Zakon o oznakama izvornosti, oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda

NN 50/2012 (2.5.2012.), Zakon o oznakama izvornosti, oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda

HRVATSKI SABOR

1223

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O OZNAKAMA IZVORNOSTI, OZNAKAMA ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA I OZNAKAMA TRADICIONALNOG UGLEDA POLJOPRIVREDNIH I PREHRAMBENIH PROIZVODA

Proglašavam Zakon o oznakama izvornosti, oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 20. travnja 2012. godine.

Klasa: 011-01/12-01/41

Urbroj: 71-05-03/1-12-2

Zagreb, 24. travnja 2012.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Ivo Josipović, v. r.

ZAKON

O OZNAKAMA IZVORNOSTI, OZNAKAMA ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA I OZNAKAMA TRADICIONALNOG UGLEDA POLJOPRIVREDNIH I PREHRAMBENIH PROIZVODA

Glava I.
OPĆE ODREDBE

Predmet Zakona

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje:

– postupak zaštite oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda na području Republike Hrvatske,

– postupak zaštite oznaka tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda na području Republike Hrvatske,

– postupak podnošenja zahtjeva za registraciju i podnošenja prigovora za oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda na razini Europske unije,

– postupak podnošenja zahtjeva za registraciju i podnošenja prigovora za oznake tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda na razini Europske unije,

– postupak službenih kontrola i postupak potvrđivanja sukladnosti sa specifikacijom proizvoda.

Članak 2.

Ovaj Zakon sadrži odredbe koje su u skladu sa sljedećim aktima Europske unije:

– Uredbom Vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. o zaštiti zemljopisnih oznaka i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (SL L 93, 31. ožujka 2006. godine),

– Uredbom Vijeća (EZ) br. 509/2006 od 20. ožujka 2006. o poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima kao garantirano tradicionalnim specijalitetima (SL L 93, 31. ožujka 2006. godine).

Područje primjene za oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla

Članak 3.

(1) Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se na oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla:

– poljoprivrednih proizvoda namijenjenih za prehranu ljudi, koji su navedeni u Prilogu I. koji je sastavni dio ovoga Zakona,

– prehrambenih proizvoda navedenih u Prilogu II. koji je sastavni dio ovoga Zakona,

– poljoprivrednih proizvoda navedenih u Prilogu III. koji je sastavni dio ovoga Zakona.

(2) Odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se na proizvode vinarskog sektora, osim na vinski ocat, niti na jaka alkoholna pića.

(3) Na oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla na koje se odnose odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se odredbe posebnih propisa kojima se utvrđuje postupak osiguravanja informacija u području tehničkih normi i propisa te pravila za Usluge informatičkog društva.

Područje primjene za oznake tradicionalnog ugleda

Članak 4.

(1) Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se na oznake tradicionalnog ugleda:

– poljoprivrednih proizvoda namijenjenih za prehranu ljudi koji su navedeni u Prilogu I. koji je sastavni dio ovoga Zakona,

– prehrambenih proizvoda navedenih u Prilogu IV. koji je sastavni dio ovoga Zakona.

(2) Na oznake tradicionalnog ugleda na koje se odnose odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju se odredbe posebnih propisa kojima se utvrđuje postupak osiguravanja informacija u području tehničkih normi i propisa te pravila za Usluge informatičkog društva.

Glava II.
ZAŠTITA OZNAKA NA RAZINI REPUBLIKE HRVATSKE

Poglavlje 1.
OZNAKA IZVORNOSTI I OZNAKA ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA POLJOPRIVREDNIH I PREHRAMBENIH PROIZVODA

Oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla

Članak 5.

(1) U smislu ovoga Zakona:

a) »Oznaka izvornosti« je naziv regije, određenog mjesta ili, u iznimnim slučajevima, zemlje koji se koristi za označavanje poljoprivrednih ili prehrambenih proizvoda:

– koji potječu iz te regije, odnosno iz tog mjesta ili iz te zemlje,

– čija kakvoća ili karakteristike, u bitnom ili isključivo, nastaju pod utjecajem posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene zemljopisne sredine i

– čija se proizvodnja, prerada i priprema u cijelosti odvija u tom zemljopisnom području.

b) »Oznaka zemljopisnog podrijetla« je naziv regije, određenog mjesta ili, u iznimnim slučajevima, zemlje koji se koristi za označavanje poljoprivrednih ili prehrambenih proizvoda:

– koji potječu iz te regije, odnosno iz tog mjesta ili iz te zemlje,

– koji ima specifičnu kakvoću, ugled ili drugo obilježje koje se pripisuje njegovom zemljopisnom podrijetlu i

– čija se proizvodnja i/ili prerada i/ili priprema odvija u tom zemljopisnom području.

(2) Tradicionalni zemljopisni ili nezemljopisni nazivi koji se koriste za označavanje poljoprivrednih ili prehrambenih proizvoda koji udovoljavaju uvjetima iz stavka 1. ovoga članka smatrat će se oznakama izvornosti ili oznakama zemljopisnog podrijetla.

(3) Iznimno od odredbe stavka 1. točke a) ovoga članka, neke zemljopisne oznake smatrat će se oznakama izvornosti kada sirovine za te proizvode dolaze iz zemljopisnog područja koje je veće ili različito od područja prerade, pod uvjetom da:

a) je područje proizvodnje sirovina definirano,

b) postoje posebni uvjeti za proizvodnju sirovina i

c) postoji sustav kontrole koji osigurava udovoljavanje uvjeta navedenih u točki b) ovoga stavka.

(4) Oznake iz stavka 3. ovoga članka morale su prije 1. svibnja 2004. biti priznate kao oznake izvornosti u Republici Hrvatskoj.

(5) Posebne uvjete za sirovine i hranu za životinje iz stavka 3. ovoga članka provedbenim propisom propisuje ministar nadležan za poljoprivredu (u daljnjem tekstu: ministar).

Generički nazivi, nazivi koji su u sukobu s nazivima biljnih sorti i životinjskih pasmina, homonimi i žigovi

Članak 6.

(1) Nazivi koji su postali generički ne mogu se registrirati.

(2) U smislu ovoga Zakona »naziv koji je postao generički« znači naziv poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda koji je unatoč povezanosti s mjestom ili regijom u kojoj je poljoprivredni ili prehrambeni proizvod prvobitno proizveden ili stavljen na tržište, postao uobičajen naziv nekog poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda u Republici Hrvatskoj. Pri utvrđivanju je li neki naziv postao generički ili nije uzimaju se u obzir svi čimbenici, a posebno:

a) postojeća situacija u Republici Hrvatskoj i u područjima potrošnje,

b) odgovarajuće nacionalno zakonodavstvo.

(3) Naziv se ne može registrirati kao oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla kada je u sukobu s nazivom neke biljne sorte ili životinjske pasmine i koji zbog toga može dovesti potrošača u zabludu o pravom podrijetlu proizvoda.

(4) Naziv koji je u cijelosti ili djelomično homonim s nazivom koji je već registriran u skladu s ovim Zakonom, registrirat će se uz odgovarajuće poštivanje lokalne i tradicionalne uporabe te stvarnog rizika od dovođenja potrošača u zabludu, posebno:

a) neće se registrirati naziv koji je homonim i koji pogrešno upućuje potrošača da proizvod dolazi iz nekog drugog područja, čak i ako je takav naziv točan u odnosu na stvarno područje, regiju ili mjesto podrijetla tih poljoprivrednih ili prehrambenih proizvoda,

b) kada se upotrebljava registrirani naziv koji je homonim, mora se paziti da u praksi postoji dovoljna razlika između homonima koji se registrira kasnije i naziva koji je već upisan u registar, pazeći pri tome da se prema proizvođačima postupa na nepristran i pravedan način te da se potrošače ne dovede u zabludu.

(5) Zahtjev za registraciju oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla bit će odbijen ako bi takva registracija zbog ugleda, poznatosti i duljine uporabe žiga mogla dovesti potrošača u zabludu o pravom podrijetlu proizvoda.

Specifikacija proizvoda

Članak 7.

(1) Da bi mogao dobiti oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla, poljoprivredni ili prehrambeni proizvod mora biti u skladu sa specifikacijom proizvoda (u daljnjem tekstu: specifikacija).

(2) Specifikacija obvezno sadrži najmanje:

a) naziv poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda koji sadrži oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla,

b) opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda uključujući, ako je primjereno, sirovine te glavne fizikalne, kemijske, mikrobiološke ili organoleptičke karakteristike poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda,

c) definiciju zemljopisnog područja i, ako je primjereno, podatke koji pokazuju sukladnost sa zahtjevima iz članka 5. stavka 3. i 4. ovoga Zakona,

d) dokaz da poljoprivredni ili prehrambeni proizvod potječe iz određenog zemljopisnog područja iz članka 5. stavka 1. točke a) ili b) ovoga Zakona, ovisno o oznaci,

e) opis metode dobivanja poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda i ako je primjereno, autentične i nepromjenjive lokalne metode, kao i podatke o pakiranju ukoliko skupina u smislu članka 8. stavka 1. i 2. ovoga Zakona koja podnosi zahtjev odluči i navede razloge zbog kojih se pakiranje mora obaviti na određenom zemljopisnom području kako bi se sačuvala kakvoća ili osigurala izvornost ili kontrola,

f) podatke koji iskazuju sljedeće:

– povezanost između kakvoće ili karakteristika poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda i zemljopisnog okruženja iz članka 5. stavka 1. točke a) ovoga Zakona ili

– povezanost između specifične kakvoće, ugleda ili neke druge karakteristike poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda i zemljopisnog podrijetla iz članka 5. stavka 1. točke b) ovoga Zakona,

g) naziv i adresu nadležnog tijela,

h) bilo koja specifična pravila označavanja poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda.

(3) Ministar provedbenim propisom propisuje detaljniji sadržaj specifikacije iz stavka 2. ovoga članka.

Zahtjev za registraciju

Članak 8.

(1) Zahtjev za registraciju oznakom izvornosti ili oznakom zemljopisnog podrijetla (u daljnjem tekstu: zahtjev za registraciju) ima pravo podnijeti samo skupina koja određuje zajedničkog predstavnika ili opunomoćenika (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva).

(2) U smislu ovoga Zakona pod pojmom »skupina« podrazumijeva se bilo koje udruživanje proizvođača ili prerađivača istog poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda, bez obzira na njihov pravni oblik ili sastav. Skupinom se može smatrati fizička ili pravna osoba. U skupini mogu sudjelovati i druge zainteresirane strane.

(3) Podnositelj zahtjeva može podnijeti zahtjev za registraciju samo za poljoprivredne ili prehrambene proizvode koje proizvodi ili prerađuje.

(4) Zahtjev za registraciju obvezno sadrži najmanje:

a) naziv i adresu skupine koja podnosi zahtjev,

b) specifikaciju navedenu u članku 7. ovoga Zakona,

c) jedinstveni dokument koji sadrži sljedeće:

– glavne točke specifikacije: naziv i opis proizvoda, uključujući, gdje je to primjereno, specifična pravila koja se odnose na pakiranje i označavanje te sažetu definiciju zemljopisnog područja,

– opis povezanosti između proizvoda i zemljopisnog okruženja ili zemljopisnog podrijetla kako je to navedeno u članku 5. stavku 1. točki a) ili b) ovoga Zakona ovisno o oznaci, uključujući, tamo gdje je to primjereno, specifične elemente opisa proizvoda ili metode proizvodnje koji opravdavaju ovu povezanost.

