MINISTARSTVO POMORSTVA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2386
Na temelju članka 142. točka 6. Zakona o zračnom prometu (»Narodne novine«, broj 69/09 i 84/11), ministar pomorstva, prometa i infrastrukture donosi
PRAVILNIK
O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O UVJETIMA I NAČINU IZDAVANJA SVJEDODŽBE PRUŽATELJA USLUGA U ZRAČNOJ PLOVIDBI
Članak 1.
U Pravilniku o uvjetima i načinu izdavanja svjedodžbe pružatelja usluga u zračnoj plovidbi (»Narodne novine«, br. 117/09), u članku 2. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Definicije pojmova iz ovoga Pravilnika nalaze se u Uredbama iz Dodataka D, F, G H i I ovoga Pravilnika.«
Članak 2.
U članku 3. stavak 4. mijenja se i glasi:
»(4) U smislu provedbe članaka 8., 9. i 9a. Uredbe iz Dodatka E ovoga Pravilnika nadležno tijelo je Ministarstvo.«
U stavku 6. brojka »8« zamjenjuje se brojkom »9«.
U stavku 7. brojka »9« zamjenjuje se brojkom »10«.
Članak 3.
U naslovu Dijela trećeg riječ »mora« zamjenjuje se rječju »moraju«.
Članak 4.
U članku 4. stavku 1. na kraju rečenice briše se točka i dodaju se riječi »osim u slučajevima iz članka 7., stavka 5. Uredbe iz Dodatka E ovoga Pravilnika.«
Članak 5.
U članku 5. stavak 1. mijenja se i glasi:
»(1) Za stjecanje Svjedodžbe, ANSP mora udovoljavati Zajedničkim zahtjevima utvrđenima Uredbama iz Dodataka F i H ovoga Pravilnika i to:
– općim zahtjevima, utvrđenima u Aneksu I Uredbe iz Dodatka F ovoga Pravilnika, a kojima trebaju udovoljavati svi ANSP-i, i
– specifičnim dodatnim zahtjevima utvrđenima u Aneksima II do V Uredbe iz Dodatka F ovoga Pravilnika te Uredbi H ovoga Pravilnika, kojima trebaju udovoljavati pojedini ANSP-i, ovisno o vrsti usluga koje pružaju.«
Članak 6.
U članku 8. stavku 1. riječi »Dodataka F, H i I« zamjenjuju se riječima »Dodataka F i H«
Članak 7.
U članku 10. stavcima 1. i 4. brojka »5« zamjenjuje se brojkom »6«.
Članak 8.
U članku 11. stavku 1. brojka »7« zamjenjuje se brojkom »8«.
Članak 9.
Naslov članka 12. i članak 12. mijenjaju se i glase:
»Kvalificirani subjekti
Članak 12.
(1) U smislu provedbe članaka 9. i 11. ovoga Pravilnika i članka 3. Uredbe iz Dodatka E ovoga Pravilnika, Agencija može u cijelosti ili djelomično povjeriti te poslove jednom ili više kvalificiranih subjekata.
(2) Kvalificirani subjekti moraju udovoljavati zahtjevima iz Aneksa I Uredbe iz Dodatka E ovoga Pravilnika.«
Članak 10.
Članak 13. mijenja se i glasi:
»Članak 13.
U smislu provedbe članaka 8. i 9. Uredbe iz Dodatka E ovoga Pravilnika, Ministarstvo imenuje ANSP kojemu je izdana Svjedodžba u skladu s odredbama Zakona o zračnom prometu, ovoga Pravilnika i Uredaba iz Dodataka D do I ovoga Pravilnika.«
Članak 11.
U članku 14. riječi »Priručnik za nadzor sigurnosti (Safety Oversight Manual)« zamjenjuju se riječima »priručnik za nadzor sigurnosti«.
Članak 12.
Članak 16. mijenja se i glasi:
»Usklađenost s međunarodnim propisima
Članak 16.
Ovaj Pravilnik usklađen je sa:
1) Uredbom (EZ) br. 549/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o definiranju pravnog okvira za stvaranje jedinstvenog europskog neba (Okvirna uredba) kako je izmijenjena i dopunjena Uredbom (EZ) br. 1070/2009 Europskoga parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009;
2) Uredbom (EZ) br. 550/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o pružanju usluga u zračnoj plovidbi unutar Jedinstvenog europskog neba (Uredba o pružanju usluga) kako je izmijenjena i dopunjena Uredbom (EZ) br. 1070/2009 Europskoga parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009;
3) Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 1035/2011 od 17. listopada 2011. o utvrđivanju zajedničkih zahtjeva za pružanje usluga u zračnoj plovidbi i izmjeni Uredaba (EZ) br. 482/2008 i (EU) br. 691/2010;
4) Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 1034/2011 od 17. listopada 2011. o nadzoru sigurnosti u upravljanju zračnim prometom i uslugama u zračnoj plovidbi i o izmjeni Uredbe (EU) br. 691/2010.
5) Uredbom Komisije (EZ-a) br. 482/2008 od 30. svibnja 2008. o uspostavljanju sustava za osiguravanje sigurnosti softvera, koji moraju uvesti pružatelji usluga u zračnoj plovidbi, i kojom se izmjenjuje i dopunjuje Aneks II. Uredbi (EZ-a) br. 2096/2005.«
Članak 13.
U članku 17. stavku 2. alineje šesta i sedma mijenjaju se i glase:
»– Dodatak F: Provedbena uredba Komisije (EU) br. 1035/2011 od 17. listopada 2011. o utvrđivanju zajedničkih zahtjeva za pružanje usluga u zračnoj plovidbi i izmjeni Uredaba (EZ) br. 482/2008 i (EU) br. 691/2010;
– Dodatak G: Provedbena uredba Komisije (EU) br. 1034/2011 od 17. listopada 2011. o nadzoru sigurnosti u upravljanju zračnim prometom i uslugama u zračnoj plovidbi i o izmjeni Uredbe (EU) br. 691/2010.«
Alineja deveta mijenja se i glasi:
»– Dodatak I: Uredba (EZ) br. 1070/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o izmjenama i dopunama Uredbe (EZ) br. 549/2004, (EZ) br. 550/2004, (EZ) br. 551/2004 i (EZ) br. 552/2004 radi poboljšanja izvedbe i održivosti Europskog zrakoplovnog sustava.«
Članak 14.
U cijelom tekstu Pravilnika riječi: »Agencija za civilno zrakoplovstvo« u odgovarajućem rodu, broju i padežu zamjenjuju se riječima: »Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo« u odgovarajućem rodu, broju i padežu.
Članak 15.
Dodatak F mijenja se i glasi:
»DODATAK F
PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 1035/2011
od 17. listopada 2011.
o utvrđivanju zajedničkih zahtjeva za pružanje usluga u zračnoj plovidbi i izmjeni Uredaba (EZ) br. 482/2008 i (EU) br. 691/2010
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 550/2004 Europskoga parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o pružanju usluga u zračnoj plovidbi u jedinstvenom europskom nebu (Uredba o pružanju usluga)[1], a posebno njezine članke 4., 6. i 7.,
uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 216/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća od 20. veljače 2008. o zajedničkim pravilima u području civilnog zrakoplovstva i osnivanju Europske agencije za sigurnost zračnog prometa i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 91/670/EEZ, Uredbe (EZ) br. 1592/2002 i Direktive 2004/36/EZ[2], a posebno njezin članak 8.b stavak 6.,
budući da:
(1) Sukladno Uredbi (EZ) br. 216/2008 Komisija, uz pomoć Europske agencije za sigurnost zračnog prometa, mora donijeti provedbena pravila za pružanje usluga upravljanja zračnim prometom i usluga u zračnoj plovidbi (ATM/ANS) u cijeloj Uniji. Člankom 8.b stavkom 6. te Uredbe zahtijeva se da se ta provedbena pravila temelje na Uredbama donesenim u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 549/2004 Europskoga parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o propisivanju okvira za stvaranje jedinstvenog europskog neba (okvirna Uredba)[3].
(2) Pružanje usluga u zračnoj plovidbi unutar Unije moraju certificirati države članice ili Agencija. Pružateljima usluga u zračnoj plovidbi koji udovoljavaju zajedničkim zahtjevima izdaje se svjedodžba u skladu s člankom 7. Uredbe (EZ) br. 550/2004 i člankom 8.b stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 216/2008.
(3) Primjena zajedničkih zahtjeva utvrđenih u skladu s člankom 6. Uredbe (EZ) br. 550/2004 i člankom 8.b Uredbe (EZ) br. 216/2008. ne smije dovesti u pitanje suverenitet država članica nad njihovim zračnim prostorom i zahtjeve država članica koji se odnose na javni red, javnu sigurnost i područje obrane, kako je navedeno u članku 13. Uredbe (EZ) br. 549/2004. Zajednički zahtjevi ne smiju uključivati vojne operacije i školovanje, kako je predviđeno u članku 1. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 549/2004 i članku 1. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 216/2008.
(4) Pri utvrđivanju zajedničkih zahtjeva za pružanje usluga u zračnoj plovidbi potrebno je uzeti u obzir pravni status pružatelja usluga u zračnoj plovidbi u državama članicama. Nadalje, kad određena organizacija obavlja djelatnosti koje nisu pružanje usluga u zračnoj plovidbi, zajedničke zahtjeve ne treba primjenjivati na te druge djelatnosti ili na sredstva dodijeljena djelatnostima koje nisu pružanje usluga u zračnoj plovidbi, ukoliko nije predviđeno drukčije.
(5) Primjena zajedničkih zahtjeva na pružatelje usluga u zračnoj plovidbi mora biti razmjerna rizicima povezanim sa specifičnim obilježjima svake djelatnosti, kao što su broj i/ili narav i karakteristike obrađenih kretanja. U slučaju da određeni pružatelji usluga u zračnoj plovidbi odluče ne koristiti pravo pružanja prekograničnih usluga unutar jedinstvenog europskog neba, nadležno tijelo mora imati pravo da tim pružateljima usluga dopusti da se srazmjerno pridržavaju određenih općih zahtjeva za pružanje usluga u zračnoj plovidbi i određenih specifičnih zahtjeva za pružanje usluga u zračnoj plovidbi. Stoga, ograničenja vezana uz svjedodžbu moraju odražavati narav i opseg odstupanja.
(6) Da bi se zajamčilo propisno funkcioniranje programa certifikacije, države članice moraju u okviru svojih godišnjih izvješća dostaviti Komisiji i Agenciji sve relevantne informacije o odstupanjima koje je odobrilo njihovo nadležno tijelo.
(7) Različite vrste usluga u zračnoj plovidbi ne podliježu nužno istim zahtjevima. Stoga zajedničke zahtjeve treba prilagoditi specifičnim karakteristikama svake vrste usluga.
(8) Teret dokazivanja udovoljavanja primjenjivim zajedničkim zahtjevima obveza je pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, za razdoblje valjanosti svjedodžbe i za sve usluge koje su njom obuhvaćene.
(9) Kako bi se osigurala učinkovita primjena zajedničkih zahtjeva, treba uspostaviti sustav redovitog nadzora i provjere udovoljavanja ovim zajedničkim zahtjevima i ograničenjima specificiranim u svjedodžbi. Prije izdavanja svjedodžbe, nadležno tijelo treba ispitati prikladnost pružatelja usluga, a jednom godišnje treba ocijeniti da li pružatelji usluga u zračnoj plovidbi, kojima je to tijelo izdalo svjedodžbu, nastavljaju udovoljavati tim zahtjevima. Stoga bi ono, na temelju procjene rizika, trebalo uspostaviti i godišnje ažurirati okvirni program inspekcijskih pregleda koji obuhvaća sve pružatelje usluga kojima je izdalo svjedodžbu. Taj program bi trebao omogućiti inspekcijski pregled svih relevantnih dijelova pružatelja usluga u zračnoj plovidbi unutar realnog vremenskog okvira. Prilikom ocjenjivanja da li imenovani pružatelji operativnih usluga u zračnom prometu i pružatelji meteoroloških usluga udovoljavaju zajedničkim zahtjevima, nadležno tijelo mora imati pravo provjeriti relevantne zahtjeve koji proizlaze iz međunarodnih obveza predmetne države članice.
(10) Stručni nadzori nacionalnih nadzornih tijela (peer-reviews) trebali bi doprinositi ostvarivanju zajedničkog pristupa nadzoru pružatelja usluga u zračnoj plovidbi u cijeloj Uniji. Komisija, u suradnji s državama članicama i Agencijom, može organizirati ove stručne nadzore, koje bi trebale biti usklađene s aktivnostima koje se poduzimaju u okviru članka 24. i 54. Uredbe (EZ) br. 216/2008 i bilo kojih drugih međunarodnih programa praćenja i nadzora. Time bi se izbjeglo udvostručavanje poslova. Kako bi se tijekom stručnog nadzora omogućila razmjena iskustava i najbolje prakse, bilo bi poželjno da sudjeluju stručnjaci iz nadležnog tijela.
(11) EUROCONTROL je razvio sigurnosne regulatorne zahtjeve (ESARR) koji su od najveće važnosti za sigurno pružanje operativnih usluga u zračnom prometu. U skladu s Uredbom (EZ) br. 550/2004, Komisija mora identificirati i usvojiti relevantne odredbe ESARR-a u uredbama Unije. ESARR-i uvršteni u Uredbu Komisije (EZ) br. 2096/2005 od 20. prosinca 2005. o utvrđivanju zajedničkih zahtjeva za pružanje usluga u zračnoj plovidbi[4] čine osnovu ovih provedbenih pravila.
(12) Kod donošenja Uredbe (EZ) br. 2096/2005, Komisija je zaključila da nije primjereno ponavljati odredbe ESARR-a 2 o izvješćivanju i procjeni događaja povezanih sa sigurnošću u ATM-u, koje se obuhvaćene Uredbom (EU) br. 996/2010 Europskoga parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o istragama i sprečavanju nesreća i nezgoda u civilnom zrakoplovstvu i stavljanju izvan snage Direktive 94/56/EZ[5] i Direktivom 2003/42/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2003. o izvješćivanju o događajima povezanima sa sigurnošću u civilnome zrakoplovstvu[6]. Međutim, potrebno je donijeti nove odredbe o događajima povezanima sa sigurnošću kako bi se od nadležnog tijela, kako je definirano u ovoj Uredbi, tražilo da provjerava da li pružatelji operativnih usluga u zračnom prometu, kao i pružatelji usluga komunikacije, navigacije ili nadzora, poštuju dogovore potrebne za izvješćivanje o takvim događajima i za njihovo procjenjivanje.
(13) Posebno treba naglasiti da je, kao prvo, upravljanje sigurnošću ona funkcija u okviru usluga u zračnoj plovidbi koja osigurava utvrđivanje, ocjenjivanje i zadovoljavajuće ublažavanje svih sigurnosnih rizika, i drugo, da formalan i sustavan pristup sustavima za upravljanje sigurnošću i sustavima za upravljanje, u smislu postizanja cjelovitog sustavnog pristupa, maksimizira koristi u području sigurnosti na vidljiv i sljediv način. Agencija mora dodatno ocijeniti sigurnosne zahtjeve iz ove Uredbe i uključiti ih u zajedničku regulatornu strukturu za sigurnost civilnog zrakoplovstva.
(14) Dok Agencija ne izradi provedbene mjere za prijenos relevantnih standarda Međunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo (ICAO) u Unijine provedbene mjere, prihvatljive načine udovoljavanja, certifikacijske specifikacije i smjernice, pružatelji usluga u zračnoj plovidbi trebali bi djelovati u skladu s odgovarajućim standardima ICAO-a. Radi omogućavanja prekograničnog pružanja usluga u zračnoj plovidbi, i do završetka poslova Agencije na izradi relevantnih mjera za prijenos standarda ICAO-a, države članice, Komisija i Agencija trebale bi, u uskoj suradnji s EUROCONTROL-om kada je to primjereno, raditi na smanjenju razlika prijavljenih od strane država članica u primjeni standarda ICAO-a u području usluga u zračnoj plovidbi, kako bi se između država članica postigao zajednički set standarda unutar jedinstvenog europskog neba.
(15) Različiti nacionalni aranžmani u odnosu na odgovornost, ne bi smjeli onemogućavati pružatelje usluga u zračnoj plovidbi u sklapanju sporazuma o prekograničnom pružanju usluga, nakon što oni utvrde aranžmane za pokrivanje gubitaka zbog šteta proizašlih iz odgovornosti u skladu s primjenjivim pravom. Korištena metoda mora biti u skladu sa zahtjevima nacionalnog prava. Države članice koje dopuštaju pružanje usluga u zračnoj plovidbi u cijelom zračnom prostoru koji je pod njihovom nadležnošću ili u dijelu tog prostora bez certifikacije u skladu s Uredbom (EZ) br. 550/2004, trebaju osigurati pokriće za odgovornosti tih pružatelja usluga u zračnoj plovidbi.
(16) Agencija mora dodatno procijeniti odredbe iz ove Uredbe, posebno one koje se odnose na sigurnosnu procjenu promjena u pružanju usluga u zračnoj plovidbi od strane certificiranih organizacija i inženjerskog i tehničkog osoblja, i izdati mišljenje o njihovoj prilagodbi cjelovitom sustavnom pristupu, uzimajući u obzir integraciju tih odredaba u buduću zajedničku regulatornu strukturu za sigurnost civilnog zrakoplovstva, kao i iskustva interesnih skupina i nadležnih tijela u području nadzora sigurnosti.
(17) Uredbom (EZ) br. 551/2004 Europskoga parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o organizaciji i upotrebi zračnog prostora u jedinstvenom europskom nebu (‘Uredba o zračnom prostoru’)[7] zahtijeva se uspostavljanje posebnih funkcija koje se nazivaju mrežnim funkcijama, kako bi se omogućila optimalna upotreba zračnog prostora i nedovoljnih resursa, omogućavajući istovremeno korisnicima maksimalan pristup zračnom prostoru i upotrebu preferiranih putanja. Kao što je predviđeno Uredbom (EZ) br. 551/2004, Uredbom Komisije (EU) 677/2011 od 7. srpnja 2011. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu mrežnih funkcija za upravljanje zračnim prometom (ATM) i izmjeni Uredbe (EU) br. 691/2010[8] utvrđuju se prava, obveze i odgovornosti subjekata uključenih u izvođenje tih funkcija.
(18) Radi sigurnog izvođenja određenih mrežnih funkcija, subjekt koji u njima sudjeluje podliježe određenim zahtjevima. Cilj tih zahtjeva je osiguravanje da subjekt ili organizacija djeluje na siguran način, a oni su utvrđeni u Prilogu VI. Uredbi (EU) br. 677/2011. To su sigurnosni zahtjevi za organizaciju, koji su vrlo slični općim zahtjevima za pružanje usluga u zračnoj plovidbi koji su utvrđeni u Prilogu I. ovoj Uredbi, ali su prilagođeni sigurnosnim odgovornostima mrežnih funkcija.
(19) Stoga se Uredba (EZ) br. 2096/2005 stavlja izvan snage.
(20) Uredbu Komisije (EZ) br. 482/2008 od 30. svibnja 2008. o uspostavljanju sustava za osiguravanje sigurnosti softvera, koji moraju uvesti pružatelji usluga u zračnoj plovidbi i o izmjeni Priloga II. Uredbi (EZ) br. 2096/2005[9] i Uredbu Komisije (EU) br. 691/2010 od 29. srpnja 2010. o utvrđivanju plana mjerenja učinkovitosti za usluge u zračnoj plovidbi i mrežne funkcije i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2096/2005 o utvrđivanju zajedničkih zahtjeva za pružanje usluga u zračnoj plovidbi[10] treba izmijeniti kako bi se prilagodile ovoj Uredbi.
(21) Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za jedinstveno nebo osnovanim člankom 5. Uredbe (EZ) br. 549/2004,
DONIJELA JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Predmet i područje primjene
Ovom se Uredbom utvrđuju zajednički zahtjevi za pružanje usluga u zračnoj plovidbi.
Međutim, osim ako se u Prilogu I. ili II. ne odredi drukčije, ti se zajednički zahtjevi ne primjenjuju na:
(a) aktivnosti pružatelja usluga u zračnoj plovidbi koje nisu pružanje usluga u zračnoj plovidbi;
(b) resurse dodijeljene za aktivnosti izvan okvira pružanja usluga u zračnoj plovidbi.
Članak 2.
Definicije
Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije iz članka 2. Uredbe (EZ) br. 549/2004 i članka 3. Uredbe (EZ) br. 216/2008. Međutim, ne primjenjuje se definicija ‘svjedodžbe’ iz članka 2. stavka 15. Uredbe (EZ) br. 549/2004.
Primjenjuju se također sljedeće definicije:
(1) ‘radovi iz zraka’ znači operacije zrakoplova u kojima se zrakoplov koristi za specijalizirane usluge, kao što su poljoprivreda, građevinarstvo, snimanje iz zraka, geodetska izmjera, promatranje i patroliranje, potraga i spašavanje ili oglašavanje u zraku;
(2) ‘komercijalni zračni prijevoz’ znači bilo koja operacija zrakoplova koja uključuje prijevoz putnika, tereta ili pošte za naplatu ili drugu vrstu naknade;
(3) ‘funkcionalni sustav’ znači kombinacija sustava, postupaka i ljudskih resursa organiziranih za obavljanje neke funkcije u okviru ATM-a;
(4) ‘opće zrakoplovstvo’ znači bilo koja operacija civilnim zrakoplovom osim radova iz zraka ili komercijalnog zračnog prijevoza;
(5) ‘nacionalno nadzorno tijelo’ znači tijelo ili tijela koja su imenovale ili uspostavile države članice kao svoje nacionalno nadzorno tijelo sukladno članku 4. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 549/2004;
(6) ‘opasnost’ znači bilo koje stanje, događaj ili okolnost koji bi mogli dovesti do nesreće;
(7) ‘organizacija’ znači subjekt koji pruža usluge u zračnoj plovidbi;
(8) ‘operativna organizacija’ znači organizacija odgovorna za pružanje inženjerskih i tehničkih usluga, kao podrška operativnim uslugama u zračnom prometu te uslugama komunikacije, navigacije ili nadzora;
(9) ‘rizik’ znači kombinacija sveukupne vjerojatnosti ili učestalosti pojavljivanja štetnog učinka izazvanog opasnošću i ozbiljnosti tog učinka;
(10) ‘osiguravanje sigurnosti’ znači sve planirane i sustavne radnje potrebne za osiguravanje odgovarajućeg povjerenja da proizvod, usluga, organizacija ili funkcionalni sustav postižu prihvatljivu ili zadovoljavajuću sigurnost;
(11) ‘sigurnosni cilj’ je kvalitativna ili kvantitativna izjava kojom se određuje maksimalna učestalost ili vjerojatnost pojave opasnosti;
(12) ‘sigurnosni zahtjev’ znači sredstva za ublažavanje rizika, definirana iz strategije ublažavanja rizika kojom se ostvaruje određeni sigurnosni cilj, uključujući organizacijske, operativne, proceduralne i funkcionalne zahtjeve, kao i zahtjeve za performansu i interoperabilnost ili karakteristike radnog okruženja;
(13) ‘usluge’ znači ili pojedinu uslugu u zračnoj plovidbi ili skup takvih usluga;
(14) ‘pan-europska usluga u zračnoj plovidbi’ znači usluga u zračnoj plovidbi koja je osmišljena i uspostavljena za korisnike unutar većine država članica ili unutar svih država članica i koja se također može proširiti izvan zračnog prostora područja na koji se Ugovor primjenjuje.
(15) ‘pružatelj usluga u zračnoj plovidbi’ znači bilo koji javni ili privatni subjekt koji pruža usluge u zračnoj plovidbi za opći zračni promet, uključujući organizaciju koja je zatražila svjedodžbu za pružanje takvih usluga.
Članak 3.
Nadležno tijelo za certificiranje
1. Za potrebe ove Uredbe, nadležno tijelo za certificiranje pružatelja usluga u zračnoj plovidbi je:
(a) za organizacije čije je glavno mjesto poslovanja i, ako postoji, registrirano sjedište smješteno u državi članici, nacionalno nadzorno tijelo koje imenuje ili uspostavlja ta država članica;
(b) za organizacije koje pružaju usluge u zračnoj plovidbi u zračnom prostoru područja na koje se Ugovor primjenjuje i čije je glavno mjesto poslovanja i, ako postoji, registrirano sjedište smješteno izvan područja koje podliježe odredbama Ugovora, Agencija;
(c) za organizacije koje pružaju pan-europske usluge u zračnoj plovidbi u zračnom prostoru područja na koje se primjenjuje Ugovor, Agencija.
