USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

3068

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jasna Omejec, predsjednica Suda, te suci Mato Arlović, Marko Babić, Snježana Bagić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Ivan Matija, Antun Palarić, Aldo Radolović, Duška Šarin i Miroslav Šeparović, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula L. Ć. iz Z., na sjednici održanoj 11. prosinca 2012., donio je

RJEŠENJE

I. Ustavna tužba se odbacuje.

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Ustavna tužba podnesena je protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj: Osž-18/11-2 od 20. prosinca 2011.

Tim je rješenjem odbijena žalba podnositeljice i potvrđena odluka Sudačkog vijeća Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Visoki trgovački sud) broj: Sv-8/11-2 od 14. listopada 2011. o ocjeni obnašanja sudačke dužnosti (u daljnjem tekstu: odluka).

Tom je odlukom podnositeljica, sutkinja Trgovačkog suda u Zagrebu, ocijenjena ocjenom »vrlo uspješno obavlja sudačku dužnost«.

2. U ustavnoj tužbi podnositeljica navodi da su joj osporenim rješenjem Vrhovnog suda i odlukom Sudačkog vijeća Visokog trgovačkog suda povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 14. stavkom 2. i 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01. i 76/10., u daljnjem tekstu: Ustav).

U opširnoj ustavnoj tužbi podnositeljica ponavlja žalbene navode i iznosi svoje viđenje primjene Okvirnih mjerila za rad sudaca i načina izračuna rezultata rada. Smatra da su ta mjerila arbitrarno primijenjena na utvrđivanje rezultata rada sudaca trgovačkih sudova i da je Sudačko vijeće Visokog trgovačkog suda prilikom njezina ocjenjivanja nepravilno primjenjivalo navedena mjerila.

Predlaže usvajanje ustavne tužbe i ukidanje osporenog rješenja Vrhovnog suda i odluke Sudačkog vijeća Visokog trgovačkog suda.

Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje.

3. Članak 62. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99. 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) glasi:

»Članak 62.

(1) Svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti ... kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom ... (u daljnjem tekstu: ustavno pravo).

(...)«

Sukladno tome, samo ona odluka kojom je nadležni sud meritorno odlučio o biti stvari, odnosno o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela podnositelja, jest pojedinačni akt u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona u povodu kojega je Ustavni sud Republike Hrvatske, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, nadležan štititi ljudska prava i temeljne slobode podnositelja, zajamčene Ustavom Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01. i 76/10., u daljnjem tekstu: Ustav).

4. Tijekom ustavnosudskog postupka utvrđene su sljedeće činjenice:

– na temelju članka 53. Zakona o državnom sudbenom vijeću (»Narodne novine« broj 116/10. i 57/11.) Državno sudbeno vijeće objavilo je u »Narodnim novinama« broj 18 od 9. veljače 2011. oglas za tri slobodna mjesta sudaca Visokog trgovačkog suda,

– u povodu prijave podnositeljice ustavne tužbe na navedeni oglas, Državno sudbeno vijeće je, sukladno članku 55. Zakona o Državnom sudbenom vijeću, dopisom od 5. travnja 2011. zatražilo od Sudačkog vijeća Visokog trgovačkog suda ocjenu obnašanja njezine sudačke dužnosti,

– Sudačko vijeće Visokog trgovačkog suda je sukladno članku 37. stavku 1. u vezi s člancima 82. i 83. Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 150/05., 16/07., 113/08., 159/09., 116/10. i 27/11.), nakon provedenog bodovanja po mjerilima iz Metodologije izrade ocjene sudaca, podnositeljicu ocijenilo ocjenom »vrlo uspješno obnaša sudačku dužnost«,

– osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbijena je žalba podnositeljice protiv te odluke uz obrazloženje kako su navodi žalbe paušalni, čime nije dovedeno u sumnju vrednovanje dotadašnjeg rada podnositeljice.

5. Ustavni sud utvrđuje da se u slučaju podnositeljice ustavne tužbe, kao i u svim ostalim istovrsnim predmetima u postupcima koje provode sudačka vijeća kad u postupku natječaja ocjenjuju suce, ne odlučuje ni o kakvom ustavnom pravu tih osoba u materijalnom smislu. Stoga je Ustavni sud nenadležan ratione materiae za odlučivanje o ustavnim tužbama kojima se osporavaju ocjene o obnašanju sudačke dužnosti.

Ustavni sud nije nadležan ratione materiae ni za proceduralni aspekt odlučivanja o žalbama protiv odluka sudačkih vijeća o ocjeni obnašanja sudačke dužnosti jer nije riječ o sudskom sporu u smislu članka 29. stavka 1. Ustava.

Odluka sudačkog vijeća o ocjeni obnašanja sudačke dužnosti je akcesorni akt koji se donosi u postupku kandidiranja sudaca za slobodna mjesta suca pa ne može biti zasebno i neposredno osporavana u ustavnosudskom postupku.

6. S obzirom da u konkretnom slučaju nije riječ o sudskoj stvari niti se podnošenjem žalbe protiv odluke o ocjeni sudačke dužnosti konstituira sudski spor u smislu članka 29. stavka 1. Ustava, Ustavni sud utvrđuje da osporene odluke ne predstavljaju pojedinačni akt u smislu članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona protiv kojeg bi Ustavni sud bio nadležan pružiti ustavnosudsku zaštitu.

7. Slijedom toga, na temelju članka 72. Ustavnog zakona riješeno je kao u izreci.

8. Objava ovog rješenja temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-698/2012

Zagreb, 11. prosinca 2012.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.