(5) Zahtjevom za registraciju može se zatražiti registracija samo jedne oznake izvornosti ili jedne oznake zemljopisnog podrijetla.

(6) Ministar provedbenim propisom propisuje obrazac jedinstvenog dokumenta, obrazac zahtjeva za registraciju, dokumente koje je potrebno dostaviti uz zahtjev za registraciju i uvjete pod kojima se fizička ili pravna osoba može smatrati podnositeljem zahtjeva.

Postupanje po zahtjevu

Članak 9.

(1) Zahtjev za registraciju podnosi se ministarstvu nadležnom za poslove poljoprivrede (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

(2) Ministar osniva stručno Povjerenstvo za provedbu postupka registracije oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

(3) Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka razmatra i provjerava udovoljava li zahtjev za registraciju odredbama ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega koji se odnose na oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla.

(4) Ako Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka utvrdi da zahtjev za registraciju udovoljava odredbama ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega, koji se odnose na oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla, predlaže ministru objavu zahtjeva za registraciju.

(5) Ministarstvo objavljuje informaciju o podnesenom zahtjevu za registraciju u Oglasnom dijelu »Narodnih novina«, a Obavijest o podnesenom zahtjevu za registraciju, Specifikaciju i Jedinstveni dokument na internetskim stranicama Ministarstva.

(6) Ako Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka utvrdi da zahtjev za registraciju ne udovoljava odredbama ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega, zaključkom će naložiti podnositelju zahtjeva za registraciju uklanjanje nedostataka u roku od 30 dana od dana primitka zaključka.

(7) Ako podnositelj zahtjeva za registraciju u propisanom roku ne postupi prema zaključku iz stavka 6. ovoga članka i ne ukloni utvrđene nedostatke, a po zahtjevu se ne može postupiti, Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka predlaže ministru donošenje rješenja o odbacivanju zahtjeva za registraciju.

(8) Ako podnositelj zahtjeva za registraciju u propisanom roku otkloni nedostatke u skladu sa zaključkom iz stavka 6. ovoga članka, smatrat će se da je zahtjev za registraciju od početka bio uredan te Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka predlaže ministru objavu dokumenata sukladno stavku 5. ovoga članka.

(9) Ministar provedbenim propisom detaljno propisuje način i uvjete provođenja postupka registracije oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla te sastav stručnog Povjerenstva koje provodi postupak registracije oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

Prigovor

Članak 10.

(1) Datumom objave obavijesti o podnesenom zahtjevu za registraciju sukladno članku 9. stavku 5. ovoga Zakona počinje teći rok za podnošenje prigovora u kojem svaka fizička ili pravna osoba koja ima pravni interes i koja ima sjedište ili prebivalište u Republici Hrvatskoj može u roku od 30 dana podnijeti prigovor na zahtjev za registraciju.

(2) Prigovor se podnosi Ministarstvu na propisanom obrascu, neposredno u pisanom obliku, elektronski ili se usmeno izjavljuje na zapisnik.

(3) Povjerenstvo iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona razmatra pristigle prigovore na način da:

– utvrđuje ispunjava li prigovor formalne uvjete propisane ovim Zakonom i provedbenim propisima donesenim na temelju njega, odnosno uvjete propisane stavcima 1. i 2. ovoga članka,

– provjerava ispunjava li prigovor uvjete propisane člankom 13. stavkom 1. ovoga Zakona.

Postupak povodom prigovora

Članak 11.

Ako Ministarstvo ne zaprimi niti jedan prigovor u propisanom roku sukladno članku 10. stavku 1. ovoga Zakona Povjerenstvo iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona predlaže ministru donošenje rješenja o registraciji oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla.

Članak 12.

(1) Ako Ministarstvo zaprimi prigovor, Povjerenstvo iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona provjerava je li podneseni prigovor u skladu s odredbama članka 10. stavka 3. ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega.

(2) Ako Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka utvrdi da podneseni prigovor ne udovoljava odredbama članka 10. stavka 1. i 2. ovoga Zakona predlaže ministru donošenje rješenja o odbacivanju prigovora i donošenje rješenja o registraciji oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla.

(3) Ako Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka utvrdi da je podneseni prigovor u skladu s odredbama članka 10. stavka 1. i 2. ovoga Zakona nastavlja postupak ispitivanja prigovora.

Ispitivanje prigovora

Članak 13.

(1) Nakon što Povjerenstvo iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona utvrdi da su ispunjeni svi uvjeti za podnošenje prigovora sukladno članku 10. stavku 3. ovoga Zakona provjerava da li prigovor ukazuje:

a) na nesukladnost s uvjetima navedenim u članku 5. ovoga Zakona, ili

b) da bi registriranje predloženog naziva bilo u suprotnosti sa člankom 6. stavkom 3., 4. i 5. ovoga Zakona, ili

c) da bi registracija predloženog naziva ugrozila opstojnost posve ili djelomično identičnog naziva ili žiga, ili opstojnost proizvoda koji je već bio zakonito na tržištu najmanje tijekom pet godina prije datuma objave iz članka 9. stavka 5. ovoga Zakona, ili

d) sadrži podatke iz kojih se može zaključiti da je naziv za koji je zatražena registracija generički, u smislu članka 6. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.

(2) Kriteriji navedeni u stavku 1. točki b), c) i d) ovoga članka ocjenjuju se u odnosu na područje Republike Hrvatske, što se u slučaju prava intelektualnog vlasništva odnosi samo na područje u kojem su navedena prava zaštićena.

(3) Ako Povjerenstvo iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona utvrdi da prigovor nije osnovan predlaže ministru donošenje rješenja o odbijanju prigovora.

(4) Ako Povjerenstvo iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona utvrdi da prigovor udovoljava uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, zaključkom obavještava podnositelja zahtjeva o podnesenom prigovoru, dostavlja mu primjerak prigovora i poziva ga da se u roku od 30 dana od dana primitka zaključka očituje na prigovor.

(5) Ako podnositelj zahtjeva za registraciju u propisanom roku ne dostavi očitovanje na prigovor, a utvrđeno je da su navodi iz prigovora osnovani i činjenično stanje je dovoljno utvrđeno, ministar na prijedlog Povjerenstva iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za registraciju oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla.

(6) Ako podnositelj zahtjeva za registraciju u roku od 30 dana dostavi očitovanje na prigovor, Povjerenstvo iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona zaključkom poziva zainteresirane strane podnositelja zahtjeva za registraciju i podnositelja prigovora na postizanje dogovora.

Postupak za postizanje dogovora

Članak 14.

(1) Rok za postizanje dogovora je 30 dana od dana dostave zaključka zainteresiranim stranama iz članka 13. stavka 6. ovoga Zakona.

(2) Ako zainteresirane strane postignu dogovor u određenom roku o čemu pisanim putem obavještavaju Ministarstvo na propisanom obrascu, Povjerenstvo iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona, uvažavajući mišljenje podnositelja zahtjeva i podnositelja prigovora, provjerava da li su sukladno dogovoru napravljene izmjene ili dopune dokumenata objavljenih na temelju članka 9. stavka 5. ovoga Zakona.

(3) Ako rezultati dogovora ne iziskuju nikakve izmjene ili se radi o neznatnim izmjenama i dopunama objavljenih dokumenata na temelju članka 9. stavka 5. ovoga Zakona, Povjerenstvo iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona predlaže ministru donošenje rješenja o registraciji oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla.

(4) Ako rezultati dogovora iziskuju znatne izmjene i dopune objavljenih dokumenata na temelju članka 9. stavka 5. ovoga Zakona, Povjerenstvo iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona predlaže odbacivanje zahtjeva za registraciju i podnošenje novoga zahtjeva za registraciju sukladno članku 8. ovoga Zakona.

(5) Ako zainteresirane strane ne postignu dogovor u određenom roku, o čemu pisanim putem obavještavaju Ministarstvo na propisanom obrascu, Povjerenstvo iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona predlaže ministru donošenje rješenja o usvajanju prigovora i rješenja o odbijanju zahtjeva za registraciju ili donošenje rješenja o odbijanju prigovora i donošenje rješenja o registraciji oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla.

(6) Ministarstvo objavljuje informaciju o rješavanju prigovora u Oglasnom dijelu »Narodnih novina«, a obavijest o rješavanju prigovora na internetskoj stranici Ministarstva.

(7) Ministarstvo objavljuje naziv registrirane oznake u Oglasnom dijelu »Narodnih novina« nakon pravomoćnosti rješenja o registraciji oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla sukladno članku 11., 12. i 14. ovoga Zakona.

(8) Ministar provedbenim propisom propisuje obrazac zahtjeva za podnošenje prigovora, obrazac o završetku postupka prigovora i dokumente koje je potrebno dostaviti uz obrasce.

Registar oznaka izvornosti i Registar oznaka zemljopisnog podrijetla

Članak 15.

(1) Danom objave naziva registrirane oznake u Oglasnom dijelu »Narodnih novina« sukladno članku 14. stavku 7. ovoga Zakona, naziv registrirane oznake izvornosti upisuje se u Registar oznaka izvornosti, a naziv registrirane oznake zemljopisnog podrijetla upisuje se u Registar oznaka zemljopisnog podrijetla, koje vodi Ministarstvo i koji se objavljuju na internetskim stranicama Ministarstva.

(2) Ministar provedbenim propisom propisuje sadržaj Registra oznaka izvornosti i Registra oznaka zemljopisnog podrijetla.

Upisnik korisnika registriranih oznaka izvornosti i Upisnik korisnika registriranih oznaka zemljopisnog podrijetla

Članak 16.

(1) Naziv koji je registriran u skladu s odredbama ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega, koje se odnose na oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla, mogu koristiti samo oni proizvođači ili prerađivači poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda koji su upisani u Upisnik korisnika registriranih oznaka izvornosti ili Upisnik korisnika registriranih oznaka zemljopisnog podrijetla, koje vodi Ministarstvo i objavljuje na internetskim stranicama Ministarstva.

(2) Svaki proizvođač ili prerađivač poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda može podnijeti zahtjev na propisanom obrascu za upis u Upisnik korisnika registriranih oznaka izvornosti ili Upisnik korisnika registriranih oznaka zemljopisnog podrijetla nakon što je potvrđena sukladnost sa specifikacijom sukladno članku 50. ovoga Zakona.

(3) Ako Ministarstvo utvrdi da je došlo do nepoštivanja odredbi ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega, donosi rješenja o brisanju korisnika registrirane oznake izvornosti, odnosno brisanju korisnika registrirane oznake zemljopisnog podrijetla iz odgovarajućeg Upisnika korisnika registrirane oznake.

(4) Ministar provedbenim propisom propisuje sadržaj Upisnika korisnika registriranih oznaka, obrazac zahtjeva za upis u Upisnik korisnika registriranih oznaka i dokumente koje je potrebno dostaviti uz zahtjev za upis u navedeni Upisnik korisnika registriranih oznaka.

Odobrenje promjena specifikacije

Članak 17.