2. Nadležno tijelo za nadzor sigurnosti je tijelo određeno u skladu s člankom 3. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 1034/2011[11].
Članak 4.
Izdavanje svjedodžbi
1. Kako bi dobile svjedodžbu potrebnu za pružanje usluga u zračnoj plovidbi, ne dovodeći u pitanje članak 7. stavak 5. Uredbe (EZ) br. 550/2004, organizacije moraju udovoljiti:
(a) općim zahtjevima za pružanje usluga u zračnoj plovidbi navedene u Prilogu I.;
(b) dodatnim specifičnim zahtjevima navedenim u Prilozima II. do V. u skladu s vrstom usluge koju pružaju.
2. Nadležno tijelo provjerava sukladnost organizacije sa zajedničkim zahtjevima prije nego što joj izda svjedodžbu.
3. Organizacija se mora uskladiti sa zajedničkim zahtjevima najkasnije do trenutka izdavanja svjedodžbe, u skladu sa:
(a) člankom 7. Uredbe (EZ) br. 550/2004;
(b) člankom 8.b stavkom 2. i člankom 22.a točkama (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 216/2008.
Članak 5.
Odstupanja
1. Odstupajući od članka 4. stavka 1., određeni pružatelji usluga u zračnoj plovidbi mogu odlučiti da ne iskoriste mogućnost pružanja prekograničnih usluga te se mogu odreći prava na uzajamno priznavanje unutar jedinstvenog europskog neba.
U tim okolnostima, oni mogu podnijeti zahtjev za svjedodžbu koja je ograničena na zračni prostor pod nadležnošću države članice iz članka 7. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 550/2004.
2. Za podnošenje zahtjeva, kako je navedeno u stavku 1., pružatelj usluga u zračnom prometu mora pružati usluge ili planirati njihovo pružanje samo u odnosu na jednu ili više sljedećih kategorija:
(a) radovi iz zraka;
(b) opće zrakoplovstvo;
(c) komercijalni zračni prijevoz ograničen na zrakoplove s manje od 10 tona najveće dopuštene uzletne mase ili s manje od 20 putničkih sjedala;
(d) komercijalni zračni prijevoz s manje od 10 000 vožnji godišnje, bez obzira na najveću dopuštenu uzletnu masu i broj putničkih sjedala; pod ‘vožnjom’ se podrazumijeva zbroj polijetanja i slijetanja koji se izračunava kao prosjek tijekom razdoblja od tri prethode godine.
Kako bi podnio ovakav zahtjev, pružatelj usluga u zračnoj plovidbi, koji nije pružatelj operativnih usluga u zračnom prometu, mora imati godišnji bruto promet od 1 000 000 eura ili manje u odnosu na usluge koje pruža ili namjerava pružati.
Kada zbog objektivnih praktičnih razloga pružatelj usluga u zračnoj plovidbi ne može predočiti dokaz o ispunjavanju ovih kvalifikacijskih kriterija, nadležno tijelo može prihvatiti analogne brojčane vrijednosti ili prognoze u odnosu na gornje granične vrijednosti definirane u prvom i drugom podstavku.
Kod podnošenja ovakvog zahtjeva, pružatelj usluga u zračnoj plovidbi mora nadležnom tijelu istovremeno predočiti relevantan dokaz o ispunjavanju kvalifikacijskih kriterija.
3. Nadležno tijelo može odobriti specifična odstupanja podnositeljima zahtjeva koji ispunjavaju kriterije iz stavka 1., razmjerno njihovom udjelu u upravljanju zračnim prometom u zračnom prostoru pod nadležnošću dotične države članice.
Ta se odstupanja mogu odnositi samo na zahtjeve navedene u Prilogu I.
Međutim, za sljedeće zahtjeve se ne odobravaju nikakva odstupanja:
(a) tehnička i operativna stručnost i sposobnost (točka 1.);
(b) upravljanje sigurnošću (točka 3.1.);
(c) ljudski resursi (točka 5.);
(d) otvoreno i transparentno pružanje usluga u zračnoj plovidbi (točka 8.1.).
4. Osim odstupanja predviđenih u stavku 3., nadležno tijelo može odobriti odstupanja podnositeljima zahtjeva koji pružaju usluge aerodromskih letnih informacija, s najviše jednim redovitim radnim mjestom u bilo kojoj zračnoj luci. To može učiniti razmjerno udjelu podnositelja zahtjeva ATM-u u zračnom prostoru pod nadležnošću dotične države članice.
Ta se odstupanja mogu odnositi samo na sljedeće zahtjeve iz točke 3. Priloga II.:
(a) odgovornost za upravljanje sigurnošću te zahtjeve u vezi s vanjskim uslugama i dobavljačima (točka 3.1.2. podtočke (b) i (e));
(b) interne preglede stanja sigurnosti (točka 3.1.3. podtočka (a));
(c) sigurnosne zahtjeve za procjenu i ublažavanje rizika u vezi s promjenama (3.2.).
5. Ne odobravaju se odstupanja od zahtjeva iz Priloga III., IV. ili V.
6. U skladu s Prilogom II. Uredbe (EZ) br. 550/2004, nadležno tijelo mora:
(a) specificirati narav i opseg odstupanja u uvjetima priloženim svjedodžbi, naznačujući njegovu pravnu osnovu;
(b) vremenski ograničiti rok važenja svjedodžbe, kada se to smatra nužnim radi nadzora;
(c) pratiti da li pružatelji usluga u zračnoj plovidbi i dalje udovoljavaju uvjetima za odstupanje.
Članak 6.
Dokazivanje udovoljavanja zahtjevima
1. Na zahtjev nadležnog tijela, organizacije dostavljaju sve relevantne dokaze kako bi dokazale da udovoljavaju važećim zajedničkim zahtjevima. Organizacije mogu u potpunosti koristiti postojeće podatke.
2. Certificirana organizacija dužna je obavijestiti nadležno tijelo o planiranim promjenama u njezinom pružanju usluga u zračnoj plovidbi, koje bi mogle utjecati na njezinu sukladnost s primjenjivim zajedničkim zahtjevima ili, ako je primjenjivo, s uvjetima priloženim svjedodžbi.
3. Kada certificirana organizacija više ne udovoljava primjenjivim zajedničkim zahtjevima ili, gdje je to primjereno, uvjetima priloženim uz svjedodžbu nadležno tijelo, u roku od jednog mjeseca od datuma otkrivanja nesukladnosti, zahtijeva od organizacije poduzimanje korektivnih mjera.
O toj se odluci odmah obavještava odgovarajuća organizacija.
Prije nego li dotičnoj organizaciji dostavi svoje odobrenje, nadležno tijelo provjerava jesu li korektivne akcije provedene.
Ako nadležno tijelo smatra da korektivne mjere nisu bile pravilno provedena unutar roka dogovorenog s organizacijom, ono poduzima odgovarajuće prisilne mjere kako je predviđeno u članku 7. stavku 7. Uredbe (EZ) br. 550/2004 te članku 10., članku 22.a točki (d) i člancima 25. i 68. Uredbe (EZ) br. 216/2008, vodeći računa o osiguranju kontinuiteta pružanja usluga u zračnoj plovidbi.
Članak 7.
Omogućavanje praćenja udovoljavanja zahtjevima
Organizacije moraju omogućiti inspekcije i nadzore koje provodi nadležno tijelo ili kvalificirani subjekt koji djeluje u njegovo ime, uključujući posjete na samoj lokaciji i posjete bez prethodne najave.
Ovlaštene osobe moraju imati ovlasti za obavljanje sljedećih radnji:
(a) pregled relevantnih evidencija, podataka, postupaka te bilo kojih drugih materijala relevantnih za pružanje usluga u zračnoj plovidbi;
(b) uzimanje kopija ili izvadaka takvih evidencija, podataka, procedura i drugih materijala;
(c) traženje usmenog objašnjenja na licu mjesta;
(d) ulaženje u relevantne službene prostorije, terene ili prijevozna sredstva.
Takve inspekcije i nadzori, kada ih provodi nadležno tijelo ili kvalificirani subjekt koji djeluje u njegovo ime, provode se u skladu sa zakonskim odredbama države članice u kojoj se provode
Članak 8.
Kontinuirano udovoljavanje zahtjevima
Na temelju dokaza koji su mu na raspolaganju, nadležno tijelo prati na godišnjoj osnovi kontinuirano udovoljavanje zahtjevima organizacija koje je ono certificiralo.
U tu svrhu nadležno tijelo donosi i jednom godišnje ažurira okvirni program inspekcijskih pregleda kojim su obuhvaćeni svi pružatelji usluga koje je ono certificiralo, a koji se temelji na procjeni rizika povezanih s različitim poslovima od kojih se sastoje pružene usluge u zračnoj plovidbi. Ono se prije donošenja takvog programa savjetuje s dotičnom organizacijom, kao i, u slučaju potrebe, s bilo kojim drugim nadležnim tijelom na koje se to odnosi.
U programu se navodi predviđeni interval inspekcijskih pregleda različitih lokacija.
Članak 9.
Sigurnosni propisi za inženjersko i tehničko osoblje
U odnosu na pružanje operativnih usluga u zračnom prometu te usluga komunikacije, navigacije i nadzora, nadležno tijelo ili bilo koje drugo tijelo koje je imenovala država članica za obavljanje ove zadaće:
(a) izdaje odgovarajuća sigurnosna pravila za inženjersko i tehničko osoblje koje obavlja operativne zadatke povezane sa sigurnošću;
(b) osigurava odgovarajući i primjeren nadzor sigurnosti nad inženjerskim i tehničkim osobljem, kojemu je bilo koja operativna organizacija povjerila izvođenje operativnih zadataka povezanih sa sigurnošću;
(c) na objektivnim osnovama i nakon propisno provedenog ispitivanja, poduzima odgovarajuće radnje u odnosu na operativnu organizaciju i/ili njezino tehničko i inženjersko osoblje, koji ne ispunjavaju zahtjeve iz točke 3.3. Priloga II.;
(d) provjerava da li su uspostavljene odgovarajuće metode kojima se osigurava da treće strane, kojima su povjereni operativni zadaci povezani sa sigurnošću, udovoljavaju zahtjevima iz točke 3.3. Priloga II.
Članak 10.
Procedura stručnog nadzora
1. U suradnji s državama članicama i Agencijom, Komisija može organizirati stručne nadzore nacionalnih nadzornih tijela u skladu sa stavcima 2. do 6.
2. Stručni nadzor izvodi tim nacionalnih stručnjaka i, ako je primjereno, promatrači iz Agencije.
Tim se sastoji od stručnjaka iz najmanje triju različitih država članica i Agencije.
Stručnjaci ne sudjeluju u stručnim nadzorima u državi članici u kojoj su zaposleni.
Komisija osniva i održava skupinu nacionalnih stručnjaka koje imenuju države članice, kojom su obuhvaćeni svi aspekti zajedničkih zahtjeva navedenih u članku 6. Uredbe (EZ) br. 550/2004.
3. Najmanje 3 mjeseca prije stručnog nadzora, Komisija obavješćuje dotičnu državu članicu i nacionalno nadzorno tijelo o stručnom nadzoru, o planiranom datumu njegovog provođenja i o identitetu stručnjaka koji u njoj sudjeluju.
Država članica u čijem će se nacionalnom nadzornom tijelu provesti nadzor, odobrava tim stručnjaka prije nego li on bude mogao pristupiti stručnom nadzoru.
4. U roku od tri mjeseca od datuma provođenja nadzora, tim koji obavlja nadzor sastavlja, konsenzusom, izvješće koje može sadržavati preporuke.
Komisija saziva sastanak s Agencijom, stručnjacima i nacionalnim nadzornim tijelom kako bi raspravili to izvješće.
5. Komisija prosljeđuje izvješće državi članici na koju se isto odnosi.
Država članica može u roku od tri mjeseca od datuma primitka izvješća dostaviti svoje primjedbe.
Te primjedbe uključuju, ako je to relevantno, mjere koje je država članica poduzela ili namjerava poduzeti u definiranom roku kao odgovor na izvješće o stručnom nadzoru.
Osim ako nije drukčije dogovoreno s dotičnom državom članicom, izvješće i daljnji postupci koji se budu poduzimali na temelju tog izvješća se ne objavljuju.
6. Komisija jedanput godišnje, putem Odbora za jedinstveno nebo, obavješćuje države članice o glavnim nalazima ovih stručnih nadzora.
Članak 11.
Prijelazne odredbe
1. Za pružatelje usluga u zračnoj plovidbi koji na datum stupanja na snagu ove Uredbe imaju svjedodžbu izdanu u skladu s Uredbom (EZ) br. 2096/2005, smatra se da imaju svjedodžbu izdanu u skladu s ovom Uredbom.
2. Podnositelji zahtjeva za izdavanje svjedodžbe za pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, koji su svoj zahtjev predali prije datuma stupanja na snagu ove Uredbe i kojima na taj datum svjedodžba već nije bila izdana, moraju dokazati sukladnost s odredbama ove Uredbe prije nego što im se izda svjedodžba.
3. Ako su organizacije, za koje je nadležno tijelo u skladu s člankom 3. Agencija, predale zahtjev za izdavanje svjedodžbe nacionalnom nadzornom tijelu države članice prije stupanja na snagu ove Uredbe, nacionalno nadzorno tijelo će dovršiti postupak certificiranja u suradnji s Agencijom i nakon izdavanja svjedodžbe dostaviti dokumentaciju Agenciji.
Članak 12.
Stavljanje izvan snage
Uredba (EZ) br. 2096/2005 stavlja se izvan snage.
Članak 13.
Izmjena Uredbe (EZ) br. 482/2008
Uredba (EZ) br. 482/2008 mijenja se kako slijedi:
(1) u članku 4. stavku 5., upućivanje na ‘Uredbu (EZ) br. 2096/2005’ zamjenjuje se upućivanjem na ‘Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 1035/2011*.
(2) članak 6. se briše;
(3) u Prilogu I., u točkama 1. i 2. upućivanje na ‘Uredbu (EZ) br. 2096/2005’ zamjenjuje se upućivanjem na ‘Provedbenu uredbu (EU) br. 1035/2011’.
* SL L 271, 18. 10. 2011., str. 23.’;
Članak 14.
Izmjene Uredbe (EU) br. 691/2010
U Uredbi (EU) br. 691/2010 briše se članak 25.
Članak 15.
Stupanje na snagu
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 17. listopada 2011.
Za Komisiju
Predsjednik
José Manuel BARROSO
PRILOG I.
OPĆI ZAHTJEVI ZA PRUŽANJE USLUGA U ZRAČNOJ PLOVIDBI
1. TEHNIČKA I OPERATIVNA STRUČNOST I SPOSOBNOST
Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi moraju biti sposobni pružati usluge na siguran, učinkovit, kontinuiran i održiv način u skladu s razumnim opsegom opće potražnje za takvim uslugama u nekom određenom zračnom prostoru. U tu svrhu, oni moraju održavati adekvatni tehnički i operativni kapacitet i stručne kadrove.
2. ORGANIZACIJSKA STRUKTURA I UPRAVLJANJE
2.1 Organizacijska struktura
Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi uspostavljaju svoju organizaciju i upravljaju njom u skladu sa strukturom koja podržava sigurno, učinkovito i kontinuirano pružanje usluga u zračnoj plovidbi.
Organizacijskom strukturom se određuju:
(a) ovlasti, dužnosti i odgovornosti osoba raspoređenih na određeno radno mjesto, posebno za rukovodeće osoblje koje je odgovorno za funkcije vezane uz sigurnost, kvalitetu, zaštitu, financije i ljudske resurse;
(b) odnosi i linije odgovornosti između raznih dijelova i procesa organizacije.
2.2. Upravljanje organizacijom
2.2.1 Plan poslovanja
Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi izrađuju plan poslovanja koji kao minimum obuhvaća razdoblje od pet godina. Plan poslovanja:
(a) određuje opće ciljeve pružatelja usluga u zračnoj plovidbi i njegovu strategiju za postizanje tih ciljeva u skladu s bilo kojim općim dugoročnijim planom pružatelja usluga u zračnoj plovidbi i s relevantnim zahtjevima Unije za razvoj infrastrukture ili druge tehnologije;
(b) sadrži odgovarajuće ciljeve učinkovitosti u smislu sigurnosti, kapaciteta, okoliša i isplativosti, kako je primjenjivo.
Informacije navedene u točkama (a) i (b) moraju biti u skladu s nacionalnim planom mjerenja učinkovitosti ili planom mjerenja učinkovitosti na razini funkcionalnog bloka zračnog prostora iz članka 11. Uredbe (EZ) br. 549/2004 i, što se tiče podataka o sigurnosti, u skladu s Nacionalnim programom sigurnosti iz Standarda 2.27.1 Aneksa 11. Konvencije o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu, Izmjena 47B od 20. srpnja 2009., kako je primjenjivo.
Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi izrađuju sigurnosno i poslovno obrazloženje za veće projekte ulaganja, u koje je uključen, ako je potrebno, očekivani učinak na odgovarajuće ciljeve učinkovitosti iz točke (b) i u kojem se utvrđuju ulaganja koja proizlaze iz zakonskih zahtjeva povezanih s provedbom istraživačkog programa za ATM u jedinstvenom europskom nebu (SESAR – Single European Sky ATM Research programme).
2.2.2. Godišnji plan
Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi izrađuju godišnji plan za sljedeću godinu koji detaljnije utvrđuje elemente plana poslovanja i opisuje moguće promjene u njemu.
Godišnji plan obuhvaća sljedeće odredbe o razini i kvaliteti usluge, kao što su očekivana razina kapaciteta, sigurnosti, okoliša i isplativosti, kako je primjenjivo:
(a) informacije o provedbi nove infrastrukture ili o drugim razvojima i izjavu o načinu na koji će oni doprinijeti poboljšanju učinkovitosti pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, uključujući razinu i kvalitetu usluga;
(b) pokazatelje učinkovitosti u skladu s nacionalnim planom mjerenja učinkovitosti ili planom mjerenja učinkovitosti na razini funkcionalnog bloka zračnog prostora iz članka 11. Uredbe (EZ) br. 549/2004, u odnosu na koje se mogu utemeljeno ocijeniti razina učinkovitosti i kvaliteta usluge;
(c) informacije o mjerama predviđenim za ublažavanje sigurnosnih rizika utvrđenih u planu sigurnosti pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, uključujući pokazatelje sigurnosti za praćenje rizika sigurnosti i, ako je primjereno, procijenjeni trošak mjera za ublažavanje;
(d) očekivanu kratkoročnu financijsku poziciju pružatelja usluga u zračnoj plovidbi kao i bilo kakve promjene plana poslovanja ili utjecaje na njega.
2.2.3. Dio plana koji se odnosi na učinkovitost
Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi stavljaju na raspolaganje Komisiji, na njezin zahtjev, sadržaj dijela plana poslovanja i godišnjeg plana koji se odnosi na učinkovitost, pod uvjetima koje postavlja nadležno tijelo u skladu s nacionalnim pravom.
3. UPRAVLJANJE SIGURNOŠĆU I KVALITETOM
3.1. Upravljanje sigurnošću
Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi upravljaju sigurnošću svih svojih usluga. U tu svrhu oni uspostavljaju formalne veze sa svim zainteresiranim subjektima koji mogu izravno utjecati na sigurnost njihovih usluga.
Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi uspostavljaju procedure za upravljanje sigurnošću pri uvođenju novih ili pri promjeni postojećih funkcionalnih sustava.
3.2. Sustav upravljanja kvalitetom
Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi moraju imati uspostavljen sustav upravljanja kvalitetom kojim su obuhvaćene sve usluge u zračnoj plovidbi koje oni pružaju, u skladu s niže navedenim načelima.
Sustav upravljanja kvalitetom:
(a) definira politiku kvalitete na takav način da u najvećoj mogućoj mjeri ispunjava potrebe raznih korisnika;
(b) uspostavlja program osiguravanja kvalitete koji sadrži procedure kojima će se provjeravati da li se sve operacije provode u skladu s primjenjivim zahtjevima, standardima i procedurama;
(c) pruža dokaze o funkcioniranju sustava upravljanja kvalitetom pomoću priručnika i dokumenata koji opisuju nadzor i praćenje sustava kvalitete;
(d) imenuje predstavnike uprave koji prate usklađenost s postupcima i primjerenost postupaka za osiguravanje sigurne i učinkovite operativne prakse;
(e) provodi ocjene postojećeg sustava upravljanja kvalitetom i prema potrebi poduzima korektivne mjere.
Certifikat EN ISO 9001 koji izdaje odgovarajuća akreditirana organizacija i kojim su obuhvaćene usluge u zračnoj plovidbi koje daje pružatelj usluga, smatra se dovoljnim dokazom usklađenosti. Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi prihvaća da nadležnom tijelu, na njegov zahtjev, predoči dokumentaciju vezanu uz izdavanje certifikata.
Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi mogu sustave upravljanja sigurnošću, zaštitom i kvalitetom integrirati u svoj sustav upravljanja.
3.3. Operativni priručnici
Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi osiguravaju i održavaju ažurnim operativne priručnike koji se odnose na pružanje njihovih usluga, kako bi operativno osoblje imalo primjerene smjernice za izvršenje zadaća.
Oni osiguravaju da:
(a) operativni priručnici sadrže upute i informacije potrebne operativnom osoblju za obavljanje njihovih zadaća;
(b) relevantni dijelovi operativnih priručnika budu dostupni osoblju na koje se ti dijelovi odnose;
(c) operativno osoblje bude odmah obaviješteno o izmjenama i dopunama operativih priručnika koje se odnose na njihove zadaće, kao i o njihovom stupanju na snagu.
4. ZAŠTITA
Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi moraju uspostaviti sustav upravljanja zaštitom kako bi osigurali:
(a) zaštitu svojih objekata, opreme i osoblja radi sprečavanja nezakonitog ometanja pružanja usluga u zračnoj plovidbi;
(b) zaštitu operativnih podataka koje dobivaju ili proizvode ili koriste na bilo koji drugi način, tako da je pristup tim podacima ograničen samo na one koji su za to ovlašteni.
Sustav upravljanja zaštitom definira:
(a) postupke koji se odnose na procjenu i ublažavanje rizika zaštite, nadzor i poboljšanje zaštite, analizu stanja zaštite i izvješćivanje o stečenim iskustvima;
(b) sredstva za otkrivanje proboja zaštite i za upozoravanje osoblja odgovarajućim signalima upozorenja;
(c) sredstva za otklanjanje posljedica proboja zaštite te za određivanje postupaka oporavka i metoda ublažavanja kako bi se otklonila mogućnost ponovnog proboja.
Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi osiguravaju da njihovo osoblje prođe sigurnosnu provjeru, ako je to primjereno, te surađuju s relevantnim civilnim i vojnim tijelima kako bi osigurali zaštitu svojih tehničkih sredstava i objekata, osoblja i podataka.
Sustavi za upravljanje sigurnošću, kvalitetom i zaštitom mogu biti oblikovani i raditi kao integrirani sustav upravljanja.
5. LJUDSKI RESURSI
Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi zapošljavaju osoblje odgovarajućih kvalifikacija kako bi osigurali pružanje usluga u zračnoj plovidbi na siguran, učinkovit, kontinuiran i održiv način. U tom smislu oni uspostavljaju politiku zapošljavanja i osposobljavanja osoblja.
6. FINANCIJSKA SNAGA
6.1. Ekonomska i financijska sposobnost
Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi moraju biti sposobni ispunjavati svoje financijske obveze, kao što su fiksni i varijabilni troškovi poslovanja ili troškovi kapitalnih ulaganja. Moraju upotrebljavati odgovarajući sustav troškovnog računovodstva. Svoje sposobnosti pokazuju putem godišnjeg plana, kao što je navedeno u točki 2.2.2., kao i putem bilanci stanja i konta u skladu sa svojim pravnim statutom.
6.2. Revizija financijskog poslovanja
U skladu s člankom 12. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 550/2004, pružatelji usluga u zračnoj plovidbi moraju pružiti dokaze o redovitoj reviziji njihovog financijskog poslovanja od strane neovisnog revizora.
