Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o objavljivanju međunarodnih standarda financijskog izvještavanja

NN 45/2013 (16.4.2013.), Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o objavljivanju međunarodnih standarda financijskog izvještavanja

ODBOR ZA STANDARDE FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA

877

Na temelju članka 13. stavka 2. i članka 34. stavka 3. Zakona o računovodstvu (»Narodne novine« broj 109/07) te članka 16. Pravilnika o načinu rada Odbora za standarde financijskog izvještavanja, Odbor za standarde financijskog izvještavanja donio je na sjednici održanoj 5. ožujka 2013.

ODLUKU 

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ODLUKE O OBJAVLJIVANJU MEĐUNARODNIH STANDARDA FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA

Članak 1.

U Odluci o objavljivanju Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja (»Narodne novine« broj 136/09, 8/10, 18/10, 27/10, 65/10, 120/10, 58/11, 140/11, 15/12 i 118/12) u Međunarodnom računovodstvenom standardu 12 – Porezi na dobit naslovi iznad točke i točka 10. mijenja se i glasi:

»DEFINICIJE

Porezna osnovica

10. Kad porezna osnovica neke stavke imovine ili obveze nije odmah očigledna, korisno je razmotriti temeljno načelo na kojem se zasniva ovaj standard, a ono je da je subjekt, uz određene ograničene iznimke, dužan priznati odgođenu poreznu obvezu (imovinu) kad god bi povratom ili podmirenjem knjigovodstvene vrijednosti stavke imovine ili obveze moglo uvećati (umanjiti) buduća plaćanja poreza nego što bi to bio slučaj da povrat, odnosno podmirenje nema nikakve porezne posljedice. Primjer C iza točke 52. prikazuje okolnosti u kojima može biti korisno razmotriti navedeno temeljno načelo, primjerice, kada porezna osnovica imovine ili obveze ovisi o očekivanom načinu povrata, odnosno podmirenja.«

Točka 52. postaje točka 51.A i glasi:

»MJERENJE

51.A U nekim jurisdikcijama način na koji subjekt ostvaruje povrat (podmiruje) knjigovodstvenu vrijednost neke stavke imovine (obveze) može utjecati na jedan ili oba sljedeća elementa:

a) poreznu stopu koja se primjenjuje kad subjekt ostvaruje povrat (namiruje) knjigovodstvenu vrijednost imovine (obveze) i

b) poreznu osnovicu imovine (obveze).

U tom slučaju subjekt mjeri odgođene porezne obveze i odgođenu poreznu imovinu koristeći poreznu stopu i porezne osnovice koje su u skladu s očekivanim načinom povrata, odnosno namire.«

Primjeri iza točke 51.A mijenjaju se i glase:

»Primjer A

Knjigovodstvena vrijednost stavke u sklopu nekretnina, postrojenja i opreme je 100, a porezna osnovica 60. Porezna stopa od 20% bi se primijenila kad bi se imovina prodavala, a porezna stopa od 30% vrijedila bi za drugu dobit.

Subjekt priznaje odgođenu poreznu obvezu u iznosu 8 (20% od 40) ako očekuje prodati imovinu bez daljnje uporabe i odgođenu poreznu obvezu u iznosu 12 (30% od 40) ako očekuje zadržati imovinu i upotrebom povratiti njezinu knjigovodstvenu vrijednost.

Primjer B

Stavka u sklopu nekretnina, postrojenja i opreme nabavne vrijednosti 100 i knjigovodstvene vrijednosti 80 revalorizirana je na 150. Nije provedeno nikakvo istovjetno usklađenje za porezne svrhe. Kumulativna amortizacija za porezne svrhe iznosi 30, a porezna stopa je 30 %. Ako se imovina proda po cijeni višoj od nabavne vrijednosti, ukupna amortizacija za porezne svrhe u iznosu 30 uračunava se u oporezivu dobit, ali prihodi od prodaje iznad nabavne vrijednosti neće biti oporezivi.

Porezna osnovica predmetne stavke je 70, a privremena oporeziva razlika 80. Ako subjekt očekuje povratiti knjigovodstvenu vrijednost uporabom imovine, mora ostvariti oporezivu dobit u iznosu 150, ali će moći odbiti samo amortizaciju u iznosu 70. Po toj osnovi postoji odgođena porezna obveza u iznosu 24 (30% od 80). Ako subjekt očekuje povratiti knjigovodstvenu vrijednost trenutačnom prodajom stavke za prihod od 150, odgođena porezna obveza se izračunava na sljedeći način:


Oporeziva privremena razlika

Porezna stopa

Odgođena porezna obveza

Kumulativna porezna amortizacija

30

30%

9

Prihod iznad nabavne vrijednosti

50



Ukupno

80


9

(Napomena: sukladno točki 61A, dodatni odgođeni porez nastao revalorizacijom iskazuje se u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti)

Primjer C

Vrijednosti su iste kao u primjeru B, osim što je imovina prodana po cijeni višoj od nabavne vrijednosti (troška), kumulativna porezna amortizacija ući će u oporezivu dobit (po stopi od 30%), a prihod od prodaje će biti oporezovan stopom od 40%, nakon odbitka troška indeksiranog inflacijom koji iznosi 110.

Ako subjekt očekuje povratiti knjigovodstvenu vrijednost uporabom imovine, mora ostvariti oporezivu dobit u iznosu 150, ali će moći odbiti samo amortizaciju u iznosu 70. Po toj osnovi, porezna osnovica je 70, oporeziva privremena razlika je 80 i odgođena porezna obveza iznosi 24 (30% od 80), kao u primjeru B.

Ako subjekt očekuje povratiti knjigovodstvenu vrijednost trenutačnom prodajom stavke za prihod od 150, bit će u mogućnosti odbiti indeksirani trošak u iznosu 110. Neto prihod u iznosu 40 oporezovat će se stopom od 40%. Uz to, ukupna porezna amortizacija u iznosu 30 bit će uračunana u oporezivu dobit i oporezovana stopom od 30 %. Po toj osnovi, porezna osnovica je 80 (110 manje 30), oporeziva privremena razlika je 70 i odgođena porezna obveza iznosi 25 (40 po stopi od 40% više 30 po stopi od 30%). Ako porezna osnovica u ovom primjeru nije odmah jasna, može pomoći razmatranje načela iz točke 10.

(Napomena: u skladu s točkom 61.A., dodatni odgođeni porez koji nastaje revalorizacijom izravno tereti ostalu sveobuhvatnu dobit).«

Dodaju se točke 51.B, 51.C i primjeri iza točke 51.C, 51.D, 51.B, 98. i 99. koje glase:

»51.B Ako po osnovi imovine koja se ne amortizira i koja je mjerena revalorizacijskim modelom iz MRS-a 16 nastane odgođena porezna obveza ili odgođena porezna imovina, mjerenjem odgođene porezne obveze, odnosno odgođene porezne imovine treba obuhvatiti porezne posljedice povrata knjigovodstvene vrijednosti navedene imovine njenom prodajom, neovisno o osnovi po kojoj je iskazana knjigovodstvena vrijednost te imovine. Prema tome, ako porezni zakon propisuje primjenu određene porezne stope na oporeziv iznos kod prodaje imovine koja se razlikuje od porezne stope primjenjive na oporeziv dio izveden iz uporabe imovine, odgođena porezna obveza, odnosno odgođena porezna imovina koja se odnosi na imovinu koja se ne amortizira, mjeri se primjenom prve stope.

51.C Ako odgođena porezna obveza ili imovina proizlazi iz ulaganja u nekretninu koje je mjereno primjenom modela fer vrijednosti iz MRS-a 40., postoji oboriva pretpostavka da je knjigovodstvenu vrijednost moguće povratiti prodajom. Prema tome, osim ako pretpostavka ne bude oborena, mjerenjem odgođene porezne obveze, odnosno odgođene porezne imovine treba obuhvatiti porezne posljedice povrata knjigovodstvene vrijednosti ulaganja u nekretninu njegovom prodajom. Pretpostavka je oborena ako se na ulaganje u nekretninu primjenjuje amortizacija i ako se u sklopu poslovnog modela koji ima za cilj iscrpiti gotovu svu ekonomsku korist povezanu s ulaganjem kroz vrijeme umjesto prodajom. Ako je pretpostavka oborena, postupa se prema zahtjevima iz točaka 51. i 51.A.

Primjer za ilustraciju točke 51.C

Nabavna vrijednost ulaganja u nekretninu je 100, a njegova fer vrijednost je 150. Ulaganje je mjereno primjenom modela fer vrijednosti iz MRS-a 40. Ono obuhvaća zemljište nabavne vrijednosti 40 i fer vrijednosti 60 te zgradu nabavne vrijednosti 60 i fer vrijednosti 90. Zemljište ima neograničen vijek trajanja.

Kumulativna amortizacija zgrade za svrhu oporezivanja je 30. Nerealizirane promjene fer vrijednosti ulaganja u nekretninu ne utječu na oporezivu dobit. Ako se ulaganje u nekretninu proda za iznos viši od njegove nabavne vrijednosti, stornirana ukupna porezna amortizacija u iznosu 30 uračunava se u oporezivu dobit i oporezuje redovnom stopom od 30 %. Porezni zakon propisuje primjenu stope od 25 % na prihode od prodaje iznad nabavne vrijednosti imovine koja se držala manje od dvije godine i stope od 20 % na imovinu koja se držala dvije ili više godina.

Budući da je ulaganje u nekretninu mjereno primjenom modela fer vrijednosti iz MRS-a 40, postoji oboriva pretpostavka da će subjekt prodajom povratiti cijelu knjigovodstvenu vrijednost ulaganja u nekretninu. Ako pretpostavka nije oborena, odgođeni porez odražava porezne posljedice povrata cijele knjigovodstvene vrijednosti prodajom, čak i ako subjekt očekuje da će prije prodaje ostvarivati prihode davanjem nekretnine u zakup.

Porezna osnovica zemljišta je 40, a privremena oporeziva razlika 20 (60 – 40). Porezna osnovica zgrade u slučaju prodaje je 30 (60 – 30), a privremena oporeziva razlika 60 (90 – 30). Prema tome, ukupna oporeziva privremena razlika koja se odnosi na ulaganje u nekretninu je 80 (20 + 60).

Sukladno točki 47., porezna stopa je stopa za koju se očekuje da će biti u primjeni u razdoblju u kojem se ulaganje u nekretninu realizira. Dakle, iz toga nastala odgođena porezna obveza, ako subjekt odluči prodati nekretninu nakon više od dvije godine, izračunava se kako slijedi:


Oporeziva privremena razlika

Porezna stopa

Odgođena porezna obveza

Kumulativna porezna amortizacija

30

30%

9

Prihod iznad nabavne vrijednosti

50

20%

10

Ukupno

80


19

Ako subjekt očekuje da će nekretninu prodati u roku kraćem od dvije godine, gornji račun se mijenja na način da se na prihode ostvarene iznad nabavne vrijednosti umjesto porezne stope od 20% primijeni stopa od 25%.

Ako subjekt umjesto toga drži zgradu u sklopu poslovnog modela koji ima za cilj iskoristiti gotovo sve ekonomske koristi povezane sa zgradom kroz vrijeme a ne njenom prodajom, navedena pretpostavka bila bi osporena za zgradu. Međutim, zemljište se ne amortizira. Prema tome, pretpostavka o povratu prodajom ne bi bila osporena kod zemljišta. Iz toga slijedi da bi odgođena porezna obveza odrazila porezne posljedice povrata knjigovodstvene vrijednosti zgrade njenom uporabom, a knjigovodstvene vrijednosti zemljišta njegovom prodajom.

Porezna osnovica zemljišta u slučaju prodaje je 30, a privremena oporeziva razlika je 60 (90 – 30), iz čega proizlazi odgođena porezna obveza u iznosu 18 (30% od 60).

Porezna osnovica zemljišta u slučaju prodaje je 40, a privremena oporeziva razlika je 20 (60 – 40), iz čega proizlazi odgođena porezna obveza u iznosu 4 (20% od 20).

Prema tome, ako je pretpostavka o povratu prodajom osporena kod zgrade, odgođena porezna obveza koja se odnosi na ulaganje u nekretninu iznosi 22 (18 + 4).

51.D. Oboriva pretpostavka iz točke 51.C. također se primjenjuje na odgođenu poreznu obvezu ili odgođenu poreznu imovinu proizašlu iz mjerenja ulaganja u nekretninu u sklopu poslovnog spajanja ako će subjekt to ulaganje u nekretninu kasnije mjeriti po modelu fer vrijednosti.

51.E. Točkama 51.B.–51.D. se ne mijenjaju zahtjevi za primjenom načela iz točaka 24.–33. (oporezive privremene razlike) i točaka 34.–36. (neiskorišteni porezni gubici i krediti) ovoga standarda u priznavanju i mjerenju odgođene porezne imovine.

DATUM STUPANJA NA SNAGU

98. Izmjenama i dopunama pod naslovom »Odgođeni porezi: povrat povezane imovine«, objavljenima u prosincu 2010. godine, točka 52. postala je točka 51.A,. izmijenjeni i dopunjeni su točka 10. i primjeri iza točke 51.A . i dodane su točke 51.B. i 51.C. te primjer koji slijedi, kao i točke 51.D., 51.E. te 99. Subjekt je navedene izmjene i dopune dužan primijeniti na godišnja razdoblja koja započinju na dan ili nakon 1. siječnja 2012. godine. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt primjenjuje spomenute izmjene i dopune na neko ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.

POVLAČENJE TUMAČENJA SIC br. 21

99. Izmjene i dopune pod naslovom »Odgođeni porezi: povrat povezane imovine«, izdane u prosincu 2010. godine, zamjenjuju Tumačenje SIC-a br. 21 »Porez na dobit – nadoknada revalorizirane imovine koja se ne amortizira«.«

Članak 2.

Međunarodni računovodstveni standard 27 – Konsolidirani i pojedinačni financijski izvještaji mijenja se i glasi:

»MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 27

Nekonsolidirani financijski izvještaji

CILJ

1. Cilj ovoga standarda je propisati zahtjeve koji se tiču računovodstvenog iskazivanja i objavljivanja informacija o ulaganjima u ovisne subjekte, zajedničke pothvate i pridružene subjekte kad subjekt sastavlja nekonsolidirane financijske izvještaje.

DJELOKRUG

2. Ovaj standard primjenjuje se u računovodstvenom iskazivanju ulaganja u ovisne subjekte, zajedničke pothvate i pridružene subjekte kad subjekt odluči ili je temeljem nacionalnih propisa dužan prikazati nekonsolidirane financijske izvještaje.

3. Ovaj standard ne propisuje subjekte koji su dužni izraditi nekonsolidirane financijske subjekte, već se primjenjuje kad subjekt sastavlja nekonsolidirane financijske izvještaje koji su sukladni Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja.

DEFINICIJE

4. Sljedeći pojmovi koriste se u ovom standardu u sljedećem značenju:

Konsolidirani financijski izvještaji su financijski izvještaji grupe u kojima se aktiva i pasiva, prihodi i rashodi te novčani tokovi matice i njenih ovisnih subjekata prikazuju kao da pripadaju jednom gospodarskom subjektu kao cjelini.

Nekonsolidirani financijski izvještaji su financijski izvještaji koje prezentira matica (tj. ulagatelj koji ima kontrolu u ovisnom subjektu) ili ulagatelj koji ima zajedničku kontrolu ili značajan utjecaj u subjektu koji je predmetom ulaganja i u kojima se navedena ulaganja iskazuju po trošku ili sukladno MSFI-ju 9 »Financijski instrumenti«.

5. Sljedeći pojmovi definirani su u Dodatku A MSFI-ja 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«, Dodatku A MSFI-ja 11 »Zajednički poslovi« i točki 3. MRS-a 28 »Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima«:

– pridruženi subjekt

– kontrola nad subjektom koji je predmet ulaganja

– grupa

– zajednička kontrola

– zajednički pothvat

– zajednički pothvatnik

– matica

– značajan utjecaj

– ovisni subjekt.

6. Nekonsolidirani financijski izvještaji su oni koji se prikazuju uz konsolidirane financijske izvještaje ili uz financijske izvještaje u kojima su udjeli u pridruženim subjektima ili zajedničkim pothvatima iskazani metodom udjela, osim u okolnostima koje su opisane u točki 8. Nekonsolidirani financijski izvještaji ne moraju biti priloženi tim izvještajima.

7. Financijski izvještaji u kojima je primijenjena metoda udjela nisu nekonsolidirani financijski izvještaji. Jednako tako, financijski izvještaji subjekta koji nema ovisni subjekt, pridruženi subjekt niti udjel u zajedničkom pothvatu zajednički pothvat nisu nekonsolidirani financijski izvještaji.

8. Subjekt na koji se primjenjuje izuzeće iz obveze konsolidacije iz točke 4.a) MSFI-ja 10 ili primjene metode udjela iz točke 17. MRS-a 28 (s izmjenama i dopunama iz 2011.) smije prikazati nekonsolidirane financijske izvještaje kao svoje jedine financijske izvještaje.

SASTAVLJANJE NEKONSOLIDIRANIH FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA

9. Nekonsolidirani financijski izvještaji sastavljaju se sukladno svim važećim MSFI-jevima, izuzev kako je navedeno u točki 10.

10. Kad subjekt sastavlja nekonsolidirane financijske izvještaje, dužan je udjele u ovisnim subjektima, zajedničkim pothvatima i pridruženim subjektima iskazati ili:

a) po trošku, ili

b) sukladno MSFI-ju 9.

Subjekt je dužan isti način računovodstvenog obračunavanja primjenjivati na svaku kategoriju ulaganja. Ulaganja obračunana po trošku iskazuju se sukladno MSFI-ju 5 »Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i obustavljene aktivnosti« kad su razvrstana kao namijenjena prodaji (ili uključena u skupinu koja se drži radi prodaje). U tim okolnostima ne mijenja se se mjerenje ulaganja obračunanih sukladno MSFI-ju 9.

11. Ako subjekt sukladno točki 18. MRS-a 28 (s izmjenama i dopunama iz 2011.) odluči svoje udjele u pridruženim subjektima ili zajedničkim pothvatima mjeriti po fer vrijednosti sukladno MSFI-ju 9, dužan ih je na isti način iskazati i u svojim nekonsolidiranim financijskim izvještajima.

12. Subjekt je dužan u svojim nekonsolidiranim financijskim izvještajima iskazati dividende, tj. udjele u dobiti primljene od ovisnog subjekta, zajedničkog pothvata ili pridruženog subjekta u dobiti i gubitku kad je utvrđeno da ima pravo primiti dividendu.

13. Kad matica reorganizira svoju grupu osnivanjem novog subjekta kao matice grupe na način koji ispunjava sljedeće kriterije:

a) nova matica stječe kontrolu nad prvobitnom maticom izdavanjem glavničkih instrumenata u zamjenu za postojeće glavničke instrumente prvobitne matice

b) imovina i obveze nove grupe i prvobitne druge su neposredno prije i nakon reorganizacije jednaki i

c) vlasnici prvobitne matice prije restrukturiranja imaju iste apsolutne i relativne udjele u neto imovini prvobitne grupe neposredno prije i nakon reorganizacije

i takva nova matica svoje udjele u prvobitnoj matici u svojim nekonsolidiranim financijskim izvještajima iskazuje točki 10.a), nova matica je dužna trošak mjeriti u visini knjigovodstvene vrijednosti svog udjela u stavkama vlasničke glavnice prikazanima u nekonsolidiranim financijskim izvještajima prvobitne matice na datum reorganizacije.

14. Slično tome, subjekt koji nije matica može osnovati nov subjekt kao svoju maticu na način koji ispunjava kriterije iz točke 13. Kriteriji iz točke 13. jednako se primjenjuju na svaku reorganizaciju ove vrste. U tom slučaju spominjanje prvobitne matice i prvobitne grupe znači prvobitni subjekt.

OBJAVLJIVANJE

15. Subjekt je u objavljivanju informacija u svojim nekonsolidiranim financijskim izvještajima dužan primijeniti sve važeće MSFI-jeve, što uključuje i zahtjeve iz točaka 16. i 17.

16. Kad matica sukladno članku 4.a) MSFI-ja 10 odluči ne sastavljati konsolidirane financijske izvještaje i umjesto njih sastavi nekonsolidirane financijske izvještaje, dužna je u njima objaviti:

a) činjenicu da su financijski izvještaji nekonsolidirani financijski izvještaji, da je primijenila izuzeće iz obveze konsolidacije, naziv i poslovno sjedište (te, ako je različita, državu osnutka) subjekta čiji konsolidirani financijski izvještaji sukladni MSFI-jevima su izrađeni za javnost i adresu na kojoj se konsolidirani financijski izvještaji mogu dobiti.

b) popis značajnih ulaganja/udjela u ovisnim subjektima, zajedničkim pothvatima i pridruženim subjektima, uključujući:

(i) nazive tih subjekata

(ii) poslovna sjedišta subjekata (i države osnutka ako su različite)

(iii) svoj udjel u vlasništvu (i u glasačkim pravima ako je različit) u tim subjektima

c) opis metoda korištenih za obračunavanje ulaganja, tj. udjela pod b).

17. Kad matica, koja nije matica obuhvaćena točkom 16., ili neki ulagatelj sa zajedničkom kontrolom ili značajnim utjecajem u subjektu koji je predmetom ulaganja sastavlja nekonsolidirane financijske izvještaje, dužna je, odnosno dužan je navesti financijske izvještaje sastavljene sukladno MSFI-ju 10, MSFI-ju 11 ili MRS-u 28 (s izmjenama i dopunama iz 2011.) na koje se oni odnose. Matica, odnosno ulagatelj također je dužan u svojim nekonsolidiranim izvještajima objaviti:

a) činjenicu da su oni nekonsolidirani financijski izvještaji te razloge zašto su oni sastavljeni ako to nije zakonska obveza

b) popis značajnih ulaganja/udjela u ovisnim subjektima, zajedničkim pothvatima i pridruženim subjektima, uključujući:

(i) nazive tih subjekata

(ii) poslovna sjedišta subjekata (i države osnutka ako su različite)

(iii) svoj udjel u vlasništvu (i u glasačkim pravima ako je različit) u tim subjektima

c) opis metoda korištenih za obračunavanje ulaganja, tj. udjela pod b).

Matica, odnosno ulagatelj dužan je također navesti financijske izvještaje sastavljene sukladno MSFI-ju 10, MSFI-ju 11 ili MRS-u 28 (s izmjenama i dopunama iz 2011.) na koje se oni odnose.

DATUM STUPANJA NA SNAGU I PRIJELAZNE ODREDBE

18. Subjekt je ovaj standard dužan primijeniti na godišnja razdoblja koja započinju na dan ili nakon 1. siječnja 2013. godine. Dopuštena je ranija primjena. Subjekt koji ovaj MSFI primijeni na neki raniji datum, dužan je tu činjenicu objaviti te istovremeno primijeniti MSFI 10, MSFI 11, MSFI 12 »Objavljivanje udjela u drugim subjektima« i MRS 28 (s izmjenama i dopunama iz 2011.).

Pozivanje na MSFI 9

C14. Subjekt koji primijeni ovaj MSFI, ali još ne primjenjuje MSFI 9, svako pozivanje u ovome MSFI-ju na MSFI 9 treba čitati kao pozivanje na MRS 39 »Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje«.

POVLAČENJE MRS-a 27 IZ 2008.

20. Ovaj standard izdan je paralelno s MSFI-jem 10. Navedena dva standarda zajedno zamjenjuju MRS 27 »Konsolidirani i odvojeni financijski izvještaji« (s izmjenama i dopunama iz 2008.).«

Članak 3.

Međunarodni računovodstveni standard 28 – Ulaganje u pridružene subjekte mijenja se i glasi:

»MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 28

Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima

CILJ

1. Cilj ovoga standarda je propisati računovodstvo udjela u pridruženim subjektima i propisati zahtjeve koji se tiču primjene metode udjela na udjele u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima.

DJELOKRUG

2. Ovaj standard dužni su primjenjivati svi subjekti koji su ulagatelji sa zajedničkom kontrolom ili značajnim utjecajem u subjektu koji je predmetom ulaganja.

DEFINICIJE

3. Sljedeći pojmovi koriste se u ovom standardu u sljedećem značenju:

Pridruženi subjekt je subjekt u kojem ulagatelj ima značajni utjecaj.

Konsolidirani financijski izvještaji su financijski izvještaji grupe u kojima se aktiva i pasiva, prihodi i rashodi te novčani tokovi matice i njenih ovisnih subjekata prikazuju kao da pripadaju jednom gospodarskom subjektu kao cjelini.

Metoda udjela je računovodstvena metoda kojom se ulaganje, tj. udjel prvobitno iskazuje po trošku i zatim usklađuje da bi se obuhvatile promjene nastale u ulagateljevom udjelu u neto imovini subjekta koji je predmetom ulaganja nakon stjecanja. U dobit i gubitak ulagatelja ulazi njegov udjel u dobiti i gubitku subjekta koji je predmetom ulaganja, a ostala sveobuhvatna dobit ulagatelja uključuje njegov udjel u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti subjekta koji je predmet ulaganja.

Zajednički posao je posao koji je pod zajedničkom kontrolom dviju ili više osoba.

Zajednička kontrola je ugovorena podjela kontrole nad nekim poslom, koja postoji samo kad je za odlučivanje o relevantnim poslovima potrebna jednoglasna suglasnost strana koje dijele kontrolu.

Zajednički pothvat je zajednički posao u kojem strane koje imaju zajedničku kontrolu nad poslom imaju prava na neto imovinu iz predmetnog posla.

Zajednički pothvatnik je strana u zajedničkom pothvatu koja ima zajedničku kontrolu nad zajedničkim pothvatom.

Značajan utjecaj je moć sudjelovanja u donošenju odluka o financijskim i poslovnim politikama u društvu koje je predmetom ulaganja, ali ne i kontrola ili zajednička kontrola nad tim politikama.

4. Sljedeći pojmovi definirani su u točki 4. MRS-a 27 »Nekonsolidirani financijski izvještaji« i Dodatku A MSFI-ja 10 »Konsolidirani financijski izvještaji« i u ovome se standardu rabe u tim standardima utvrđenim značenjima:

– kontrola nad subjektom koji je predmet ulaganja

– grupa

– matica

– nekonsolidirani (odvojeni) financijski izvještaji

– ovisni subjekt.

ZNAČAJAN UTJECAJ

5. Ako subjekt u subjektu koji je predmetom ulaganja ima, neposredno ili posredno (tj. putem ovisnih subjekata) 20 posto ili više glasačke moći, pretpostavlja se da subjekt ima značajan utjecaj, osim ako nije moguće nedvojbeno dokazati da to nije slučaj. Nasuprot tome, ako subjekt ima, neposredno ili posredno (tj. putem ovisnih subjekata), manje od 20 posto glasačke moći u subjektu koji je predmetom ulaganja, pretpostavlja se da nema značajan utjecaj, osim ako značajan utjecaj nije moguće nedvojbeno dokazati. Znatno ili većinsko vlasništvo drugog ulagatelja ne znači nužno da subjekt nema značajan utjecaj.

6. Postojanje značajnog utjecaja nekog subjekta u pravilu se dokazuje na jedan ili više sljedećih načina:

a) predstavnicima u upravi ili istovjetnom upravnom tijelu subjekta koji je predmetom ulaganja

b) sudjelovanjem u procesima donošenja politika, što uključuje i sudjelovanje o donošenju odluka o dividendama, tj. isplati dobiti i drugim isplatama

c) materijalnim transakcijama između subjekta i subjekta koji je predmetom ulaganja

d) razmjenom rukovoditelja ili

e) davanjem bitnih tehničkih informacija.

7. Subjekt može imati u vlasništvu dioničke varante, opcije na kupnju dionica, dužničke ili glavničke instrumente koji se mogu konvertirati u redovne dionice ili druge slične instrumete koji, ako se izvrše, odnosno konvertiraju, daju dodatnu glasačku moć u odlučivanju o financijskim i poslovnim politikama drugog subjekta (tj. potencijalna glasačka prava). Postojanje i utjecaj potencijalnih glasačkih prava koja se u sadašnjosti mogu primijeniti ili konvertirati, što uključuje potencijalna glasačka prava koja drže drugi subjekti, uzimaju se u obzir pri utvrđivanju da li subjekt ima značajan utjecaj. Potencijalna glasačka prava ne mogu se primijeniti, odnosno konvertirati u sadašnjosti kad ih nije moguće primijeniti, odnosno konvertirati do nekog datuma u budućnosti ili do nastanka nekog budućeg događaja.

8. U ocjenjivanju da li potencijalna glasačka prava pridonose značajnom utjecaju, subjekt ispituje sve činjenice i okolnosti (uključujući uvjete eventualnih ugovornih sporazuma, bilo da se razmatraju odvojeno ili u kombinaciji) koje utječu na potencijalna prava, osim nakane uprave da ta potencijalna prava izvrši, odnosno konvertira i financijske sposobnosti za to.

9. Subjekt gubi značajan utjecaj u subjektu koji je predmetom ulaganja kad gubi moć sudjelovanja u financijskim i poslovnim politikama toga subjekta. Do gubitka značajnog utjecaja može doći s promjenom apsolutnog ili relativnog udjela u vlasništvu ili bez nje. Moguće je, primjerice, da pridruženi subjekt potpadne pod kontrolu vlade, suda, stečajnog upravitelja ili regulatora. Moguće je i da se to dogodi kao posljedica nekog ugovornog sporazuma.

METODA UDJELA

10. Metodom udjela se kod prvog knjiženja ulaganje u pridruženi subjekt ili zajednički pothvat iskazuje po trošku, a njegova knjigovodstvena vrijednost uvećava se ili umanjuje po osnovi priznavanja udjela ulagatelja u dobiti i gubitku subjekta koji je predmetom ulaganja nakon datuma stjecanja. Ulagateljev udjel u dobiti ili gubitku subjekta koji je predmetom ulaganja uračunava se u dobit i gubitak ulagatelja. Iznosi koje je subjekt koji je predmetom ulaganja isplatio izvještajnom subjektu smanjuju knjigovodstvenu vrijednost ulaganja. Usklađenja knjigovodstvene vrijednosti mogu biti nužna zbog promjena razmjernog udjela ulagatelja temeljem promjena ostale sveobuhvatne dobiti subjekta koji je predmetom ulaganja. U takve promjene ubraju se i one koje proizlaze iz revalorizacije nekretnina, postrojenja i opreme te tečajnih razlika. Ulagatelj svoj udjel u tim promjenama iskazuje unutar ostale sveobuhvatne dobiti (v. MRS 1 »Prezentiranje financijskih izvještaja«).

11. Priznavanje prihoda temeljem isplata subjekta koji je predmetom ulaganja ne mora biti adekvatna mjera prihoda kojeg je ulagatelj ostvario po svom udjelu u pridruženi subjekt ili zajednički pothvat jer su te isplate tek neznatno povezane s uspješnošću pridruženog subjekta, odnosno zajedničkog pothvata. Budući da ulagatelj ima zajedničku kontrolu ili značajan utjecaj u subjektu koji je predmetom ulaganja, ima udjel u uspješnosti njihovog poslovanja, a time i u prinosu na svoje ulaganje. Ulagatelj svoj udjel obračunava šireći obuhvat svojih financijskih izvještaja na način da u njih uvrsti svoj udjel u dobiti i gubicima takvog subjekta. Prema tome, primjenom metode udjela dobiva se više informacija o neto imovini te dobiti ili gubitku ulagatelja.

12. Kad postoje potencijalna glasačka prava ili druge izvedenice koje sadrže potencijalna glasačka prava, subjektov udjel u dobiti ili gubitku pridruženog subjekta ili zajedničkog pothvata utvrđuje se isključivo na temelju postojećih vlasničkih udjela i ne odražava mogućnost primjene ili konverzije potencijalnih glasačkih prava i drugih izvedenica, osim kod primjene točke 13.

13. U nekim okolnostima subjekt ima postojeći vlasnički udjel temeljem transakcije koji mu u sadašnjosti donosi prinos povezan s vlasničkim udjelom. U takvim okolnostima se dio koji pripada subjektu utvrđuje uzimajući u obzir mogućnost primjene potencijalnih glasačkih prava i korištenja drugih izvedenica po kojima je subjektu u sadašnjosti dostupan prinos.

14. MSFI 9 »Financijski instrumenti« ne primjenjuje se na udjele u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima obračunanim metodom udjela. Kad je prinos po osnovi vlasničkog udjela u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu dostupan u sadašnjosti po osnovi instrumenata koji sadrže potencijalna glasačka prava, na te se instrumente MSFI 9 ne primjenjuje. U svim drugim slučajevima se instrumenti koji sadrže potencijalna glasačka prava u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu obračunavaju sukladno MSFI-ju 9.

15. Osim udjela u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu ili dijela udjela koji je sukladno MSFI-ju 5 »Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i obustavljene aktivnosti« namijenjen prodaji, udjeli ili eventualno zadržani udjeli u tim subjektima ne smiju se razvrstati u portfelj namijenje prodaji, već se klasificiraju kao dugotrajna imovina.

PRIMJENA METODE UDJELA

16. Subjekt koji ima zajedničku kontrolu ili značajan utjecaj u subjektu koji je predmetom ulaganja, obračunava svoj udjel u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu metodom udjela, osim onih udjela koji zadovoljavaju kriterije za primjenu izuzeća iz točaka 17. – 19.

Izuzeća od primjene metode udjela

17. Subjekt ne mora na svoj udjel u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu primijeniti metodu udjela ako je matica koja je izuzeta od obveze sastavljanja konsolidiranih financijskih izvještaja prema izuzeću iz djelokruga iz točke 4.a) MSFI-ja 10 ili u sljedećim slučajevima:

a) subjekt je ovisni subjekt u potpunom ili djelomičnom vlasništvu nekog drugog subjekta i svih njegovih drugih vlasnika, što uključuje one koji inače nemaju pravo glasa, koji su obaviješteni da subjekt ne primjenjuje metodu udjela i tome se ne protive

b) subjektovim dužničkim ili glavničkim instrumentima se ne trguje na javnom tržištu (nacionalnoj ili inozemnoj burzi ili izvanburzovnom tržištu, uključujući lokalna i regionalna tržišta)

c) subjekt nije podnio niti je u postupku podnošenja svojih financijskih izvještaja komisiji za vrijednosne papire ili nekoj drugoj regulatornoj agenciji radi izdavanja bilo koje klase instrumenata na javnom tržištu i

d) krajnja ili neposredna matica subjekta sastavlja konsolidirane financijske izvještaje prema MSFI-jevima za javnost.

18. Kad udjel u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu drži subjekt koji je organizacija poduzetničkog kapitala ili uzajamni fond, investicijski uzajamni fond na udjele i sličan subjekt, uključujući fondove osiguranja vezane za udjele investicijskih fondova, ili se on drži putem takvih subjekata, subjekt može odlučiti da svoja ulaganja u takve pridružene subjekte i zajedničke pothvate mjeri po fer vrijednosti kroz dobit i gubitak sukladno MSFI-ju 9.