(1) Podnositelj zahtjeva koji ispunjava uvjete iz članka 8. stavka 1., 2. i 3. ovoga Zakona i koji ima pravni interes može podnošenjem zahtjeva na propisanom obrascu od Ministarstva zatražiti odobrenje za izmjenu i dopunu specifikacije, posebno da bi se uzela u obzir dostignuća na području znanosti i tehnologije ili da bi se izmijenilo zemljopisno područje iz članka 7. stavka 2. točke c) ovoga Zakona. U zahtjevu se moraju opisati zatražene izmjene i dopune specifikacije uz obrazloženja.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka razmatra i odobrava Povjerenstvo iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Ako izmjene i dopune specifikacije uključuju jednu ili više izmjena i dopuna jedinstvenog dokumenta, podnošenje zahtjeva za izmjenu i dopunu podliježe postupku navedenom u članku 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ovoga Zakona.

(4) Ako su predložene manje izmjene i dopune specifikacije, Povjerenstvo iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona odlučuje bez primjene postupka iz članka 9. stavka 5. i članka 10., 11., 12., 13. i 14. ovoga Zakona.

(5) Ako izmjene i dopune specifikacije ne uključuju nikakve promjene jedinstvenog dokumenta, Povjerenstvo iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona odlučuje o odobravanju predloženih izmjena i dopuna.

(6) Ako se izmjena i dopuna specifikacije odnosi na privremenu promjenu specifikacije zbog obveznih sanitarnih ili fitosanitarnih mjera koje su uvela nadležna tijela, primjenjuje se postupak iz stavka 5. ovoga članka.

(7) Ako Povjerenstvo iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona odobri izmjene i dopune specifikacije, predlaže ministru donošenje rješenja o odobrenju promjena specifikacije te iste objavljuje sukladno članku 9. stavku 5. ovoga Zakona.

(8) Ako Povjerenstvo iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona ne odobri izmjene i dopune specifikacije, predlaže ministru donošenje rješenja o odbijanju promjena specifikacije.

(9) Ministar provedbenim propisom propisuje obrazac zahtjeva za izmjenu i dopunu specifikacije, sadržaj i dokumente koji se dostavljaju uz zahtjev za izmjenu i dopunu specifikacije te što se ne može smatrati manjom izmjenom i dopunom specifikacije.

Oglašavanje rješenja o registraciji oznake ništavim

Članak 18.

(1) Postupak oglašavanja rješenja o registraciji oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla ništavim može pokrenuti Ministarstvo po službenoj dužnosti i svaka fizička ili pravna osoba koja ima pravni interes, podnošenjem zahtjeva za oglašavanje rješenja o registraciji oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla ništavim na propisanom obrascu i uz predočenje razloga za takav zahtjev.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka i uvjete iz stavka 3. ovoga članka razmatra i odobrava Povjerenstvo iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Na prijedlog Povjerenstva iz stavka 2. ovoga članka rješenja o registraciji oznake oglasit će se ništavim ako se utvrdi da nije osigurana sukladnost s uvjetima navedenim u specifikaciji.

(4) Ako Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka utvrdi da podneseni zahtjev za oglašavanje rješenja o registraciji oznake ništavim ne udovoljava odredbama stavka 3. ovoga članka, predlaže ministru donošenje rješenja o odbijanju zahtjeva za oglašavanje rješenja o registraciji oznake ništavim.

(5) Ako Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka utvrdi da podneseni zahtjev za oglašavanje rješenja o registraciji oznake ništavim udovoljava odredbama stavka 3. ovoga članka, dostavlja zahtjev s priloženim dokazima podnositelju zahtjeva za registraciju i zaključkom nalaže očitovanje na podneseni zahtjev za oglašavanje rješenja o registraciji oznake ništavim u roku od 30 dana od dana primitka zaključka.

(6) Ako podnositelj zahtjeva za registraciju u propisanom roku ne dostavi očitovanje na podneseni zahtjev za oglašavanje rješenja o registraciji oznake ništavim, a utvrđeno je da su navodi iz zahtjeva osnovani i činjenično stanje je dovoljno utvrđeno, ministar će na prijedlog Povjerenstva iz stavka 2. ovoga članka oglasiti ništavim rješenje o registriranoj oznaci.

(7) Ako podnositelj zahtjeva za registraciju u propisanom roku dostavi očitovanje na podneseni zahtjev za oglašavanje rješenja o registraciji oznake ništavim, Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka na temelju raspoloživih činjenica iz prethodno dostavljene dokumentacije predlaže ministru oglašavanje rješenja o registraciji oznake ništavim ili donošenje rješenja o odbijanju zahtjeva za oglašavanje rješenja o registraciji oznake ništavim.

(8) Informaciju o oglašavanju rješenja o registraciji oznake ništavim Ministarstvo objavljuje u Oglasnom dijelu »Narodnih novina« i danom objave briše registriranu oznaku iz Registra. Rješenje o registraciji oznake ništavim Ministarstvo objavljuje na internetskim stranicama Ministarstva.

(9) Ministar provedbenim propisom propisuje obrazac zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka, dokumente koji se dostavljaju uz zahtjev za oglašavanje rješenja o registraciji oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla ništavim.

Zaštita

Članak 19.

(1) Registrirani nazivi zaštićeni su od:

a) bilo kakvog izravnog ili neizravnog komercijalnog korištenja registriranog naziva za proizvode koji nisu obuhvaćeni registracijom, ukoliko su ti proizvodi usporedivi s proizvodima registriranim pod tim nazivom ili ukoliko se korištenjem tog naziva iskorištava ugled zaštićenog naziva,

b) bilo kakve zlouporabe, oponašanja ili podsjećanja, čak i ako je označeno pravo podrijetlo proizvoda ili ako je naziv proizvoda preveden ili ako mu je dodan izraz poput »stil«, »tip«, »metoda«, »kako se proizvodi u«, »imitacija« ili slično,

c) bilo kakve druge lažne oznake ili oznake koja dovodi potrošača u zabludu glede izvora, podrijetla, prirode ili bitnih osobina proizvoda na unutarnjoj ili vanjskoj ambalaži, na promidžbenim materijalima ili dokumentima koji se odnose na proizvod te kod pakiranja proizvoda u ambalažu koja stvara pogrešnu predodžbu o njegovom podrijetlu,

d) bilo kakve druge prakse koja može potrošača dovesti u zabludu glede pravog podrijetla proizvoda.

(2) Kada registrirani naziv sadrži u sebi naziv poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda koji se smatra generičkim, korištenje tog generičkog naziva za odgovarajući poljoprivredni ili prehrambeni proizvod neće se smatrati suprotnim stavku 1. točki a) ili b) ovoga članka.

(3) Zaštićeni nazivi ne mogu postati generički.

Odnos između žigova, oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla

Članak 20.

(1) Kada su oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla registrirane u skladu s odredbama ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega, koje se odnose na oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla, prijava za registraciju žiga koji odgovara jednoj od situacija navedenih u članku 19. ovoga Zakona i koji se odnosi na istu kategoriju proizvoda odbija se, ako je zahtjev za registraciju žiga predan nakon datuma podnošenja zahtjeva za registraciju oznake.

(2) Žigovi koji su registrirani u suprotnosti s odredbom stavka 1. ovoga članka, mogu se proglasiti ništavim u postupcima propisanim posebnim propisima.

(3) Žig čija uporaba odgovara jednoj od situacija navedenih u članku 19. ovoga Zakona, koji je registriran za područje Republike Hrvatske u dobroj vjeri i u skladu s posebnim propisom prije datuma podnošenja zahtjeva za registraciju oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla u skladu s odredbama ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega, može se nastaviti koristiti pod uvjetom da ne postoji nikakva osnova za njegovo proglašavanje ništavim ili za njegov opoziv prema posebnom propisu.

Nazivi, oznake i znakovi

Članak 21.

(1) Svaki poljoprivredni ili prehrambeni proizvod proizveden ili prerađen u skladu sa specifikacijom mora biti označen nazivom i oznakom ili nazivom i znakom.

(2) Pod pojmom »Naziv« podrazumijeva se naziv registriranog poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda iz specifikacije.

(3) Pod pojmom »Oznaka« podrazumijeva se navod »OZNAKA IZVORNOSTI«, odnosno »OZNAKA ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA«.

(4) Pod pojmom »Znak« podrazumijeva se znak vizualnog identiteta registrirane oznake poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda.

(5) Svi proizvođači ili prerađivači koji na tržište stavljaju proizvod i udovoljavaju uvjetima specifikacije te su upisani u pripadajući Upisnik korisnika iz članka 16. ovoga Zakona, obvezni su pri označavanju, oglašavanju ili na drugoj dokumentaciji koja se odnosi na poljoprivredni ili prehrambeni proizvod staviti »Oznaku« ili »Znak«.

(6) Ministar provedbenim propisom propisuje uvjete za dobivanje, izgled i način korištenja znaka iz stavka 4. ovoga članka.

Troškovi

Članak 22.

(1) Troškove postupka registracije oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla koje snosi stranka u postupku, ministar će propisati provedbenim propisom.

(2) Članovi Povjerenstva iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona imaju pravo na naknadu u visini koju odredi ministar.

Poglavlje 2.
OZNAKA TRADICIONALNOG UGLEDA POLJOPRIVREDNIH I PREHRAMBENIH PROIZVODA

Definicije

Članak 23.

(1) U smislu ovoga Zakona:

a) »posebna svojstva« označavaju svojstvo ili skup svojstava po kojima se poljoprivredni ili prehrambeni proizvod jasno razlikuje od drugih sličnih prehrambenih ili drugih proizvoda iste kategorije,

b) »tradicionalan« označava dokazanu uporabu na tržištu kroz vremensko razdoblje koje pokazuje prenošenje s generacije na generaciju; ovo vremensko razdoblje je razdoblje koje se općenito pripisuje jednoj ljudskoj generaciji, a to je najmanje 25 godina,

c) »oznaka tradicionalnog ugleda« označava tradicionalni poljoprivredni ili prehrambeni proizvod kojem se priznaju posebna svojstva kroz registraciju sukladno odredbama ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega,

d) »skupina« podrazumijeva bilo koje udruživanje proizvođača ili prerađivača istog poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda, bez obzira na njihov pravni oblik ili sastav. U skupini mogu sudjelovati i druge zainteresirane strane.

(2) Svojstvo ili skup svojstava iz stavka 1. točke a) ovoga članka mogu biti povezani sa svojstvenim značajkama proizvoda kao što su njegova fizikalna, kemijska, mikrobiološka ili organoleptička svojstva ili s metodom proizvodnje proizvoda ili sa specifičnim uvjetima koji moraju biti zadovoljeni tijekom njegove proizvodnje.

(3) Prezentacija poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda ne smatra se svojstvom u smislu stavka 1. točke a) ovoga članka.

(4) Posebno svojstvo definirano u stavku 1. točki a) ovoga članka ne može se ograničiti na kvalitativan ili kvantitativan sastav ili na način proizvodnje propisan posebnim propisima ili u normama koje je donijelo nadležno tijelo za normizaciju ili u proizvoljnim normama, što se ne primjenjuje kada je posebnim propisima ili normama propisana posebnost proizvoda.

Registar oznaka tradicionalnog ugleda

Članak 24.

(1) Registar oznaka tradicionalnog ugleda vodi Ministarstvo.

