MINISTARSTVO POMORSTVA, PROMETA I INFRASTRUKTURE
2733
Na temelju članka 1023. stavka 1. alineje 4. Pomorskog zakonika (»Narodne novine« br. 181/04, 76/07, 146/08, 61/11) ministar pomorstva, prometa i infrastrukture, uz suglasnost ministra zaštite okoliša i prirode donosi
PRAVILNIK
O UPRAVLJANJU I NADZORU BALASTNIH VODA
OPĆE ODREDBE
Članak 1.
U cilju unapređenja zaštite okoliša ovim se Pravilnikom utvrđuju načela i postupci upravljanja i nadzora brodskih balastnih voda i taloga na brodovima, dok plove u unutarnjim morskim vodama, teritorijalnom moru i zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu Republike Hrvatske, kao i na brodovima hrvatske državne pripadnosti neovisno o tome gdje plove.
Članak 2.
Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom Pravilniku imaju sljedeće značenje:
1. »aktivna tvar« označava tvar ili organizam, uključujući viruse ili gljivice, koji općenito ili specifično djeluju na štetne vodene organizme i patogene, ili protiv njih;
2 »balastna voda« je voda s tvarima u njoj, ukrcana radi postizanja zadovoljavajuće razine stabiliteta, uzdužnog i poprečnog nagiba, gaza i naprezanja broda;
3. »balastni kapacitet broda« jest ukupni volumetrički kapacitet svih tankova, prostora ili odjeljaka na brodu, a koji se koristi za prijevoz, ukrcaj ili iskrcaj balastnih voda, uključujući i višenamjenske tankove, prostore ili odjeljke izgrađene tako da mogu prevoziti balastne vode;
4. »balastni sustav« jest sustav tankova, prostora i odjeljaka na brodu koji se koriste za prijevoz, ukrcaj ili iskrcaj balastnih voda, uključujući i višenamjenske tankove, prostore ili odjeljke izgrađene tako da mogu prevoziti balastne vode zajedno s balastnim cjevovodom i pripadajućim crpkama;
5. »balastni tank« jest bilo koji tank ili skladište na brodu, a koji se koristi za prijevoz balastnih voda, bez obzira da li su tank i skladište konstruirani za tu svrhu;
6. »brod« je bilo koji plovni objekt, te drugi pomorski objekti uključujući podmornice, plutajuće objekte, platforme, plutajuće skladišne jedinice (FSO) te plutajuće jedinice za proizvodnju, skladištenje i prekrcaj (FPSO);
7. »bruto tonaža« je bruto tonaža izračunata u skladu s odredbama o baždarenju navedenima u Dodatku I Međunarodne konvencije o baždarenju brodova iz 1969. godine, kako je izmijenjena i dopunjena;
8. »datum godišnjice« je dan i mjesec svake godine koji odgovara datumu isteka valjanosti Svjedodžbe.;
9. »inspektor« je inspektor sigurnosti plovidbe ili drugi ovlašteni djelatnik Ministarstva ili lučkih kapetanija, sukladno odredbama Pomorskog zakonika;
10. »izgrađen« u odnosu na brod je stupanj izgradnje gdje:
– je kobilica postavljena; ili
– je gradnja povezana s određenim brodom započela; ili
– je započelo sklapanje broda ne manje od 50 tona ili 1 posto procijenjene mase svih strukturnih elemenata, što je manje; ili
– je izvršena veća preinaka;
11. »Knjiga o balastnim vodama« je dokument u koji se upisuju sve radnje na brodu vezano za upravljanje balastnim vodama
12. »Konvencija« je Međunarodna konvencija o nadzoru i upravljanju brodskim balastnim vodama i talozima, iz 2004. godine (Zakon o potvrđivanju Konvencije objavljen je u »Narodnim novinama Međunarodni ugovori« br. 3/2010);
13.»Ministarstvo« je ministarstvo nadležno za pomorstvo;
14.»Ministar« je ministar u ministarstvu nadležnom za pomorstvo;
15. »od najbližeg kopna« je udaljenost od polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora sukladno međunarodnom pravu;
16. »Organizacija« je Međunarodna pomorska organizacija (IMO);
17. »Plan Upravljanja balastnim vodama« je plan koji sadrži postupke za brod i posadu vezano za nadzor i upravljanje brodskim balastnim vodama i talozima.
