HRVATSKI SABOR

1721

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O BESPLATNOJ PRAVNOJ POMOĆI

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 8. srpnja 2011. godine.

Klasa: 011-01/11-01/148

Urbroj: 71-05-03/1-11-2

Zagreb, 11. srpnja 2011.

Predsjednik
Republike Hrvatske
prof. dr. sc. Ivo Josipović, v. r.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O BESPLATNOJ PRAVNOJ POMOĆI

Članak 1.

U Zakonu o besplatnoj pravnoj pomoći (»Narodne novine«, br. 62/08.) u članku 1. iza riječi: »uređuju se« dodaju se riječi: »polje primjene Zakona,«.

Dodaju se stavci 2. i 3. koji glase:

»(2) Ovim se Zakonom uređuje pružanje pravne pomoći u građanskim postupcima, upravnim postupcima i upravnom sporu.

(3) Ovim se Zakonom uređuju uvjeti i postupak po kojem nadležna tijela odlučuju o oslobođenju od plaćanja sudskih pristojbi i oslobođenju od plaćanja troškova sudskog postupka.«.

Članak 2.

U članku 2. riječi: »pristupa sudu i drugim tijelima koja odlučuju o pravima i obvezama hrvatskih državljana i stranaca« zamjenjuju se riječima: »ostvarenja prava hrvatskih državljana i stranaca te pristupa sudovima i javnopravnim tijelima u Republici Hrvatskoj koja o pravima i obvezama odlučuju,«, a riječi: »to pravo« zamjenjuju se riječju: »prava«.

Dodaju se stavci od 2. do 5. koji glase:

»(2) Pravna pomoć može biti uređena posebnim zakonom ako je to nužno s obzirom na posebne vrste postupka.

(3) Kada se pravo na pravnu pomoć odobrava na temelju posebnih propisa, odredbe ovoga Zakona primijenit će se na pitanja koja nisu uređena tim posebnim propisima.

(4) Korisnik kojemu je odobrena pravna pomoć na temelju posebnih propisa ne može u istim slučajevima koristiti pravo na pravnu pomoć u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(5) Odredbe ovoga Zakona kojima se uređuju uvjeti i postupak po kojem nadležna tijela odlučuju o oslobođenju od plaćanja sudskih pristojbi i oslobođenju od plaćanja troškova sudskog postupka imaju prednost u primjeni pred odredbama drugih posebnih propisa kojima se uređuju ta pitanja.«.

Članak 3.

U članku 3. točki 1. riječi: »srodnici u pravoj liniji do četvrtog stupnja i u pobočnoj do drugog stupnja zaključno, a koji« zamjenjuju se riječima: »ostali srodnici u pravoj i pobočnoj liniji, srodnici po tazbini i druge osobe neovisno o stupnju i vrsti srodstva, a koje«.

U točki 2. riječi: »udjeli u kapitalu« zamjenjuju se riječima: »poslovni udjeli«.

Iza točke 3. dodaje se nova točka 4. koja glasi:

»4. Javnopravno tijelo je tijelo državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravne osobe s javnim ovlastima, koje u okviru djelokruga utvrđenog na temelju zakona postupaju i rješavaju u upravnim stvarima.«.

U dosadašnjoj točki 4., koja postaje točka 5., riječi: »propisane oblike« zamjenjuju se riječima: »propisanu vrstu«.

U dosadašnjoj točki 5., koja postaje točka 6., riječ: »uputnici« zamjenjuje se riječima: »rješenju o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

Dosadašnja točka 6. briše se.

Točka 7. mijenja se i glasi:

»7. Obrazac zahtjeva za odobravanje pravne pomoći sadržava podatke o podnositelju zahtjeva i članovima njegova kućanstva, o imovnom stanju podnositelja zahtjeva i članova njegova kućanstva i vrsti pravne pomoći koja se traži te druge podatke potrebne radi odlučivanja o zahtjevu.«.

Točka 8. briše se.

Dosadašnja točka 9. postaje točka 8.

U dosadašnjoj točki 10., koja postaje točka 9., riječi: »rješavanja pojedina pravnog pitanja« zamjenjuju se riječima: »ostvarenja i /ili zaštite određenog prava korisnika«.

Dosadašnja točka 11. postaje točka 10.

U dosadašnjoj točki 12., koja postaje točka 11., riječi: »udruga ili visoko učilište koje izvodi sveučilišne studije u znanstvenom području prava, a koje pruža pravnu pomoć putem pravnih klinika« zamjenjuju se riječima: »ovlaštena udruga, visoko učilište putem pravne klinike, ured državne uprave u županiji i Ured Grada Zagreba«.

U dosadašnjoj točki 13., koja postaje točka 12., riječi: »Sastavljanje pismena« zamjenjuju se riječima: »Sastavljanje podnesaka«, riječi: »pismena kojim« zamjenjuju se riječima: »podnesaka kojima«, iza riječi: »fazi postupka« umjesto zareza stavlja se točka, a riječi: »a za koji nije izdana punomoć.« brišu se.

Dosadašnje točke 14. i 15. postaju točke 13. i 14.

Dosadašnja točka 16., koja postaje točka 15., mijenja se i glasi:

»15. Rješenje o odobravanju korištenja pravne pomoći je upravni akt kojim se odobrava pravna pomoć te određuje vrsta i opseg odobrene pravne pomoći.«.

U dosadašnjoj točki 17., koja postaje točka 16., zarez i riječ: »odnosno« zamjenjuju se riječju: »i«.

Dosadašnja točka 18., koja postaje točka 17., mijenja se i glasi:

»17. Zadovoljavajući stambeni prostor je u smislu ovoga Zakona jedini stan ili kuća koju podnositelj zahtjeva koristi zajedno s članovima kućanstva za stanovanje.«.

Članak 4.

U naslovu Glave II iza riječi: »VRSTE« stavlja se zarez i dodaje riječ: »UVJETI«.

Članak 4. mijenja se i glasi:

»(1) Vrste pravne pomoći su:

a) primarna pravna pomoć,

b) sekundarna pravna pomoć,

c) oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi,

d) oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka.

(2) Primarna pravna pomoć obuhvaća:

– pravni savjet,

– sastavljanje podnesaka pred javnopravnim tijelima,

– zastupanje u postupcima pred javnopravnim tijelima,

– pravnu pomoć u mirnom izvansudskom rješenju spora.

(3) Sekundarna pravna pomoć obuhvaća:

– pravni savjet,

– sastavljanje podnesaka u sudskim postupcima,

– zastupanje u sudskim postupcima,

– pravnu pomoć u mirnom rješenju spora.