19. Kad subjekt ima udjel u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu dio kojeg drži posredstvom organizacija poduzetničkog kapitala ili uzajamnog fonda, investicijskog uzajamnog fonda na udjele ili sličnog subjekta, uključujući fondove osiguranja vezane za udjele investicijskih fondova, može odabrati da taj dio udjela mjeri po fer vrijednosti kroz dobit i gubitak sukladno MSFI-ju 9, neovisno o tome da li organizacija poduzetničkog kapitala ili uzajamni fond, investicijski uzajamni fond na udjele, odnosno sličan subjekt, uključujući fondove osiguranja vezane za udjele investicijskih fondova, ima značajan utjecaj u tom dijelu udjela ili ne. Ako subjekt tako odabere, dužan je metodu udjela primijeniti na preostali dio svog udjela u pridruženom subjektu kojeg ne drži organizacija poduzetničkog kapitala ili uzajamni fond, investicijski uzajamni fond na udjele, odnosno sličan subjekt, uključujući fondove osiguranja vezane za udjele investicijskih fondova.

Razvrstavanje u portfelj namijenjen prodaji

20. Subjekt je dužan na udjel ili dio udjela u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu koji ispunjava kriterije za razvrstavanje u portfelj namijenjen prodaji primijeniti MSFI 5. Svaki zadržani dio udjela u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu koji nije razvrstan u portfelj namijenjen prodaji obračunava se metodom udjela sve do prodaje dijela udjela razvrstanog u portfelj namijenjen prodaji. Nakon prodaje, subjekt je dužan svaki zadržani udjel u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu obračunavati sukladno MSFI-ju 9, izuzev zadržanog udjela koji i nakon prodaje ostaje pridruženi subjekt ili zajednički pothvat, u kom slučaju subjekt koristi metodu udjela.

21. Kad neki udjel ili dio udjela u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu koji je ranije bio razvrstan u portfelj namijenjen prodaji više ne ispunjava uvjete za klasifikaciju u taj portfelj, obračunava se metodom udjela retrospektivno od datuma na koji je bio razvrstan u portfelj namijenjen prodaji. Sukladno tome mijenjaju se i financijski izvještaji razdoblja od razvrstavanja u portfelj namijenjen prodaji.

Prestanak primjene metode udjela

22. Subjekt je dužan prestati primjenjivati metodu udjela od datuma na koji njegov udjel prestaje biti pridruženi subjekt ili zajednički pothvat kako slijedi:

a) ako udjel preraste u ovisni subjekt, subjekt ga je dužan obračunavati sukladno MSFI-ju 3 »Poslovna spajanja« i MSFI-ju 10

b) ako je zadržani udjel u bivšem ovisnom subjektu ili zajedničkom pothvatu financijska imovina, dužan ga je mjeriti po fer vrijednosti. Za fer vrijednost zadržanog udjela uzima se njegova fer vrijednost kod prvog knjiženja kao financijske imovine sukladno MSFI-ju 9. Subjekt je dužan u dobit i gubitak uračunati svaku razliku između:

(i) fer vrijednosti eventualno zadržanog udjela i prihoda ostvarenih otuđenjem dijela udjela u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu i

(ii) knjigovodstvene vrijednost udjela na datum na koji je prestao primjenjivati metodu udjela.

c) Kad subjekt prestane primjenjivati metodu udjela, dužan je sve iznose prethodno iskazane u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u vezi s tim udjelom obračunati po istoj osnovi koja bi vrijedila da je subjekt koji je predmetom ulaganja izravno otuđio povezanu imovinu ili povezane obveze.

23. Prema tome, kad bi se dobit, odnosno gubitak ranije iskazan u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti subjekta koji je predmetom ulaganja po osnovi otuđenja povezanog sredstva ili povezane obveze preknjižio u dobit i gubitak od otuđenja, subjekt tu dobit, odnosno taj gubitak prenosi (kao reklasifikacijsku uskladu) s vlasničke glavnice u dobit i gubitak kad prestane primjenjivati metodu udjela. Primjerice, ako pridruženi subjekt ili zajednički pothvat ima kumulativne tečajne razlike po inozemnom poslovanju i subjekt prestane primjenjivati metodu udjela, subjekt je dužan prenijeti u dobit i gubitak sve što je ranije bilo iskazano u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti i odnosi se na inozemno poslovanje.

24. Ako udjel u pridruženom subjektu postane udjel u zajedničkom pothvatu ili ako udjel u zajedničkom pothvatu postane udjel u pridruženom subjektu, subjekt nastavlja primjenjivati metodu udjela i povezani udjel ne podvrgava ponovnom mjerenju.

Promjene vlasničkog udjela

25. Ako se smanji vlasnički udjel subjekta u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu, ali subjekt i dalje nastavi primjenjivati metodu udjela, dužan je dio dobiti i gubitka ranije priznatog u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti po osnovi smanjenja vlasničkog udjela prenijeti u dobit i gubitak kad bi se ta dobit, odnosno taj gubitak ionako obvezno prenosio u dobit i gubitak prilikom otuđenja povezane imovine ili povezanih obveza.

Postupci u sklopu metode udjela

26. Mnogi postupci primjereni u primjeni metode udjela nalikuju postupcima konsolidacije iz MSFI-ja 10. Nadalje, koncepti na kojima se zasnivaju postupci računovodstvenog iskazivanja stjecanja ovisnog subjekta također su uvršteni u primjenu računovodstva stjecanja udjela u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu.

27. Udjel grupe u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu je zbroj udjela matice i njenih ovisnih subjekata u pridruženom subjektu, odnosno zajedničkom pothvatu. Udjeli drugih pridruženih subjekata ili zajedničkih pothvata grupe se zanemaruju. Kad neki pridruženi subjekt ili zajednički pothvat ima ovisne subjekte, pridružene subjekte ili zajedničke pothvate, u primjeni metode udjela uzimaju se u obzir njihova dobit i gubitak, ostala sveobuhvatna dobit i neto imovina kako su iskazani u financijskim izvještajima pridruženog subjekta, odnosno zajedničkog pothvata (uključujući njihov udjel u dobiti i gubitku, ostaloj sveobuhvatnoj dobiti i neto imovini njihovih pridruženih subjekata i zajedničkih pothvata) nakon provedbe svih usklađenja koja su potrebna u smislu primjene istih računovodstvenih politika (v. točke 35. i 36.).

28. Dobici i gubici iz tzv. upstream i downstream transakcija između subjekta (uključujući njegove konsolidirane ovisne subjekte) i njegovog pridruženog subjekta ili zajedničkog pothvata iskazuju se u financijskim izvještajima subjekta samo do visine udjela nepovezanih ulagatelja u tom pridruženom subjektu, odnosno zajedničkom pothvatu. ‘Upstream’ transakcije su primjerice transakcije u kojima pridruženi subjekt ili zajednički pothvat prodaje imovinu ulagatelju. ‘Downstream’ transakcije su primjerice transakcije u kojima ulagatelj prodaje imovinu svom pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu ili ju unosi u njih. Udjel ulagatelja u dobiti i gubitku pridruženog društva ili zajedničkog pothvata iz ove vrste transakcija se eliminira.

29. Kad downstream transakcije pružaju dokaz o smanjenju neto utržive vrijednosti imovine koja s prodaje ili unosi ili o gubicima uslijed smanjene vrijednosti te imovine, ulagatelj je dužan priznati sve gubitke po tim osnovama u punom iznosu. Kad takve transakcije pružaju dokaz o smanjenju neto utržive vrijednosti imovine koja se kupuje ili njenoj umanjenoj vrijednosti, ulagatelj priznaje svoj udjel u gubicima po tim osnovama.

30. Unos nenovčane imovine u pridruženi subjekt ili zajednički pothvat u zamjenu za udjel u kapitalu takvog subjekta obračunava se sukladno točki 28., izuzev unosa bez komercijalnog sadržaja kako je opisan u MRS-u 16 »Nekretnine, postrojenja i oprema«. Ako imovina koja se unosi nema komercijalni sadržaj, dobit ili gubitak se smatra nerealiziranim, osim ako se ne primjenjuje i točka 31. Takvi nerealizirani dobici i gubici eliminiraju se u odnosu na udjel obračunan metodom udjela i ne iskazuju se kao odgođeni dobici i gubici u konsolidiranom izvještaju o financijskom položaju subjekta ili u izvještaju o financijskom položaju subjekta u kojem su udjeli iskazani metodom udjela.

31. Ako subjekt, uz dobivanje udjela u kapitalu pridruženog subjekta ili zajedničkog pothvata, dobije novčanu ili nenovčanu imovinu, dužan je u dobit i gubitak uračunati cijeli iznos dobiti i gubitka po dijelu dobiti i gubitaka iz nenovčanog uloga koji se odnosi na primljenu novčanu ili nenovčanu imovinu.

32. Ulaganje se obračunava metodom udjela od datuma na koji je postalo pridruženi subjekt ili zajednički pothvat. Stjecanjem ulaganja, svaka razlika između troška ulaganja i udjela subjekta u neto fer vrijednosti utvrdive imovine i utvrdivih obveza subjekta koji je predmetom ulaganja, obračunava se kako slijedi:

a) goodwill koji se odnosi na pridruženi subjekt ili zajednički pothvat uračunava se u knjigovodstvenu vrijednost ulaganja i njegova amortizacija nije dopuštena

b) svaki višak subjektovog udjela u neto fer vrijednosti utvrdive imovine i utvrdivih obveza subjekta koji je predmetom ulaganja iznad troška ulaganja ulazi u prihod prilikom utvrđivanja subjektovog udjela u dobiti i gubitku pridruženog subjekta ili zajedničkog pothvata u razdoblju stjecanja ulaganja.

Nakon stjecanja provodi se usklađenje subjektovog udjela u dobiti i gubitku pridruženog subjekta odnosno zajedničkog pothvata da bi se uzela u obzir npr. amortizacija imovine koja podliježe amortizacije na osnovi njihovih fer vrijednosti na datum stjecanja. Slično tome, subjektov udjel u dobiti i gubitku pridruženog subjekta odnosno zajedničkog pothvata nakon stjecanja usklađuje za gubitke zbog smanjene vrijednosti goodwilla ili nekretnina, postrojenja i opreme.

33. Subjekt u primjeni metode udjela koristi najnovije dostupne financijske izvještaje pridruženog subjekta ili zajedničkog pothvata. Kad se kraj izvještajnog razdoblja subjekta razlikuje od onoga pridruženog subjekta ili zajedničkog pothvata, pridruženi subjekt, odnosno zajednički pothvat sastavlja za subjekt financijske izvještaje s istim datumom s kojim se sastavljaju i financijski izvještaji subjekta, osim ako to nije izvedivo.

34. Kad se, sukladno točki 33., financijski izvještaji pridruženog subjekta ili zajedničkog pothvata koji se koriste radi primjene metode udjela sastavljaju na datum koji se razlikuje od datuma kojeg koristi subjekt, značajne transakcije usklađuju se temeljem utjecaja značajnih transakcija ili događaja u razdoblju između toga datuma i datuma financijskih izvještaja subjekta. U svakom slučaju, razlika između kraja izvještajnog razdoblja pridruženog subjekta, odnosno zajedničkog pothvata i kraja izvještajnog razdoblja subjekta ne smije biti veća od tri mjeseca i duljina izvještajnog razdoblja, kao i eventualne razlike između datuma financijskih izvještaja trebaju biti isti iz razdoblja u razdoblje.

35. Subjekt je dužan svoje financijske izvještaje sastavljati primjenjujući iste računovodstvene politike na slične transakcije i događaje u sličnim okolnostima.

36. Ako pridruženi subjekt ili zajednički pothvat primjenjuje računovodstvene politike koje se razlikuju od onih koje subjekt primjenjuje na slične transakcije i događaje u sličnim okolnostima, u pripremi financijskih izvještaja pridruženog subjekta, odnosno zajedničkog pothvata obvezno se provode usklađenja da bi se zajamčila sukladnost računovodstvenih politika pridruženog subjekta, odnosno zajedničkog pothvata s računovodstvenim politikama koje koristi subjekt primjenjujući metodu udjela.

37. Pridruženi subjekt ili zajednički pothvat koji ima izdane kumulativne povlaštene dionice koje su razvrstane u vlasničku glavnicu i drže ih druge osobe, a ne drži ih subjekt, dužan je svoju dobit, odnosno svoj gubitak izračunati nakon usklađenja dividende po tim dionicama, neovisno o tome je li dividenda objavljena ili ne.

38. Ako je udjel subjekta u dobiti i gubitku pridruženog subjekta ili zajedničkog pothvata jednak njegovom udjelu u njima ili veći od njega, subjekt prestaje priznavati svoj udjel u daljnjim gubicima. Udjel u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu je knjigovodstvena vrijednost ulaganja u tom subjektu utvrđena metodom udjela, zajedno s eventualnim dugoročnim udjelima koji sačinjavaju dio subjektovog neto ulaganja u pridruženi subjekt, odnosno zajednički pothvat. Primjerice, stavka namira koja nije ni planirana ni vjerojatna u doglednoj budućnosti je povećanje udjela subjekta u tom pridruženom društvu, odnosno zajedničkom pothvatu. U takve stavke ubrajaju se povlaštene dionice i dugoročna potraživanja ili dugoročni zajmovi, ali ne i potraživanja od kupaca, obveze prema dobavljačima ili bilo koje dugoročno potraživanje za koje postoji odgovarajući kolateral, kao što su osigurani krediti. Primjenom metode udjela priznati gubici iznad ulaganja subjekta u redovne dionice primjenjuju se na druge komponente subjektovog udjela u pridruženom društvu ili zajedničkom pothvatu obrnutim redoslijedom (tj. prema redoslijedu naplate u likvidaciji).

39. Nakon što subjektov udjel bude sveden na nulu, dodatni gubici se iskazuju i priznaje se obveza samo do visine subjektove zakonske ili izvedene obveze plaćanja u ime pridruženog subjekta ili zajedničkog pothvata. Ako takav pridruženi subjekt, odnosno zajednički pothvat kasnije iskaže dobit, subjekt svoj udjel u dobiti ponovno počinje priznavati tek nakon što njegov udjel u dobiti bude jednak udjelu u nepriznatim gubicima.

Gubici zbog smanjene vrijednosti

40. Nakon primjene metode udjela, uključujući priznavanje gubitaka pridruženog subjekta, odnosno zajedničkog pothvata sukladno točki 28., subjekt primjenjuje MRS 39 »Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje« da bi utvrdio eventualnu potrebu za priznavanjem dodatnih gubitaka zbog smanjene vrijednosti svog neto ulaganja u pridruženi subjekt, odnosno zajednički pothvat.

41. Subjekt primjenjuje MRS 39 i da bi utvrdio da li su priznati dodatni gubici zbog smanjene vrijednosti njegovog udjela u pridruženom subjektu, odnosno zajedničkom pothvatu koji nisu dio njegovog neto ulaganja te iznos tih gubitaka.

42. Budući da se goodwill uračunan u knjigovodstvenu vrijednost ulaganja u pridruženi subjekt ili zajednički pothvat ne iskazuje odvojeno, on se niti ne podvrgava odvojenoj provjeri umanjenja prema zahtjevima za provjeru umanjenja goodwilla iz MRS-a 36 »Umanjenje imovine«. Umjesto toga, provjeri umanjenja sukladno MRS-u 36 podvrgava se cijela knjigovodstvena vrijednost udjela, uključujući goodwill, kao jedno sredstvo usporedbom njegovog nadoknadivog iznosa, a to je viši iznos od uporabne vrijednosti i fer vrijednosti umanjene za troškove prodaje, s njegovom knjigovodstvenom vrijednosti kad god primjena MRS-a 39 ukazuje na moguće umanjenje vrijednosti ulaganja. Gubitak uslijed umanjenja vrijednosti priznat u takvim okolnostima ne raspoređuje se ni na koju imovinu, dakle ni na goodwill, koja je dio knjigovodstvene vrijednosti ulaganja u pridruženi subjekt ili zajednički pothvat. Prema tome, poništenje gubitka uslijed umanjenja vrijednosti priznaje se u skladu s MRS-om 36 do iznosa za koji se nadoknadivi iznos udjela kasnije povećao. U procjenjivanju vrijednosti u uporabi, subjekt procjenjuje:

a) svoj udjel u sadašnjoj vrijednosti procijenjenih budućih novčanih tokova koji se očekuju kod pridruženog subjekta, odnosno zajedničkog pothvata, uključujući novčane tokova iz njihovog poslovanja i prihoda od konačnog otuđenja ulaganja ili

b) sadašnju vrijednost procijenjenih budućih novčanih tokova koji se očekuju primitkom dividende na ulaganje i od konačnog otuđenja ulaganja.

Ako se koriste primjerene pretpostavke, isti rezultat dobiva se objema metodama.

43. Nadoknadivi iznos ulaganja u pridruženi subjekt ili zajednički pothvat procjenjuje se obvezno za svaki takav subjekt, osim za pridružene subjekte i zajedničke pothvate koji ne ostvaruju novčane priljeve stalnom uporabom i koji bi većim dijelom bili neovisni od ostale imovine subjekta.

NEKONSOLIDIRANI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI

44. Udjeli u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu iskazuju se u nekonsolidiranim financijskim izvještajima subjekta sukladno točki 10. MRS-a 27 (s izmjenama i dopunama iz 2011.).

DATUM STUPANJA NA SNAGU I PRIJELAZNE ODREDBE

45. Subjekt je ovaj standard dužan primijeniti na godišnja razdoblja koja započinju na dan ili nakon 1. siječnja 2013. godine. Dopuštena je ranija primjena. Subjekt koji ovaj MSFI primijeni na neki raniji datum, dužan je tu činjenicu objaviti te istovremeno primijeniti MSFI 10, MSFI 11, MSFI 12 »Objavljivanje udjela u drugim subjektima« i MRS 27 (s izmjenama i dopunama iz 2011.).

Pozivanje na MSFI 9

46. Subjekt koji primijeni ovaj MSFI, ali još ne primjenjuje MSFI 9, svako pozivanje u ovome MSFI-ju na MSFI 9 treba čitati kao pozivanje na MRS 39.

POVLAČENJE MRS-a 28 IZ 2003.

47. Ovaj standard zamjenjuje MRS 28 »Ulaganja u pridružene subjekte« (prerađen 2003.).«

Članak 4.

U Međunarodnom računovodstvenom standardu 32 – Financijski instrumenti: prezentiranje točka 43. mijenja se i glasi:

»43. Ovaj standard propisuje prikaz financijske imovine i financijskih obveza u neto iznosima kad takav način prikaza odražava buduće novčane tokove koje subjekt očekuje da bi namirio dva odvojena financijska instrumenta ili više njih. Kad subjekt ima pravo primiti ili platiti jedan iznos na neto osnovi i isto namjerava učiniti, zapravo ima samo jednu financijsku imovinu, odnosno jednu financijsku obvezu. U drugim okolnostima, financijska imovina i financijske obveze prikazuju se odvojeno jedni od drugih prema njihovim obilježjima kao resursa, odnosno obveza subjekta. Subjekt je dužan informacije propisane točkama 13B–13E MSFI-ja 7 objavljivati o financijskim instrumentima koje je priznao i na koje se primjenjuje točka 13A MSFI-ja 7.«

Dodaje se točka 97.L koja glasi:

»97.L Izmjenama i dopunama MRS-a 32 pod naslovom »Prijeboj financijske imovine i financijskih obveza«, izdanima u prosincu 2011. godine, brisana je točka VP38 i dodane su točke VP38.A-VP38.F. Subjekt je navedene izmjene i dopune dužan primijeniti na godišnja razdoblja koja započinju na dan ili nakon 1. siječnja 2014. godine. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti retroaktivno. Dopuštena je ranija primjena. Subjekt koji navedene izmjene i dopune primijeni na neki raniji datum, dužan je objaviti tu činjenicu, kao i informacije propisane izmjenama i dopunama MSFI-ja 7 iz prosinca 2011. godine pod naslovom »Objavljivanje – prijeboj financijske imovine i financijskih obveza«.

U Vodiču za primjenu briše se točka VP38 neposredno iza naslova »Prijeboj financijske imovine i financijske obveze« (točke 42. – 50.). Dodaju se naslovi i točke VP38a-VP38F koje glase:

»Kriterij da subjekt »u sadašnjem trenutku ima zakonski provedivo pravo na prijeboj priznatih iznosa« (točka 42.a)

VP38.A Pravo na prijeboj može biti dostupno u sadašnjem trenutku ili uvjetovano nekim događajem u budućnosti (primjerice, pravo može biti aktivirano ili postati ostvarivo samo nakon određenog događaja u budućnosti kao što je neplaćanje, nesolventnost ili stečaj druge ugovorne strane). Čak i ako pravo na prijeboj nije uvjetovano nekim događajem u budućnosti, ono može biti zakonski provedivo isključivo u sklopu redovnog poslovanja ili, ako je riječ o neplaćanju, u slučaju nesolventnosti ili stečaja svih drugih ugovornih strana ili jedne od njih.

VP38.B Da bi bio ispunjen kriterij iz točke 42.a), subjekt mora u sadašnjem trenutku imati zakonski provedivo pravo na prijeboj. To znači da pravo na prijeboj:

a) ne smije biti uvjetovano nekim događajem u budućnosti i

b) da mora biti zakonski provedivo u svim sljedećim okolnostima:

(i) u sklopu redovnog poslovanja

(ii) u slučaju neplaćanja i

(iii) u slučaju nesolventnosti ili stečaja subjekta i svih drugih ugovornih strana.

VP38.C Narav i doseg prava na prijeboj, što uključuje sve uvjete povezane s njegovom realizacijom, kao i da li ono ostaje u slučaju neplaćanja ili nesolventnosti ili stečaja, može se razlikovati od jurisdikcije do jurisdikcije. Prema tome, ne može se pretpostaviti da je pravo na prijeboj automatski dostupno izvan redovnog poslovanja. Primjerice, zakonske odredbe neke države o stečaju ili nesolventnosti mogu u određenim okolnostima braniti ili ograničavati pravo na prijeboj u slučaju stečaja ili nesolventnosti.

VP38.D Potrebno je razmotriti zakonske odredbe koji se primjenjuju na odnose među ugovornim stranama (primjerice, odredbe ugovora, zakona koji reguliraju ugovorne odnose ili neplaćanje, nesolventnost ili stečaj a koje se primjenjuju na ugovorne strane) da bi se potvrdila provedivost prava na prijeboj u sklopu redovnog poslovanja, u slučaju neplaćanja, nesolventnosti ili stečaja subjekta i svih njegovih drugih ugovornih strana (kako je utvrđeno u članku VP8B.b)).

Kriterij da subjekt »namjerava ili namiriti neto iznos, ili realizirati sredstvo i istovremeno namiriti obvezu« (točka 42.b)

VP38.E Da bi subjekt ispunio kriterij iz točke 42.b), mora imati namjeru ili provesti namiru u neto iznos, ili realizirati sredstvo i istovremeno namiriti obvezu. Iako subjekt može imati pravo na namiru neto iznosa, još uvijek može realizirati predmetno sredstvo i namiriti predmetnu obvezu odvojeno.

VP38.F Ako subjekt može iznose namiriti na način da konačan ishod bude zapravo istovjetan neto namiri, subjekt ispunjava uvjete namire neto iznosa iz točke 42.b). To je moguće onda, i samo onda ako mehanizam namire bruto iznosa ima obilježja kojima se poništavaju ili iz kojih proizlaze zanemarivi kreditni i likvidnosni rizici te kojim se potraživanja i obveze obrađuju u jednom procesu ili ciklusu namire. Primjerice, onaj mehanizam namire u bruto iznosu koji ima sva sljedeća obilježja, ispunjava kriterij namire u neto iznosu iz točke 42.b):

a) financijska imovina i financijske obveze koje se smiju prebijati istovremeno ulaze u proces obrade

b) nakon što su financijska imovina i financijske obveze ušle u proces obrade, ugovorne strane su se obvezale na ispunjenje obveze namire

c) ne postoji mogućnost promjene novčanih priljeva po imovini i odljeva po obvezama nakon što su predmetna imovina i obveze ušle u obradu (osim ako obrada propadne, v. točku d) u nastavku)

d) imovina i obveze koje su osigurane vrijednosnim papirima namiruju se prijenosom vrijednosnih papira ili sličnim sustavom (primjerice, isporuka po plaćanju), tako da obrada povezanih potraživanja i obveza osiguranih vrijednosnicama propada ako propadne prijenos vrijednosnica propadne (i obrnuto)

e) transakcije koje propadnu kako je opisano pod d), ponovno ulaze u obradu sve do njihove namire

f) namira se provodi putem iste institucije za poravnanje (primjerice banke za poravnanje, središnje banke ili središnje depozitarne agencije) i

g) postoji dnevni kredit koji omogućuje dopušteno prekoračenje u iznosima koji su dovoljni za obradu plaćanja na datum namire kod svih ugovornih strana i gotovo je sigurno da će dnevni kredit biti isplaćen na poziv.«

Članak 5.

U Međunarodnom standardu financijskog izvještavnja 1 – Prva primjena Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja iza točke 31.B dodaju se naslov i točka točka 31.C koji glase:

»PREZENTIRANJE I OBJAVLJIVANJE

Pojašnjenje uz prijelaz na MSFI-jeve

Korištenje surogatnog troška nakon ozbiljne hiperinflacije

31.C Ako subjekt odluči imovinu i obveze mjeriti po fer vrijednosti i tu fer vrijednost zbog ozbiljne hiperinflacije (v. točke D26. – D30.) u svom početnom izvještaju o financijskom položaju prema MSFI-jevima koristiti kao surogatni trošak, dužan je u svojim prvim financijskim izvještajima prema MSFI-jevima obrazložiti kako i zašto je imao i zatim prestao imati funkcijsku valutu koja ima oba sljedeća obilježja:

a) svim subjektima s transakcijama i stanjima u predmetnoj valuti nije dostupan pouzdan opći indeks cijena

b) ne postoji mogućnost razmjene te valute za relativno stabilnu valutu.

U Dodatku B točka B.2. mijenja se i glasi:

»Prestanak priznavanja financijske imovine i financijskih obveza

B.2 Osim ako nije dopušteno točkom B.3., prvi primjenitelj dužan je prospektivno primijeniti zahtjeve MRS-a 39 »Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje« koji se odnose na prestanak priznavanja na transakcije koje se odvijaju na datum ili nakon datuma prijelaska na MSFI-jeve. Primjerice, ako je prvi primjenitelj zbog neke transakcije prije datuma prijelaska na MSFI-jeve prestao priznavati neizvedenu financijsku imovinu ili neizvedene financijske obveze sukladno općeprihvaćenim računovodstvenim načelima koja je prethodno primjenjivao, ne smije ih priznati sukladno MSFI-jevima (osim ako zbog neke kasnije transakcije ili događaja ne udovoljavaju uvjetima priznavanja).

U Dodatku D točke D.1 i D.20 mijenjaju se i glase:

»D.1 Subjekt može birati između primjene jednog ili više sljedećih izuzeća:

a) …

o) prijenos imovine s kupaca (točka D24)

p) zatvaranje financijskih obveza glavničkim instrumentima (točka D25) i

q) ozbiljna hiperinflacija (točke D26 – D30).

Subjekt ne smije ova izuzeća analogijom primjenjivati na druge stavke.

D.20 Bez obzira na zahtjeve iz točaka 7. i 9., subjekt može prospektivno primijeniti zahtjeve iz zadnje rečenice točke VP76. i iz točke VP76.A MRS-a 39 na transakcije zaključene na dan ili nakon datuma prijelaska na MSFI-jeve.«

Dodaju se naslov i točke D.26 – D.30 koje glase:

»Ozbiljna hiperinflacija

D.26 Ako subjekt ima funkcijsku valutu koja je bila ili jest valuta gospodarstva u uvjetima hiperinflacije, dužan je utvrditi da li je ozbiljnoj hiperinflaciji bio izložen prije datuma prijelaska na MSFI-jeve. Isto vrijedi i za subjekte koji prvi puta primjenjuju MSFI-jeve, kao i za subjekte koji MSFI-jeve primjenjuju od ranije.

D.27 Valuta gospodarstva u uvjetima hiperinflacije podliježe ozbiljnoj hiperinflaciji ako ima oba sljedeća obilježja:

a) svim subjektima s transakcijama i stanjima u predmetnoj valuti nije dostupan pouzdan opći indeks cijena

b) ne postoji mogućnost razmjene te valute za relativno stabilnu valutu.

D.28 Funkcijska valuta subjekta prestala je biti izložena ozbiljnoj hiperinflaciji na datum normalizacije funkcijske valute. To je datum na koji funkcijska valuta ima bilo koje obilježje ili oba obilježja iz točke D.27. ili na koji je funkcijska valuta subjekta zamijenjena valutom koja ne podliježe ozbiljnoj hiperinflaciji.

D.29 Kad datum subjektovog prijelaska na MSFI-jeve pada na datum ili nakon datuma normalizacije funkcijske valute subjekt može odlučiti da svu imovinu i sve obveze koje je držao prije datuma normalizacije funkcijske valute mjeri po fer vrijednosti na datum prijelaska na MSFI-jeve. Subjekt može tu fer vrijednost u svom početnom izvještaju o financijskom položaju prema MSFI-jevima primijeniti kao surogatni trošak imovine i obveza.

D.30 Kad datum normalizacije funkcijske valute pada unutar usporednog dvanaestomjesečnog razdoblja, usporedno razdoblje smije biti kraće od dvanaest mjeseci, uz uvjet da za to kraće razdoblje postoje kompletni financijski izvještaji (kako su propisani točkom 10. MRS-a 1).«

Dodaje se točka 39.H koja glasi:

»39.H Izmjenama i dopunama pod naslovom »Ozbiljna hiperinflacija i ukidanje fiksnih datuma za prve primjenitelje« (izmjene i dopune MSFI-ja 1), objavljene u prosincu 2010. godine, izmijenjene su i dopunjene točke B.2, D.1 i D.20 i dodane točke 31.C. i D.26 – D.30 Subjekt je navedene izmjene i dopune dužan primijeniti na godišnja razdoblja koja započinju na dan ili nakon 1. srpnja 2011. godine. Dopuštena je ranija primjena.

MSFI 9 »Financijski instrumenti« (izdan u studenome 2009.)

Točka C.2 mijenja se i glasi:

»C.2 U Dodatku B mijenjaju se točke B.1, B.2 i B.5.

B.2 Osim ako nije dopušteno točkom B.3., prvi primjenitelj dužan je prospektivno primijeniti zahtjeve MRS-a 39 »Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje« koji se odnose na prestanak priznavanja na transakcije koje se odvijaju na datum ili nakon datuma prijelaska na MSFI-jeve. Primjerice, ako je prvi primjenitelj zbog neke transakcije prije datuma prijelaska na MSFI-jeve prestao priznavati neizvedenu financijsku imovinu ili neizvedene financijske obveze sukladno općeprihvaćenim računovodstvenim načelima koja je prethodno primjenjivao, ne smije ih priznati sukladno MSFI-jevima (osim ako zbog neke kasnije transakcije ili događaja ne udovoljavaju uvjetima priznavanja).«

Točka C.3 izmijenjena je dodavanjem točke D.20 koja glasi:

»C3. Mijenjaju se točke D.19 i D.20 u Dodatku D (izuzeća od drugih MSFI-jeva)…

D20 Bez obzira na zahtjeve iz točaka 7. i 9., subjekt može prospektivno primijeniti zahtjeve iz zadnje rečenice točke VP76 i iz točke VP76.A MRS-a 39 na transakcije zaključene na dan ili nakon datuma prijelaska na MSFI-jeve.«

MSFI 9 »Financijski instrumenti« (izdan u listopadu 2010.)

Točke C2. i C3. mijenjaju se i glase:

»Izmjenom točke C2. mijenja se točka B2. i glasi:

B2. Osim ako nije dopušteno točkom B.3, prvi primjenitelj dužan je prospektivno primijeniti zahtjeve MSFI-ja 9 »Financijski instrumenti« na transakcije koje se odvijaju na datum ili nakon datuma prijelaska na MSFI-jeve. Primjerice, ako je prvi primjenitelj zbog neke transakcije prije datuma prijelaska na MSFI-jeve prestao priznavati neizvedenu financijsku imovinu ili neizvedene financijske obveze sukladno općeprihvaćenim računovodstvenim načelima koja je prethodno primjenjivao, ne smije ih priznati sukladno MSFI-jevima (osim ako zbog neke kasnije transakcije ili događaja ne udovoljavaju uvjetima priznavanja).

Izmjenom točke C3. mijenja se točka D20. i glasi:

D20 Bez obzira na zahtjeve iz točaka 7. i 9., subjekt može prospektivno primijeniti zahtjeve iz zadnje rečenice točke B5.4.8 i iz točke B5.4.9 MSFI-ja 9 na transakcije zaključene na dan ili nakon datuma prijelaska na MSFI-jeve.«

Članak 6.

U Međunarodnom standardu financijskog izvještavanja 7 – Financijski instrumenti: objavljivanje iza točke 13. dodaju se naslov i točke 13.A – 13.F koji glase:

»Prijeboj financijske imovine i financijskih obveza

13.A Podaci koji se objavljuju sukladno točkama 13B-13E nadopuna su drugim objavama propisanima ovim MSFI-jem i obvezni su za sve priznate financijske instrumente koji se prebijaju sukladno točki 42. MRS-a 32. Navedeni podaci za objavu vrijede i za priznate financijske instrumente koji su predmetom provedivih glavnog sporazuma prijeboju ili sličnih sporazuma, neovisno o tome da li se prebijaju sukladno točki 42. MRS-a 32.

13.B Subjekt je dužan objaviti informacije koje korisnicima njegovih financijskih izvještaja omogućuju da ocijene učinak ili mogući učinak sporazuma o prijeboju na njegov financijski položaj. Oni uključuju učinke ili moguće učinke prava na prijeboj povezanih s priznatom imovinom i priznatim obvezama subjekta na koje se primjenjuje točka 13A.

13.C Radi ispunjenja cilja točke 13B., subjekt je dužan na kraju izvještajnog razdoblja odvojeno objaviti sljedeće kvantitativne informacije o priznatoj financijskoj imovini i priznatim financijskim obvezama na koje se primjenjuje točka 13A:

a) bruto iznos gore navedene priznate financijske imovine i priznatih financijskih obveza

b) iznose koji se prebijaju po kriterijima iz točke 42. MRS-a 32 kad se utvrđuju neto iznosi prikazani u izvještaju o financijskom položaju

c) neto iznose prikazane u izvještaju o financijskom položaju

d) iznose koji su predmetom provedivih glavnih sporazuma o prijeboju i sličnih sporazuma koji nisu na neki drugi način obuhvaćeni točkom 13C.b), uključujući:

i. iznose koji se odnose na financijske instrumente koji ne ispunjavaju neki ili ni jedan kriterij za prijeboj iz točke 42. MRS-a 32

ii. iznose koji se odnose na financijske instrumente osiguranja (uključujući novčana sredstva kao instrument osiguranja) te

e) neto iznos nakon oduzimanja iznosa pod d) od iznosa pod c) iz ove točke.

Informacije propisane ovom točkom objavljuju se u tabličnom obliku, odvojeno za financijsku imovinu i financijske obveze, osim ako neki drugi format ne bi bio prikladniji.