7. ODGOVORNOST I OSIGURANJE
Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi moraju sklopiti aranžmane za pokriće odgovornosti koje proizlazi iz primjenjivog prava.
Metoda koju će koristiti za pokriće odgovornosti, mora biti primjerena potencijalnim gubicima i štetama, vodeći računa o pravnom statusu organizacije i visini komercijalnog pokrića osiguranjem koje mu je na raspolaganju.
Pružatelj usluga u zračnoj plovidbi koji koristi usluge drugog pružatelja usluga u zračnoj plovidbi dužan je osigurati da ugovorima bude regulirana podjela odgovornosti između njih.
8. KVALITETA USLUGA
8.1. Otvoreno i transparentno pružanje usluga u zračnoj plovidbi
Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi pružaju usluge u zračnoj plovidbi na otvoren i transparentan način. Objavljuju uvjete pristupa njihovim uslugama i uspostavljaju formalni proces redovitih konzultacija s korisnicima usluga u zračnoj plovidbi, bilo pojedinačno ili skupno, i to najmanje jednom godišnje.
U skladu s primjenjivim pravom Unije, pružatelji usluga u zračnoj plovidbi ne smiju diskriminirati korisnike na temelju njihovog državljanstva ili identiteta ili na temelju kategorije korisnika.
8.2. Planovi za slučaj posebnih okolnosti
Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi moraju imati uspostavljene planove za slučaj nastupa posebnih okolnosti za sve usluge u zračnoj plovidbi koje pružaju za slučaj nastupa događaja koji dovode do značajnog slabljenja ili prekida njihovih usluga.
9. ZAHTJEVI GLEDE IZVJEŠTAVANJA
Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi mora biti u stanju podnijeti godišnje izvješće o svojim aktivnostima relevantnom nadležnom tijelu.
To godišnje izvješće uključuje njihove financijske rezultate ne dovodeći u pitanje članak 12. Uredbe (EZ) br. 550/2004, kao i podatke o uspješnosti poslovanja i sve druge značajne aktivnostima i zbivanja, posebno u području sigurnosti.
Godišnje izvješće uključuje najmanje:
(a) procjenu razine performanse ostvarenih usluga u zračnoj plovidbi;
(b) ostvarene poslovne rezultate pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, u usporedbi s ciljevima utvrđenim u planu poslovanja iz točke 2.2.1., usporedbu stvarnih poslovnih rezultata s godišnjim planom, koristeći indikatore uspješnosti utvrđene tim godišnjim planom;
(c) objašnjenje odstupanja od ciljeva i utvrđivanje mjera za prevladavanje bilo kakvih odstupanja tijekom referentnog razdoblja iz članka 11. Uredbe (EZ) br. 549/2004;
(d) razvoj u poslovanju i infrastrukturi:
(e) financijske rezultate, ako nisu objavljeni zasebno, u skladu s člankom 12. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 550/2004;
(f) podatke o procesu formalnih konzultacija s korisnicima usluga;
(g) podatke o politici ljudskih resursa.
Pružatelji usluga u zračnoj plovidbi stavljaju sadržaj godišnjeg izvješća na raspolaganje Komisiji i Agenciji na njihov zahtjev, a također i javnosti, pod uvjetima koje postavlja nadležno tijelo u skladu s nacionalnim pravom.
PRILOG II.
SPECIFIČNI ZAHTJEVI ZA PRUŽANJE OPERATIVNIH USLUGA U ZRAČNOM PROMETU
1. VLASNIŠTVO
Pružatelji operativnih usluga u zračnom prometu obavješćuju nadležno tijelo iz članka 7. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 550/2004 o:
(a) svom pravnom statusu, strukturi vlasništva i svim sporazumima koji imaju značajan utjecaj na kontrolu nad njihovom imovinom;
(b) bilo kakvim povezanostima s organizacijama koje nisu uključene u pružanje usluga u zračnoj plovidbi, uključujući komercijalne djelatnosti koje obavljaju neposredno ili putem povezanih poduzeća i koje u njegovom planiranom prihodu sudjeluju s više od 1%; nadalje, oni moraju obavijestiti o bilo kakvoj promjeni pojedinačnog vlasničkog udjela koji predstavlja 10% ili više njegovih ukupnih dionica.
Pružatelji operativnih usluga u zračnom prometu poduzimaju sve potrebne mjere kako bi spriječili bilo kakav sukob interesa koji bi mogao ugroziti nepristrano i objektivno pružanje njihovih usluga.
2. OTVORENO I TRANSPARENTNO PRUŽANJE USLUGA
Uz točku 8.1. Priloga I. i kada država članica odluči organizirati pružanje specifičnih operativnih usluga u zračnom prometu u konkurentnom okruženju, ta država članica može poduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi osigurala da se pružatelji tih specifičnih operativnih usluga u zračnom prometu ne ponašaju na način koji bi za cilj ili posljedicu imao sprečavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja, niti da će se ponašaju na način koji bi prerastao u zloupotrebu dominantnog položaja, u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom i pravom Unije.
3. SIGURNOST USLUGA
3.1. Sustav upravljanja sigurnošću (SMS)
3.1.1. Opći zahtjevi sigurnosti
Pružatelji usluga u zračnom prometu, kao sastavni dio upravljanja svojim uslugama, moraju imati uspostavljen sustav upravljanja sigurnošću (SMS) koji:
(a) osigurava formaliziran, jasan i proaktivan pristup sustavnom upravljanju sigurnošću pri ispunjavanju njihovih odgovornosti u vezi sa sigurnošću u okviru pružanja njihovih usluga; djeluje u odnosu na sve njihove usluge i pomoćne aranžmane pod njihovom kontrolom; i, uključuje kao svoj temelj, izjavu o politici sigurnosti kojom se definira temeljni pristup organizacije u upravljanju sigurnošću (safety management);
(b) osigurava da svatko tko je uključen u aspekte sigurnosti pružanja operativnih usluga u zračnom prometu snosi individualnu odgovornost za sigurnost u pogledu svojih vlastitih radnji; da su rukovoditelji odgovorni za sigurnosnu učinkovitost svojih odjela ili odsjeka i da najviše rukovodstvo pružatelja usluga snosi sveukupnu odgovornost za sigurnost (safety responsibility);
(c) osigurava da se postizanje zadovoljavajuće sigurnosti u pružanju operativnih usluga u zračnom prometu odredi kao najviši prioritet (safety priority);
(d) osigurava da prilikom pružanja operativnih usluga u zračnom prometu glavni sigurnosni cilj bude da se doprinos tih usluga riziku od zrakoplovne nesreće svede na najmanju moguću mjeru (safety objectives).
3.1.2. Zahtjevi za postizanje sigurnosti
Unutar djelovanja SMS-a, pružatelji operativnih usluga u zračnom prometu:
(a) osiguravaju da je osoblje adekvatno školovano i kvalificirano za posao koji obavlja, uz posjedovanje valjane dozvole, ako je potrebna, te da udovoljava važećim zahtjevima za zdravstvenu sposobnost (competency);
(b) osiguravaju da je na razini organizacije definirana funkcija upravljanja sigurnošću odgovorna za razvoj i održavanje sustava upravljanja sigurnošću; osiguravaju da je to mjesto odgovornosti neovisno o liniji upravljanja i izravno odgovorno najvišoj rukovodstvenoj razini organizacije. Međutim, u slučaju malih organizacija u kojima kombinacija odgovornosti može onemogućiti dovoljnu neovisnost u tom pogledu, treba rješenja za postizanje sigurnosti dopuniti dodatnim neovisnim načinima; i osiguravaju da najviše rukovodstvo organizacije koja pruža usluge aktivno sudjeluje u poslovima oko upravljanja sigurnošću (safety management responsibility);
(c) osiguravaju da se, kad god je to izvedivo, odrede i održavaju kvantitativne razine sigurnosti za sve funkcionalne sustave (quantitative safety levels);
(d) osiguravaju da se SMS sustavno dokumentira na način koji omogućava jasnu povezanost s poslovnom politikom organizacije u odnosu na sigurnost (SMS documentation);
(e) osiguravaju adekvatno opravdanje sigurnosti vanjskih usluga i nabave uzimajući u obzir njihov značaj za sigurnost u okviru pružanja svojih usluga (external services and supplies);
(f) osiguravaju da se procjena i ublažavanje rizika provode na odgovarajućoj razini kako bi se osiguralo da se uzimaju u obzir svi aspekti pružanja usluga ATM-a (risk assessment and mitigation). Što se tiče promjena u funkcionalnom sustavu ATM-a, primjenjuje se točka 3.2.;
(g) osiguravaju da se operativni ili tehnički događaji u okviru ATM-a za koje se smatra da imaju značajan utjecaj na sigurnost odmah istraže i da se poduzmu potrebne korektivne mjere (safety occurences). Također moraju demonstrirati da su implementirani zahtjevi u vezi s izvješćivanjem o događajima koji ugrožavaju sigurnost i njihovim ocjenjivanjem u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom i pravom Unije.
3.1.3. Zahtjevi za osiguravanje sigurnosti
U okviru primjene SMS-a, pružatelji operativnih usluga u zračnom prometu osiguravaju da:
(a) se redovito provode interni pregledi stanja sigurnosti, kako bi se definirale preporuke u cilju uvođenja poboljšanja kad je to potrebno, kako bi se rukovoditeljima osiguralo da aktivnosti unutar njihovih područja odrađuju na što sigurniji način i kako bi se potvrdila sukladnost s relevantnim dijelovima SMS-a (safety surveys);
(b) su uspostavljene metode za otkrivanje promjena u funkcionalnim sustavima ili poslovima koje bi mogle ukazivati na to da se neki element približava točki na kojoj se više ne mogu ispunjavati prihvatljivi standardi sigurnosti te da se poduzimaju korektivne mjere (safety monitoring);
(c) se čuvaju zapisi o sigurnosti kroz cijelo vrijeme primjene SMS-a kao osnova za osiguranje sigurnosti svima koji su povezani s pruženim uslugama, odgovorni za njih ili ovise o njima kao i nadležnom tijelu (safety records).
3.1.4. Zahtjevi za promicanje sigurnosti
U okviru primjene SMS-a, pružatelji operativnih usluga u zračnom prometu osiguravaju da:
(a) je cjelokupno osoblje svjesno potencijalnih opasnosti za sigurnost povezanih s njihovim dužnostima (safety awareness);
(b) se saznanja do kojih se došlo istraživanjem događaja povezanih sa sigurnošću i drugim aktivnostima povezanim sa sigurnošću prenose unutar organizacije na rukovodstvenoj i operativnoj razini (lesson dissemination);
(c) se cjelokupno osoblje aktivno potiče na predlaganje rješenja za identificirane hazarde te da se uvode promjene s ciljem poboljšanja sigurnosti tamo gdje se čine potrebnim (safety improvement).
3.2. Sigurnosni zahtjevi za procjenu i ublažavanje rizika vezano uz promjene
3.2.1. Odjeljak 1.
U okviru primjene SMS-a, pružatelji operativnih usluga u zračnom prometu osiguravaju da se identifikacija hazarda kao i procjena i ublažavanje rizika izvode sustavno kod svih promjena onih dijelova funkcionalnog sustava ATM-a i pratećih aranžmana pod njegovom kontrolom, na način kojim se obuhvaćaju:
(a) cjelokupan životni vijek dotičnog sastavnog dijela funkcionalnog ATM-a sustava, od početnog planiranja i definiranja do operativnog rada, održavanja i povlačenja iz operativnog rada;
(b) zračne, zemaljske i, ako je to slučaj, svemirske komponente funkcionalnog ATM sustava, kroz suradnju s odgovornim subjektima;
(c) oprema, postupci i ljudski resursi funkcionalnog ATM-a sustava, interakcije između tih elemenata i interakcije između dotičnog sastavnog dijela i ostatka funkcionalnog ATM-a sustava.
3.2.2. Odjeljak 2.
Procesi identifikacije hazarda, procjene i ublažavanja rizika uključuju:
(a) utvrđivanje opsega, granica i sučelja komponente, te određivanje funkcija koje će taj sastavni dio obavljati i operativnog okruženja u kojem će djelovati;
(b) utvrđivanje sigurnosnih ciljeva koji se određuju za dotičnu komponentu, uključujući:
(i.) identifikaciju vjerojatnih hazarda i grešaka povezanih s ATM-om, zajedno s njihovim kombiniranim učincima;
(ii.) procjenu njihovih mogućih učinaka na sigurnost zrakoplova, kao i ocjenu ozbiljnosti tih učinaka, uz upotrebu sheme klasifikacije ozbiljnosti navedene u Odjeljku 4.;
(iii.) utvrđivanje njihove prihvatljivosti, u smislu najveće vjerojatnosti pojavljivanja opasnosti, koja proizlazi iz ozbiljnosti i najveće vjerojatnosti učinaka opasnosti, na način sukladan Odjeljku 4.;
(c) prema potrebi, definiranje strategije ublažavanja rizika koja:
(i.) specificira načine obrane koje treba implementirati radi zaštite od hazarda koji produciraju rizike;
(ii.) uključuje, ukoliko je potrebno, razvoj sigurnosnih zahtjeva koji se odnose na dotični sastavni dio ili na druge dijelove funkcionalnog ATM-a sustava, ili okruženje u kojem se odvija operativni rad;
(iii.) predstavlja jamstvo izvedivosti i učinkovitosti;
(d) provjeru jesu li ispunjeni svi sigurnosni ciljevi i sigurnosni zahtjevi:
(i.) prije uvođenja promjene;
(ii.) tijekom bilo koje prijelazne faze do stavljanja u operativni rad
(iii.) za vrijeme operativnog vijeka;
(iv.) tijekom bilo koje prijelazne faze do povlačenja iz operativnog rada.
3.2.3. Odjeljak 3.
Rezultati, obrazloženja i dokazi o provedenim procesima procjene i ublažavanja rizika, uključujući identifikaciju hazarda, prikupljaju se i dokumentiraju na način kojim se osigurava:
(a) uspostavljanje potpune argumentacije kako bi se dokazalo da dotični sastavni dio, kao i cjelokupni funkcionalni ATM-a sustav jesu i da će ostati prihvatljivo sigurni, ispunjavajući pridijeljene sigurnosne ciljeve i sigurnosne zahtjeve. To uključuje, prema potrebi, specifikacije bilo kojih upotrijebljenih tehnika predviđanja, praćenja ili provjere;
(b) sljedivost svih sigurnosnih zahtjeva vezanih uz implementaciju neke promjene, do ostvarivanja operacija/funkcija.
3.2.4. Odjeljak 4.
Identifikacija hazarda i procjena ozbiljnosti
Provodi se sustavna identifikacija hazarda. Ozbiljnost posljedica hazarda u danom radnom okruženju utvrđuje se upotrebom klasifikacijske sheme ozbiljnosti prikazane u sljedećoj tablici, a klasifikacija ozbiljnosti se temelji na specifičnom argumentu koji demonstrira najvjerojatnije posljedice hazarda, prema najgorem mogućem scenariju.
|
Klasa ozbiljnosti |
Posljedice |
|
1 |
Nesreća kako je definirana u članku 2. Uredbe (EU) br. 996/2010 Europskoga parlamenta i Vijeća1 |
|
2 |
Ozbiljna nezgoda kako je definirana u članku 2. Uredbe (EZ) br. 996/2010. |
|
3 |
Veća nezgoda povezana s operacijom zrakoplova prilikom koje je sigurnost zrakoplova mogla biti ugrožena, a koja je skoro dovela do sudara zrakoplova s drugim zrakoplovom, tlom ili preprekama. |
|
4 |
Značajna nezgoda koja uključuje okolnosti koje pokazuju da je moglo doći do nesreće ili do ozbiljne ili veće nezgode, da se rizik nije riješio unutar granica sigurnosti ili da je u blizini bio drugi zrakoplov. |
|
5 |
Bez izravnog utjecaja na sigurnost. |
1 SL L 295, 12. 11. 2010., str. 35.
Da bi se došlo do definiranja posljedica nekog hazarda i utvrdilo njezinu ozbiljnost, sustavni pristup/postupak mora uključivati utjecaj hazarda na različite elemente funkcionalnog ATM-a sustava, kao što su posada zrakoplova, kontrolori zračnog prometa, funkcionalne mogućnosti zrakoplova, funkcionalne mogućnosti zemaljskog dijela ATM sustava i sposobnost pružanja sigurnih operativnih usluga u zračnom prometu.
Shema klasifikacije rizika
Sigurnosni ciljevi temeljeni na riziku uspostavljaju se u smislu najveće vjerojatnosti pojavljivanja hazarda, koja proizlazi iz ozbiljnosti posljedica hazarda i najveće vjerojatnosti te posljedice.
Kao potrebna dopuna dokazu da su ispunjeni kvantitativni ciljevi, primjenjuju se dodatni zahtjevi za upravljanje sigurnošću, tako da se sustavu ATM-a unese dodatna sigurnost, gdje je to objektivno moguće.
3.2.5. Odjeljak 5.
Sustav za osiguravanje sigurnosti softvera
U okviru djelovanja SMS-a, pružatelj usluga u zračnom prometu mora uvesti sustav za osiguravanje sigurnosti softvera u skladu s Uredbom (EZ) br. 482/2008.
3.3. Sigurnosni zahtjevi za inženjersko i tehničko osoblje koje obavlja operativne zadaće u vezi sa sigurnošću
Pružatelji operativnih usluga u zračnom prometu osiguravaju da tehničko i inženjersko osoblje, uključujući osoblje operativnih kooperantskih organizacija, koje radi sa opremom ATM-a koja ima odobrenje za operativnu upotrebu i održava je, ima i održava zadovoljavajuću razinu znanja i razumijevanja što se tiče usluga čije pružanje omogućuju, stvarnih i mogućih učinaka njihovog rada na sigurnost tih usluga te odgovarajućih radnih ograničenja koja se moraju primjenjivati.
Što se tiče osoblja koje je uključeno u zadaće povezane sa sigurnošću, uključujući osoblje operativnih kooperantskih organizacija, pružatelji operativnih usluga u zračnom prometu dokumentiraju adekvatnost stručne sposobnosti osoblja; uspostavljeni raspored osoblja kojim se osigurava dostatan kapacitet i kontinuitet usluga; shemu i politiku kvalifikacija osoblja, politiku osposobljavanja osoblja, planove osposobljavanja i evidencije o osposobljavanju, kao i režim nadzora nekvalificiranog osoblja. Imaju uspostavljene postupke za slučajeve u kojima je fizičko ili psihičko stanje osoblja upitno.
Pružatelji operativnih usluga u zračnom prometu vode registar podataka o broju, statusu i rasporedu osoblja koje radi na zadaćama povezanim sa sigurnošću.
U tom se registru navode:
(a) rukovoditelji odgovorni za funkcije vezane uz sigurnost;
(b) relevantne kvalifikacije tehničkog i operativnog osoblja u odnosu na zahtjeve u vezi s potrebnim vještinama i stručnošću;
(c) lokacije i dužnosti na koje je raspoređeno tehničko i operativno osoblje uključujući bilo koju metodologiju raspoređivanja.
4. RADNE METODE I OPERATIVNE PROCEDURE
Pružatelji operativnih usluga u zračnom prometu moraju moći dokazati da su njihove radne metode i operativne procedure u skladu sa standardima navedenim u sljedećim prilozima Konvenciji o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu, ukoliko su relevantni za pružanje operativnih usluga u zračnom prometu u dotičnom zračnom prostoru:
(a) Aneks 2. o pravilima o letenju zrakoplova, u 10. izdanju iz srpnja 2005., uključujući sve izmjene do br. 42;
(b) Aneks 10. o zrakoplovnim telekomunikacijama, svezak II. o postupcima za komunikaciju, uključujući one koje imaju status PANS, u šestom izdanju od listopada 2001., uključujući sve izmjene do br. 85;
(c) Aneks 11. o operativnim uslugama u zračnom prometu, u 13. izdanju od srpnja 2001., uključujući sve izmjene do br. 47-B.
PRILOG III.
SPECIFIČNI ZAHTJEVI ZA PRUŽANJE METEOROLOŠKIH USLUGA
1. TEHNIČKA I OPERATIVNA STRUČNOST I SPOSOBNOST
Pružatelji meteoroloških usluga osiguravaju da se meteorološke informacije koje su korisnicima potrebne za obavljanje njihovih funkcija i u obliku prikladnom za korisnike, stavljaju na raspolaganje:
(a) operatorima zrakoplova i članovima letačke posade za planiranje prije i za vrijeme leta;
(b) pružateljima operativnih usluga u zračnom prometu i usluga letnih informacija;
(c) službama za traganje i spašavanje;
(d) zračnim lukama.
Pružatelji meteoroloških usluga potvrđuju stupanj dostižne točnosti informacija proslijeđenih za korištenje uključujući izvor tih podataka, osiguravajući istovremeno da se takvi podaci prosljeđuju dovoljno pravovremeno i da se prema potrebi ažuriraju.
2. RADNE METODE I OPERATIVNE PROCEDURE
Pružatelji meteoroloških usluga moraju moći dokazati da su njihove radne metode i operativne procedure u skladu sa standardima navedenim u sljedećim prilozima Konvenciji o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu, ukoliko su relevantni za pružanje meteoroloških usluga u dotičnom zračnom prostoru:
(a) Aneks 3. o meteorološkim uslugama u međunarodnoj zračnoj plovidbi, u 17. izdanju od srpnja 2010., uključujući sve izmjene do br. 75;
(b) Aneks 11. o operativnim uslugama u zračnom prometu, u 13. izdanju od srpnja 2001., uključujući sve izmjene do br. 47-B;
(c) Aneks 14. o zračnim lukama, u sljedećim izdanjima:
(i.) Svezak I. o projektiranju i operacijama zračne luke, u 5. izdanju od srpnja 2009., uključujući sve izmjene do br. 10-B;
(ii.) Svezak II. o helikopterima, u 3. izdanju od srpnja 2009., uključujući sve izmjene do br. 4.
PRILOG IV.
SPECIFIČNI ZAHTJEVI ZA PRUŽANJE USLUGA ZRAKOPLOVNOG INFORMIRANJA
1. TEHNIČKA I OPERATIVNA STRUČNOST I SPOSOBNOST
Pružatelji usluga zrakoplovnog informiranja osiguravaju da su informacije i podaci dostupni za korištenje u obliku prikladnom za:
(a) operativno zrakoplovno osoblje, uključujući letačku posadu, kao i za planiranje leta, sustave upravljanja letom i simulatore letenja;
(b) pružatelje operativnih usluga u zračnom prometu odgovorne za usluge letnih informacija, aerodromske usluge letnih informacija i pružanje preduzletnih informacija.
Pružatelji usluga zrakoplovnog informiranja osiguravaju cjelovitost podataka i potvrđuju stupanj točnosti informacija koje se distribuiraju za korištenje, uključujući izvor takvih informacija, prije nego što se informacije proslijede.
2. RADNE METODE I OPERATIVNE PROCEDURE
Pružatelji usluga zrakoplovnog informiranja moraju moći dokazati da su njihove radne metode i operativne procedure u skladu sa standardima u:
(a) Uredbi Komisije (EU) br. 73/2010[12];
(b) sljedećim Aneksima Konvenciji o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu, ukoliko su relevantni za pružanje usluga zrakoplovnog informiranja u dotičnom zračnom prostoru:
(i.) Aneks 3. o meteorološkim uslugama za međunarodnu zračnu plovidbu, u 17. izdanju od srpnja 2010., uključujući sve izmjene do br. 75;
(ii.) Aneks 4. o zrakoplovnim kartama, u 11. izdanju od srpnja 2009. uključujući sve izmjene do br. 56;
(iii.) ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) br. 73/2010, Prilog 15. o uslugama zrakoplovnog informiranja, u 13. izdanju od srpnja 2010., uključujući sve izmjene do br. 36.
PRILOG V.
SPECIFIČNI UVJETI ZA PRUŽANJE USLUGA KOMUNIKACIJE, NAVIGACIJE ILI NADZORA
1. TEHNIČKA I OPERATIVNA STRUČNOST I SPOSOBNOST
Pružatelji usluga komunikacije, navigacije ili nadzora osiguravaju dostupnost, kontinuitet, točnost i cjelovitost svojih usluga.