(4) Odobravanje sekundarne pravne pomoći uključuje i oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi i oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka.

(5) Odobravanje oslobođenja od plaćanja troškova sudskog postupka uključuje i oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi.«.

Članak 5.

Članak 5. mijenja se i glasi:

»(1) Ostvarivanje pravne pomoći prema odredbama ovoga Zakona odobrit će se u postupcima pred sudovima i javnopravnim tijelima kada se u njima rješava o pravima korisnika za koja se prema odredbama ovoga Zakona može odobriti pravna pomoć.

(2) Primarna pravna pomoć može se odobriti u sljedećim postupcima:

a) koji se odnose na statusna prava građana,

b) koji se odnose na utvrđivanje prava i obveza iz mirovinskog i/ili zdravstvenog osiguranja,

c) koji se odnose na utvrđivanje prava i obveza iz sustava socijalne skrbi,

d) iznimno, u svim ostalim upravnim postupcima kada takva potreba proizlazi iz konkretnih životnih okolnosti podnositelja zahtjeva i članova njegova kućanstva, a u skladu s temeljnim ciljem i svrhom ovoga Zakona,

e) zaštite prava radnika pred poslodavcem.

(3) Sekundarna pravna pomoć može se odobriti u sljedećim postupcima:

a) u svezi sa stvarnim pravima, osim zemljišnoknjižnih postupaka,

b) iz radnih odnosa,

c) iz obiteljskih odnosa,

d) ovršnim postupcima i postupcima osiguranja kada je riječ o prisilnom ostvarenju ili osiguranju tražbine koja proizlazi iz postupka za koji se prema odredbama ovoga Zakona može odobriti pravna pomoć,

e) mirnog rješenja spora,

f) iznimno, u svim ostalim sudskim postupcima kada takva potreba proizlazi iz konkretnih životnih okolnosti podnositelja zahtjeva i članova njegova kućanstva, a u skladu s temeljnim ciljem i svrhom ovoga Zakona.

(4) Primarnu pravnu pomoć iz stavka 2. točke e) ovoga članka ovlašteni su pružati samo odvjetnici i sindikati.

(5) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, u sudskim postupcima sud može na zahtjev stranke koja ne ispunjava ovim Zakonom propisane uvjete odobriti pravnu pomoć iz razloga pravičnosti.«.

Članak 6.

Iza članka 5. dodaju se članci 5.a, 5.b i 5.c koji glase:

»Članak 5.a

»(1) Primarna pravna pomoć može se ostvariti pod uvjetom:

a) da podnositelj zahtjeva sam ne raspolaže dovoljnim znanjem i sposobnošću da pravo ostvari,

b) da pravna pomoć nije podnositelju zahtjeva osigurana po odredbama posebnih propisa,

c) da su materijalne prilike podnositelja zahtjeva takve da bi angažiranje stručne pravne pomoći moglo ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva, u skladu s uvjetima određenim u članku 8. ovoga Zakona.

(2) Sekundarna pravna pomoć može se ostvariti pod uvjetom:

a) da je riječ o složenijem postupku,

b) da podnositelj zahtjeva nema sposobnosti sam se zastupati,

c) da zahtjev koji podnositelj postavlja nije očito neosnovan, odnosno neostvariv,

d) da su materijalne prilike podnositelja zahtjeva takve da bi angažiranje odvjetnika moglo ugroziti uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva, u skladu s uvjetima određenim u članku 8. ovoga Zakona,

e) da nije riječ o obijesnom parničenju.

(3) Smatrat će se da je riječ o obijesnom parničenju u slučaju kada su očekivanja podnositelja zahtjeva očito nerazmjerna sa stvarnom situacijom te ako je razvidno da podnositelj zahtjeva zlorabi mogućnost podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć te ako su očekivanja podnositelja zahtjeva u očitoj suprotnosti s konačnim ishodima u sličnim predmetima ili su očekivanja podnositelja zahtjeva u suprotnosti s principima poštenja i morala.

Članak 5.b

(1) Oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi iz članka 4. stavka 1. točke c) ovoga Zakona odnosi se na sve sudske pristojbe određene posebnim propisom.

(2) Oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi djeluje od dana kada je uredu podnesen zahtjev za odobravanje sekundarne pravne pomoći, odnosno zahtjev za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi i vrijedi za sve podneske i radnje za koje je prema odredbama posebnog propisa nastala pristojbena obveza toga dana ili kasnije. Isto vrijedi i u slučaju kada je korisnika naknadno sud oslobodio plaćanja sudske pristojbe u skladu s odredbama članka 42. do 44. ovoga Zakona.

(3) Korisnik je dužan već uz tužbu ili drugi podnesak ili radnju za koju se traži oslobođenje od plaćanja sudske pristojbe priložiti rješenje o odobravanju korištenja sekundarne pravne pomoći, rješenje o oslobođenju od plaćanja troškova sudskog postupka ili rješenje o oslobođenju od plaćanja sudskih pristojbi, odnosno naznačiti da je takav zahtjev podnesen.

(4) Kada je korisnik u smislu stavka 3. ovoga članka naznačio da je zahtjev podnesen, dužan je to opravdati dostavljanjem rješenja iz stavka 3. ovoga članka u roku od 45 dana od dana podnošenja zahtjeva. Kada je korisnik podnio žalbu protiv rješenja kojim je njegov zahtjev odbijen, dužan je bez odgode o tome izvijestiti sud. U tom slučaju rok za dostavu rješenja iz stavka 3. ovoga članka ističe u roku od 15 dana od dana primitka rješenja o žalbi.

(5) Kada ured odlučuje samo o zahtjevu za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi iz članka 4. stavka 1. točke c) ovoga Zakona, postupak će provesti u skladu s načelom ekonomičnosti i učinkovitosti postupka, odgovarajućom primjenom odredaba ovoga Zakona o uvjetima i postupku za ostvarivanje sekundarne pravne pomoći, vodeći u prvom redu računa o iznosu dužnih sudskih pristojbi u postupku u kojem se traži oslobođenje, imovnom stanju podnositelja zahtjeva te ocjenjujući učinak koji bi plaćanje sudskih pristojbi imalo na uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova njegova kućanstva. U tom se slučaju ne primjenjuju odredbe članka 5. stavka 1. do. 4. i članka 5.a stavka 2. točke a), b) i c) ovoga Zakona.