13.D Ukupan iznos objavljen sukladno točki 13C.d) za pojedinačni instrument ograničen je na iznos toga instrumenta prema točki 13C.c).

13.E Subjekt je dužan navesti opis uz podatke objavljene o prijeboju prava povezanih s financijskom imovinom i financijskim obvezama koje je priznao i koje su predmetom provedivih glavnih sporazuma o prijeboju i sličnih sporazuma koji se objavljuju sukladno točki 13C.d), što uključuje i narav takvih prava.

13.F Ako se informacije propisane točkama 13.B – 13.E objavljuju u više bilježaka uz financijske izvještaje, subjekt je dužan te bilješke međusobno povezati natuknicama.«

DATUM STUPANJA NA SNAGU I PRIJELAZNE ODREDBE

Dodaje se točka 44.R koja glasi:

»44.R Izmjenama i dopunama MSFI-ja 7 pod naslovom »Objavljivanje – prijeboj financijske imovine i financijskih obveza«, izdanima u prosincu 2011. godine, dodane su točke UV9., 13A – 13F i B40 – B53. Subjekt je navedene izmjene i dopune dužan primijeniti na godišnja razdoblja koja započinju na dan ili nakon 1. siječnja 2013. godine te razdoblja unutar ovih godišnjih razdoblja. Subjekt je dužan retroaktivno objaviti informacije propisane izmjenama i dopunama.«

Iza točke B.39 dodaju se naslovi i točke B.40 – B.53 koje glase:

»Prijeboj financijske imovine i financijskih obveza

(točke 13.A – 13.F)

Djelokrug (točka 13.A)

B.40 Podaci koji se objavljuju sukladno točkama 13.B – 13.E obvezni su za sve priznate financijske instrumente koji se prebijaju sukladno točki 42. MRS-a 32. Uz to, na financijske instrumente primjenjuje se obveza objavljivanja informacija iz točaka 13B – 13E ako su oni predmetom provedivog glavnog sporazuma o prijeboju ili sličnog sporazuma koji obuhvaća slične financijske instrumente i transakcije, neovisno o tome da li se ti financijski instrumenti prebijaju sukladno točki 42. MRS-a 32 ili ne.

B.41 U slične sporazume spomenute u točkama 13A i B40 ubrajaju se sporazumi o kliringu izvedenica, globalni glavni sporazumi o otkupu, globalni glavni sporazumi o pozajmljivanju vrijednosnica te sva prava povezana s financijskim osiguranjem. U takve slične financijske instrumente i transakcije koji se spominju u točki B.40 ubrajaju se i izvedenice, sporazumi o prodaji i povratnoj kupnji, ugovor o obratnoj prodaji i povratnoj kupnji te sporazume o uzamljivanju i pozajmljivanju vrijednosnica. Primjeri financijskih instrumenata koji ne potpadaju u djelokrug točke 13A su zajmovi i depoziti klijenata u istoj instituciji (osim ako nisu međusobno prebijeni u izvještaju o financijskom položaju) te financijski instrumenti koji su predmetom samo nekog ugovora o osiguranju tražbina.

Objavljivanje kvantitativnih informacija o priznatoj financijskoj imovini i priznatim financijskim obvezama na koje se primjenjuje točka 13A. (točka 13C.)

B.42 Financijski instrumenti objavljeni sukladno točki 13C mogu biti predmetom različitih zahtjeva koji se tiču mjerenja (primjerice, obveza iz ugovora o povratnoj kupnji može biti mjerena po amortiziranom trošku, dok će izvedenica biti mjerena po fer vrijednosti). Subjekt je dužan instrumente iskazati u iznosima u kojima ih je priznao i sve razlike u njihovom mjerenju opisati u pripadajućim bilješkama.

Objavljivanje bruto iznosa priznate financijske imovine i priznatih financijskih obveza na koje se primjenjuje točka 13A. (točka 13C.a)

B.43 Podaci koji se objavljuju sukladno točki 13C.a) odnose se na priznate financijske instrumente koji se prebijaju sukladno točki 42. MRS-a 32. Iznosi propisani točkom 13C.a) također se odnose na priznate financijske instrumente koji su predmetom provedivih globalnih glavnih sporazuma o prijeboju ili sličnih sporazuma, neovisno o tome da li ispunjavaju kriterije za prijeboj ili ne. Međutim, objavljivanje informacija propisanih točkom 13C.a) ne odnosi se na iznose iskazane temeljem ugovora o osiguranju tražbina koji ne ispunjavaju kriterije za prijeboj iz točke 42. MRS-a 32, za koje je propisana obveza objavljivanja sukladno točki 13C.d).

Objavljivanje iznosa koji se prebijaju po kriterijima iz točke 42. MRS-a 32 (točka 13C.b)

B.44 Točka 13c.b) propisuje subjektima obvezu objavljivanja iznosa koji su prebijeni sukladno točki 42. MRS-a 32 radi utvrđivanja neto iznosa iskazanih u izvještaju o financijskom položaju. I iznosi priznate financijske imovine, i iznosi priznatih financijskih obveza koje su predmetom prijeboja u sklopu istog sporazuma objavljuju se i u sklopu informacija koje se objavljuju o financijskoj imovini, i u sklopu onih koje se objavljuju o financijskim obvezama. Međutim, objavljeni iznosi (u npr. tablici) ograničeni su na one koji se prebijaju. Primjerice, subjekt može imati priznatu izvedenu imovinu i priznatu izvedenu obvezu koje udovoljavaju kriterijima za prijeboj iz točke 42. MRS-a 32. Ako je bruto iznos izvedene imovine viši od bruto iznosa izvedene obveze, u tablici koja prikazuje financijsku imovinu bit će prikazan ukupni iznos izvedene imovine (sukladno točki 13C.a)) i ukupni iznos izvedene obveze (sukladno točki 13C.b)). Međutim, dok će u tablicu koja prikazuje financijsku obvezu biti uključen njen ukupan iznos (sukladno točki 13C.a)), on će uključiti samo iznos izvedene imovine (sukladno točki 13C.b)) koji je jednak iznosu izvedene obveze.

Objavljivanje neto iznosa prikazanih u izvještaju o financijskom položaju (točka 13C.c)

B.45 Ako subjekt ima instrumente koji potpadaju pod ovdje propisane objave (kako je to utvrđeno u točki 13A), ali ne ispunjavaju kriterije za prijeboj iz točke 42. MRS-a 32, iznosi koji se objavljuju sukladno točki 13C.c) jednaki su iznosima koji se objavljuju sukladno točki 13C.a).

B.46 Iznosi koji se objavljuju sukladno točki 13C.c) moraju se uskladiti s pojedinačnim stavkama iskazanima u izvještaju o financijskom položaju. Primjerice, ako subjekt procijeni da bi objedinjavanjem ili raščlanjivanjem iznosa pojedinih stavki financijskih izvještaja pružio relevantnije informacije, dužan je objedinjene, odnosno raščlanjene iznose iz točke 13C.c) uskladiti s pojedinačnim stavkama prikazanima u izvještaju o financijskom položaju.

Objavljivanje iznosa koji su predmetom provedivih glavnih sporazuma o prijeboju i nisu na neki drugi način obuhvaćeni točkom 13.C b) (točka 13.C d)

B.47 Točkom 13.Cd) je subjektima propisana obveza objavljivanja iznosa koji su predmetom pravno provedivih glavnih sporazuma o prijeboju ili sličnih sporazuma i nisu na neki drugi način obuhvaćeni točkom 13C.b). Točka 13C.d).(i) odnosi se na iznose povezane s priznatim financijskim instrumentima koji ne ispunjavaju neki ili ni jedan kriterij za prijeboj iz točke 42. MRS-a 32 (primjerice, postojeća prava na prijeboj koja ne ispunjavaju kriterij iz točke 42.b) MRS-a 32 ili uvjetna prava na prijeboj koja su provediva i ostvariva samo u slučaju neplaćanja ili nesolventnosti ili stečaja bilo koje strane ugovora).

B.48 Točka 13.Cd.).(ii) odnosi se na iznose po osnovi instrumenata financijskog osiguranja, uključujući novčana sredstva, i onih primljenih, i onih danih kao zalog. Subjekt je dužan objaviti fer vrijednost onih financijskih instrumenata koji su založeni ili primljeni kao osiguranje. Iznosi objavljeni sukladno točki 13.C.d).(ii) odnose se na stvarno primljene ili založene instrumente osiguranja, a ne ni na kakve obveze ili potraživanja koja iz njih proizlaze i priznata su po osnovi njihovog povrata.

Ograničenja iznosa koji se objavljuju sukladno točki 13C.d) (točka 13D)

B.49 Kod objavljivanja iznosa sukladno točki 13C.d), subjekt je dužan uzeti u obzir učinke razlike iznad iznosa za naplatu putem financijskog instrumenta kao osiguranja. Da bi to učinio, subjekt mora prvo od iznosa objavljenih sukladno točki 13C.c) oduzeti iznose objavljene sukladno točki 13C.d).(i). Nakon toga je dužan iznose objavljene sukladno točki 13C.d).(ii) svesti na preostali iznos predmetnog financijskog instrumenta iz točke 13C.c). No, ako se prava na instrument osiguranja mogu provesti po financijskim instrumentima, ona mogu biti uključena u informacije koje se objavljuju sukladno točki 13D.

Opis prava na prijeboj koja su predmetom provedivih globalnih glavnih sporazuma o prijeboju i sličnih sporazuma (točka 13E)

B.50 Subjekt je dužan opisati vrste prava na prijeboj i sličnih sporazuma objavljenih sukladno točki 13.C.d), uključujući i narav tih prava. Primjerice, subjekt je dužan opisati svoja uvjetna prava. Kod instrumenata koji su predmetom prava na prijeboj i nisu uvjetovani nekim budućim događajem, ali koji ne ispunjavaju preostale kriterije iz točke 42. MRS-a 32, subjekt je dužan opisati razloge iz kojih ti kriteriji nisu ispunjeni. Za svaki financijski instrument dan ili dobiven kao instrument osiguranja naplate subjekt je dužan navesti opis uvjeta ugovora o instrumentu osiguranja (primjerice, kad je instrument osiguranja ograničen).

Objavljivanje po vrstama financijskih instrumenata ili ugovornim stranama

B.51 Kvantitativne informacije propisane točkama 13.Ca) do 13.Ce) mogu se grupirati po vrstama financijskih instrumenata ili transakcija (primjerice, izvedenice, sporazumi o povratnoj kupnji te o obrnutoj povratnoj kupnji ili o uzajmljivanju i pozajmljivanju vrijednosnica).

B.52 Alternativno, subjekt može kvantitativne informacije propisane točkama 13C.a) – 13.C.c) grupirati po vrstama financijskih instrumenata, a kvantitativne informacije propisane točkama 13.C.c) – 13.C.e) po stranama s kojima ih je ugovorio. Ako subjekt propisane informacije prikazuje po ugovornim stranama, nije dužan navesti nazive, tj. imena ugovornih strana. No, dužan je radi usporedivosti očuvati način označavanja ugovornih strana u godinama koje prikazuje (npr. ugovorna strana A, ugovorna strana B, ugovorna strana C itd.). Kvalitativne informacije razmatraju se da bi bilo moguće iznijeti daljnje informacije o vrstama ugovornih strana. Kad su iznosi propisani točkama 13C.c) – 13C.e) prikazani po ugovornim stranama, pojedinačno značajni iznosi u odnosu na ukupan iznos prikazan po kriteriju ugovornih strana objavljuju se odvojeno, a preostali iznosi po tom kriteriju koji nisu značajni zbrajaju se i iskazuju kao jedna stavka.

Ostalo

B.53 Informacije za objavu utvrđene u točkama 13C – 13E predstavljaju minimalnu obvezu. Radi ispunjenja cilja iz točke 13B moguće je da će ih subjekt morati nadopuniti dodatnim (kvalitativnim) informacijama, zavisno od uvjeta provedivih glavnih ugovora o prijeboju i povezanih sporazuma, što uključuje i narav prava na prijeboj, i njihov utjecaj ili mogući utjecaj na financijski položaj subjekta.«

Članak 7.

Iza Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 8 – Poslovni segmenti dodaje se Međunarodni standard financijskog izvještavanja 10 – Konsolidirani financijski izvještaji koji glasi:

»MEĐUNARODNI STANDARD FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA 10

Konsolidirani financijski izvještaji

CILJ

1. Cilj ovoga MSFI-ja jest utvrditi načela prikaza i sastavljanja konsolidiranih financijskih izvještaja subjekta koji ima moć raspolaganja jednim ili više subjekata.

Postizanje cilja

2. Kako bi cilj i 1. točke bio ispunjen, ovaj MSFI:

a) propisuje subjektu koji ima kontrolu (matica) nad jednim ili više subjekata (ovisna društva) obvezu prezentiranja konsolidiranih financijskih izvještaja

b) definira načelo kontrole i kontrolu postavlja kao osnovu za konsolidaciju

c) opisuje kako primijeniti načelo kontrole da bi se utvrdilo da li ulagatelj ima kontrolu nad subjektom u kojem ima udjele, a time i obvezu konsolidirati takav subjekt

d) navodi zahtjeve koji se tiču računovodstva u pripremi konsolidiranih financijskih izvještaja.

3. Ovaj MSFI ne obrađuje računovodstvene zahtjeve koji se odnose na poslovna spajanja niti njihov utjecaj na konsolidaciju, što obuhvaća i goodwill nastao poslovnim spajanjem (v. MSFI 3 »Poslovna spajanja«).

DJELOKRUG

4. Subjekt koji je matica, dužan je prezentirati konsolidirane financijske izvještaje. Ovaj MSFI primjenjuje se na sve subjekte, izuzev:

a) na maticu koja nije dužna prezentirati financijske izvještaje ako ispunjava sve sljedeće uvjete:

i) ovisno je društvo u potpunom ili djelomičnom vlasništvu nekog drugog subjekta i svih njegovih drugih vlasnika, što uključuje one koji inače nemaju pravo glasa, koji su obaviješteni da matica ne prezentira konsolidirane financijske izvještaje i tome se ne protive;

(ii) čijim dužničkim ili glavničkim instrumentima se ne trguje na javnom tržištu (nacionalnoj ili inozemnoj burzi ili izvanburzovnom tržištu, uključujući lokalna i regionalna tržišta)

(iii) koja podnosi ili je u postupku podnošenja (konsolidiranih) financijskih izvještaja komisiji za vrijednosne papire ili nekoj drugoj regulatornoj agenciji radi izdavanja bilo koje klase instrumenata na javnom tržištu i

(iv) njena krajnja ili posredna matica izrađuje konsolidirane financijske izvještaje koji su dostupni javnosti i sukladni su MSFI-jevima.

b) na planove, tj. fondove primanja nakon prestanka radnog odnosa ili druge planove dugoročnih primanja zaposlenih na koje se primjenjuje MRS 19 »Primanja zaposlenih«.

Kontrola

5. Ulagatelj je dužan, neovisno o naravi svog sudjelovanja u nekom subjektu (subjektu u kojem ima sudjelujući interes) utvrditi da li je matica na način da ocijeni da li ima kontrolu nad njim.

6. Ulagatelj ima kontrolu nad subjektom u ako je temeljem svog sudjelovanja u njemu izložen varijabilnom prinosu, odnosno ima prava na njih te sposobnost utjecati na prinos svojom prevlašću u tom subjektu.

7. Dakle, ulagatelj kontrolira neki subjekt onda, i samo onda ako ima sve niže navedeno:

a) moć raspolaganja tim subjektom (v. točke 10. – 14.)

b) izloženost ili prava u odnosu na varijabilni prinos na svoje sudjelovanje u tom subjektu (v. točke 15. i 16.) i

c) sposobnost primjene svojih ovlasti u subjektu na način da utječe na visinu svog prinosa (v. točke 17. i 18.).

8. U procjeni postojanja kontrole nad subjektom u kojem je izvršeno ulaganje, ulagatelj je dužan razmotriti sve činjenice i okolnosti. Ulagatelj je dužan ponovno procijeniti da li ima kontrolu ako činjenice i okolnosti ukazuju na to da je došlo do promjene jednog ili više od triju elemenata kontrole navedenih u točki 7. (v. točke B80. – B85.).

9. Dva ili više ulagatelja zajedno kontroliraju subjekt u kojem imaju udjele kad moraju zajednički voditi relevantne poslove. U tom slučaju, budući da ni jedan ulagatelj ne smije samostalno voditi poslove bez suradnje s drugima, ni jedan ulagatelj nema samostalnu kontrolu nad takvim subjektom. Svaki ulagatelj bi svoj udjel u takvom subjektu obračunavao sukladno mjerodavnim MSFI-jevima, kao što su MSFI 11 »Zajednički poslovi«, MRS 28 »Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima«, odnosno MSFI 9 »Financijski instrumenti«.

Moć raspolaganja

10. Ulagatelj ima moć raspolaganja subjektom kad ima postojeća prava koja mu u sadašnjosti omogućuju vođenje relevantnih poslova, tj. poslova koji bitno utječu na prinos samoga subjekta.

11. Moć raspolaganja proizlazi iz prava. Ponekad je moguće moć raspolaganja nedvojbeno utvrditi, kao što je moć raspolaganja koja se zasniva isključivo na glasačkim pravima utemeljenima na glavničkim instrumentima kao što su dionice i moguće ju je procijeniti uzimajući u obzir glasačka prava temeljem udjela, tj. dionica koje se drže. U drugom slučaju, procjena može biti kompleksnija i nalagati razmatranje većeg broja čimbenika, primjerice kad moć raspolaganja proizlazi iz jednog ugovornog sporazuma ili više njih.

12. Ulagatelj koji ima sadašnju sposobnost voditi relevantne poslove ima moć raspolaganja, čak i ako njegova prava na vođenje tek trebaju biti iskorištena. Dokaz o tome da je ulagatelj vodio relevantne poslove može biti od pomoći pri utvrđivanju da li ulagatelj ima moć raspolaganja, ali nije sam za sebe odlučujuć za izvođenje zaključka o tome da ulagatelj ima moć raspolaganja nekim subjektom.

13. Ako dva ili više ulagatelja imaju postojeća prava temeljem kojih svaki od njih ima jednostranu sposobnost voditi različite relevantne poslove, ulagatelj koji ima sadašnju sposobnost vođenja onih poslova koji imaju najbitniji utjecaj na prinos subjekta, ima moć raspolagati tim subjektom.

14. Ulagatelj može imati moć raspolaganja u subjektu, čak i ako drugi subjekti imaju postojeća prava temeljem kojih imaju sadašnju sposobnost sudjelovanja u vođenju relevantnih poslova, primjerice, kad neki drugi subjekt ima značajan utjecaj. Međutim, ulagatelj koji ima samo zaštitna prava, nema moć raspolaganja u subjektu (v. točke B26. – B28.), a time niti kontrolu nad njim.

Prinos

15. Ulagatelj je izložen varijabilnom prinosu temeljem svog sudjelovanja u subjektu koji je predmet njegovog ulaganja, odnosno ima pravo na prinos kad njegov prinos temeljem sudjelovanja može varirati zavisno od uspješnosti poslovanja toga subjekta. Prinos ulagatelja može biti samo pozitivan, samo negativan ili i pozitivan i negativan.

16. Iako samo jedan ulagatelj može kontrolirati subjekt koji je predmetom ulaganja, više strana može dijeliti prinos takvog subjekta. Primjerice, imatelji nekontrolirajućih udjela mogu sudjelovati u dobiti ili isplatama subjekta koji je predmetom ulaganja.

Veza između moći raspolaganja i prinosa

17. Ulagatelj kontrolira neki subjekt koji je predmet ulaganja ako ima ne samo moć raspolaganja subjektom i izložen je ili ima pravo na varijabilni prinos temeljem svog sudjelovanja u njemu nego i sposobnost primijeniti svoju moć raspolaganja na način da utječe na svoj prinos temeljem svog sudjelovanja u subjektu.

18. Prema tome, ulagatelj koji ima pravo odlučivanja određuje da li nastupa kao principal ili agent. Ulagatelj koji je prema točkama B58. – B72. agent nema kontrolu nad subjektom koji je predmet ulaganja kad primjenjuje svoja prava odlučivanja koja su mu prenesena.

RAČUNOVODSTVENI ZAHTJEVI

19. Matica je dužna sastaviti konsolidirane financijske izvještaje primjenjujući jedinstvene računovodstvene politike na slične transakcije i druge događaje u sličnim okolnostima.

20. Konsolidacija subjekta koji je predmetom ulaganja započinje od datuma na koji ulagatelj stječe kontrolu nad tim subjektom i prestaje kad ulagatelj izgubi kontrolu nad njim.

21. Upute za sastavljanje konsolidiranih financijskih izvještaja navedene su u točkama B86. – B93.

Nekontrolirajući udjeli

22. Matica je dužna nekontrolirajuće udjele u konsolidiranom izvještaju o financijskom položaju prikazati u sklopu vlasničke glavnice odvojeno od dijela vlasničke glavnice koji pripada vlasnicima matice.

23. Promjene vlasničkog udjela matice u ovisnom društvu koje nemaju za posljedicu gubitak kontrole, obračunavaju se kao transakcije vlasničkim kapitalom, tj. transakcije s vlasnicima u njihovom svojstvu vlasnika.

24. Upute o načinu računovodstvenog iskazivanja nekontrolirajućih udjela u konsolidiranim financijskim izvještajima navedene su u točkama B94. – B96.

Gubitak kontrole

25. Ako matica izgubi kontrolu nad ovisnim subjektom, ona:

a) prestaje iskazivati imovinu i obveze bivšeg ovisnog subjekta u konsolidiranom izvještaju o financijskom položaju

b) počinje iskazivati svaki zadržani udjel u bivšem ovisnom subjektu po fer vrijednosti od trenutka gubitka kontrole i kasnije ga obračunavati, kao i sve iznose potraživanja od bivšeg ovisnog subjekta ili obveza prema njemu, sukladno mjerodavnim MSFI-jevima. Fer vrijednost se uzima kao fer vrijednosti kod prvog iskazivanja financijske imovine sukladno MSFI-ju 9 ili, ako je to slučaj, kao trošak kod prvog iskazivanja udjela u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu;

c) prestaje iskazivati dobit ili gubitak povezan s gubitkom kontrole temeljem prvobitnog kontrolirajućeg udjela.

26. Upute o načinu računovodstvenog iskazivanja gubitka kontrole navedene su u točkama B97. – B99.

DODATAK A

DEFINICIJE

Ovaj dodatak sastavni je dio ovoga MSFI-ja

Konsolidirani financijski izvještaji

Financijski izvještaji grupe u kojima se aktiva i pasiva, prihodi i rashodi te novčani tokovi matice i njenih ovisnih subjekata prikazuju kao da pripadaju jednom gospodarskom subjektu kao cjelini.

Kontrola nad subjektom

Ulagatelj ima kontrolu nad subjektom ako je temeljem svog sudjelovanja u njemu izložen varijabilnom prinosu, odnosno ima prava na njih te sposobnost utjecati na prinos svojom prevlašću u tom subjektu.

Donositelj odluka

Subjekt s pravom odlučivanja koji je ili principal, ili agent drugih strana.

Grupa

Sastoji se od matice i njenih ovisnih društava.

Nekontrolirajući udjel

Udjel u vlasničkom kapitalu ovisnog društva koji ne pripada, ni neposredno, ni posredno, nekoj matici.

Matica

Subjekt koji kontrolira jedan subjekt ili više njih.

Moć raspolaganja

Postojeća prava temeljem kojih postoji sadašnja sposobnost vođenja relevantnih poslova.

Zaštitna prava

Prava namijenjena zaštiti interesa strane koja ih ima, bez da toj strani daje moć raspolaganja subjektom na kojeg se prava odnose.

Relevantni poslovi

U ovome MSFI-ju relevantni poslovi definirani su kao poslovi subjekta koji je predmetom ulaganja koji bitno utječu na njegov prinos.

Pravo opoziva

Pravo oduzimanja ovlasti odlučivanja donositelju odluka.

Ovisni subjekt

Subjekt koji je pod kontrolom nekog drugog subjekta.

Sljedeći izrazi definirani su u MSFI-ju 11, MSFI-ju 12 »Objavljivanje udjela u drugim subjektima«, MRS-u 28 (s izmjenama i dopunama iz 2011.) ili MRS-u 24 »Objavljivanje povezanih osoba« i u ovome se MSFI-ju koriste u značenjima utvrđenima u tim standardima:

– pridruženi subjekt

– udjel u drugom subjektu

– zajednički pothvat

– ključno upravljačko osoblje

– povezana osoba

– značajan utjecaj.

DODATAK B

VODIČ ZA PRIMJENU

Ovaj dodatak sastavni je dio ovoga MSFI-ja. U njemu je opisana primjena točaka 1.-26. i ima jednaku važnost kao i drugi dijelovi ovoga MSFI-ja.

B.1 Primjeri iz ovoga dodatka ilustriraju hipotetske situacije. Iako primjeri mogu u nekim aspektima održavati stvarno stanje, kod primjene MSFI-ja 10 potrebno je ocijeniti sve činjenice i okolnosti.

PROCJENA POSTOJANJA KONTROLE

B.2 Da bi utvrdio da li kontrolira neki subjekt, ulagatelj je dužan ocijeniti da li ima sve od niže navedenog:

B.3 U utvrđivanju prethodnog može biti od pomoći razmotriti sljedeće čimbenike:

a) svrha i ustroj subjekta koji je predmetom ulaganja (v. točke B5. – B8.)

b) koji su relevantni poslovi i kako se donose odluke o njima (v. točke B11. – B13.)

c) ima li ulagatelj temeljem svojih prava sadašnju sposobnost voditi relevantne poslove (v. točke B14. – B54.)

d) je li ulagatelj temeljem svog sudjelovanja u subjektu izložen varijabilnom prinosu, odnosno ima li pravo na njega (v. točke B55. – B57.) i

e) ima li ulagatelj sposobnost primjene svojih ovlasti u subjektu na način da utječe na visinu svog prinosa (v. točke B578. – B72.).

B.4 Kod ocjenjivanja postojanja kontrole nad nekim subjektom koji je predmet ulaganja, ulagatelj je dužan razmotriti narav svog odnosa s drugim osobama (v. točke B73. – B75.).

Svrha i ustroj subjekta koji je predmet ulaganja

B.5 Kod ocjenjivanja postojanja kontrole nad subjektom ulagatelj je dužan uzeti u obzir svrhu i ustroj subjekta da bi mogao odrediti relevantne poslove, način na koji se donose odluke o njima te tko ima sadašnju sposobnost vođenja tih poslova te tko ostvaruje prinos od tih poslova.

B.6 Promatrajući svrhu i ustroj subjekta koji je predmet ulaganja, može biti očigledno da je subjekt pod kontrolom temeljem glavničkih instrumenata koji imatelju daju pravo na razmjerna glasačka prava, kao što su redovne dionice. U tom slučaju, ako ne postoje dodatni sporazumi koji utječu na odlučivanje, ocjenjivanje postojanja kontrole usmjerava se na osobu koja je sposobna primijeniti svoja glasačka prava u dovoljnoj mjeri da bi odredila poslovne i financijske politike subjekta koji je predmetom ulaganja ako takva osoba postoji (v. točke B34. – B50.). U situaciji koja je jednostavna, ulagatelj koji ima većinu glasačkih prava je onaj koji kontrolira subjekt ako ne postoje drugi čimbenici.

B.7 Radi utvrđivanja da li ulagatelj ima kontrolu nad subjektom u složenijim situacijama, može biti neophodno razmotriti neke ili sve druge čimbenike iz točke B3.

B.8 Subjekt koji je predmetom ulaganja može biti ustrojen na način da glasačka prava nisu prevladavajući čimbenik u odlučivanju o tome tko u njemu ima kontrolu, kao što je slučaj kad se neka glasačka prava odnose isključivo na administrativne poslove i kad se relevantni poslovi vode temeljem ugovornih sporazuma. U tom slučaju ulagatelj je dužan u razmatranje svrhe i ustroja subjekta koji je predmet ulaganja, uključiti i promatranje rizika kojima je subjekt temeljem ustroja izložen, rizika koji su temeljem ustroja trebali prijeći na osobe koje sudjeluju u subjektu te da li je ulagatelj izložen nekim ili svim tim rizicima. Razmatranje rizika ne znači samo rizik povezan s nižim prinosom od očekivanog, već i rizik većeg prinosa od očekivanog.

Moć raspolaganja

B.9 Da bi ulagatelj imao moć raspolaganja subjektom koji je predmet ulaganja, mora imati postojeća prava temeljem kojih u sadašnjosti ima sposobnost voditi relevantne poslove subjekta. Za potrebe utvrđivanja moći raspolaganja, razmatraju se samo materijalna prava i prava koja nisu zaštićena (v. točke B22. – B28.).

B.10 Utvrđivanje da li neki ulagatelj ima moć raspolaganja zavisi od relevantnih poslova, načinu na koji se donose odluke o njima te o pravima ulagatelja i drugih osoba u odnosu na subjekt koji je predmetom ulaganja.

Relevantni poslovi i vođenje relevantnih poslova

B.11 Kod mnogih subjekata koji su predmetom ulaganja na njihov prinos znatno utječe niz poslovnih i financijskih aktivnosti. Primjeri poslova koji, zavisno od okolnosti, mogu biti relevantni uključuju, ali nisu ograničeni na:

a) kupoprodaju dobara ili usluga

b) upravljanje financijskom imovinom kroz njihov rok (što uključuje i izostanak plaćanja)

c) odabir, pribavljanje ili otuđenje imovine

d) istraživanje i razvoj novih proizvoda i procesa i

e) utvrđivanje strukture financiranja ili pribavljanje sredstava za financiranje.

B.12 Primjeri odluka o relevantnim poslovima uključuju, ali nisu ograničeni na:

a) donošenje odluka o poslovanju i kapitalu subjekta koji je predmetom ulaganja, uključujući one o financijskim planovima (proračunima) i

b) imenovanje i utvrđivanje naknade za ključne rukovoditelje subjekta koji je predmetom ulaganja ili njegove davatelje usluga te otkazivanje radnog odnosa, odnosno usluga.

B.13 U nekim situacijama relevantni poslovi mogu biti oni i prije i nakon određenog stjecaja okolnosti ili događaja. Kad dva ili više ulagatelja imaju sadašnju sposobnost voditi relevantne poslove i ti se poslovi odvijaju u različito vrijeme, ulagatelji su dužni utvrditi koji od njih je sposoban voditi one poslove koje najbitnije utječu na prinose, pri čemu se uzima u obzir način na koji se primjenjuju paralelna prava odlučivanja (v. točku 13.). Ulagatelji su dužni vremenom preispitivati svoju ocjenu kad dođe do promjene relevantnih činjenica ili okolnosti.

Primjeri za primjenu

Primjer 1.

Dva ulagatelja osnuju neki subjekt radi razvoja i plasmana medicinskog proizvoda. Jedan je zadužen za razvoj i pribavljanje svih suglasnosti i dozvola za medicinski proizvod – što obuhvaća i jednostranu sposobnost donošenja svih odluka koje se tiču razvoja proizvoda i pribavljanja suglasnosti. Nakon što je nadležno tijelo odobrilo proizvod, drugi ulagatelj zadužen je za proizvodnju i prodaju proizvoda – što znači da ima jednostranu sposobnost donositi sve odluke o proizvodnji i marketingu projekta. Ako su svi poslovi – razvoj i pribavljanje suglasnosti nadležne regulatorne agencije, kao i proizvodnja i marketing medicinskog proizvoda – relevantni poslovi, svaki ulagatelj treba utvrditi da li je sposoban voditi one poslove koji imaju najbitniji utjecaj na prinos subjekta. Prema tome, svaki ulagatelj treba razmotriti da li je razvoj i pribavljanje suglasnosti nadležne agencije ili proizvodnja i marketing medicinskog proizvoda onaj posao koji najbitnije utječe na prinos subjekta te da li ga je sposoban voditi. Prilikom utvrđivanja koji ulagatelj ima moć raspolaganja, ulagatelji bi razmatraili:

a) svrhu i ustroj subjekta koji je predmetom ulaganja

b) čimbenike na temelju kojih se utvrđuju dobitna marža, prihodi i vrijednost subjekta koji je predmetom ulaganja, kao i vrijednost medicinskog proizvoda

c) utjecaj ovlasti svakog ulagatelja da odlučuje o čimbenicima pod b) na prinos subjekta

d) izloženost ulagatelja varijabilnosti prinosa.

U konkretnom primjeru, ulagatelji bi razmatrali i:

e) neisgurnost dobivanja suglasnosti nadležne regulatorne agencije i napore koje treba uložiti za njeno ishođenje (imajući u vidu uspješnost ulagatelja u razvoju medicinskih proizvoda i pribavljanju suglasnosti za njih u ranijim razdobljima) i

f) koji od njih kontrolira medicinski proizvod nakon uspješnog okončanja faze razvoja.

Primjer 2.

Osniva se investicijski subjekt (subjekt koji je predmetom ulaganja) koji se financira dužničkim instrumentom nekog ulagatelja (ulagatelj dužničkog instrumenta) i glavničkim instrumentima nekolicine drugih ulagatelja. Dio kapitala po glavničkim instrumentima namijenjen je pokriću prvih gubitaka te isplati eventualnog prinosa od subjekta. Jedan od ulagatelja koji je ima 30-postotni udjel u kapitalu temeljem glavničkog instrumenta, istovremeno je i upravitelj imovinom. On svoje prihode koristi za otkup portfelja financijske imovine, čime subjekt izlaže kreditnom riziku povezanom s mogućim izostankom plaćanja glavnice i kamata po imovini. Transakcija je ulagatelju dužničkog instrumenta prikazana kao ulaganje minimalne izloženosti kreditnom riziku povezanom s mogućim izostankom plaćanja po imovini u portfelju zbog same naravi imovine i zato što je dio kapitala po glavničkim instrumentima namijenjen pokriću prvih gubitaka subjekta. Na prinose subjekta znatno utječe upravljanje portfeljem njegove imovine, što uključuje i odluke o izboru, pribavljanju i otuđenju imovine unutar portfeljnih smjernica te upravljanje po izostanku plaćanja u bilo kojem portfelju imovine. Sve navedene poslove vodi upravitelj imovinom do trenutka u kojem izostala plaćanja ne dosegnu točno utvrđenu vrijednost portfelja (tj. vrijednost portfelja koja bi iscrpila dio kapitala zastupljenog glavničkim instrumentima). Od tog trenutka, imovinom upravlja treća osoba kao povjerenik prema uputama ulagatelja koji je u kapital uložio dužnički instrument. Upravljanje imovinskim portfeljem subjekta relevantan je posao ulagatelja. Upravitelj imovinom koji ima sposobnost voditi relevantne poslove do trenutka u kojem imovina po kojoj su izostala plaćanja ne dosegne točno utvrđen dio vrijednosti portfelja; ulagatelj koji je uložio dužnički instrument ima sposobnost voditi relevantne poslove kad vrijednost imovine po kojoj su plaćanja izostala premaši utvrđen dio vrijednosti portfelja. I upravitelj imovinom i ulagatelj dužničkog instrumenta trebaju utvrditi da li su sposobni voditi poslove koji najbitnije utječu na prinos subjekta koji je predmetom ulaganja, što uključuje razmatranje svrhe i ustroja subjekta, kao i izloženost svake strane varijabilnosti prinosa.