(2) Registar iz stavka 1. ovoga članka ima dvije liste oznaka tradicionalnog ugleda, ovisno o tome je li uporaba naziva poljoprivrednih ili prehrambenih proizvoda rezervirana ili nije za proizvođače koji udovoljavaju specifikaciji proizvoda.

(3) Danom objave naziva registrirane oznake u Oglasnom dijelu »Narodnih novina« sukladno članku 34. stavku 7. ovoga Zakona naziv registrirane oznake upisuje se u Registar iz stavka 1. ovoga članka koji vodi Ministarstvo i koji se objavljuje na internetskim stranicama Ministarstva.

(4) Ministar provedbenim propisom propisuje sadržaj Registra iz stavka 1. ovoga članka.

Zahtjevi u odnosu na proizvode i nazive

Članak 25.

(1) Naziv registrirane oznake proizvoda upisuje se u Registar iz članka 24. ovoga Zakona ako je poljoprivredni ili prehrambeni proizvod proizveden uporabom tradicionalnih sirovina ili ga karakterizira tradicionalni sastav ili način proizvodnje i/ili prerade koji odražava tradicionalni način proizvodnje i/ili prerade.

(2) Poljoprivredni ili prehrambeni proizvod čija posebna svojstva proizlaze iz njegovog izvora ili zemljopisnog podrijetla neće se registrirati. Iznimno od članka 26. stavka 1. ovoga Zakona u nazivu je dopuštena uporaba zemljopisnih izraza.

(3) Za registraciju, naziv mora:

a) biti specifičan sam po sebi, ili

b) izražavati posebna svojstva poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda.

(4) Specifičan naziv, kako je navedeno u stavku 3. točki a) ovoga članka mora biti tradicionalan i u skladu s nacionalnim odredbama ili mora biti ustaljen na temelju uobičajenog korištenja.

(5) Naziv koji izražava posebna svojstva, kako je navedeno u stavku 3. točki b) ovoga članka ne može se registrirati ako:

a) se odnosi samo na tvrdnje općenite prirode koje se upotrebljavaju za određene poljoprivredne ili prehrambene proizvode ili na one propisane posebnim propisima,

b) je zbunjujući, čiji je poseban primjer upućivanje na očigledna svojstva proizvoda ili je svojstvo takvo da ne odgovara specifikaciji te može navesti potrošača na pogrešno mišljenje o karakteristikama proizvoda.

Ograničenja uporabe naziva

Članak 26.

(1) Odredbe Glave II. Poglavlja 2. ovoga Zakona su iznimka u odnosu na propise koji se odnose na intelektualno vlasništvo, posebno žigove i odredbe Glave II. Poglavlja 1. ovoga Zakona.

(2) Naziv biljne sorte ili životinjske pasmine može biti dio naziva oznake tradicionalnog ugleda, uz uvjet da ne djeluje zbunjujuće u odnosu na prirodu proizvoda.

Specifikacija proizvoda

Članak 27.

(1) Da bi mogao dobiti oznaku tradicionalnog ugleda poljoprivredni ili prehrambeni proizvod mora biti u skladu sa specifikacijom.

(2) Specifikacija proizvoda uključuje:

a) naziv iz članka 25. stavka 3. ovoga Zakona koji mora biti na hrvatskom jeziku i po zahtjevu na drugom jeziku sukladno članku 39 stavku 3. ovoga Zakona,

b) opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda uključujući njegova glavna fizikalna, kemijska, mikrobiološka ili organoleptička svojstva,

c) opis metode proizvodnje koju proizvođači moraju slijediti, uključujući, tamo gdje je to primjereno, prirodu i svojstva upotrijebljenih sirovina ili sastojaka i metodu pripreme poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda,

d) ključne elemente koji određuju posebna svojstva proizvoda i, prema potrebi, osnovne upotrijebljene referencije,

e) ključne elemente koji dokazuju tradicionalni karakter proizvoda sukladno članku 25. stavku 1. ovoga Zakona,

f) minimalne zahtjeve i postupke za provjeru posebnih svojstava.

(3) Ministar provedbenim propisom propisuje detaljniji sadržaj specifikacije iz stavka 2. ovoga članka.

Zahtjev za registraciju

Članak 28.

(1) Zahtjev za registraciju oznake tradicionalnog ugleda ima pravo podnijeti samo skupina iz članka 23. stavka 1. točke d) ovoga Zakona, koja određuje zajedničkog predstavnika ili opunomoćenika (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva).

(2) Podnositelj zahtjeva može podnijeti zahtjev za registraciju samo za poljoprivredne ili prehrambene proizvode koje proizvodi ili prerađuje.

(3) Zahtjev za registraciju obvezno sadrži najmanje:

a) naziv i adresu skupine koja podnosi zahtjev,

b) specifikaciju proizvoda navedenu u članku 27. ovoga Zakona,

c) naziv i adresu nadležnog tijela,

d) dokumente koji dokazuju specifičan i tradicionalan karakter proizvoda.

(4) Zahtjevom za registraciju može se zatražiti registracija samo jedne oznake tradicionalnog ugleda.

(5) Ministar provedbenim propisom propisuje obrazac zahtjeva za registraciju i dokumente koje je potrebno dostaviti uz zahtjev za registraciju.

Postupanje po zahtjevu

Članak 29.

(1) Zahtjev za registraciju podnosi se Ministarstvu.

(2) Ministar osniva stručno Povjerenstvo za provedbu postupka registracije oznaka tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

(3) Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka razmatra i provjerava udovoljava li zahtjev za registraciju odredbama ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega koji se odnose na oznaku tradicionalnog ugleda.

(4) Ako Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka utvrdi da zahtjev za registraciju udovoljava odredbama ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega koji se odnose na oznaku tradicionalnog ugleda, predlaže ministru objavu zahtjeva za registraciju.

(5) Ministarstvo objavljuje informaciju o podnesenom zahtjevu za registraciju u Oglasnom dijelu »Narodnih novina«, a informacije i dokumente iz članka 28. stavka 3. točke a), b) i c) te Obavijest o zaprimljenom zahtjevu za registraciju na internetskim stranicama Ministarstva.

(6) Ako Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka utvrdi da zahtjev za registraciju ne udovoljava odredbama ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega, zaključkom će naložiti podnositelju zahtjeva za registraciju uklanjanje nedostataka u roku od 30 dana od dana primitka zaključka.

(7) Ako podnositelj zahtjeva za registraciju u propisanom roku ne postupi prema zaključku iz stavka 6. ovoga članka i ne ukloni utvrđene nedostatke, a po zahtjevu se ne može postupiti Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka predlaže ministru donošenje rješenja o odbacivanju zahtjeva za registraciju.

(8) Ako podnositelj zahtjeva za registraciju u propisanom roku otkloni nedostatke u skladu sa zaključkom iz stavka 6. ovoga članka smatrat će se da je zahtjev za registraciju od početka bio uredan te Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka predlaže ministru objavu sukladno stavku 5. ovoga članka.

(9) Ministar provedbenim propisom detaljno propisuje način i uvjete provođenja postupka registracije oznake tradicionalnog ugleda te sastav stručnog Povjerenstva koje provodi postupak registracije oznaka tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

Prigovor

Članak 30.

(1) Datumom objave obavijesti o podnesenom zahtjevu za registraciju sukladno članku 29. stavku 5. ovoga Zakona počinje teći rok za podnošenje prigovora u kojem svaka fizička ili pravna osoba koja ima pravni interes i koja ima sjedište ili prebivalište u Republici Hrvatskoj može u roku od 30 dana podnijeti prigovor na zahtjev za registraciju.

(2) Prigovor se podnosi Ministarstvu na propisanom obrascu, neposredno u pisanom obliku, elektronički ili se usmeno izjavljuje na zapisnik.

(3) Povjerenstvo iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona razmatra pristigle prigovore na način da:

– utvrđuje ispunjava li prigovor formalne uvjete propisane ovim Zakonom i provedbenim propisima donesenim na temelju njega odnosno uvjete propisane stavkom 1. i 2. ovoga članka,

– provjerava ispunjava li prigovor uvjete propisane člankom 33. stavkom 1. ovoga Zakona.

Postupak povodom prigovora

Članak 31.

Ako Ministarstvo ne zaprimi niti jedan prigovor u propisanom roku sukladno članku 30. stavku 1. ovoga Zakona, Povjerenstvo iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona predlaže ministru donošenje rješenja o registraciji oznake tradicionalnog ugleda.

Članak 32.

(1) Ako Ministarstvo zaprimi prigovor, Povjerenstvo iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona provjerava je li podneseni prigovor u skladu s odredbama članka 30. stavka 3. ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega.

(2) Ako Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka utvrdi da podneseni prigovor ne udovoljava odredbama članka 30. stavka 1. i 2. ovoga Zakona predlaže ministru donošenje rješenja o odbacivanju prigovora i donošenje rješenja o registraciji oznake tradicionalnog ugleda.

(3) Ako Povjerenstvo iz stavka 1. ovoga članka utvrdi da je podneseni prigovor u skladu s odredbama članka 30. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, nastavlja postupak ispitivanja prigovora.

Ispitivanje prigovora

Članak 33.

(1) Ako Povjerenstvo iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona utvrdi da su ispunjeni svi uvjeti za podnošenje prigovora sukladno članku 30. stavku 3. ovoga Zakona, provjerava ukazuje li prigovor:

a) na nepoštivanje uvjeta navedenih u članku 23., 25. i 26. ovoga Zakona, ili

b) u slučaju zahtjeva iz članka 39. stavka 2. ovoga Zakona, da je korištenje naziva zakonito, općepoznato i gospodarski značajno za slične poljoprivredne ili prehrambene proizvode.

(2) Ako Povjerenstvo iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona utvrdi da prigovor nije osnovan, predlaže ministru donošenje rješenja o odbijanju prigovora.

(3) Ako Povjerenstvo iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona utvrdi da prigovor udovoljava uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, zaključkom obavještava podnositelja zahtjeva o podnesenom prigovoru, dostavlja mu primjerak prigovora i poziva ga da se u roku od 30 dana od dana primitka zaključka očituje na prigovor.

(4) Ako podnositelj zahtjeva za registraciju u propisanom roku ne dostavi očitovanje na prigovor, a utvrđeno je da su navodi iz prigovora osnovani i činjenično stanje je dovoljno utvrđeno, ministar na prijedlog Povjerenstva iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za registraciju oznake tradicionalnog ugleda.

(5) Ako podnositelj zahtjeva za registraciju u roku od 30 dana dostavi očitovanje na prigovor, ministar na prijedlog Povjerenstva iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona zaključkom poziva zainteresirane strane, podnositelja zahtjeva za registraciju i podnositelja prigovora na postizanje dogovora.

Postupak za postizanje dogovora

Članak 34.

(1) Rok za postizanje dogovora je 30 dana od dana dostave zaključka zainteresiranim stranama iz članka 33. stavka 5. ovoga Zakona.

(2) Ako zainteresirane strane postignu dogovor u određenom roku, o čemu pisanim putem obavještavaju Ministarstvo na propisanom obrascu, Povjerenstvo iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona, uvažavajući mišljenje podnositelja zahtjeva i podnositelja prigovora, provjerava da li su sukladno dogovoru napravljene izmjene ili dopune dokumenata objavljenih na temelju članka 29. stavka 5. ovoga Zakona.