Članak 5.c

(1) Oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka iz članka 4. stavka 1. točke d) ovoga Zakona obuhvaća oslobođenje od polaganja predujma za troškove svjedoka, vještaka, uviđaja, oglasa i drugih potrebnih troškova u skladu s mjerodavnim pravilima postupka.

(2) Predujam za troškove postupka iz stavka 1. ovoga članka isplatit će se iz sredstava suda pred kojim se vodi postupak kada je to nužno za vođenje postupka, a u skladu s mjerodavnim pravilima postupka obveza polaganja predujma pada na korisnika pravne pomoći.

(3) Troškovi isplaćeni iz sredstava suda čine dio troškova postupka te će o naknadi tih troškova od protivnika stranke koja je korisnik pravne pomoći odlučiti sud prema odredbama mjerodavnih pravila postupka o naknadi troškova.

(4) Troškove isplaćene iz sredstava suda naplaćuje, po službenoj dužnosti, sud od stranke koja je dužna nadoknaditi ih u skladu s mjerodavnim pravilima postupka.

(5) Ako je protivniku korisnika pravne pomoći naloženo nadoknaditi troškove postupka, a utvrdi se da on ne može te troškove platiti, sud može naknadno odrediti da troškove iz stavka 1. ovoga članka plati u cijelosti ili djelomično korisnik pravne pomoći iz onoga što mu je dosuđeno ako visina dosuđenoga utječe na imovno stanje korisnika u mjeri koja opravdava povrat. Time se ne dira u pravo korisnika da u tom slučaju za ono što je platio traži naknadu od protivnika.

(6) Kada ured odlučuje samo o zahtjevu za oslobođenje od plaćanja sudskih troškova postupka iz članka 4. stavka 1. točke d) ovoga Zakona, postupak će provesti odgovarajućom primjenom odredaba ovoga Zakona o uvjetima i postupku za ostvarivanje sekundarne pravne pomoći. U tom slučaju ne primjenjuju se odredbe članka 5.a stavka 2. točke a) i b) ovoga Zakona.«.

Članak 7.

U članku 6. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»(3) Kada je pravna pomoć odobrena u smanjenom opsegu, razliku do punog iznosa nagrade i naknade troškova za rad pružatelju koji je odvjetnik nadoknađuje korisnik u preostalom razmjeru prema vrijednosti poduzete radnje utvrđene Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.«.

Članak 8.

U članku 7. stavku 1. iza riječi: »privremenom zaštitom« zarez i riječi: »koji ne mogu snositi troškove pravne pomoći bez opasnosti od egzistencijalne ugroženosti« brišu se i stavlja se točka.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Stranci na privremenom boravku i stranci na stalnom boravku mogu ostvariti pravo na pravnu pomoć pod uvjetom uzajamnosti.«.

Iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:

»(5) Korisnici pravne pomoći su stranci koji nezakonito borave i stranci na kratkotrajnom boravku koji su u postupku donošenja rješenja o protjerivanju te u postupku donošenja rješenja o napuštanju Republike Hrvatske.«.

Članak 9.

Članak 8. mijenja se i glasi:

»(1) Pravna pomoć odobrit će se kada imovno stanje podnositelja zahtjeva i članova njegova kućanstva odgovara sljedećim uvjetima:

a) da ukupni dohodak i ukupni primici podnositelja zahtjeva i punoljetnih članova njegova kućanstva mjesečno ne prelaze po članu kućanstva iznos najniže osnovice za obračun i plaćanje doprinosa za obvezna osiguranja na dan podnošenja zahtjeva, prema Zakonu o doprinosima za obvezna osiguranja,

b) da podnositelj zahtjeva ili punoljetni članovi njegova kućanstva ne posjeduju imovinu, u novčanom ili nenovčanom obliku, osim nekretnina, koja prelazi iznos od dvadeset najnižih mjesečnih osnovica za obračunavanje i plaćanje doprinosa za obvezna osiguranja, na dan podnošenja zahtjeva, prema Zakonu o doprinosima za obvezna osiguranja,

c) da podnositelj zahtjeva ili punoljetni članovi njegova kućanstva nemaju, osim stana ili kuće u kojoj stanuju, drugi stan ili kuću, odnosno drugu nekretninu,

d) da podnositelj ili punoljetni članovi njegova kućanstva nemaju u vlasništvu prijevozno sredstvo čija vrijednost prelazi osamnaest najnižih mjesečnih osnovica za obračunavanje i plaćanje doprinosa za obvezna osiguranja na dan podnošenja zahtjeva, prema Zakonu o doprinosima za obvezna osiguranja.

(2) Iznimno, pravna pomoć odobrit će se i podnositeljima zahtjeva koji ne ispunjavaju uvjete iz stavka 1. ovoga članka ako je njihovo imovno stanje takvo da bi, s obzirom na stvarne ili predvidive troškove postupka, plaćanje troškova postupka ugrozilo uzdržavanje podnositelja zahtjeva i članova kućanstva.

(3) Pravna pomoć odobrit će se djeci, koju su roditelji i drugi obveznici uzdržavanja po odredbama zakona dužni uzdržavati, u postupcima koji se vode pred nadležnim tijelima radi ostvarivanja prava djeteta na uzdržavanje neovisno o materijalnim prihodima obitelji.

(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, a pod uvjetima iz članka 5.a stavka 1. i 2. ovoga Zakona, osobama iz članka 7. ovoga Zakona pravna pomoć odobrit će se bez utvrđivanja imovnog stanja ako je:

a) osobi utvrđeno pravo na uzdržavanje u skladu s posebnim propisima kojima je uređeno ostvarivanje prava iz sustava socijalne skrbi ili

b) pravo na opskrbninu prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i Zakona o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata.«.

Članak 10.

U članku 9. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Pružatelji pravne pomoći prema odredbama ovoga Zakona su odvjetnici, ovlaštene udruge, uredi državne uprave u županijama i Ured Grada Zagreba te visoka učilišta.«.

Stavak 3. briše se.

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 3.

Članak 11.

Naslov iznad članka 10. mijenja se i glasi: »1. Odvjetnici kao pružatelji pravne pomoći«.

Članak 10. mijenja se i glasi:

»(1) Odvjetnici pružaju primarnu i sekundarnu pravnu pomoć propisanu odredbama ovoga Zakona.