Prava koja ulagatelju daju moć raspolaganja u subjektu koji je predmetom ulaganja

B.14 Moć raspolaganja proizlazi iz prava. Da bi ulagatelj imao moć raspolaganja subjektom koji je predmet ulaganja, mora imati postojeća prava temeljem kojih u sadašnjosti ima sposobnost voditi relevantne poslove subjekta. Prava po kojima ulagatelj može imati moć raspolaganja mogu se razlikovati od subjekta do subjekta koji je predmetom ulaganja.

B.15 Slijede primjeri prava koja, bilo pojedinačno, bilo skupno, ulagatelju mogu dati moć raspolaganja, ali nisu ograničeni na:

a) prava u obliku glasačkih prava (ili potencijalnih glasačkih prava) u subjektu koji je predmetom ulaganja (v. točke B34. – B50.)

b) pravo imenovanja, premještanja ili opoziva ključnih rukovoditelja subjekta koji je predmetom ulaganja koji su sposobni voditi relevantne poslove

c) pravo imenovanja ili opoziva nekog drugog subjekta koji vodi relevantne poslove

d) pravo navoditi subjekt koji je predmetom ulaganja na zaključenje transakcija u korist ulagatelja ili staviti veto na promjene takvih transakcija i

e) druga prava (kao što su prava odlučivanja utvrđena u ugovoru o upravljanju) nositelj kojih ima sposobnost izravno voditi relevantne poslove.

B.16 Općenito, kad ulagatelj ima niz poslovnih i financijskih aktivnosti koje bitno utječu na prinos subjekta koji je predmet ulaganja i kad postoji stalna potreba donositi materijalne odluke o tim aktivnostima, glasačka ili slična prava su ona prava koja ulagatelju daju moć raspolaganja, bilo pojedinačno, bilo u kombinaciji s drugim sporazumima.

B.17 Kad glasačka prava ne mogu bitno utjecati na prinos subjekta koji je predmetom ulaganja, kao što je slučaj kad se glasačka prava odnose isključivo na administrativne poslove i relevantni poslovi vode se temeljem ugovornih sporazuma, ulagatelj treba ocijeniti ugovorne sporazume da bi utvrdio da li ima prava koja su dostatna da bi imao moć raspolaganja subjektom. Radi utvrđivanja dostatnosti prava koja daju moć raspolaganja, ulagatelj je dužan je razmotriti svrhu i ustroj subjekta koji je predmet ulaganja (v. točke B5. – B8.) te kriterije propisane točkama B51. – B54., kao i točke B18. – B20.

B.18 U nekim okolnostima može biti otežano utvrditi koji ulagatelj ima dostatna prava koja mu daju moć raspolaganja subjektom koji je predmet ulaganja. U tom slučaju, da bi bilo moguće procijeniti moć raspolaganja, ulagatelj je dužan razmotriti dokaze u prilog tome da praktički ima sposobnost jednostrano voditi relevantne poslove. U razmatranje treba ući, ali ne isključivo, sljedeće, što, zajedno s promatranjem prava i pokazatelja iz točke B19. i B20., može pružiti dokaz o tome da su prava ulagatelja dostatna da bi imao moć raspolaganja subjektom:

a) ulagatelj može, bez tako ugovorenog prava, imenovati ili davati svoju suglasnost na imenovanje ključnih rukovoditelja koji imaju sposobnost voditi relevantne poslove.

b) ulagatelj može, bez tako ugovorenog prava, navoditi subjekt koji je predmetom ulaganja da zaključuje značajne transakcije u korist ulagatelja ili stavljati veto na promjene takvih transakcija

c) ulagatelj može imati prevlast ili u postupku imenovanja za izbor članova upravnih tijela ili pribavljanjem punomoći od drugih nositelja glasačkih prava

d) ključni rukovoditelji subjekta koji je predmet ulaganja su povezane osobe ulagatelja (primjerice, ista osoba obnaša dužnost glavnog izvršnog direktora u subjektu i glavnog izvršnog direktora u ulagatelju)

e) većina članova upravnog tijela subjekta koji je predmet ulaganja su povezane strane ulagatelja.

B.19 Ponekad će postojati indicije da ulagatelj ima poseban odnos sa subjektom koji je predmet ulaganja, što ukazuje na to da ulagatelj nema samo pasivan udjel u tom subjektu. Postojanje svakog pojedinačnog pokazatelja ili određene kombinacije pokazatelja ne znači nužno da je ispunjen kriterij moći raspolaganja. Međutim, sve što je iznad pasivnog udjela u subjektu koji je predmetom ulaganja može ukazivati na to da ulagatelj ima druga s tim udjelom povezana prava koja su dostatna da bi imao moć raspolaganja ili kao dokaz o postojećoj moći raspolaganja subjektom. Tako primjeri koji slijede, ukazuju na to da ulagatelj nema samo pasivni udjel u subjektu koji je predmet ulaganja i mogu, u kombinaciji s drugim pravima, ukazivati na moć raspolaganja:

a) ključni rukovoditelji koji imaju sposobnost vođenja relevantnih poslova su ulagateljevi postojeći ili bivši zaposlenici

b) poslovi subjekta koji je predmetom ulaganja ovise o ulagatelju, kao što je to slučaj u sljedećim situacijama:

(i) subjekt koji je predmetom ulaganja ovisan je o ulagateljevom financiranju znatnog dijela subjektovog poslovanja

(ii) ulagatelj jamči za značajan dio obveza subjekta koji je predmetom ulaganja

(iii) subjekt koji je predmetom ulaganja ovisi o ulagatelju u pogledu kritičnih usluga, tehnologije, zaliha sirovina i materijala

(iv) ulagatelj kontrolira imovinu kao što su licencije ili trgovački žigovi koji su kritični za poslovanje subjekta koji je predmetom ulaganja

(v) subjekt koji je predmetom ulaganja ovisan je o ulagatelju u pogledu ključnih rukovoditelja, kao što su osobe ulagatelja sa specijalističkim znanjima o poslovanju subjekta

c) ulagatelj sudjeluje u značajnom dijelu poslova subjekta koji je predmetom ulaganja ili se značajan dio poslova subjekta vodi u ime ulagatelja

d) ulagateljeva izloženost prinosu temeljem njegovog sudjelovanja u subjektu koji je predmetom ulaganja ili njegovo pravo na prinos nesrazmjerno je veće od njegovih glasačkih ili sličnih prava. Primjerice, moguće su situacije u kojima ulagatelj ima pravo na više od polovice prinosa subjekta koji je predmetom ulaganja ili je izložen više od polovici prinosa, iako ima manje od polovice glasačkih prava u subjektu.

B.20 Što je izloženost ulagatelja varijabilnosti prinosa temeljem njegovog sudjelovanja u subjektu koji je predmetom ulaganja veća, odnosno što su veća prava na isto, to je veći poticaj za ulagatelja da stekne prava dostatna da bi imao moć raspolaganja. Prema tome, velika izloženost varijabilnosti prinosa jedan je od pokazatelja da bi ulagatelj mogao imati moć raspolaganja. Međutim, visina ulagateljeve izloženosti nije sama za sebe odlučujuća za izvođenje zaključka o tome da li ulagatelj ima moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja ili ne.

B.21 Kad se čimbenici iz točke B18. i indicije iz točke B19. i B20. promatraju zajedno s pravima ulagatelja, prevagu imaju dokazi o moći raspolaganja iz točke B18.

Materijalna prava

B.22 U ocjenjivanju postojanja moći raspolaganja, ulagatelj razmatra samo materijalna prava (svoja i drugih) u odnosu na subjekt koji je predmetom ulaganja. Da bi neko pravo bilo materijalno, njegov imatelj mora imati sposobnost primijeniti to pravo u praksi.

B.23 Utvrđivanje da li je neko pravo materijalno, nalaže prosudbu uzimajući u obzir sve činjenice i okolnosti. Čimbenici koje za tu svrhu valja razmotriti uključuju, ali nisu ograničeni na sljedeće:

a) postojanje eventualnih zapreka (gospodarskih ili drugih) koje sprječavaju nositelje prava u primjeni tih prava U primjere zapreka mogu se ubrojiti, ali ne isključivo:

(i) kazne i poticaji financijske naravi koji bi nositelja prava mogli spriječiti u primjeni ili ga odvratiti od primjene njegovih prava

(ii) izvršna cijena ili cijena konverzije kojom nastaje financijska barijera koja bi nositelja prava mogli spriječiti u primjeni ili ga odvratiti od primjene njegovih prava.

(iii) uvjeti koji daju male izglede za primjenu prava, primjerice, uvjeti koji bitno sužavaju razdoblje sposobnosti primjene prava

(iv) nepostojanje izričitog, razboritog mehanizma u osnivačkim aktima subjekta koji je predmetom ulaganja ili u mjerodavnim zakonima ili propisima koji bi nositelju omogućio primjenu njegovih prava

(v) nemogućnost nositelja prava da pribavi informacije koje su neophodne za primjenu njegovih prava

(vi) poslovne zapreke ili poticaji koji bi nositelja spriječili u primjeni ili odvratili od primjene njegovih postojećih prava (npr. nepostojanje drugih rukovoditelja koji bi bili voljni ili sposobni pružiti specijalizirane usluge ili točno određene usluge i preuzeti druge udjele koje ima postojeći rukovoditelj)

(vii) zakonski ili regulatorni uvjeti koji nositelja prava sprječavaju u primjeni njegovih prava (npr. kad je inozemnom ulagatelju zabranjeno primijeniti njegova prava)

b) Kad je radi primjene, tj. korištenja prava potrebna suglasnost više osoba ili kad prava ima više osoba, da li postoji mehanizam koji tim osobama praktički omogućuje primjenu njihovih prava na skupnoj osnovi ako tako odluče. Nepostojanje takvoh mehanizma ukazuje na to da prava možda nisu materijalna. Što je veći broj osoba koje se trebaju usuglasiti oko primjene prava, to je manja vjerojatnost da je riječ o materijalnim pravima. No, nadzorni odbor ili tijelo članovi kojeg nisu povezani s donositeljem odluka može brojnim ulagateljima poslužiti kao mehanizam skupnog djelovanja u primjeni njihovih prava. Prema tome, veća je vjerojatnost da će pravo opoziva koje može primijeniti neovisni nadzorni odbor biti materijalno pravo nego što bi to bio slučaj kad bi isto to pravo pojedinačno primijenio velik broj ulagatelja.

c) Da li bi osoba ili osobe kao nositelji prava imali koristi od primjene tih prava. Primjerice, nositelj potencijalnih glasačkih prava u subjekti koji je predmetom ulaganja (v. točke B47.–B50.) dužan je razmotriti izvršnu cijenu ili cijenu konverzije predmetnog instrumenta. Veća je vjerojatnost da uvjeti potencijalnih glasačkih prava budu materijalno pravo kad je cijena instrumenta unutar tržišnog raspona ili kad bi ulagatelj izvršenjem ili konverzijom instrumenta ostvario koristi po nekoj drugoj osnovi (npr. postizanjem sinergijskih učinaka između ulagatelja i subjekta koji je predmetom ulaganja).

B.24 Da bi prava bila materijalna, moraju biti primjenjiva u trenutku u kojem je potrebno donijeti odluke o vođenju relevantnih poslova. U pravilu, da bi prava bila materijalna, trebaju biti izvršiva, tj. primjenjiva u sadašnjem trenutku. No, prava ponekad mogu biti materijalna, čak i ako nisu primjenjiva u sadašnjem trenutku.

Primjeri za primjenu

Primjer 3.

Ulaganju predstoji godišnja skupština dioničara na kojoj će se odlučivati o vođenju relevantnih poslova. Iduća skupština zakazana je za osam mjeseci. No, dioničari koji pojedinačno ili skupno drže najmanje 5 posto glasačkih prava mogu sazvati izvanrednu skupštinu radi promjene postojećih politika koje se tiču relevantnih poslova, no obveza informiranja drugih dioničara znači da se izvanredna sjednica ne može održati najmanje u idućih 30 dana. Politike koje se tiču relevantnih poslova moguće je mijenjati samo na izvanrednim ili već zakazanim skupštinama dioničara. To se odnosi i na odobrenje prodaje bitne imovine, kao i na značajna ulaganja, odnosno prodaju udjela.

Gore opisano činjenično stanje vrijedi za primjere 3A – 3D koji slijede. Svaki primjer promatra se zasebno.

Primjer 3A

Ulagatelj ima većinu glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja. Glasačka prava ulagatelja su materijalna prava jer je on u mogućnosti donijeti odluke koje se tiču vođenja relevantnih poslova u trenutku u kojem ih je potrebno donijeti. Činjenica da je potrebno proteći 30 dana prije nego što ulagatelj može primijeniti svoja glasačka prava nije zapreka njegovoj sadašnjoj sposobnosti vođenja relevantnih poslova od trenutka u kojem je stekao svoj udjel.

Primjer 3B

Ulagatelj je strana unaprijednog (eng. forward) ugovora o stjecanju većinskog paketa dionica u subjektu koji je predmetom ulaganja. Rok namire unaprijednog ugovora je 25 dana. Postojeći dioničari nisu u mogućnosti promijeniti postojeće politike za vođenje relevantnih poslova jer izvanrednu sjednicu nije moguće održati najmanje 30 dana, u kom trenutku će unaprijedni ugovor već biti namiren. Prema tome, ulagatelj ima prava koja su u bitnome istovjetna pravima većinskog dioničara iz primjera 3A (tj. ulagatelj koji drži unaprijedni ugovor može donositi odluke o vođenju relevantnih poslova u trenutku u kojem ih je potrebno donijeti). Ulagateljev unaprijedni ugovor je materijalno pravo temeljem kojeg on ima sadašnju sposobnost voditi relevantne poslove, čak i prije nego što unaprijedni ugovor bude namiren.

Primjer 3C

Ulagatelj ima materijalnu opciju stjecanja većinskog paketa dionica u subjektu koji je predmetom ulaganja koja je izvršiva za 25 dana i čvrsto je unutar raspona tržišnih cijena. Zaključak je isti kao i u primjeru 3B.

Primjer 3D

Ulagatelj je strana unaprijednog (eng. forward) ugovora o stjecanju većinskog paketa dionica u subjektu koji je predmetom ulaganja bez ikakvih drugih s tim povezanih prava u odnosu na subjekt. Rok namire unaprijednog ugovora je šest mjeseci. Za razliku od prethodnih primjera, ulagatelj u ovom primjeru nema sadašnju sposobnost voditi relevantne poslove. Postojeći dioničari imaju sadašnju sposobnost voditi relevantne poslove jer mogu promijeniti postojeće politike za te poslove prije namire unaprijednog ugovora.

B.25 Primjenjiva materijalna prava trećih mogu ulagatelja spriječiti u kontroliranju subjekta koji je predmetom ulaganja i na kojeg se ta prava odnose. Za materijalna prava ove vrste nije potrebno da njihovi nositelji imaju sposobnost inicirati odluke. Sve dok prava nisu samo zaštitne naravi (v. točke B26.–B28.), materijalna prava trećih mogu ulagatelja onemogućiti u kontroliranju subjekta koji je predmetom ulaganja, čak i ako ona njihovim nositeljima u sadašnjosti omogućuju da odobre ili blokiraju odluke koje se odnose na relevantne poslove.

Zaštitna prava

B.26 U ocjenjivanju da li prava daju moć raspolaganja subjektom, ulagatelj je dužan ocijeniti da li su njegova prava i prava trećih zaštitna prava. Zaštitna prava odnose se na temeljne promjene poslova subjekta koji je predmet ulaganja ili ona koja se primjenjuju u izvanrednim okolnostima. No, nisu sva prava koja vrijede u izvanrednim okolnostima ili koja su uvjetovana događajima zaštitna prava (v. točku B13. i točku B53.).

B.27 Budući da su zaštitna prava namijenjena zaštiti interesa njegovog nositelja bez da mu daju moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja i na koja se ta prava odnose, ulagatelj koji ima samo zaštitna prava ne može imati moć raspolaganja niti spriječiti moć raspolaganja subjektom neke druge osobe (v. točku 14.).

B.28 U primjere zaštitnih prava ubrajaju se, ali ona nisu ograničena na:

a) pravo vjerovnika da dužnika ograniči u poduzimanju poslova koji bi mogli značajno promijeniti kreditni rizik dužnika na štetu vjerovnika

b) pravo imatelja nekontrolirajućeg udjela u subjektu koji je predmetom ulaganja da odobrava kapitalna ulaganja veća od onih koja su potrebna za redovno poslovanje ili da odobrava izdavanje glavničkih ili dužničkih instrumenata

c) pravo vjerovnika na zapljenu imovine dužnika ako dužnik ne ispuni utvrđene uvjete otplate zajma.

Franšize

B.29 Ugovor o franšizi u kojem subjekt koji je predmetom ulaganja kao primatelj franšize davatelju franšize često daje prava koja su namijenjena zaštiti marke koja je predmetom franšize. U pravilu, ugovori o franšizi daju davatelju franšize određena prava odlučivanja u pogledu poslovanja primatelja franšize.

B.30 Općenito, prava davatelja franšize ne ograničavaju sposobnost strana koje nisu davatelj franšize da donose odluke koje bitno utječu na prinos primatelja franšize, niti davatelj franšize temeljem svojih prava iz ugovora o franšizi ima sadašnju sposobnost vođenja poslova koji bitno utječu na prinos primatelja franšize.

B.31 Neophodno je razlikovati sadašnju sposobnost donošenja odluka koje bitno utječu na prinos primatelja franšize od sposobnosti donošenja odluka kojima se štiti marka koja je predmetom franšize. Davatelj franšize nema prevlast nad primateljem franšize ako druge strane imaju postojeća prava kojima su u sadašnjosti sposobna voditi relevantne poslove primatelja franšize.

B.32 Sklapanjem ugovora o franšizi primatelj franšize donio je jednostranu odluku da svoje poslove vodi sukladno uvjetima ugovora, ali za svoj račun.

B.33 Kontrolu nad temeljnim odlukama ove vrste kao što je pravni oblik franšize i strukturu njenog financiranja mogu odrediti druge osobe koje nisu davatelj franšize i ona može bitno utjecati na prinos primatelja franšize. Što su razina financijske potpore davatelja franšize i njegova izloženost varijabilnosti prinosa primatelja franšize niže, to je veća vjerojatnost da davatelj franšize ima samo zaštitna prava.

Glasačka prava

B.34 Ulagatelj često ima sadašnju mogućnost, temeljem glasačkih ili sličnih prava, vođenja relevantnih poslova. Ulagatelj razmatra kriterije iz ovoga dijela (točke B35. – B50.) ako se relevantni poslovi subjekta koji je predmetom ulaganja vode temeljem glasačkih prava.

Moć raspolaganja temeljem većine glasačkih prava

B.35 Ulagatelj koji ima više od polovice glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja ima pravo raspolaganja u niže navedenim situacijama, osim ako se ne primjenjuje točka B36. ili točka 37.:

a) relevantni poslovi vode se glasom nositelja većine glasačkih prava ili

b) većina članova upravnog tijela koje vodi relevantne poslove imenovana je glasom nositelja većine glasačkih prava.

Većina glasačkih prava bez moći raspolaganja

B.36 Da bi ulagatelj koji u subjektu koji je predmetom ulaganja ima više od polovice glasačkih prava imao moć raspolaganja subjektom, njegova glasačka prava moraju biti materijalna kako je to utvrđeno u točkama B22. – B25. i moraju mu u sadašnjosti omogućavati vođenje relevantnih poslova, što je najčešće slučaj putem određivanja poslovnih i financijskih politika. Ako neki drugi subjekt ima postojeća prava vođenja relevantnih poslova i nije agent ulagatelja, ulagatelj nema moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja.

B.37 Ulagatelj nema moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja, čak ni ako ima većinu glasačkih prava u tom subjektu, ako glasačka prava nisu materijalna. Primjerice, ulagatelj koji ima više od polovice glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja ne može imati moć raspolaganja ako se relevantni poslovi vode prema uputama vlade, suda, stečajnog upravitelja, likvidatora ili regulatornog tijela.

Moć raspolaganja bez većine glasačkih prava

B.38 Ulagatelj može imati moć raspolaganja, čak i ako ima manje od većine glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja. Primjerice, ulagatelj može imati moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja s manje od većine glasačkih prava u subjektu putem:

a) ugovornog sporazuma između ulagatelja i drugih osoba s pravom glasa (v. točku B39.)

b) prava koja proizlaze iz drugih ugovornih sporazuma (v. točku B40.)

c) glasačkih prava ulagatelja (v. točke B41. – B45.)

d) potencijalnih glasačkih prava (v. točke B47. – B50.) ili

e) kombinacije prava iz točaka a) – d).

Ugovorni sporazum s drugim osobama s pravom glasa

B.39 Ugovorni sporazum između ulagatelja i drugih osoba s pravom glasa može ulagatelju omogućiti pravo da svoja glasačka prava iskoristi na način koji je dostatan da mu da moć raspolaganja, čak i ako ulagatelj nema glasačka prava dostatna da bi mu omogućila moć raspolaganja bez ugovornog sporazuma. No, ugovorni sporazum može ulagatelju zajamčiti mogućnost da druge osobe s pravom glasa navodi kako da glasuju da bi mu omogućili donošenje odluka o relevantnim poslovima.

Prava iz drugih ugovornih sporazuma

B.40 Druga prava odlučivanja, u kombinaciji s glasačkim pravima, mogu ulagatelju pružiti sadašnju mogućnost vođenja relevantnih poslova. Primjerice, prava utvrđena u ugovornom sporazumu zajedno s glasačkim pravima mogu biti dostatna da ulagatelju pruže sadašnju sposobnost vođenja proizvodnog procesa u subjektu koji je predmetom ulaganja ili drugih poslovnih ili financijskih aktivnosti toga subjekta koje bitno utječu na prinos subjekta koji je predmetom ulaganja. No, ako ne postoje druga prava, gospodarska ovisnost subjekta koji je predmetom ulaganja o ulagatelju (kao što je odnos dobavljača s njegovim najvećim kupcem) ne dovodi do ulagateljeve moći raspolaganja subjektom.

Glasačka prava ulagatelja

B.41 Ulagatelj s manje od većine glasačkih prava ima prava dostatna za njegovu moć raspolaganja kad je praktički u mogućnosti jednostrano voditi relevantne poslove.

B.42 Prilikom utvrđivanja da li su ulagateljeva glasačka prava dostatna za njegovu moć raspolaganja, ulagatelj razmatra sve činjenice i okolnosti, uključujući:

a) udjel svojih glasačkih prava u odnosu na veličinu i podjelu glasačkih prava drugih osoba s pravom glasa, imajući na umu da:

(i) što više glasačkih prava ima, to je vjerojatnije da ima postojeća prava koja mu daju sadašnju mogućnost da vodi relevantne poslove

(ii) što više glasačkih prava ima u odnosu na druge osobe s pravom glasa, to je vjerojatnije da ima postojeća prava koja mu daju sadašnju mogućnost da vodi relevantne poslove

(ii) što je veći broj osoba koje bi trebale djelovati zajedno da bi nadglasale ulagatelja, to je veća vjerojatnost da ulagatelj ima postojeća prava koja mu daju sadašnju mogućnost da vodi relevantne poslove

b) potencijalna glasačka prava ulagatelja, drugih osoba s pravom glasa ili drugih osoba (v. točke B47. – B50.)

c) prava koja proizlaze iz drugih ugovornih sporazuma (v. točku B40.) i

d) sve dodatne činjenice i okolnosti koje ukazuju na to da ulagatelj ima ili nema sadašnju mogućnost voditi relevantne poslove u vrijeme u koje je potrebno donijeti takve odluke, što uključuje kako se glasovalo na prethodnim skupštinama dioničara.

B.43 Kad na vođenje relevantnih poslova presudan utjecaj ima većinski glas i ulagatelj ima znatno više glasačkih prava od druge pojedinačne osobe s pravom glasa ili organizirane skupine osoba s pravom glasa i ti su drugi udjeli u glasačkim pravima uvelike raspršeni, moguće je nedvojbeno zaključiti, nakon razmatranja samo onih čimbenika iz točke 42.a) – c), da ulagatelj ima moć raspolagati subjektom koji je predmetom ulaganja.

Primjeri za primjenu

Primjer 4.

Ulagatelj sječe 48 posto glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja. Preostala glasačka prava podijeljena su na tisuće dioničara, od kojih ni jedan pojedinačno nema više od 1 posto glasačkih prava. Ni jedan dioničar nema nikakav sporazum o tome da se konzultira s drugim dioničarima ili s njima donosi zajedničke odluke. Kod procjene udjela glasačkih prava koja će biti stečena na temelju razmjernog udjela drugih dioničara, ulagatelj je utvrdio da bi mu za kontrolu bilo dovoljan udjel od 48 posto. U tom slučaju je ulagatelj na temelju svog apsolutnog udjela u glasačkim pravima i relativnog udjela drugih dioničara zaključio da je njegov udjel u glasačkim pravima dovoljno prevladavajuć da mu omogući ispunjenje uvjeta za moć raspolaganja bez potrebe da provjeri druge dokaze o moći raspolaganja.

Primjer 5.

Ulagatelj A ima 40 posto glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja, dok dvanaestero drugih ulagatelja drži svaki 5 posto glasačkih prava u istom subjektu. Dioničarskim ugovorom je ulagatelj A dobio pravo imenovanja, razrješenja i određivanja naknada za rad rukovoditeljima zaduženima za vođenje relevantnih poslova. Za donošenje odluke o izmjeni ugovora potrebna je dvotrećinska većina glasova. U konkretnom slučaju, ulagatelj A zaključuje da je njegov apsolutni udjel u glasačkim pravima i relativan udjel u glasačkim pravima ostalih dioničara sami za sebe nisu dovoljni da bi se utvrdilo da li ulagatelj ima dostatna prava koja mu omogućuju moć raspolaganja. No, ulagatelj A zaključuje da njegovo ugovorno pravo imenovanja, razrješenja i određivanja naknada rukovoditeljima dostatno za izvođenje zaključka o tome da ima moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja. Činjenica da ulagatelj A možda i nije iskoristio to svoje pravo ili vjerojatnost da će iskoristiti svoje pravo na izbor, imenovanje i razrješenje rukovoditelja ne ulazi u razmatranje postojanja moći raspolaganja ulagatelja A.

B.44 U nekoj drugoj situaciji može biti nedvojbeno da ulagatelj nema moć raspolaganja razmatrajući samo čimbenike iz točke B42.a) – c).

Primjeri za primjenu

Primjer 6.

Ulagatelj A drži 45 posto glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja. Druga dva ulagatelja drže svaki 26 posto glasačkih prava u istom subjektu. Preostala glasačka prava drže tri druga dioničara, i to svaki 1 posto. Ne postoje drugi sporazumi koji bi utjecali na odlučivanje. U konkretnom slučaju, veličina udjela ulagatelja A u glasačkim pravima i njegov udjel u glasačkim pravima u odnosu na glasačka prava drugih dioničara dostatni su za izvođenje zaključka o tome da ulagatelj A nema moć raspolaganja subjektom. Potrebna je suradnja samo drugih dvaju ulagatelja da bi se ulagatelju A onemogućilo vođenje relevantnih poslova subjekta koji je predmetom ulaganja.

B.45 Međutim, čimbenici nabrojani u točki B42.a) – c) sami za sebe ne moraju biti presudni za donošenje zaključka. Ako nekom ulagatelju, nakon što je razmotrio te čimbenike, nije jasno da li ima moć raspolaganja, dužan je razmotriti dodatne činjenice i okolnosti, kao što je npr. da li je uloga drugih dioničara pasivna, kao što su to pokazala glasovanja na prethodnim skupštinama dioničara. Navedeno uključuje ocjenu čimbenika iz točke B18. te indicija iz točke B19. i B20. Što ulagatelj ima manje glasačkih prava i što je manje osoba potrebno zajedno djelovati da bi nadglasale ulagatelja, to u ocjeni moći raspolaganja ulagatelja temeljem njegovih prava veći naglasak treba staviti na dodatne činjenice i okolnosti. Kad se činjenice i okolnosti iz točaka B18. – B20. promatraju zajedno s pravima ulagatelja, veću težinu treba dati dokazima o moći raspolaganja iz točke B18. nego indicijama moći raspolaganja iz točke B19. i B20.

Primjeri za primjenu

Primjer 7.

Ulagatelj ima 45 posto glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja. Jedanaestero drugih dioničara drže svaki 5 posto glasačkih prava u istom subjektu. Ni jedan dioničar nema nikakav sporazum o tome da se konzultira s drugim dioničarima ili s njima donosi zajedničke odluke. U tom slučaju, ulagatelj A zaključuje da njegov apsolutni udjel u glasačkim pravima i relativan udjel glasačkih prava ostalih dioničara sami za sebe nisu dovoljni da bi se utvrdilo da li ulagatelj ima dostatna prava koja mu omogućuju moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja. Obvezno se razmatraju dodatne činjenice i okolnosti koje mogu pružiti dokaz o tome da ulagatelj ima ili nema moć raspolaganja subjektom.

Primjer 8.

Ulagatelj ima 35 posto glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja. Troje drugih dioničara drže svaki 5 posto glasačkih prava u istom subjektu. Preostala glasačka prava podijeljena su na brojne dioničare, od kojih ni jedan pojedinačno nema više od 1 posto glasačkih prava. Ni jedan dioničar nema nikakav sporazum o tome da se konzultira s drugim dioničarima ili s njima donosi zajedničke odluke. Odluke o relevantnim poslovima subjekta koji je predmetom ulaganja donose se većinom glasova na skupštini dioničara – na posljednjim relevantnim skupštinama dioničara nazočilo je 75 posto glasačkih prava u subjektu. U tom slučaju, aktivno sudjelovanje drugih dioničara na posljednjim skupštinama ukazuje na to da ulagatelj praktički ne bi imao mogućnost voditi relevantne poslove jednostrano, neovisno o tome da li ih je vodio zbog toga što je dovoljan broj drugih dioničara glasovao na isti način kao i ulagatelj ili ne.

B.46 Ako, nakon što se razmotre čimbenici pobrojani u točki B42.a) – d), nije jasno da li ulagatelj ima moć raspolaganja, ulagatelj nema kontrolu nad subjektom koji je predmetom ulaganja.

Potencijalna glasačka prava

B.47 Kod ocjenjivanja postojanja kontrole, ulagatelj uzima u obzir svoja potencijalna glasačka prava, kao i potencijalna glasačka prava drugih da bi utvrdio ima li moć raspolaganja ili ne. Potencijalna glasačka prava su prava na dobivanje glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja, kao što su prava koja proizlaze iz konvertibilnih instrumenata ili opcija, uključujući unaprijedne (forward) ugovore. Potencijalna glasačka prava razmatraju se samo ako su materijalna (v. točke B22. – B25.).

B.48 Prilikom razmatranja potencijalnih glasačkih prava ulagatelj je dužan razmotriti svrhu i ustroj instrumenta, kao i svrhu i ustroj drugih oblika sudjelovanja ulagatelja u subjektu koji je predmetom ulaganja. To uključuje ocjenu raznih uvjeta koji se primjenjuju na instrument, kao i očiglednih očekivanja, motiva ili razloga ulagatelja iz kojih je ugovorio te uvjete.

B.49 Ako ulagatelj istodobno ima glasačka prava ili druga prava odlučivanja u odnosu na poslove subjekta koji je predmetom ulaganja, ocjenjuje da li mu ta prava u kombinaciji s potencijalnim glasačkim pravima daju moć raspolaganja.

B.50 Materijalna potencijalna glasačka prava sama za sebe ili u kombinaciji s drugim pravima mogu ulagatelju pružiti sadašnju sposobnost vođenja relevantnih poslova. Primjerice, to će vjerojatno biti slučaj kad ulagatelj ima 40 posto glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja i prema članku B23. ima materijalna prava koja proizlaze iz opcija za stjecanjem daljnjih 20 posto glasačkih prava.

Primjeri za primjenu

Primjer 9.

Ulagatelj A drži 70 posto glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja. Ulagatelj B ima 30 posto glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja, kao i opciju za stjecanjem polovice glasačkih prava ulagatelja A. Opcija je izvršiva za iduće dvije godine po fiksnoj cijeni koja je uvelike unutar tržišnog raspona (i očekuje se da će tako i ostati kroz dvogodišnje razdoblje). Ulagatelj A je primjenjivao svoje glasove i aktivno vodi relevantne poslove subjekta koji je predmetom ulaganja. U tom slučaju će ulagatelj A vjerojatno zadovoljiti kriterij moći raspolaganja jer se čini da ima sadašnju sposobnost vođenja relevantnih poslova. Premda ulagatelj B ima sadašnju izvršivu opciju kupnje dodatnih glasačkih prava (kojima bi, ako budu izvršene, dobio većinu glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja), uvjeti povezani s opcijama su takvi da se opcije ne smatraju materijalnima.

Primjer 10.

Ulagatelj A i druga dva ulagatelja imaju svaki trećinu glasačkih prava u subjektu koji je predmetom ulaganja. Djelatnost subjekta usko je povezana s ulagateljem A. Uz svoje glavničke instrumente, ulagatelj A drži i dužničke instrumente koji se u svakom trenutku mogu pretvoriti u redovne dionice subjekta koji je predmetom ulaganja po fiksnoj cijeni koja nije blizu tržišnoj (ali nije ni previše različita od nje). Kad bi se dug konvertirao, ulagatelj A bi imao 60 posto glasačkih prava u tom subjektu. Ulagatelj A imao bi koristi od signergijskih učinaka kad bi dužnički instrumenti bili pretvoreni u redovne dionice. Ulagatelj A ima moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja jer ima glasačka prava u njemu, zajedno s materijalnim potencijalnim glasačkim pravima temeljem kojih ima sadašnju sposobnost vođenja relevantnih poslova subjekta.

Moć raspolaganja kad utjecaj glasačkih ili sličnih prava na prinos subjekta koji je predmetom ulaganja nije bitan

B.51 U ocjenjivanju svrhe i ustroja subjekta koji je predmetom ulaganja (v. točke B5. – B8.), ulagatelj je dužan razmotriti sudjelovanje i odluke na početku subjekta u sklopu njegovog ustroja i ocijeniti da li uvjeti transakcije i obilježja sudjelovanja ulagatelju daju prava koja su dostatna da bi imao moć raspolaganja. Sudjelovanje u ustroju subjekta koji je predmetom ulaganja nije samo za sebe dovoljno da bi ulagatelju dalo kontrolu. No, sudjelovanje u ustroju može ukazivati na to da je ulagatelj imao priliku dobiti prava dostatna da bi imao moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja.