18. »Smjernice« su Smjernice koje usvoji Organizacija u svezi primjene Konvencije;
19. »Svjedodžba« jest Međunarodna svjedodžba o upravljanju balastnim vodama;
20. »štetni vodeni organizmi i patogeni« su vodeni organizmi ili patogeni koji, ako se unesu u mora, uključujući i ušća, ili u slatkovodne tokove, mogu ugroziti okoliš, ljudsko zdravlje, imovinu ili sredstva, te unošenjem mogu narušiti biološku raznolikost ili ometati zakonito korištenje takvih područja;
21. »talozi« su tvari nataložene u balastnoj vodi unutar broda;
22. »upravljanje balastnim vodama« je mehanički, fizikalni, kemijski i biološki postupak ili kombinacija tih postupaka, kojim se uklanja, čini bezopasnim ili izbjegava uzimanje ili ispuštanje štetnih vodenih organizama i patogena u balastnim vodama i talozima;
23. »veća preinaka« je preinaka broda:
– koja mijenja balastni kapacitet broda za 15 posto ili više; ili
– koja mijenja tip broda; ili
– koja prema mišljenju Ministarstva produljuje njegov životni vijek 10 godina ili više; ili
– koja preinačuje njegov balastni sustav, osim zamjene opreme istom. Preinaka broda radi udovoljavanja zahtjevima iz članka 10. ovog Pravilnika ne smatra se većom preinakom za potrebe ovog Pravilnika;
24. »ZERP Republike Hrvatske« je Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas Republike Hrvatske kako je ustanovljen Odlukom Hrvatskog sabora o proširenju jurisdikcije Republike Hrvatske na Jadranskom moru (»Narodne novine«, br. 157/03., 77/04, 138/06 i 31/08.).
Članak 3.
(1) Ovaj Pravilnik se primjenjuje na brodove hrvatske državne pripadnosti neovisno o kategoriji plovidbe, i brodove neovisno o njihovoj državnoj pripadnosti, koji uplovljavaju u luke u Republici Hrvatskoj ili plove unutarnjim morskim vodama, teritorijalnim morem ili zaštićenim ekološko-ribolovnim pojasom Republike Hrvatske.
(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovaj Pravilnik se ne primjenjuje na:
– brodove koji isključivo plove ili borave u unutarnjim morskim vodama, teritorijalnom moru li zaštićenom ekološko-ribolovnom pojasu Republike Hrvatske,
– brodove hrvatske državne pripadnosti koji isključivo plove ili borave u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru druge države ako ih je druga država izuzela od primjene odredaba Konvencije ili nacionalnih propisa o upravljanju balastnim vodama,
– brodove koji nisu projektirani i izgrađeni za prijevoz balastnih voda ili imaju stalne balastne vode u zapečaćenim spremnicima na brodovima, koje ne podliježu ispuštanju,
– ratne brodove, pomoćne ratne brodove ili javne brodove. Ipak, nadležna tijela koja upravljaju ovim brodovima dužna su, voditi računa da brodovi primjenjuju odredbe ovog Pravilnika u najvećoj mogućoj mjeri koliko je to razumno i praktično.
(3) Iznimno od odredbe stavka 2. podstavka a), Ministarstvo može proširiti primjenu Pravilnika na sve ili pojedine brodove koji plove ili borave isključivo u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru Republike Hrvatske, ako se utvrdi da bi iskrcaj balastnih voda s broda ili brodova ugrozio ili štetio okolišu, ljudskom zdravlju ili imovini u Republici Hrvatskoj ili susjednim državama.
(4) Ne dovodeći u pitanje primjenu iznimke iz stavka 2., na brodice i jahte koje se koriste isključivo za osobne potrebe ili športska natjecanja, osim brodica i jahti koje plove isključivo u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske primjenjuju se jednakovrijedni zahtjevi koji se, sukladno Smjernicama Organizacije – Smjernice za jednakovrijedne zahtjeve za upravljanje balastnim vodama– G3 (Rezolucija MEPC.123(53) utvrđuju posebnim propisom.
PRIJAVA I EVIDENTIRANJE BALASTNIH VODA
Članak 4.
(1) Svi brodovi na koje se primjenjuje ovaj Pravilnik i koji dolaze iz inozemstva moraju nadležnoj lučkoj kapetaniji dostaviti prijavu balastnih voda na obrascu iz Priloga I. ovog Pravilnika.
(2) Prijavu iz stavka 1. ovog članka zapovjednik je dužan dostaviti najkasnije 48 sati prije uplovljavanja broda u luku, odnosno neposredno nakon isplovljenja iz posljednje inozemne luke ako je vrijeme plovidbe do uplovljavanja u hrvatsku luku kraće od 48 sati.
PREVENTIVNE MJERE
Članak 5.
(1) Zapovjednik broda dužan je, u mjeri u kojoj to omogućavaju zahtjevi sigurnosti plovidbe i zaštite morskog okoliša, izbjeći ili ograničiti ukrcaj balastnih voda u područjima:
– za koja je poznato da postoje štetni mikroorganizmi,
– u kojima postoje tvornički ispusti,
– gdje se vrše podmorska jaružanja,
– gdje su izrazito visoke razlike morskih mijena,
– u kojima postoji visoka zamućenost vode zbog rada brodskih porivnih uređaja (plitke luke, estuariji, sidrišta),
– mriještenja riba, i
– sudaranja morskih struja.