(2) Odvjetnik ne smije odbiti pružiti pravnu pomoć u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga, članka odvjetnik može odbiti pružiti pravnu pomoć u sljedećim slučajevima:

a) ako je on ili koji drugi odvjetnik koji je radio ili radi u istom uredu u istoj stvari ili stvari koja je s njome pravno povezana zastupao protivnu stranku ili obje stranke, dao im pravni savjet ili od njih primio uputu,

b) ako je u istoj stvari ili stvari koja je s njome pravno povezana radio kao odvjetnički vježbenik kod odvjetnika koji je zastupao protivnu stranku,

c) ako je u istoj stvari ili stvari koja je s njome pravno povezana radio kao sudac, državni odvjetnik ili kao službena osoba u upravnom ili drugom postupku,

d) ako mu je Hrvatska odvjetnička komora odobrila pružanje specijalizirane pravne pomoći, a riječ je o predmetu koji ne pripada njegovoj priznatoj specijalnosti.

(4) Korisnik pravne pomoći može o odbijanju pružanja pravne pomoći pisanim putem obavijestiti ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa, koje će o tome bez odgode izvijestiti Hrvatsku odvjetničku komoru kako bi Hrvatska odvjetnička komora utvrdila opravdanost navedenog odbijanja.

(5) Neosnovano odbijanje pružanja pravne pomoći smatrat će se u smislu ovoga Zakona nesavjesnim pružanjem pravne pomoći.

(6) Hrvatska odvjetnička komora, radi olakšanja izbora pružatelja, sastavit će za svaku županiju popise odvjetnika koji su izrazili interes za pružanje pravne pomoći. Popisi će se obnavljati najmanje jedanput godišnje.

(7) Na međusobne odnose između korisnika pravne pomoći i odvjetnika kao pružatelja pravne pomoći te na prava i obveze korisnika pravne pomoći kao stranke u postupku i odvjetnika koji pruža pravnu pomoć kao punomoćnika u postupku primjenjuju se odredbe posebnih propisa kojima se uređuje odvjetnička služba te svih mjerodavnih postupovnih i drugih propisa, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.«.

Članak 12.

U članku 11. stavku 2. riječ: »uputnice« zamjenjuje se riječima: »rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

Iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:

»(5) U slučaju postupanja protivno odredbama ovoga Zakona rješenjem će se izbrisati ovlaštena udruga iz Registra udruga ovlaštenih za pružanje besplatne pravne pomoći. Protiv rješenja o brisanju udruge iz Registra udruga ovlaštenih za pružanje besplatne pravne pomoći ne može se izjaviti žalba, već se može pokrenuti upravni spor.«.

Članak 13.

Naslov iznad članka 14. mijenja se i glasi: »3. Visoka učilišta kao pružatelji pravne pomoći«.

U članku 14. stavku 1. riječi: »opću pravnu informaciju« brišu se, a riječ: »pismena« zamjenjuje se riječju: »podneske«.

Članak 14.

Iza članka 14. dodaje se naslov i članak 14.a koji glase:

»4. Uredi državne uprave kao pružatelji pravne pomoći

Članak 14.a

(1) Uredi državne uprave u županijama i Ured Grada Zagreba mogu putem stručne službe pružati primarnu pravnu pomoć odgovarajućom primjenom odredaba ovoga Zakona koje se odnose na visoka učilišta.

(2) Pravnu pomoć iz stavka 1. ovoga članka ne mogu pružati službenici koji rješavaju o zahtjevima za odobravanje besplatne pravne pomoći.«.

Članak 15.

U članku 15. stavku 1. iza riječi: »podnošenjem zahtjeva« dodaje se riječ: »nadležnom«.

U stavku 2. riječi: »i pravnim klinikama« zamjenjuju se zarezom i riječima: »pravnim klinikama i uredima državne uprave, koji će zahtjev bez odgode proslijediti nadležnom uredu radi donošenja rješenja«.

Članak 16.

U članku 16. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Zahtjev se uredu podnosi na propisanom obrascu uz koji se prilaže pisana izričita suglasnost podnositelja zahtjeva i članova njegova kućanstva o dopuštenju uvida u sve podatke o imovini i dohotku.«

U stavku 5. iza riječi: »presliku« dodaje se riječ: »pravomoćnog«.

Članak 17.

U članku 18. riječ: »upravna« zamjenjuje se riječju: »javnopravna«, a riječi: »i pravne osobe s javnim ovlastima« brišu se.

Članak 18.

Članak 19. mijenja se i glasi:

»(1) Nadležna tijela i sudovi u čijoj je nadležnosti vođenje registara, odnosno upisnika o stvarima i pravima koji čine imovinu podnositelja zahtjeva i članova njegova kućanstva, dužni su u roku od 8 radnih dana, na zahtjev nadležnog ureda državne uprave, dostaviti tražene podatke o imovini podnositelja zahtjeva i članova njegova kućanstva. Kada nadležna tijela i sudovi po drugoj osnovi posjeduju navedene podatke, dužni su ih na zahtjev nadležnog ureda državne uprave dostaviti u najkraćem mogućem roku kako bi nadležni ured mogao u zakonom propisanom roku odlučiti o zahtjevu za odobravanje korištenja pravne pomoći.

(2) U svrhu rješavanja o zahtjevu za odobravanje korištenja pravne pomoći Financijska agencija (FINA) na zahtjev nadležnog ureda državne uprave dostavit će sve podatke o otvorenim računima u banci za sve transakcijske račune te o postojanju novčanih sredstava podnositelja zahtjeva i članova njegova kućanstva, koji se odnose na novčani polog po viđenju i ulog na štednju po viđenju, oročena novčana sredstva, stambeni štedni ulog i depozit u kreditnoj uniji.

(3) U skladu s odredbama posebnih propisa, a na temelju prethodne pisane izričite suglasnosti podnositelja zahtjeva i članova njegova kućanstva, Središnje klirinško depozitarno društvo dužno je u roku od 8 dana, na zahtjev nadležnog ureda državne uprave, dostaviti podatke o vrijednosnicama.

(4) U skladu s odredbama posebnih propisa kojima je uređena obveza čuvanja bankovne tajne, a na temelju prethodne pisane izričite suglasnosti podnositelja zahtjeva i članova njegova kućanstva, kreditna institucija dužna je u roku od 8 radnih dana, na zahtjev nadležnog ureda državne uprave, dostaviti tražene podatke.

(5) Pisanom izričitom suglasnošću smatra se izjava iz članka 16. stavka 1. ovoga Zakona.«.

Članak 19.

Članak 21. mijenja se i glasi:

»(1) Ured će provjeriti činjenice navedene u obrascu Zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći podnositelja zahtjeva, primjenjujući odredbe Zakona o općem upravnom postupku koje se odnose na utvrđivanje činjeničnog stanja.

