Uredba o viznom sustavu

NN 54/2012 (14.5.2012.), Uredba o viznom sustavu

VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

1346

Na temelju članka 11. stavka 3. Zakona o strancima (»Narodne novine«, broj 130/2011), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 10. svibnja 2012. godine donijela

UREDBU

O VIZNOM SUSTAVU

Članak 1.

Ovom Uredbom propisuje se vizni sustav Republike Hrvatske i visina sredstava potrebnih strancu za uzdržavanje tijekom kratkotrajnog boravka (u daljnjem tekstu: boravak do tri mjeseca) u Republici Hrvatskoj i za povratak u državu iz koje je došao ili za putovanje u treću državu.

Članak 2.

Državljani sljedećih država ne trebaju vizu za ulazak u Repub-liku Hrvatsku i boravak do tri mjeseca, odnosno za prelazak preko državnog područja Republike Hrvatske:

– Republika Albanija, Kneževina Andora, Antigva i Barbuda, Argentinska Republika, Australija, Republika Austrija, Zajednica Bahama, Barbados, Kraljevina Belgija, Bosna i Hercegovina, Savezna Republika Brazil, Brunej Darussalam, Republika Bugarska, Republika Cipar, Crna Gora, Češka Republika, Republika Čile, Kraljevina Danska, Republika Estonija, Republika Finska, Francuska Republika, Republika Gvatemala, Helenska Republika, Republika Honduras, Irska, Republika Island, Država Izrael, Japan, Kanada, Republika Koreja, Republika Kostarika, Republika Latvija, Kneževina Lihtenštajn, Republika Litva, Veliko Vojvodstvo Luksemburg, Mađarska, Repub-lika Makedonija, Malezija, Republika Malta, Republika Mauricijus, Sjedinjene Meksičke Države, Kneževina Monako, Republika Nikaragva, Kraljevina Nizozemska, Kraljevina Norveška, Novi Zeland, Savezna Republika Njemačka, Republika Panama, Republika Paragvaj, Republika Poljska, Portugalska Republika, Rumunjska, Republika El Salvador, Republika San Marino, Republika Sejšeli, Republika Singapur, Sjedinjene Američke Države, Slovačka Republika, Republika Slovenija, Republika Srbija, Sveta Stolica, Sveti Kristofor i Nevis, Kraljevina Španjolska, Kraljevina Švedska, Švicarska Konfederacija, Talijanska Republika, Republika Turska, Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske, Istočna Republika Urugvaj, Bolivarijanska Republika Venezuela.

Nezahtijevanje vize odnosi se i na sljedeće nositelje valjanih putnih isprava Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske:

– britanski (prekomorski) državljani (British Nationals (Overseas));

– državljani britanskih prekomorskih područja koji imaju pravo nastanjenja u Ujedinjenom Kraljevstvu (British Overseas Territories Citizens who have the right of abode in the United Kingdom) i

– britanski podanici koji imaju pravo nastanjenja u Ujedinjenom Kraljevstvu (British Subjects who have the right of abode in the United Kingdom).

Nezahtijevanje viza odnosi se i na nositelje valjanih putnih isprava izdanih u Posebnom upravnom području Hong Kong Narodne Republike Kine i Posebnom upravnom području Macao Narodne Republike Kine.

Nezahtijevanje vize odnosi se i na nositelje putovnica izdanih na području Tajvana, ako je u putovnicu unesen broj osobne iskaznice.

Članak 3.

Državljani sljedećih država mogu ući u Republiku Hrvatsku s valjanom osobnom iskaznicom, odnosno drugom ispravom kojom se dokazuju identitet i državljanstvo:

– države članice Europskog ekonomskog prostora (u daljnjem tekstu: EEP), Kneževina Andora, Kneževina Monako, Republika San Marino, Sveta Stolica, Švicarska Konfederacija.

Članak 4.