B.52 Uz to, ulagatelj je dužan razmotriti ugovorne sporazume, kao što su prava na kupnju, prava na prodaju i prava u likvidaciji utvrđena na samom početku subjekta koji je predmetom ulaganja. Ako ugovorna prava obuhvaćaju poslove usko povezane sa subjektom koji je predmetom ulaganja, onda su ona sastavni dio ukupnog poslovanja subjekta, čak i ako se mogu odvijati izvan njegovih pravnih granica. Prema tome, izričita ili prešutna prava odlučivanja ugrađena u ugovorne sporazume koji su usko povezani sa subjektom koji je predmetom ulaganja, potrebno je prilikom utvrđivanja moći raspolaganja uzeti u obzir kao relevantne poslove.

B.53 Kod nekih subjekata koji su predmetom ulaganja, relevantni poslovi nastaju samo stjecajem određenih okolnosti ili nastankom određenih događaja. Subjekt koji je predmet ulaganja može biti ustrojen na način da njegovi poslovi i njegov prinos budu unaprijed određeni, izuzev u slučaju i do nastupa određenih okolnosti ili događaja. Ako je tako, samo one odluke o poslovima subjekta kad nastupe točno određene okolnosti ili događaji mogu bitno utjecati na njegov prinos i biti relevantnim poslovima. Određene okolnosti ili događaji ne moraju se dogoditi da bi ulagatelj imao mogućnost donijeti takve odluke da bi imao moć raspolaganja. Ta prava ne postaju zaštitnima samo zbog činjenice da je pravo na odlučivanje uvjetovano nekim okolnostima ili događajima.

Primjeri za primjenu

Primjer 11.

Ulagateljeva jedina djelatnost, kako je utvrđena u osnivačkim aktima, jest svakodnevni otkup i upravljanje potraživanjima za njegove investitore. Svakodnevno upravljanje tražbinama uključuje naplatu potraživanja i prijenos uplaćene glavnice i kamata o dospijeću. Po izostanku plaćanja nekog potraživanja, subjekt koji je predmetom ulaganja automatski potraživanje prodaje ulagatelju prema zasebnom ugovoru o prodaji između ulagatelja i subjekta. Jedini relevantni posao je upravljanje potraživanjima u slučaju izostanka plaćanja jer je to jedini posao koji bitno utječe na prinos subjekta koji je predmetom ulaganja. Upravljanje potraživanjima prije izostanka plaćanja nije relevantni posao jer ne zahtijeva donošenje materijalnih odluka koje bi bitno mogle utjecati na prinos subjekta koji je predmetom ulaganja – poslovi prije nego što nastupi izostanak plaćanja su unaprijed određeni i svode se isključivo na naplatu novčanih iznosa o dospijeću i zatim njihovo prosljeđivanje ulagateljima. Prema tome, u ocjenjivanju ukupnih poslova subjekta koji je predmetom ulaganja koje bitno utječu na njegov prinos, treba uzeti u obzir samo pravo ulagatelja na upravljanje tom imovinom po nastupu izostanka plaćanja. U ovome primjeru, ustroj subjekta koji je predmetom ulaganja jamči da ulagatelj ima ovlasti donositi odluke o poslovima koji bitno utječu na prinos jedino kad je takva ovlast potrebna. Uvjeti ugovora o prodaji sastavni su dio cijele transakcije i ustroja subjekta koji je predmetom ulaganja. Prema tome, uvjeti ugovora o prodaji, zajedno s osnivačkim aktima subjekta koji je predmetom ulaganja, navode na zaključak da ulagatelj ima moć raspolaganja subjektom, čak i ako vlasništvo nad potraživanjima preuzima tek po izostanku plaćanja i potraživanjima s kašnjenjem u naplati upravlja izvan pravnih granica subjekta koji je predmetom ulaganja.

Primjer 12.

Potraživanja su jedina imovina subjekta koji je predmetom ulaganja. Razmatrajući svrhu i ustroj toga subjekta, utvrđeno je da je upravljanje potraživanjima po izostanku plaćanja jedini relevantan posao. Strana koja ima mogućnost upravljanja potraživanjima kod kojih je došlo do izostanka plaćanja, ima moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja, neovisno o tome da li je bilo koji dužnik kasnio s plaćanjem ili ne.

B.54 Ulagatelj može imati izričito ili prešutno preuzetu obvezu osigurati nastavak poslovanja subjekta koji je predmetom ulaganja tako kako je ustrojen. Takva obveza može povećati izloženost ulagatelja varijabilnosti prinosa, a time i podići motivaciju ulagatelja da stekne prava dostatna za moć raspolaganja. Prema tome, preuzeta obveza da će se osigurati nastavak poslovanja subjekta koji je predmetom ulaganja tako kako je on ustrojen, može ukazivati na to da ulagatelj ima moć raspolaganja, ali ona sama za sebe ulagatelju ne daje tu moć niti sprječava moć neke druge strane.

Izloženost prinosu subjekta koji je predmetom ulaganja, odnosno pravo na njegov prinos

B.55 Ulagatelj je dužan prilikom ocjenjivanja da li ima kontrolu nad subjektom koji je predmetom ulaganja utvrditi da li je temeljem svog sudjelovanja u subjektu izložen varijabilnim prinosima toga subjekta, odnosno ima li pravo na njih.

B.56 Varijabilni prinos je prinos koji nije fiksan i koji može varirati zavisno od uspješnosti poslovanja subjekta koji je predmetom ulaganja. Varijabilni prinos može biti ili samo pozitivan, ili samo negativan, ili pozitivan i negativan (v. točku 15.). Ulagatelj ocjenjuje da li je i u kojoj mjeri prinos od nekog subjekta koji je predmetom ulaganja varijabilan na temelju suštine sporazuma i neovisno o pravnom obliku prinosa. Primjerice, ulagatelj može držati obveznicu po kojoj se kamate plaćaju u fiksnim iznosima. U smislu ovoga MSFI-ja, plaćanja fiksnih kamata su varijabilan prinos jer podliježu riziku izostanka plaćanja i jer ulagatelja izlažu kreditnom riziku izdavatelja obveznice. Raspon varijabilnosti (tj. u kojoj mjeri je prinos varijabilan) ovisi o kreditnoj sposobnosti obveznice. Jednako tako su varijabilni prinos i fiksne naknade za uspješnost u upravljanju imovinom subjekta koji je predmetom ulaganja jer one ulagatelja izlažu riziku uspješnosti subjekta koji je predmetom ulaganja. Raspon varijabilnosti ovisi o sposobnosti toga subjekta da ostvaruje prihode dostatne za plaćanje naknade.

B.57 Primjeri prinosa:

a) dividende, ostale isplate gospodarske koristi subjekta koji je predmetom ulaganja (npr. kamate na dužničke vrijednosne papire koje je taj subjekt izdao) i promjene vrijednosti udjela ulagatelja u tom subjektu

b) naknade za upravljanje imovinom ili obvezama subjekta koji je predmetom ulaganja, naknade i izloženost gubicima temeljem davanje potpore radi odobrenja kredita ili održavanja likvidnosti, preostali udjeli u imovini i obvezama subjekta u slučaju njegove likvidacije, porezne olakšice i dostupnost likvidnim sredstvima u budućnosti koje ulagatelj ima temeljem svog sudjelovanja u subjektu

c) prinosi koji nisu dostupni drugim imateljima udjela. Primjerice, ulagatelj može svoju imovinu koristiti u kombinaciji s imovinom subjekta koji je predmetom ulaganja, kao što je objedinjavanje poslovnih funkcija radi ostvarivanja koristi od ekonomije razmjera, uštede na troškovima, dostupnosti rijetkih proizvoda, pristupa zaštićenom intelektualnom vlasništvu ili ograničavanja nekih poslova ili neke imovine a s ciljem povećanja vrijednosti druge imovine ulagatelja.

Veza između moći raspolaganja i prinosa

Prenesene ovlasti

B.58 Kad ulagatelj s pravom odlučivanja (odlučitelj) ocjenjuje da li kontrolira neki subjekt koji je predmetom ulaganja, dužan je utvrditi da li nastupa kao principal ili kao agent. Ulagatelj je također dužan utvrditi da li neki drugi subjekt s pravom odlučivanja nastupa kao njegov agent. Agent je osoba koja prvenstveno nastupa u ime i u korist neke druge osobe ili više osoba (kao principala), stoga u primjeni svoje ovlasti odlučivanja nema kontrolu nad subjektom koji je predmetom ulaganja (v. točku 17. i točku 18.). Prema tome, agent može ponekad imati ovlasti principala i primjenjivati ih, ali u ime principala. Odlučitelj nije agent samo zato što druge osobe mogu imati koristi od odluka koje on donosi.

B.59 Ulagatelj ima pravo prenijeti svoje ovlaštenje za odlučivanje o nekim konkretnim pitanjima ili o svim relevantnim poslovima na agenta. U ocjenjivanju da li ima kontrolu nad subjektom koji je predmetom ulaganja, ulagatelj je dužan prava odlučivanja prenesena na svog agenta promatrati kao da je on taj koji je neposredni nositelj tih prava. Kad postoji više prinicpala, svaki od njih dužan je ocijeniti da li ima moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja razmatrajući kriterije iz točaka B5. – B54. Točke B60. – B72. sadrže smjernice o tome kako utvrditi da li je odlučitelj agent ili principal.

B.60 Prilikom utvrđivanja da li je agent, odlučitelj je dužan razmotriti cijeli odnos između sebe, subjekta kojim se upravlja i drugih strana koje sudjeluju u subjektu, osobito sve niže navedene čimbenike:

a) opseg svojih ovlasti odlučivanja u subjektu koji je predmetom ulaganja (točka B62. i B63.)

b) prava drugih strana u subjektu (točke B64. – B67.)

c) naknadu za rad koja mu pripada sukladno ugovoru o naknadi (točke B68. – B70.).

d) svoju izloženost varijabilnosti prinosa po drugim udjelima koje ima u tom subjektu (točke B71. i B72.).

Svakom od čimbenika dodjeljuje se različiti ponder zavisno od konkretnih činjenica i okolnosti.

B.61 Utvrđivanje da li je odlučitelj agent nalaže ocjenu svih čimbenika iz točke B60., osim ako neka strana u subjektu ima materijalno pravo razriješiti odlučitelja dužnosti (pravo razrješenja) i može ga razriješiti bez navođenja razloga (v. točku B65.).

Opseg ovlasti odlučivanja

B.62 Opseg ovlasti odlučivanja donositelja odluke ocjenjuje se razmatrajući:

a) dopuštene poslove temeljem ugovora o odlučivanju i zakona i

b) diskrecijske ovlasti odlučitelja u donošenju odluka o tim poslovima.

B.63 Odlučitelj je dužan razmotriti svrhu i ustroj subjekta koji je predmetom ulaganja, rizike kojima je subjekt prema ustroju izložen, rizike koje je subjekt prema ustroju dužan prenijeti na sudionike u njemu te razinu sudjelovanja odlučitelja prema ustroju. Primjerice, ako odlučitelj u znatnoj mjeri sudjeluje u ustroju subjekta koji je predmetom ulaganja (što uključuje utvrđivanje opsega ovlasti odlučivanja), to može ukazivati da je imao priliku i poticaj steći prava koja će mu omogućiti vođenje relevantnih poslova.

Prava trećih

B.64 Materijalna prava trećih mogu utjecati na odlučiteljevu sposobnost vođenja relevantnih poslova subjekta koji je predmetom ulaganja. Materijalno pravo razrješenja ili druga prava ukazuju na to da je odlučitelj agent.

B.65 Kad materijalno pravo razrješenja ima samo jedna strana i odlučitelja može razriješiti dužnosti bez navođenja razloga, to je samo za sebe dovoljno da bi se izveo zaključak da je odlučitelj agent. Ako takva prava ima više strana (od kojih ni jedna nema pravo odlučitelja razriješiti dužnosti bez suglasnosti drugih strana), ona sama za sebe nisu presudna da bi se utvrdilo da odlučitelj nastupa prvenstveno u ime i u korist drugih. Nadalje, što je veći broj strana koje moraju djelovati zajedno u primjeni prava na razrješenje odlučitelja te što su iznos i varijabilnost povezani s drugim ekonomskim interesima odlučitelja (tj. naknada za rad i drugi interesi) veći, to je manji ponder koji se pripisuje ovome čimbeniku.

B.66 U ocjenjivanju da li je odlučitelj agent, materijalna prava trećih koja odlučitelja ograničavaju u primjeni njegovih diskrecijski prava u odlučivanju, razmatraju se na sličan način kao i pravo razrješenja. Primjerice, odlučitelj koji je od manjeg broja drugih strana dužan pribaviti suglasnost za svoje djelovanje u pravilu je agent. (Za dodatne smjernice o pravima i o tome da li su ona materijalna vidjeti točke B22. – B25.)

B.67 U razmatranje prava trećih obvezno ulazi ocjenjivanje prava koja može primijeniti nadzorni odbor (ili neko drugo rukovodeće tijelo) subjekta koji je predmetom ulaganja, kao i njihov utjecaj na ovlasti odlučivanja (v. točku B23.b)).

Naknada za rad

B.68 Što su iznos i varijabilnost naknade za rad odlučitelja veći u odnosu na očekivani prinos od poslova subjekta koji je predmetom ulaganja, to je veća vjerojatnost da je odlučitelj principal.

B.69 Odlučitelj je dužan, u utvrđivanju da li je agent ili principal, također uzeti u obzir postojanje sljedećih uvjeta:

a) proporcionalnost naknade za rad izvršenim poslovima

b) ugovor o naknadi za rad sadrži samo uvjete ili iznose uobičajene za slične poslove i razinu vještina ugovorene po načelu nepovezanih osoba.

B.70 Odlučitelj ne može biti agent ako ne postoje uvjeti iz točke B69.a) i B69.b). No, ispunjenje tih uvjeta nije samo za sebe dovoljno za izvođenje zaključka o tome da je odlučitelj agent.

Izloženost varijabilnosti prinosa po drugim udjelima

B.71 Odlučitelj koji ima udjele u subjektu koji je predmetom ulaganja (npr. udjele ili dionice ili jamči za uspješnost poslovanja toga subjekta), dužan je pri ocjenjivanju da li nastupa kao agent, uzeti u obzir svoju izloženost varijabilnosti prinosa. Držanje drugih udjela u subjektu koji je predmetom ulaganja ukazuje na to da odlučitelj može biti principal.

B.72 U ocjenjivanju svoje izloženosti varijabilnosti prinosa po drugim udjelima u subjektu koji je predmetom ulaganja odlučitelj je dužan uzeti u obzir sljedeće:

a) što su, promatrajući ukupno njegovu naknadu za rad i druge udjele, iznos i varijabilnost povezani s njegovim ekonomskim interesima veći, to je veća vjerojatnost da je odlučitelj prinicpal

b) da li se izloženost varijabilnosti razlikuje od one drugih ulagatelja i, ako da, da li ta činjenica može utjecati na njegovo djelovanje. Primjerice, to može biti slučaj kad odlučitelj ima podređene udjele u subjektu koji je predmetom ulaganja ili mu daje neke druge oblike kreditnih jamstava.

Odlučitelj je dužan svoju izloženost ocijeniti u odnosu na ukupnu varijabilnost prinosa subjekta koji je predmetom ulaganja. Ocjena se izvodi prvenstveno na temelju prinosa koji se očekuje od poslova subjekta koji je predmetom ulaganja, ali se ne smije zanemariti odlučiteljeva najveća moguća izloženost varijabilnosti prinosa toga subjekta po osnovi drugih udjela/interesa koje odlučitelj drži.

Primjeri za primjenu

Primjer 13.

Odlučitelj (upravitelj fonda) osniva i plasira investicijski fond koji podliježe određenoj regulativi, kojim i upravlja, prema usko definiranim parametrima utvrđenima u strategiji ulaganja fonda prema odredbama nacionalnih zakona i podzakonskih akata. Fond je ulagateljima predstavljen kao fond koji ulaže u raznovrsni portfelj vlasničkih vrijednosnih papira subjekata koji su uvršteni na burzu. U sklopu definiranih parametara, upravitelj fonda ima diskrecijsko pravo odlučiti u koju imovinu da se ulaže. Upravitelj fonda je uložio u 10-postotni razmjerni udjel u fondu i dobiva za svoj rad tržišno utemeljenu naknadu koja iznosi 1 posto neto imovine fonda. Naknade su razmjerne odrađenim poslovima. Upravitelj fonda nije obvezan financirati gubitke iznad svog 10-postotnog udjela u kojeg je uložio. Fond nije dužan postaviti, niti je postavio neovisno nadzorno tijelo. Ulagatelji nemaju nikakva materijalna prava koja bi utjecala na ovlast odlučivanja upravitelja fonda, ali imaju pravo otkupiti svoje udjele u sklopu limita koje je fond postavio.

Iako posluje unutar parametara definiranih strategijom ulaganja te sukladno regulativi, upravitelj fonda ima prava odlučivanja koja mu daju sadašnju sposobnost vođenja relevantnih poslova fonda – ulagatelji nemaju materijalna prava koja bi utjecala na ovlast odlučivanja upravitelja fonda. Upravitelj fonda dobiva za svoj rad naknadu koja je tržišno utemeljena i razmjerna je poslovima koje je odradio, a ima i udjel u fondu. Upravitelj fonda je po osnovi naknade za rad i svog udjela u fondu izložen varijabilnosti prinosa iz poslova fonda bez stvaranja izloženosti koja bi do te mjere bila značajna da bi ukazivala na to da je upravitelj fonda principal.

U ovome primjeru, naknada za izloženost upravitelja fonda varijabilnosti prinosa iz fonda, zajedno s njegovim ovlastima za odlučivanje unutar definiranih parametara, ukazuje na to da je upravitelj fonda agent. Prema tome, upravitelj fonda zaključuje da nema kontrolu nad fondom.

Primjer 14.

Odlučitelj osniva i plasira fond koji brojnim ulagateljima pruža mogućnosti ulaganja, kojim i upravlja. Odlučitelj (upravitelj fonda) mora donositi odluke u najboljem interesu svih ulagatelja te sukladno odlučujućim ugovorima fonda. Bez obzira na to, ima široke diskrecijske ovlasti u odlučivanju. Upravitelj fonda dobiva za svoj rad tržišno utemeljenu naknadu u visini 1 posto imovine kojom upravlja te 20 posto ukupne dobiti fonda ako fond ostvari točno određenu dobit. Naknade su razmjerne odrađenim poslovima.

Iako mora donositi odluke u najboljem interestu svih ulagatelja, upravitelj fonda ima široke ovlasti u odlučivanju o tome kako voditi relevantne poslove fonda. Upravitelj fonda dobiva fiksnu naknadu i naknadu povezano s uspješnošću i obje razmjerno poslovima koje odrađuje. Uz to, naknadom za rad su interesi upravitelja fonda usklađeni s onima njegovih ulagatelja radi povećanja vrijednosti fonda bez stvaranja izloženosti u odnosu na varijabilnost prinosa iz poslova fonda koja bi do te mjere bila značajna, da bi naknada promatrana sama za sebe ukazivala na to da je upravitelj fonda principal.

Gore opisano činjenično stanje vrijedi za primjere 14A – 14C koji slijede. Svaki primjer promatra se zasebno.

Primjer 14A

Upravitelj fonda ima i 2-postotni udjel u fondu kojim su njegovi interesi usklađeni s interesima drugih ulagatelja. Upravitelj fonda nije obvezan financirati gubitke iznad svog 2-postotnog udjela u kojeg je uložio. Ulagatelji mogu upravitelja fonda razriješiti dužnosti jednostavnom većinom glasova, ali samo zbog kršenja ugovora.

Udjel upravitelja fonda u visini 2 posto povećava izloženost upravitelja fonda varijabilnosti prinosa iz poslova fonda bez stvaranja izloženosti koja bi do te mjere bila značajna da bi ukazivala na to da je upravitelj fonda principal. Prava drugih ulagatelja da upravitelja fonda razriješe dužnosti smatraju se zaštitnim pravima jer su primjenjiva samo kod kršenja ugovora. U ovome primjeru, iako upravitelj fonda ima široke ovlasti u odlučivanju i izložen je varijabilnosti prinosa temeljem svog udjela u fondu i naknade za svoj rad, njegova izloženost ukazuje na to da je on agent. Prema tome, upravitelj fonda zaključuje da nema kontrolu nad fondom.

Primjer 14B

Upravitelj fonda ima razmjeran udjel u fondu koji je materijalno bitan, ali nema obvezu financirati gubitke iznad visine udjela. Ulagatelji mogu upravitelja fonda razriješiti dužnosti jednostavnom većinom glasova, ali samo zbog kršenja ugovora.

U ovome primjeru, prava drugih ulagatelja da upravitelja fonda razriješe dužnosti smatraju se zaštitnim pravima jer su primjenjiva samo kod kršenja ugovora. Iako upravitelj fonda dobiva fiksnu naknadu i naknadu vezanu za uspješnost, koje su obje razmjerne odrađenim poslovima, one, u kombinaciji s udjelom upravitelja fonda, mogu stvoriti izloženost prema varijabilnosti prinosa od poslova fonda koja može biti do te mjere značajna da ukazuje da je upravitelj fonda principal. Što je vrijednost ekonomskih interesa upravitelja fonda (promatrajući ukupno njegovu naknadu i druge interese), a time i s njima povezana varijabilnost veća, to će upravitelj fonda u analizi veći naglasak staviti na ekonomske interese, te je veća vjerojatnost da je upravitelj fonda principal.

Primjerice, nakon što razmotri svoju naknadu za rad i druge čimbenike, upravitelj fonda može svoj 20-postotni udjel smatrati dostatnim za zaključak da kontrolira fond. No, u drukčijim okolnostima (tj. kad bi naknada za rad ili drugi čimbenici bili drukčiji), kontrola može proizaći iz neke druge visine udjela.

Primjer 14C

Upravitelj fonda ima razmjeran udjel u fondu od 20 posto, ali nema obvezu financirati gubitke iznad visine svog udjela od 20 posto. Fond ima nadzorni odbor članovi kojeg su neovisni u odnosu na upravitelja fonda i biraju ih ulagatelji. Nadzorni odbor jednom godišnje imenuje upravitelja fonda. Ako nadzorni odbor odluči ne obnoviti ugovor s upraviteljem fonda, njegove poslove mogu obavljati drugi upravitelji iz tog sektora.

Iako upravitelj fonda dobiva fiksnu naknadu i naknadu vezanu za uspješnost, koje su obje razmjerne odrađenim poslovima, one, u kombinaciji s njegovim 20-postotnim udjelom, mogu stvoriti izloženost prema varijabilnosti prinosa od poslova fonda koja može biti do te mjere značajna da ukazuje na to da je upravitelj fonda principal. No, ulagatelji imaju materijalno pravo upravitelja fonda razriješiti dužnosti – nadzorni odbor ima mehanizam koji ulagateljima omogućuje da upravitelja fonda razriješe dužnosti ako tako odluče.

U ovome primjeru, upravitelj fonda u analizi stavlja veći naglasak na materijalno pravo razrješenja dužnosti. Prema tome, iako upravitelj fonda ima široke ovlasti u odlučivanju i izložen je varijabilnoti prinosa od fonda temeljem svoje naknade za rad i svog udjela, materijalna prava drugih ulagatelja ukazuju na to da je upravitelj fonda agent. Prema tome, upravitelj fonda zaključuje da nema kontrolu nad fondom.

Primjer 15.

Oformljuje se subjekt koji je predmetom ulaganja radi otkupa portfelja vrijednosnih papira s fiksnom kamatnom stopom pokrivenih imovinom koji je financiran dužničkim i glavničkim instrumentima s fiksnom kamatnom stopom. Glavnički instrumenti namijenjeni su zaštiti ulagatelja dužničkih instrumenata od prvih gubitaka i ostvarivanja eventualnog preostalog prinosa za subjekt koji je predmetom ulaganja. Transakcija je plasirana potencijalnim ulagateljima dužničkih instrumenata kao ulaganje u portfelj vrijednosnica pokrivenih imovinom uz izloženost kreditnom riziku u vezi s mogućim izostankom plaćanja izdavatelja vrijednosnica pokrivenih imovinom koje su u portfelju te izloženost riziku kamatne stope povezanom s upravljanjem portfeljem. Pri osnivanju, udjel glavničkih instrumenata u otkupljenoj imovini bio je 10 posto. Odlučitelj (upravitelj fonda) upravlja portfeljem imovine koja je u uporabi kroz donošenje odluka o ulaganju unutar parametara definiranih u prospektu subjekta koji je predmetom ulaganja. Upravitelju fonda za njegov rad pripadaju tržišno utemeljena naknada u fiksnom iznosu (tj. 1 posto imovine kojom upravlja) te naknade za uspješnost (tj. u visini 10 posto dobiti) ako subjekt ostvari dobit iznad određenog praga. Naknade su razmjerne odrađenim poslovima. Upravitelj imovinom ima 35-postotni udjel u kapitalu subjekta koji je predmetom ulaganja.

Preostalih 65 posto udjela u kapitalu, kao i sve dužničke instrumente, drži velik broj nepovezanih i raspršenih trećih ulagatelja. Upravitelj može biti razriješen dužnosti bez obrazloženja jednostavnom većinom glasova drugih ulagatelja.

Upravitelj imovinom dobiva naknadu za rad koja se sastoji od fiksne naknade i naknade za uspješnost, obje razmjerno poslovima koje odrađuje. Tom su naknadom za rad interesi upravitelja fonda usklađeni s onima drugih ulagatelja radi povećanja vrijednosti fonda. Upravitelj imovinom izložen je varijabilnosti prinosa po poslovima fonda jer drži 35 udjela u kapitalu, kao i temeljem svoje naknade za rad.

Iako posluje unutar parametara utvrđenih u prospektu subjekta, upravitelj imovinom ima sadašnju mogućnost donositi odluke o ulaganju koje bitno utječu na prinos subjekta – pravu drugih ulagatelja na razrješenje upravitelja dužnosti pripada nizak ponder jer je to pravo raspodijeljeno na velik broj raspršenih ulagatelja. U ovome primjeru, upravitelj veći naglasak stavlja na svoju izloženost varijabilnosti prinosa od fonda temeljem svog udjela u kapitalu, koji je podređen dužničkim instrumentima. Udjel u kapitalu u visini od 35 posto stvara podređenu izloženost prema gubicima i pravima na prinos subjekta koji je predmetom ulaganja, koji su do te mjere bitni da ukazuju na to da je upravitelj principal. Prema tome, upravitelj fonda zaključuje da kontrolira subjekt koji je predmetom ulaganja.

Primjer 16.

Odlučitelj (sponzor) sponzorira multiprodajni subjekt posebne namjene (tzv. conduit) koji trećim, nepovezanim ulagateljima izdaje kratkoročne dužničke instrumente. Transakcija je potencijalnim ulagateljima predstavljena kao ulaganje u portfelj srednjoročne imovine visokog rejtinga uz minimalnu kreditnu izloženost po osnovi mogućeg izostanka plaćanja izdavatelja imovine koja je u portfelju. Subjektu srednjoročne imovinske portfelje visokog rejtinga prodaju razni prenositelji. Svaki prenositelj upravlja imovinskim portfeljem kojeg prodaje subjektu, kao i potraživanjima po izostanku plaćanja za određenu tržišno utemeljenu naknadu. Svaki prenositelj također pruža zaštitu od prvih gubitaka temeljem gubitaka po osnovi kreditnog rizika svog imovinskog portfelja prekomjernim osiguranjem imovine prenesene u subjekt. Sponzor definira uvjete subjekta i upravlja poslovima subjekta za tržišno utemeljenu naknadu. Naknade su razmjerne odrađenim poslovima. Sponzor odobrava prodavatelje kojima je dopuštena prodaja portfelja subjektu, imovinu koju subjekt otkupljuje i donosi odluke o financiranju subjekta. Sponzor je dužan postupati u najboljem interesu svih ulagatelja.

Sponzor ima pravo na eventualni preostali prinos subjekta i subjektu daje dodatna kreditna osiguranja i sredstva za potrebe likvidnosti subjekta. Dodatna kreditna osiguranja sponzora dostatna su za pokriće gubitka do 5 posto ukupne imovine subjekta nakon pokrića gubitaka od strane prenositelja. Sredstva za potrebne likvidnosti ne isplaćuju se po imovini kod koje je nastupio izostanak plaćanja. Ulagatelji nemaju materijalna prava koja bi mogla utjecati na sponzorovu ovlast za odlučivanje.

Iako sponzor za svoj rad dobiva tržišno uobičajenu naknadu razmjerno odrađenim poslovima, izložen je varijabilnosti prinosa od poslova subjekta po osnovi svog prava na eventualni ostatak prinosa subjekta te davanje kreditnih jamstava i sredstava za likvidnost (što znači da je subjekt korištenjem kratkoročnih dužničkih instrumenata za financiranje srednjoročne imovine izložen likvidnosnom riziku). Iako svaki prenositelj ima pravo odlučivanja koje utječe na vrijednost imovine subjekta, sponzor ima široke ovlasti odlučivanja koje mu daju sadašnju mogućnost da vodi one poslove koji najbitnije utječu na prinos subjekta (tj. sponzor je postavio uvjete subjekta, ima pravo odlučivati o imovini, tj. odobravati imovinu koja se kupuje, kao i prenositelje imovine, i financiranju subjekta, koje nalaže da se redovito pronalaze novi izvori ulaganja). Pravo na preostali prinos subjekta te davanje kreditnih jamstava i osiguranje likvidnosti izlažu sponzora varijabilnosti prinosa od poslova subjekta koja se razlikuje od one kojoj su izloženi drugi ulagatelji. Prema tome, takva izloženost ukazuje na to da je sponzor principal, te stoga sponzor zaključuje da kontrolira subjekt. Obveza sponzora da djeluje u najboljem interesu svih ulagatelja nije zapreka za to da bude principal.

Odnosi s drugim osobama

B.73 U ocjenjivanju kontrole, ulagatelj je dužan razmotriti narav svojih odnosa s drugim osobama te da li druge osobe nastupaju u ime ulagatelja (tj. da li su njegovi stvarni, tj. de facto agenti). Da bi bilo moguće utvrditi jesu li druge osobe de facto agenti, potrebno je primijeniti prosudbu uzimajući u obzir ne samo narav odnosa nego i međusobnu interakciju drugih osoba te njihovu interakciju s ulagateljem.

B.74 Riječ je o odnosu koji se ne mora temeljiti na nekom ugovoru. Osoba je de facto zastupnik kad ulagatelj ili oni koji vode poslove ulagatelja imaju mogućnost navoditi osobu da nastupa u ime ulagatelja. U takvim okolnostima ulagatelj je dužan, da bi ocijenio ima li kontrolu u subjektu, razmotriti svoja prava odlučivanja kao de facto agenta te svoja prava na varijabilni prinos i svoju posrednu izloženost varijabilnom prinosu putem de facto agenta zajedno sa svojom izloženošću.

B.75 Slijede primjeri drugih osoba koje, po naravi odnosa, mogu biti de facto agenti ulagatelja:

a) povezane osobe ulagatelja

b) osoba koja je svoj udjel u subjektu koji je predmetom ulaganja primila kao doprinos ili zajam od ulagatelja

c) osoba koja je pristala na to da svoje udjele u subjektu koji je predmetom ulaganja ne prodaje, ne prenosi niti opterećuje bez prethodne suglasnosti ulagatelja (osim u slučaju da ulagatelj i ta osoba imaju pravo na prethodnu suglasnost i ta se prava temelje na uzajamno ugovorenim uvjetima između voljnih nepovezanih osoba)

d) osoba koja ne može financirati svoje poslovanje bez podređene financijske potpore ulagatelja

e) subjekt koji je predmetom ulaganja i većina članova njegovog upravnog tijela ili njegovih ključnih rukovoditelja je ista kao i kod ulagatelja

f) osoba koja je poslovno usko povezana s ulagateljem, kao što je to odnos između davatelja profesionalnih usluga i njegovog važnog klijenta.

Kontrola nad točno utvrđenom imovinom

B.76 Ulagatelj je dužan razmotriti da li s dijelom subjekta koji je predmetom ulaganja a koji se smatra izdvojenom cjelinom postupa kao takvom i, ako da, da li ima kontrolu nad njom.

B.77 Ulagatelj je dio subjekta koji je predmetom ulaganja a koji se smatra izdvojenom cjelinom promatrati kao takvu onda, i samo onda ako je ispunjen sljedeći uvjet:

točno utvrđena imovina subjekta koji je predmetom ulaganja (te s tim povezana eventualna kreditna osiguranja) jedini je izvor plaćanja točno utvrđenih obveza ili točno utvrđenih udjela u subjektu koji je predmetom ulaganja. Osobe koje nemaju točno utvrđenu obvezu, nemaju ni prava niti obveze po pitanju točno utvrđene imovine, kao ni po osnovi ostatka novčanih tokova po toj imovini. Gledano suštinski, preostali dio subjekta koji je predmetom ulaganja ne smije koristiti nikakav prinos po točno utvrđenoj imovini cjeline koja se smatra izdvojenom i ni jedna obveza cjeline koja se smatra izdvojenom ne može se platiti iz imovine preostalog dijela subjekta koji je predmetom ulaganja. Dakle, stanje stvari upućuje na to da su sve imovine, sve obveze i sav kapital cjeline koja se smatra izdvojenom izdvojeni iz subjekta koji je predmetom ulaganja kao cjeline. Takav subjekt koji se smatra izdvojenim često se naziva silosom.

B.78 Kad je uvjet iz točke B77. ispunjen, ulagatelj je dužan utvrditi one poslove koji bitno utječu na povrat cjeline koja se smatra izdvojenom i način na koji se oni vode da bi mogao ocijeniti ima li moć raspolaganja u tom dijelu subjekta koji je predmetom ulaganja. U ocjenjivanju kontrole nad cjelinom koja se smatra izdvojenom, ulagatelj je također dužan razmotriti da li je izložen varijabilnom prinosu temeljem svog sudjelovanja u njoj, odnosno da li ima prava na varijabilni prinos cjeline koja se smatra izdvojenom i mogućnost koristiti svoju moć raspolaganja tim dijelom subjekta koji je predmetom ulaganja na način koji utječe na visinu ulagateljevog prinosa.

B.79 Ako ulagatelj kontrolira cjelinu koja se smatra izdvojenom, dužan je konsolidirati taj dio subjekta koji je predmetom ulaganja. U tom slučaju, ostale osobe taj dio subjekta koji je predmetom ulaganja isključuju iz postupka utvrđivanja kontrole nad tim subjektom i isključuju ga iz konsolidacije.

Trajnost utvrđenja

B.80 Ulagatelj je dužan ponovno procijeniti da li ima kontrolu ako činjenice i okolnosti ukazuju na to da je došlo do promjene jednog ili više od triju elemenata kontrole navedenih u točki 7.

B.81 Ako je došlo do promjene u načinu na koji je moguće iskoristiti moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja, promjena se mora uzeti u obzir kroz način na koji ulagatelj procjenjuje svoju moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja. Primjerice, promjene prava odlučivanja mogu značiti da se relevantni poslovi više ne vode putem glasačkih prava nego drugim sporazumima, kao što su ugovori, koji drugoj osobi, odnosno drugim osobama daju sadašnju sposobnost vođenja relevantnih poslova.