(3) Ako rezultati dogovora ne iziskuju nikakve izmjene ili se radi o neznatnim izmjenama i dopunama objavljenih dokumenata na temelju članka 29. stavka 5. ovoga Zakona, Povjerenstvo iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona predlaže ministru donošenje rješenja o registraciji oznake tradicionalnog ugleda.

(4) Ako rezultati dogovora iziskuju znatne izmjene i dopune objavljenih dokumenata na temelju članka 29. stavka 5. ovoga Zakona, Povjerenstvo iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona predlaže odbacivanje zahtjeva za registraciju i podnošenje novoga zahtjeva za registraciju sukladno članku 28. ovoga Zakona.

(5) Ako zainteresirane strane ne postignu dogovor u određenom roku, o čemu pisanim putem obavještavaju Ministarstvo na propisanom obrascu, Povjerenstvo iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona predlaže ministru donošenje rješenja o usvajanju prigovora i rješenja o odbijanju zahtjeva za registraciju oznake tradicionalnog ugleda ili donošenje rješenja o odbijanju prigovora i donošenje rješenja o registraciji oznake tradicionalnog ugleda.

(6) Ministarstvo objavljuje informaciju o rješavanju prigovora u Oglasnom dijelu »Narodnih novina«, a Obavijest o rješavanju prigovora na internetskim stranicama Ministarstva.

(7) Ministarstvo objavljuje naziv registrirane oznake u Oglasnom dijelu »Narodnih novina« nakon pravomoćnosti rješenja o registraciji oznake tradicionalnog ugleda sukladno članku 31., 32. i 34. ovoga Zakona.

(8) Ministar provedbenim propisom propisuje obrazac zahtjeva za podnošenje prigovora, obrazac o završetku postupka prigovora i dokumente koje je potrebno dostaviti uz obrasce.

Oglašavanje rješenja o registraciji oznake ništavim

Članak 35.

(1) Postupak oglašavanja rješenja o registraciji oznake tradicionalnog ugleda ništavim može pokrenuti Ministarstvo po službenoj dužnosti i svaka fizička ili pravna osoba koja ima pravni interes uz predočenje razloga za takav zahtjev.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka i uvjete iz stavka 3. ovoga članka razmatra i odobrava Povjerenstvo iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Na prijedlog Povjerenstva iz stavka 2. ovoga članka rješenje o registraciji oznake oglasit će se ništavim ako se utvrdi da nije osigurana sukladnost s uvjetima navedenim u specifikaciji ili se ta sukladnost više ne može osigurati ili ako kroz razdoblje od pet godina Ministarstvo ne dobije nikakvu obavijest od certifikacijskog tijela o potvrđivanju sukladnosti sa specifikacijom.

(4) Ako Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka utvrdi da podneseni zahtjev za oglašavanje rješenja o registraciji oznake ništavim ne udovoljava odredbama stavka 3. ovoga članka, predlaže ministru donošenje rješenja o odbijanju zahtjeva za oglašavanje rješenja o registraciji oznake ništavim.

(5) Ako Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka utvrdi da podneseni zahtjev za oglašavanje rješenja o registraciji oznake ništavim udovoljava odredbama stavka 3. ovoga članka, dostavlja zahtjev s priloženim dokazima podnositelju zahtjeva za registraciju i zaključkom nalaže očitovanje na podneseni zahtjev za oglašavanje rješenje o registraciji oznake ništavim u roku od 30 dana od dana primitka zaključka.

(6) Ako podnositelj zahtjeva za registraciju oznake u propisanom roku ne dostavi očitovanje na podneseni zahtjev za oglašavanje rješenja o registraciji oznake ništavim, a utvrđeno je da su navodi iz zahtjeva osnovani i činjenično stanje je dovoljno utvrđeno, ministar će na prijedlog Povjerenstva iz stavka 2. ovoga članka oglasiti ništavim rješenje o registriranoj oznaci.

(7) Ako podnositelj zahtjeva za registraciju u propisanom roku dostavi očitovanje na podneseni zahtjev za oglašavanje rješenja o registraciji oznake ništavim, Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka na temelju raspoloživih činjenica iz prethodno dostavljene dokumentacije predlaže ministru oglašavanje rješenja o registraciji oznake ništavim ili donošenje rješenja o odbijanju zahtjeva za oglašavanje rješenja o registraciji oznake ništavim.

(8) Ako to ocijeni potrebnim, Povjerenstvo iz stavka 2. ovoga članka može u postupku povodom zahtjeva za oglašavanje rješenje o registraciji oznake ništavim odrediti usmenu raspravu.

(9) Informaciju o oglašavanju rješenja o registraciji oznake ništavim Ministarstvo objavljuje u Oglasnom dijelu »Narodnih novina« i danom objave briše registriranu oznaku iz Registra. Rješenje o registraciji oznake ništavim Ministarstvo objavljuje na internetskim stranicama Ministarstva.

(10) Ministar provedbenim propisom propisuje način za pokretanje postupka za oglašavanje rješenja o registraciji oznake tradicionalnog ugleda ništavim.

Odobrenje promjena specifikacije

Članak 36.

(1) Podnositelj zahtjeva koji ispunjava uvjete iz članka 28. stavka 1. i 2. ovoga Zakona i koja ima pravni interes može podnošenjem zahtjeva na propisanom obrascu Ministarstvu zatražiti odobrenje za izmjenu i dopunu specifikacije. U zahtjevu se mora dokazati utemeljen gospodarski interes, opisati zatražene izmjene i dopune specifikacije te navesti opravdanje za njih.

(2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka razmatra i odobrava Povjerenstvo iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Zahtjev za izmjene i dopune specifikacije podliježe postupku navedenom u članku 28., 29., 30., 31., 32., 33. i 34. ovoga Zakona.

(4) Ako su zatražene manje izmjene i dopune specifikacije, Povjerenstvo iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona odlučuje o odobrenju promjene bez primjene postupka iz članka 29. stavka 5. i članka 30., 31., 32., 33. i 34. ovoga Zakona.

(5) Ako Povjerenstvo iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona odobri izmjene i dopune specifikacije, predlaže ministru donošenje rješenja o odobrenju promjena specifikacije te ih objavljuje sukladno članku 29. stavku 5. ovoga Zakona.

(6) Ako Povjerenstvo iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona ne odobri izmjene i dopune specifikacije, na prijedlog Povjerenstva iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona ministar donosi rješenje o odbijanju promjena specifikacije.

(7) Ministarstvo obavještava sve proizvođače ili prerađivače koji koriste registriranu oznaku tradicionalnog ugleda za koju je zatražena izmjena i dopuna specifikacije o objavi iz stavka 5. ovoga članka.

(8) Pravne i fizičke osobe korisnici registrirane oznake iz stavka 7. ovoga članka mogu pored prigovora iz članka 33. stavka 1. ovoga Zakona podnijeti i prigovor koji pokazuje gospodarski interes na području proizvodnje poljoprivrednih ili prehrambenih proizvoda s oznakom tradicionalnog ugleda.

(9) Kada se izmjena i dopuna odnosi na privremenu promjenu specifikacije zbog obveznih sanitarnih ili fitosanitarnih mjera koje su uvela nadležna tijela, primjenjuje se postupak iz stavka 4. ovoga članka.

(10) Ministar provedbenim propisom propisuje obrazac zahtjeva za izmjenu i dopunu specifikacije i dokumente koji se dostavljaju uz obrazac te što se ne može smatrati manjom izmjenom i dopunom specifikacije.

Upisnik korisnika registriranih oznaka tradicionalnog ugleda

Članak 37.

(1) Naziv koji je registriran u skladu s odredbama ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega, koje se odnose na oznaku tradicionalnog ugleda, mogu koristiti samo oni proizvođači ili prerađivači poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda koji su upisani u Upisnik korisnika registriranih oznaka tradicionalnog ugleda, koje vodi Ministarstvo i objavljuje na internetskim stranicama Ministarstva.

(2) Svaki proizvođač ili prerađivač poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda može podnijeti zahtjev na propisanom obrascu za upis u Upisnik korisnika registriranih oznaka tradicionalnog ugleda nakon što je potvrđena sukladnost sa specifikacijom sukladno članku 50. ovoga Zakona.

(3) Ako Ministarstvo utvrdi da je došlo do nepoštivanja odredbi ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega, donosi rješenja o brisanju korisnika registrirane oznake iz Upisnika korisnika registrirane oznake.

(4) Ministar provedbenim propisom propisuje sadržaj Upisnika, obrazac zahtjeva za upis u Upisnik korisnika registrirane oznake i dokumente koje je potrebno dostaviti uz zahtjev za upis u Upisnik korisnika registrirane oznake.

Nazivi, oznaka i znak

Članak 38.

(1) Svaki poljoprivredni ili prehrambeni proizvod proizveden ili prerađen u skladu sa specifikacijom mora biti označen nazivom i oznakom ili nazivom i znakom.

(2) Pod pojmom »Naziv« podrazumijeva se registrirani naziv poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda iz specifikacije.

(3) Pod pojmom »Oznaka« podrazumijeva se navod »OZNAKA TRADICIONALNI UGLED«.

(4) Pod pojmom »Znak« podrazumijeva se znak vizualnog identiteta registrirane oznake poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda.

(5) Svi proizvođači ili prerađivači koji na tržište stavljaju proizvod i udovoljavaju uvjetima specifikacije te su upisani u pripadajući Upisnik korisnika iz članka 37. stavka 2. ovoga Zakona, moraju pri označavanju, oglašavanju ili na drugoj dokumentaciji koja se odnosi na poljoprivredni ili prehrambeni proizvod staviti »Oznaku« ili »Znak«.

(6) Ministar provedbenim propisom propisuje uvjete za dobivanje, izgled i način korištenja znaka iz stavka 4. ovoga članka.

Detaljna pravila za registrirani naziv

Članak 39.

(1) Od datuma objave iz članka 34. stavka 7. ovoga Zakona, naziv upisan u Registar iz članka 24. ovoga Zakona može se koristiti samo za označavanje poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda koji odgovara specifikaciji proizvoda kao oznaka tradicionalnog ugleda u skladu s pravilima propisanim u članku 38. ovoga Zakona. Registrirani nazivi mogu se i dalje koristiti za označavanje proizvoda koji nisu u skladu s uvjetima iz specifikacije, bez korištenja navoda »Oznaka tradicionalnog ugleda« i znaka iz članka 38. ovoga Zakona.

(2) Oznaka tradicionalnog ugleda može se registrirati s rezerviranim nazivom za poljoprivredni ili prehrambeni proizvod koji udovoljava uvjetima iz specifikacije, uz uvjet da skupina to zatraži u svom zahtjevu za registraciju i da postupak iz članka 30., 32., 33. i 34. ovoga Zakona ne pokaže da se taj naziv već koristi na zakonit, općepoznat i gospodarski značajan način za slične poljoprivredne ili prehrambene proizvode. Od datuma objave iz članka 34. stavka 7. ovoga Zakona, registrirani naziv se više ne smije upotrebljavati za označavanje sličnih poljoprivrednih ili prehrambenih proizvoda koji ne zadovoljavaju registriranu specifikaciju, čak i ako nije praćen oznakom i znakom iz članka 38. ovoga Zakona.