Državljani sljedećih država trebaju vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku i boravak do tri mjeseca, odnosno prelazak preko državnog područja Republike Hrvatske:

– Islamska Republika Afganistan, Alžirska Narodna Demokratska Republika, Republika Angola, Republika Armenija, Republika Azerbajdžan, Kraljevina Bahrein, Narodna Republika Bangladeš, Belize, Republika Benin, Republika Bjelarus, Republika Bocvana, Višenacionalna Republika Bolivija, Burkina Faso, Republika Burundi, Kraljevina Butan, Republika Côte d’Ivoire, Republika Čad, Zajednica Dominike, Dominikanska Republika, Republika Džibuti, Arapska Republika Egipat, Republika Ekvador, Republika Ekvatorska Gvineja, Eritreja, Savezna Demokratska Republika Etiopija, Republika Fidži Otoci, Republika Filipini, Gabonska Republika, Republika Gambija, Republika Gana, Grenada, Gruzija, Republika Gvajana, Republika Gvineja, Republika Gvineja Bisau, Republika Haiti, Republika Indija, Republika Indonezija, Republika Irak, Islamska Republika Iran, Jamajka, Republika Jemen, Hašemitska Kraljevina Jordan, Republika Južna Afrika, Republika Južni Sudan, Republika Kabo Verde, Kraljevina Kambodža, Republika Kamerun, Država Katar, Republika Kazakstan, Republika Kenija, Narodna Republika Kina, Kirgiska Republika, Republika Kiribati, Republika Kolumbija, Unija Komora, Demokratska Republika Kongo, Republika Kongo, Demokratska Narodna Republika Koreja, Republika Kosovo, Repub-
lika Kuba, Država Kuvajt, Laoska Narodna Demokratska Republika, Kraljevina Lesoto, Libanonska Republika, Republika Liberija, Libija, Republika Madagaskar, Republika Malavi, Republika Maldivi, Repub-
lika Mali, Kraljevina Maroko, Republika Maršalovi Otoci, Islamska Republika Mauritanija, Savezne Države Mikronezije, Unija Mjanmar, Republika Moldova, Mongolija, Republika Mozambik, Republika Namibija, Republika Nauru, Savezna Demokratska Republika Nepal, Republika Niger, Savezna Republika Nigerija, Sultanat Oman, Islamska Republika Pakistan, Republika Palau, Papua Nova Gvineja, Republika Peru, Republika Ruanda, Ruska Federacija, Salomonovi Otoci, Nezavisna Država Samoa, Kraljevina Saudijska Arabija, Republika Senegal, Republika Sijera Leone, Sirijska Arapska Republika, Somalijska Republika, Srednjoafrička Republika, Republika Sudan, Republika Surinam, Kraljevina Svazi, Sveta Lucija, Demokratska Republika Sveti Toma i Prinsipe, Sveti Vincent i Grenadini, Demokratska Socijalistička Republika Šri Lanka, Republika Tadžikistan, Kraljevina Tajland, Ujedinjena Republika Tanzanija, Demokratska Republika Timor – Leste, Togoanska Republika, Kraljevina Tonga, Republika Trinidad i Tobago, Republika Tunis, Turkmenistan, Tuvalu, Republika Uganda, Ujedinjeni Arapski Emirati, Ukrajina, Republika Uzbekistan, Republika Vanuatu, Socijalistička Republika Vijetnam, Republika Zambija, Republika Zimbabve.

Zahtijevanje vize odnosi se i na nositelje putnih isprava izdanih na području Palestinske Samouprave, entiteta bez međunarodno pravno priznatoga punog subjektiviteta.

Zahtijevanje vize odnosi se i na sljedeće nositelje valjanih putnih isprava Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske:

– državljani britanskih prekomorskih područja koji nemaju pravo nastanjenja u Ujedinjenom Kraljevstvu (British Overseas Territories Citizens who do not have the right of abode in the United Kingdom),

– britanski prekomorski državljani (British Overseas Citizens),

– britanske zaštićene osobe (British Protected Persons),

– britanski podanici koji nemaju pravo nastanjenja u Ujedinjenom Kraljevstvu (British Subjects who do not have the right of abode in the United Kingdom).

Vlada Republike Hrvatske može za državljane pojedinih država odlučiti o privremenoj suspenziji viznog režima za određeno razdoblje.