(2) Lučke uprave ili tijela koja upravljaju lukom dužni su upozoriti zapovjednika broda o okolnostima iz stavka 1. ovog članka.
Članak 6.
(1) Ministarstvo uz mišljenje ministarstva nadležnog za poslove zaštite okoliša, može izdati upozorenja vezana uz ukrcaj ili iskrcaj balastnih voda u pojedinim područjima unutarnjih morskih voda, teritorijalnog moru i ZERPU i/ili propisati pripadajuće privremene mjere zabrane ukrcaja ili iskrcaja balastnih voda u tom području, te navesti bilo koje alternativno područje prikladno za ukrcaj balastnih voda.
(2) Upozorenja vezana uz ukrcaj ili iskrcaj balastnih voda iz stavka 1. izdat će se samo za područja za koja je poznato da sadržavaju izvorišta epidemija, zaraza ili populacija štetnih vodenih organizama i patogena (npr. cvjetanja štetnih algi).
(3) Ministarstvo će o područjima iz stavka 1. izvijestiti Organizaciju, te će na uobičajeni način obavještavati pomorce.
OPĆA OBVEZA
Članak 7.
Ako ovim Pravilnikom nije izričito drukčije propisano, zabranjeno je ispuštati balastne vode u unutarnje morske vode, teritorijalno more ili ZERP Republike Hrvatske ako prethodno nisu provedene mjere upravljanja balastnim vodama sukladno odredbama ovog Pravilnika.
Članak 8.
Do trenutka stupanja na snagu Međunarodne konvencije o nadzoru i upravljanju brodskim balastnim vodama i talozima iz 2004. godine, u odnosu na brodove koji plove između područja određenih u Smjernicama o dobrovoljnoj privremenoj primjeni standarda D1, iz Priloga II. ovog Pravilnika, na dobrovoljnoj bazi se primjenjuju Smjernice.
IZUZEĆA
Članak 9.
Iznimno od odredbe članka 7. ovog Pravilnika obveza provedbe mjera upravljanja balastnim vodama prije ispuštanja ne odnosi se na:
– ukrcaj ili iskrcaj balastnih voda nužnih za očuvanje sigurnosti broda u iznenadnim situacijama ili radi sigurnosti ljudskih života na moru; ili
– neočekivano istjecanje ili unos balastnih voda zbog oštećenja broda ili opreme:
a) pod uvjetom da su poduzete sve razumne preventivne mjere prije i za vrijeme događaja, a radi sprečavanja ili umanjenja iskrcaja balastnih voda; i
b) da vlasnik, kompanija ili ovlašteni časnik nisu namjerno ili krajnjom nepažnjom prouzročili štetu; ili
– ukrcaj ili iskrcaj balastnih voda radi izbjegavanja ili umanjenja onečišćenja okoliša s broda;
ili
– ukrcaj i iskrcaj istih balastnih voda na otvorenom moru; ili
– iskrcaj balastnih voda s broda na istoj lokaciji na kojoj je cijela količina balastnih voda ukrcana, pod uvjetom da te balastne vode nisu pomiješane sa neobrađenim balastnim vodama s drugog područja.
OSLOBAĐANJE
Članak 10.
(1) Ministarstvo može osloboditi od primjene odredaba članaka 11., 12., 13. ili 14. ovog Pravilnika brod ili brodove koji ukrcavaju ili iskrcavaju balastne vode u Republici Hrvatskoj a koji plove između točno određenih luka ili područja.
(2) Oslobađanje iz stavka 1. može se dati samo na temelju provedene procjene rizika sukladno Smjernicama Organizacije – Smjernica za procjenu rizika – G7 (IMO rezolucija MEPC.162(56)), kako su izmijenjene i dopunjene, kako bi se osiguralo da isto ne ugrožava okoliš, ljudsko zdravlje, imovinu ili sredstva u Republici Hrvatskoj, susjednim ili drugim državama.
(3) Oslobađanje iz stavka 1. može se dati samo u slučaju da brod ne miješa balastne vode i talog s balastnim vodama i talogom ukrcanim u drugom području ili luci.
(4) Oslobađanje iz stavka 1. može se dati na rok ne dulji od pet godina, i primjenjuju se nakon što Ministarstvo o oslobađanju obavijesti Organizaciju, te ta informacija bude dostavljena državama strankama Konvencije.
(5) Oslobađanja iz ovog članka mogu se dati i temeljem međunarodnog ugovora ili akta.