(3) U slučaju naziva za koji se zahtijeva registracija samo na hrvatskom jeziku, skupina u specifikaciji može navesti da prilikom stavljanja tog proizvoda na tržište oznaka može uz naziv proizvoda na hrvatskom jeziku sadržavati i oznaku na drugim jezicima koja pokazuje da je proizvod dobiven u skladu s tradicijom područja.

Zaštita

Članak 40.

(1) Registrirani nazivi zaštićeni su od bilo kakve zlouporabe ili korištenja koje može dovesti potrošača u zabludu u pogledu navoda »Oznaka tradicionalnog ugleda« ili odgovarajućeg znaka te od bilo kakvog oponašanja naziva koji su registrirani i rezervirani u skladu sa člankom 39. stavkom 2. ovoga Zakona.

(2) Registrirani nazivi zaštićeni su od bilo kakvih postupaka koji bi mogli potrošača dovesti u zabludu, uključujući postupke koji upućuju da je neki poljoprivredni ili prehrambeni proizvod registriran kao oznaka tradicionalnog ugleda.

(3) Prodajni opisi koji se koriste za poljoprivredne ili prehrambene proizvode ne smiju se koristiti na način koji dovodi do zabune u pogledu naziva koji su registrirani i rezervirani u skladu sa člankom 39. stavkom 2. ovoga Zakona.

Troškovi

Članak 41.

(1) Troškove postupka registracije oznaka tradicionalnog ugleda koje snosi stranka u postupku, ministar će propisati provedbenim propisom.

(2) Članovi Povjerenstva iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona imaju pravo na naknadu u visini koju odredi ministar.

Poglavlje 3.
MEĐUNARODNA REGISTRACIJA I GRAĐANSKOPRAVNA ZAŠTITA

Međunarodna registracija

Članak 42.

(1) Ministar priznaje oznake izvornosti, oznake zemljopisnog podrijetla ili oznake tradicionalnog ugleda poljoprivrednih ili prehrambenih proizvoda iz zemalja članica Europske unije, ako podnositelj zahtjeva priloži službeni dokument izdan od nadležnog tijela države članice Europske unije, kojim dokazuje da je oznakom izvornosti, oznakom zemljopisnog podrijetla ili oznakom tradicionalnog ugleda poljoprivredni ili prehrambeni proizvod priznat sukladno odredbama propisa Europske unije kojima se uređuje područje zaštite poljoprivrednih ili prehrambenih proizvoda oznakom izvornosti, oznakom zemljopisnog podrijetla ili oznakom tradicionalnog ugleda te je za njih Povjerenstvo iz članka 9. stavka 2. ili članka 29. stavka 2. ovoga Zakona dalo pozitivno mišljenje.

(2) Priznavanje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda zaštićenih oznakom izvornosti, oznakom zemljopisnog podrijetla ili oznakom tradicionalnog ugleda iz zemalja koje nisu članice Europske unije provodi se na temelju ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega.

(3) Postupak priznavanja oznake izvornosti, oznake zemljopisnog podrijetla ili oznake tradicionalnog ugleda poljoprivrednih ili prehrambenih proizvoda iz stavka 1. i 2. ovoga članka pokreće se podnošenjem zahtjeva za registraciju oznake Ministarstvu.

(4) Povjerenstva iz članka 9. stavka 2. i članka 29. stavka 2. ovoga Zakona provode postupak priznavanja i predlažu ministru donošenje rješenja o registraciji oznake.

(5) Oznake koje nisu registrirane ili koje su prestale važiti u zemlji podrijetla, ne mogu se registrirati u Republici Hrvatskoj.

(6) Ministar provedbenim propisom propisuje obrazac zahtjeva za registraciju iz stavka 1. ovoga članka i dokumente koje je potrebno dostaviti uz zahtjeve za registraciju.

Građanskopravna zaštita

Članak 43.

Na građanskopravnu zaštitu registriranih oznaka izvornosti, oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka tradicionalnog ugleda primjenjuju se odredbe posebnog propisa kojim se uređuju oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti proizvoda i usluga.

Glava III.
ZAŠTITA OZNAKA NA RAZINI EUROPSKE UNIJE

Zahtjev za registraciju

Članak 44.

(1) Nakon što je oznaka izvornosti, oznaka zemljopisnog podrijetla ili oznaka tradicionalnog ugleda registrirana u Republici Hrvatskoj sukladno odredbama ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega, podnositelj zahtjeva u smislu ovoga Zakona može podnijeti zahtjev za registraciju oznake izvornosti, oznake zemljopisnog podrijetla ili oznake tradicionalnog ugleda na razini Europske unije samo putem Ministarstva.

(2) U pogledu oznake izvornosti, oznake zemljopisnog podrijetla ili oznake tradicionalnog ugleda, a kada naziv označava prekogranično zemljopisno područje ili kada je tradicionalni naziv povezan s prekograničnim zemljopisnim područjem, više skupina može podnijeti zajednički zahtjev za registraciju oznake izvornosti, oznake zemljopisnog podrijetla ili oznake tradicionalnog ugleda u skladu s detaljnim pravilima propisanim u propisima Europske unije iz članka 46. stavka 1. ovoga Zakona, koji se odnosi na tu oznaku.

(3) Zahtjev za registraciju oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla sadrži:

a) naziv i adresu skupine koja podnosi zahtjev,

b) jedinstveni dokument sukladno članku 8. stavku 4. točki c) ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega,

c) Izjavu Ministarstva kojom se potvrđuje da zahtjev za registraciju koji je podnijela skupina i za koji je doneseno pravomoćno rješenje o registraciji oznake udovoljava uvjetima ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega,

d) uputu o mjestu objave specifikacije proizvoda,

e) pravomoćno rješenje o registraciji oznake kao dokaz da je naziv zaštićen u zemlji podrijetla,

f) specifikaciju proizvoda.

(4) Zahtjev za registraciju oznake tradicionalnog ugleda sadrži:

a) naziv i adresu skupine koja podnosi zahtjev,

b) specifikaciju proizvoda sukladno članku 27. ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega,

c) naziv i adresu nadležnog tijela,

d) Izjavu Ministarstva kojom se potvrđuje da zahtjev za registraciju koji je podnijela skupina i za koji je doneseno pravomoćno rješenje o registraciji oznake udovoljava uvjetima ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega,

e) dokumente koji dokazuju specifičan i tradicionalan karakter proizvoda.

(5) Dokumenti koji se šalju Europskoj komisiji moraju biti napisani na jednom od službenih jezika institucija Europske unije ili prijevod istih mora biti ovjeren od ovlaštenog sudskog tumača.

(6) Ako Ministarstvo na zahtjeve iz stavka 1. ovoga članka dobije primjedbe Europske komisije, šalje ih podnositelju zahtjeva i članovima Povjerenstva iz članka 9. stavka 2. i članka 29. stavka 2. ovoga Zakona.

(7) Na temelju primljenih komentara i primjedbi, podnositelj zahtjeva dužan je pripremiti objašnjenje ili korekcije jedinstvenog dokumenta i specifikacije.

(8) Ministarstvo prosljeđuje Europskoj komisiji objašnjenja i korekcije na dokumente iz stavka 7. ovoga članka.

Prigovor

Članak 45.

(1) Svaka fizička ili pravna osoba koja ima pravni interes i sjedište ili prebivalište u Republici Hrvatskoj može uložiti prigovor na predloženu registraciju oznake izvornosti, oznake zemljopisnog podrijetla ili oznake tradicionalnog ugleda poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda na razini Europske unije za proizvode na nivou Europske unije, osim za proizvode iz Republike Hrvatske, u roku od šest mjeseci od dana objave u Službenom listu Europske unije.

(2) Prigovor se podnosi na obrascu sukladno članku 10. stavku 2. ovoga Zakona za oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla i članku 30. stavku 2. ovoga Zakona za oznake tradicionalnog ugleda.

(3) Prigovor se podnosi sukladno propisima Europske unije iz članka 46. stavka 1. ovoga Zakona, koji se odnosi na tu oznaku putem Ministarstva.

Postupak registracije oznaka i podnošenja prigovora na razini Europske unije

Članak 46.

(1) Postupak registracije oznaka i podnošenja prigovora na razini Europske unije provodi se sukladno Uredbi Vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. o zaštiti zemljopisnih oznaka i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda i Uredbi Vijeća (EZ) br. 509/2006 od 20. ožujka 2006. o poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima kao garantirano tradicionalnim specijalitetima te njihovim provedbenim uredbama.

(2) Na području Republike Hrvatske nacionalna zaštita poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda oznakom izvornosti, oznakom zemljopisnog podrijetla ili oznakom tradicionalnog ugleda vrijedi do upisa odgovarajućeg proizvoda u Registar zaštićenih oznaka koji vodi Europska komisija.

(3) Ako Europska komisija odbije zahtjev za registraciju oznake izvornosti, oznake zemljopisnog podrijetla ili oznake tradicionalnog ugleda, odnosno proizvod ne upiše u Registar, na dan njezine odluke poništava se rješenje o registraciji oznake doneseno na temelju ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega.

Troškovi

Članak 47.

Troškove nastale u postupku podnošenja zahtjeva za registraciju i troškove nastale u postupku podnošenja prigovora na razini Europske unije iz članka 44. i 45. ovoga Zakona snosi skupina.

Glava IV.
SLUŽBENE KONTROLE I POTVRĐIVANJE SUKLADNOSTI SA SPECIFIKACIJOM PROIZVODA

Službene kontrole

Članak 48.

(1) Službene kontrole zdravstvene ispravnosti i higijene poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda namijenjenih za prehranu ljudi provode se sukladno odredbama propisa o hrani.

(2) Svaki korisnik registrirane oznake iz članka 16. i 37. ovoga Zakona podliježe službenim kontrolama.

Ovlašćivanje certifikacijskih tijela

Članak 49.

(1) Certifikacijska tijela moraju biti akreditirana u skladu s uvjetima odgovarajuće norme HR EN 45011 »Opći zahtjevi za ustanove koje provode potvrđivanje proizvoda«.

(2) Certifikacijska tijela koja potvrđuju sukladnost sa specifikacijom moraju ponuditi odgovarajuća jamstva objektivnosti i nepristranosti te imati na raspolaganju osposobljene stručnjake i resurse potrebne za obavljanje potvrđivanja sukladnosti sa specifikacijom.

(3) Zahtjevi za ovlašćivanje certifikacijskih tijela koja potvrđuju sukladnost sa specifikacijom proizvoda za oznake izvornosti, oznake zemljopisnog podrijetla ili oznake tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda podnose se Ministarstvu na propisanom obrascu.

(4) Ministar osniva stručno Povjerenstvo za ovlašćivanje certifikacijskih tijela za potvrđivanje sukladnosti sa specifikacijom proizvoda za oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

(5) Ministar osniva stručno Povjerenstvo za ovlašćivanje certifikacijskih tijela za potvrđivanje sukladnosti sa specifikacijom proizvoda za oznake tradicionalnog ugleda.

(6) Povjerenstvo, ovisno o oznaci iz stavka 4. i 5. ovoga članka razmatra prijavu i provjerava udovoljava li zahtjev za ovlašćivanje odredbama ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega.

