Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-1408/2010 i dr. od 29. svibnja 2012.

NN 68/2012 (26.6.2012.), Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-1408/2010 i dr. od 29. svibnja 2012.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1599

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Aldo Radolović, zamjenik predsjednice Suda, te suci Mato Arlović, Marko Babić, Snježana Bagić, Mario Jelušić, Ivan Matija, Antun Palarić, Duška Šarin i Miroslav Šeparović, odlučujući i rješavajući o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01. i 76/10.), na sjednici održanoj 29. svibnja 2012. donio je

ODLUKU

I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i ukida se članak 8. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (»Narodne novine« broj 82/06.).

i

RJEŠENJE

II. Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (»Narodne novine« broj 82/06.) kojim se mijenja članak 63. Zakona o šumama (»Narodne novine« broj 140/05.).

III. Ova odluka i rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Hrvatski sabor, na sjednici održanoj 17. studenoga 2005., donio je Zakon o šumama (u daljnjem tekstu: ZOŠ/05), koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 140 od 28. studenoga 2005., a stupio je na snagu 6. prosinca 2005.

ZOŠ/05 je nakon toga noveliran pet puta, i to:

– Zakonom o izmjenama i dopunama ZOŠ-a, koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 82 od 21. srpnja 2006. (u daljnjem tekstu: ZID ZOŠ/06),

– Zakonom o izmjenama i dopunama ZOŠ-a, koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 129 od 7. studenoga 2008. (u daljnjem tekstu: ZID ZOŠ/08),

– Zakonom o izmjeni ZOŠ-a, koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 80 od 28. lipnja 2010. (u daljnjem tekstu: ZI ZOŠ/10),

– Zakonom o izmjenama ZOŠ-a, koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 124 od 8. studenoga 2010. (u daljnjem tekstu: ZI ZOŠ/10a) i

– Zakonom o izmjeni Zakona o šumama, koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 25 od 28. veljače 2012. (u daljnjem tekstu: ZI ZOŠ/12)

2. Napredak PZ Županja, Ruris d.o.o. Županja, Ciglana d.o.o. Županja i Žuba Bel d.o.o. Županja, svi zastupani po punomoćniku Draženu Štiviću, odvjetniku iz Vukovara, te Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Jadransko osiguranje d.d. Zagreb, Sunce osiguranje d.d. Zagreb, Euroleasing d.o.o. Zagreb, Agram Yachtig d.o.o. Zadar, Agram životno osiguranje d.d. Zagreb, Euroduhan d.d. Bjelovar, Lider Press d.o.o. Zagreb, Euroagram Tis d.o.o. Zagreb, Grgić & Partneri, odvjetničko društvo j.t.d. Zagreb, Agram-auto d.o.o. Vinkovci, Poliklinika Sunce Zagreb i Kreditna banka Zagreb koje sve zastupa punomoćnik Nenad Grof, odvjetnik iz odvjetničkog društva Grgić & Partneri (Pisarnica II Zagreb) podnijeli su Ustavnom sudu prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 8. stavka 1. i 9. ZID-a ZOŠ/06 kojima se mijenjaju odredbe članaka 62. i 63. ZOŠ-a.

Predlagatelji smatraju da su osporeni članci ZID-a ZOŠ/06 nesuglasni sa člancima 3., 5., 14. stavkom 2., 49. stavcima 1. i 2., te člankom 51. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01. i 76/10.).

U sadržajno istovrsnim prijedlozima predlagatelji, u biti, ne osporavaju visinu naknade, već nesuglasnost s naprijed navedenim člancima Ustava vide u tome što su osporenim člankom 8. ZID-a ZOŠ/06, kao obveznici naknade za općekorisne funkcije šuma sada izuzete »fizičke« osobe.

Na temelju članka 45. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), predlagatelji su predložili privremenu obustavu primjene osporenih zakonskih odredbi.

3. Na temelju članka 25. Ustavnog zakona, Ustavni sud je od Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva zatražio i dobio očitovanje o navodima prijedloga.