(6) Sva izuzeća odobrena temeljem ovoga članka bilježe se u Knjigu o balastnim vodama.
STANDARDI UPRAVLJANJA
Članak 11.
(1) Brodovi sagrađeni prije 2009. godine, s balastnim kapacitetom broda od 1500 do uključivo 5000 kubičnih metara, provode upravljanje balastnim vodama koje zadovoljava najmanje standard propisan člankom 12. ili člankom 14. ovoga Pravilnika, do 2014. godine nakon čega moraju zadovoljavati najmanje standard propisan člankom 14.
(2) Brodovi sagrađeni prije 2009. godine, s balastnim kapacitetom broda manjim od 1500 ili većim od 5000 kubičnih metara, provode upravljanje balastnim vodama koje zadovoljava najmanje standard propisan člankom 12. ili člankom 14. ovoga Pravilnika, do 2016. godine nakon čega moraju zadovoljavati najmanje standard propisan člankom 14.
(3) Brodovi na koji se primjenjuje stavak 1. ili 2. moraju udovoljavati uvjetima iz tog stavka najkasnije do prvog među pregleda ili obnovnog pregleda, ovisno koji je prije, nakon datuma godišnjice isporuke broda u godini usklađenosti sa standardom primjenjivim na taj brod.
(4) Brodovi izgrađeni 2009. godine, s balastnim kapacitetom manjim od 5000 kubičnih metara, provode upravljanje balastnim vodama koje zadovoljava najmanje standard propisan u članku 14., najkasnije do drugog godišnjeg pregleda, ali ne kasnije od 31. prosinca 2011. godine.
(5) Brodovi izgrađeni nakon 2009. godine, s balastnim kapacitetom manjim od 5000 kubičnih metara, provode upravljanje balastnim vodama koje zadovoljava najmanje standard propisan člankom 14. ovog Pravilnika.
(6) Brodovi izgrađeni 2009. godine ili kasnije, ali prije 2012. godine, s balastnim kapacitetom od 5000 kubičnih metara ili više, provode upravljanje balastnim vodama u skladu sa stavkom 2. ovog članka.
(7) Brodovi izgrađeni 2012. godine ili kasnije, s balastnim kapacitetom od 5000 kubičnih metara ili više, provode upravljanje balastnim vodama koje zadovoljava najmanje standard propisan člankom 14. ovog Pravilnika.
(8) Zahtjevi iz ovoga članka ne primjenjuju se na brodove koji ispuštaju balastne vode u prihvatna postrojenja pri čijoj su konstrukciji uzete u obzir Smjernice G5 – Smjernice u pogledu prihvatnih uređaja za balastne vode (IMO rezolucija MEPC.153(55), kako je izmijenjena i dopunjena).
STANDARD ZA IZMJENU BALASTNIH VODA
Članak 12.
(1) Brodovi koji kao metodu upravljanja balastnim vodama koriste izmjenu balastnih voda moraju to činiti uz učinkovitost od najmanje 95 posto volumetričke izmjene balastnih voda.
(2) Brodovi koji kao metodu upravljanja balastnim vodama obavljaju izmjenu balastnih voda pumpanjem, smatra se da zadovoljavaju standard opisan u stavku 1., ako je pumpanjem izmijenjen trostruki volumen svakog balastnog tanka.
(3) U slučaju kada je pri izmjeni balastne vode pumpanjem izmijenjeno manje od trostrukog volumena svakog balastnog tanka, takva se izmjena može prihvatiti pod uvjetom da brod može dokazati da je izmijenjeno najmanje 95 posto volumena balastnih tankova i ako je to predviđeno Planom upravljanja balastnim vodama.
(4) Brod koji kao metodu upravljanja balastnim vodama koristi izmjenu balastnih voda mora uvijek kada je to moguće obavljati izmjenu balastnih voda najmanje 200 nautičkih milja udaljen od najbližeg kopna i u morskim vodama čija dubina iznosi najmanje 200 metara
(5) U slučajevima kada brod ne može obaviti izmjenu balastnih voda u skladu sa stavkom 4. takva se izmjena balastnih voda mora obavljati na najmanje 50 nautičkih milja od najbližeg kopna i u morskim vodama čija je dubina najmanje 200 metara.
(6) Iznimno od odredbi stavaka 4. i 5., brodovi smiju izmjenjivati balastne vode i u područjima koja su za to određena sukladno odredbama Konvencije i Smjernica za određivanje područja izmjene balastnih voda G14 (IMO rezolucija MEPC.151(55), kako je izmijenjena i dopunjena).
Članak 13.
(1) Brodovi koji kao metodu upravljanja balastnim vodama provode izmjenu balastnih voda smiju ispustiti morsku vodu čiji je salinitet iznad 36%o.