Članak 5.

Iznimno od odredbi članka 4. ove Uredbe, osim ako nije drugačije određeno međunarodnim ugovorom, nositelji valjanih diplomatskih i službenih putovnica sljedećih država ne trebaju vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku i boravak do tri mjeseca, odnosno za prelazak preko državnog područja Republike Hrvatske:

– Republika Armenija, Višenacionalna Republika Bolivija, Arapska Republika Egipat, Republika Filipini, Gruzija, Republika Indija, Republika Indonezija, Islamska Republika Iran, Južnoafrička Republika, Država Katar, Republika Kazakstan, Narodna Republika Kina, Republika Kolumbija, Republika Kosovo, Republika Kuba, Kraljevina Maroko, Republika Moldova, Sultanat Oman, Republika Peru, Ruska Federacija, Kraljevina Tajland, Republika Tunis, Ujedinjeni Arapski Emirati, Ukrajina, Socijalistička Republika Vijetnam.

Iznimno od odredbe članka 4. ove Uredbe, nositelji valjanih diplomatskih putovnica sljedećih država ne trebaju vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku i boravak do tri mjeseca, odnosno za prelazak preko državnog područja Republike Hrvatske:

– Alžirska Narodna Demokratska Republika,

– Hašemitska Kraljevina Jordan.

Članak 6.

Iznimno od odredbi članka 4. ove Uredbe, nositelji valjanih diplomatskih, službenih ili običnih putovnica, ako su akreditirani pri Diplomatskom protokolu Ministarstva vanjskih i europskih poslova te im je u putovnicu stavljen pečat Diplomatskog protokola Ministarstva vanjskih i europskih poslova i izdana posebna osobna iskaznica, ne trebaju vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku.

Obične putovnice, u smislu ove Uredbe, su putovnice što ih države izdaju svojim državljanima, prema općim propisima o izdavanju putnih isprava, i njihovim nositeljima ne jamče nikakve posebne povlastice.

Članak 7.

Iznimno od odredbi članka 4. ove Uredbe, državljani Ruske Federacije, nositelji valjanih običnih putovnica, ne trebaju vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku, ako:

– posjeduju ovjereno jamstveno pismo fizičke ili pravne osobe,

– posjeduju vaučer o uplaćenom turističkom aranžmanu.

Članak 8.

Iznimno od odredbi članka 4. ove Uredbe, osim ako drugačije nije određeno međunarodnim ugovorom, Vlada Republike Hrvatske može, pod uvjetom uzajamnosti, odlučiti o nezahtijevanju viza za državljane pojedinih država, nositelje valjanih običnih putovnica, koji su:

– civilni članovi posade zrakoplova, uz postojanje odgovarajuće potvrde i bilješke u općoj deklaraciji i planu leta;

– civilni članovi posade ili prateće osobe zrakoplova koji sudjeluju u havarijsko-spasilačkim letovima, uz postojanje odgovarajuće bilješke u općoj deklaraciji i planu leta;

– civilni članovi posade brodova, ako su upisani u popis osoblja broda i popis posade.

Članak 9.

Državljani sljedećih država trebaju zrakoplovno-tranzitnu vizu:

– Islamska Republika Afganistan, Narodna Republika Bangladeš, Eritreja, Savezna Demokratska Republika Etiopija, Republika Gana, Republika Irak, Islamska Republika Iran, Demokratska Republika Kongo, Savezna Republika Nigerija, Islamska Republika Pakistan, Somalijska Demokratska Republika, Demokratska Socijalistička Republika Šri Lanka.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka, državljani nabrojenih zemalja, nositelji valjanih običnih putovnica, ne trebaju zrakoplovno-tranzitnu vizu ako imaju dozvolu boravka u jednoj od sljedećih država:

– država članica EEP-a, Kneževina Andora, Japan, Kanada, Kneževina Monako, Republika San Marino, Sjedinjene Američke Države, Sveta Stolica i Švicarska Konfederacija, ako je nositelju omogućen povratak u državu koja je izdala dozvolu boravka.

