Kolektivni ugovor o izmjeni i dopuni Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva u privatnoj praksi Hrvatske

NN 127/2011 (10.11.2011.), Kolektivni ugovor o izmjeni i dopuni Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva u privatnoj praksi Hrvatske

KOLEKTIVNI UGOVORI

2566

Udruga privatnih poslodavaca u zdravstvu Hrvatske, Zagreb, Rugvička 1 (u daljnjem tekstu: Udruga), zastupana po tajniku Udruge Ivanu Gabrilu, dipl. iur.

i

Sindikat zaposlenika na radu kod poslodavaca u privatnoj praksi Hrvatske, Zagreb, Rugvička 1 (u daljnjem tekstu: Sindikat), zastupan po tajniku Sibel Latin, zaključili su 7. 10. 2011. g.

KOLEKTIVNI UGOVOR

O IZMJENI I DOPUNI KOLEKTIVNOG UGOVORA ZA DJELATNOST ZDRAVSTVA U PRIVATNOJ PRAKSI HRVATSKE

*Aneks br. 1*

Članak 1.

Dopunjuje se članak 72. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva u privatnoj praksi Hrvatske, »Narodne novine« 28/10. (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor) tako, da se u stavku 1. nakon podstavka 3. utvrđuje novi podstavak 4.[1] i to kao slijedi:

(4) »ako je tijekom kalendarske godine u radnom odnosu kod više poslodavaca s nepunim radnim vremenom, pa pri tome pravo na godišnji odmor za tu godinu ostvaruje kod svih poslodavaca, srazmjerno vremenu rada/poslodavac, u odnosu na puno radno vrijeme, ukupno trajanje godišnjeg odmora u zbroju dana/svi poslodavci može trajati, kako je propisano ovim Kolektivnim ugovorom, za rad u punom radnom vremenu kod jednog poslodavca.«

U istom članku 72. Kolektivnog ugovora, nakon stavka 2. utvrđuje se novi stavak 3. u tekstu i to kako slijedi:

(3) »Radnik ostvaruje pravo na godišnji odmor, na način kako je propisano ZOR-om, kada mu prestane radni odnos kod poslodavca u polovici mjeseca, odnosno kada mu radni odnos prestaje nakon 1. 7.«

Članak 2.

Članak 93. stavak 2. Kolektivnog ugovora mijenja se tako, da se u tablici, pod red. br. 3. riječ »ugovorni« briše.

Članak 3.

U članku 125. stavku 2. i 3., članku 131. stavku 2. i članku 132. riječ »naknada« zamjenjuje se sa riječju »plaća«, u odgovarajućem padežu, kada se riječ »plaća« u tekstu norme veže za poseban oblik rada, kao što je to dežurstvo i rad po pozivu.

Članak 4.

Tekst članka 158[2]. Kolektivnog ugovora zamjenjuje se u cijelosti s novim tekstom i to kako slijedi:

»1. Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim javnim prijevozom.

2. Radnik koji ima manje od 1 km od mjesta stanovanja do mjesta rada ili do stanice međumjesnog prijevoza, nema pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza.

3. Ako nije organiziran mjesni javni prijevoz koji omogućava radniku redovit dolazak na posao i odlazak s posla, radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza koja se utvrđuje u visini cijene mjesečne karte javnog prijevoza najbližeg mjesta u kojem je taj prijevoz organiziran.

4. U slučaju da postoji mogućnost kupnje godišnje karte, radnik ima pravo na godišnju kartu ako mu je to povoljnije, ili na 1/11 cijene godišnje karte koja se isplaćuje svakog mjeseca u godini.

5. Ako nema mogućnosti kupnje godišnje, već samo mjesečne karte, radnik koji stanuje više od 1 km od mjesta rada, ima pravo na mjesečnu kartu, uz uvjet da mu je to povoljnije ili pravo na isplatu troškova mjesnog prijevoza u visini cijene mjesečne karte.

6. Radnik kojem nije organiziran mjesni javni prijevoz na posao i s posla ima pravo na naknadu za mjesni prijevoz u skladu s odredbama stavka 4. i 5. ovoga članka, ovisno o udaljenosti mjesta stanovanja od mjesta rada.

7. Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla međumjesnim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne, odnosno pojedinačne karte, ukoliko je mjesto stanovanja udaljeno do 50 km od mjesta rada.

8. U mjestu u kojem je javni prijevoz organiziran na način da se mjesečnom ili godišnjom kartom pokrivaju mjesni i međumjesni javni prijevoz (tzv. prijevozne zone), radnik koji koristi takvu vrstu prijevoza ne ostvaruje pravo iz stavka 4. i 5. ovoga članka.