B.82 Moguć je događaj kojim će ulagatelj izgubiti ili dobiti moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja, a da sam ulagatelj neće sudjelovati u tom događaju. Primjerice, ulagatelj može steći moć raspolaganja subjektom koji je predmetom ulaganja zbog isteka prava odlučivanja koje je ranije imala druga osoba ili više njih i koja su ulagatelja sprječavala da ima kontrolu nad tim subjektom.

B.83 Ulagatelj također uzima u obzir promjene koje utječu na njegovu izloženost prema varijabilnim prinosima po osnovi njegovog sudjelovanja u subjektu koji je predmetom ulaganja, odnosno na njegova prava na njih. Primjerice, ulagatelj koji ima moć raspolaganja u subjektu koji je predmetom ulaganja može izgubiti kontrolu nad tim subjektom ako prestane imati pravo na primitak prinosa ili prestane biti izložen obvezama jer u tom slučaju ne bi ispunjavao uvjet iz točke 7.b) (npr. u slučaju prestanka ugovora o isplati naknade za uspješnost).

B.84 Ulagatelj je dužan razmotriti da li se promijenila njegova procjena da nastupa kao agent ili principal. Promjene odnosa između ulagatelja i drugih osoba gledano u cjelini mogu značiti da ulagatelj više ne nastupa kao agent, iako je ranije to bio slučaj, i obrnuto. Primjerice, ako dođe do promjene prava ulagatelja ili drugih osoba, ulagatelj je dužan preispitati svoj status principala, odnosno agenta.

B.85 Ulagateljeva prvobitna procjena kontrole ili statusa kao principala ili agenta ne bi se promijenila jednostavno zato što je došlo do promjene tržišnih uvjeta (npr. promjena prinosa subjekta koji je predmetom ulaganja uvjetovana uvjetima na tržištu), osim ako takvom promjenom ne bi došlo do promjene jednog ili više od triju elemenata kontrole iz točke 7. ili odnosa između principala i agenta gledano u cjelini.

RAČUNOVODSTVENI ZAHTJEVI

Postupci konsolidacije

B.86 U konsolidiranim financijskim izvještajima:

a) objedinjavaju se slične stavke aktive, pasive, prihoda, rashoda i novčanih tokova matice s onima njegovih ovisnih subjekata

b) sravnjuju se (tj. eliminiraju) knjigovodstvene vrijednosti ulaganja matice u svakom ovisnom subjektu te udjela matice u kapitalu svakog ovisnog subjekta (MSFI 3 razjašnjava način obračunavanja s tim povezanog goodwilla)

c) potpuno se eliminiraju stavke aktive i pasive, prihoda i rashoda te novčanih tokova po transakcijama između subjekata unutar grupe (dobici i gubici iz unutargrupnih transakcija koji ulaze u aktivu, kao što su zalihe i osnovna sredstva, eliminiraju se u cijelosti). Unutargrupni gubici mogu ukazivati na smanjenu vrijednost koju bi trebalo iskazati u konsolidiranim financijskim izvještajima. Na privremene razlike koje proizlaze iz eliminacije dobiti i gubitaka iz unutargrupnih transakcija primjenjuje se MRS 12 »Porezi na dobit«.

Jedinstvene računovodstvene politike

B.87 Ako član grupe primjenjuje računovodstvene politike koje se razlikuju od onih korištenih u konsolidiranim financijskim izvještajima za slične transakcije i događaje u sličnim okolnostima, potrebno je u pripremi konsolidiranih financijskih izvještaja provesti primjerena usklađenja u financijskim izvještajima toga člana grupe da bi se zajamčila sukladnost s računovodstvenim politikama grupe.

Mjerenje

B88. Subjekt stavke prihoda i rashoda ovisnog subjekta uvrštava u konsolidirane financijske izvještaje od datuma na koji je stekao kontrolu nad ovisnim subjektom do datuma na koji ga je prestao kontrolirati. Prihodi i rashodi ovisnog subjekta temelje se na iznosima imovine i obveza priznatih u konsolidiranim financijskim izvještajima na datum stjecanja. Primjerice, trošak amortizacije priznat u konsolidiranom izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti kao rashod nakon datuma stjecanja zasniva se na fer vrijednosti povezane imovine koja se amortizira i koja je iskazana u konsolidiranim financijskim izvještajima na datum stjecanja.

Potencijalna glasačka prava

B.89 Kad postoje potencijalna glasačka prava ili druge izvedenice koje sadrže potencijalna glasačka prava, udio dobiti ili gubitka te promjena vlasničke glavnice koji se odnosi na maticu i na nekontrolirajuće udjele se u pripremi konsolidiranih financijskih izvještaja utvrđuju isključivo na temelju postojećih vlasničkih udjela i ne odražavaju mogućnost primjene ili konverzije potencijalnih glasačkih prava i drugih izvedenica, osim kod primjene točke B90.

B.90 U nekim okolnostima subjekt ima postojeći vlasnički udjel temeljem transakcije temeljem koja mu je u sadašnjosti omogućila prinos povezan s vlasničkim udjelom. U takvim okolnostima se dio koji pripada matici i dio koji pripada nekontrolirajućim udjelima u pripremi konsolidiranih financijskih izvještaja utvrđuje uzimajući u obzir mogućnost primjene potencijalnih glasačkih prava i korištenja drugih izvedenica po kojima je subjektu u sadašnjosti dostupan prinos.

B.91 MSFI 9 ne primjenjuje se na udjele u ovisnim subjektima koji se konsolidiraju. Kad je prinos po osnovi vlasničkog udjela u ovisnom subjektu dostupan u sadašnjosti s osnove instrumenata koji sadrže potencijalna glasačka prava, na te instrumente se ne primjenjuju zahtjevi MSFI-ja 9. U svim drugim slučajevima se instrumenti koji sadrže potencijalna glasačka prava u ovisnom subjektu obračunavaju sukladno MSFI-ju 9.

Izvještajni datum

B.92 Financijski izvještaji matice i njenih ovisnih subjekata koji se koriste u izradi konsolidiranih financijskih izvještaja obvezno nose isti izvještajni datum. Kad se kraj izvještajnog razdoblja matice razlikuje od kraja izvještajnog razdoblja ovisnog subjekta, ovisni subjekt za potrebe konsolidacije priprema dodatne financijske informacije s datumom financijskih izvještaja matice da bi matica bila u mogućnosti konsolidirati financijske informacije ovisnog subjekta, osim ako to nije izvedivo.

B.93 Ako je to neizvedivo, matica je dužna financijske informacije ovisnog subjekta konsolidirati koristeći najnovije financijske izvještaje ovisnog subjekta, usklađene na način da odražavaju učinke značajnih transakcija ili događaja između datuma financijskih izvještaja ovisnog subjekta i datuma konsolidiranih financijskih izvještaja. U svakom slučaju, razlika između datuma financijskih izvještaja ovisnog subjekta i datuma konsolidiranih financijskih izvještaja ne smije biti duža od tri mjeseca i duljini izvještajnog razdoblja, kao i eventualne razlike između datuma financijskih izvještaja trebaju biti jednake iz razdoblja u razdoblje.

Nekontrolirajući udjeli

B.94 Subjekt je dužan dobit ili gubitak te svaku komponentu ostale sveobuhvatne dobiti razdvojiti na dio koji pripada vlasnicima matice i dio koji pripada vlasnicima nekontrolirajućih udjela. Ukupna sveobuhvatna dobit ovisnih subjekata također se pripisuje vlasnicima matice i vlasnicima nekontrolirajućih udjela, čak i ako to ima za posljedicu negativan saldo dijela koji se odnosi na nekontrolirajuće udjele.

B.95 Ovisni subjekt koji ima izdane kumulativne povlaštene dionice koje su razvrstane u vlasničku glavnicu i drže ih vlasnici nekontrolirajućih udjela, dužan je svoju dobit, odnosno svoj gubitak izračunati nakon usklađenja dividende po tim dionicama, neovisno o tome je li dividenda objavljena ili ne.

Promjene udjela koje drže vlasnici nekontrolirajućih udjela

B.96 Kod promjene udjela u vlasničkoj glavnici koji pripada vlasnicima nekontrolirajućih udjela, subjekt je dužan knjigovodstvenu vrijednost kontrolnog i nekontrolirajućeg udjela uskladiti na način da prikaže promjene njihovih relativnih udjela u ovisnom društvu. Subjekt je dužan svaku razliku između iznosa za koji su usklađeni nekontrolirajući udjeli i fer vrijednosti plaćene ili primljene naknade iskazati izravno u vlasničku glavnicu i pripisati je vlasnicima matice.

Gubitak kontrole

B.97 Matica može izgubiti kontrolu nad ovisnim društvom u dvama poslovima ili više poslova (transakcija). No, ponekad će okolnosti ukazati na to da veći broj poslova treba obračunati kao jednu transakciju. U utvrđivanju da li poslove obračunati kao jednu transakciju, matica je dužna uzeti u obzir sve uvjete svih poslova i njihove ekonomske učinke. Jedna ili više niže navedenih situacija ukazuju na to da bi matica trebala više poslova obračunati kao jednu transakciju:

a) poslovi su zaključeni u isto vrijeme ili razmatrajući jedan drugoga

b) sačinjavaju jednu transakciju namijenjenu postizanju općeg gospodarskog učinka

c) nastanak jednog posla ovisi o nastanku barem jednog od drugih poslova

d) jedan posao promatran sam za sebe nije ekonomski opravdan, ali je ekonomski opravdan kad se razmatra zajedno s drugim poslovima. Primjer za to je kad je prilikom otuđenja cijena dionice utvrđena ispod tržišne cijene i razlika se naknađuje kasnijim otuđenjem po cijeni iznad tržišne.

B.98 Ako matica izgubi kontrolu nad ovisnim subjektom, dužna je:

a) prestati priznavati, tj isknjižiti:

(i) imovinu, zajedno s eventualnim goodwillom, i obveze ovisnog društva u njihovim knjigovodstvenim vrijednostima na datum gubitka kontrole i

(ii) knjigovodstvenu vrijednost nekontrolirajućih udjela u bivšem ovisnom društvu na datum gubitka kontrole (što uključuje sve komponente ostale sveobuhvatne dobiti koje pripadaju tim udjelima)

b) priznati:

(i) fer vrijednost eventualne naknade primljene u transakciji, događaju ili stjecajem okolnosti koji su doveli do gubitka kontrole

(ii) podjelu dionica ako transakcija, događaj ili okolnosti koji su doveli do gubitka kontrole obuhvaćaju podjelu dionica ovisnog subjekta vlasnicima u njihovom svojstvu vlasnika i

(iii) eventualno zadržani udjel u bivšem ovisnom subjektu po njegovoj fer vrijednosti na datum gubitka kontrole.

c) iznose iskazane po osnovi opisanoj u točki B99. u sklopu ostale sveobuhvatne dobiti koji se odnose na ovisni subjekt, prenijeti u dobit i gubitak ili izravno na vlasničku glavnicu ako to propisuju drugi MSFI-jevi.

d) sve s tim povezane razlike obračunate kao dobit ili gubitak uračunati u dobit i gubitak koji pripada matici.

B.99 Ako matica izgubi kontrolu nad ovisnim subjektom, dužna je sve iznose prethodno iskazane u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u vezi s tim ovisnim društvom obračunati po istoj osnovi koja bi vrijedila da je matica izravno prodala povezanu imovinu ili povezane obveze. Prema tome, kad bi se dobit, odnosno gubitak ranije iskazan u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti reklasificirao u dobit, odnosno gubitak od otuđenja povezane imovine ili povezanih obveza, matica je dužna tu dobit, odnosno taj gubitak prenijeti (kao reklasifikacijsku uskladu) s vlasničke glavnice u dobit i gubitak kad izgubi kontrolu u ovisnom subjektu. Ako bi se višak nastao revalorizacijom koji je prethodno bio iskazan u sklopu ostale sveobuhvatne dobiti otuđenjem imovine prenio izravno na zadržanu dobit u sklopu vlasničke glavnice, matica je dužna, kad izgubi kontrolu nad ovisnim društvom, višak nastao revalorizacijom prenijeti izravno na zadržanu dobit.

DODATAK C

DATUM STUPANJA NA SNAGU I PRIJELAZNE ODREDBE

Ovaj dodatak je sastavni dio ovoga MSFI-ja i ima jednaku važnost kao i drugi njegovi dijelovi.

DATUM STUPANJA NA SNAGU

C.1 Subjekti su dužni ovaj MSFI primijeniti na godišnja razdoblja koja započinju na dan ili nakon 1. siječnja 2013. godine. Dopuštena je ranija primjena. Subjekt koji ovaj MSFI primijeni na neki raniji datum, dužan je tu činjenicu objaviti te istovremeno primijeniti MSFI 11, MSFI 12, MRS 27 »Nekonsolidirani financijski izvještaji« i MRS 28 (s izmjenama i dopunama iz 2011.).

PRIJELAZNE ODREDBE

C.2 Subjekt je dužan ovaj MSFI primijeniti retrospektivno sukladno MRS-u 8 »Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške«, osim kako je utvrđeno u točkama C3. – C6.

C.3 Kod prve primjene ovoga MSFI-ja subjekt nije dužan uskladiti način obračunavanja svog sudjelovanja, bilo u:

a) subjektima koji su ranije konsolidirani sukladno MRS-u 27 »Konsolidirani i odvojeni financijski izvještaji« i SIC-u 12 »Konsolidacija – subjekti posebne namjene« i koji se sukladno ovome MSFI-ju nastavljaju konsolidirati, bilo u

b) subjektima koji ranije nisu bili konsolidirani sukladno MRS-u 27 i SIC-u 12 i koji se sukladno ovome MSFI-ju i dalje ne konsolidiraju.

C.4 Kad prvom primjenom ovoga MSFI-ja dolazi do konsolidacije subjekta koji je predmetom ulaganja i koji ranije nije bio konsolidiran sukladno MRS-u 27 i SIC-u 12, ulagatelj je dužan:

a) ako je taj subjekt poslovna jedinica (kako je definirana u MSFI-ju 3), imovinu, obveze i nekontrolirajuće udjele u ranije nekonsolidiranom subjektu koji je predmetom ulaganja mjeriti na datum prve primjene kao da je subjekt bio konsolidiran (i da se, prema tome, primjenjivalo računovodstvo stjecanja sukladno MSFI-ju 3) od datuma na koji je ulagatelj stekao kontrolu nad tim subjektom prema kriterijima ovoga MSFI-ja.

b) ako taj subjekt nije poslovna jedinica (kako je definirana u MSFI-ju 3), imovinu, obveze i nekontrolirajuće udjele u ranije nekonosolidiranom subjektu koji je predmetom ulaganja mjeriti na datum prve primjene kao da je subjekt bio konsolidiran (primjenom metode stjecanja kako je opisana u MSFI-ju 3, bez priznavanja goodwilla za taj subjekt) od datuma na koji je ulagatelj stekao kontrolu nad tim subjektom prema kriterijima ovoga MSFI-ja. Svaka razlika između iznosa imovine, obveza i nekontrolirajućeg udjela i prethodne knjigovodstvene vrijednosti ulagateljevog sudjelovanja u subjektu koji je predmetom ulaganja obvezno se iskazuje kao odgovarajuće usklađenje početnog stanja vlasničke glavnice.

c) ako mjerenje imovine, obveza i nekontrolirajućih udjela subjekta koji je predmetom ulaganja sukladno podtočkama a) ili b) nije izvedivo (kako je to definirano u MRS-u 8), ulagatelj je dužan:

(i) ako je subjekt koji je predmetom ulaganja poslovna jedinica, primijeniti zahtjeve MSFI-ja 3. Za pretpostavljeni datum stjecanja uzima se početak najranijeg razdoblja na koje je MSFI-3 izvedivo primijeniti, što može biti i tekuće razdoblje.

(ii) ako subjekt koji je predmetom ulaganja nije poslovna jedinica, primijeniti metodu stjecanja opisanu u MSFI-ju 3, bez priznavanja goodwilla za subjekt koji je predmetom ulaganja na pretpostavljeni datum stjecanja. Za pretpostavljeni datum stjecanja uzima se početak najranijeg razdoblja na koje je izvedivo primijeniti ovu točku, što može biti i tekuće razdoblje.

Ulagatelj je dužan svu razliku između iznosa imovine, obveza i nekontrolirajućih udjela priznati s pretpostavljenim datumom stjecanja i prethodno priznatih iznosa po osnovi svog sudjelovanja priznati kao usklađenje vlasničke glavnice za to razdoblje. Nadalje, ulagatelj je dužan navesti usporedne informacije i objaviti informacije propisane MRS-om 8.

C.5 Kad uslijed prve primjene ovoga MSFi-ja ulagatelj više ne konsolidira neki subjekt koji je predmetom ulaganja i koji je ranije bio konsolidiran sukladno MRS-u 27 (izmijenjenom i dopunjenom 2008.) i SIC-u 12, dužan je udjel koji je zadržao u tome subjektu na datum prve primjene mjeriti u iznosu koji bi bio izmjeren da su zahtjevi iz ovoga MSFI-ja bili na snazi kad je postao sudionikom toga subjekta ili kad je izgubio kontrolu nad njim. Ako mjerenje zadržanog udjela nije izvedivo (prema definiciji iz MRS-a 8), ulagatelj je dužan primijeniti zahtjeve ovoga MSFI-ja koji se tiču obračunavanja gubitka kontrole s početkom najranijeg razdoblja na koje je primjena ovoga MSFI-ja izvediva, što može biti i tekuće razdoblje. Ulagatelj je dužan svaku razliku između ranije priznatih iznosa imovine, obveza i nekontrolirajućih udjela i knjigovodstvene vrijednosti svog sudjelovanja u subjektu koji je predmetom ulaganja priznati kao usklađenje vlasničke glavnice za to razdoblje. Nadalje, ulagatelj je dužan navesti usporedne informacije i objaviti informacije propisane MRS-om 8.

C.6 Točke 23., 25., B94. i B96. – B99. sačinjavale su izmjene i dopune MRS-a 27 iz 2008. godine koje su prenesene u MSFI 10. Subjekti su dužni, osim kad primjenjuju točku C3, zahtjeve iz navedenih točaka primijeniti na sljedeći način:

a) ne smiju prepravljati raspodjelu dobiti ili gubitka u izvještajnim razdobljima prije prve primjene izmjena i dopuna u točki B94.

b) zahtjevi iz točke 23. i točke B96. koji se tiču obračunavanja promjena vlasničkih udjela u ovisnom subjektu nakon stjecanja kontrole ne primjenjuju se na promjene nastale prije nego što je subjekt izmjene i dopune prvi put primijenio

c) subjekt ne smije prepravljati knjigovodstveni iznos ulaganja u bivši ovisni subjekt ako je kontrolu izgubio prije prve primjene izmjena i dopuna u točki 25. i točkama B97. – B99. Nadalje, subjekt ne smije ponovno izračunavati dobit ili gubitak s naslova gubitka kontrole nad ovisnim subjektom prije prve primjene izmjena i dopuna u točki 25. i točkama B97. – B99.

Pozivanje na MSFI 9

C.7 Subjekt koji primijeni ovaj MSFI, ali još ne primjenjuje MSFI 9, svako pozivanje u ovome MSFI-ju na MSFI 9 treba čitati kao pozivanje na MRS 39 »Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje«.

POVLAČENJE DRUGIH MSFI-jeva

C.8 Ovaj MSFI zamjenjuje zahtjeve iz MRS-a 27 (s izmjenama i dopunama iz 2008.) koji se odnose na konsolidirane financijske izvještaje.

C.9 Ovaj MSFI također zamjenjuje SIC 12 »Konsolidacija – subjekti posebne namjene«.

DODATAK D

IZMJENE I DOPUNE DRUGIH MSFI-jeva

U ovome dodatku navedene su izmjene i dopune drugih MSFI-jeva koje su posljedica OMRS-ovog donošenja ovoga MSFI-ja. Subjekti su dužni navedene izmjene i dopune primijeniti na godišnja razdoblja koja započinju na dan ili nakon 1. siječnja 2013. godine. Subjekt koji ovaj MSFI primijeni na neko ranije razdoblje, dužan je na to razdoblje primijeniti i ove izmjene i dopune. Točke koje sadrže izmjene i dopune prikazane su podcrtavanjem novog teksta i precrtavanjem brisanog teksta.

MSFI 1 »Prva primjena Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja«

Dodaje se točka 39.I koja glasi:

»39.I MSFI-jem 10 »Konsolidirani financijski izvještaji« i MSFI-jem 11 »Zajednički poslovi«, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 31., B7, C1., D1., D14. i D15. i dodana je točka D31. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 11.«

U Dodatku B mijenja se točka B7. i glasi:

»B.7 Primjenitelj MSFI-jeva prvi put dužan je sljedeće zahtjeve MSFI-ja 10 primijeniti prospektivno od datuma prelaska na MSFI-jeve:

a) zahtjev iz točke B94. koji nalaže da se ukupna sveobuhvatna dobit pripiše vlasnicima matice i vlasnicima nekontrolirajućih udjela, čak i ako time nastaje negativan saldo nekontrolirajućih udjela

b) zahtjeve iz točaka 23. i B93. koji nalažu da se obračunaju promjene vlasničkog udjela matice u ovisnom subjektu koje nemaju za posljedicu gubitak kontrole i

c) zahtjeve iz točaka B97. – B99. koji nalažu da se obračuna gubitak kontrole nad ovisnim subjektom i s tim povezane zahtjeve iz točke 8A. MSFI-ja 5 »Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i obustavljene aktivnosti«.

Međutim, ako subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-jeve odluči MSFI 3 retroaktivno primijeniti na prethodna poslovna spajanja, dužan je, sukladno točki C1. ovoga MSFI-ja, primijeniti i MSFI 10.«

U Dodatku C mijenja se točka C.1 i glasi:

»C.1 Primjenitelj MSFI-jeva po prvi put može odlučiti da ne primijeni MSFI 3 retroaktivno na prethodna poslovna spajanja (poslovna spajanja prije datuma prijelaza na MSFI-jeve.). Ipak, ako subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-jeve prepravlja bilo koje poslovno spajanje radi sukladnosti s MSFI-jem 3, dužan je prepraviti sva kasnija poslovna spajanja, kao i primijeniti MSFI 10 od istog datuma. Primjerice, ako primjenitelj MSFI-jeva po prvi put odluči prepraviti poslovno spajanje koje se dogodilo nakon 30. lipnja 20X6. godine, dužan je prepraviti sva poslovna spajanja koja su se dogodila od 30. lipnja 20X6. godine do datuma prelaska na MSFI-jeve i MSFI 10 primijeniti od 30. lipnja 20X6. godine.«

MSFI 2 »Plaćanja temeljena na dionicama«

Dodaje se točka 63.A koja glasi:

»63.A MSFI-jem 10 »Konsolidirani financijski izvještaji« i MSFI-jem 11, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjeni su i dopunjeni točka 5. i Dodatak A. Subjekt je navedene izmjene i dopune dužan primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 11.«

U Dodatku A mijenja se fusnota uz definiciju plaćanja temeljenih na dionicama i glasi:

»* Grupa je Dodatku A MSFI-ja 10 »Konsolidirani financijski izvještaji« definirana kao »matica i njeni ovisni subjekti« sa stajališta krajnje matice izvještajnog subjekta.«

MSFI 3 »Poslovna spajanja«

Točka 7. mijenja se i glasi:

»7. Za utvrđivanje stjecatelja – subjekta koji stječe kontrolu nad nekim drugim subjektom, tj. stečenikom, obvezno se koriste upute iz MSFI-ja 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«. Ako je došlo do poslovnog spajanja, ali iz primjene smjernica iz MSFI-ja 10 nije jasno koji je od subjekata koji su se spojili stjecatelj, razmatraju se čimbenici iz točaka B14. – B18.«

Dodaje se točka 64.E koja glasi:

»64.E MSFI-jem 10, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjeni su i dopunjeni točke 7., B13., B63.e) i Dodatak A. Subjekt je navedene izmjene i dopune dužan primijeniti kad primijeni MSFI 10.«

U Dodatku A briše se definicija kontrole.

U Dodatku B točka B.13 mijenja se i glasi:

»B.13 Za utvrđivanje stjecatelja – subjekta koji stječe kontrolu nad nekim drugim subjektom, tj. stečenikom, obvezno se koriste upute iz MSFI-ja 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«. Ako je došlo do poslovnog spajanja, ali iz primjene smjernica iz MSFI-ja 10 nije jasno koji je od subjekata koji su se spojili stjecatelj, razmatraju se čimbenici iz točaka B14. – B18.

U točki B.63 podtočka e) mijenja se i glasi:

»e) MSFI 10, koji sadrži upute o načinu obračunavanja promjena vlasničkog udjela matice u ovisnom društvu nakon stjecanja kontrole.«

MSFI 7 »Financijski instrumenti: objavljivanje«

Točka 3.a) mijenja se i glasi:

»3. Ovaj standard dužni su primjenjivati svi subjekti na sve vrste financijskih instrumenata, izuzev:

a) na udjele u ovisnim subjektima, pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima koji se obračunavaju u skladu s MSFI-jem 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«, MRS-om 27 »Nekonsolidirani financijski izvještaji« ili MRS-om 28 »Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima«. Međutim, MRS 27, odnosno MRS 28 dopuštaju subjektu da u nekim slučajevima obračuna udjel u ovisnom subjektu, pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu u skladu s MRS-om 39; ako je to slučaj, ...«

Dodaje se točka 44.O koja glasi:

»44.O MSFI-jem 11 »Zajednički poslovi«, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjena je i dopunjena točka 3. Subjekt je dužan navedenu izmjenu i dopunu primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 11.«

MSFI 9 »Financijski instrumenti« (izdan u studenome 2009.)

Dodaje se točka 8.1.2. koja glasi:

»8.1.2 MSFI-jem 10 »Konsolidirani financijski izvještaji« i MSFI-jem 11 »Zajednički poslovi«, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjena je i dopunjena točka C8. i brisani su naslov iznad točke C.18 i točke C18. – C23. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 11.«

U Dodatku C točke C.18 i C.19 i naslovi iznad njih brišu se.

U Dodatku C točka C.83 mijenja se i glasi:

»C.83 Ovaj standard dužni su primjenjivati svi subjekti na sve vrste financijskih instrumenata, izuzev:

a) na udjele u ovisnim subjektima, pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima koji se obračunavaju u skladu s MSFI-jem 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«, MRS-om 27 »Nekonsolidirani financijski izvještaji« ili MRS-om 28 »Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima«. Međutim, MRS 27, odnosno MRS 28 dopuštaju subjektu da u nekim slučajevima obračuna udjel u ovisnom subjektu, pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu u skladu s MRS-om 39 i MSFI-jem 9; ako je to slučaj, ...«

MSFI 9 »Financijski instrumenti« (izdan u listopadu 2010.)

Točka 3.2.1. mijenja se i glasi:

»3.2.1. Točke 3.2.2 – 3.2.9, B3.1.1, B3.1.2 i B3.2.1 – B3.2.17 se u konsolidiranim financijskim izvještajima primjenjuju na razini konsolidacije. Prema tome, subjekt prvo konsolidira sve svoje ovisne subjekte sukladno MSFI-ju 10 »Konsolidirani financijski izvještaji« i zatim navedene točke primjenjuje na tako nastalu grupu.«

Dodaje se točka 7.1.2. koja glasi:

»7.1.2 MSFI-jem 10 i MSFI-jem 11 »Zajednički poslovi«, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točka 3.2.1., B3.2.1. –
B3.2.3, B4.3.12.c), B5.7.15, C11. i C30. i brisane točke C23. – C28. i pripadajući naslovi. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 11.«

U Dodatku B u točki B3.2.1. briše se ‘(uključujući svaki SPN)’ u prvoj kućici dijagrama.

U Dodatku B točke B3.2.2. i B3.2.3. mijenjaju se i glase:

»B3.2.2. Situacija opisana u točki 3.2.4.b) (kad subjekt zadržava ugovorna prava na primitak novčanih priljeva od financijske imovine, ali preuzima ugovornu obvezu isplaćivanja novca prema jednom ili više primatelja) nastaje kad je subjekt, primjerice, trust i izdaje ulagateljima stvarne interese u financijskoj imovini koju ima u vlasništvu i servisira je. U tom slučaju, navedena financijska imovina može se prestati priznavati ako su ispunjeni uvjeti iz točaka 3.2.5. i 3.2.6.

B3.2.3. U primjeni točke 3.2.5., subjekt bi, primjerice, mogao biti izdavatelj financijske imovine ili grupa koja obuhvaća ovisni subjekt koji je stekao tu financijsku imovinu i novčane priljeve prenosi nepovezanim trećim ulagateljima.«

U točki B5.7.15. podtočka b) mijenja se i glasi:

»b) obveze strukturiranog subjekta sa sljedećim obilježjima. Subjekt je pravno samostalan, tako da je imovina u subjektu izdvojena isključivo u korist njegovih ulagatelja, čak i u slučaju stečaja. Subjekt ne ulazi ni u kakve druge transakcije i imovina u subjektu ne može se opteretiti hipotekom. Iznosi postaju plativi ulagateljima subjekta samo ako izdvojena imovina stvara novčane tokove. Prema tome, …«

U Dodatku C točka C.11 mijenja se i glasi:

»C.11 3. Ovaj standard dužni su primjenjivati svi subjekti na sve vrste financijskih instrumenata, izuzev:

»a) na udjele u ovisnim subjektima, pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima koji se obračunavaju u skladu s MSFI-jem 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«, MRS-om 27 »Nekonsolidirani financijski izvještaji« ili MRS-om 28 »Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima«. Međutim, MRS 27, odnosno MRS 28 dopuštaju subjektu da u nekim slučajevima obračuna udjel u ovisnom subjektu, pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu u skladu s MSFI-jem 9; ako je to slučaj, ...«

U Dodatku C naslov iznad točke C.23 i točka C.23 te točka C.24 brišu se.

U Dodatku C točka C.30 mijenja se i glasi:

»C.30 4. Ovaj standard dužni su primjenjivati svi subjekti na sve vrste financijskih instrumenata, izuzev:

a) na udjele u ovisnim subjektima, pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima koji se obračunavaju u skladu s MSFI-jem 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«, MRS-om 27 »Nekonsolidirani financijski izvještaji« ili MRS-om 28 »Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima«. Međutim, MRS 27, odnosno MRS 28 dopuštaju subjektu da u nekim slučajevima obračuna udjel u ovisnom subjektu, pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu u skladu s MSFI-jem 9; ako je to slučaj, ...«

MRS 1 »Prezentiranje financijskih izvještaja«

Točka 4. mijenja se i glasi:

»4. Standard se ne odnosi na strukturu i sadržaj skraćenih financijskih izvještaja za razdoblja tijekom godine koji su sastavljeni u skladu s MRS-om 34 »Financijsko izvještavanje za razdoblja tijekom godine«. Međutim, na njih se primjenjuju točke 15. do 35. Ovaj se standard jednako primjenjuje na sve subjekte, uključujući i subjekte koji prezentiraju konsolidirane financijske izvještaje sukladno MSFI-ju 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«, i subjekte koji prezentiraju nekonsolidirane financijske izvještaje kako je to određeno MRS-om 27 »Nekonsolidirani financijski izvještaji«.«

Točka 123. mijenja se i glasi:

»123. U postupku primjene računovodstvenih politika poslovnog subjekta, uprava daje mnoge prosudbe, pored onih koje uključuju procjene, koje mogu znatno utjecati na iznose iskazane u financijskim izvještajima. Primjerice, uprava prosuđuje pri utvrđivanju:

a) …

b) kada gotovo svi važni rizici i koristi od vlasništva financijske imovine ili iznajmljene imovine prelaze na druge subjekte i

c) je li neka prodaja proizvoda u biti financijski aranžman, te stoga ne stvara prihod.

d) [briše se] «

Dodaje se točka 139.H koja glasi:

»139.H MSFI-jem 10 i MSFI-jem 12, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 4., 119., 123. i 124. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 12.«

MRS 7 »Izvještaj o novčanim tokovima«

Točka 42.B mijenja se i glasi:

»42.B Promjena vlasničkog udjela u ovisnom subjektu koja nema za posljedicu gubitak kontrole, kao što je kasnija kupnja ili prodaja vlasničkih instrumenata ovisnog subjekta od strane matice, obračunavaju se kao transakcije kapitalom (v. MSFI 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«). Prema tome, ...«

Dodaje se točka 57. koja glasi:

»57. MSFI-jem 10 i MSFI-jem 11 »Zajednički poslovi«, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 37., 38. i 42.B i brisana je točka 50.b). Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 11.«

MRS 21 »Učinci promjena tečaja stranih valuta«

Točke 19., 45., 46. mijenjaju se i glase:

»19. Ovaj standard također dopušta samostalnom subjektu koji sastavlja financijske izvještaje ili subjektu koji sastavlja nekonsolidirane financijske izvještaje sukladno MRS-u 27 »Nekonsolidirani financijski izvještaji« da svoje financijske izvještaje prezentira u bilo kojoj valuti (ili valutama). Ako se ...

45. Rezultati i financijski položaj inozemnog dijela poslovanja objedinjavaju se s onima izvještajnog subjekta uobičajenim postupcima konsolidacije, kao što je eliminacija unutargrupnih stanja i transakcija ovisnog subjekta (v. MSFI 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«). Međutim, ...

46. Kada se financijski izvještaji inozemnog dijela poslovanja izrađuju na datum koji se razlikuje od datuma izvještajnog subjekta, inozemni dio poslovanja obično sastavlja dodatne izvještaje na isti datum na koji izvještajni subjekt izrađuje svoje financijske izvještaje. Kad to nije slučaj, MSFI 10 dopušta primjenu različitog datuma izvještavanja, uz uvjet da razlika nije veća od tri mjeseca i da su provedena usklađenja za sve učinke značajnih transakcija ili drugih događaja nastalih između različitih izvještajnih datuma. U tom slučaju, imovina i obveze inozemnog dijela poslovanja preračunavaju se po tečaju važećem na datum izvještaja o financijskom položaju inozemnog dijela poslovanja. Usklađenja po osnovi značajnih promjena valutnih tečajeva do kraja izvještajnog razdoblja izvještajnog subjekta provode se sukladno MSFI-ju 10. Isti ...«

Dodaje se točka 60.F koja glasi:

»60.F MSFI-jem 10 i MSFI-jem 11»Zajednički poslovi«, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 3.b), 8., 11., 18., 19., 33., 44. – 46. i 48A. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 11.«

MRS 24 »Objavljivanje povezanih osoba«

Točka 3. mijenja se i glasi:

»3. Standard nalaže da se u konsolidiranim i nekonsolidiranim financijskim izvještajima matice ili ulagatelja koji dijele kontrolu ili imaju značajan utjecaj u subjektu koji je predmetom ulaganja, objavljuju odnosi, transakcije i otvorene stavke iz odnosa s povezanim osobama, uključujući preuzete obveze, sukladno MSFI-ju 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«, odnosno MRS-u 27 »Nekonsolidirani financijski izvještaji«. Standard se također primjenjuje na pojedinačne financijske izvještaje.«

U točki 9. definicije kontrole, zajedničke kontrole i značajnog utjecaja brišu se.