(7) Ako zahtjev za ovlašćivanje udovoljava odredbama ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega, koji se odnose na oznake izvornosti, oznake zemljopisnog podrijetla ili oznake tradicionalnog ugleda, Povjerenstvo, ovisno o oznaci iz stavka 4. i 5. ovoga članka, predlaže ministru donošenje rješenja o ovlašćivanju certifikacijskog tijela.

(8) Ako zahtjev za ovlašćivanje ne udovoljava odredbama ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega, Ministarstvo podnositelju zahtjeva za ovlašćivanje zaključkom nalaže uklanjanje nedostataka u roku od 30 dana od dana primitka zaključka.

(9) Ako podnositelj zahtjeva za ovlašćivanje u propisanom roku ne postupi prema zaključku Ministarstva i ne ukloni utvrđene nedostatke, zahtjev za ovlašćivanje odbija se rješenjem kojeg donosi ministar na prijedlog Povjerenstva, ovisno o oznaci iz stavka 4. i 5. ovoga članka.

(10) Ako podnositelj zahtjeva za ovlašćivanje u propisanom roku ukloni utvrđene nedostatke smatrat će se da je zahtjev od početka udovoljavao odredbama ovoga Zakona i provedbenih propisa donesenih na temelju njega te se postupak ovlašćivanja nastavlja.

(11) Popis ovlaštenih certifikacijskih tijela Ministarstvo objavljuje na internetskim stranicama Ministarstva.

(12) Ministar provedbenim propisom propisuje obrazac zahtjeva za ovlašćivanje i dokumente koje je potrebno dostaviti uz zahtjev za ovlašćivanje te uvjete koje moraju ispunjavati certifikacijska tijela.

Potvrđivanje sukladnosti sa specifikacijom proizvoda

Članak 50.

(1) Potvrđivanje sukladnosti sa specifikacijom provodi se nakon donošenja rješenja o registraciji oznake.

(2) Potvrđivanje sukladnosti sa specifikacijom iz stavka 1. ovoga članka provode pravne osobe (u daljnjem tekstu: certifikacijska tijela) ovlaštene od strane ministra.

(3) Certifikacijsko tijelo provodi postupak potvrđivanja sukladnosti sa specifikacijom na temelju odobrenog Plana kontrole.

(4) Plan kontrole za oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla certifikacijsko tijelo mora izraditi i dostaviti Ministarstvu na suglasnost u roku od 30 dana od dana objave sukladno članku 14. stavku 7. ovoga Zakona.

(5) Plan kontrole za oznake tradicionalnog ugleda Ministarstvo mora izraditi i dostaviti certifikacijskom tijelu u roku od 30 dana od dana objave sukladno članku 34. stavku 7. ovoga Zakona.

(6) Postupak potvrđivanja sukladnosti sa specifikacijom iz stavka 1. ovoga članka započinje podnošenjem zahtjeva za potvrđivanje sukladnosti sa specifikacijom certifikacijskom tijelu od strane zainteresiranih fizičkih ili pravnih osoba koje proizvode ili prerađuju poljoprivredni ili prehrambeni proizvod, a žele koristiti registriranu oznaku izvornosti, oznaku zemljopisnog podrijetla ili oznaku tradicionalnog ugleda.

(7) Troškove potvrđivanje sukladnosti sa specifikacijom snosi podnositelj zahtjeva za potvrđivanje sukladnosti sa specifikacijom.

(8) Ako certifikacijsko tijelo utvrdi određene manje nesukladnosti sa specifikacijom u zapisnik navodi rok za njihovo otklanjanje te navedeno nadzire.

(9) Nakon završenog postupka potvrđivanja sukladnosti sa specifikacijom certifikacijsko tijelo izdaje Potvrdu o sukladnosti proizvoda sa specifikacijom podnositelju zahtjeva te istu dostavlja i Ministarstvu u roku od dva dana od dana izdavanja iste.

(10) Ako certifikacijsko tijelo utvrdi značajne nesukladnosti sa specifikacijom, mora o tome pisanim putem obavijestiti Ministarstvo u roku od dva dana od dana sastavljanja zapisnika.

(11) Ministar provedbenim propisom propisuje obveze certifikacijskog tijela prema Ministarstvu.

Upravni i inspekcijski nadzor

Članak 51.

(1) Upravni nadzor nad primjenom odredaba ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona obavlja Ministarstvo.

(2) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega na nivou primarne proizvodnje, proizvodnje i prerade obavljaju inspektori za kakvoću hrane Ministarstva.

(3) Poslove inspektora za kakvoću hrane može obavljati osoba koja ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski studij ili specijalistički diplomski stručni studij iz područja prehrambene tehnologije ili agronomije, koji pored općih uvjeta za rad u državnoj službi mora imati položen državni stručni ispit za inspektora za kakvoću hrane i najmanje 5 godina radnog iskustva na odgovarajućim poslovima.

(4) Inspekcijski nadzor nad odredbama ovoga Zakona na razini maloprodaje i veleprodaje provode gospodarski inspektori Državnog inspektorata sukladno odredbama ovoga Zakona i posebnog propisa.

Iskaznica inspektora

Članak 52.

(1) Inspektor za kakvoću hrane ima iskaznicu, čime dokazuje svoj službeni status, identitet i ovlasti.

(2) Obrazac iskaznice, način i postupak izdavanja te vođenje evidencije o izdanim iskaznicama iz stavka 1. ovoga članka propisuje ministar.

Prava, dužnosti i ovlasti nadležnih inspektora

Članak 53.

(1) U provedbi inspekcijskog nadzora inspektor za kakvoću hrane ima ovlasti:

a) nadzirati rad korisnika registriranih oznaka upisanih u Upisnike iz članka 16. i 37. ovoga Zakona, odnosno drugih nadziranih subjekata: ulaziti i pregledavati poslovne i proizvodne prostore, objekte, zemljište, uređaje, proizvode, sirovine, robu, usjeve, nasade, životinje, poslovnu dokumentaciju i druge stvari,

b) zatražiti i pregledati isprave kojima se može utvrditi identitet osoba koje podliježu nadzoru, kao i drugih osoba zatečenih na mjestu nadzora,

c) fotografirati ili snimiti osobe, prostore, objekte, zemljište i drugo iz točke a) ovoga stavka,

d) uzimati uzorke sirovina, poljoprivrednih ili prehrambenih proizvoda radi potvrđivanja sukladnosti sa specifikacijom,

e) uzimati izjave od predstavnika nadziranih pravnih i fizičkih osoba, svjedoka i drugih osoba,

f) izvršiti uvid u službene evidencije i baze podataka potrebne za obavljanje nadzora,

g) obavljati i druge radnje potrebne za provedbu inspekcijskog nadzora,

h) nadzirati rad certifikacijskog tijela u provedbi odredbi ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega,

i) nadzirati ostalo propisano ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega,

j) predlagati Ministarstvu brisanje korisnika oznake iz Upisnika korisnika registriranih oznaka iz članka 16. i 37. ovoga Zakona,

k) podnijeti optužni prijedlog za pokretanje prekršajnog postupka nadležnom prekršajnom sudu zbog povrede odredaba ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega.

(2) Pod poslovnim i proizvodnim prostorima iz stavka 1. točke a) ovoga članka smatraju se stambene prostorije prijavljene kao poslovni prostor, poslovne i druge prostorije te prostori u kojima nadzirani subjekt obavlja djelatnost.

(3) Gospodarski inspektor Državnog inspektorata u provođenju inspekcijskog nadzora može zabraniti promet poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda kada utvrdi da isti nisu označeni i stavljeni na tržište sukladno odredbama članka 21. i 38. ovoga Zakona, te donosi rješenje o zabrani stavljanja na tržište tih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda dok se utvrđeni nedostatak ne otkloni.

Članak 54.

(1) Inspektor za kakvoću hrane u provedbi inspekcijskog nadzora vodi postupak, sastavlja zapisnik i donosi rješenje, kad je za to ovlašten ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega.

(2) Na postupak inspektora za kakvoću hrane primjenjuju se odredbe ovoga Zakona i Zakona o općem upravnom postupku.

Članak 55.

(1) Ako nadležni inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi da su povrijeđene odredbe ovoga Zakona ili propisa donesenih na temelju njega čiju provedbu nadzire ima pravo i obvezu, u skladu s ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega:

– rješenjem narediti da se utvrđene nepravilnosti, odnosno nedostaci otklone u određenom roku,

– rješenjem zabraniti korištenje registrirane oznake i stavljanje na tržište poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda s registriranom oznakom koja ne udovoljava uvjetima navedenim u specifikaciji,

– rješenjem zabraniti korištenje registrirane oznake nadziranom subjektu koji nije upisan u jedan od Upisnika korisnika registriranih oznaka,

– poduzeti i druge mjere, odnosno izvršiti druge radnje za koje je ovlašten ovim Zakonom ili propisima donesenim na temelju njega.

(2) Nadležni će inspektor donijeti rješenje iz stavka 1. ovoga članka bez odgađanja, a najkasnije u roku od 15 dana od dana završetka nadzora.

Članak 56.

(1) Inspektor za kakvoću hrane može do donošenja rješenja o počinjenom prekršaju ili presude o kaznenom djelu privremeno oduzeti dokumentaciju i predmete koji u prekršajnom ili sudskom postupku mogu poslužiti kao dokaz.

(2) O privremenom oduzimanju dokumentacije ili predmeta iz stavka 1. ovoga članka izdaje se potvrda.

Članak 57.

(1) Ako je u postupku inspekcijskog nadzora potrebno utvrditi odgovaraju li sirovine, poljoprivredni ili prehrambeni proizvodi sastavu navedenom u specifikaciji, inspektor za kakvoću hrane može uzeti uzorke i dostaviti ih zapečaćene i označene na ispitivanje ovlaštenom laboratoriju sukladno odredbama propisa o hrani.

(2) Prilikom uzimanja uzoraka inspektor ima pravo i dužnost:

– pod istim uvjetima i u isto vrijeme za ispitivanje uzeti dva istovjetna uzorka u količini potrebnoj za ispitivanje (za prvu analizu i ponovljenu analizu),

– sastaviti zapisnik o uzimanju uzoraka u koji mora navesti od kojeg proizvoda ili sirovine je uzorak uzet, od koje je količine uzet, gdje je uzet i datum kada je uzet,

– uzorak uzet za prvu analizu bez odgađanja dostaviti ovlaštenom laboratoriju, a uzorak namijenjen za ponovljenu analizu čuvati u odgovarajućim uvjetima do završetka prve analize,

– bez odgađanja pisano izvijestiti stranke kod koje je uzorak uzet o rezultatima prve analize, na zahtjev stranke uzorak za ponovljenu analizu bez odgađanja dostaviti ovlaštenom laboratoriju na analizu,

– utvrditi posebnim rješenjem iznos troškova nastalih postupkom ispitivanja uzorka, kome se imaju platiti i u kojem roku, u slučaju kad ispitani uzorak ne odgovara propisanim uvjetima u specifikaciji.

Dužnosti nadziranih subjekata

Članak 58.