II. PREDMET OSPORAVANJA

4. Osporeni članci 8. stavak 1. i 9. ZID-a ZOŠ/06 glase:

»Članak 8.

U članku 62. stavku 1. riječi: »i fizičke« brišu se.

(...)«

»Članak 9.

Članak 63. mijenja se i glasi:

»(1) Ako obveznik plaćanja naknade ne obračuna ili ne uplati naknadu iz članka 62. stavka 2. ovoga Zakona, Trgovačko društvo pokrenut će postupak prisilne naplate sukladno posebnim propisima.

(2) Način obračuna, obrazac i rokove uplate naknade iz članka 62. stavka 2. ovoga Zakona propisat će ministar.«

4.1. Tako izmijenjeni članci 62. i 63. ZOŠ-a glase:

»Članak 62.

(1) Pravne osobe koje u Republici Hrvatskoj obavljaju gospodarsku djelatnost plaćaju naknadu za korištenje općekorisnih funkcija šuma.

(2) Naknada iz stavka 1. ovoga članka plaća se u visini 0,0265% od ukupnog prihoda i uplaćuje se na poseban račun Trgovačkog društva za namjene iz članka 64. ovoga Zakona, tromjesečno i po završnome računu.

(3) Trgovačko društvo dužno je Vladi jednom godišnje podnijeti izvješće o ukupno naplaćenim naknadama iz stavka 2. ovoga članka i njihovu utrošku u prethodnoj godini.«

»Članak 63.

(1) Ako obveznik plaćanja naknade ne obračuna ili ne uplati naknadu iz članka 62. stavka 2. ovoga Zakona, Trgovačko društvo pokrenut će postupak prisilne naplate sukladno posebnim propisima.

(2) Način obračuna, obrazac i rokove uplate naknade iz članka 62. stavka 2. ovoga Zakona propisat će ministar.«

A. Prigovori predlagatelja

5. Pobliže obrazlažući svoje prijedloge predlagatelji koje zastupa punomoćnik Dražen Štivić, u bitnome, ističu:

»Iz predmetne odredbe članka 62. Zakona o šumama razvidno je da se odredbe istog zakona ne primjenjuju na sve kategorije osoba koje ostvaruju prihode, pa je tako razvidno da predmetnu naknadu neće plaćati niti osobe koje ostvaruju prihode od samostalne ili nesamostalne djelatnosti.

Uzmemo li u obzir činjenicu da građani koji ostvaruju prihode od samostalne djelatnosti, u većini slučajeva ostvaruju vrlo visoke prihode u odnosu na prosjek u Republici Hrvatskoj, iz navedenog proizlazi da se predmetnim Zakonom krši načelo jednakosti i pravednosti iz članka 3. Ustava RH.

Isključenjem određenih grupa obveznika na plaćanje naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma (onih koji obavljaju samostalnu djelatnost, koji obavljaju nesamostalnu djelatnost, zatim fizičkih osoba koje obavljaju gospodarsku djelatnost kao i fizičkih osoba koje obavljaju gospodarsku djelatnost kao i fizičkih osoba uopće) narušeno je načelo iz članka 51. stavak 1. Ustava RH, sukladno kojem je svatko dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova.

Stoga predlagatelj drži protuustavnim privilegirati pojedine skupine građana na način da ih se zakonom izuzima od obveze plaćanja navedene naknade.«

Predlagatelji koje zastupa punomoćnik Nenad Grof u svojim prijedlozima, u bitnome, ističu:

»II. Predlagatelji drže kako je protivno načelu jednakosti pred zakonom, zajamčenim odredbom čl. 14. st. 2. Ustava, a potom i ustavnom jamstvu jednakopravnog položaja svih poduzetnika na tržištu, zajamčenim čl. 49. st. 2. Ustava, propisivanje obveza kojima se jedna skupina poduzetnika stavlja u nejednak položaj u odnosu na druge. Upravo to je učinjeno odredbom čl. 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (NN 82/06), čime je ta odredba, kao i pročišćena odredba čl. 62. Zakona o šumama protivna Ustavu. Iako je utvrđivanje izvora i načina financiranja općekorisnih funkcija šuma, koje funkcije su od interesa za Republiku Hrvatsku, legitimno pravo zakonodavca, utemeljeno na čl. 2. st. 4. podstavku 1 Ustava, prema kojoj odredbi zakonodavac samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom odlučuje o uređivanju gospodarskih, političkih i pravnih odnosa u Republici Hrvatskoj, nedvojbeno je da obveze koje u tu svrhu zakonodavac nameće gospodarskim i drugim pravnim subjektima, moraju biti određene na način i uz pretpostavke kojima se neće dovesti u pitanje njihova prava zajamčena Ustavom, kao što su to jednakost pred zakonom i jednaki pravni položaj poduzetnika na tržištu. Navedeno je stajalište zauzeto i od strane samog naslovnog suda, a izraženo je u njegovoj odluci broj U-I-597/2000, od 20.03.2002.g. i odluci broj U-I-1107/2002 od 12. 2. 2003. g.

Povreda prava na jednakost pred zakonom i poduzetničke slobode, kao i na jednakopravni položaj poduzetnika na tržištu ogleda se i u tome što je opisano zakonodavno rješenje koje trenutno postoji predmetnu obvezu nametnulo isključivo pravnim subjektima koji obavljaju gospodarsku djelatnost, iako isti nemaju ništa manju korist od održavanja općekorisnih funkcija šuma, od onih subjekata koji obavljaju djelatnost koja ne spada pod gospodarske djelatnosti. Time je također jedna kategorija poduzetnika stavljena u nepovoljniji položaj od druge kategorije poduzetnika.

Opisana odredba Zakona o šumama protivna je i samoj odredbi čl. 51. Ustava Republike Hrvatske, budući je, sukladno istoj, svatko dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima. Kako predmetna naknada za održavanje općekorisnih funkcija šuma predstavlja svojevrsni doprinos za šume, to se radi o javnom trošku, koji zbog sadašnjeg zakonskog rješenja ne snose svi poduzetnici jednako i ravnomjerno.«

Predlagatelji predlažu pokretanje ustavnosudskog postupka i ukidanje osporenih članaka ZID ZOŠ-a.

B. Mjerodavne odredbe Ustava

6. Neposredno mjerodavne za ocjenu suglasnosti osporenih odredbi ZID-a ZOŠ/06 s Ustavom su članci 14. stavak 2., 49. stavak 2., 51. stavak 2. i 52. Ustava, kojima je propisano:

»Članak 14.

(...)

Svi su pred zakonom jednaki.«

»Članak 49.

(...)

(2) Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. (...)«

»Članak 51.

(...)

Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima.

(...)«

»Članak 52.

More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu.

Zakonom se određuje način na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti.«

III. OCJENA USTAVNOG SUDA

7. U ocjeni osporenih članaka ZID-a ZOŠ/06 Ustavni sud pošao je i od članka 5. stavka 1. Ustava kojim je propisano.

»Članak 5.

U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, ...

(...)«

8. Člankom 2. ZOŠ-a propisano je:

»Članak 2.

(1) Šume i šumska zemljišta dobra su od interesa za Republiku Hrvatsku te imaju njezinu osobitu zaštitu.

(2) Šume i šumska zemljišta zaštićuju se i koriste na način određen ovim Zakonom i posebnim propisima.«

Člankom 3. ZOŠ-a propisano je:

»Članak 3.

(1) Šume i šumska zemljišta specifično su prirodno bogatstvo te s općekorisnim funkcijama šuma uvjetuju poseban način upravljanja i gospodarenja.