Pružatelji usluga komunikacije, navigacije ili nadzora potvrđuje stupanj kvalitete usluga koje pružaju i dokazuju da se njihova oprema redovno održava i, u slučaju potrebe, kalibrira.
2. SIGURNOST USLUGA
Pružatelji usluga komunikacije, navigacije ili nadzora moraju udovoljavati zahtjevima iz točke 3. Priloga II. o sigurnosti usluga.
3. RADNE METODE I OPERATIVNE PROCEDURE
Pružatelji usluga komunikacije, navigacije ili nadzora moraju moći dokazati da su njihove radne metode i operativne procedure u skladu sa standardima iz Aneksa 10. o zrakoplovnim telekomunikacijama Konvencije o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu u sljedećim izdanjima, ukoliko su relevantni za pružanje usluga komunikacije, navigacije ili nadzora u dotičnom zračnom prostoru:
(a) Svezak I. o radionavigacijskim sredstvima, u šestom izdanju od srpnja 2006., uključujući sve izmjene do br. 85;
(b) Svezak II. o postupcima za komunikaciju, uključujući one koje imaju status PANS, u šestom izdanju od listopada 2001., uključujući sve izmjene do br. 85;
(c) Svezak III. o komunikacijskim sustavima, u drugom izdanju od srpnja 2007. uključujući sve izmjene do br. 85;
(d) Svezak IV. o nadzornim radarima i sustavima za izbjegavanje sudara, u četvrtom izdanju od srpnja 2007., uključujući sve izmjene do br. 85;
(e) Svezak V. o upotrebi zrakoplovnog spektra radijskih frekvencija, u drugom izdanju od srpnja 2001., uključujući sve izmjene do broja 85.«
Članak 16.
Dodatak G mijenja se i glasi:
»DODATAK G
PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 1034/2011
od 17. listopada 2011.
o nadzoru sigurnosti u upravljanju zračnim prometom i uslugama u zračnoj plovidbi i o izmjeni Uredbe (EU) br. 691/2010
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu (EZ) 550/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o pružanju usluga u zračnoj plovidbi unutar jedinstvenog europskog neba (‘Uredba o pružanju usluga’)[13], a posebno njezin članak 4.,
uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 551/2004 Europskoga parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o organizaciji i korištenju zračnog prostora na jedinstvenom europskom nebu (‘Uredba o zračnom prostoru’)[14], a posebno njezin članak 6.,
uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 216/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća od 20. veljače 2008. o zajedničkim pravilima u području civilnog zrakoplovstva i kojom se osniva Europska agencija za sigurnost zrakoplovstva te kojom se opozivaju Direktiva Vijeća 91/670/EEZ, Uredba (EZ-a) br. 1592/2002 i Direktiva 2004/36/EZ[15], a posebno njezin članak 8.b,
budući da:
(1) Uredbom (EZ) br. 216/2008 zahtijeva se da Komisija uz pomoć Europske agencije za sigurnost zračnog prometa (‘Agencija’) donese relevantna provedbena pravila, kako bi se osigurao skup regulatornih zahtjeva sigurnosti za provedbu učinkovite funkcije nadzora sigurnosti u upravljanju zračnim prometom (ATM). Člankom 8.b Uredbe (EZ) br. 216/2008 zahtijeva se da se ta provedbena pravila razviju na temelju propisa donesenih u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 549/2004 Europskoga parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o utvrđivanju okvira za stvaranje jedinstvenog europskog neba (‘okvirna Uredba’)[16]. Ova se Uredba temelji na Uredbi Komisije (EZ) br. 1315/2007 od 8. studenoga 2007. o nadzoru sigurnosti u upravljanju zračnim prometom i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2096/2005[17].
(2) Postoji potreba za daljnjim utvrđivanjem uloge i funkcija nadležnih tijela na temelju odredaba Uredaba (EZ) br. 216/2008, (EZ) br. 549/2004, (EZ) br. 550/2004 i (EZ) br. 552/2004 Europskoga parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2004. o interoperabilnosti Europske mreže za upravljanje zračnim prometom (‘Uredba o interoperabilnosti’)[18]. Ove uredbe uključuju zahtjeve u vezi sa sigurnošću usluga u zračnoj plovidbi. Dok su pružatelji usluga odgovorni za sigurno pružanje usluga u zračnoj plovidbi, države članice bi putem nadležnih tijela morale osigurati učinkoviti nadzor.
(3) Ovom Uredbom ne bi trebale biti obuhvaćene vojne operacije i osposobljavanje, kako je predviđeno člankom 1. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 549/2004 i člankom 1. stavkom 2. točkom (c) Uredbe (EZ) br. 216/2008.
(4) Nadležna tijela bi morala provoditi regulatorne revizije i preglede sigurnosti u skladu s ovom Uredbom, kao dio odgovarajućih inspekcijskih pregleda i nadzora koji se zahtijevaju uredbama (EZ) br. 216/2008 i (EZ) br. 550/2004.
(5) Nadležna tijela bi morala razmotriti mogućnost primjene pristupa nadzoru sigurnosti iz ove Uredbe, prema potrebi, i u drugim područjima nadzora kako bi postigli učinkovit i koherentan nadzor.
(6) Usluge u zračnoj plovidbi, kao i upravljanje protokom zračnog prometa (ATFM – Air Traffic Flow Management) i upravljanje zračnim prostorom (ASM – Airspace Management) upotrebljavaju funkcionalne sustave koji omogućavaju upravljanje zračnim prometom. Stoga bi bilo kakve promjene u funkcionalnim sustavima morale podlijegati nadzoru sigurnosti.
(7) Nadležna tijela bi morala poduzeti sve potrebne mjere, ukoliko sustav ili sastavni dio sustava nije u skladu s relevantnim zahtjevima. U tom smislu, a posebno kada se mora izdati direktiva o sigurnosti, nadležno tijelo bi moralo razmotriti davanje upute prijavljenom tijelu uključenom u izdavanje Deklaracije iz članka 5. ili 6. Uredbe (EZ) br. 552/2004, da provede posebnu istragu u vezi s tim tehničkim sustavom.
(8) Godišnja izvješća nadležnih tijela o nadzoru sigurnosti trebala bi doprinijeti transparentnosti i odgovornosti nadzora sigurnosti. Ta bi se izvješća morala upućivati Komisiji, Agenciji i državi članici koja imenuje ili uspostavlja nadležno tijelo. Nadalje, godišnja izvješća o nadzoru sigurnosti trebala bi se upotrebljavati u okviru regionalne suradnje, inspekcijskih pregleda standardizacije u skladu s Uredbom (EZ) br. 216/2008 i međunarodnog praćenje nadzora sigurnosti. Sadržaj izvješća bi morao uključivati relevantne informacije u pogledu praćenja performanse sigurnosti, usklađenosti nadziranih organizacija s važećim regulatornim zahtjevima sigurnosti, plana regulatornih revizija sigurnosti, pregleda obrazloženja o sigurnosti, te promjena funkcionalnih sustava koje su provele nadzirane organizacije u skladu s postupcima koje je prihvatilo nadležno tijelo i sa direktivom o sigurnosti koju je takvo tijelo izdalo.
(9) U skladu s člankom 10. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 216/2008 i člankom 2. stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 550/2004, nadležna tijela moraju sklopiti odgovarajuće dogovore za blisku međusobnu suradnju, kako bi osigurala odgovarajući nadzor nad pružateljima usluga u zračnoj plovidbi koji pružaju usluge povezane sa zračnim prostorom pod nadležnošću države članice različite od države članice koja je izdala svjedodžbu. U skladu s člankom 15. Uredbe (EZ) br. 216/2008, nadležna tijela moraju posebno razmjenjivati odgovarajuće informacije o nadzoru sigurnosti organizacija.
(10) Agencija bi morala dodatno ocijeniti odredbe ove Uredbe, posebno one koje se odnose na nadzor sigurnosti nad promjenama, i izdati mišljenje o prilagodbi takvih promjena cjelovitom sustavnom pristup, uzimajući u obzir uključivanje tih odredaba u buduću zajedničku regulatornu strukturu za sigurnost civilnog zračnog prometa te iskustva interesnih skupina i nadležnih tijela. Daljnji cilj mišljenja koje izdaje Agencija trebao bi biti olakšavanje provedbe Nacionalnog programa sigurnosti (SSP – State Safety Programme) Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva unutar Unije, kao dijela ovog cjelovitog sustavnog pristupa.
(11) Sigurno izvođenje nekih mrežnih funkcija uspostavljenih u skladu s Uredbom (EZ) br. 551/2004 zahtijeva da uključeni subjekt ispunjava određene zahtjeve u vezi sa sigurnošću. Ti zahtjevi, čiji je cilj osiguravanje da takav subjekt ili organizacija djeluje na siguran način, utvrđeni su u Uredbi Komisije (EU) br. 677/2011 od 7. srpnja 2011. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu mrežnih funkcija upravljanja zračnim prometom (ATM) i izmjeni Uredbe (EU) br. 691/2010[19]. To su zahtjevi sigurnosti za organizacije koji su vrlo slični općim zahtjevima utvrđenim u Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 1035/2011[20], ali prilagođeni odgovornostima koje mrežne funkcije imaju za sigurnost. Kako bi se podržao cjeloviti sustavni pristup reguliranju sigurnosti u području civilnog zrakoplovstva, ispunjavanje ovih zahtjeva se mora nadzirati na isti način na koji se nadziru pružatelji usluga u zračnoj plovidbi.
(12) U svojim preporukama iz srpnja 2007., Skupina na visokoj razini za budućnost europskog zrakoplovnog zakonodavnog okvira istaknula je potrebu za odvajanjem regulatornog nadzora od pružanja usluga ili funkcija. U skladu s ovim načelom, člankom 6. Uredbe (EZ) br. 551/2004 predviđa se da subjekt koji je imenovan za obavljanje mrežnih funkcija mora podlijegati odgovarajućem nadzoru. Budući da Agencija u skladu s člankom 22.a Uredbe (EZ) br. 216/2008 već izvodi funkciju neovisnog nadzora sigurnosti sveeuropskih pružatelja usluga ATM-a/ANS-a, bilo bi potpuno u skladu s Europskom politikom sigurnosti zračnog prometa da joj se povjeri pomoć Komisiji pri obavljanju istih poslova što se tiče Europskih mrežnih funkcija.
(13) Stoga Uredbu (EZ) br. 1315/2007 treba staviti izvan snage.
(14) Uredbu Komisije (EU) br. 691/2010 od 29. srpnja 2010. o utvrđivanju programa mjerenja učinkovitosti za usluge u zračnoj plovidbi i mrežne funkcije i izmjenama i dopunama Uredbe Komisije (EZ) br. 2096/2005 kojom se utvrđuju zajednički zahtjevi za pružanje usluga u zračnoj plovidbi.
(15) Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za jedinstveno nebo,
DONIJELA JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Predmet i područje primjene
1. Ovom se Uredbom utvrđuju zahtjevi koje nadležna tijela moraju primjenjivati pri izvođenju funkcije nadzora sigurnosti u vezi s uslugama u zračnoj plovidbi, upravljanjem protokom zračnog prometa (ATFM), upravljanjem zračnim prostorom (ASM) za opći zračni promet i drugim mrežnim funkcijama.
2. Ova se Uredba primjenjuje na aktivnosti nadležnih tijela i kvalificiranih subjekata koji djeluju u njihovo ime što se tiče nadzora sigurnosti usluga u zračnoj plovidbi, ATM-a, ASM-a i drugih mrežnih funkcija.
Članak 2.
Definicije
Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se definicije iz članka 2. Uredbe (EZ) br. 549/2004 i članka 3. Uredbe (EZ) br. 216/2008. Međutim, ne primjenjuje se definicija ‘svjedodžbe’ iz članka 2. stavka 15. Uredbe (EZ) br. 549/2004.
Osim toga, primjenjuju se sljedeće definicije:
(1) ‘korektivna mjera’ je mjera za uklanjanje uzroka otkrivene nesukladnosti;
(2) ‘funkcionalni sustav’ je kombinacija sustava, postupaka i ljudskih resursa organiziranih za izvođenje funkcije u okviru ATM-a;
(3) ‘upravitelj mreže’ je nepristrano nadležno tijelo kojem je u skladu s člankom 6. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 551/2004 povjereno izvođenje zaduženja opisanih u tom članku te Uredbe;
(4) ‘mrežne funkcije’ su posebne funkcije opisane u članku 6. Uredbe (EZ) br. 551/2004;
(5) ‘organizacija’ je ili pružatelj usluga u zračnoj plovidbi ili subjekt koji izvodi ATFM ili ASM ili druge mrežne funkcije;
(6) ‘proces’ je skup međusobno povezanih ili interaktivnih aktivnosti koje ulaze pretvaraju u izlaze;
(7) ‘sigurnosno obrazloženje’ je obrazloženje i dokaz da se predložena promjena u funkcionalnom sustavu može provesti u okviru ciljeva ili standarda uspostavljenih na temelju postojećeg regulatornog okvira u skladu s regulatornim zahtjevima sigurnosti;
(8) ‘sigurnosna direktiva’ je dokument koji izdaje ili donosi nadležno tijelo, kojim se nalažu mjere koje se moraju izvesti na funkcionalnom sustavu kako bi se ponovno uspostavila sigurnost, kada dokazi pokazuju da bi u protivnom sigurnost zračnog prometa mogla biti ugrožena;
(9) ‘cilj sigurnosti’ je kvalitativna ili kvantitativna izjava kojom se određuje maksimalna učestalost ili vjerojatnost pojave opasnosti;
(10) ‘audit sigurnosti’ je sustavno i neovisno ispitivanje koje provodi nadležno tijelo, ili se provodi u njegovo ime, kako bi se utvrdilo jesu li cjelokupna sigurnosna rješenja koja su povezana s procesima i njihovim rezultatima, proizvodima ili uslugama, ili dijelovi tih rješenja, u skladu sa zahtijevanim sigurnosnim rješenjima i jesu li ona djelotvorno provedena i prikladna za postizanje očekivanih rezultata;
(11) ‘regulatorni zahtjevi sigurnosti’ su zahtjevi uspostavljeni propisima Unije ili nacionalnim propisima u vezi s pružanjem usluga u zračnoj plovidbi ili izvođenjem funkcija ATFM-a i ASM-a ili drugih mrežnih funkcija, kao i u vezi s tehničkom i operativnom sposobnošću i primjerenošću za pružanje tih usluga i funkcija i upravljanje njihovom sigurnošću, te u vezi sa sustavima, njihovim sastavnim dijelovima i s njima povezanim postupcima;
(12) ‘zahtjev sigurnosti’ je umanjenje rizika, određeno na temelju strategije umanjenja rizika kojom se ostvaruje određeni cilj sigurnosti, uključujući organizacijske, operativne, proceduralne i funkcionalne zahtjeve, kao i zahtjeve u vezi s performansom i interoperabilnošću ili karakteristikama okoliša;
(13) ‘provjera’ je potvrđivanje pomoću objektivnih dokaza da su određeni zahtjevi ispunjeni;
(14) ‘sveeuropski ATM/ANS’ je djelatnost koja je osmišljena i uspostavljena za korisnike unutar većine država članica ili unutar svih država članica i koja se također može proširiti izvan zračnog prostora državnog područja na koji se Ugovor primjenjuje.
Članak 3.
Nadležna tijela za nadzor
Za potrebe ove Uredbe i ne dovodeći u pitanje uzajamno priznavanje svjedodžbi pružatelja usluga u zračnoj plovidbi u skladu s člankom 7. stavkom 8. Uredbe (EZ) br. 550/2004 i člankom 11. Uredbe (EZ) br. 216/2008, nadležna tijela za nadzor su:
(a) za organizacije, čije je glavno mjesto poslovanja i, ako postoji, njihovo registrirano sjedište smješteno u državi članici dok pružaju usluge u zračnoj plovidbi na području te države članice, nacionalno nadzorno tijelo koje imenuje ili uspostavlja ta država članica;
(b) za organizacije za koje se sukladno sporazumima zaključenim među državama članicama u skladu s člankom 2. Uredbe (EZ) br. 550/2004 odgovornost za nadzor sigurnosti dodjeljuje drukčije nego u točki (a), nadležna tijela koje se imenuju ili uspostavljaju u skladu s tim sporazumima. Ti sporazumi moraju biti u skladu sa zahtjevima članka 2. stavaka 3. do 6. Uredbe (EZ) br. 550/2004;
(c) za organizacije koje pružaju ATM/usluge u zračnoj plovidbi u zračnom prostoru područja na koje se primjenjuje Ugovor i čije je glavno mjesto poslovanja i, ako postoji, njihovo registrirano sjedište smješteno izvan područja na koje se primjenjuju odredbe Ugovora, Europska agencija za sigurnost zračnog prometa (‘Agencija’);
(d) za organizacije koje pružaju sveeuropski ATM/ANS kao i za sve druge mrežne funkcije u zračnom prostoru državnog područja na koji se primjenjuje Ugovor, Agencija.
Članak 4.
Funkcija nadzora sigurnosti
1. Nadležna tijela obavljaju nadzor sigurnosti kao dio njihovog nadzora zahtjeva koji se primjenjuju na usluge u zračnoj plovidbi, kao i na ATFM, ASM i druge mrežne funkcije, kako bi pratili sigurno obavljanje ovih djelatnosti i provjerili jesu li ispunjeni primjenjivi regulatorni zahtjevi sigurnosti i mjere za njihovu provedbu.
2. Pri sklapanju sporazuma o nadzoru organizacija koje djeluju u funkcionalnim blokovima zračnog prostora koji se protežu preko zračnog prostora pod nadležnošću više od jedne države članice, ili u slučaju prekograničnog djelovanja, dotične države članice utvrđuju i dodjeljuju odgovornosti za nadzor sigurnosti na način kojim se osigurava da:
(a) postoje posebna mjesta odgovornosti za provedbu svake odredbe ove Uredbe;
(b) države članice imaju uvid u mehanizme nadzora sigurnosti i njihove rezultate;
(c) je osigurana razmjena relevantnih informacija između tijela koja provode nadzor i tijela koja izdaju svjedodžbe.
Države članice redovito pregledavaju sporazum i njegovu praktičnu provedbu, posebno u svjetlu postignute performanse sigurnosti.
3. Pri sklapanju sporazuma o nadzoru organizacija koje djeluju u funkcionalnim blokovima zračnog prostora ili u prekograničnim aktivnostima, u kojem je Agencija nadležno tijelo za najmanje jednu od organizacija u skladu sa člankom 3. točkom (b), dotične države članice se usklađuju s Agencijom, kako bi se osiguralo ispunjavanje zahtjeva iz točaka (a), (b) i (c) stavka 2.
Članak 5.
Praćenje performanse sigurnosti
1. Nadležna tijela osiguravaju redovito nadziranje i ocjenjivanje postignutih razina sigurnosti, kako bi utvrdila jesu li one u skladu s regulatornim zahtjevima sigurnosti koji se primjenjuju u blokovima zračnog prostora pod njihovom nadležnošću.
2. Nadležna tijela upotrebljavaju rezultate praćenja sigurnosti posebno za utvrđivanje područja kojima je nužno dati prednost u pogledu provjere sukladnosti s regulatornim zahtjevima sigurnosti.
Članak 6.
Provjera sukladnosti s regulatornim zahtjevima sigurnosti
1. Nadležna tijela uspostavljaju proces za provjeru:
(a) sukladnosti s primjenjivim regulatornim zahtjevima sigurnosti prije izdavanja ili obnavljanja svjedodžbe potrebne za pružanje usluga u zračnoj plovidbi, uključujući pridružene sigurnosne uvjete;
(b) sukladnosti s bilo kojim sigurnosnim obvezama iz akta o imenovanju, izdanog u skladu s člankom 8. Uredbe (EZ) br. 550/2004;
(c) stalne sukladnosti organizacija s primjenjivim regulatornim zahtjevima sigurnosti;
(d) provedbe ciljeva sigurnosti, zahtjeva sigurnosti i drugih uvjeta sigurnosti, utvrđenih u:
(i.) izjavama o verifikaciji sustava, uključujući bilo koju relevantnu izjavu o sukladnosti ili primjerenosti za uporabu sastavnih dijelova sustava, koje su izdane u skladu s Uredbom (EZ) br. 552/2004;
(ii.) postupcima procjene i ublažavanja rizika, koji se zahtijevaju regulatornim zahtjevima sigurnosti primjenjivim na usluge u zračnoj plovidbi, ATFM, ASM i upravitelja mreže;
(e) provedbe sigurnosnih direktiva.
2. Proces iz stavka 1.:
(a) temelji se na dokumentiranim postupcima;
(b) potkrijepljen je dokumentacijom čija je posebna namjena da osoblju za nadzor sigurnosti pruži smjernice za obavljanje njihovih funkcija;
(c) osigurava predmetnim organizacijama prikaz rezultata aktivnosti nadzora sigurnosti;
(d) temelji se na auditima i pregledima sigurnosti provedenim u skladu s člancima 7., 9. i 10.;
(e) pruža nadležnim tijelima dokaze potrebne za podršku daljnjih mjera, uključujući mjere predviđene člankom 9. Uredbe (EZ) br. 549/2004, člankom 7. stavkom 7. Uredbe (EZ) br. 550/2004 i člancima 10., 25. i 68. Uredbe (EZ) br. 216/2008, u slučajevima kada regulatorni zahtjevi sigurnosti nisu ispunjeni.
Članak 7.
Auditi sigurnosti
1. Nadležna tijela, ili kvalificirani subjekti koje su ta tijela ovlastila, provode audite sigurnosti.
2. Auditi sigurnosti iz stavka 1.:
(a) procjenjivanjem potrebe za poboljšanjem ili korektivnim mjerama, pružaju nadležnim tijelima dokaze o sukladnosti s primjenjivim regulatornim zahtjevima sigurnosti i s provedbenim rješenjima;
(b) neovisni su o unutarnjim revizijama koje obavlja dotična organizacija u okviru svojih sustava za upravljanje sigurnošću ili kvalitetom;
(c) izvode ih auditori kvalificirani u skladu sa zahtjevima iz članka 12.;
(d) primjenjuju se na cjelokupna provedbena rješenja ili na dijelove tih rješenja, te na procese, proizvode ili usluge;
(e) utvrđuju:
(i.) jesu li provedbena rješenja u skladu s regulatornim zahtjevima sigurnosti;
(ii.) jesu li mjere koje su poduzete, u skladu s provedbenim rješenjima;
(iii.) odgovaraju li rezultati poduzetih mjera rezultatima koji se očekuju u okviru provedbenih rješenja;
(f) dovode do ispravljanja bilo kakvih utvrđenih neusklađenosti u skladu s člankom 8.
3. U okviru programa inspekcija koji se zahtijeva člankom 8. Provedbene uredbe EU br. 1035/2011, nadležna tijela uspostavljaju i najmanje jedanput godišnje ažuriraju program audita sigurnosti, kako bi:
(a) obuhvatili sva područja mogućih sigurnosnih zabrinutosti, s naglaskom na onim područjima u kojima su bili utvrđeni problemi;
(b) obuhvatili sve organizacije, usluge i mrežne funkcije koje djeluju pod nadzorom nadležnog tijela;
(c) osigurali provođenje audita na način koji je razmjeran razini rizika koji proizlazi iz aktivnosti organizacije;
(d) osigurali provođenje dovoljnog broja audita tijekom razdoblja od dvije godine, kako bi se provjerila sukladnost ovih organizacija s primjenjivim regulatornim zahtjevima sigurnosti na svim relevantnim područjima funkcionalnog sustava;
(e) osigurali praćenje provedbe korektivnih mjera.
4. Nadležna tijela mogu odlučiti da promijene opseg unaprijed planiranih audita i uključe dodatne revizije, kadgod se za to pojavi potreba.
5. Nadležna tijela odlučuju koja rješenja, elementi, usluge, funkcije, proizvodi, fizičke lokacije i aktivnosti podliježu auditu u utvrđenom vremenskom razdoblju.
6. Zapažanja tijekom revizije i utvrđene neusklađenosti se dokumentiraju. Utvrđene neusklađenosti se potkrjepljuju dokazima te se utvrđuju na temelju primjenjivih regulatornih zahtjeva sigurnosti i njihovih provedbenih rješenja, u odnosu na koje je audit bio proveden.