(2) U slučaju kada balastna voda ima salinitet niži od 36%o dodatnim analizama se ispituje sastav morske vode pri čemu broj fitoplanktonskih organizama (mikroplankton) ne smije prelaziti broj od 105 stanica L-1 i ne smije sadržavati dinoflagelatne ciste.
STANDARD ZA OBRADU BALASTNIH VODA
Članak 14.
(1) Brodovi koji upravljanje balastnim vodama provode putem obrade balastnih voda smiju ispustiti manje od 10 živih organizama većih ili jednakih 50 mikrometara, te manje od 10 živih organizmima po mililitru, čije su dimenzije manje od 50 mikrometara, odnosno čije su minimalne dimenzije veće od ili jednake 10 mikrometara, pri čemu ispuštanje indikatorskih mikroorganizama ne smije premašivati zadane koncentracije propisane u stavku 2.
(2) Indikatorski mikroorganizmi, kao standard za ljudsko zdravlje, uključuju:
– Toksični mikroorganizam Vibrio cholerae (O1 i O139) s manje od 1 kolonije (cfu) na 100 mililitara ili manje od 1 kolonije (cfu) po 1 gramu (mokra težina) uzorka zooplanktona;
– Escherichia coli, manje od 250 kolonija (cfu) na 100 mililitara;
– Crijevni enterokok, manje od 100 kolonija (cfu) na 100 mililitara.
ODOBRENJE SUSTAVA ZA OBRADU BALASTNIH VODA
Članak. 15.
(1) Sustave za obradu balastnih voda, osim sustava koji koriste aktivne tvari, odobrava priznata organizacija, sukladno Smjernicama G8 – Smjernice za odobrenje sustava upravljanja balastnim vodama (MO rezolucija MEPC.174(58), kako je izmijenjena i dopunjena).
(2) Sustave za obradu balastnih voda koji koriste aktivne tvari odobrava Organizacija, sukladno Smjernicama G9 – Smjernice za odobravanje sustava upravljanja balastnim vodama koji uključuje korištenje aktivnih tvari (IMO rezolucija MEPC.169(57), kako je izmijenjena i dopunjena).
(3) Sustavi za obradu balastnih voda moraju biti sigurni za brod, njegovu opremu i posadu.
PROTOTIPNE TEHNOLOGIJE OBRADE BALASTNIH VODA
Članak 16.
(1) Pri uspostavi i provedbi bilo kojeg programa ispitivanja i procjene novih tehnologija obrade balastnih voda, Ministarstvo može dopustiti sudjelovanje brodova neophodnih za učinkovito ispitivanje takvih tehnologija.
(2) Za svaki brod koji sudjeluje u programu s ciljem ispitivanja i procjene novih tehnologija obrade balastnih voda, standard iz članka 14. neće se početi primjenjivati na taj brod dok ne prođe pet godina od datuma kada bi brod inače trebao biti usklađen s takvim standardom.
(3) Za svaki brod koji, nakon datuma kada se na njega počne primjenjivati standard iz članka 13., sudjeluje u programu s ciljem ispitivanja i procjene novih tehnologija obrade balastnih voda iz kojega se mogu razviti tehnologije obrade sa standardom većim od onoga iz članka 13., standard iz članka 14. neće se primjenjivati na taj brod tijekom razdoblja od pet godina od datuma ugradnje takve tehnologije.
BRODSKE ISPRAVE I KNJIGE
Članak 17.
(1) Svi brodovi bruto tonaže 400 i više, hrvatske državne pripadnosti, u međunarodnoj plovidbi, i svi brodovi bruto tonaže 400 i više neovisno o državnoj pripadnosti koji uplovljavaju u luke u Republici Hrvatskoj, konstruirani za krcanje balastnih voda, moraju imati Međunarodnu svjedodžbu za upravljanje balastnim vodama, izdanu od nadležnih tijela države zastave broda ili u njeno ime.
(2) Svjedodžba iz stavka 1. izdaje se na rok ne dulji od pet godina i mora biti izdana na službenom jeziku države koja izdaje svjedodžbu u obliku sadržanom u Dodatku I Konvencije. Ako službeni jezik države koja izdaje svjedodžbu nije engleski, francuski ili španjolski tekst će uključiti i prijevod na jedan od navedenih jezika.
(3) Svjedodžba iz stavka 1. za brodove hrvatske državne pripadnosti izdaje se i ovjerava sukladno Tehničkim pravilima.
Članak 18.
(1) Svi brodovi na koje se primjenjuju odredbe ovog Pravilnika moraju imati na brodu i moraju primjenjivati Plan upravljanja balastnim vodama. (u daljnjem tekstu: Plan)
(2) Plan mora biti odobren od nadležnih tijela države čiju zastavu brod vije uzimajući u obzir primjenjive Smjernice Organizacije– Smjernice za upravljanje balastnim vodama i donošenje plana upravljanja balastnim vodama – G4 (Rezolucija MEPC.127(53).