(2) Općekorisne funkcije šuma jesu:

– zaštita tla od erozije vodom i vjetrom,

– uravnoteženje vodnih odnosa u krajobrazu te sprečavanje bujica i visokih vodnih valova,

– pročišćavanje voda procjeđivanjem kroz šumsko tlo te opskrba podzemnih tokova i izvorišta pitkom vodom,

– povoljni utjecaj na klimu i poljodjelsku djelatnost,

– pročišćavanje onečišćenoga zraka,

– utjecaj na ljepotu krajobraza,

– stvaranje povoljnih uvjeta za ljudsko zdravlje,

– osiguranje prostora za odmor i rekreaciju,

– uvjetovanje razvoja ekološkoga, lovnog i seoskoga turizma,

– očuvanje genofonda šumskoga drveća i ostalih vrsta šumske biocenoze,

– očuvanje biološke raznolikosti genofonda, vrsta, ekosustava i krajobraza,

– podržavanje opće i posebne zaštite prirode (nacionalni parkovi i dr.) šumovitog krajobraza,

– ublažavanje učinka »staklenika atmosfere« vezivanjem ugljika te obogaćivanje okoliša kisikom,

– opća zaštita i unapređivanje čovjekova okoliša postojanjem šumskih ekosustava kao biološkoga kapitala velike vrijednosti te

– značenje u obrani zemlje i razvoju lokalnih zajednica.«

8.1. Iz navedenog članka 3. ZOŠ-a slijedi da se općekorisne funkcije šuma sastoje u njihovom povoljnom utjecaju u prostoru na ostale ekosustave, na vodne ekološke sustave, agroekosustave i osobito na urbano-tehnološke zajednice.

Općekorisne funkcije šuma sastavljene su od ekoloških (ujednačavanje vodnog režima, pročišćavanje voda, protuerozijska uloga, klimatsko pročišćavanje zraka u urbanim sredinama), socijalnih (zdravstvo i rekreacija, estetska i turistička uloga) i socijalnoekoloških funkcija šuma (očuvanje genetičkog fonda, biološka raznolikost biljnog životinjskog svijeta, održavanje prirodnosti šume, proizvodnja kisika, vezivanje ugljičnog dioksida uz smanjenje učinka staklenika).

Dalje se iz navedenog dade zaključiti kako su obveznost, mjerljivost i čuvanje općekorisnih funkcija šuma svoje utemeljenje našle i u najvišim vrednotama ustavnopravnog poretka propisanim člankom 3. Ustava koji glasi:

»Članak 3.

Sloboda, jednakost, ... očuvanje prirode i čovjekova okoliša, ... najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.«

9. Prije svega valja istaknuti da naknada za općekorisne funkcije šuma, propisana osporenim člankom 62. stavkom 1. ZOŠ-a ima karakter jednog specifičnog, autonomnog parafiskalnog prihoda kojim se financira jedna specifična javna, općekorisna djelatnost.Koji se, konkretno, radovi u šumarstvu financiraju iz sredstava naknade za općekorisne funkcije šuma, te prema kojem se kriteriju ta sredstva raspoređuju propisano je člankom 64. ZOŠ-a koji glasi:

»Članak 64.

(1) Iz sredstava naknade općekorisnih funkcija šuma financiraju se:

1. radovi biološke obnove šuma,

2. radovi zaštite šuma,

3. radovi gospodarenja šumama na kršu,

4. radovi na sanaciji i obnovi sastojina ugroženih sušenjem i drugim nepogodama, izgradnja šumskih prometnica, razminiranje šumskih površina te ostali radovi prijeko potrebni za očuvanje i unapređenje općekorisne funkcije šume,

5. radove sjemenarske i rasadničarske djelatnosti u šumarstvu, očuvanje genofonda i podizanje klonskih sjemenskih plantaža,

6. znanstveni radovi iz područja šumarstva,

7. troškovi izrade, obnove i revizije programa gospodarenja šumoposjednika.

(2) Sredstva iz članka 62. ovoga Zakona za provedbu radova iz stavka 1. ovoga članka raspoređuju se razmjerno udjelu u površini šuma i šumskih zemljišta Republike Hrvatske u skladu sa šumskogospodarskim planovima i programima u području šumarstva na korištenje Trgovačkom društvu za šume u vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno šumoposjednicima.

(3) Postupak za ostvarivanje prava na sredstva iz članka 62. ovoga Zakona za izvršene radove u šumama šumoposjednika propisuje ministar.«

Iz članka 64. ZOŠ-a razvidno je da se radi o strogo namjenskim sredstvima, te da se sredstva naknade za općekorisne funkcije šuma ne mogu koristiti za druge namjene.

10. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da je člankom 26. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (»Narodne novine« broj 41/90.), izmijenjen članak 68. Zakona o šumama (»Narodne novine« broj 54/83., 32/87. i 47/89.), tako da je izmijenjen glasio:

»Član 26.

Član 68. mijenja se i glasi:

»Poduzeća i druge pravne osobe koje na teritoriju Republike obavljaju privrednu djelatnost, osim Poduzeća za šume i pravnih osoba koje gospodare šumama, plaćaju naknadu za korištenje općekorisnih funkcija šuma.

Naknada iz stava 1. ovoga člana plaća se od ukupnog prihoda u visini od 0,07% na poseban račun Poduzeća za šume za namjene iz člana 65a. stava 2. ovoga zakona, tromjesečno i po završnom računu.

Kontrolu izdvajanja sredstava iz člana 66. stava 3. ovoga zakona i obračuna i naplate sredstava iz stava 2. ovoga člana obavlja Služba društvenog knjigovodstva u Republici po periodičnom obračunu i završnom računu.

Ako obveznik plaćanja naknade ne obračuna ili ne uplati naknadu na poseban račun Poduzeća za šume, Služba društvenog knjigovodstva u Republici će iznos naknade obračunati i naplatiti iz sredstava obveznika koji se vode kod Službe društvenog knjigovodstva u Republici«.

Izmjena navedenih odredaba članka 68. učinjena je donošenjem ZOŠ/05 koji je u člancima 62. i 63. propisao:

»Članak 62.

(1) Pravne i fizičke osobe koje u Republici Hrvatskoj obavljaju gospodarsku djelatnost plaćaju naknadu za korištenje općekorisnih funkcija šuma.

(2) Naknada iz stavka 1. ovoga članka plaća se u visini 0,07% od ukupnog prihoda i uplaćuju se na poseban račun Trgovačkog društva za namjene iz članka 28. ovoga Zakona, tromjesečno i po završnome računu.

(3) Trgovačko društvo dužno je Vladi jednom godišnje podnijeti izvješće o ukupno naplaćenim naknadama iz stavka 2. ovoga članka i njihovu utrošku u prethodnoj godini.«

»Članak 63.

(1) Nadzor nad obračunom i naplatom sredstava iz članka 62. stavka 2. ovoga Zakona obavlja Financijska agencija po periodičnom obračunu i završnom računu.

(2) Ako obveznik plaćanja naknade ne obračuna ili ne uplati naknadu na poseban račun Trgovačkog društva, Financijska će agencija iznos naknade obračunati i naplatiti iz sredstava obveznika koji se vode kod poslovnih banaka, štedionica, vlastitih banaka ili Financijske agencije.«

Navedeni članci 62. i 63. ZOŠ/05 izmijenjeni su člancima 8. i 9. ZID-a ZOŠ/06, te člankom 1. ZI-a ZOŠ/10 tako da ti članci u cijelosti glase kako je to navedeno u točki 4.1. obrazloženja ove odluke.

Iz navedenog prikaza ZOŠ-a i njegovih novela razvidno je da fizičke osobe koje u Republici Hrvatskoj obavljaju gospodarsku djelatnost nikada nisu bile obveznici plaćanja te naknade, osim u kratkom razdoblju od 6. prosinca 2005. do 29. srpnja 2006.

Dakle, od 1990. do danas fizičke osobe koje u Republici Hrvatskoj obavljaju gospodarsku djelatnost bile su obveznici plaćanja naknade za općekorisne funkcije šuma samo u kratkom razdoblju, nešto manjem od osam mjeseci.

11. Prema ocjeni Ustavnog suda podnositelji prijedloga osnovano ukazuju na nesuglasnost osporenog članka 8. stavka 1. ZID-a ZOŠ/06 s navedenim odredbama Ustava.