10. Ako radnik mora sa stanice međumjesnog javnog prijevoza koristiti i mjesni prijevoz, stvarni izdaci utvrđuju se u visini troškova mjesnog i međumjesnog javnog prijevoza.

11. Troškovi mjesnog prijevoza radnika do najbliže stanice međumjesnog prijevoza utvrđuju se u skladu s odredbom stavka 4. i 5. ovoga članka, ovisno o udaljenosti mjesta stanovanja od stanice međumjesnog prijevoza.

12. Ako postoji više mogućnosti korištenja javnog prijevoza, o povoljnosti odlučuje poslodavac uzimajući u obzir vremenski najprihvatljiviji prijevoz za radnika, uvažavajući racionalnost troškova.

13. Ako nije organiziran međumjesni javni prijevoz koji omogućava radniku redovit dolazak na posao i odlazak s posla, radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza koja se utvrđuje u visini cijene karte međumjesnog javnog prijevoza za istu udaljenost na tom području.

14. Naknada troškova prijevoza isplaćuje se unazad i to najkasnije posljednjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec.

15. Iznimno od stavka 1. do 14. ovoga članka, naknada troškova mjesnog i međumjesnog prijevoza na posao i s posla ne isplaćuje se u slučaju godišnjeg odmora, porodnog dopusta i bolovanja, te drugih osnova izostanka s rada.

17. Pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla ima pod jednakim uvjetima iz ovoga članka i onaj radnik koji ne koristi javni prijevoz, nego osobni automobil i sl.

18. Pravo na troškove prijevoza nema onaj radnik koji ostvaruje pravo na besplatan prijevoz.«

Članak 5.

Dopunjuje se Kolektivni ugovor tako, da se nakon članka 166. utvrđuje novi podnaslov i novi članci 166/1. do 166/8. i to kako slijedi:

»Dar[3] radniku u novcu za operativne zahvate, liječenje, kupnju lijekova i...

Članak 166/1.

Radnik može od svog poslodavca ostvariti dar u novcu za plaćanje troškova svog operativnog zahvata, ili bolničkog liječenja ili nabavke lijekova ili ortopedskih pomagala, ili jedno, drugo i treće kumulativno, ako jedan osnov uvjetuje drugi ili se kauzalno povezuje s tim osnovom, u cijelosti ili u jednom dijelu.

Dar iz prethodnog stavka za radnika nema značenje plaće.

Dar iz stavka 1. za poslodavca ima značenje poslovnog rashoda, ako ga daje u skladu s odredbama poreznih propisa i ovog Kolektivnog ugovora.

Članak 166/2.

Dar iz prethodnog članka radnik može ostvariti na teret svog poslodavca, samo uz uvjet, da troškovi u cijelosti ili u jednom dijelu, za njegove pretpostavljene zdravstvene potrebe nisu plaćeni osnovnim, dopunskim, dodatnim i privatnim zdravstvenim osiguranjem, niti na njegov teret.

Članak 166/3.

Ako poslodavac odobri dar radniku, za osnove iz članka 166/1., tada plaćanje iznosa dara, mora izvršiti prijenosom novčanih sredstava u korist radnika sa svog, na žiro-račun zdravstvene ustanove koja je/će obaviti zdravstvenu uslugu ili na žiro-račun radnika, ako se daje dar radi kupnje lijeka ili ortopedskog pomagala.

Članak 166/4.

Plaćanje dara radniku iz članka 166/1., poslodavac obavlja/može obaviti samo na temelju vjerodostojnih isprava. Vjerodostojne isprave su:

1. za bolničko liječenje – medicinska dokumentacija i predračun/račun bolničke/kliničke ustanove i ovjerena izjava radnika,

2. za specijalističko-konzilijarno liječenje – medicinska dokumentacija i predračun/račun poliklinike/bolnice i ovjerena izjava radnika,

3. za kupnju lijeka – medicinska dokumentacija i predračun/račun ljekarne, veledrogerije i ovjerena izjava radnika ili...,

4. za kupnju ortopedskog pomagala – medicinska dokumentacija i predračun/račun prodavatelja i ovjerena izjava radnika.

Ako radnik koristi dar za kupnju ortopedskog pomagala, a ugradnju istog obavljaju subjekti pod 1. i 2. iz stavka 1., tada kupnja dara slijedi /nadovezuje se na dar za svrhu pod 1 i 2.

Ako se ortopedsko pomagalo odnosi na dentalna pomagala, tada se dar kupnje pomagala nadovezuje na dar za ukupno specijalističko dentalno liječenje, koje pretpostavlja sve potrebne faze liječenja u čeljusti radnika/primatelja dara, tj. faze liječenja koje uvjetuju mogućnost ugradnje ortopedskog pomagala (konzervativno liječenje, ugradnja implantata i...).

Članak 166/5.