U točki 9. dodaje se rečenica koja glasi:

»Pojmovi kontrole, zajedničke kontrole i značajnog utjecaja definirani su u MSFI-ju 10, MSFI-ju 11 »Zajednički poslovi« i MRS-u 28 »Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima« i u ovome se standardu koriste u značenju utvrđenom u tim standardima.«

Dodaje se točka 28.A koja glasi:

»28.A MSFI-jem 10, MSFI-jem 11»Zajednički poslovi« i MSFI-jem 12, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 3, 9., 11.b), 15., 19.b) i 19.e-) te točka 25. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 10, MSFI 11 i MSFI 12.«

MRS 27 »Konsolidirani i odvojeni financijski izvještaji«

U MRS-u 27 »Konsolidirani i odvojeni financijski izvještaji« brišu se zahtjevi koji se odnose na konsolidirane financijske izvještaje i prenose se, kad i gdje je to potrebno, u MSFI 10. Zahtjevi koji se tiču računovodstvenog iskazivanja i objavljivanja informacija u odvojenim financijskim izvještajima ostali su u sklopu MRS-a 27, njegov naslov promijenjen je u »Nekonsolidirani financijski izvještaji«, preostale točke su renumerirane, njegov djelokrug je prilagođen i provedene su druge redaktorske promjene. Zahtjevi koji se tiču računovodstvenog iskazivanja i objavljivanja informacija koji su ostali u sklopu MRS-a 27 (s izmjenama i dopunama iz 2011.) također su ažurirani prema uputama iz MSFI-ja 10, MSFI-ja 11, MSFI-ja 12 i MRS-a 28 (s izmjenama i dopunama iz 2011.). Poveznice s točkama MRS-a 27 (s izmjenama i dopunama iz 2008.) prikazane su u tablici podudarnosti priloženoj uz MRS-27 (s izmjenama i dopunama iz 2011.).

MRS 32 »Financijski instrumenti: prezentiranje«

Točka 4.a) mijenja se i glasi:

»4. Ovaj standard dužni su primjenjivati svi subjekti na sve vrste financijskih instrumenata, izuzev:

a) na udjele u ovisnim subjektima, pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima koji se obračunavaju u skladu s MSFI-jem 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«, MRS-om 27 »Nekonsolidirani financijski izvještaji« ili MRS-om 28 »Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima«. Međutim, MRS 27, odnosno MRS 28 dopuštaju subjektu da u nekim slučajevima obračuna udjel u ovisnom subjektu, pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu primjenom MRS-a 39 ...«

Dodaje se točka 97.I koja glasi:

»97.I MSFI-jem 10 i MSFI-jem 11, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 4.a) i VP29. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 11.«

U Dodatku se mijenja točka VP29. i glasi:

»VP29. Subjekt u konsolidiranim financijskim izvještajima prikazuje nekontrolirajuće udjele – tj. udjele drugih osoba u kapitalu i prihodima svojih ovisnih subjekata– sukladno MRS-u 1 i MSFI-ju 10. Prilikom …«

MRS 33 »Zarada po dionici«

Točka 4. mijenja se i glasi:

»4. Kad subjekt prezentira i konsolidirane i nekonsolidirane financijske izvještaje sastavljene sukladno MSFI-ju 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«, odnosno MRS-u 27 »Nekonsolidirani financijski izvještaji«, informacije za objavu sukladno ovome standardu treba prikazati samo na osnovi konsolidiranih informacija. Subjekt …«

Dodaje se točka 74.B koja glasi:

»74.B MSFI-jem 10 i MSFI-jem 11 »Zajednički poslovi«, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 4., 40. i A11. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 11.«

MRS 36 »Umanjenje imovine«

Točka 4.a) mijenja se i glasi:

»4. Ovaj se standard primjenjuje na financijsku imovinu klasificiranu kao:

a) ovisni subjekt, prema definiciji iz MSFI-ja 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«

Dodaje se točka 140.H koja glasi:

»140.H MSFI-jem 10 i MSFI-jem 11, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjeni su i dopunjeni točka 4., naslov iznad točke 12.h) i točka 12.h). Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 11.«

MRS 38 »Nematerijalna imovina«

Točka 3.e) mijenja se i glasi:

»3. Ako neki drugi standard propisuje računovodstveni postupak za određenu vrstu nematerijalne imovine, subjekt ga primjenjuje umjesto ovoga standarda. Primjerice, ovaj se standard ne primjenjuje na:

e) financijsku imovinu kako je definirana u MRS-u 32. Priznavanje i mjerenje neke financijske imovine obuhvaćeno je MSFI-jem 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«, MRS-om 27 »Nekonsolidirani financijski izvještaji« i MRS-om 28 »Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima«.«

Dodaje se točka 130.F koja glasi:

»130.F MSFI-jem 10 i MSFI-jem 11 »Zajednički poslovi«, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjena je i dopunjena točka 3.e). Subjekt je dužan navedenu izmjenu i dopunu primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 11.«

MRS 39 »Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje« (s izmjenama i dopunama iz listopada 2009.)

Točka 2.a) mijenja se i glasi:

»2. Ovaj standard dužni su primjenjivati svi subjekti na sve vrste financijskih instrumenata, izuzev:

a) na udjele u ovisnim subjektima, pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima koji se obračunavaju u skladu s MSFI-jem 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«, MRS-om 27 »Nekonsolidirani financijski izvještaji« ili MRS-om 28 »Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima«. Međutim, subjekti su dužni ovaj standard primijeniti na udjel u ovisnom subjektu, pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu koji se sukladno MRS-u 27, MRS-u 28, odnosno MRS-u 31 obračunavaju prema ovome standardu.«

Točka 15. mijenja se i glasi:

»15. Točke 16. – 23. te točke VP34. – VP52. se u konsolidiranim financijskim izvještajima primjenjuju na razini konsolidacije. Prema tome, subjekt prvo konsolidira sve svoje ovisne subjekte sukladno MSFI-ju 10 »Konsolidirani financijski izvještaji« i zatim na tako nastalu grupu primjenjuje točke 16. – 23. te točke VP34-VP52 Dodatka A.«

Dodaje se točka 103.P koja glasi:

»103.P MSFI-jem 10 i MSFI-jem 11 »Zajednički poslovi«, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 2.a), 15., VP3, VP36 – VP38 I VP41.a). Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 11.«

U Dodatku A u točki VP36 briše se ‘(uključujući svaki SPN)’ u prvoj kućici dijagrama.

U Dodatku A mijenjaju se točke VP37. i VP38. i glase:

»VP37. Situacija opisana u točki 18.b) (kad subjekt zadržava ugovorna prava na primitak novčanih priljeva od financijske imovine, ali preuzima ugovornu obvezu isplaćivanja novca prema jednom ili više primatelja) nastaje kad je subjekt, primjerice, trust i izdaje ulagateljima stvarne interese u financijskoj imovini koju ima u vlasništvu i servisira ju. U tom slučaju, navedena financijska imovina može se prestati priznavati ako su ispunjeni uvjeti iz točaka 19. i 20.

VP38. U primjeni točke 19., subjekt bi, primjerice, mogao biti izdavatelj financijske imovine ili grupa koja obuhvaća ovisni subjekt koji je stekao tu financijsku imovinu i novčane priljeve prenosi nepovezanim trećim ulagateljima.«

IFRIC 5 »Udjeli u fondovima za demontažu, uklanjanje, obnavljanje i sanaciju okoliša«

U »Referencama« briše se MRS 27 i MRS 31, MRS 28 se mijenja u MRS 28 »Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima« i dodaju se MSFI 10 »Konsolidirani financijski izvještaji« i MSFI 11 »Zajednički poslovi«.

Točka 8. mijenja se i glasi:

»8. Udjeličar je dužan utvrditi da li ima kontrolu, zajedničku kontrolu ili značajan utjecaj u fondu primjenom MSFI-ja 10, MSFI-ja 11 i MRS-a 28. Ako da, dužan je svoj udjel u fondu obračunati u skladu s navedenim standardima.«

Dodaje se točka 14.B koja glasi:

»14.B MSFI-jem 10 i MSFI-jem 11, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 8. i 9. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 11.«

IFRIC 17 »Raspodjela nenovčane imovine vlasnicima«

U Reference se dodaju riječi: »MSFI 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«.«

Točka 7. mijenja se i glasi:

»7. Sukladno točki 5., ovo tumačenje ne primjenjuje se kad subjekt raspodjeljuje neke svoje udjele u vlasništvu ovisnog subjekta, ali zadržava kontrolu u njemu. Subjekt koji raspodjeljuje imovinu i nakon toga priznaje nekontrolirajuće udjele u ovisnom subjektu, raspodjelu obračunava sukladno MSFI-ju 10.«

Dodaje se točka 19. koja glasi:

»19. MSFI-jem 10, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjena je i dopunjena točka 7. Subjekt je dužan navedenu izmjenu i dopunu primijeniti kad primjenjuje MSFI 10.«

Članak 8.

Iza dodanog Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 10 – Konsolidirani financijski izvještaji dodaje se Međunarodni standard financijskog izvještavanja 11 – Zajednički poslovi koji glasi:

»MEĐUNARODNI STANDARD FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVNJA 11

Zajednički poslovi

CILJ

1. Cilj ovoga MSFI-ja je odrediti načela financijskog izvještavanja za subjekte koji imaju udjele u poslovima koji su pod zajedničkom kontrolom (tj. zajednički poslovi).

Postizanje cilja

2. Da bi bio postignut iz 1. točke, ovaj MSFI definira zajedničku kontrolu i subjektima koji su strana u zajedničkom poslu obvezu utvrđivanja vrste zajedničkog posla u kojem sudjeluju ocjenjivanjem svojih prava i obveza i njihovim obračunavanjem prema vrsti zajedničkog posla.

DJELOKRUG

3. Ovaj MSFI dužni su primjenjivati svi subjekti koji su strane u zajedničkom poslu.

ZAJEDNIČKI POSLOVI

4. Zajednički posao je posao koji je pod zajedničkom kontrolom dviju ili više osoba.

5. Zajednički posao ima sljedeća obilježja:

a) strane u zajedničkom poslu obvezane su ugovornim sporazumom (v. točke B2.–B4.)

b) ugovorni sporazum daje dvjema osobama ili većem broju osoba koje su strana ugovora zajedničku kontrolu nad predmetnim poslom (v. točke 7.–13.).

6. Zajednički posao nije ni zajedničko upravljanje niti zajednički pothvat.

Zajednička kontrola

7. Zajednička kontrola je ugovorena podjela kontrole nad nekim poslom, koja postoji samo kad je za odlučivanje o relevantnim poslovima potrebna jednoglasna suglasnost strana koje dijele kontrolu.

8. Subjekt koji je strana nekog posla dužan je procijeniti da li ugovornim sporazumom sve strane ili grupe strana skupno kontroliraju predmetni posao. Sve strane, odnosno skupine strana, skupno kontroliraju predmetni posao ako moraju zajedno voditi poslove koji bitno utječu na prinos od predmetnog posla (tj. relevantnih poslova).

9. Nakon što je utvrđeno da sve strane, odnosno skupine strana, skupno kontroliraju predmetni posao, zajednička kontrola postoji samo ako je za odluke o relevantnim poslovima potrebna jednoglasna suglasnost strana koje skupno kontroliraju posao.

10. U zajedničkom poslu ni jedna strana samostalno ne kontrolira predmetni posao. Strana koja dijeli kontrolu nad nekim poslom može druge strane ili skupine drugih strana spriječiti u kontroliranju posla.

11. Posao može biti zajednički posao, čak i ako nemaju sve strane posla zajedničku kontrolu nad njim. Ovaj MSFI razlikuje strane koje imaju zajedničku kontrolu nad zajedničkim poslom (zajednički upravitelji ili zajednički pothvatnici) od strana koje sudjeluju u zajedničkom poslu, ali nemaju zajedničku kontrolu nad njim.

12. Subjekt treba primijeniti prosudbu u ocjenjivanju da li sve strane ili skupine strana imaju zajedničku kontrolu nad nekim poslom. Subjekt je dužan procjenu temeljiti razmatrajući sve činjenice i okolnosti (v. točke B5.–B11.).

13. Ako dođe do promjene činjenica i okolnosti, subjekt je dužan preispitati da li još uvijek ima kontrolu nad predmetnim poslom.

Vrste zajedničkih poslova

14. Subjekt je dužan utvrditi vrstu zajedničkog posla u kojem sudjeluje. Razvrstavanje zajedničkog posla u zajedničko upravljanje ili zajednički pothvat ovisi o pravima i obvezama strana u poslu.

15. Zajedničko upravljanje je zajednički posao u kojem strane koje imaju zajedničku kontrolu nad poslom imaju prava na imovinu i obveze temeljem financijskih obveza iz predmetnog posla i nazivaju se zajedničkim upraviteljima.

16. Zajednički pothvat je zajednički posao u kojem strane koje imaju zajedničku kontrolu nad poslom imaju prava na neto imovinu iz predmetnog posla i nazivaju se zajedničkim pothvatnicima.

17. Subjekt ocjenjuje da li je neki zajednički posao zajedničko upravljanje ili zajednički pothvat primjenom prosudbe. Subjekt je dužan utvrditi vrstu zajedničkog posla u kojem sudjeluje razmatrajući svoja prava i svoje obveze iz predmetnog posla. Subjekt ocjenjuje svoja prava i svoje obveze uzimajući u obzir strukturu i pravni oblik posla, uvjete koje su strane u poslu ugovorno definirale i druge važne činjenice i okolnosti (v. točke B12. – B33.).

18. Ponekad su strane obvezane okvirnim ugovorom kojim su utvrđeni opći ugovorni uvjeti poduzimanja jednog ili više poslova. Okvirnim ugovorom može biti utvrđeno da strane zasnivaju različite zajedničke poslove za odvijanje određenih poslova koji su sastavni dio ugovora. Čak i ako se zajednički poslovi odnose na isti okvirni ugovor, moguće su razlike u vrsti poslova ako su u okvirnom ugovoru utvrđena različita prava i različite obveze strana u poslu u odnosu na različite poslove iz okvirnog ugovora. Slijedom toga, zajednički upravitelji i zajednički pothvatnici mogu postojati u isto vrijeme ako strane ugovora obavljaju različite poslove koji su sastavni dio istog okvirnog ugovora.

19. Ako dođe do promjene činjenica i okolnosti, subjekt je dužan preispitati da li je došlo i do promjene vrste zajedničkog posla u kojem sudjeluje.

FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI STRANA U ZAJEDNIČKOM POSLU

Zajedničko upravljanje

20. Zajednički upravitelj dužan je po osnovi svog udjela u zajedničkom poslu iskazati:

a) svoju imovinu, uključujući svoj udjel u eventualnoj zajedničkoj imovini

b) svoje obveze, uključujući svoj udjel u eventualnim zajedničkim obvezama

c) svoje prihode od prodaje svog udjela u rezultatu zajedničkog upravljanja

d) svoj udjel u prihodima od prodaje rezultata koje je ostvarilo zajedničko upravljanje i

e) svoje rashode, uključujući svoj udjel u eventualnim zajedničkim rashodima.

21. Zajednički upravitelj dužan je imovinu, obveze, prihode i rashode koji se odnose na njegov udjel u zajedničkom upravljanju obračunati sukladno MSFI-jevima koji se primjenjuju na određenu imovinu, određene obveze, prihode i rashode.

22. Računovodstveni postupci za transakcije kao što su prodaja, unos ili otkup imovine između subjekta i zajedničkog upravljanja u kojem je subjekt zajednički upravitelj utvrđeni su u točkama B34–B37.

23. Strana koja sudjeluje u zajedničkom upravljanju, ali nema zajedničku kontrolu nad njim, dužna je također obračunati svoj udjel u predmetnom poslu sukladno točkama 22.23. ako ima prava na imovinu i obveze iz zajedničkog upravljanja. Ako strana koja sudjeluje u zajedničkom upravljanju, ali nema zajedničku kontrolu nad njim, nema prava na imovinu niti obveze u vezi sa zajedničkim upravljanjem, dužna je svoj udjel u zajedničkom upravljanju obračunati sukladno MSFI-jevima koji se primjenjuju na takav udjel.

Zajednički pothvati

24. Zajednički pothvatnik dužan je svoj udjel u zajedničkom pothvatu iskazati kao ulaganje i obračunati ga metodom udjela sukladno MRS-u 28 »Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima«, osim ako predmetni subjekt prema tome standardu nije izuzet iz primjene metode udjela.

25. Strana koja sudjeluje u zajedničkom pothvatu, ali nema zajedničku kontrolu nad njim, dužna je svoj udjel u predmetnom poslu obračunati sukladno MSFI-ju 9 »Financijski instrumenti«, osim ako nema značajan utjecaj u zajedničkom pothvatu, u kom slučaju je dužna udjel obračunati sukladno MRS-u 28 (s izmjenama i dopunama iz 2011.).

NEKONSOLIDIRANI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI

26. Zajednički upravitelj, odnosno zajednički pothvatnik dužan je u svojim nekonsolidiranim financijskim izvještajima svoj udjel obračunati kako slijedi:

a) ako ima udjel u zajedničkom upravljanju, sukladno točkama 20. – 22.

b) ako ima udjel u zajedničkom pothvatu, sukladno točki 10. MRS-a 27 »Nekonsolidirani financijski izvještaji«.

27. Strana koja sudjeluje u zajedničkom poslu, ali nema zajedničku kontrolu nad njim, dužna je u svojim nekonsolidiranim financijskim izvještajima obračunati svoj udjel kako slijedi:

a) ako ima udjel u zajedničkom upravljanju, sukladno točki 23.

b) ako ima udjel u zajedničkom pothvatu, sukladno MSFI-ju 9, osim ako nema značajan utjecaj u zajedničkom pothvatu, u kom slučaju je dužna primijeniti točku 10. MRS-a 27 (s izmjenama i dopunama iz 2011.)

DODATAK A

DEFINICIJE

Ovaj dodatak sastavni je dio ovoga MSFI-ja.

Zajednički posao

Posao koji je pod zajedničkom kontrolom dviju ili više osoba.

Zajednička kontrola

Ugovorena podjela kontrole nad nekim poslom, koja postoji samo kad je za odlučivanje o relevantnim poslovima potrebna jednoglasna suglasnost strana koje dijele kontrolu.

Zajedničko upravljanje

Zajednički posao u kojem strane koje imaju zajedničku kontrolu nad poslom imaju prava na imovinu i obveze temeljem financijskih obveza iz predmetnog posla.

Zajednički upravitelj

Strana u zajedničkom upravljanju koja ima zajedničku kontrolu nad zajedničkim upravljanjem.

Zajednički pothvat

Zajednički posao u kojem strane koje imaju zajedničku kontrolu nad poslom imaju prava na neto imovinu iz predmetnog posla.

Zajednički pothvatnik

Strana u zajedničkom pothvatu koja ima zajedničku kontrolu nad zajedničkim pothvatom.

Strana u zajedničkom poslu

Subjekt koji sudjeluje u zajedničkom poslu, neovisno o tome da li nad njim ima zajedničku kontrolu ili ne.

Zaseban subjekt

Zasebno prepoznatljiva financijska struktura, uključujući samostalne subjekte osnovane prema zakonu, neovisno o tome da li imaju pravnu osobnost ili ne.

Sljedeći izrazi definirani su u MRS-u 27 (s izmjenama i dopunama iz 2011.), MRS-u 28 (s izmjenama i dopunama iz 2011.) ili MSFI-ju 10 »Konsolidirani financijski izvještaji« i u ovome se MSFI-ju koriste u značenjima utvrđenima u tim standardima:

– kontrola nad subjektom koji je predmet ulaganja

– metoda udjela

– moć raspolaganja

– zaštitna prava

– relevantni poslovi

– nekonsolidirani (odvojeni) financijski izvještaji

– značajan utjecaj.

DODATAK B

VODIČ ZA PRIMJENU

Ovaj dodatak sastavni je dio ovoga MSFI-ja. U njemu je opisana primjena točaka 1. – 27. i ima jednaku važnost kao i drugi dijelovi ovoga MSFI-ja.

B1. Primjeri iz ovoga dodatka ilustriraju hipotetske situacije. Iako primjeri mogu u nekim aspektima održavati stvarno stanje, kod primjene MSFI-ja 11 potrebno je ocijeniti sve činjenice i okolnosti.

ZAJEDNIČKI POSLOVI

Ugovorni sporazum (točka 5.)

B2. Ugovorni sporazumi mogu biti dokazani na nekoliko načina. Izvršiv ugovorni sporazum često je, ali ne uvijek, u pisanom obliku, u pravilu u obliku ugovora ili dokumentirane rasprave između strana sporazuma. Zakonskim mehanizmima moguće je kreirati sporazume koji su izvršivi, bilo sami za sebe, bilo u sprezi s ugovorima između strana u sporazumu.

B3. Kad su zajednički poslovi ustrojeni u obliku zasebnog subjekta (v. točke B19. – B33.), ugovorni sporazum ili neki njegovi aspekti bit će u nekim slučajevima ugrađeni u osnivački akt ili interne akte zasebnog subjekta.

B4. Ugovornim sporazumom regulirani su uvjeti po kojima strane sudjeluju u poslu koji je predmetom sporazuma. Ugovorni sporazum u pravilu regulira sljedeće:

a) svrhu, predmet i trajanje zajedničkog posla

b) način na koji se imenuju članovi uprave ili istovjetnog upravnog tijela u zajedničkom poslu

c) proces odlučivanja: pitanja o kojima su strane dužne odlučivati, glasačka prava strana i potrebnu razinu potpore u pitanjima o kojima se odlučuje. Procesom odlučivanja utvrđenim u ugovornom sporazumu uspostavlja se zajednička kontrola nad poslom (v. točke B5. – B11.).

d) kapital ili druge potrebne uloge strana sporazuma

e) način na koji strane sporazuma dijele imovinu, obveze, prihode, rashode, dobit i gubitak iz zajedničkog posla.

Zajednička kontrola (točke 7. – 13.)

B5. Subjekt je dužan u ocjenjivanju da li subjekt ima zajedničku kontrolu u nekom poslu, prvo procijeniti da li sve strane ili skupine strana kontroliraju posao. MSFI 10 definira kontrolu i obvezno se primjenjuje u utvrđivanju da li sve strane ili skupine strana imaju prava na varijabilni prinos temeljem svog sudjelovanja u poslu IFRS 10 ili su njemu izložena te da li imaju sposobnost utjecati na prinos temeljem svoje moći raspolaganja u poslu. Sve strane, odnosno skupine strana, skupno kontroliraju predmetni posao ako moraju zajedno voditi poslove koji bitno utječu na prinos od predmetnog posla (tj. relevantnih poslova).

B6. Nakon što subjekt zaključi da sve strane ili skupine strana kontroliraju posao skupno, dužan je ocijeniti da li ima zajedničku kontrolu nad poslom. Zajednička kontrola postoji samo kad je za donošenje odluka o relevantnim poslovima potrebna jednoglasna suglasnost strana koje skupno kontroliraju posao. Ocjenjivanje je li posao pod zajedničkom kontrolom svih strana, odnosno skupina strana u poslu ili samo jedne strane u poslu može nalagati prosudbu.

B7. Ponekad proces odlučivanja koje su strane utvrdile ugovornim sporazumom može prešutno imati za posljedicu zajedničku kontrolu. Primjerice, pretpostavka je da dvije strane zasnivaju posao u kojem svaka ima 50 posto glasačkih prava i ugovornim sporazumom među njima utvrđeno je da je najmanje 51 posto glasačkih prava potrebno za donošenje odluka o relevantnim poslovima. U tom slučaju, strane su se prešutno dogovorile da imaju zajedničku kontrolu nad poslom jer se odluke o relevantnim poslovima ne mogu donijeti bez suglasnosti obiju strana.

B8. U nekim drugim okolnostima, ugovornim sporazumom je propisana minimalna količina glasačkih prava za donošenje odluka o relevantnim poslovima. Kad minimalna propisana glasačka prava mogu biti ostvarena kroz više kombinacija suglasnosti među stranama sporazuma, posao nije zajednički posao, osim ako ugovornim sporazumom nije točno utvrđeno koje strane (ili kombinacije strana su potrebne postići jednoglasnu suglasnost u odlučivanju o relevantnim poslovima.

Primjeri za primjenu

Primjer 1.

Pretpostavimo da tri strane zasnivaju neki posao. Strana A ima 50 posto glasačkih prava u poslu, strana B ima 30 posto glasačkih prava i strana C ima 20 posto glasačkih prava. Ugovornim sporazumom među stranama A, B i C utvrđeno je da je za donošenje odluka o relevantnim poslovima u tom poslu potrebna većina od najmanje 75 posto glasova. Čak i ako strana A može blokirati svaku odluku, ona nema kontrolu nad poslom jer joj je potrebna suglasnost strane B. Uvjet ugovornog sporazuma nalažu da se o relevantnim poslovima odlučuje s najmanje 75 posto glasova podrazumijeva da strana A i strana B imaju zajedničku kontrolu nad poslom jer se odluke o relevantnim poslovima ne mogu donositi bez suglasnosti strane A i strane B.

Primjer 2.

Pretpostavimo da u poslu sudjeluju tri strane: Strana A ima 50 posto glasačkih prava u poslu, a strana B i strana C imaju svaka 25 posto. Ugovornim sporazumom među stranama A, B i C utvrđeno je da je za donošenje odluka o relevantnim poslovima u tom poslu potrebna većina od najmanje 75 posto glasova. Premda strana A može blokirati svaku odluku, ona nema kontrolu nad poslom jer je joj je potrebna suglasnost ili strane B, ili strane C. U ovome primjeru, strane A, B i C skupno kontroliraju posao. No, moguće je više kombinacija strana koje mogu postići suglasnost do razine 75 posto glasačkih prava (tj. ili strana A i B, ili strana A i C). U takvoj situaciji, da bi ugovorni posao bio zajednički posao, strane u poslu trebaju točno odrediti kombinaciju jednoglasne suglasnosti koja je potrebna za donošenje odluka o relevantnim poslovima.

Primjer 3.

Pretpostavimo da je riječ o poslu u kojem strana A i strana B imaju svaka 35 posto glasačkih prava, a preostalih 30 posto je raspršeno na više osoba. Za odluke o relevantnim poslovima potrebna je suglasnost većine glasačkih prava. Strana A i strana B imaju zajedničku kontrolu nad poslom samo ako je ugovornim sporazumom utvrđeno da je za donošenje odluka o relevantnim poslovima potrebna suglasnost i strane A i strane B.

B9. Kriterij jednoglasne suglasnosti znači da bilo koja strana koja ima zajedničku kontrolu nad poslom može bilo koje druge strane spriječiti u jednoglasnom donošenju odluka (o relevantnim poslovima) bez njene suglasnosti. Ako se kriterij jednoglasne suglasnosti odnosi samo na odluke kojima se nekoj strani daju zaštitna prava, a kojima se odlučuje o relevantnim poslovima, ta strana nema zajedničku kontrolu nad poslom.

B10. Ugovorni sporazum može uključiti klauzule o rješavanju sporova, kao što je arbitraža. Tim odlukama može biti regulirano donošenje odluka ako izostane jednoglasna suglasnost strana koje imaju zajedničku kontrolu. Postojanje takvih odredaba ne sprječava zajedničku kontrolu nad poslom, a time niti tretiranje istog kao zajedničkog posla.

Procjena zajedničke kontrole

B11. Kad je neki posao izvan djelokruga MSFI-ja 11, subjekt je dužan svoj udjel u takvom poslu obračunati sukladno mjerodavnim MSFI-jevima, kao što su MSFI 10, MRS 28 (s izmjenama i dopunama iz 2011.) ili MSFI 9.

VRSTE ZAJEDNIČKIH POSLOVA (TOČKE 14. – 19.)

B12. Zajednički poslovi zasnivaju se za razne potrebe (npr. kao način na koji strane mogu podijeliti troškove i rizike ili radi pristupa novoj tehnologiji ili novim tržištima) i mogu se sklopiti koristeći razne strukturne i pravne oblike.

B13. Neki poslovi ne moraju kao predmet imati posao koji se treba odvijati putem zasebnog subjekta. No, postoje i poslovi koji podrazumijevaju osnivanje zasebnog subjekta.

B14. Klasifikacija zajedničkih poslova propisana ovim MSFI-jem zavisi od prava i obveza strana iz predmetnog posla koja proizlaze iz redovnog poslovanja. Ovaj MSFI zajedničke poslove razvrstava ili u zajedničko upravljanje, ili u zajednički pothvat. Kad subjekt ima prava na imovinu i obveze temeljem financijskih obveza iz predmetnog posla, takav posao je zajedničko upravljanje. Kad subjekt ima prava na neto imovinu posla, takav posao je zajednički pothvat. U točkama B16.-B33. opisan je način na koji subjekt procjenjuje i utvrđuje da li ima udjel u zajedničkom upravljanju ili u zajedničkom pothvatu.

Klasifikacija zajedničkog posla

B15. Kako je navedeno u točki B14., klasifikacija zajedničkih poslova nalaže od strana da procijene svoja prava i obveze iz predmetnog posla. Pri tome, subjekt je dužan razmotriti sljedeće:

a) strukturu zajedničkog posla (v. točke B16. – B21.)

b) kad je zajednički posao strukturiran kao zasebni subjekt:

(i) pravni oblik zasebnog subjekta (v. točke B22. – B24.)

(ii) uvjete ugovornog sporazuma (v. točke B25. – B28.) i

(iii) druge važne činjenice i okolnosti (v. točke B29. – B33.).

Struktura zajedničkog posla

Zajednički poslovi koji nisu strukturirani kao zaseban subjekt

B16. Zajednički posao koji nije strukturiran kao zaseban subjekt je zajedničko upravljanje. U tom slučaju se ugovornim sporazumom utvrđuju prava strana u poslu na imovinu te njihove obveze temeljem financijskih obveza iz posla, kao i njihova prava na odgovarajuće prihode i obveze po odgovarajućim rashodima.

B17. Ugovorni sporazum često sadrži opis poslova koji su predmetom posla koji se ugovara i način na koji strane namjeravaju zajedno obavljati te poslove. Primjerice, strane zajedničkog posla mogu se dogovoriti o zajedničkoj proizvodnji proizvoda, pri čemu je svaka odgovorna za točno određene poslove i svaka koristi svoju vlastitu obvezu i stvara svoje financijske obveze. Ugovornim sporazumom moguće je definirati i način na koji strane sporazuma dijele zajedničke prihode i rashode. U tom slučaju, svaki zajednički upravitelj iskazuje u svojim financijskim izvještajima imovinu i obveze po točno određenim poslovima, kao i svoj dio prihoda i rashoda sukladno ugovornom sporazumu.

B18. U nekim drugim slučajevima, strane ugovornog sporazuma mogu ugovoriti npr. da neku imovinu dijele i njome zajednički upravljaju. U tom slučaju, ugovornim sporazumom se utvrđuju prava strana u poslu na imovinu koja je predmetom zajedničkog upravljanja, kao i način na koji one dijele ostvarenu proizvodnju i troškove poslovanja. Svaki zajednički upravitelj obračunava svoj udjel u zajedničkoj imovini i dogovoreni dio financijskih obveza i svoj dio proizvedene količine, prihoda i rashoda priznaje sukladno ugovornom sporazumu.

Zajednički poslovi strukturirani kao zaseban subjekt

B19. Zajednički posao u kojem imovina i financijske obveze koje se odnose na posao drže u zasebnom subjektu može biti ili zajednički pothvat, ili zajedničko upravljanje.

B20. Da li je strana zajednički upravitelj ili zajednički pothvatnik, ovisi o njenim pravima na imovinu te njenim obvezama po financijskim obvezama u vezi s poslom koji se obavlja kroz zaseban subjekt.

B21. Kako je navedeno u točki B15, kad strane zajednički posao strukturiraju kao zaseban subjekt, dužne su utvrditi da li prema zakonskom obliku zasebnog subjekta, uvjetima ugovornog sporazuma i drugim eventualno važnim činjenicama i okolnostima imaju:

a) prava na imovinu i obveze temeljem financijskih obveza iz predmetnog posla (tj. da li je riječ o zajedničkom upravljanju)

b) prava na neto imovinu posla (tj. da li je riječ o zajedničkom pothvatu).

Klasifikacija zajedničkog posla: ocjenjivanje prava i obveza strana u poslu

Pravni oblik zasebnog subjekta

B22. Pravni oblik zasebnog subjekta važan je u utvrđivanju vrste zajedničkog posla. Pravni oblik pomaže u prvoj procjeni prava strana u poslu na imovinu i obveze iz zasebnog subjekta, kao što je da li imaju udjele u imovini zasebnog subjekta te da li odgovaraju za obveze zasebnog subjekta.

B23. Primjerice, strane mogu zajednički posao obavljati kroz zaseban subjekt u pravnom obliku prema kojem će se zaseban subjekt smatrati vlasnikom imovine i nositeljem obveza (tj. imovina i obveze zasebnog subjekta su njegova imovina i njegove obveze, a ne imovina i obveze strana u poslu). U tom slučaju, ocjena prava i obveza koje zaseban subjekt prema svom pravnom obliku prenosi na strane u poslu ukazuje na to da je zajednički posao zajednički pothvat. Međutim, uvjeti koje strane utvrde u ugovornom sporazumu (v. točke B25. – B28.) i druge činjenice i okolnosti, ako su važne (v. točke B29. –
B33.), mogu prevagnuti u procjeni prava i obveza koje je zaseban subjekt prenio na strane u poslu.

B24. Utvrđivanje prava i obveza koje zaseban subjekt prema svom pravnom obliku prenosi na strane u poslu dovoljno je za zaključak da je riječ o zajedničkom upravljanju samo ako strane zajednički posao obavljaju kroz zaseban subjekt temeljem kojeg se strane u poslu ne promatraju odvojeno od zasebnog subjekta (tj. imovina i obveze u zasebnom subjektu su imovina i obveze strana u poslu).

Ocjena uvjeta ugovornog sporazuma

B25. U mnogim slučajevima su prava i obveze koje su strane u poslu utvrdile ugovornim sporazumom podudaraju, odnosno ne sukobljavaju se s pravima i obvezama prenesenima na njih od strane zasebnog subjekta temeljem pravnog oblika u kojem je posao strukturiran.

B26. U drugim slučajevima, strane u poslu će ugovorni sporazum iskoristiti za ukidanje ili prilagođavanje prava i obveza koje se na njih prenose sa zasebnog subjekta kroz koji je posao strukturiran.

Primjeri za primjenu

Primjer 4.

Pretpostavimo da je riječ o zajedničkom poslu dviju strana koje posao strukturiraju kroz društvo kapitala. Svaka strana u društvu kapitala ima vlasnički udjel od 50 posto. Pravna osobnost omogućuje razdvajanje subjekta od njegovih vlasnika, tako da su imovina i obveze u subjektu imovina i obveze subjekta kao pravne osobe. U tom slučaju, ocjena prava i obveza koje zaseban subjekt prema svom pravnom obliku prenosi na strane u poslu ukazuje na to da strane imaju pravo na neto imovinu zajedničkog posla.