7. Sastavlja se izvješće audita, uključujući detaljne podatke o neusklađenostima.
Članak 8.
Korektivne mjere
1. Nadležna tijela obavješćuju organizacije u kojima je proveden audit o nalazima audita i istovremeno zahtijevaju poduzimanje korektivnih mjera za otklanjanje utvrđenih neusklađenosti, ne dovodeći u pitanje bilo kakve dodatne mjere koje nalažu primjenjivi regulatorni zahtjevi sigurnosti.
2. Auditirane organizacije određuju korektivne mjere koje smatraju potrebnim za otklanjanje neusklađenosti te vremenski rok za njihovu provedbu.
3. Nadležna tijela ocjenjuju korektivne mjere kao i njihovu provedbu, kako su ih odredile auditirane organizacije, te ih prihvaćaju ako je ocjenjivanjem zaključeno da su dostatne za rješavanje neusklađenosti.
4. Auditirane organizacije započinju provoditi korektivne mjere koje su prihvatila nadležna tijela. Ove korektivne mjere i daljnji postupak praćenja moraju se dovršiti unutar vremenskog razdoblja koje su prihvatila nadležna tijela.
Članak 9.
Nadzor sigurnosti promjena u funkcionalnim sustavima
1. Pri odlučivanju o tome hoće li u svoje funkcionalne sustave uvesti sigurnosnu promjenu, organizacije koriste samo one postupke koje je prihvatilo relevantno nadležno tijelo. U slučaju pružatelja usluga u zračnom prometu te pružatelja komunikacijskih, navigacijskih ili nadzornih usluga, relevantno nadležno tijelo prihvaća ove postupke u okviru Provedbene uredbe (EU) br. 1035/2011.
2. Organizacije obavješćuju relevantno nadležno tijelo o svim planiranim sigurnosnim promjenama. U tu svrhu nadležna tijela uspostavljaju odgovarajuće administrativne postupke u skladu s nacionalnim pravom.
3. Osim u slučaju primjene članka 10., organizacije mogu provesti prijavljene promjene u skladu s postupcima iz stavka 1. ovog članka.
Članak 10.
Postupak pregleda predloženih promjena
1. Nadležna tijela provode pregled sigurnosnih obrazloženja u vezi s novim funkcionalnim sustavima ili s promjenama u postojećim funkcionalnim sustavima, koju predlaže organizacija kada:
(a) se ocjenom ozbiljnosti provedenom u skladu s Prilogom II. točkom 3.2.4 Provedbene uredbe (EU) br. 1035/2011 utvrdi razred ozbiljnosti 1 ili razred ozbiljnosti 2 za potencijalne učinke utvrđenih opasnosti; ili
(b) provedba promjena zahtijeva uvođenje novih standarda u zračnom prometu.
Kada nadležna tijela utvrde potrebu za pregledom u okolnostima koje nisu navedene u točkama (a) i (b), ona obavješćuju organizaciju da će obaviti pregled sigurnosti prijavljenih promjena.
2. Pregledi se izvode na način koji je razmjeran razini rizika koji proizlazi iz novih funkcionalnih sustava ili iz predloženih promjena u postojećim funkcionalnim sustavima.
Pregled:
(a) se temelji na dokumentiranim postupcima;
(b) potkrijepljen je dokumentacijom čija je posebna namjena da osoblju za nadzor sigurnosti pruži smjernice za obavljanje njihovih funkcija;
(c) uzima u obzir ciljeve sigurnosti, sigurnosne zahtjeve i druge sigurnosne uvjete, koji se odnose na razmatrane promjene utvrđene u:
(i.) izjavama o verifikaciji sustava iz članka 6. Uredbe (EZ) br. 552/2004;
(ii.) izjavama o sukladnosti ili primjerenosti za uporabu sastavnih dijelova sustava iz članka 5. Uredbe (EZ) br. 552/2004; ili
(iii.) dokumentaciji o procjeni i ublažavanju rizika izrađenoj u skladu s primjenjivim regulatornim zahtjevima sigurnosti;
(d) utvrđuje dodatne sigurnosne uvjete povezane s provedbom promjena, kadgod je to potrebno;
(e) ocjenjuje prihvatljivost iznesenih sigurnosnih obrazloženja uzimajući u obzir:
(i.) utvrđivanje opasnosti;
(ii.) dosljednost dodjeljivanja stupnja ozbiljnosti;
(iii.) valjanost ciljeva sigurnosti;
(iv.) valjanost, učinkovitost i izvedivost zahtjeva sigurnosti i bilo kojih drugih utvrđenih uvjeta sigurnosti;
(v.) dokaz da se ciljevi sigurnosti, zahtjevi sigurnosti i drugi uvjeti sigurnosti trajno ispunjavaju;
(vi.) dokaz da postupak koji je upotrijebljen za izradu sigurnosnih obrazloženja ispunjava primjenjive regulatorne zahtjeve sigurnosti;
(f) provjerava postupke koje organizacije koriste pri izradi sigurnosnih obrazloženja u vezi s razmatranim novim funkcionalnim sustavom ili promjenama postojećih funkcionalnih sustava;
(g) utvrđuje potrebu za provjerom stalne sukladnosti;
(h) uključuje bilo koje potrebne aktivnosti koordinacije s tijelima koja su odgovorna za nadzor sigurnosti plovidbenosti i letačkih operacija;
(i) dostavlja obavijest o prihvaćanju razmatrane promjene, prema potrebi s uvjetima, ili o njenom neprihvaćanju, popraćenu odgovarajućim obrazloženjem.
3. Uvođenje u upotrebu promjena koje se razmatraju u okviru pregleda podliježe prihvaćanju nadležnih tijela.
Članak 11.
Kvalificirani subjekti
1. Kada nadležno tijelo odluči prenijeti obavljanje audita sigurnosti ili pregleda sigurnosti na kvalificirani subjekt u skladu s ovom Uredbom, ono mora osigurati da kriteriji koji se primjenjuju pri odabiru subjekta između onih subjekata koji su kvalificirani u skladu s člankom 3. Uredbe (EZ) br. 550/2004 i člankom 13. Uredbe (EZ) br. 216/2008, uključuju sljedeće:
(a) kvalificirani subjekt ima prethodno iskustvo u ocjenjivanju sigurnosti zrakoplovnih subjekata;
(b) kvalificirani subjekt nije istovremeno uključen u unutarnje aktivnosti u okviru sustava upravljanja sigurnošću ili kvalitetom dotične organizacije;
(c) cjelokupno osoblje koje izvodi audite sigurnosti ili preglede sigurnosti, primjereno je osposobljeno i kvalificirano te ispunjava kriterije kvalifikacije iz članka 12. stavka 3. ove Uredbe.
2. Kvalificirani subjekt prihvaća mogućnost da nadležno tijelo, ili neko drugo tijelo koje djeluje u njegovo ime, provede audit nad njim.
3. Nadležna tijela vode evidenciju kvalificiranih subjekata koji su ovlašteni za izvođenje audita sigurnosti ili pregleda sigurnosti u njihovo ime. U tim evidencijama se dokumentira sukladnost sa zahtjevima iz stavka 1.
Članak 12.
Mogućnosti za nadzor sigurnosti
1. Države članice i Komisija osiguravaju da nadležna tijela imaju potrebne mogućnosti za obavljanje nadzora sigurnosti nad svim organizacijama koje djeluju pod njihovim nadzorom, uključujući dostatne resurse za izvođenje mjera utvrđenih u ovoj Uredbi.
2. Na temelju analize procesa koji se zahtijevaju ovom Uredbom i njihove primjene, nadležna tijela svake dvije godine izrađuju i ažuriraju ocjenu ljudskih resursa potrebnih za obavljanje njihovih funkcija nadzora sigurnosti.
3. Nadležna tijela osiguravaju da su sve osobe koje su uključene u aktivnosti nadzora sigurnosti sposobne za obavljanje potrebne funkcije. U vezi s time ona:
(a) definiraju i dokumentiraju obrazovanje, osposobljavanje, tehničko i operativno znanje, iskustvo i kvalifikacije relevantne za obavljanje zadataka svakog radnog mjesta povezanog s aktivnostima nadzora sigurnosti unutar njihove strukture;
(b) osiguravaju posebno osposobljavanje za osobe koje unutar njihove strukture sudjeluju u aktivnostima nadzora sigurnosti;
(c) osiguravaju da osobe zadužene za obavljanje audita sigurnosti, uključujući auditore iz kvalificiranih subjekata, ispunjavaju posebne kriterije kvalifikacije koje određuje nadležno tijelo. Ti kriteriji uključuju:
(i.) poznavanje i razumijevanje zahtjeva koji se odnose na usluge u zračnoj plovidbi, ATFM, ASM i druge mrežne funkcije, u pogledu kojih se mogu obavljati regulatorne revizije sigurnosti;
(ii.) korištenje tehnika ocjenjivanja;
(iii.) vještine potrebne za upravljanje auditom;
(iv.) dokaz o sposobnosti auditora na temelju ocjene ili drugih prihvatljivih načina.
Članak 13.
Sigurnosne direktive
1. Nadležna tijela izdaju sigurnosnu direktivu kada u funkcionalnom sustavu utvrde postojanje nesigurnog stanja koji zahtijeva trenutačno djelovanje.
2. Sigurnosna direktiva se prosljeđuje predmetnim organizacijama i sadrži najmanje sljedeće informacije:
(a) identifikaciju nesigurnog stanja;
(b) identifikaciju ugroženog funkcionalnog sustava;
(c) potrebne mjere i njihovu utemeljenost;
(d) rok za usklađivanje potrebnih mjera sa sigurnosnom direktivom;
(e) datum njezinog stupanja na snagu.
3. Nadležna tijela prosljeđuju primjerak sigurnosne direktive Agenciji i svim drugim dotičnim nadležnim tijelima, posebno onima koja su uključena u nadzor sigurnosti funkcionalnog sustava, te Komisiji.
4. Nadležna tijela provjeravaju sukladnost s primjenjivim sigurnosnim direktivama.
Članak 14.
Zapisi o nadzoru sigurnosti
Nadležna tijela vode i omogućavaju pristup odgovarajućim zapisima koji se odnose na njihove procese nadzora sigurnosti, uključujući izvješća o svim auditima sigurnosti, kao i drugim zapisima u vezi sa sigurnošću koje se odnose na svjedodžbe, imenovanja, nadzor sigurnosti promjena, sigurnosne direktive i upotrebu kvalificiranih subjekata.
Članak 15.
Izvješćivanje o nadzoru sigurnosti
1. Nadležna tijela izrađuju godišnje izvješće o aktivnostima nadzora sigurnosti u skladu s ovom Uredbom. Godišnje izvješće o aktivnostima nadzora sigurnosti također uključuje informacije o sljedećem:
(a) organizacijskoj strukturi i postupcima nadležnog tijela;
(b) zračnom prostoru pod nadležnošću država članica koje su osnovale ili imenovale nadležno tijelo, ako je to primjenjivo, te o organizacijama koje spadaju pod nadzor tog nadležnog tijela;
(c) kvalificiranim subjektima ovlaštenim za provođenje audita sigurnosti;
(d) postojećoj razini resursa nadležnog tijela;
(e) bilo kojim pitanjima sigurnosti utvrđenim tijekom procesa nadzora sigurnosti koje je obavilo nadležno tijelo.
2. Pri izradi svojih godišnjih izvješća za Komisiju, kako se zahtijeva člankom 12. Uredbe (EZ) br. 549/2004., države članice koriste izvješća koja su izradila njihova nadležna tijela.
Godišnja izvješća o nadzoru sigurnosti stavljaju se na raspolaganje dotičnim državama članicama u slučaju funkcionalnih blokova zračnog prostora, Agenciji i programima ili aktivnostima koji se provode u skladu s dogovorenim međunarodnim sporazumima za praćenje ili reviziju provedbe nadzora sigurnosti usluga u zračnoj plovidbi, ATFM-a, ASM-a i drugih mrežnih funkcija.
Članak 16.
Razmjena informacija među nadležnim tijelima
Nadležna tijela dogovaraju usku suradnju u skladu s člancima 10. i 15. Uredbe (EZ) br. 216/2008 i člankom 2. stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 550/2004 te razmjenjuju sve odgovarajuće informacije kako bi osigurale nadzor sigurnosti svih organizacija koje pružaju prekogranične usluge ili funkcije.
Članak 17.
Prijelazne odredbe
1. Mjerama koje su započete na temelju Uredbe (EZ) br. 1315/2007 prije nego što je ova Uredba stupila na snagu, upravlja se u skladu s ovom Uredbom.
2. Tijelo države članice koje je bilo odgovorno za nadzor sigurnosti organizacija, za koje je u skladu s člankom 3. nadležno tijelo Agencija, moraju na Agenciju prenijeti funkciju nadzora sigurnosti tih organizacija 12 mjeseci nakon datuma stupanja ove Uredbe na snagu, osim u slučaju nadzora sigurnosti upravitelja mreže za koji se, ako postoji, prijenos na Komisiju uz pomoć Agencije mora obaviti na datum stupanja na snagu ove Uredbe.
Članak 18.
Stavljanje izvan snage
Uredba (EZ) br. 1315/2007 stavlja se izvan snage.
Članak 19.
Izmjena Uredbe (EU) br. 691/2010
U Prilogu IV. Uredbi (EU) br. 691/2010. točka 1.1 podtočka (e) zamjenjuje se sljedećim:
‘(e) izvješća o sigurnosti NSA-a iz članaka 7., 8. i 14. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 1034/2011*[21] te izvješća NSA-a o rješavanju utvrđenih sigurnosnih manjkavosti koje podliježu korektivnim akcijskim planovima;
Članak 20.
Stupanje na snagu
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 17. listopada 2011.
Za Komisiju
Predsjednik
José Manuel BARROSO«
Članak 17.
Dodatak I mijenja se i glasi:
»DODATAK I
UREDBA (EZ) BR. 1070/2009 EUROPSKOGA PARLAMENTA I VIJEĆA
od 21. listopada 2009.
o izmjenama i dopunama Uredbe (EZ) br. 549/2004, (EZ) br. 550/2004, (EZ) br. 551/2004 i (EZ) br. 552/2004 radi poboljšanja izvedbe i održivosti europskog zrakoplovnog sustava
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 80. stavak 2.,
uzimajući u obzir prijedlog Komisije,
uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskoga i socijalnoga odbora[1],
uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija[2],
djelujuću u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora[3],
budući da:
(1) Provedba zajedničke prometne politike zahtijeva djelotvoran sustav zračnog prijevoza koji omogućava sigurno, redovito i održivo obavljanje usluga u zračnom prometu, optimizira mogućnosti i olakšava kretanje roba, osoba i usluga.
(2) Prvim paketom zakonodavstva o jedinstvenom europskom nebu koji su donijeli Europski parlament i Vijeće, tj. Uredbom (EZ) br. 549/2004 od 10. ožujka 2004. kojom se propisuje okvir za stvaranje jedinstvenog europskog neba (okvirna Uredba)[4], Uredbom (EZ) br. 550/2004 od 10. ožujka 2004. o pružanju usluga u zračnoj plovidbi u jedinstvenom europskom nebu (Uredba o pružanju usluga)[5], Uredbom (EZ) br. 551/2004 od 10. ožujka 2004. o organizaciji i upotrebi zračnog prostora u jedinstvenom europskom nebu (Uredba o zračnom prostoru)[6] i Uredbom (EZ) br. 552/2004 od 10. ožujka 2004. o interoperabilnosti Europske mreže za upravljanje zračnim prometom (Uredba o interoperabilnosti)[7], uspostavljena je čvrsta pravna osnova za bešavan, interoperabilan i siguran sustav upravljanja zračnim prometom (ATM).
(3) Kao odgovor na snažne zahtjeve industrije, država članica i drugih interesnih skupina u vezi pojednostavljenja i povećanja učinkovitosti zakonodavnog okvira za zrakoplovstvo u Europi, u studenom 2006. osnovana je Skupina na visokoj razini za budućnost europskog zrakoplovnog zakonodavnog okvira (Skupina na visokoj razini). Skupina na visokoj razini, koja se sastojala od predstavnika većine interesnih skupina, podnijela je u srpnju 2007. izvješće s preporukama za poboljšanje učinkovitosti i upravljanja europskim zrakoplovnim sustavom. Skupina na visokoj razini preporučila je da se okolišu pridaje jednaka važnost kao sigurnosti i učinkovitosti zrakoplovnog sustava, te je ustrajala na tome da industrija i zakonodavci moraju raditi zajedno na osiguravanju da ATM u najvećoj mogućoj mjeri doprinosi održivosti.
(4) Na svojoj sjednici održanoj 7. travnja 2008., Vijeće je pozvalo Komisiju da u skladu s preporukama Skupine na visokoj razini razvije cjeloviti sustavni pristup u skladu s ‘gate-to-gate’ koncepcijom kako bi se unaprijedila sigurnost, poboljšao ATM i povećala učinkovitost troškova.
(5) Kako bi se dovršilo oblikovanje jedinstvenog europskog neba, treba donijeti dodatne mjere na razini Zajednice, posebno poboljšati izvedbu europskog zrakoplovnog sustava u ključnim područjima, kao što su okoliš, kapacitet i učinkovitost troškova, sve to imajući u vidu najvažnije ciljeve sigurnosti. Zakonodavstvo o jedinstvenom europskom nebu treba također prilagoditi tehničkom razvoju.
(6) Uredbom Vijeća (EZ) br. 219/2007 od 27. veljače 2007. o uspostavljanju zajedničkog pothvata za razvoj nove generacije Europskog sustava upravljanja zračnim prometom (SESAR)[8] zahtijeva se razvoj i provedba glavnog plana ATM-a. Provedba glavnog plana ATM-a zahtijeva zakonodavne mjere koje podržavaju razvoj, uvođenje i financiranje novih koncepata i tehnologija. Ona bi trebala rezultirati sustavom koji se sastoji od potpuno usklađenih i interoperabilnih komponenata, koje jamče visoku razinu izvedbe aktivnosti zračnog prometa u Europi. Plan provedbe jedinstvenog europskog neba morao bi uvažiti vremensko razdoblje predviđeno za razvojnu i izvedbenu fazu programa SESAR, koji je dio koncepcije jedinstvenog europskog neba. Ova dva procesa moraju biti precizno usklađena.
(7) Koncept zajedničkih projekata, čiji je cilj pomaganje korisnicima zračnog prostora i/ili davateljima usluga u zračnoj plovidbi u smislu poboljšanja zajedničke infrastrukture zračne plovidbe, pružanja usluga u zračnoj plovidbi i upotrebe zračnog prostora, posebno onih potrebnih za provedbu glavnog plana ATM-a, ne smije dovoditi u pitanje već postojeće projekte s istim ciljevima, koje je donijela jedna ili više država članica. Odredbe o financiranju provedbe zajedničkih projekata ne bi smjele utjecati na način pripreme tih zajedničkih projekata. Komisija može predložiti financiranje iz fondova Transeuropske mreže ili Europske investicijske banke za podršku zajedničkih projekata, posebno za ubrzanje razvoja programa SESAR, u višegodišnjem financijskom okviru. Ne dovodeći u pitanje pristup tim sredstvima, države članice bi morale slobodno odlučivati o tome kako će upotrijebiti prihode od javne prodaje prava na zrakoplovni sektor u skladu s planom za trgovanje emisijama, i da u tom smislu razmotre da li bi se dio tih prihoda mogao upotrijebiti za financiranje zajedničkih projekata na razini funkcionalnih blokova zračnog prostora.
(8) Kod razvoja zajedničkih projekata treba posebno paziti, inter alia primjenom opsežnog i transparentnog računovodstva, da se osigura da korisnici zračnog prostora ne plaćaju dvostruku naknadu. Zajedničke projekte treba razvijati u korist svih interesnih skupina i treba osigurati da se prema njima postupa jednako.
(9) Kako bi se osigurao dosljedan i jasan nadzor nad pružanjem usluga u Europi, nacionalnim nadzornim tijelima treba osigurati dostatnu neovisnost i resurse. Neovisnost ne bi smjela sprječavati ta tijela u obavljanju njihovih zadaća unutar upravnog okvira.
(10) Nacionalna nadzorna tijela imaju ključnu ulogu u provedbi jedinstvenog europskog neba pa Komisija stoga mora omogućiti njihovu međusobnu suradnju kako bi se omogućila razmjena najboljih praksa i razvio zajednički pristup, također putem poboljšane suradnje na regionalnoj razini. Ova suradnja se mora odvijati na redovitoj osnovi.
(11) Socijalne partnere treba bolje obavješćivati te se s njima savjetovati o svim mjerama koje imaju značajne socijalne učinke. Na razini Zajednice je također potrebno savjetovanje s Odborom za sektorski dijalog, koji je uspostavljen Odlukom Komisije 98/500/EZ[9].
(12) Za postizanje bolje izvedbe ATM-a i usluga u zračnoj plovidbi (ANS) treba uspostaviti okvir za definiciju, provedbu i izvođenje obvezujućih ciljeva izvedbe u ključnim područjima izvedbe u skladu s politikama Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO). Neizostavan element takvog okvira morao bi biti odgovarajući mehanizam za izvješćivanje, ispitivanje, ocjenjivanje i prosljeđivanje podataka o izvedbi ATM-a i ANS-a, zajedno s odgovarajućom shemom poticaja koja bi pospješila postizanje ciljeva.
(13) Nacionalna nadzorna tijela bi trebala imati fleksibilnost kako bi se pri oblikovanju nacionalnih i regionalnih planova uvažile posebne nacionalne ili regionalne okolnosti. Pri odobravanju ili donošenju nacionalnih planova, države članice bi trebale imati pravo unošenja odgovarajućih promjena.
(14) Pri utvrđivanju pristojbi za usluge u zračnoj plovidbi, Komisija i države članice moraju nastojati upotrebljavati zajedničke prognoze. U slučajevima kada promet značajno odstupa od prognoza, treba omogućiti određenu fleksibilnost, posebno upotrebom odgovarajućih mehanizama uzbunjivanja.
(15) Pri utvrđivanju troškova koje određuju države članice na nacionalnoj razini ili na razini funkcionalnog bloka zračnog prostora, koje bi korisnici zračnog prostora morali dijeliti, treba uzeti u obzir ciljeve izvedbe.
(16) Za prekogranično pružanje usluga, države članice moraju osigurati da imenovanje pružatelja usluga u zračnom prometu nije zabranjeno bilo kojim nacionalnim pravnim sustavom na temelju toga što on ima poslovni nastan u nekoj drugoj državi članici ili je u vlasništvu državljana te države članice.
(17) Nacionalna nadzorna tijela moraju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurala visoku razinu sigurnosti, uključujući mogućnost izdavanja pojedinačne svjedodžbe za svaku vrstu usluge u zračnoj plovidbi, poštujući pri tom potrebu za učinkovitošću troškova i dosljednošću te izbjegavajući udvostručavanje.
(18) Funkcionalni blokovi zračnog prostora su ključni za unaprjeđenje suradnje između pružatelja usluga u zračnoj plovidbi kako bi se poboljšala izvedba i stvorila sinergija. Države članice bi u razumnom roku trebale uspostaviti funkcionalne blokove zračnog prostora. U tu svrhu i za optimiziranje međusobne povezanosti funkcionalnih blokova zračnog prostora u jedinstvenom europskom nebu, predmetne države članice moraju surađivati međusobno i, kada je primjereno, također s trećim državama.
(19) Kada države članice uspostave funkcionalni blok zračnog prostora, druge države članice, Komisija i druge zainteresirane strane imaju mogućnost davanja svojih zapažanja s ciljem omogućavanja razmjene stajališta. Ta bi zapažanja za dotičnu državu članicu (države članice) trebala biti samo savjetodavne prirode.
(20) U slučaju poteškoća u procesu pregovora o uspostavljanju funkcionalnih blokova zračnog prostora, Komisija može imenovati koordinatora sustava funkcionalnih blokova zračnog prostora (‘koordinator’). Zadaće koordinatora bi morale biti usmjerene na pružanje pomoći u prevladavanju poteškoća, bez uplitanja u suverenost dotične države članice (država članica) i, kada je primjereno, trećih država koje sudjeluju u istom funkcionalnom bloku zračnog prostora. Troškovi povezani s djelatnošću koordinatora ne smiju imati nikakav utjecaj na nacionalne proračune država članica.