Ako poslodavac daje dar većem broju radnika za isti osnov, kroz dulje vremensko razdoblje ili..., npr. za kupnju dentalnog ortopedskog pomagala, tada sklapa ugovor s ovlaštenom zdravstvenom ustanovom koja će obaviti pretpostavljene usluge iz dara.

Članak 166/6.

Poslodavac sam utvrđuje kriterije prioriteta za redoslijed ostvarenja prava na dar za osnove iz članka 166/1. ovog Kolektivnog ugovora, vodeći računa o sprječavanju diskriminacije među radnicima, za isti osnov dobivanja dara (npr. imovno stanje radnika, osnov korištenja dara – izvršiti diferencijaciju između osnova – medicinska indikacija – razlozi, zašto liječenje/kupnja nije plaćena na teret obveznog osiguranja i...)

Poslodavac planira davanje dara iz članka 166/1., u okviru svojih raspoloživih sredstava za taj osnov, za godinu ili dulje vremensko razdoblje.

Članak 166/7.

Prije davanja dara radniku, radnik mora uručiti poslodavcu ovjerenu izjavu da će koristiti dar za osnov, za koji je dobio dar i da pretpostavljeni troškovi za čije pokriće će se koristiti sredstva dara nisu plaćeni osnovnim, dopunskim, dodatnim i privatnim osiguranjem, niti s njegovim posebnim sredstvima.

Izjava iz prethodnog stavka sadrži također i obvezu radnika prema poslodavcu vratiti iznos dara uvećan za zakonsku kamatu, kao oblik naknade štete, ako se kasnije dokaže suprotno, tj. da radnik nije koristio dar za svrhu iz članka 166/1. ovog Kolektivnog ugovora.

Pravo na dar radnik ostvaruje na osnovi rješenja poslodavca.

Članak 166/8.

Dar koji ostvari radnik za osnove iz članka 166/1. ovog Kolektivnog ugovora, ne smatra[4] se dohotkom, u smislu poreznih propisa«

Članak 6.

Ovaj Aneks br. 1 Kolektivnom ugovoru donijet je na način i po postupku kako je propisano Kolektivnim ugovorom.

Ovaj Aneks br. 1 Kolektivnom ugovoru Udruga dostavlja Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva RH, kao nadležnom tijelu za upis u Knjigu evidencija kolektivnih ugovora.

Ovaj Aneks br. 1 Kolektivnom ugovoru stupa na snagu osmog dana, računajući od dana objave u »Narodnim novinama«.

Sve ostale odredbe Kolektivnog ugovora ostaju i dalje na snazi, osim onih koje su suprotne odredbama ovog Aneksa br. 1 Kolektivnom ugovoru.

Urbroj: 67/2011.

Tajnik Sindikata                                Tajnik Udruge

Sibel Latin, v. r.                              Ivan Gabrilo, dipl. iur., v. r.

[1] člankom 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, »Narodne novine« 61/2011. u cijelosti je izmijenjen članak 59. ZOR-a. U odnosu na prethodni članak, novim člankom dodan je i stavak 4., kojim je regulirana materija, kako je navedeno u dopunjenom članku 72. Kolektivnog ugovora

[2] Dodatkom IV. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, »Narodne novine« 7/11., Vlada RH i Sindikata javnih službi dogovorili su izmjenu 79. Kolektivnog ugovora, kojim su ograničili prava radnika na naknadu troškova prijevoza, sve u smislu racionalizacije sektora javnih službi. Pravna rješenja, jer su restriktivna, primjenjiva su i na privatnu praksu, jer ona pogotovo obavlja djelatnost na tom principu. Ako poslodavac želi radniku isplatiti povoljnije pravo, to može učiniti, sve u sklopu ukupnih stvarnih troškova prijevoza na rad i s rada

[3] Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit, »Narodne novine« 80/10. dopunjen je članak 7. Zakona u smislu da je dano pravo poduzetniku, da na teret svojih sredstava za donacije (2% UP prethodne godine) može koristiti za darivanje, u što spada i plaćanje troškova za zdravstvene potrebe fizičkih osoba – operativne zahvate, liječenje i kupnju ortopedskih pomagala, ako isto nije plaćeno na teret fizičke osobe ili na teret svih oblika osiguranja i ako je plaćen na žiro-račun zdravstvene ustanove ili primatelja dara, temeljem vjerodostojnih isprava. Mogućnost darivanja radnika u privatnoj praksi Hrvatske »otvoreno« je izmjenom i dopunom ovog KU

[4] članak 9. stavak 9. Zakona o porezu na dohodak, »Narodne novine« 177/04. …80/10. propisuje da se primici koji fizičke osobe ostvare po osnovi darovanja za zdravstvene potrebe ne smatraju dohotkom.