(3) Plan mora biti specifičan za svaki pojedini brod i mora sadržavati najmanje:
– detaljne sigurnosne postupke za brod i posadu, povezane s upravljanjem balastnim vodama;
– detaljan opis djelovanja koja se moraju poduzeti radi primjene zahtjeva kod upravljanja balastnim vodama i dodatnih postupaka upravljanja balastnim vodama;
– detaljne postupke za odlaganje taloga u more i na kopno;
– postupke za usklađivanje upravljanja balastnim vodama na brodu koji uključuje ispuštanje u more s nadležnim vlastima države pod čijom nadležnošću je morsko područje u koje će se ispuštanje obaviti;
– odrediti časnika na brodu zaduženog za pravilno provođenje Plana;
– zahtjeve za izvješćivanje za brod.
(4) Plan mora biti pisan na radnom jeziku posade, a ako radni jezik nije engleski, francuski ili španjolski, plan mora biti preveden na jedan od navedenih jezika. U odnosu na brodove hrvatske državne pripadnosti Plan mora biti napisan na hrvatskom ili engleskom jeziku.
(5) Plan za brodove hrvatske državne pripadnosti odobrava priznata organizacija.
Članak 19.
(1) Na svim brodovima na koje se primjenjuje ovaj Pravilnik. mora se nalaziti Knjiga o balastnim vodama koja može biti elektronički sustav zapisivanja, ili koja može biti uključena u drugi dnevnik ili sustav, i koja sadrži najmanje podatke sadržane u Dodatku II Konvencije.
(2) Obrazac Knjige o balastnim vodama za brodove hrvatske državne pripadnosti propisan je Tehničkim pravilima.
(3) Zapisi u Knjizi o balastnim vodama moraju se čuvati na brodu najmanje dvije godine nakon unosa zadnjeg zapisa, te nakon toga moraju biti sačuvani pod nadzorom kompanije još najmanje tri godine.
(4) U slučaju ispuštanja balastnih voda, slučajnog ili iznimnog, uslijed nenadanih situacija, u Knjigu o balastnim vodama unosi se zapis koji opisuje okolnosti i razloge takvog ispuštanja balastnih voda.
(5) Svaka radnja vezana uz balastne vode mora biti odmah i potpuno zabilježena u Knjizi o balastnim vodama. Svaki upis mora biti potpisan od časnika odgovornog za odnosnu radnju i svaka ispunjena stranica mora biti potpisana od zapovjednika.
(6) Upisi u Knjigu o balastnim vodama moraju biti na radnom jeziku posade. Ako taj jezik nije engleski, francuski ili španjolski, upisi moraju biti prevedeni na jedan od tih jezika.
(7) Knjiga o balastnim vodama mora biti spremna za inspekciju u svako doba, a u slučaju broda bez posade u teglju, može se nalaziti na tegljaču.
UPRAVLJANJE TALOZIMA
Članak 20.
(1) Zabranjeno je odlagati u more taloge, te su svi brodovi dužni ukloniti taloge iz prostora namijenjenih prijevozu balastnih voda, u skladu s odredbama brodskog Plana upravljanja balastnim vodama.
(2) Talozi iz stavka 1. ovog članka moraju se prikupiti isključivo mehaničkim putem, te nakon toga odlagati u posebno namijenjene kopnene prihvatne uređaje.
(3) Brodovi na koje se primjenjuje članak 14. ovog Pravilnika moraju, bez ugrožavanja sigurnosti i radne učinkovitosti, biti projektirani i izgrađeni tako da omogućuju smanjenje unosa i neželjenog zadržavanja taloga, olakšano uklanjanje taloga te siguran pristup radi uklanjanja taloga i uzimanja uzoraka.
Članak 21.
(1) Lučka uprava ili tijelo koje upravlja lukom u kojima se obavlja čišćenje ili popravak balastnih tankova, dužno je osigurati odgovarajuća postrojenja za prihvat taloga uzimajući u obzir Smjernice G1– Smjernice o prihvatnim uređajima za taloge (IMO Rezolucija MEPC.152(55), kako je izmijenjena i dopunjena).
(2) Rad takvih postrojenja za prihvat ne smije uzrokovati nepotrebna kašnjenja brodova te mora osigurati sigurno uklanjanje takvih taloga prilikom kojega se ne narušavaju niti ugrožavaju okoliš, ljudsko zdravlje, imovina ili sredstva a u skladu s drugim pozitivnim zakonskim propisima o zaštiti okoliša.
(3) Ministarstvo će o svakom nedostatku takvog uređaja izvijestiti Organizaciju.