(21) Izvješća Komisije EUROCONTROL-a za provjeru izvedbe i završno izvješće Skupine visoke razine potvrđuju da se mreža zračnih putova i struktura zračnog prostora ne mogu razviti izolirano, budući da je svaka pojedina država članica sastavni element Europske mreže za upravljanje zračnim prometom (EATMN), kako unutar tako i izvan Zajednice. Stoga za opći zračni promet treba postupno uspostaviti bolje povezan operativni zračni prostor.
(22) U vezi stvaranja funkcionalnih blokova zračnog prostora i uspostavljanja sheme izvedbe, Komisija mora utvrditi i uvažiti uvjete koji su potrebni kako bi Zajednica uspostavila jedinstveno europsko područje letnih informacija (SEFIR), za koje države članice ulažu zahtjev ICAO-u u skladu s uspostavljenim postupcima te organizacije i u skladu s pravima, obvezama i odgovornostima država članica sukladno Konvenciji o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu, koja je potpisana u Čikagu 7. prosinca 1944. (Čikaška konvencija). Obuhvaćanjem zračnog prostora pod odgovornošću država članica, SEFIR bi olakšao zajedničko planiranje i integriranje operacije kako bi se riješio problem regionalnih uskih grla. Takav bi SEFIR morao imati potrebnu fleksibilnost kako bi se uvažile posebne potrebe, kao što su gustoća prometa i zahtijevana razina složenosti.
(23) Korisnici zračnog prostora suočeni su s različitim uvjetima pristupa zračnom prostoru Zajednice i slobode kretanja u njemu. Uzrok je nedostatak usklađenih pravila letenja Zajednice i, posebno, nedostatak usklađene klasifikacije zračnog prostora. Komisija stoga mora uskladiti takva pravila na temelju standarda ICAO-a.
(24) EATMN treba projektirati i provesti s namjenom postizanja sigurnosti, okolišne održivosti, poboljšanja kapaciteta i poboljšane učinkovitosti troškova cjelokupne mreže zračnog prometa. Kako je naglašeno u izvješću Komisije EUROCONTROL-a za provjeru izvedbe od 31. listopada 2008. pod naslovom ‘Ocjena inicijativa za funkcionalne blokove zračnog prostora i njihovog doprinosa poboljšanju izvedbe’, to se na najbolji način može osigurati putem usklađenog upravljanja mrežom zračnog prometa na razini Zajednice.
(25) U skladu s izjavom država članica o vojnim pitanjima povezanim s jedinstvenim europskim nebom, koja je priložena Uredbi (EZ) br. 549/2004, civilno-vojna suradnja i usklađenost trebali bi imati temeljnu ulogu u provedbi jedinstvenog europskog neba kako bi se približili poboljšanoj fleksibilnoj upotrebi zračnog prostora za postizanje izvedbenih ciljeva jedinstvenog europskog neba, s dužnim uvažavanjem učinkovitosti vojne misije.
(26) Bitno je postići zajedničku, usklađenu strukturu zračnog prostora u smislu ruta, zasnivati sadašnje i buduće organizacije zračnog prostora na zajedničkim načelima, osigurati postupnu provedbu glavnog plana ATM-a, optimizirati upotrebu rijetkih resursa radi izbjegavanja nepotrebnih troškova opremanja, te osmisliti i upravljati zračnim prostorom u skladu s usklađenim pravilima. U tu svrhu, Komisija bi morala biti odgovorna za donošenje potrebnih pravila i provedbenih odluka sa zakonski obvezujućim učinkom.
(27) Popis funkcija za upravljanje mrežom i za projektiranje mreže treba nadopuniti kako bi se, po potrebi, uključile buduće mrežne funkcije definirane u glavnom planu ATM-a. Pri tom bi Komisija trebala na najbolji mogući način iskoristiti stručnost EUROCONTROL-a.
(28) Skupina na visokoj razini je preporučila izgradnju novih ili poboljšanih funkcija na postojećim osnovama i unaprjeđenje uloge EUROCONTROL-a, pri čemu se Zajednica postavlja kao jedini regulator i pri čemu se poštuje načelo razdvajanja regulacije od davanja usluga. U skladu s tim, Komisija bi reformiranom EUROCONTROL-u, za koji vrijede nova pravila upravljanja, trebala povjeriti izvođenje poslova povezanih s različitim funkcijama, što ne uključuje donošenje obvezujućih mjera općeg stupnja ili potrebu za političkom diskrecijom. EUROCONTROL bi ove poslove trebao obavljati na nepristran i troškovno učinkovit način te uz potpuno sudjelovanje korisnika zračnog prostora i davatelja usluga u zračnoj plovidbi.
(29) Treba uvesti odgovarajuće mjere za poboljšanje učinkovitosti upravljanja protokom zračnog prometa kako bi se pomoglo postojećim operativnim jedinicama, uključujući Središnju jedinicu EUROCONTROL-a za upravljanje protokom, pri osiguravanju djelotvornih letačkih operacija. Nadalje, u priopćenju Komisije o akcijskom planu u vezi kapaciteta, učinkovitosti i sigurnosti aerodroma u Europi, naglašava se potreba za osiguravanjem operativne dosljednosti između planova leta i aerodromskih slotova. Osim toga, promatračko tijelo Zajednice za kapacitet aerodroma moglo bi pomoći državama članicama pružanjem objektivnih informacija kako bi se kapacitet aerodroma uskladio s kapacitetom ATM-a, ne dovodeći u pitanje njihove nadležnosti na ovom području.
(30) Pružanje suvremenih, potpunih, visoko kvalitetnih i pravovremenih zrakoplovnih informacija ima značajan utjecaj na sigurnost i na olakšavanje pristupa zračnom prostoru Zajednice i slobode kretanja u njemu. Uvažavajući glavni plan ATM-a, Zajednica mora preuzeti inicijativu za modernizaciju ovoga sektora u suradnji s EUROCONTROL-om i osigurati da korisnici mogu pristupati tim podacima putem jedinstvene javne pristupne točke koja omogućuje suvremeno, korisnički orijentirano i provjereno cjelovito informiranje.
(31) Za elektronički portal o meteorološkim informacijama, Komisija mora uzeti u obzir različite izvore informacija, uključujući izvore određenih davatelja usluga, kada je to potrebno.
(32) Kako bi se izbjeglo nepotrebno upravno opterećenje i preklapanje postupaka provjere, svjedodžbe izdane u skladu s Uredbom (EZ) br. 216/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća od 20. veljače 2008. o zajedničkim pravilima u području civilnog zrakoplovstva i kojom se osniva Europska agencija za zrakoplovnu sigurnost[10], trebale bi se prihvatiti u smislu ove Uredbe kada se odnose na komponente ili sustave.
(33) Svjedodžba izdana u skladu s Uredbom (EZ) br. 216/2008 i upotrijebljena za dokazivanje alternativnog načina sukladnosti s bitnim zahtjevima Uredbe (EZ) br. 552/2004, mora biti popraćena tehničkom dokumentacijom koju Europska agencija za zrakoplovnu sigurnost (EASA) zahtijeva za certificiranje.
(34) Neki zahtjevi Uredbe (EZ) br. 552/2004 ne bi se trebali primjenjivati na sustave koji su stavljeni u upotrebu prije 20. listopada 2005. Nacionalna nadzorna tijela i pružatelji usluga u zračnoj plovidbi trebali bi imati slobodu da se na nacionalnoj razini dogovore o postupcima i dokumentaciji potrebnima za dokazivanje sukladnosti ATM sustava koji su počeli raditi prije 20. listopada 2005., s bitnim zahtjevima Uredbe (EZ) br. 552/2004. Provedbena pravila i specifikacije Zajednice donesene nakon donošenja ove Uredbe moraju uvažavati ovo rješenje i to ne smije rezultirati retroaktivnim zahtjevom za dokumentiranim dokazom.
(35) Skupina na visokoj razini je u svom završnom izvješću Komisiji preporučila da se programom SESAR riješi posebno definicija interoperabilnih postupaka, sustava i razmjene informacija unutar Europe i s ostatkom svijeta. To bi moralo također uključivati razvoj odgovarajućih standarda i identifikaciju novih provedbenih pravila ili specifikacija Zajednice u okviru jedinstvenog europskog neba.
(36) Pri donošenju provedbenih mjera uključujući standarde koje utvrđuje EUROCONTROL, Komisija mora osigurati da te mjere uključuju sva potrebna poboljšanja prvobitnih standarda i u potpunosti uvažavaju potrebu za izbjegavanjem podvostručenih propisa.
(37) Istovremeno ostvarivanje ciljeva povećanja standarda sigurnosti zračnog prometa i poboljšanja cjelokupne izvedbe ATM-a i ANS-a u općem zračnom prometu u Europi zahtijeva uvažavanje ljudskog faktora. Stoga države članice trebaju razmotriti uvođenje načela ‘kulture pravičnosti’.
(38) Radi predloženog proširenja nadležnosti EASA-e, uključivanjem sigurnosti upravljanja zračnim prometom, treba osigurati dosljednost između uredaba (EZ) br. 549/2004, (EZ) br. 550/2004, (EZ) br. 551/2004, (EZ) br. 552/2004 i (EZ) br. 216/2008.
(39) Mjere potrebne za provedbu ove Uredbe treba donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. kojom se utvrđuju postupci za izvršavanje provedbenih ovlasti danih Komisiji[11]. Te mjere treba donijeti u odgovarajućem vremenskom okviru kako bi se ispunili rokovi postavljeni ovom Uredbom i Uredbama (EZ) br. 549/2004, (EZ) br. 550/2004, (EZ) br. 551/2004, (EZ) br. 552/2004 i (EZ) br. 216/2008.
(40) Komisiju treba posebno ovlastiti za ažuriranje mjera radi tehničkih i operativnih razvoja te za utvrđivanje osnovnih mjerila i postupaka za izvođenje određenih funkcija upravljanja mrežom. Kako su te mjere općenitog opsega te su osmišljene za izmjenu i dopunu nebitnih elemenata uredaba (EZ) br. 549/2004, (EZ) br. 550/2004, (EZ) br. 551/2004 i (EZ) br. 552/2004 njihovim dopunjavanjem novim nebitnim elementima, one se moraju donijeti u skladu s regulatornim postupkom uz nadzor predviđenim u članku 5a. Odluke 1999/468/EZ.
(41) Kada se na temelju nužne hitnosti ne mogu poštovati uobičajeni rokovi za regulatorni postupak uz nadzor, Komisiji treba omogućiti primjenu hitnog postupka predviđenog člankom 5a. stavkom 6. Odluke 1999/468/EZ.
(42) Izjava ministara o zračnoj luci Gibraltar, dogovorena u Cordobi 18. rujna 2006. na prvom ministarskom sastanku Foruma za dijalog o Gibraltaru (izjava ministara), zamjenjuje zajedničku izjavu o zračnoj luci donesenu u Londonu 2. prosinca 1987., a potpuna usklađenost s tom izjavom smatrat će se potpunom usklađenošću s Izjavom iz 1987.
(43) Ova se Uredba u potpunosti primjenjuje na zračnu luku Gibraltar u okviru i na temelju ministarske izjave. Ne dovodeći u pitanje izjavu ministara, primjena na zračnu luku Gibraltar i sve mjere povezane s njezinom provedbom moraju biti potpuno usklađene s tom izjavom i svim dogovorima koji su u njoj sadržani.
(44) Stoga uredbe (EZ) br. 549/2004, (EZ) br. 550/2004, (EZ) br. 551/2004 i (EZ) br. 552/2004 treba primjereno izmijeniti i dopuniti,
DONIJELI SU OVU UREDBU:
Članak 1.
Uredba (EZ) br. 549/2004 izmjenjuje se i dopunjuje kako slijedi:
1. članak 1. mijenja se i glasi:
Članak 1.
Cilj i područje primjene
1. Cilj inicijative za jedinstveno europsko nebo je poboljšanje postojećih standarda sigurnosti, doprinošenje održivom razvoju sustava zračnog prometa i poboljšanje cjelokupne izvedbe upravljanja zračnim prometom (ATM) i usluga u zračnoj plovidbi (ANS) za opći zračni promet u Europi radi ispunjavanja zahtjeva svih korisnika zračnog prostora. Ovo jedinstveno europsko nebo uključuje usklađenu paneuropsku mrežu ruta, upravljanje mrežom i sustave za upravljanje zračnim prometom, koji se temelje samo na sigurnosti, učinkovitosti i tehničkim zahtjevima, na dobrobit svih korisnika zračnog prostora. U postizanju ovoga cilja, ovom se Uredbom uspostavlja usklađeni zakonodavni okvir za stvaranje jedinstvenog europskog neba.
2. Primjenom ove Uredbe i mjera iz članka 3. ne dovodi se u pitanje suverenitet država članica nad njihovim zračnim prostorom i zahtjevi država članica u vezi javnog reda, javne sigurnosti i obrambenih pitanja, kako je navedeno u članku 13. Ova Uredba i mjere iz članka 3. ne odnose se na vojne operacije i obuku.
3. Primjenom ove Uredbe i mjera iz članka 3. ne dovode se u pitanje prava i dužnosti država članica koji proizlaze iz Čikaške konvencije o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu iz 1944. (Čikaška konvencija). U tom je smislu dodatni cilj ove Uredbe, na područjima koja su njome obuhvaćena, pomaganje državama članicama u ispunjavanju njihovih obveza koje proizlaze iz Čikaške konvencije, davanjem osnove za zajedničko tumačenje i jednaku provedbu njezinih odredaba, te osiguravanjem da se te odredbe propisno poštuju u ovoj Uredbi i pravilima za njezinu provedbu.
4. Podrazumijeva se da se primjenom ove Uredbe na zračnu luku Gibraltar ne dovode u pitanje odgovarajuće pravne pozicije Kraljevine Španjolske i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske u vezi sporova oko suvereniteta nad područjem na kojem se nalazi aerodrom«;
2. članak 2. izmjenjuje se i dopunjuje kako slijedi:
(a) točka 8. mijenja se i glasi:
»8. »korisnici zračnog prostora« znači operatori zrakoplova koji lete u općem zračnom prometu;«;
(b) točka 10. mijenja se i glasi:
»10. »upravljanje zračnim prometom (ATM)« znači skup funkcija koje se obavljaju u zraku i na tlu (usluge u zračnom prometu, upravljanje zračnim prostorom i upravljanje protokom zračnog prometa) koje su potrebne kako bi se osiguralo sigurno i učinkovito kretanje zrakoplova tijekom svih faza leta;«;
(c) dodaje se sljedeća točka:
»13a. »glavni plan ATM-a« znači plan potvrđen Odlukom Vijeća 2009/320/EZ*, u skladu s člankom 1. stavkom 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 219/2007 od 27. veljače 2007. o uspostavljanju zajedničkog pothvata za razvoj nove generacije Europskog sustava upravljanja zračnim prometom (SESAR)**;[12]
(d) točka 15. mijenja se i glasi:
»15. »svjedodžba« znači dokument koji izdaje nacionalno nadzorno tijelo u bilo kojem obliku koji je u skladu s nacionalnim pravom, kojim se potvrđuje da određeni pružatelj usluga u zračnoj plovidbi zadovoljava zahtjeve za pružanje određene usluge;«;
(e) točka 21. se briše;
(f) točka 22. mijenja se i glasi:
»22. »fleksibilna uporaba zračnog prostora« znači koncepta upravljanja zračnim prostorom koji se primjenjuje na području Europske konferencije civilnog zrakoplovstva na temelju »Priručnika o upravljanju zračnim prostorom za primjenu koncepta fleksibilne uporabe zračnog prostora« koji je izdao EUROCONTROL;«;
(g) dodaju se sljedeće točke:
»23a. »usluga letnih informacija« znači usluga koja je predviđena za davanje savjeta i informacija korisnih za sigurno i učinkovito izvođenje letova;
23b. »usluga uzbunjivanja« znači usluga predviđena za obavješćivanje odgovarajućih organizacija o zrakoplovu za koji je potrebna pomoć potrage i spašavanja te, po potrebi, za pomaganje tim organizacijama;«;
(h) točka 25. mijenja se i glasi:
»25. »funkcionalni blok zračnog prostora« znači blok zračnog prostora koji se temelji na operativnim zahtjevima i koji se uspostavlja bez obzira na nacionalne granice, u kojem se pružanje usluga u zračnoj plovidbi i s njima povezanih usluga temelji na učinkovitosti i optimizaciji, s ciljem da se u svaki funkcionalni blok uvede poboljšana suradnja između pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, ili ako je primjereno, integrirani pružatelj usluga;«;
(i) točka 37. se briše;
(j) dodaje se sljedeća točka:
»41. »prekogranične usluge« znači bilo koju situaciju u kojoj usluge u zračnoj plovidbi u jednoj državi članici daje pružatelj usluga koji je certificiran u drugoj državi članici.«;
3. članak 4. mijenja se i glasi:
»Članak 4.
Nacionalna nadzorna tijela
1. Države članice, zajednički ili pojedinačno, imenuju ili uspostavljaju tijelo ili tijela kao svoje nacionalno nadzorno tijelo koje preuzima zadaće koje se takvom tijelu dodjeljuju na temelju ove Uredbe i na temelju mjera iz članka 3.
2. Nacionalna nadzorna tijela su neovisna o pružateljima usluga u zračnoj plovidbi. Ova se neovisnost postiže odgovarajućim razdvajanjem između nacionalnih nadzornih tijela i takvih pružatelja usluga, najmanje na funkcionalnoj razini.
3. Nacionalna nadzorna tijela izvršavaju svoje ovlasti nepristrano, neovisno i transparentno. To se postiže primjenom odgovarajućih upravnih i nadzornih mehanizama, uključujući također i njihovu primjenu u okviru administracije države članice. Međutim, ovime se nacionalna nadzorna tijela ne sprječavaju u izvođenju svojih poslova u okviru pravila organizacije nacionalnih tijela za civilno zrakoplovstvo ili bilo kojih drugih javnih tijela.
4. Države članice osiguravaju da nacionalna nadzorna tijela imaju potrebna sredstva i mogućnosti za učinkovito i pravovremeno izvođenje poslova koji su im dodijeljeni ovom Uredbom.
5. Države članice obavješćuju Komisiju o nazivima i adresama nacionalnih nadzornih tijela, kao i o njihovim promjenama, te o mjerama koje su poduzete kako bi se osigurala sukladnost sa stavcima 2., 3. i 4.«;
4. članak 5. stavak 4. mijenja se i glasi:
»4. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5a. stavci 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.
5. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5a. stavci 1., 2., 4. i 6. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.«;
5. članci 6. do 11. mijenjaju se i glase:
»Članak 6.
Savjetodavno tijelo za industriju
Ne dovodeći u pitanje ulogu Odbora i EUROCONTROL-a, Komisija uspostavlja »savjetodavno tijelo za industriju« u kojem sudjeluju pružatelji usluga u zračnoj plovidbi, udruge korisnika zračnog prostora, operatori aerodroma, proizvodna industrija i predstavnička tijela stručnog osoblja. Uloga ovoga tijela je isključivo savjetovanje Komisije u provedbi jedinstvenog europskog neba.
Članak 7.
Odnosi s europskim trećim državama
Zajednica i njezine države članice imaju za cilj i podupiru proširenje jedinstvenog europskog neba na države koje nisu članice Europske unije. U tu svrhu oni nastoje proširiti primjenu ove Uredbe i mjera iz članka 3. na te države, bilo u okviru sporazuma sklopljenih sa susjednim trećim državama ili u okviru sporazuma o funkcionalnim blokovima zračnog prostora.
Članak 8.
Provedbena pravila
1. Za razvoj provedbenih pravila, Komisija može dati ovlaštenje EUROCONTROL-u ili, ako je primjereno, nekom drugom tijelu, navodeći zadaće koje treba obaviti i njihove rokove, uzimajući u obzir odgovarajuće krajnje rokove utvrđene ovom Uredbom. Komisija djeluje u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 5. stavka 2.
2. Kada Komisija namjerava dati ovlaštenje u skladu sa stavkom 1., ona mora nastojati da na najbolji način iskoristi postojeća rješenja za uključivanje svih zainteresiranih strana i savjetovanje s njima, kada su ta rješenja u skladu s praksama Komisije u vezi transparentnosti i postupaka savjetovanja i kada nisu u sukobu s njezinim institucionalnim obvezama.
Članak 9.
Kazne
Kazne koje države članice utvrde za kršenje ove Uredbe i mjera iz članka 3., posebno od strane korisnika zračnog prostora i pružatelja usluga, moraju biti djelotvorne, razmjerne i odvraćajuće.
Članak 10.
Savjetovanje s interesnim skupinama
1. Države članice, djelujući u skladu s njihovim nacionalnim zakonodavstvom, uspostavljaju mehanizme savjetovanja za primjereno uključivanje interesnih skupina u provedbu jedinstvenog europskog neba, uključujući predstavnička tijela stručnih kadrova.
2. Komisija uspostavlja mehanizam savjetovanja na razini Zajednice. U savjetovanju sudjeluje Poseban odbor za sektorski dijalog uspostavljen Odlukom 98/500/EZ.
3. Savjetovanje interesnih skupina obuhvaća posebno razvoj i uvođenje novih koncepata i tehnologija u EATMN.
Interesne skupine mogu biti:
– pružatelji usluga u zračnoj plovidbi
– operatori aerodroma
– odgovarajući korisnici zračnog prostora ili odgovarajuće skupine koje predstavljaju korisnike zračnog prostora
– vojna tijela
– proizvodna industrija, i
– predstavnička tijela stručnih kadrova.
Članak 11.
Shema izvedbe
1. Za poboljšanje izvedbe usluga u zračnoj plovidbi i mrežnih funkcija u jedinstvenom europskom nebu, uspostavlja se shema izvedbe usluga u zračnoj plovidbi i mrežnih funkcija. Ona uključuje:
(a) ciljeve izvedbe na razini Zajednice za ključna područja sigurnosti, okoliša, kapaciteta i učinkovitosti troškova;
(b) nacionalne planove ili planove za funkcionalne blokove zračnog prostora, uključujući ciljeve izvedbe, pri čemu se osigurava dosljednost s ciljevima izvedbe na razini Zajednice; i
(c) periodičnu reviziju, praćenje i sustavno vrednovanje (»benchmarking«) izvedbe usluga u zračnoj plovidbi i mrežnih funkcija.
2. U skladu s regulatornim postupkom iz članka 5. stavka 3., Komisija može imenovati EUROCONTROL ili drugo nepristrano i stručno tijelo kao »tijelo za reviziju izvedbe«. Uloga tijela za reviziju izvedbe je pomaganje Komisiji, u suradnji s nacionalnim nadzornim tijelima, i pomaganje nacionalnim nadzornim tijelima, na njihov zahtjev, pri provedbi sheme izvedbe iz stavka 1. Komisija osigurava da tijelo za reviziju izvedbe djeluje neovisno pri izvođenju zadaća koje mu je ona povjerila.
3. (a) Komisija donosi ciljeve izvedbe za mrežu za upravljanje zračnim prometom na razini Zajednice u skladu s regulatornim postupkom iz članka 5. stavka 3., nakon razmatranja odgovarajućih ulaznih podataka dobivenih od nacionalnih nadzornih tijela na nacionalnoj razini ili na razini funkcionalnih blokova zračnog prostora.
(b) Planove na nacionalnoj razini ili na razini funkcionalnog bloka zračnog prostora iz točke (b) stavka 1. izrađuju nacionalna nadzorna tijela a donosi ih država članica (države članice). Ovi planovi uključuju obvezujuće nacionalne ciljeve ili ciljeve na razini funkcionalnih blokova zračnog prostora i odgovarajuću shemu poticaja, kako ih donese država članica (države članice). Izrada planova uključuje savjetovanje s pružateljima usluga u zračnoj plovidbi, predstavnicima korisnika zračnog prostora i, kada je potrebno, s operatorima aerodroma i koordinatorima aerodroma.
(c) Komisija ocjenjuje usklađenost nacionalnih ciljeva ili ciljeva funkcionalnih blokova zračnog prostora s ciljevima izvedbe za razini Zajednice, upotrebom mjerila za ocjenjivanje iz točke (d) stavka 6.