Naime, prema stajalištu Ustavnog suda protivno je ustavnom jamstvu jednakopravnog položaja svih poduzetnika na tržištu (članak 49. stavak 2. Ustava) propisivanje obveza kojima se jedna grupa poduzetnika, konkretno pravne osobe koje u Republici Hrvatskoj obavljaju gospodarsku djelatnost, stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na drugu – fizičke osobe koje u Republici Hrvatskoj također obavljaju gospodarsku djelatnost.

Upravo je to učinjeno osporenim člankom 8. stavkom 1. ZID-a ZOŠ/06 prema pravnim osobama koje obavljajući gospodarsku djelatnost, na način da moraju plaćati naknadu za korištenje općekorisnih funkcija šuma u visini od 0,0265% od ukupnog prihoda (visina stope izmijenjena zadnjom novelom ZI-a ZOŠ/12 op. Ustavnog suda) i istu uplatiti na poseban račun Trgovačkog društva za namjene iz članka 64. ZOŠ-a, tromjesečno i po završnome računu.

Utvrđivanje izvora i načina financiranja određenih djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku legitimno je pravo zakonodavca, utemeljeno na članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava, prema kojoj odredbi zakonodavac samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje o uređivanju gospodarskih, političkih i pravnih odnosa u Republici Hrvatskoj.

Međutim, ako je zakonodavac smatrao da je potrebno u interesu cjelokupne društvene zajednice poboljšati općekorisne funkcije šuma, tada je obveza povećanog izdvajanja za tu svrhu trebala biti propisana za sve gospodarske subjekte (pravne i fizičke osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost) a sukladno njihovim mogućnostima, što bi bilo sukladno i članku 51. stavku 1. Ustava.

Svrha propisanog izdvajanja u konkretnom slučaju jest jedan od interesa Republike Hrvatske propisan člankom 6. ZOŠ/05 a koji se ostvaruje u zaštiti šuma i šumskih zemljišta te zaštiti i očuvanju općekorisnih funkcija šuma i biološke raznolikosti (čuvanju šuma, zaštiti šuma od bolesti i štetočina, od požara, izgradnje objekata u šumi i na šumskom zemljištu, utvrđivanjem posebnih uvjeta izgradnje i dr.), sve na način i pod uvjetima propisanim zakonom, pa i ta okolnost dodatno ide u prilog stajalištu o potrebi ravnomjernog raspoređivanja tereta javnih troškova.

Stoga se, ukazuje neosnovanim opterećivanje samo nekih osoba (konkretno pravnih koje obavljaju u Republici Hrvatskoj gospodarsku djelatnost) financijskim obvezama koje u konačnici imaju istu namjenu, a da istodobno nisu razvidni razlozi oslobađanja tih obveza u odnosu na fizičke osobe koje se bave gospodarskom djelatnošću, kao niti jasna i čvrsta mjerila prema kojima se to čini.

12. Ustavni sud nije prihvatio prijedloge predlagatelja glede odredbe članka 9. ZID-a ZOŠ/06 kojim se mijenja članak 63. Zakona o šumama (»Narodne novine« broj 140/05.), jer je utvrdio da se radi o odredbi koja je u uskoj sadržajnoj vezi s osporenim člankom 8. stavkom 1. ZID-a ZOŠ/06, te da opstojnost odredbe članka 63. ZOŠ-a ovisi o opstojnosti odredbe članka 62. istog Zakona.

13. Slijedom navedenog, Ustavni sud je na temelju članaka 43. stavka 1., 44. stavka 2. i 55. stavka 1. Ustavnog zakona riješio kao u odluci i rješenju.

14. Ustavni sud nije razmatrao dio prijedloga koji se temelji na članku 45. Ustavnog zakona jer je donio odluku o prijedlozima predlagatelja.

15. Odluka o objavi (točka III. izreke) temelji se na odredbi članka 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-I-1408/2010

U-I-2978/2010

U-I-3385/2010

U-I-2471/2011

U-I-1303/2012

Zagreb, 29. svibnja 2012.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Zamjenik predsjednice

dr. sc. Aldo Radolović, v. r.