencije zabranjuje mučenje te nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje. Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) u svojoj praksi zastupa stajalište da zatvorenici općenito zadržavaju sva temeljna prava i slobode zajamčene Konvencijom, osim prava na slobodu, čije ograničenje potpada pod zaštitu članka 5. Konvencije. Već je u predmetu Kudła protiv Poljske (presuda, veliko vijeće, 26. listopada 2000., zahtjev br. 30210/96), Europski sud izrekao da izvršenje zakonito izrečene kazne zatvora ne smije prijeći »neizbježni element trpljenja ili poniženja« koji je povezan s takvim oblikom legitimnog postupanja države prema zatvorenicima te da država ima pozitivnu obavezu osigurati da se lišenje slobode zatvorenika odvija u uvjetima koji su sukladni s poštovanjem ljudskog dostojanstva, da ga način i metoda izvršenja ne podvrgava trpljenju ili nedaćama u intenzitetu koji premašuje neizbježnu razinu inherentnu lišenju slobode u zakonito primijenjenoj mjeri zatvora i da s obzirom na praktične zahtjeve boravka u zatvoru, zdravlje i dobrobit zatvorenika budu odgovarajuće osigurani (§§ 93-94.). Europski sud čvrsto smatra da zatvorenici nikada »ne mogu biti zlostavljani i podvrgnuti nečovječnoj ili ponižavajućoj kazni ili uvjetima protivnim članku 3. Konvencije« (predmet Hirst protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda, veliko vijeće, 6. listopada 2005., zahtjev br. 74025/01, § 69.).

7.1 U konkretnom slučaju Ustavni sud naglašava da se radi o podnositelju koji je na Europskom sudu (predmet P. protiv Hrvatske, zahtjev br. 33138/06, presuda od 17. siječnja 2008.) ishodio osudu Republike Hrvatske zbog povrede članka 3. Konvencije, koja se sastoji u nečovječnom i ponižavajućem postupanju zatvorskih vlasti u Kaznionici u Lepoglavi. Podnositelju je bilo dosuđeno i 2.000,00 eura na ime naknade štete.

Dakle, razdoblje u kojem se u konkretnom ustavnosudskom postupku ocjenjuje je li došlo do povrede u ustavnoj tužbi zajamčenih prava, odnosi se na razdoblje nakon donošenja navedene presude Europskog suda.

7.2. Ocjena je Ustavnog suda da nisu osnovani podnositeljevi navodi iz ustavne tužbe glede uvjeta njegovog boravka u Kaznionici, te kvalitete pružene medicinske skrbi.

Naime, u provedenom ustavnosudskom postupku, u kojem su zatražena očitovanja mjerodavnih institucija, te je proveden pripremni sastanak, utvrđeno je da se prema podnositelju provodi odgovarajući tretman, što posebno proizlazi iz očitovanja zamjenika pučkog pravobranitelja, sutkinje izvršenja, te upravitelja Kaznionice, koja su dana na pripremnom sastanku, a koja su navedena u točki 5. obrazloženja ove odluke.

»Neadekvatni smještaj«, kojeg ističe podnositelj i koji je prema nalazu pučkog pravobranitelja od 18. svibnja 2010. posljedica starosti zgrade Kaznionice i prenapučenosti (gore točka 4.2.), ne predstavlja, sam po sebi niti u svezi s drugim postupcima uprave Kaznionice prema podnositelju tijekom pružanja zdravstvene zaštite, sukladno člancima 103. stavku 1. i 106. stavku 2. ZIKZ-a, situaciju koja bi kod podnositelja mogla stvoriti osjećaj potištenosti ili bi čak predstavljala objektivni izraz nečovječnog postupanja (predmet Engel protiv Mađarske, presuda, 20. svibnja 2010., zahtjev br. 46857/06, § 27).

Stoga, Ustavni sud ocjenjuje da podnositelju nisu povrijeđena u ovom postupku mjerodavna ustavna prava zajamčena člancima 23. stavkom 1. i 25. stavkom 1. Ustava, kao niti konvencijsko pravo zajamčeno člankom 3. Konvencije.

7.3. Slijedom izloženog, na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

8. Odluka o objavi temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-3717/2009

Zagreb, 3. ožujka 2011.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća
Snježana Bagić, v. r.