Ako Komisija utvrdi da jedan ili više nacionalnih ciljeva ili ciljeva funkcionalnih blokova zračnog prostora ne ispunjavaju mjerila ocjenjivanja, ona može u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 5. stavka 2. odlučiti izdati preporuku da predmetna nacionalna nadležna tijela predlože revidirane ciljeve izvedbe. Predmetna država članica (države članice) donosi(e) revidirane ciljeve izvedbe i odgovarajuće mjere o kojima pravovremeno izvješćuju Komisiju.
Ako Komisija utvrdi da revidirani ciljevi izvedbe i odgovarajuće mjere nisu primjereni, ona može u skladu s regulatornim postupkom iz članka 5. stavka 3. odlučiti da predmetne države članice donesu korektivne mjere.
Alternativno, u skladu s regulatornim postupkom iz članka 5. stavka 3., Komisija može uz potporu odgovarajućih dokaza odlučiti revidirati ciljeve izvedbe na razini Zajednice.
(d) Referentno razdoblje za shemu izvedbe obuhvaća najmanje tri godine a najviše pet godina. Ako se tijekom tog razdoblja ne ispune nacionalni ciljevi ili ciljevi funkcionalnih blokova zračnog prostora, države članice i/ili nacionalna nadzorna tijela primjenjuju odgovarajuće mjere koje su definirale. Prvo referentno razdoblje obuhvaća prve tri godine nakon donošenja provedbenih pravila iz stavka 6.
(e) Komisija provodi redovito ocjenjivanje postignuća ciljeva izvedbe i predočuje rezultate Odboru za jedinstveno nebo.
4. Na shemu izvedbe iz stavka 1. primjenjuju se sljedeći postupci:
(a) prikupljanje, vrednovanje, ispitivanje, ocjenjivanje i prosljeđivanje relevantnih podataka povezanih s izvedbom usluga u zračnoj plovidbi i mrežnih funkcija, dobivenih od svih strana, uključujući pružatelje usluga u zračnoj plovidbi, operatore aerodroma, nacionalna nadzorna tijela, države članice i EUROCONTROL;
(b) izbor odgovarajućih ključnih područja izvedbe na temelju dokumenta ICAO-a br. 9854 pod nazivom »Operativni koncept upravljanja globalnim zračnim prometom« i u skladu s onima koja su utvrđena u okviru izvedbe iz glavnog plana ATM-a, uključujući područja sigurnosti, okoliša, kapaciteta i učinkovitosti troškova, koja se po potrebi prilagođavaju kako bi se uvažile posebne potrebe jedinstvenog europskog neba i odgovarajućih ciljeva za ta područja, te definicije ograničenog skupa ključnih pokazatelja izvedbe za mjerenje izvedbe;
(c) uspostavljanje ciljeva izvedbe na razini Zajednice koji se definiraju uvažavajući ulazne podatke utvrđene na nacionalnoj razini ili na razini funkcionalnih blokova zračnog prostora;
(d) ocjena ciljeva izvedbe na nacionalnoj razini ili na razini funkcionalnog bloka zračnog prostora na temelju nacionalnog plana ili plana funkcionalnog bloka zračnog prostora;
(e) praćenje nacionalnih planova izvedbe ili planova izvedbe funkcionalnih blokova zračnog prostora, uključujući odgovarajuće mehanizme uzbunjivanja.
Komisija može nadopuniti popis postupaka iz ovoga stavka. Ove mjere, koje su osmišljene za izmjenu i dopunu nebitnih elemenata ove Uredbe njezinim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom uz nadzor predviđenim u članku 5. stavku 4.
5. Pri uspostavljanju sheme izvedbe, uzima se u obzir da su rutne usluge, terminalne usluge i funkcije mreže različite te tako s njima treba i postupati, ako je potrebno i u smislu mjerenja izvedbe.
6. Za detaljno funkcioniranje sheme izvedbe, Komisija će do 4. prosinca 2011. i u odgovarajućem vremenskom okviru radi ispunjavanja odgovarajućih rokova utvrđenih ovom Uredbom, donijeti provedbena pravila u skladu s regulatornim postupkom iz članka 5. stavka 3. Ta provedbena pravila obuhvaćaju sljedeće:
(a) sadržaj i vremenski raspored postupaka iz stavka 4.;
(b) referentno razdoblje i intervale za ocjenjivanje postignuća ciljeva izvedbe i postavljanje novih ciljeva;
(c) mjerila za uspostavljanje nacionalnih planova izvedbe ili planova izvedbe funkcionalnih blokova zračnog prostora od strane nacionalnih nadzornih tijela, koji sadrže nacionalne ciljeve izvedbe ili ciljeve izvedbe funkcionalnih blokova zračnog prostora i shemu poticaja. Planovi izvedbe:
(i.) temelje se na poslovnim planovima pružatelja usluga u zračnoj plovidbi;
(ii.) rješavaju sve troškovne komponente nacionalne osnove za troškove ili osnove za troškove funkcionalnih blokova zračnog prostora;
(iii.) uključuju obvezujuće ciljeve izvedbe koji su u skladu s ciljevima izvedbe na razini Zajednice;
(d) mjerila za ocjenu sukladnosti nacionalnih ciljeva ili ciljeva funkcionalnih blokova zračnog prostora s ciljevima izvedbe Zajednice tijekom referentnog razdoblja te za podršku mehanizama uzbunjivanja;
(e) opća načela za uspostavljanje sheme poticaja od strane država članica;
(f) načela za primjenu prijelaznog mehanizma potrebnog za prilagodbu funkcioniranja sheme izvedbe, koji ne premašuje razdoblje od 12 mjeseci od donošenja provedbenih pravila.«;
6. članak 12. izmjenjuje se i dopunjuje kako slijedi:
(a) stavak 2. mijenja se i glasi:
»2. Komisija periodično provjerava primjenu ove Uredbe i mjera iz članka 3. i o tome će do 4. lipnja 2011. prvi put izvijestiti Europski parlament i Vijeće, te nakon toga na kraju svakog referentnog razdoblja iz članka 11. stavka 3. točke (d). Kada je to u ovom smislu utemeljeno, Komisija može od država članica tražiti dodatne informacije, uz one koje su sadržane u izvješćima koje su države članice dostavile u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.«;
(b) stavak 4. mijenja se i glasi:
»4. Izvješća sadrže ocjenu rezultata postignutih aktivnostima koje se provode u skladu s ovom Uredbom, uključujući odgovarajuće informacije o razvojima u ovom sektoru, posebno u odnosu na gospodarske aspekte, socijalne aspekte, aspekte okoliša, zapošljavanja i tehnološke aspekte, te o kvaliteti usluga, sa stajališta prvobitnih ciljeva i radi budućih potreba.«;
7. dodaje se sljedeći članak:
»Članak 13a.
Europska agencija za sigurnost zračnog prometa
Pri provedbi ove Uredbe i Uredaba (EZ) br. 550/2004, (EZ) br. 551/2004, (EZ) br. 552/2004 te Uredbe (EZ) br. 216/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća od 20. veljače 2008. o zajedničkim pravilima u području civilnog zrakoplovstva i kojom se osniva Europska agencija za sigurnost zračnog prometa*[13], države članice i Komisija, u skladu sa svojim odgovarajućim ulogama predviđenim ovom Uredbom, usklađuju se po potrebi s Europskom agencijom za sigurnost zračnog prometa kako bi se osigurao pravilan pristup svim aspektima sigurnosti.
Članak 2.
Uredba (EZ) br. 550/2004 izmjenjuje se i dopunjuje kako slijedi:
1. članci 2. do 4. mijenjaju se i glase:
»Članak 2.
Zadaće nacionalnih nadzornih tijela
1. Nacionalna nadzorna tijela iz članka 4. okvirne Uredbe osiguravaju odgovarajući nadzor nad primjenom ove Uredbe, posebno u odnosu na siguran i učinkovit rad pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, koji pružaju usluge u odnosu na zračni prostor koji je pod nadležnošću države članice koja je imenovala ili uspostavila odgovarajuće nadležno tijelo.
2. U tom cilju svako nacionalno nadzorno tijelo organizira odgovarajuće inspekcije i preglede, kako bi se provjerila sukladnost sa zahtjevima ove Uredbe, uključujući zahtjeve u vezi ljudskih resursa za pružanje usluga u zračnoj plovidbi. Predmetni pružatelj usluga u zračnoj plovidbi mora omogućiti izvođenje ovih zadaća.
3. Što se tiče funkcionalnih blokova zračnog prostora koji prelaze preko zračnih prostora koji spadaju pod nadležnost više od jedne države članice, te države članice moraju sklopiti sporazum o nadzoru predviđenom u ovom članku u vezi pružatelja usluga u zračnoj plovidbi koji pružaju usluge za te blokove.
4. Nacionalna nadzorna tijela moraju ostvariti blisku međusobnu suradnju kako bi se osigurao odgovarajući nadzor nad pružateljima usluga u zračnoj plovidbi koji imaju valjanu svjedodžbu iz jedne države članice, a također pružaju usluge koje se odnose na zračni prostor pod nadležnošću neke druge države članice. Ovakva suradnja mora uključivati dogovore za postupak u slučajevima koji uključuju neispunjavanje važećih zajedničkih zahtjeva navedenih u članku 6. ili uvjeta navedenih u Aneksu II.
5. U slučaju prekograničnog pružanja usluga u zračnoj plovidbi, takvi dogovori uključuju sporazum o međusobnom priznavanju poslova nadzora iz stavaka 1. i 2. i rezultata tih poslova. Ovo se međusobno priznavanje također primjenjuje kada se donose dogovori između nacionalnih nadzornih tijela o priznavanju postupka certificiranja pružatelja usluga.
6. Ako to dopušta nacionalno pravo i radi regionalne suradnje, nacionalna nadzorna tijela mogu također zaključiti sporazume o raspodjeli odgovornosti u vezi poslova nadzora.
Članak 3.
Kvalificirani subjekti
1. Nacionalna nadzorna tijela mogu odlučiti da u cijelosti ili djelomično prenesu inspekcije i preglede iz članka 2. stavka 2. na kvalificirane subjekte koji ispunjavaju zahtjeve iz Aneksa I.
2. Takvo prenošenje koje odobrava nacionalno nadležno tijelo vrijedi unutar Zajednice tijekom razdoblja od tri godine koje se može obnoviti. Nacionalna nadzorna tijela mogu za izvedbu ovih inspekcija i pregleda zadužiti bilo koje kvalificirane subjekte smještene na području Zajednice.
Članak 4.
Zahtjevi u vezi sigurnosti
U skladu s regulatornim postupkom iz članka 5. stavka 3. okvirne Uredbe, Komisija donosi provedbena pravila koja uključuju odgovarajuće odredbe EUROCONTROL-ovih regulatornih zahtjeva u vezi sigurnosti (ESARR) i naknadne izmjene i dopune onih zahtjeva koji spadaju u područje primjene ove Uredbe, po potrebi, s primjerenim prilagodbama.«;
2. članak 5. se briše
3. u članku 7., stavci 6. i 7. mijenjaju se i glase:
»6. Ne dovodeći u pitanje članke 8. i 9., izdavanjem svjedodžbi daje se pružateljima usluga u zračnoj plovidbi mogućnost da svoje usluge nude državama članicama, drugim pružateljima usluga u zračnoj plovidbi, korisnicima zračnog prostora i zračnim lukama unutar Zajednice.
7. Nacionalna nadzorna tijela nadziru ispunjavanje zajedničkih zahtjeva i uvjeta koji su priloženi svjedodžbama. Podaci o ovom nadzoru se uključuju u godišnja izvješća koja države članice moraju dostavljati u skladu s člankom 12. stavkom 1. okvirne Uredbe. Ukoliko nacionalno nadzorno tijelo utvrdi da imatelj svjedodžbe više ne ispunjava te zahtjeve ili uvjete, ono poduzima odgovarajuće mjere osiguravajući pri tom kontinuitet usluga, pod uvjetom da se ne ugrožava sigurnost. Ove mjere mogu uključivati opoziv svjedodžbe.«;
4. članak 8. mijenja se i glasi:
»Članak 8.
Imenovanje pružatelja usluga u zračnom prometu
1. Države članice osiguravaju pružanje usluga u zračnom prometu na isključivoj osnovi unutar određenih blokova zračnog prostora u odnosu na zračni prostor pod njihovom nadležnošću. U tu svrhu države članice imenuju pružatelja usluga u zračnom prometu koji ima valjanu svjedodžbu u Zajednici.
2. Za pružanje prekograničnih usluga, države članice moraju osigurati da se njihovim nacionalnim pravnim sustavom ne sprječava sukladnost s ovim člankom i člankom 10. stavkom 3. zahtijevanjem da pružatelji usluga u zračnom prometu koji pružaju usluge u zračnom prostoru pod nadležnošću te države članice:
(a) budu u neposrednom vlasništvu ili u većinskom vlasništvu te države članice ili njezinih državljana;
(b) imaju glavno mjesto poslovanja ili registrirano sjedište na području te države članice; ili
(c) upotrebljavaju samo sredstva u toj državi članici.
3. Države članice utvrđuju prava i obveze koje imenovani pružatelji usluga u zračnom prometu moraju ispunjavati. Obveze mogu uključivati uvjete za pravovremeno davanje relevantnih informacija koje omogućavaju identifikaciju svih kretanja zrakoplova u zračnom prostoru pod njihovom nadležnošću.
4. Države članice imaju diskrecijsko pravo izbora pružatelja usluga u zračnom prometu pod uvjetom da on ispunjava zahtjeve i uvjete iz članaka 6. i 7.
5. U vezi funkcionalnih blokova zračnog prostora uspostavljenih u skladu s člankom 9a., koji se protežu preko zračnog prostora pod nadležnošću više od jedne države članice, te države članice zajednički, u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, određuju jednog ili više pružatelja usluga u zračnom prometu, najmanje jedan mjesec prije uspostave bloka zračnog prostora.
6. Države članice odmah obavješćuju Komisiju i druge države članice o bilo kojoj odluci u okviru ovoga članka u vezi imenovanja pružatelja usluga u zračnom prometu unutar određenih blokova zračnog prostora u odnosu na zračni prostor koji je pod njihovom nadležnošću.«;
5. dodaju se sljedeći članci:
»Članak 9a.
Funkcionalni blokovi zračnog prostora
1. Do 4. prosinca 2012. države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale provedbu funkcionalnih blokova zračnog prostora radi postizanja potrebnog kapaciteta i učinkovitosti mreže za upravljanje zračnim prometom unutar jedinstvenog europskog neba i održavanja visoke razine sigurnosti te doprinosa cjelokupnoj izvedbi sustava zračnog prometa i smanjenom utjecaju na okoliš. Države članice moraju međusobno surađivati u najvećoj mogućoj mjeri, posebno države članice koje uspostavljaju susjedne funkcionalne blokove zračnog prostora, kako bi se osigurala sukladnost s ovom odredbom. Kada je to primjereno, suradnja može također uključivati treće države koje sudjeluju u funkcionalnim blokovima zračnog prostora.
2. Funkcionalni blokovi zračnog prostora, posebno:
(a) moraju biti podržani dokazom sigurnosti;
(b) omogućavaju optimalnu upotrebu zračnog prostora, uvažavajući tokove zračnog prometa;
(c) osiguravaju usklađenost s europskom mrežom ruta uspostavljenom u skladu s člankom 6. Uredbe o zračnom prostoru;
(d) moraju biti opravdani njihovom cjelokupnom dodanom vrijednošću, uključujući optimalnu upotrebu tehničkih i ljudskih resursa, na temelju analize ulaganja-dobiti;
(e) osiguravaju neometan i fleksibilan prijenos nadležnosti za kontrolu zračnog prometa između jedinica koje pružaju usluge u zračnom prometu;
(f) osiguravaju kompatibilnost između različitih konfiguracija zračnog prostora, inter alia, optimiziranjem postojećih područja letnih informacija;
(g) sukladni su uvjetima koji proizlaze iz regionalnih sporazuma sklopljenih u okviru ICAO-a;
(h) poštuju regionalne sporazume koji su na snazi na dan stupanja ove Uredbe na snagu, posebno one koji uključuju europske treće države; i
(i) omogućavaju sukladnost s ciljevima izvedbe na razini Zajednice.
3. Funkcionalni blok zračnog prostora se uspostavlja samo na temelju međusobnog sporazuma svih država članica i kada je primjereno trećih država, koje imaju nadležnost nad bilo kojim dijelom zračnog prostora koji je uključen u funkcionalni blok zračnog prostora. Prije obavješćivanja Komisije o uspostavljanju funkcionalnog bloka zračnog prostora, predmetna država članica (države članice) dostavlja(ju) Komisiji, drugim državama članicama i ostalim zainteresiranim stranama odgovarajuće informacije, pružajući im tako mogućnost da daju svoje primjedbe.
4. Kada se funkcionalni blok zračnog prostora odnosi na zračni prostor koji je u potpunosti ili djelomično pod nadležnošću dviju ili više država članica, sporazum kojim se uspostavlja funkcionalni blok zračnog prostora sadrži potrebne odredbe koje se odnose na način na koji se blok može promijeniti i način na koji se država članica može povući iz bloka, uključujući prijelazna rješenja.
5. Kada se između dviju ili više država članica pojave poteškoće u vezi prekograničnog funkcionalnog bloka zračnog prostora koji se odnosi na zračni prostor pod njihovom nadležnošću, te države članice mogu zajednički zatražiti mišljenje Odbora za jedinstveno nebo. Mišljenje se upućuje predmetnim državama članicama. Ne dovodeći u pitanje stavak 3., države članice uzimaju ovo mišljenje u razmatranje kako bi našle rješenje.
6. Po primitku izvješća država članica o sporazumima i izjavama iz stavaka 3. i 4., Komisija ocjenjuje da li pojedinačni funkcionalni blok zračnog prostora ispunjava zahtjeve iz stavka 2. i dostavlja rezultate na raspravu Odboru za jedinstveno nebo. Ako Komisija utvrdi da jedan ili više funkcionalnih blokova zračnog prostora ne ispunjavaju zahtjeve, ona uspostavlja dijalog s predmetnim državama članicama radi postizanja suglasja o mjerama potrebnim za popravljanje situacije.
7. Ne dovodeći u pitanje stavak 6., sporazumi i izjave iz stavaka 3. i 4. dostavljaju se Komisiji radi objavljivanja u Službenom listu Europske unije. U objavi se navodi datum stupanja na snagu odgovarajuće odluke.
8. Smjernice za uspostavljanje i mijenjanje funkcionalnih blokova zračnog prostora pripremit će se do 4. prosinca 2010. u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 5. stavka 2. okvirne Uredbe.
9. Komisija će u skladu s regulatornim postupkom iz članka 5. stavka 3. okvirne Uredbe, do 4. prosinca 2011. donijeti provedbena pravila u vezi informacija koje predmetna država članica (države članice) mora(ju) dostaviti prije uspostavljanja i mijenjanja funkcionalnog bloka zračnog prostora u skladu sa stavkom 3. ovoga članka.
Članak 9b.
Koordinator sustava funkcionalnih blokova zračnog prostora
1. Kako bi olakšala uspostavljanje funkcionalnih blokova zračnog prostora, Komisija može imenovati fizičku osobu za koordinatora sustava funkcionalnih blokova zračnog prostora (koordinator). Komisija djeluje u skladu s regulatornim postupkom iz članka 5. stavka 3. okvirne Uredbe.
2. Ne dovodeći u pitanje članak 9a. stavak 5., koordinator na zahtjev svih uključenih država članica, i kada je primjereno trećih država koje sudjeluju u istom funkcionalnom bloku zračnog prostora, pomaže pri prevladavanju poteškoća u njihovom procesu pregovaranja kako bi se uspostavljanje funkcionalnih blokova zračnog prostora ubrzalo. Koordinator djeluje na temelju ovlaštenja dobivenog od svih uključenih država članica, i kada je primjereno, trećih država koje sudjeluju u istom funkcionalnom bloku zračnog prostora.
3. Koordinator djeluje nepristrano, posebno u odnosu na države članice, treće države, Komisiju i interesne skupine.
4. Koordinator ne otkriva bilo koje informacije koje je dobio tijekom obavljanja svog posla, osim kada za to dobije odobrenje predmetnih država članica i, kada je primjereno, trećih država.
5. Svaka tri mjeseca nakon imenovanja, koordinator podnosi izvješće Komisiji, Odboru za jedinstveno nebo i Europskom parlamentu. Izvješće uključuje sažetak i rezultate pregovora.
6. Ovlast koordinatora ističe kada se potpiše posljednji sporazum o funkcionalnom bloku zračnog prostora, ali najkasnije 4. prosinca 2012.«;
6. članak 11. mijenja se i glasi:
»Članak 11.
Odnosi s vojnim vlastima
U okviru zajedničke prometne politike, države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se između nadležnih civilnih i vojnih vlasti sklope ili obnove pisani sporazumi ili jednakovrijedni pravni dogovori u odnosu na upravljanje određenim blokovima zračnog prostora.«;
7. članak 12. stavak 3. mijenja se i glasi:
»3. Kod pružanja paketa usluga, pružatelji usluga u zračnoj plovidbi utvrđuju i otkrivaju svoje troškove i prihode koji proizlaze iz usluga u zračnoj plovidbi, raspodijeljene u skladu sa shemom zaračunavanja naknada za usluge u zračnoj plovidbi iz članka 14. i kada je to primjereno, vode konsolidirano računovodstvo za druge usluge koje nisu povezane sa uslugama u zračnoj plovidbi, kao što bi se to radilo kada bi dotične usluge pružala posebna poduzeća.«;.
8. članak 14. mijenja se i glasi:
»Članak 14.
Općenito
U skladu sa zahtjevima iz članaka 15. i 16., sustav naknada za usluge u zračnoj plovidbi doprinosi većoj transparentnosti u odnosu na utvrđivanje, uvođenje i naplaćivanje naknada od korisnika zračnog prostora te doprinosi učinkovitosti troškova pružanja usluga u zračnoj plovidbi i učinkovitosti letova, uz održavanje optimalne razine sigurnosti. Ovaj sustav mora također biti u skladu s člankom 15. Čikaške konvencije o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu iz 1944. godine i s EUROCONTROL-ovim sustavom naplaćivanja rutnih naknada.«;
9. članak 15. mijenja se i glasi:
»Članak 15.
Načela
1. Sustav naknada temelji se na zaračunavanju troškova pružatelja usluga korisnicima zračnog prostora, za usluge u zračnoj plovidbi. Ovim se sustavom ti troškovi raspodjeljuju između kategorija korisnika.
2. Pri utvrđivanju naknada na temelju troškova primjenjuju se sljedeća načela:
(a) troškovi koji se dijele između korisnika zračnog prostora su utvrđeni troškovi pružanja usluga u zračnoj plovidbi, uključujući odgovarajuće iznose kamata na investicijska ulaganja i amortizaciju materijalne imovine te troškove održavanja, rada, upravljanja i administracije. Utvrđeni troškovi su troškovi koje utvrdi država članica na nacionalnoj razini ili na razini funkcionalnih blokova zračnog prostora na početku referentnog razdoblja za svaku kalendarsku godinu referentnog razdoblja iz članka 11. okvirne Uredbe, ili tijekom referentnog razdoblja, nakon odgovarajućih prilagodbi upotrebom mehanizama uzbunjivanja iz članka 11. okvirne Uredbe;
(b) troškovi koji se u ovom smislu uzimaju u obzir su oni troškovi koji se procjenjuju u odnosu na uređaje i usluge koji su predviđeni i koji se provode u skladu s ICAO-ovim regionalnim planom zračne plovidbe za Europsku regiju. Oni mogu također uključivati troškove nacionalnih nadzornih tijela i/ili kvalificiranih subjekata, kao i druge troškove ogovarajuće države članice i pružatelja usluga u vezi s pružanjem usluga u zračnoj plovidbi. Oni ne uključuju troškove kazni, koje uvode države članice u skladu s člankom 9. okvirne Uredbe niti troškove bilo kakvih korektivnih mjera koje zahtijevaju države članice u skladu s člankom 11. okvirne Uredbe;
(c) u odnosu na funkcionalne blokove zračnog prostora i kao dio odgovarajućih okvirnih sporazuma, države članice ulažu razumne napore kako bi se dogovorile o zajedničkim načelima politike zaračunavanja naknada;
(d) troškovi različitih usluga u zračnoj plovidbi utvrđuju se zasebno, kako je predviđeno člankom 12. stavkom 3.;
(e) međusobno subvencioniranje između rutnih usluga i terminalnih usluga nije dopušteno. Troškovi koji se odnose i na terminalne i na rutne usluge raspodjeljuju se razmjerno na rutne i na terminalne usluge na temelju transparentne metodologije. Međusobno subvencioniranje između različitih usluga u zračnoj plovidbi u bilo kojoj od ovih dviju kategorija dopušteno je samo kada je to opravdano iz objektivnih razloga koji se moraju jasno identificirati;
(f) zajamčena je transparentnost troškovne baze za naknade. Usvajaju se provedbena pravila za informacije koje daju pružatelji usluga, kako bi se omogućile revizije njihovih prognoza, stvarnih troškova i prihoda. Informacije se redovito razmjenjuju između nacionalnih nadzornih tijela, pružatelja usluga, korisnika zračnog prostora, Komisije i EUROCONTROL-a.