INSPEKCIJSKI NADZOR
Članak 22.
(1) Inspekcijski nadzor nad provedbom odredaba ovog Pravilnika provodi inspekcija sigurnosti plovidbe.
(2) Inspekcijski nadzor obavlja se sukladno pravilniku kojim se uređuje inspekcijski nadzor sigurnosti plovidbe, te primjenjivim međunarodnim smjernicama.
(3) Inspekcijski nadzor nad provedbom odredbi članka 21. provodi i inspekcija zaštite okoliša.
Članak 23.
(1) U cilju provjere balastnih voda inspektor može zatražiti analizu od ustanove ovlaštene prema posebnim propisima odnosno laboratorija, o uzetim uzorcima i ispitivanju balastnih voda koji se namjerava ispustiti u more, a rezultati provedene analize daju se u obliku pisanog izvještaja.
(2) Ispitivanje balastnih voda sastoji se od znanstvene analize uzoraka u svrhu kontrole provedbe mjera upravljanja balastnim vodama. Uzimanje uzoraka i ispitivanje balastnih voda obavlja se sukladno Smjernicama G2– Smjernicama za uzorkovanje balastnih voda (IMO rezolucija MEPC.173(58), kako je izmijenjena i dopunjena).
(3) Uzorci balastnih voda mogu se, na temelju naloga inspektora, uzeti iz tankova i prije uplovljavanja broda u luku, odnosno tijekom plovidbe.
(4) Rezultati ispitivanja balastnih voda ukrcanih u stranoj luci, provedenog od tijela ili organizacije ovlaštene za uzorkovanje i ispitivanje balastnih voda u toj luci mogu se priznati u Republici Hrvatskoj.
(5) Ako se analizom uzoraka utvrdi da brod nije proveo neku od mjera upravljanja balastnim vodama u skladu s ovim Pravilnikom, zabranit će se iskrcaj balastnih voda ako je moguće.
(6) Troškove uzimanja uzoraka i ispitivanja snosi brodar.
DUŽNOSTI POSADE
Članak 24.
U provedbi mjera upravljanja balastnim vodama posada broda mora biti upoznata sa svojim dužnostima specifičnima za brod na kojem služe te moraju, u skladu sa svojim dužnostima, biti upoznati s brodskim Planom upravljanja balastnim vodama.
Članak 25.
Poduzimat će se sve moguće mjere kako bi se izbjeglo nepotrebno zadržavanje ili kašnjenje radnih operacija broda, zbog primjene odredbi ovog Pravilnika.
PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 26.
(1) Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmog dana od dana objave u »Narodnim novinama«.
(2) Stupanjem na snagu ovoga Pravilnika prestaju važiti odredbe Pravilnika o upravljanju i nadzoru vodenog balasta (»Narodne novine«, br. 55/07) .
Klasa: 011-01/12-02/54
Urbroj: 530-04-12-5
Zagreb, 5. studenoga 2012.
Ministar
dr. sc. Siniša Hajdaš Dončić, v. r.
PRILOG I.
Obrazac prijave balastnih voda
PRILOG II.
Smjernice o dobrovoljnoj privremenoj primjeni standarda D1
»Opće smjernice o dobrovoljnoj privremenoj primjeni standarda D1 za izmjenu balastnih voda u odnosu na brodove koji plove između Sredozemnog mora i Sjeveroistočnog Atlantika i/ili Baltičkog mora.«
1. U očekivanju stupanja na snagu Međunarodne konvencije o nadzoru i upravljanju brodskim balastnim vodama i talozima (BWM konvencija), od brodova koji plove između morskih područja definiranih u točki 3., očekuje se da od 1. listopada 2012. godine na dobrovoljnoj bazi primjenjuju sljedeće smjernice radi smanjenja rizika unošenja neautohtonih vrsta putem balastnih voda. Smjernice se odnose na brodove određene člankom 3. BWM konvencije, uzimajući u obzir izuzeća iz Pravila A-3 iste konvencije. Ove Smjernice ne zamjenjuju zahtjeve BWM konvencije, već predstavljaju dio privremenih Regionalnih strategija upravljanja balastnim vodama za Baltičko more, Sredozemno more i Sjeveroistočni Atlantik, koje u skladu sa člankom 13. stavkom 3. BWM konvencije razvijaju ugovorne stranke OSPAR konvencije, Helsinške konvencije ili Barcelonske konvencije*. Ove Smjernice se neće primjenjivati od trenutka kada je na brodu moguće primijeniti standard D-2, ili kada BWM konvencija stupi na snagu i brod je obvezan primijeniti standard D-2.