(1) Korisnici zaštićene oznake, odnosno drugi nadzirani subjekti koji podliježu nadzoru nadležnog inspektora, dužni su mu omogućiti obavljanje nadzora, dopustiti uvid u poslovne knjige i drugu dokumentaciju, pružiti potrebne podatke i obavijesti te osigurati uvjete za nesmetan rad sukladno odredbi članka 53. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Osoba koja podliježe nadzoru i osoba zatečena na mjestu nadzora dužna je na zahtjev inspektora dati mu na uvid isprave kojima se može utvrditi njihov identitet.

(3) Radi osiguranja nazočnosti prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora, inspektor može prije početka obavljanja nadzora izvijestiti korisnika zaštićene oznake, odnosno drugog nadziranog subjekta koji je dužan nazočiti nadzoru, osim ako smatra da bi obavještavanje umanjilo učinkovitost nadzora.

(4) Ukoliko je korisnik zaštićene oznake, odnosno drugi nadzirani subjekt odsutan, inspektor će obaviti nadzor u nazočnosti djelatnika kojeg je zatekao na radu kod tog korisnika zaštićene oznake, odnosno drugog subjekta ili člana obitelji.

(5) Korisnici, odnosno drugi nadzirani subjekti iz stavka 1. ovoga članka dužni su na zahtjev nadležnog inspektora dostaviti ili pripremiti poslovnu dokumentaciju i podatke potrebne za obavljanje inspekcijskog nadzora u roku koji im inspektor odredi u zapisniku.

(6) Smatra se da nadzirani korisnik zaštićene oznake, odnosno drugi nadzirani subjekt nije omogućio nadzor iz stavka 1. ovoga članka i u slučaju ako u roku iz stavka 5. ovoga članka ne dostavi ili pripremi poslovnu dokumentaciju i podatke potrebne za obavljanje inspekcijskog nadzora.

(7) Korisnici zaštićene oznake, odnosno drugi nadzirani subjekti koji podliježu nadzoru nadležnog inspektora, dužni su staviti na raspolaganje potrebne količine proizvoda za ispitivanje, od kojih se uzima uzorak.

Članak 59.

(1) Korisnik registrirane oznake upisan u Upisnike iz članka 16. i 37. ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: vlasnik uzorka) može u roku od tri dana od dana primitka rezultata analize zahtijevati od inspektora za kakvoću hrane da uzorak za ponovljenu analizu dostavi drugom ovlaštenom laboratoriju na analizu.

(2) Ako se zahtjev ne podnese u roku iz stavka 1. ovoga članka, smatrat će se da je stranka suglasna s rezultatom prve analize.

(3) Ponovnu analizu može zahtijevati i inspektor za kakvoću hrane u roku iz stavka 1. ovoga članka ako posumnja u rezultat analize.

(4) Nalaz ponovljene analize konačan je i za troškove analize.

(5) Vlasnik uzorka dužan je podmiriti troškove analize, odnosno ponovljene analize ako se utvrdi da proizvod od kojeg su uzeti uzorci ne odgovara propisanim uvjetima.

(6) Ako se analizom utvrdi da uzorci odgovaraju odredbama ovoga Zakona i propisima donesenim na temelju njega, troškove analize, odnosno ponovljene analize podmiruje tijelo državne uprave čiji je inspektor u redovitoj kontroli dostavio uzorke.

(7) Ako se analizom utvrdi da uzorci ne odgovaraju odredbama ovoga Zakona i propisima donesenim na temelju njega, troškove analize, odnosno ponovljene analize podmiruje osoba na čiji je zahtjev poslan uzorak na analizu.

(8) Vlasnik proizvoda od kojeg je uzet uzorak nema pravo na naknadu vrijednosti uzorka.

Članak 60.

(1) Protiv rješenja Ministarstva donesenih na temelju ovoga Zakona žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

(2) Protiv rješenja inspektora za kakvoću hrane može se podnijeti žalba Ministarstvu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

(3) O žalbi iz stavka 2. ovoga članka rješava Povjerenstvo za žalbe koje imenuje Vlada Republike Hrvatske. Povjerenstvo broji tri člana od kojih jedan člana iz reda inspektora za kakvoću hrane u Ministarstvu, jedan član iz reda viših poljoprivrednih inspektora u Ministarstvu i jedan član iz reda državnih službenika u Ministarstvu pravne struke.

(4) Protiv rješenja gospodarskog inspektora može se podnijeti žalba Državnom inspektoratu sukladno odredbama Zakona o Državnom inspektoratu.

(5) Žalba izjavljena protiv rješenja iz stavka 2. i 4. ovoga članka donesenih na temelju ovoga Zakona ne odgađa izvršenje rješenja.

(6) Upravni spor pokrenut protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka donesenih na temelju ovoga Zakona ne odgađa izvršenje rješenja.

Glava V.
KAZNENE ODREDBE

Članak 61.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 do 70.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

– poljoprivredni ili prehrambeni proizvod s oznakom izvornosti ili oznakom zemljopisnog podrijetla se ne proizvodi i/ili nije u skladu sa specifikacijom iz članka 7. ovoga Zakona,

– korisnik registriranog naziva nije upisan u Upisnik korisnika registriranih oznaka izvornosti ili Upisnik korisnika registriranih oznaka zemljopisnog podrijetla (članak 16. stavak 1.),

– koristi registriranu oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla koja je proglašena ništavom (članak 18. stavak 3.),

– koristi registrirani naziv protivno članku 19. stavku 1. ovoga Zakona,

– poljoprivredni ili prehrambeni proizvod nije označen sukladno članku 21. stavku 1. i 5. ovoga Zakona,

– koristi znak koji nije u skladu s propisom iz članka 21. stavka 6. ovoga Zakona,

– poljoprivredni ili prehrambeni proizvod s oznakom tradicionalnog ugleda se ne proizvodi i/ili proizvod nije u skladu sa specifikacijom iz članka 27. ovoga Zakona,

– koristi registriranu oznaku tradicionalnog ugleda koja je proglašena ništavom (članak 35. stavak 3.),

– korisnik registriranog naziva nije upisan u Upisnik korisnika registriranih oznaka tradicionalnog ugleda (članak 37. stavak 1.),

– poljoprivredni ili prehrambeni proizvod nije označen sukladno članku 38. stavcima 1. i 5. ovoga Zakona,

– koristi znak koji nije u skladu s propisom iz članka 38. stavka 6. ovoga Zakona,

– koristi registrirani naziv protivno članku 39. stavku 1. i 2. ovoga Zakona,

– koristi registrirani naziv protivno članku 40. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.

Članak 62.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj certifikacijsko tijelo ako:

– Ministarstvu ne dostavi Plan kontrole u roku od 30 dana (članak 50. stavak 4.),

– ne nadzire otklanjanje utvrđenih manjih nesukladnosti u roku navedenom u zapisniku (članak 50. stavak 8.),

– Ministarstvu ne dostavi Potvrdu o sukladnosti proizvoda sa specifikacijom u roku od dva dana od dana izdavanja iste (članak 50. stavak 9.),

– ne obavijesti Ministarstvo o utvrđenim značajnim nesukladnostima sa specifikacijom u roku od dva dana od dana sastavljanja zapisnika (članak 50. stavak 10.),

– ne postupi prema odredbama propisa iz članka 50. stavka 11. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna i odgovorna osoba certifikacijskog tijela.

Članak 63.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba:

– ako ne postupi po rješenju inspektora iz članka 55. stavka 1. ovoga Zakona,

– ako postupi protivno članku 58. stavku 1., 2., 5. i 7. ovoga Zakona.

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.

(3) Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna.

Glava VI.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 64.

(1) Ministar će donijeti propise iz članka 5., članka 7., članka 8., članka 9., članka 14., članka 15., članka 16., članka 17., članka 18., članka 21., članka 22., članka 24., članka 27., članka 28., članka 29., članka 34., članka 35., članka 36., članka 37., članka 38., članka 41., članka 42., članka 49. i članka 50. ovoga Zakona, u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Radi usklađenja s propisima Europske unije ministar može, osim propisa predviđenih pojedinim člancima ovoga Zakona, donijeti i druge provedbene propise potrebne za provedbu ovoga Zakona.

Članak 65.

Do donošenja propisa iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona ostaju na snazi:

– Pravilnik o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (»Narodne novine«, br. 88/09., 53/10. i 46/11.),

– Pravilnik o oznakama tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (»Narodne novine«, br. 82/09., 53/10. i 46/11.).

Članak 66.

Postupci za registraciju oznaka izvornosti, oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka tradicionalnog ugleda koji su pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se sukladno odredbama Zakona o oznakama izvornosti, oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (»Narodne novine«, br. 84/08., 75/09. i 20/10.).

Članak 67.

Na sva pitanja u postupcima prema ovom Zakonu koja nisu uređena ovim Zakonom i provedbenim propisima donesenim na temelju njega primjenjuju se odredbe propisa kojima se uređuje opći upravni postupak.

Članak 68.

Na dan stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o oznakama izvornosti, oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama tradicionalnog ugleda poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (»Narodne novine«, br. 84/08., 75/09. i 20/10.).

Članak 69.

Danom prijama Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije prestaju važiti odredbe članka 43. i članka 44. stavka 3. točke f) i stavka 4. točka e) ovoga Zakona.

Članak 70.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim odredbi članka 46. stavka 2. i 3. koji stupaju na snagu danom prijama Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije.

Klasa: 310-01/12-01/01

Zagreb, 20. travnja 2012.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Boris Šprem, v. r.

PRILOG I.

POLJOPRIVREDNI PROIZVODI NAMIJENJENI ZA PREHRANU LJUDI

1.1. Meso i iznutrice

1.2. Mesni pripravci i proizvodi od mesa

1.3. Sirevi

1.4. Ostali proizvodi životinjskog podrijetla (jaja, med, ostali mliječni proizvodi, ne uključujući maslac itd.)

1.5. Masti (maslac, margarin, ulja itd.)

1.6. Voće i povrće, žitarice u prirodnom stanju ili prerađeni

1.7. Ribe, mekušci, rakovi i njihovi proizvodi

1.8. Ostali proizvodi (začini itd.)

PRILOG II.

PREHRAMBENI PROIZVODI

2.1. Pivo

2.2. Napici dobiveni od biljnih ekstrakata

2.3. Kruh, pecivo, kolači, slastice i drugi pekarski proizvodi

2.4. Prirodne gume i smole

2.5. Senf

2.6. Tjestenina

2.7. Sol

PRILOG III.

POLJOPRIVREDNI PROIZVODI

3.1. Sijeno

3.2. Esencijalna ulja

3.3. Pluto

3.4. Cochineal boja (sirovina životinjskog podrijetla)

3.5. Cvijeće i ukrasno bilje

3.6. Vuna

3.7. Pleter

3.8. Trt lan

3.9. Pamuk

PRILOG IV.

PREHRAMBENI PROIZVODI

4.1. Pivo

4.2. Čokolada i drugi prehrambeni pripravci koji sadrže kakao

4.3. Slastice, kruh, peciva, kolači, keksi i drugi pekarski proizvodi

4.4. Tjestenina, bez obzira je li kuhana ili punjena ili nije

4.5. Unaprijed kuhana jela

4.6. Pripremljeni začinski umaci

4.7. Juhe ili bujoni

4.8. Napici dobiveni od biljnih ekstrakata

4.9. Sladoledi i sorbeti