Zahtijevanje zrakoplovno-tranzitne vize ne odnosi se na nositelje valjanih diplomatskih, službenih i posebnih putovnica.

Članak 10.

Nositelji sljedećih valjanih posebnih putnih isprava i s njima izjednačenih putnih isprava trebaju vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku i boravak do tri mjeseca, odnosno za prelazak preko državnog područja Republike Hrvatske:

– putnih isprava za izbjeglice koje izdaju države potpisnice Ženevske konvencije o statusu izbjeglica, od 28. srpnja 1951. godine,

– putnih isprava za osobe bez državljanstva koje izdaju države potpisnice Ženevske konvencije o pravnom položaju osoba bez državljanstva, od 28. rujna 1954. godine,

– putnih isprava za strance.

Iznimno od odredbi stavka 1. ovoga članka, nositelji valjanih putnih isprava za izbjeglice ili putnih isprava za osobe bez državljanstva, izdanih u:

– državama članicama EEP-a, Kneževini Andori, Japanu, Kanadi, Kneževini Monako, Republici San Marino, Sjedinjenim Američkim Državama, Svetoj Stolici i Švicarskoj Konfederaciji,

ne trebaju vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku i boravak do tri mjeseca, odnosno za prelazak preko državnog područja Republike Hrvatske.

Iznimno od odredbi stavka 1. ovoga članka, nositelji valjanih putnih isprava za strance izdanih u:

– državama članicama EEP-a, Kneževini Andori, Japanu, Kanadi, Kneževini Monako, Republici San Marino, Sjedinjenim Američkim Državama, Svetoj Stolici i Švicarskoj Konfederaciji, ne trebaju vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku i boravak do tri mjeseca, odnosno za prelazak preko državnog područja Republike Hrvatske, ako je nositelju omogućen povratak u državu koja je izdala putnu ispravu.

Nositelji valjanih posebnih putnih isprava izdanih u državama nabrojenima u članku 9. stavku 1. ove Uredbe, trebaju zrakoplovno-tranzitnu vizu.

Članak 11.

Nositelji valjanih posebnih putnih isprava što ih izdaju Ujedinjeni narodi, odnosno specijalizirane ustanove Ujedinjenih naroda (Laissez-Passer), ne trebaju vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku i boravak do tri mjeseca, odnosno za prelazak preko državnog područja Republike Hrvatske.

Članak 12.

Stranac koji podnosi zahtjev za izdavanje vize u diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske ili druge države s kojom je Republika Hrvatska sklopila ugovor o zastupanju u izdavanju viza, dužan je dokazati da ima dovoljno sredstava za uzdržavanje tijekom boravka u Republici Hrvatskoj i za povratak u državu iz koje je došao ili za putovanje u treću državu.

Pri ulasku u Republiku Hrvatsku, tijelo nadležno za kontrolu prelaska državne granice ovlašteno je od stranca zatražiti da predoči sredstva za uzdržavanje tijekom boravaka u Republici Hrvatskoj i za povratak u državu iz koje je došao ili za putovanje u treću državu.

Visina sredstava iz stavaka 1. i 2. ovoga članka je protuvrijednost 100 € (slovima: sto eura) po danu predviđenog boravka u Republici Hrvatskoj.

Ako stranac posjeduje ovjereno jamstveno pismo fizičke ili pravne osobe iz Republike Hrvatske, dokaz o uplaćenom turističkom aranžmanu ili sličnu ispravu, dužan je predočiti dokaz o posjedovanju sredstava u protuvrijednosti 50 € (slovima: pedeset eura) po danu predviđenog boravka u Republici Hrvatskoj.

Članak 13.

Danom stupanja na snagu ove Uredbe prestaje vrijediti Uredba o viznom sustavu (»Narodne novine«, br. 41/2008, 56/2009, 153/2009 i 148/2010).

Članak 14.

Ova Uredba objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. lipnja 2012. godine.

Klasa: 216-03/12-01/02

Urbroj: 5030109-12-1

Zagreb, 10. svibnja 2012.

Predsjednik
Zoran Milanović, v. r.