(2) Ured je dužan tijekom svakog kvartala provjeriti najmanje 10% podnesenih zahtjeva.«.

Članak 20.

Naslov iznad članka 22. mijenja se i glasi: »2. Odlučivanje o zahtjevu za odobravanje pravne pomoći i donošenje rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

U članku 22. stavku 1. u prvoj rečenici riječi: »izdavanjem uputnice« zamjenjuju se riječima: »donošenjem rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći«. U drugoj rečenici riječ: »Uputnicom« zamjenjuje se riječju: »Rješenjem«, a riječ: »oblik« riječju: »opseg«.

Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

»(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, kada utvrdi da podnositelj zahtjev ispunjava uvjete za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi iz članka 4. stavka 1. točke c) ovoga Zakona, ured će donijeti rješenje kojim se djelomično odobrava korištenje pravne pomoći oslobođenjem od plaćanja sudskih pristojbi, a djelomično zahtjev odbija.«.

U dosadašnjem stavku 3., koji postaje stavak 4., riječi: »u roku od 8 dana od dana dostave rješenja« zamjenjuju se riječima: »u roku od 15 dana od dana dostave rješenja« te se iza riječi: »zaprimanja« dodaje riječ: »uredne«.

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 5.

Članak 21.

U članku 23. stavku 1. iza riječi: »podnošenja« dodaje se riječ: »urednog«.

U stavku 2. riječi: »uputnica izdaje« zamjenjuju se riječima: »rješenje o odobravanju korištenja pravne pomoći donosi«, a riječi: »uputnica se izdaje« zamjenjuju se riječima: »rješenje se donosi«.

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

»(4) Neovisno o stavku 1. i 2. ovoga članka pružatelji iz članka 15. ovoga Zakona pravni savjet mogu dati i prije donošenja rješenja o zahtjevu uz obvezu da se zahtjev bez odgode dostavi nadležnom uredu.«.

Članak 22.

U članku 25. stavku 2. iza podstavka 24. dodaju se podstavci 25. i 26. koji glase:

»– porodiljne naknade

– novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti.«.

U stavku 3. podstavku 1. iza riječi: »kućanstva« riječi: »u smislu članka 8. točke a) ovoga Zakona« brišu se.

Iza podstavka 2. dodaje se podstavak 3. koji glasi:

» – osobni prilagođeni automobil koji koristi osoba s invaliditetom kao ortopedsko pomagalo do vrijednosti 100.000,00 kuna.«.

U stavku 4. riječi: »o imovnom stanju« zamjenjuju se riječima: »zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći«.

Članak 23.

U članku 27. stavku 1. riječ: »uputnica« zamjenjuje se riječima: »rješenje o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

Stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavci od 3. do 5. postaju stavci od 2. do 4.

Članak 24.

U članku 29. stavku 3. riječ: »poništenju« zamjenjuje se riječju: »ukidanju«, riječ: »uputnice« zamjenjuje se riječima: »rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći«, a riječi: »u roku od 8 dana« zamjenjuju se riječima: »u roku od 15 dana«.

Članak 25.

Naslov iznad članka 30. mijenja se i glasi: »3. Rješenje o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

U članku 30. stavku 1. riječi: »Uputnica izdana« zamjenjuju se riječima: »Rješenje o odobravanju korištenja pravne pomoći doneseno«.

U stavku 2. riječi: »Uputnica izdana« zamjenjuju se riječima: »Rješenje o odobravanju korištenja pravne pomoći doneseno«, riječ: »izdaje« zamjenjuje se riječju: »donosi«, a riječi: »nova uputnica« zamjenjuju se riječima: »novo rješenje o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

U stavku 3. riječi: »izdane uputnice« zamjenjuju se riječima: »donesenog rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

U stavku 5. riječ: »uputnicu« zamjenjuje se riječima: »rješenje o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

Iza stavka 5. dodaju se stavci od 6. do 10. koji glase:

»(6) Odabrani pružatelj pravne pomoći dužan je popuniti obrazac obavijesti iz članka 33. stavka 2. ovoga Zakona i bez odgode, a najkasnije u roku od 8 dana od dana zaprimanja rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći, dostaviti nadležnom uredu.

(7) Ako korisnik u roku od 90 dana od dana uredne dostave ne iskoristi pravo na odobrenu pravnu pomoć, ured će po službenoj dužnosti rješenje poništiti.

(8) Smatrat će se da korisnik nije iskoristio pravo na odobrenu pravnu pomoć kada ured u roku iz stavka 7. ovoga članka ne primi obavijest iz članka 33. stavka 2. ovoga Zakona, odnosno kada ga o tome korisnik ne obavijesti.

(9) Rješenje o odobravanju korištenja pravne pomoći doneseno za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi iz članka 4. stavka 1. točke c) ovoga Zakona sadržava potvrdu o ispunjavanju uvjeta za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi i korisniku daje pravo na oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u skladu s odredbama ovoga Zakona.

(10) Rješenje o odobravanju korištenja pravne pomoći doneseno za oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka iz članka 4. stavka 1. točke d) ovoga Zakona sadržava potvrdu o ispunjavanju uvjeta za oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka i korisniku daje pravo na oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka u skladu s odredbama ovoga Zakona.«.

Članak 26.

U članku 31. stavku 1. riječi: »Uputnica se izdaje« zamjenjuju se riječima: »Rješenje o odobravanju korištenja pravne pomoći se donosi«.

Članak 27.

U članku 32. riječ: »uputnice« zamjenjuje se riječima: »rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

Članak 28.

U članku 33. stavku 1. u uvodnoj rečenici riječ: »Uputnica« zamjenjuje se riječima: »Rješenje o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

U podstavku 1. iza riječi: »pravne pomoći« stavlja se zarez i dodaju riječi: »osobni identifikacijski broj (OIB)«.

U podstavku 2. riječi: »izdavanja uputnice za ostvarivanje prava na pravnu pomoć« zamjenjuju se riječima: »donošenja rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

U podstavku 4. riječ: »oblik« zamjenjuje se riječju: »vrstu«.

U podstavku 6. riječi: »izdavanje uputnice« zamjenjuju se riječima: »donošenje rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

U podstavku 9. riječ: »uputnice« zamjenjuje se riječima: »rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

U podstavku 13. riječ: »uputnicu« zamjenjuje se riječima: »rješenje o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

Iza podstavka 13. dodaje se podstavak 14. koji glasi:

»– upozorenje o uvjetima za povrat i obvezi povrata plaćenih troškova pravne pomoći kao i pravnim posljedicama propuštanja u skladu s odredbama ovoga Zakona.«.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Sastavni dio rješenja čini i obrazac obavijesti o primitku rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći koji se prilaže rješenju, a popunjava ga odabrani pružatelj.«.