2. Ako je izmjenom balastnih voda na bilo koji način ugrožena sigurnost plovidbe broda, izmjenu ne treba provoditi. Ujedno, ove Smjernice se ne primjenjuju na krcanje ili ispuštanje balastnih voda i taloga koje se poduzima radi osiguravanja sigurnosti plovidbe broda u hitnim situacijama ili spašavanja života u Baltičkom moru ili Sjeveroistočnom Atlantiku.
3. Definicije:
Sjeveroistočni Atlantik:
– dijelovi Atlantskog i Arktičkog oceana i o njima ovisnih mora koji se prostiru sjeverno od 36° sjeverne geografske širine i između 42° zapadne geografske dužine i 51° istočne geografske dužine (ali isključujući Baltičko more i pojaseve južno i istočno od linija povučenih od Hasenore Head-a do Gniben Point-a, od Korshage do Spodsbjerg-a, i od Gilbjerg Head-a do Kullen-a, te Sredozemno more i o njemu ovisna mora do točke sjecišta paralele 36° sjeverne geografske širine i meridijana 5° 36’ zapadne geografske dužine);
– dio Atlantskog oceana sjeverno od 59° sjeverne geografske širine i između 44° zapadne geografske dužine i 42° zapadne geografske dužine;
Baltičko more:
– Baltičko more i ulaz u Baltičko more omeđen paralelom kod Skaw-a u Skagerrak-u na 57 44.43’N; i
Sredozemno more:
– morske vode Sredozemnog mora uključujući zaljeve i mora, omeđen sa zapada meridijanom koji prolazi svjetionikom Cape Spartel, na ulazu u Gibraltarski tjesnac, te na istoku južnom granicom tjesnaca Dardaneli između svjetionika Mehmetcik i Kumkale.
4. Svaki brod koji plovi u tim vodama trebao bi:
– imati Plan upravljanja balastnim vodama u skladu sa Smjernicama za upravljanje balastnim vodama i razvojem planova upravljanja balastnim vodama (IMO rezolucija MEPC.127 (53)); i
– bilježiti sve operacije balastnim vodama u knjigu o balastnim vodama
5. Brodovi koji odlaze iz Sredozemnog mora i plove prema odredištima u Sjeveroistočnom Atlantiku ili u Baltičkom moru trebali bi izmijeniti svu vodu u balastnim tankovima u skladu sa standardom D-1 BWM konvencije, na udaljenosti od najmanje 200 nautičkih milja od najbližeg kopna u morskim vodama dubine od najmanje 200 metara, čim uplove u Sjeveroistočni Atlantik. Treba napomenuti da je najbolje mjesto za to u morskim vodama koje ispunjavaju navedene uvjete zapadno od Portugala, Španjolske i Francuske, jer su dubine morskih voda u Kanalu La Manche i njegovim prilazima, Sjevernom moru i Baltičkom moru većinom manje od 200 metara[1].
6. Brodovi koji dolaze u Sredozemno more iz Sjeveroistočnog Atlantika ili iz Baltičkog mora i plove prema odredištima u Sredozemnom moru, Crnom moru ili drugdje, trebali bi izmijeniti svu vodu u balastnim tankovima u skladu sa standardom D-1 BWM konvencije, na udaljenosti od najmanje 200 nautičkih milja od najbližeg kopna u morskim vodama dubine od najmanje 200 metara, prije nego napuste Sjeveroistočni Atlantik.
7. Ako, iz operativnih razloga, nije moguće obaviti izmjenu najmanje 200 nautičkih milja od najbližeg kopna u morskim vodama dubine od najmanje 200 metara, onda takva izmjena treba biti napravljena najdalje moguće od kopna izvan Sredozemnog mora, a u svakom slučaju najmanje 50 nautičkih milja od najbližeg kopna u morskim vodama dubine od najmanje 200 metara. Treba napomenuti da u Baltičkom moru nema područja koje ispunjava navedene uvjete.
8. Ne bi trebalo ispuštati taloge tijekom čišćenja balastnih tankova u Baltičkom moru, ili unutar 200 nautičkih milja udaljenosti od kopna u Sjeveroistočnom Atlantiku ili Sredozemnom moru.
* Albanija, Alžir, Belgija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Cipar, Danska, Egipat, Estonija, Europska unija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Island, Irska, Izrael, Italija, Latvija, Libanon, Libija, Litva, Luksemburg, Malta, Monako, Crna gora, Maroko, Nizozemska, Norveška, Poljska, Portugal, Ruska Federacija, Slovenija, Španjolska, Švedska, Švicarska, Sirija, Tunis, Turska, i Ujedinjena kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske.
[1]Drukčiji režim za izmjenu balastnih voda mogao bi se razmatrati za brodove koji odlaze iz Sredozemnog mora ili Sjeveroistočnog Atlantika i plove prema odredištima u blizini Tarrifa Cape-a.