3. Države članice se kod utvrđivanja naknada u skladu sa stavkom 2. pridržavaju sljedećih načela:
(a) naknade za raspoloživost usluga u zračnoj plovidbi utvrđuju se na nediskriminirajući način. Pri zaračunavanja naknada različitim korisnicima zračnog prostora za upotrebu iste usluge, ne smiju postojati nikakve razlike u odnosu na nacionalnost ili kategoriju korisnika;
(b) mogu se dopustiti izuzeća za određene korisnike, posebno za lake zrakoplove i državne zrakoplove, uz uvjet da se troškovi takvih izuzeća ne preraspodijele na druge korisnike;
(c) naknade se određuju po kalendarskoj godini na temelju utvrđenih troškova, ili se mogu utvrditi u uvjetima koje odrede države članice za utvrđivanje najviše razine jedinične cijene ili prihoda za svaku godinu tijekom razdoblja koje nije duže od pet godina;
(d) pružatelji usluga u zračnoj plovidbi mogu ostvariti dostatne prihode koji osiguravaju primjerenu profitabilnost za doprinos potrebnom unapređenju imovine;
(e) naknade odražavaju troškove usluga i uređaja u zračnoj plovidbi koji se stavljaju na raspolaganje korisnicima zračnog prostora, uvažavajući relativne produktivne mogućnosti različitih tipova zrakoplova;
(f) naknade potiču sigurno, djelotvorno, učinkovito i održivo pružanje usluga u zračnoj plovidbi radi postizanja visoke razine sigurnosti i rentabilnosti i ispunjavanja ciljeva izvedbe te radi stimuliranja pružanja integriranih usluga, smanjujući pri tom utjecaj zrakoplovstva na okoliš. U tom smislu i u odnosu na nacionalne planove ili planove funkcionalnih blokova zračnog prostora, nacionalna nadzorna tijela mogu uspostaviti mehanizme, uključujući poticaje koji se sastoje od financijskih prednosti i nedostataka, za poticanje pružatelja usluga u zračnoj plovidbi i/ili korisnika zračnog prostora da podrže unaprjeđenja u pružanju usluga u zračnoj plovidbi u smislu povećanog kapaciteta, smanjenog zakašnjenja i održivog razvoja, održavajući pri tom optimalnu razinu sigurnosti.
4. Komisija donosi detaljna provedbena pravila za ovaj članak u skladu s regulatornim postupkom iz članka 5. stavka 3. okvirne Uredbe.«;
10. dodaje se sljedeći članak:
»Članak 15a
Zajednički projekti
1. Zajednički projekti mogu pomoći pri uspješnoj provedbi glavnog plana ATM-a. Ti projekti moraju podržavati ciljeve ove Uredbe za poboljšanje izvedbe europskog zrakoplovnog sustava u ključnim područjima kao što su kapacitet, učinkovitost letova i troškova te održivost okoliša, u okviru prevladavajućih ciljeva sigurnosti.
2. Komisija može u skladu s regulatornim postupkom iz članka 5. stavka 3. okvirne Uredbe razviti smjernice koje se odnose na način na koji takvi projekti mogu poduprijeti provedbu glavnog plana ATM-a. Ovim se smjernicama ne dovode u pitanje mehanizmi razvoja takvih projekata u vezi s funkcionalnim blokovima zračnog prostora o kojima su se dogovorile stranke u tim blokovima.
3. U skladu s regulatornim postupkom iz članka 5. stavka 3. okvirne Uredbe, Komisija može također odlučiti uspostaviti zajedničke projekte za funkcije povezane s mrežom koje su od posebne važnosti za poboljšanje cjelokupne izvedbe upravljanja zračnim prometom i usluga u zračnoj plovidbi u Europi. Ovakvi zajednički projekti mogu se smatrati podobnim za financiranje od strane Zajednice u višegodišnjem financijskom okviru. U tu svrhu i ne dovodeći u pitanje nadležnost država članica pri odlučivanju o upotrebi svojih financijskih resursa, Komisija izvodi neovisnu analizu troškova i dobiti te provodi odgovarajuća savjetovanja s državama članicama i odgovarajućim interesnim skupinama u skladu s člankom 10. okvirne Uredbe, istražujući sve raspoložive načine financiranja njihovog razvoja. Troškovi razvoja zajedničkih projekata pokrivaju se u skladu s načelima transparentnosti i nediskriminacije.«;
11. članci 16. do 18. mijenjaju se i glase:
»Članak 16.
Nadzor sukladnosti
1. Komisija osigurava trajni nadzor sukladnosti s načelima i pravilima iz članaka 14. i 15., djelujući u suradnji s državama članicama. Komisija nastoji uspostaviti potrebne mehanizme kako bi se upotrijebila stručna znanja EUROCONTROL-a te s rezultatima nadzora upoznaje države članice, EUROCONTROL i predstavnike korisnika zračnog prostora.
2. Na zahtjev jedne ili više država članica koje smatraju da se načela i pravila iz članka 14. ne primjenjuju ispravno, ili na svoju vlastitu inicijativu, Komisija provodi istraživanje svakog navodnog nepridržavanja ili neprimjenjivanja tih načela i/ili pravila. Ne dovodeći u pitanje članak 18. stavak 1., Komisija s rezultatima istraživanja upoznaje države članice, EUROCONTROL i predstavnike korisnika zračnog prostora. U roku od dva mjeseca od primitka zahtjeva, nakon što sasluša dotičnu državu članicu i nakon savjetovanja s Odborom za jedinstveno nebo, u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 5. stavka 2. okvirne Uredbe, Komisija donosi odluku o primjeni članaka 14. i 15. ove Uredbe i o tome da li se dotična praksa može nastaviti.
3. Komisija upućuje svoju odluku državama članicama i o njoj obavještava pružatelja usluga, ukoliko se to na njega pravno odnosi. Svaka država članica može u roku od jednog mjeseca ovu odluku uputiti Vijeću. U roku od mjesec dana, Vijeće može kvalificiranom većinom donijeti drugačiju odluku.
Članak 17.
Revizija Aneksa
Mjere predviđene za izmjene i dopune nebitnih elemenata Aneksa kako bi se uvažili tehnički i operativni razvoji, donose se u skladu s regulatornim postupkom uz nadzor iz članka 5. stavka 4. okvirne Uredbe.
Na temelju nužne hitnosti, Komisija može primijeniti hitan postupak iz članka 5. stavka 5. okvirne Uredbe.
Članak 18.
Povjerljivost
1. Niti nacionalna nadzorna tijela, djelujući u skladu sa svojim nacionalnim pravom, niti Komisija ne smiju otkrivati informacije povjerljive prirode, posebno informacije o pružateljima usluga u zračnoj plovidbi, njihovim poslovnim odnosima ili njihovim stavkama troškova.
2. Stavkom 1. ne dovodi se u pitanje pravo nacionalnih nadzornih tijela ili Komisije da otkriju informacije kada je to bitno za ispunjavanje njihovih bitnih dužnosti, u kojem slučaju takvo otkrivanje mora biti razmjerno i mora uvažavati legitimne interese pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, korisnika zračnog prostora i drugih odgovarajućih interesnih skupina u vezi zaštite njihovih poslovnih tajni.
3. Informacije i podaci dobiveni u skladu sa sustavom naknada iz članka 14. javno se objavljuju.«;
12. dodaje se sljedeći članak:
»Članak 18a.
Revizija
Komisija će najkasnije do 4. prosinca 2012. dostaviti Europskom parlamentu i Vijeću studiju o ocjeni pravnih, sigurnosnih, industrijskih, gospodarskih i socijalnih učinaka primjene tržišnih načela na pružanje komunikacijskih, navigacijskih, nadzornih i usluga zrakoplovnog informiranja, u usporedbi s postojećim ili alternativnim organizacijskim načelima te uzimajući u obzir razvoje u funkcionalnim blokovima zračnog prostora i raspoloživoj tehnologiji.«;
13. Aneks I. izmjenjuje se i dopunjuje kako slijedi:
(a) naslov se mijenja i glasi:
»ZAHTJEVI ZA KVALIFICIRANE SUBJEKTE«;
(b) uvodni tekst mijenja se i glasi:
»Kvalificirani subjekti moraju:«.
Članak 3.
Uredba (EZ) br. 551/2004 izmjenjuje se i dopunjuje kako slijedi:
1. članak 2. se briše;
2. članak 3. mijenja se i glasi:
»Članak 3.
Europsko gornje područje letnih informacija (EUIR)
1. Zajednica i njezine države članice moraju težiti tome da ICAO uspostavi i prizna jedinstveni EUIR. U tom smislu, za pitanja koja spadaju u nadležnost Zajednice, Komisija će u skladu s člankom 300. Ugovora dostaviti preporuku Vijeću, najkasnije do 4. prosinca 2011.
2. EUIR se oblikuje tako da obuhvaća zračni prostor koji spada pod nadležnost država članica u skladu s člankom 1. stavkom 3., a može također uključivati zračni prostor europskih trećih država.
3. Uspostavljanje EUIR-a ne dovodi u pitanje nadležnost država članica za određivanje pružatelja usluga u zračnom prometu za zračni prostor pod njihovom nadležnošću u skladu s člankom 8. stavkom 1. Uredbe o pružanju usluga.
4. Države članice zadržavaju svoje odgovornosti u odnosu na ICAO unutar zemljopisnih granica gornjih područja letnih informacija i područja letnih informacija koje im je povjerio ICAO na dan stupanja ove Uredbe na snagu.«;
3. dodaje se sljedeći članak:
»Članak 3a.
Elektroničke zrakoplovne informacije
1. Ne dovodeći u pitanje objavljivanje zrakoplovnih informacija od strane država članica, i na način koji je u skladu s tim objavljivanjem, Komisija u suradnji s EUROCONTROL-om osigurava raspoloživost elektroničkih zrakoplovnih informacija visoke kvalitete, koje se prikazuju na usklađeni način i koje ispunjavaju zahtjeve svih relevantnih korisnika u smislu kvalitete i pravovremenosti podataka.
2. U smislu stavka 1., Komisija:
(a) osigurava razvoj infrastrukture za zrakoplovne informacije na razini Zajednice u obliku elektroničkog integriranog portala za informacije kojem interesne skupine imaju neograničen pristup. Ova infrastruktura objedinjuje pristup zahtijevanim elementima podataka i osiguravanje elemenata podataka kao što su, između ostalog, zrakoplovne informacije, informacije prijavnog ureda usluga u zračnom prometu (ARO), meteorološke informacije i informacije o upravljanju protokom;
(b) podržava modernizaciju i usklađivanje osiguravanja zrakoplovnih informacija u najširem smislu, u uskoj suradnji s EUROCONTROL-om i ICAO-om.
3. Komisija donosi detaljna provedbena pravila za ovaj članak u skladu s regulatornim postupkom iz članka 5. stavka 3. okvirne Uredbe.«;
4. članak 4. mijenja se i glasi:
»Članak 4.
Pravila letenja i klasifikacija zračnog prostora
U skladu s regulatornim postupkom iz članka 5. stavka 3. okvirne Uredbe, Komisija donosi provedbena pravila za:
(a) donošenje odgovarajućih odredaba o pravilima letenja na temelju ICAO standarda i preporučenih praksi;
(b) usklađivanje primjene klasifikacije zračnog prostora ICAO-a, odgovarajućom prilagodbom, kako bi se osiguralo neometano pružanje sigurnih i učinkovitih usluga u zračnom prometu unutar jedinstvenog europskog neba.«;
5. članak 5. se briše;
6. članak 6. mijenja se i glasi:
»Članak 6.
Projektiranje i upravljanje mrežom
1. Funkcije mreže za upravljanje zračnim prometom (ATM) omogućavaju optimalnu upotrebu zračnog prostora i korisnicima zračnog prostora osiguravaju upotrebu preferiranih putanja, omogućavajući pri tom maksimalan pristup zračnom prostoru i uslugama u zračnoj plovidbi. Ove mrežne funkcije su usmjerene na podršku inicijativa na nacionalnoj razini i na razini funkcionalnih blokova zračnog prostora i izvode se na način koji uvažava razdvajanje regulatornih i operativnih zadaća.
2. Kako bi se postigli ciljevi iz stavka 1. i ne dovodeći u pitanje nadležnosti država članica u vezi nacionalnih ruta i struktura zračnog prostora, Komisija osigurava izvođenje sljedećih funkcija:
(a) projektiranje europske mreže ruta;
(b) usklađivanje rijetkih resursa unutar zrakoplovnih frekventnih pojaseva koji se upotrebljavaju u općem zračnom prometu, posebno radiofrekvencija, kao i usklađivanja kodova radarskih transpondera.
Funkcije navedene u prvom podstavku ne uključuju donošenje obvezujućih mjera općeg opsega ili provođenje političke diskrecije. One uvažavaju prijedloge utvrđene na nacionalnoj razini i na razini funkcionalnih blokova zračnog prostora. Izvode se u suradnji s vojnim tijelima u skladu s dogovorenim postupcima u vezi fleksibilne upotrebe zračnog prostora.
Nakon savjetovanja s Odborom za jedinstveno nebo i u skladu s provedbenim pravilima iz stavka 4., Komisija može ovlastiti EUROCONTROL ili drugo nepristrano i stručno tijelo za zadaće potrebne za izvođenje funkcija navedenih u prvom podstavku. Te se zadaće izvode na nepristran i troškovno učinkovit način te se obavljaju u ime država članica i interesnih skupina. One podliježu odgovarajućem upravljanju pri kojem se priznaju razdvojene odgovornosti za davanje usluga i regulaciju, uvažavajući potrebe cjelokupne mreže ATM-a, uz potpunu uključenost korisnika zračnog prostora i pružatelja usluga u zračnoj plovidbi.
3. Komisija može dopuniti popis funkcija iz stavka 2. nakon odgovarajućeg savjetovanja sa zainteresiranim stranama iz industrije. Ove mjere, koje su osmišljene za izmjenu i dopunu nebitnih elemenata ove Uredbe njezinim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom uz nadzor predviđenim u članku 5. stavku 4. okvirne Uredbe.
4. Detaljna pravila za provedbu mjera iz ovoga članka, osim onih iz stavaka 6. do 9., donose se u skladu s regulatornim postupkom iz članka 5. stavka 3. okvirne Uredbe. Ta se provedbena pravila posebno odnose na:
(a) usklađivanje i ujednačavanje procesa i postupaka za poboljšanje učinkovitosti upravljanja zrakoplovnim frekvencijama, uključujući razvoj načela i mjerila;
(b) središnju funkciju za usklađivanje rane identifikacije i rješavanja potreba za frekvencijama u pojasevima dodijeljenim za europski opći zračni promet za podršku projektiranja i rada europske zrakoplovne mreže;
(c) dodatne mrežne funkcije, kako je definirano u glavnom planu ATM-a;
(d) detaljna rješenja za kooperativno donošenje odluka između država članica, pružatelja usluga u zračnoj plovidbi i funkcije upravljanja mrežom za zadaće iz stavka 2.;
(e) rješenja za savjetovanje s interesnim skupinama u postupku donošenja odluka, i na nacionalnoj i na europskoj razini; i
(f) unutar radijskog spektra koji je Međunarodna telekomunikacijska unija dodijelila za opći zračni promet, raspodjelu zadaća i odgovornosti između funkcije upravljanja mrežom i nacionalnih rukovoditelja za frekvencije, osiguravajući pri tom da nacionalne funkcije za upravljanje frekvencijama nastave obavljati poslove povezane s frekvencijama koje nemaju utjecaj na mrežu. U slučajevima koji imaju utjecaj na mrežu, nacionalni rukovoditelji za frekvencije surađuju s onima koji su odgovorni za funkciju upravljanja mrežom kako bi se upotreba frekvencija optimizirala.
5. Aspekti projektiranja zračnog prostora osim onih iz stavka 2. rješavaju se na nacionalnoj razini ili na razini funkcionalnih blokova zračnog prostora. Pri postupku projektiranja uvažavaju se zahtjevi i složenost prometa, nacionalni planovi izvedbe ili planovi izvedbe za funkcionalne blokove zračnog prostora, uz potpuno savjetovanje s odgovarajućim korisnicima zračnog prostora ili odgovarajućim skupinama koje zastupaju korisnike zračnog prostora te, ako je primjereno, s vojnim tijelima.
6. Države članice ovlašćuju EUROCONTROL ili drugo nepristrano i stručno tijelo za izvođenje upravljanja protokom zračnog prostora, što podliježe odgovarajućem nadzoru.
7. Provedbena pravila za upravljanje protokom zračnog prometa, uključujući potrebna rješenja za nadzor, razvijaju se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 5. stavka 2. okvirne Uredbe i donose u skladu s regulatornim postupkom iz članka 5. stavka 3. okvirne Uredbe, radi optimiziranja raspoloživog kapaciteta u upotrebi zračnog prostora i poboljšanja postupaka upravljanja protokom zračnog prometa. Ta se pravila temelje na transparentnosti i učinkovitosti te jamče osiguravanje kapaciteta na fleksibilan i pravovremen način, sukladno preporukama regionalnog plana zračne plovidbe ICAO-a za europsku regiju.
8. Provedbena pravila za upravljanje protokom zračnog prometa podržavaju operativne odluke pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, operatora aerodroma i korisnika zračnog prostora te obuhvaćaju sljedeća područja:
(a) planiranje leta;
(b) upotrebu raspoloživog kapaciteta zračnog prostora tijekom svih faza leta, uključujući dodjelu slotova; i
(c) upotrebu zračnih ruta za opći zračni promet, uključujući:
– stvaranje jedinstvene publikacije za rutu i orijentaciju prometa
– mogućnosti preusmjeravanja općeg zračnog prometa s područja zagušenja prometa, i
– pravila prioriteta u vezi pristupa zračnom prostoru za opći zračni promet, posebno tijekom razdoblja gustog prometa i kriznih razdoblja.
9. Pri razvoju i donošenju provedbenih pravila, Komisija na odgovarajući način i ne dovodeći u pitanje sigurnost, uvažava dosljednost između planova leta i aerodromskih slotova te potrebnu usklađenost sa susjednim regijama.«;
7. članak 9. se briše.
Članak 4.
Uredba (EZ) br. 552/2004 izmjenjuje se i dopunjuje kako slijedi:
1. dodaje se sljedeći članak:
»Članak 6a.
Alternativna provjera sukladnosti
Svjedodžba izdana u skladu s Uredbom (EZ) br. 216/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća od 20. veljače 2008. o zajedničkim pravilima u području civilnog zrakoplovstva i kojom se osniva Europska agencija za sigurnost zračnog prometa*[14], kada se odnosi na komponente ili sustave, smatra se u smislu članaka 5. i 6. ove Uredbe EZ Izjavom o sukladnosti ili primjerenosti za upotrebu ili EZ Izjavom o verifikaciji ako uključuje dokaz sukladnosti s bitnim zahtjevima ove Uredbe i odgovarajućim provedbenim pravilima za interoperabilnost.
2. članak 9. mijenja se i glasi:
»Članak 9.
Revizija Aneksa
Mjere predviđene za izmjenu i dopunu nebitnih elemenata Aneksa, kako bi se uvažili tehnički i operativni razvoji, donose se u skladu s regulatornim postupkom uz nadzor iz članka 5. stavka 4. okvirne Uredbe.«;
3. u članku 10. dodaje se sljedeći stavak:
»2a. U smislu stavka 2. ovoga članka, države članice mogu izjaviti da su sustavi i sastavni dijelovi EATMN-a u skladu s bitnim zahtjevima te se izuzimaju od odredaba članaka 5. i 6.«;
4. Aneks II. izmjenjuje se i dopunjuje kako slijedi:
(a) u dijelu A, prvi stavak točke 2. mijenja se i glasi:
»EATMN, njegovi sustavi i njihovi sastavni dijelovi podržavaju, na koordiniranoj osnovi, nove dogovorene i vrednovane koncepcije rada koje poboljšavaju kvalitetu, održivost i učinkovitost usluga u zračnoj plovidbi, posebno u smislu sigurnosti i kapaciteta.«;
(b) dio B izmjenjuje se i dopunjuje kako slijedi:
(i.) prvi stavak točke 3.1.2 mijenja se i glasi:
»Sustavi za obradu podataka o letu omogućavaju postupnu provedbu naprednih, dogovorenih i vrednovanih koncepata rada za sve faze leta, posebno kako je predviđeno glavnim planom ATM-a.«;
(ii.) točka 3.2.2 mijenja se i glasi:
»3.2.2. Podrška za nove koncepcije rada
Sustavi za obradu nadzornih podataka omogućavaju postupnu raspoloživost novih izvora nadzornih informacija na takav način da se poboljša cjelokupna kvaliteta usluge, posebno kako je predviđeno glavnim planom ATM-a.«;
(iii.) točka 4.2 mijenja se i glasi:
»4.2. Podrška za nove koncepte rada
Komunikacijski sustavi podržavaju provedbu naprednih, dogovorenih i vrednovanih koncepata rada za sve faze leta, posebno kako je predviđeno glavnim planom ATM-a.«;
Članak 5.
Stupanje na snagu
Ova Uredba stupa na snagu 20. dan nakon njezine objave u Službenom listu Europske unije.
Članak 6. stavci 2. i 6. Uredbe (EZ) br. 551/2004, kako je izmijenjena i dopunjena ovom Uredbom, primjenjuju se od datuma navedenih u njihovim odgovarajućim provedbenim pravilima, ali ne kasnije od 4. prosinca 2012.
Ova Uredba u cijelosti obvezuje i neposredno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Strasbourgu 21. listopada 2009.
Za Europski parlament Za Vijeće
Predsjednik Predsjednik
J. Buzek C. Malmström«
Članak 18.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
Klasa: 011-01/12-02/53
Urbroj: 530-09-12-4
Zagreb, 21. rujna 2012.
Ministar
pomorstva, prometa i infrastrukture
dr. sc. Siniša Hajdaš Dončić, v. r.
[1]SL L 96, 31. 3. 2004., str. 10.
[2]SL L 79, 19. 3. 2008., str. 1.
[3]SL L 96, 31. 3. 2004., str. 1.
[4]SL L 335, 21. 12. 2005., str. 13.
[5]SL L 295, 12. 11. 2010., str. 35.
[6]SL L 167, 4. 7. 2003., str. 23.
[7]SL L 96, 31. 3. 2004., str. 20.
[8]SL L 185, 15. 7. 2011., str. 1.
[9]SL L 141, 31. 5. 2008., str. 5.
[10]SL L 201, 3. 8. 2010., str. 1.
[11]Vidi stranu 15. ovog Službenog lista.
[12]SL L 23, 27. 1. 2010., str. 6.
[13]SL L 96, 31. 3. 2004., str. 10.
[14]SL L 96, 31. 3. 2004., str. 20.
[15]SL L 79, 19. 3. 2008., str. 1.
[16]SL L 96, 31. 3. 2004., str. 1.
[17]SL L 291, 9. 11. 2007., str. 16.
[18]SL L 96, 31. 3. 2004., str. 26.
[19]SL L 185, 15. 7. 2011., str. 1.
[20]Vidi stranicu 23. ovog Službenog lista
[21]* SL L 271, 18. 10. 2011., str. 15.’