Članak 29.

U članku 34. riječ: »uputnice« zamjenjuje se riječima: »rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

Članak 30.

U članku 35. stavku 1. riječi: »O izdanim uputnicama, isplaćenim troškovima i zaključenim uputnicama« zamjenjuju se riječima: »O donesenim rješenjima o odobravanju korištenja pravne pomoći i isplaćenim troškovima«, a riječi: »izdane uputnice« zamjenjuju se riječima: »donesena rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

Članak 31.

Naslov iznad članka 36. mijenja se i glasi: »4. Izmjena rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

U članku 36. riječ: »uputnica« zamjenjuje se riječima: »rješenje o odobravanju korištenja pravne pomoći«, a riječ: »uputnice« zamjenjuje se riječima: »rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

Članak 32.

Iznad članka 37. dodaje se naslov koji glasi: »5. Uvjeti i postupak povrata plaćenih troškova pravne pomoći«.

Članak 37. mijenja se i glasi:

»(1) Kada korisnik pravne pomoći, kojeg je kao stranku u postupku zastupao odvjetnik kao pružatelj pravne pomoći, uspije u sporu, ima pravo na naknadu troškova postupka s osnove nagrade i naknade stvarnih izdataka za rad odvjetnika kao punomoćniku u postupku, u skladu s mjerodavnim postupovnim propisima, kao da ga je zastupao odvjetnik koji nije pružatelj pravne pomoći.

(2) Korisnik i odvjetnik kao pružatelj pravne pomoći u njegovo ime dužni su tražiti naknadu ovih troškova za radnje i do visine koja pokriva plaćene troškove pravne pomoći. Postupanje suprotno ovoj obvezi, kada je takvo pravo korisnika izvjesno, smatrat će se neopravdanim korištenjem, odnosno nesavjesnim pružanjem pravne pomoći.

(3) Kada korisnik pravne pomoći izgubi spor, odnosno ne uspije u postupku za čije vođenje mu je odobrena pravna pomoć, nije dužan nadoknaditi plaćene troškove pravne pomoći.«.

Članak 33.

Članak 38. mijenja se i glasi:

»(1) Korisnik pravne pomoći dužan je troškove pravne pomoći isplaćene prema obračunu troškova vratiti u državni proračun:

– kada mu je u postupku odmjerena naknada troškova postupka po pružatelju odvjetniku, u skladu s mjerodavnim postupovnim propisima, za radnje u postupku za koje je bila pružena pravna pomoć,

– kada je potpuno ili djelomično uspio u postupku te mu sud dosudi dohodak, imovinu ili primitak u smislu odredaba ovoga Zakona, odnosno kad mu u upravnom postupku pripadne određeni dohodak, imovina ili primitak u smislu odredaba ovoga Zakona, osim dohotka, imovine i primitaka koji se prema odredbama ovoga Zakona izuzimaju kod utvrđivanja imovnoga stanja podnositelja zahtjeva, a vrijednost dohotka, imovine ili primitka utječe na imovno stanje korisnika u mjeri koja opravdava povrat.

(2) Obveza korisnika pravne pomoći iz stavka 1. ovoga članka dospijeva u roku od 6 mjeseci od dana ovršnosti odluke kojom mu je dosuđen, odnosno pripao dohodak, imovina ili primitak.

(3) Korisnik pravne pomoći dužan je u roku iz stavka 2. ovoga članka podmiriti svoju obvezu bez posebnog poziva. Kada korisnik ne izvrši svoju obvezu u propisanom roku, ured će po službenoj dužnosti donijeti rješenje kojim će mu naložiti izvršenje obveze plaćanja u određenom roku.

(4) Rješenje iz stavka 3. ovoga članka sadržava nalog korisniku da utvrđeni iznos obveze u određenom roku, koji ne može biti kraći od 8 dana, uplati na jedinstveni račun državnog proračuna Republike Hrvatske, kao i nalog Financijskoj agenciji za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima korisnika sa svih njegovih računa i oročenih novčanih sredstava prema posebnim propisima koji uređuju provedbu ovrhe na novčanim sredstvima u slučaju da korisnik ne plati dužni iznos utvrđene obveze.

(5) Kada korisnik ne plati dužni iznos utvrđene obveze u roku određenom rješenjem, ured će nakon izvršnosti rješenja iz stavka 3. ovoga članka na to rješenje staviti potvrdu o izvršnosti te ga dostaviti Financijskoj agenciji radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima korisnika u skladu s odredbama posebnih propisa koji uređuju provedbu ovrhe na novčanim sredstvima. Navedeno rješenje osnova je za plaćanje u smislu posebnih propisa koji uređuju provedbu ovrhe na novčanim sredstvima.

(6) Ako Financijska agencija u roku od godine dana od trenutka upisa u Očevidnik, koji se vodi po posebnim propisima koji uređuju provedbu ovrhe na novčanim sredstvima, ne provede ovrhu na novčanim sredstvima i oročenim novčanim sredstvima korisnika u skladu s odredbama posebnih propisa koji uređuju provedbu ovrhe na novčanim sredstvima u cjelokupnom iznosu utvrđene obveze, dostavit će osnovu za plaćanje iz stavka 5. ovoga članka nadležnom ovršnom tijelu prema prebivalištu korisnika radi provedbe ovrhe na njegovoj cjelokupnoj imovini.

(7) Ako korisnik nema prebivalište na području Republike Hrvatske, Financijska agencija dostavit će osnovu za plaćanje iz stavka 1. ovoga članka nadležnom ovršnom tijelu prema sjedištu ureda koji je donio predmetnu osnovu za plaćanje.

(8) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, ako postoje opravdane okolnosti, posebice ako ovrha odluke po kojoj korisniku pripada naknada troškova postupka, dohodak, imovina ili primitak nije uspješna, ured može odgoditi dospijeće obveze povrata plaćenih troškova pravne pomoći. Korisnik je dužan odgovarajućim ispravama dokazati postojanje opravdanih okolnosti. Ako odgoda potraje ukupno tri godine od proteka roka iz stavka 2. ovoga članka, nastupa zastara obveze povrata isplaćene pravne pomoći.«.

Članak 34.

Iza članka 38. dodaje se članak 38.a koji glasi:

»Članak 38.a

(1) Pružatelj pravne pomoći dužan je vratiti plaćene troškove pravne pomoći u skladu s odredbama članka 38. ovoga Zakona u ime i za račun korisnika kada tijekom naplate ili na drugi način dođe u posjed njegovih sredstava.

(2) Obvezu korisnika pravne pomoći vratiti plaćene troškove pravne pomoći iz članka 38. ovoga Zakona ovlašteni su u njegovo ime i za njegov račun izvršiti i dužnik korisnika, sud i javnopravno tijelo kada raspolažu sredstvima korisnika. Sud i javnopravno tijelo dužni su tako postupiti kada ih na to pozove nadležni ured.«.

Članak 35.

U članku 39. riječi: »izdanih uputnica« zamjenjuju se riječima: »troškova prema rješenju o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

Članak 36.

U naslovu iznad članka 40. brojka: »5« zamjenjuje se brojkom: »6«.

Članak 40. briše se.

Članak 37.

U članku 41. stavak 5. mijenja se i glasi:

»(5) Ako nagodba nije zaključena ili korisnik propusti dobrovoljno vratiti iznos u roku određenom rješenjem, ured će iznos obveze prisilno naplatiti odgovarajućom primjenom odredaba članka 38. stavka 3. do 7. ovoga Zakona.«.

Članak 38.

Članak 42. mijenja se i glasi:

»(1) Pravnu pomoć iz razloga pravičnosti može odobriti samo sud nadležan za odlučivanje u predmetnom sporu na prijedlog stranke čiji je zahtjev za odobravanje pravne pomoći, zahtjev za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi ili zahtjev za oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka nadležni ured odbio.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, sud može i prije nadležnog ureda odlučivati o zahtjevu za oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka kada je to potrebno radi hitnosti postupka ili sprečavanja odugovlačenja postupka.

(3) Prijedlog se može podnijeti prilikom pokretanja sudskog postupka ili tijekom sudskog postupka. Kada je zahtjev podnesen u tijeku postupka, sud će o tom zahtjevu odlučiti bez odgode, vodeći računa o potrebi izbjegavanja nepotrebnog odugovlačenja postupka.

(4) Predlagatelj je dužan prijedlogu priložiti rješenje ureda kojim je odbijen njegov zahtjev za odobravanje pravne pomoći, odrediti koju vrstu pravne pomoći iz članka 44. stavka 1. ovoga Zakona traži te određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih traži odobravanje pravne pomoći iz razloga pravičnosti jer će u suprotnome sud prijedlog odbaciti.«.

Članak 39.

Članak 43. mijenja se i glasi:

»(1) Prilikom utvrđivanja imovnog stanja predlagatelja i članova njegova kućanstva sud u pravilu polazi od stanja utvrđenog od strane nadležnog ureda opisanog u rješenju, pri čemu može i sam, po službenoj dužnosti, pribavljati potrebne podatke i obavijesti od ureda, drugih institucija, predlagatelja ili na drugi prikladan način odgovarajućom primjenom odredaba ovoga Zakona.

(2) Prilikom odlučivanja o prijedlogu sud ocjenjuje:

– je li imovno stanje predlagatelja takvo da bi angažiranje odvjetnika, plaćanje pristojbi ili plaćanje predujma troška postupka moglo ugroziti nužno uzdržavanje stranke i članova njegova kućanstva,

– stupanj složenosti postupka i potrebu stručne pravne pomoći predlagatelju, imajući na umu eventualnu potrebu izjednačavanja stvarne neravnopravnosti stranaka u postupku te druge mogućnosti osiguravanja stručne pravne pomoći,

– sposobnost predlagatelja da se sam zastupa,

– postojanje potrebe i obveze predlagatelja da položi predujam za troškove postupka radi nastavka postupka,

– druge okolnosti koje mogu biti od utjecaja.«.

Članak 40.

Članak 44. mijenja se i glasi:

»(1) Sud prilikom odlučivanja o prijedlogu za odobravanje pravne pomoći iz razloga pravičnosti nije vezan prijedlogom predlagatelja te može:

– odbaciti prijedlog kao nedopušten (članak 42. stavak 1.) ili nepotpun (članak 42. stavak 4.),

– odbiti prijedlog kao neosnovan u cijelosti,

– odobriti sekundarnu pravnu pomoć u skladu s odredbama ovoga Zakona,

– odobriti pravnu pomoć djelomično oslobođenjem od plaćanja sudskih pristojbi (članak 5.b), odnosno oslobođenjem od plaćanja troškova sudskog postupka (članak 5.c).

(2) Rješenje suda o odobravanju pravne pomoći mora biti obrazloženo te se dostavlja predlagatelju i nadležnom uredu koji je dužan postupiti po odluci suda radi obračuna troškova pružatelju pravne pomoći.

(3) Rješenje o odobravanju pravne pomoći sud može u tijeku postupka ukinuti ili preinačiti kada utvrdi da su relevantne okolnosti bile drukčije, odnosno da su se u međuvremenu promijenile, zbog čega više ne postoje uvjeti za pravnu pomoć. Tom prilikom sud će riješiti hoće li predlagatelj potpuno ili djelomično nadoknaditi iznose predujmljene iz sredstava suda. Rješenje se dostavlja nadležnom uredu.

(4) Protiv odluke o prijedlogu ne može se podnijeti posebna žalba, već je predlagatelj može pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke. Isto vrijedi i za naknadno rješenje iz stavka 3. ovoga članka, osim kada je naložena naknada predujmljenih iznosa.«.

Članak 41.

U članku 48. stavku 1. u drugoj rečenici riječi: »izdati uputnicu« zamjenjuju se riječima: »donijeti rješenje o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

U stavku 2. riječ: »uputnicu« zamjenjuje se riječima: »rješenje o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

Članak 42.

U članku 53. stavku 1. riječ: »uputnice« zamjenjuje se riječima: »rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Ministar nadležan za poslove pravosuđa odlukom dodjeljuje financijska sredstva radi financiranja projekta ovlaštenih pružatelja za pružanje primarne pravne pomoći, koja su za tu svrhu osigurana u državnom proračunu.«.

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

»(4) Ministar nadležan za poslove pravosuđa može na zahtjev pružatelja odlukom dodijeliti bespovratna sredstva u iznosu od 10% od iznosa ukupno pružene pravne pomoći u slučaju nastanka izvanrednih materijalnih troškova radi pružanja pravne pomoći.«.

Članak 43.

U članku 54. stavku 2. riječi: »obračunate uputnice« zamjenjuju se riječima: »obračuna troškova u skladu s rješenjem o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

U stavku 3. riječi: »obračunate uputnice« zamjenjuju se riječima: »obračun troškova«, a riječi: »obračunatih uputnicama« zamjenjuju se riječima: »obračuna troškova«.

U stavku 4. riječi: »obračunate uputnice« zamjenjuju se riječima: »obračun troškova«.

U stavku 5. riječ: »uputnice« zamjenjuje se riječju: » troškova«.

U stavku 6. riječ: »uputnica« zamjenjuje se riječima: »obračuna troškova«.

U stavku 7. u prvoj rečenici riječi: »izdati samo onoliko uputnica« zamjenjuju se riječima: »donijeti samo onoliko rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći«. U drugoj rečenici riječi: »uputnica nije mogla biti izdana« zamjenjuju se riječima: »rješenje nije moglo biti doneseno«, riječi: »uputnica će biti izdana« zamjenjuju se riječima: »rješenje će biti doneseno«, a riječi: »dobivanja uputnica« zamjenjuju se riječima: »donošenja rješenja«.

U stavku 8. riječi: »izdavanje uputnica« zamjenjuju se riječima: »donošenje rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

Članak 44.

U članku 55. stavku 1. riječi: »popunjenu uputnicu« zamjenjuju se riječima: »rješenje o odobravanju korištenja pravne pomoći s obračunom troškova«.

U stavku 2. riječi: »Uputnica koja se vraća« zamjenjuju se riječima: »Rješenje o odobravanju korištenja pravne pomoći s obračunom troškova koji se vraćaju«.

U stavku 3. riječi: »uputnica ne bude vraćena« zamjenjuju se riječima: »rješenje o odobravanju korištenja pravne pomoći s obračunom troškova ne bude vraćeno« i riječi: »uputnica izdana« zamjenjuju se riječima: »rješenje o odobravanju korištenja pravne pomoći doneseno«.

Stavak 4. briše se.

Dosadašnji stavak 5. postaje stavak 4.

Članak 45.

U članku 56. riječi: »izdanoj uputnici« zamjenjuju se riječima: »donesenom rješenju o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

Članak 46.

U članku 57. stavku 1. u prvoj rečenici riječi: »predanih uputnica« zamjenjuju se riječima: »predanih rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći«. U drugoj rečenici riječi: »zaključuje uputnice i o tome izvješćuje« zamjenjuju se riječima: »će obračunati troškove i o tome izvijestiti«.

U stavku 2. riječ: »uputnice« zamjenjuje se riječima: »rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći«, a riječi: »popis uputnica« zamjenjuju se riječima: »popis rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

U stavku 3. riječi: »uputnice kojom« zamjenjuju se riječima: »rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći kojim«.

U stavku 4. riječi: »uputnicu već uputnica« zamjenjuju se riječima: »troškove u skladu s rješenjem o odobravanju korištenja pravne pomoći već to rješenje«.

Članak 47.

U članku 59. riječi: »prilaže uputnica« zamjenjuju se riječima: »prilažu rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći« i riječ: »uputnica« zamjenjuje se riječju: »troškova«.

Članak 48.

U članku 60. stavku 3. riječi: »stavka 1.« zamjenjuju se riječima: »stavka 2.«.

Članak 49.

U članku 62. stavku 3. riječi: »izdalo uputnicu« zamjenjuju se riječima: »donijelo rješenje o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

Članak 50.

U članku 63. stavku 1. u prvoj rečenici riječ: »uputnicu« zamjenjuje se riječima: »rješenje o odobravanju korištenja pravne pomoći«. U drugoj rečenici riječ: »uputnice« zamjenjuje se riječima: »rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći«, a riječ: »uputnice« zamjenjuje se riječima: »rješenja o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

U stavku 2. riječ: »uputnicu« zamjenjuje se riječima: »rješenje o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

Članak 51.

U članku 67. stavku 1. podstavku 3. riječi: »izdanim uputnicama« zamjenjuju se riječima: »donesenim rješenjima o odobravanju korištenja pravne pomoći«.

Članak 52.

Iza članka 73. dodaje se članak 73.a koji glasi:

»Članak 73.a

(1) Izbor člana Povjerenstva u ime ovlaštenih udruga provest će se tako da će ovlaštene udruge natpolovičnom većinom glasova ovlaštenih udruga u roku od 90 dana od dana dostave poziva iz članka 73. ovoga Zakona predložiti svojeg predstavnika iz redova ovlaštenih udruga.

(2) U slučaju da u roku i na način iz stavka 1. ovoga članka predstavnik ne bude predložen natpolovičnom većinom glasova ovlaštenih udruga, članom Povjerenstva smatrat će se osoba ovlaštena za zastupanje one ovlaštene udruge koja je u prethodnoj godini pružila pravnu pomoć u najvećem broju slučajeva ili druga osoba iz ovlaštene udruge koju ta ovlaštena udruga odredi.

(3) Odluku o imenovanju članova Povjerenstva donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa.«.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 53.

Ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će provedbene propise u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Provedbeni propisi doneseni na temelju Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (»Narodne novine«, br. 62/08.) ostaju na snazi, ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona, do donošenja provedbenih propisa iz stavka 1. ovoga članka.

Svi pružatelji pravne pomoći upisani u Registar koji se vodi pri ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa nastavljaju s radom u skladu s odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći.

Članak 54.

Vlada Republike Hrvatske donijet će do 31. prosinca 2011. Uredbu iz članka 60. stavka 2. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (»Narodne novine«, br. 62/08.).

Članak 55.

Ovlašćuje se Odbor za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora da utvrdi i izda pročišćeni tekst Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći.

Članak 56.

Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama« i stupa na snagu 15. srpnja 2011., osim odredaba članka 4. i 6. ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi i oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka kao posebnih vrsta pravne pomoći, članka 20. ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na donošenje rješenja kojim se djelomično odobrava korištenje pravne pomoći oslobođenjem od plaćanja sudskih pristojbi, članka 25. ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na sadržaj rješenja o oslobođenju od plaćanja sudskih pristojbi i oslobođenju od plaćanja troškova sudskog postupka, članka 3. stavka 12., članka 10. stavka 1. i članka 14. ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na urede državne uprave u županijama i Ured Grada Zagreba kao pružatelje pravne pomoći, koje stupaju na snagu 1. siječnja 2013.

Klasa: 701-01/11-01/03

Zagreb, 8. srpnja 2011.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Luka Bebić, v. r.