No, strane međusobnim ugovornim sporazumom prilagođavaju obilježja društva kapitala na način da svaka ima udjel u imovini pravne osobe i svaka odgovara za obveze pravne osobe u određenom dijelu. Takvim ugovornim prilagodbama obilježja društva kapitala zajednički posao može postati zajedničkim upravljanjem.

B27. U idućoj tablici prikazana je usporedba uobičajenih uvjeta ugovornih sporazuma među stranama u zajedničkom upravljanju i onih u zajedničkom pothvatu. Popis ugovornih uvjeta iz tablice nije iscrpan.


Zajedničko upravljanje

Zajednički pothvat

Uvjeti ugovornog sporazuma

Ugovorni sporazum koji stranama u zajedničkom poslu daje prava na imovinu i određuje obveze temeljem financijskih obveza iz predmetnog posla.

Ugovorni sporazum daje stranama u zajedničkom poslu prava na neto imovinu iz predmetnog posla (tj. nositelj prava na imovinu i odgovornosti za obveze iz predmetnog posla je zaseban subjekt, a ne strane u poslu).

Prava na imovinu

Ugovornim sporazumom utvrđeno je da strane u zajedničkom poslu dijele sve udjele (npr. prava, vlasništvo) u imovini iz predmetnog posla u točno određenom dijelu (npr. razmjerno svojim vlasničkim udjelima u poslu ili poslovima koji se odvijaju u sklopu ugovorenog posla i za koje su izravno određene).

Ugovornim sporazumom utvrđeno je da je imovina unesena u zajednički posao ili kasnije stečena samim zajedničkim poslom imovina zajedničkog posla. Strane u zajedničkom poslu nemaju nikakve udjele (tj. nikakva prava niti vlasništvo) u imovini zajedničkog posla.

Odgovornost za obveze

Ugovornim sporazumom utvrđeno je da strane u zajedničkom poslu dijele sve financijske obveze, druge obveze, troškove i rashode u točno određenom dijelu (npr. razmjerno svojim vlasničkim udjelima u poslu ili poslovima koji se odvijaju u sklopu ugovorenog posla i za koje su izravno određene).

Ugovornim sporazumom utvrđeno je da zajednički posao odgovara za dugove i obveze zajedničkog posla.



Ugovornim sporazumom utvrđeno je da strane u zajedničkom poslu odgovaraju za zajednički posao samo do visine svojih ulaganja u zajednički posao ili svojih obveza za uplatom neuplaćenog ili dodatnog kapitala u zajednički posao, ili oboje.


Ugovornim sporazumom utvrđeno je da strane u zajedničkom poslu odgovaraju za tražbine trećih.

Ugovornim sporazumom utvrđeno je da vjerovnici zajedničkog posla nemaju pravo regresa u odnosu na bilo koju stranu vezano uz dugove ili obveze zajedničkog posla.

Prihodi, rashodi, dobit i gubitak

Ugovornim sporazumom utvrđen je način podjele prihoda i rashoda po osnovi relativne uspješnosti svake strane u zajedničkom poslu. Primjerice, ugovornim sporazumom moguće je regulirati da se prihodi i rashodi dijele prema kapacitetu kojeg svaka strana u poslu koristi u zajednički upravljanom pogonu, što se može razlikovati od njihovih vlasničkih udjela u zajedničkom poslu. U nekom drugom slučaju, strane u zajedničkom poslu mogu ugovoriti podjelu dobiti ili gubitka iz zajedničkog posla prema točno utvrđenom postotku, kao što su vlasnički udjeli strana u zajedničkom poslu. Time zajednički posao ne bi prestao biti zajedničko upravljanje ako strane u poslu imaju pravo na imovinu i obveze temeljem financijskih obveza iz posla.

Ugovornim sporazumom utvrđen je udjel svake strane u dobiti ili gubitku zajedničkog posla iz poslova koji se odvijaju u sklopu zajedničkog posla.

Garancije

Strane u zajedničkim poslovima često moraju izdavati garancije trećima da će npr. primiti uslugu od zajedničkog posla ili mu dati financijska sredstva. Davanje takvih garancija ili obvezivanje strana na njihovo davanje nije samo za sebe presudno za izvođenje zaključka da je zajednički posao zajedničko upravljanje. Obilježje koje je presudno za utvrđivanje da li je zajednički posao zajedničko upravljanje ili zajednički pothvat jest da li strane u poslu imaju obveze temeljem financijskih obveza u vezi sa zajedničkim poslom (za neke od kojih strane možda jesu ili možda nisu dale garanciju).

B28. Kad je ugovornim sporazumom utvrđeno da strane u poslu imaju pravo na imovinu i obveze po financijskim obvezama iz zajedničkog posla, one su strane u zajedničkom upravljanju i ne trebaju razmatrati druge činjenice i okolnosti (točke B29. – B33.) da bi klasificirale zajednički posao.

Ocjenjivanje drugih činjenica i okolnosti

B29. Kad uvjetima ugovornog sporazuma nije definirano da strane imaju pravo na imovinu i obveze temeljem financijskih obveza iz zajedničkog posla, strane su dužne razmotriti druge čimbenike i okolnosti da bi utvrdile da li je zajednički posao zajedničko upravljanje ili zajednički pothvat.

B30. Zajednički posao može biti strukturiran u obliku zasebnog subjekta pravnog oblika kojim se strane u poslu promatraju odvojeno od zasebnog subjekta. Strane u zajedničkom poslu ne moraju u uvjetima ugovornog sporazuma točno navesti svoja prava i obveze, ali na temelju razmatranja drugih čimbenika i okolnosti zajednički posao ipak može biti klasificiran kao zajedničko upravljanje. To bi bio slučaj kad druge činjenice i okolnosti stranama daju pravo na imovinu i obvezuju ih na financijske obveze iz zajedničkog posla.

B31. Kad su poslovi u sklopu zajedničkog posla prvenstveno namijenjeni davanju ostvarene proizvodnje stranama u poslu, to je pokazatelj da strane imaju prava na većim dijelom sve ekonomske koristi imovine zajedničkog posla. Strane u takvim poslovima često osiguravaju svoj pristup ostvarenoj proizvodnji u zajedničkom poslu na način da ga sprječavaju u prodaji ostvarene proizvodnje trećima.

B32. Utjecaj zajedničkog posla takvog ustroja i takve svrhe jest da se financijske obveze iz posla većim dijelom plaćaju iz novčanih priljeva ostvarenih od strana u poslu njihovim otkupom proizvedene količine. Kad su strane u zajedničkom poslu gotovo isključivo jedini izvor priljeva novca potrebnog za nastavak zajedničkog posla, to ukazuje na to da strane u poslu imaju obveze temeljem financijskih obveza iz zajedničkog posla.

Primjeri za primjenu

Primjer 5.

Pretpostavimo da dvije strane strukturiraju zajednički posao u obliku društva kapitala (subjekt C) u kojem svaka od njih ima vlasnički udjel od 50 posto. Svrha zajedničkog posla je proizvoditi materijal koji je svakoj strani u poslu potreban za njen proizvodni proces. Zajedničkim poslom osigurava se da strane upravljaju pogonom koji proizvodi materijal u količinama i prema specifikacijama kakvoće strana u zajedničkom poslu.

Pravni oblik subjekta C (društvo kapitala) kroz koje se odvijaju poslovi prvobitno ukazuje na to da su imovina i obveze u subjektu C njegova imovina, odnosno njegove obveze. Ugovornim sporazumom strane u poslu nisu utvrdile da imaju prava na imovinu, odnosno da odgovaraju za obveze subjekta C. Prema tome, pravni oblik subjekta C i uvjeti ugovornog sporazuma ukazuju na to da je riječ o zajedničkom pothvatu.

No, strane razmatraju i sljedeće aspekte zajedničkog posla:

– ugovorile su otkup proizvedene količine u subjektu C u omjeru 50:50 Subjekt C nema pravo prodati proizvedenu količinu trećima bez suglasnosti obiju strana sporazuma. Budući da je svrha sporazuma stranama isporučiti traženu proizvedenu količinu, prodaja trećima bila bi neuobičajena i beznačajna.

– Cijenu proizvedene količine prodane stranama obje strane odredile su na način da pokriju troškove proizvodnje i administrativne troškove subjekta C. Prema tom poslovnom modelu, zajednički posao zamišljen je da posluje na razini točke pokrića.

Iz prethodno opisanih činjenica, kao važne činjenice i okolnosti treba izdvojiti:

– obvezu strana u poslu da otkupe svu količinu koju je proizveo subjekt C, koja odražava isključivu ovisnost subjekta C o stranama u poslu po pitanju stvaranja novčanih tokova, a time i njihovu obvezu da financiraju plaćanje obveza subjekta C

– činjenicu da strane u poslu imaju pravo na proizvedenu količinu subjekta C, što znači da one crpe sve ekonomske koristi imovine subjekta C, a time imaju i prava na njih.

Navedene činjenice i okolnosti ukazuju na to da je riječ o zajedničkom upravljanju. Zaključak o klasifikaciji zajedničkog posla u ovim okolnostima ne bi se promijenio ni kad bi strane, umjesto da same iskoriste svoj dio u proizvedenoj količini u idućem proizvodnom procesu, dio proizvedene količine koji im pripada prodale trećima.

Kad bi strane promijenile uvjete ugovornog sporazuma na način koji bi im omogućio prodaju proizvedene količine trećima, subjekt C bi na sebe preuzeo potražnju, zalihe i kreditni rizik. U takvom scenariju, promjena činjenica i okolnosti nalagala bi preispitivanje klasifikacije zajedničkog posla. Navedene činjenice i okolnosti ukazuju na to da je riječ o zajedničkom pothvatu.

B33. Idući dijagram ilustrira način na koji subjek odlučuje o razvrstavanju nekog zajedničkog posla strukturiranog kroz zaseban subjekt:

Klasifikacija zajedničkog posla strukturiranog kao zaseban subjekt

FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI STRANA U ZAJEDNIČKOM POSLU (TOČKA 22)

Obračunavanje prodaje i unosa imovine u zajedničko upravljanje

B34. Kad subjekt zaključi transakciju sa zajedničkim upravljanjem u kojem je zajednički upravitelj, kao što je prodaja ili unos imovine, transakciju vodi s drugim stranama u zajedničkom upravljanju, stoga je dužan dobit ili gubitak iz transakcije priznati samo do visine udjela drugih strana u zajedničkom upravljanju.

B35. Kad takve transakcije pružaju dokaz o smanjenju neto utržive vrijednosti imovine koja s prodaje ili unosi u zajedničko upravljanje ili po osnovi gubitaka uslijed smanjene vrijednosti te imovine, zajednički upravitelj priznaje sve gubitke po tim osnovama u punom iznosu.

Obračunavanje kupnje imovine od zajedničkog upravljanja

B36. Kad subjekt kao zajednički upravitelj sa zajedničkim upravljanjem zaključi transakciju kao što je kupnja imovine, svoj dio u dobiti i gubitku od kupoprodaje ne smije priznati sve dok imovinu ne proda trećima.

B37. Kad takve transakcije pružaju dokaz o smanjenju neto utržive vrijednosti imovine koja s kupuje ili njenoj umanjenoj vrijednosti, zajednički upravitelj priznaje svoj udjel u gubicima po tim osnovama.

DODATAK C

DATUM STUPANJA NA SNAGU, PRIJELAZNE ODREDBE I POVLAČENJE DRUGIH MSFI-jeva

Ovaj dodatak je sastavni dio ovoga MSFI-ja i ima jednaku važnost kao i drugi njegovi dijelovi.

DATUM STUPANJA NA SNAGU

C1. Subjekti su dužni ovaj MSFI primijeniti na godišnja razdoblja koja započinju na dan ili nakon 1. siječnja 2013. godine. Dopuštena je ranija primjena. Subjekt koji ovaj MSFI primijeni na neki raniji datum, dužan je tu činjenicu objaviti te istovremeno primijeniti MSFI 10, MSFI 12 »Objavljivanje udjela u drugim subjektima«, MRS 27 i MRS 28 (s izmjenama i dopunama iz 2011.).

PRIJELAZNE ODREDBE

Zajednički pothvat – primjena metode udjela umjesto proporcionalne konsolidacije

C2. Kod zamjene metode proporcionalne konsolidacije metodom udjela subjekt je dužan svoje ulaganje u zajednički pothvat priznati s početkom najranijeg prikazanog razdoblja. To prvo ulaganje mjeri se kao zbroj knjigovodstvenih vrijednosti imovine i obveza koje je subjekt prethodno konsolidirao proporcionalnom metodom, uključujući svaki goodwill nastao stjecanjem. Ako je goodwill ranije pripadao nekoj većoj jedinici stvaranja novca ili skupinama jedinica stvaranja novca, subjekt ga je dužan rasporediti na zajednički pothvat na temelju relativnih knjigovodstvene vrijednosti zajedničkog pothvata i jedinice odnosno grupa jedinica stvaranja novca kojoj je pripadao.

C3. Početno stanje ulaganja utvrđeno sukladno točki C2. smatra se surogatnim troškom ulaganja kod prvog knjiženja. Subjekt je dužan na početno stanje ulaganja primijeniti točke 40. – 43. MRS-a 28 (s izmjenama i dopunama iz 2011.) da bi procijenio da li se ulaganje smanjilo i svaki gubitak od umanjenja vrijednosti iskazati kao usklađenje zadržane dobiti na početku najranijeg prikazanog razdoblja. Iznimka kod prvog priznavanja iz točke 15. i točke 24. MRS-a 12 »Porezi na dobit« ne primjenjuje se kad subjekt ulaganje u zajednički pothvat priznaje kao posljedica primjene prijelaznih odredaba o zajedničkim pothvatima koji su ranije bili konsolidirani metodom proporcionalne konsolidacije.

C4. Ako se zbrajanjem sve imovine i svih obveza koje su ranije bile konsolidirane metodom proporcionalne konsolidacije dobije negativna neto imovina, subjekt je dužan utvrditi da li ima zakonske ili izvedene obveze u odnosu na negativnu neto imovinu i ako ima, dužan je priznati odgovarajuću stvarnu obvezu. Ako subjekt zaključi da po negativnoj neto imovini nema nikakvu zakonsku ni izvedenu obvezu, ne priznaje pripadajuću stvarnu obvezu, ali je dužan uskladiti zadržanu dobit na početku najranijeg prikazanog razdoblja. Subjekt je dužan tu činjenicu objaviti, zajedno sa svojim dijelom gubitaka zajedničkih pothvata koje nije priznao i koji su se kumulirali od početka najranijeg prikazanog razdoblja do datuma prve primjene ovoga MSFI-ja.

C5. Subjekt je dužan prikazati raščlambu imovine i obveza koje su objedinjene u jednoj stavki ulaganja na početku najranijeg prikazanog razdoblja. Navedena informacija priprema se kao zbroj za sve zajedničke pothvate na koje subjekt primjenjuje prijelazne odredbe iz točaka C2 – C6.

C6. Nakon prvog knjiženja, subjekt je svoje ulaganje u zajednički pothvat dužan obračunati metodom udjela sukladno MRS-u 28 (s izmjenama i dopunama iz 2011.).

Zajedničko upravljanje – obračunavanje imovine i obveza umjesto primjene metode udjela

C7. Kod prelaska s metode udjela na računovodstvo imovine i obveza temeljem udjela u zajedničkom upravljanju, subjekt je dužan, na početku najranijeg prikazanog razdoblja, isknjižiti ulaganje ranije obračunavano metodom udjela, kao i sve druge stavke koje su sačinjavale dio subjektovog neto ulaganja u zajednički posao, primjenjujući točku 38. MRS-a 28 (s izmjenama i dopunama iz 2011.) i priznati svoj dio u svakoj imovini i svakoj obvezi po svom udjelu u zajedničkom upravljanju, zajedno s eventualnim goodwillom koji je bio dio knjigovodstvene vrijednosti toga ulaganja.

C8. Subjekt je dužan utvrditi svoje udjele u imovini i obvezama zajedničkog upravljanja na temelju svojih prava i obveza u postotku utvrđenom u ugovornom sporazumu. Subjekt knjigovodstvenu vrijednost imovine i obveza prvi puta mjeri razdvajajući ih od ulaganja na početku najranijeg prikazanog razdoblja koristeći informacije koje je koristio u primjeni metode udjela.

C9. Svaka razlika nastala između ulaganja koje je ranije obračunavano metodom udjela, zajedno sa svim drugim stavkama koje su sastavni dio subjektovog neto ulaganja prema članku 38. MRS-a 28 (s izmjenama i dopunama iz 2011.) i priznatog neto iznosa imovine i obveza, uključujući goodwill:

a) prebija se s goodwillom koji se odnosi na to ulaganje, pri čemu se eventualna preostala razlika usklađuje u korist ili na teret zadržane dobiti na početku najranijeg prikazanog razdoblja ako je priznati neto iznos imovine i obveza, uključujući goodwill, viši od ulaganja (i drugih stavki koje su sačinjavale sastavni dio subjektovog neto ulaganja) koje se prestalo priznavati

b) iskazuje se kao usklađenje zadržane dobiti na početku najranijeg prikazanog razdoblja ako je priznati neto iznos imovine i obveza, uključujući goodwill, niži od ulaganja (i drugih stavki koje su sačinjavale sastavni dio subjektovog neto ulaganja) koje se prestalo priznavati.

C10. Subjekt koji s metode udjela prelazi na obračunavanje imovine i obveza, dužan je prikazati odnos između ulaganja koje je prestao priznavati te imovine i obveza koje je priznao, zajedno sa svom eventualno preostalom razlikom iskazanom kao usklađenje zadržane dobiti na početku najranijeg prikazanog razdoblja.

C11. Izuzeće kod prvog iskazivanja iz točke 15. i točke 24. MRS-a 12 ne primjenjuje se kad subjekt priznaje imovinu i obveze temeljem svog udjela u zajedničkom upravljanju.

Prijelazne odredbe za nekonsolidirane financijske izvještaje subjekta

C12. Subjekt koji je, sukladno točki 10. MRS-a 27., svoje udjele u zajedničkom upravljanju u svojim nekonsolidiranim financijskim izvještajima ranije obračunavao kao ulaganje po trošku ili sukladno MSFI-ju 9, dužan je:

a) prestati iskazivati ulaganje i početi iskazivati imovinu i obveze temeljem svog udjela u zajedničkom upravljanju u iznosima utvrđenima sukladno točkama C7. – C9.

b) prikazati odnos između ulaganja koje je prestao priznavati te imovine i obveza koje je priznao, zajedno sa svom eventualno preostalom razlikom iskazanom kao usklađenje zadržane dobiti na početku najranijeg prikazanog razdoblja.

C13. Izuzeće kod prvog iskazivanja iz iz točke 15. i točke 24. MRS-a 12 ne primjenjuje se kad subjekt u svojim nekonsolidiranim financijskim izvještajima priznaje svoju imovinu i svoje obveze po svom udjelu u zajedničkom upravljanju kao posljedica primjene prijelaznih odredaba iz točke C12. koje se odnose na zajedničko upravljanje.

Pozivanje na MSFI 9

C14. Subjekt koji primijeni ovaj MSFI, ali još ne primjenjuje MSFI 9, svako pozivanje u ovome MSFI-ju na MSFI 9 treba čitati kao pozivanje na MRS 39 »Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje«.

POVLAČENJE DRUGIH MSFI-jeva

C15. Ovaj MSFI zamjenjuje sljedeće MSFI-jeve:

a) MRS 31 »Udjeli u zajedničkim pothvatima« i

b) SIC 13 »Zajednički kontrolirani subjekti – nenovčani ulozi pothvatnika«.

DODATAK D

IZMJENE I DOPUNE DRUGIH MSFI-jeva

U ovome dodatku navedene su izmjene i dopune drugih MSFI-jeva koje su posljedica OMRS-ovog donošenja MSFI-ja 11. Subjekti su dužni navedene izmjene i dopune primijeniti na godišnja razdoblja koja započinju na dan ili nakon 1. siječnja 2013. godine. Subjekt koji MSFI-11 primijeni na neko ranije razdoblje, dužan je na to razdoblje primijeniti i ove izmjene i dopune. Točke koje sadrže izmjene i dopune prikazane su podcrtavanjem novog teksta i precrtavanjem brisanog teksta.

U tablici je prikazano kako su sljedeće poveznice izmijenjene i dopunjene u drugim MSFI-jevima.

Postojeća poveznica na

sadržana u

u

mijenja se u poveznicu na

MRS 31 »Udjeli u zajedničkim pothvatima«

MSFI 2

toč. 5

MSFI 11 »Zajednički poslovi«


MSFI 9 (izdan u listopadu 2010.)

toč. B4.3.12.c)



MRS 36

toč. 4.c)



IFRIC 5

Reference



IFRIC 9

toč. 5.c)


MRS 28 »Ulaganja u pridružena društva«

MRS 18

toč. 6.b)

MRS 28 »Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima«


MRS 36

toč. 4.b)



IFRIC 5

Reference


zajednička kontrola nad

MRS 24

toč. 9.a)(I) i 11.b)

zajednička kontrola

zajednički kontrolirani subjekt(i)

MSFI 1

naslov iznad točke 31., točke 31. i D1.g), naslov iznad točke D14., točke D14. i D15.

zajednički pothvat(i)


MRS 36

naslov iznad toč. 12.h) i točke 12.h) i 12.h).(ii)


zajednički pothvat(i)

MRS 12

točke 2., 15., 18.e), 24, naslov iznad točke 38., točke 38., 38.a), 44., 45., 81.f), 87 i 87.C

zajednički posao (poslovi)


MRS 21

definicija ‘inozemnog poslovanja’ iz točke 8. i točke 11. i 18.


pothvatnik/ci toč. 11.b)

MRS 24

toč. 11.b) i 19.e)

zajednički pothvatnik/ci

MSFI 1 »Prva primjena Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja«

Dodaje se točka 39.I koja glasi:

»39.I MSFI-jem 10 »Konsolidirani financijski izvještaji« i MSFI-jem 11 »Zajednički poslovi«, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 31., B7, C1., D1., D14. i D15. i dodana je točka D31. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 11.«

U točki D.1 podtočke p), q) i r) mijenju se i glase:

»p) zatvaranja financijskih obveza glavničkim instrumentima (točka D25.)

q) ozbiljne hiperinflacije (točke D26 – D30)

r) zajedničkih poslova (točka D31.).«

Iza točke D.30 dodaju se naslov i točka D.3 koji glase:

»Zajednički poslovi

D.31 Subjekt koji prvi puta primjenjuje MSFI-jeve smije primijeniti prijelazne odredbe iz MSFI-ja 11 uz sljedeću iznimku. Kod prelaska s proporcionalne konsolidacije na metodu udjela, subjekt koji prvi puta primjenjuje MSFI-jeve dužan je ulaganje podvrgnuti provjeri umanjenja sukladno MRS-u 39 na početku najranijeg prikazanog razdoblja, neovisno o tome da li postoje pokazatelji o mogućem umanjenju vrijednosti ulaganja ili ne. Svako umanjenje utvrđeno provjerom iskazuje se kao usklađenje zadržane dobiti na početku najranijeg prikazanog razdoblja.«

MSFI 2 »Plaćanja temeljena na dionicama«

Dodaje se točka 63.A koja glasi:

»63.A MSFI-jem 10 »Konsolidirani financijski izvještaji« i MSFI-jem 11, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjeni su i dopunjeni točka 5. i Dodatak A. Subjekt je navedene izmjene i dopune dužan primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 11.«

MSFI 5 »Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i obustavljene aktivnosti«

Točka 28. mijenja se i glasi:

»28. Subjekt je dužan svako potrebno usklađenje knjigovodstvene vrijednosti dugotrajne imovine koja prestaje biti klasificirana kao namijenjena prodaji iskazati u dobiti i gubitku od neprekinutih aktivnosti u razdoblju u kojem kriteriji iz točaka 7. – 9. više nisu ispunjeni. Sukladno tome se izmjenjuju financijski izvještaji razdoblja nakon klasifikacije u portfelj namijenjen prodaji ako je skupina za otuđenje ili dugoročna imovina koja se prestala klasificirati kao namijenjena prodaji postala ovisni subjekt, zajedničko upravljanje, zajednički pothvat, pridruženi subjekt ili dio udjela u zajedničkom pothvatu ili pridruženom subjektu. Subjekt je dužan usklađenje po toj osnovi iskazati u izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti unutar stavke koja se koristila za prikaz dobiti ili gubitka sukladno točki 37.«

Dodaje se točka 44.G koja glasi:

»44.G MSFI-jem 11 »Zajednički poslovi«, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjena je i dopunjena točka 28. Subjekt je dužan navedenu izmjenu i dopunu primijeniti kad primjenjuje MSFI 11.«

MSFI 7 »Financijski instrumenti: objavljivanje«

Mijenja se točka 3.a) i glasi:

»3. Ovaj standard dužni su primjenjivati svi subjekti na sve vrste financijskih instrumenata, izuzev:

a) na udjele u ovisnim subjektima, pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima koji se obračunavaju u skladu s MSFI-jem 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«, MRS-om 27 »Nekonsolidirani financijski izvještaji« ili MRS-om 28 »Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima«. Međutim, MRS 27, odnosno MRS 28 dopuštaju subjektu da u nekim slučajevima obračuna udjel u ovisnom subjektu, pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu u skladu s MRS-om 39; ako je to slučaj, ...«

Dodaje se točka 44.O. koja glasi:

»44.O MSFI-jem 11 »Zajednički poslovi«, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjena je i dopunjena točka 3. Subjekt je dužan navedenu izmjenu i dopunu primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 11.«

MSFI 9 »Financijski instrumenti« (izdan u studenome 2009.)

Dodaje se točka 8.1.2. koja glasi:

»8.1.2 MSFI-jem 10 »Konsolidirani financijski izvještaji« i MSFI-jem 11 »Zajednički poslovi«, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjena je i dopunjena točka C8. i brisane su točke C18. – C23. i pripadajući naslovi. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 11.«

Mijenjaju se izmjene i dopune točke 3.a) MSFI-ja 7 »Financijski instrumenti: objavljivanje« iz točke C8. Dodatka C i glase:

»3. Ovaj standard dužni su primjenjivati svi subjekti na sve vrste financijskih instrumenata, izuzev:

a) na udjele u ovisnim subjektima, pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima koji se obračunavaju u skladu s
MSFI-jem 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«, MRS-om 27 »Nekonsolidirani financijski izvještaji« ili MRS-om 28 »Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima«. Međutim, MRS 27, odnosno MRS 28 dopuštaju subjektu da u nekim slučajevima obračuna udjel u ovisnom subjektu, pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu u skladu s MRS-om 39 i
MSFI-jem 9; ako je to slučaj, ...«

Brišu se točke C.20 i C.22 i naslovi iznad njih te točke C.21 i C.23.

MSFI 9 »Financijski instrumenti« (izdan u listopadu 2010.)

Dodaje se točka 7.1.2. koja glasi:

»7.1.2 MSFI-jem 10 i MSFI-jem 11 »Zajednički poslovi«, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točka 3.2.1., B3.2.1. –
B3.2.3, B4.3.12.c), B5.7.15, C11. i C30. i brisane točke C23. – C28. i pripadajući naslovi. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 11.«

Mijenjaju se izmjene i dopune točke 3.a) MSFI-ja 7 »Financijski instrumenti: objavljivanje« iz točke C11. Dodatka C i glase:

»3. Ovaj standard dužni su primjenjivati svi subjekti na sve vrste financijskih instrumenata, izuzev:

a) na udjele u ovisnim subjektima, pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima koji se obračunavaju u skladu s
MSFI-jem 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«, MRS-om 27 »Nekonsolidirani financijski izvještaji« ili MRS-om 28 »Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima«. Međutim, MRS 27, odnosno MRS 28 dopuštaju subjektu da u nekim slučajevima obračuna udjel u ovisnom subjektu, pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu u skladu s MSFI-jem 9; ako je to slučaj, ...«

Brišu se točke C.25. i C.27 i naslovi iznad njih te točke C.26 i C.28.

Mijenjaju se izmjene i dopune točke 4.a) MRS-a 32 »Financijski instrumenti: prezentiranje« iz točke C30. mijenjaju se i glase:

»4. Ovaj standard dužni su primjenjivati svi subjekti na sve vrste financijskih instrumenata, izuzev:

a) na udjele u ovisnim subjektima, pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima koji se obračunavaju u skladu s MSFI-jem 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«, MRS-om 27 »Nekonsolidirani financijski izvještaji« ili MRS-om 28 »Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima«. Međutim, MRS 27, odnosno MRS 28 dopuštaju subjektu da u nekim slučajevima obračuna udjel u ovisnom subjektu, pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu u skladu s MSFI-jem 9; ako je to slučaj, ...«

MRS 7 »izvještaj o novčanim tokovima«

Točke 37. i 38. mijenjaju se i glase:

»37. Kada se u računovodstvu ulaganja u pridružene subjekte ili ovisne subjekte u obračunu koristi metoda udjela ili metoda troška, ulagatelj ograničava svoje izvještavanje u izvještaju o novčanim tokovima na novčane tokove između njega samoga i subjekta koji je predmetom ulaganja, primjerice, na dividende i predujmove.

38. Subjekt koji o svojim udjelima u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu izvještava prema metodi udjela, dužan je u svoj izvještaj o novčanim tokovima uključiti novčane tokove po svom udjelu u pridruženom subjektu, odnosno zajedničkom pothvatu te raspodjelu i druge isplate ili primitke između njega i pridruženog subjekta, odnosno zajedničkog pothvata.«

Točka 50.d) briše se.

Dodaje se točka 57. koja glasi:

»57. MSFI-jem 10 i MSFI-jem 11 »Zajednički poslovi«, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 37., 38. i 42.B i brisana je točka 50.b). Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 11.«

MRS 12 »Porezi na dobit«

Točka 39. mijenja se i glasi:

»39. Subjekt je dužan priznati odgođenu poreznu obvezu po svim oporezivim privremenim razlikama povezanima s udjelima u ovisnim subjektima, podružnicama i pridruženim subjektima, kao i i udjelima u zajedničkim poslovima, izuzev iznosa koji ispunjavaju oba sljedeća uvjeta:

a) matica, ulagatelj, zajednički pothvatnik ili zajednički upravitelj je sposoban kontrolirati vrijeme ukidanja privremenih razlika i«

Točka 43. mijenja se i glasi:

»43. Poslom između strana u zajedničkom poslu obično je regulirana isplata dobiti i uređuje se da li se odluka o takvim pitanjima obvezno donose suglasnosti svih strana ili grupa strana u poslu. Ako zajednički pothvatnik ne može kontrolirati vrijeme isplate dobiti po svom udjelu u dobiti zajedničkog posla i vjerojatno je da se udjeli u dobiti neće isplaćivati u doglednoj budućnosti, odgođena porezna obveza se ne priznaje.«

Dodaje se točka 98.A koja glasi:

»98.A MSFI-jem 11 »Zajednički poslovi«, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 2., 15., 18.e), 24., 38., 39., 43.-45., 81.f) i 87.c). Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 11.«

MRS 18 »Prihodi«

Dodaje se točka 41. koja glasi:

»41. MSFI-jem 11 »Zajednički poslovi«, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjena je i dopunjena točka 6.b). Subjekt je dužan navedenu izmjenu i dopunu primijeniti kad primjenjuje MSFI 11.«

MRS 21 »Učinci promjena tečaja stranih valuta«

U točkama 3.b) i 44. riječi: »razmjernom konsolidacijom« brišu se.

U točki 33. riječi: »razmjerno konsolidirano« brišu se.

U točki 45. riječi: »MRS 31 »Udjeli u zajedničkim pothvatima«« brišu se.

U točki 46. zadnja rečenica mijenja se i glasi:

»46. Isti se pristup koristi kod primjene metode udjela na pridružene subjekte i zajedničke pothvate, u skladu s MRS-om 28 (s izmjenama i dopunama iz 2011.).«

Točka 48.A mijenja se i glasi:

»48.A Osim otuđenja cijelog udjela subjekta u inozemnom dijelu poslovanja, sljedeće se transakcije djelomičnog otuđenja obračunavaju kao otuđenje:

a) djelomično otuđenje s gubitkom kontrole u ovisnom subjektu koji uključuje inozemni dio poslovanja, neovisno o tome da li subjekt u bivšem ovisnom subjektu nakon djelomičnog otuđenja zadržava nekonotrolirajući udjel ili ne

b) kad je udjel zadržan nakon djelomičnog otuđenja udjela u zajedničkom poslu ili udjela u pridruženom subjektu koji uključuje inozemni dio poslovanja financijska imovina koja uključuje inozemni dio poslovanja.

c) [briše se]«

Dodaje se točka 60.F koja glasi:

»60.F MSFI-jem 10 i MSFI-jem 11»Zajednički poslovi«, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 3.b), 8., 11., 18., 19., 33., 44. – 46. i 48A. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 11.«

MRS 24 »Objavljivanje povezanih osoba«

Točka 3. mijenja se i glasi:

»3. Standard nalaže da se u konsolidiranim i nekonsolidiranim financijskim izvještajima matice ili ulagatelja koji dijele kontrolu ili imaju značajan utjecaj u subjektu koji je predmetom ulaganja, objavljuju odnosi, transakcije i otvorene stavke iz odnosa s povezanim osobama, uključujući preuzete obveze, sukladno
MSFI-ju 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«, odnosno
MRS-u 27 »Nekonsolidirani financijski izvještaji«. Standard se također primjenjuje na pojedinačne financijske izvještaje.«

Točka 19. mijenja se i glasi:

»19. Informacije za objavu propisane točkom 18. objavljuju se odvojeno za svaku sljedeću kategoriju:

a) maticu

b) subjekte koji dijele kontrolu ili imaju značajan utjecaj u subjektu

c) ovisne subjekte …«

Točka 25. mijenja se i glasi:

»25. Izvještajni subjekt izuzima se od obveze objavljivanja informacija iz točke 18. o transakcijama i otvorenim stavkama, uključujući preuzete obveze, iz odnosa s

a) vladom koja ima kontrolu, zajedničku kontrolu ili značajan utjecaj u izvještajnom subjektu i

b) nekim drugim subjektom koji je povezana osoba zato što ista vlada ima kontrolu, zajedničku kontrolu ili značajan utjecaj i nad izvještajnim subjektom i nad tim drugim subjektom.«

Dodaje se točka 28.A koja glasi:

»28.A MSFI-jem 10, MSFI-jem 11»Zajednički poslovi« i MSFI-jem 12, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 3, 9., 11.b), 15., 19.b) i 19.e-) te točka 25. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 10, MSFI 11 i MSFI 12.«

MRS 32 »Financijski instrumenti: prezentiranje«

Točka 4.a) mijenja se i glasi:

»4. Ovaj standard dužni su primjenjivati svi subjekti na sve vrste financijskih instrumenata, izuzev:

a) na udjele u ovisnim subjektima, pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima koji se obračunavaju u skladu s MSFI-jem 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«, MRS-om 27 »Nekonsolidirani financijski izvještaji« ili MRS-om 28 »Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima«. Međutim, MRS 27, odnosno MRS 28 dopuštaju subjektu da u nekim slučajevima obračuna udjel u ovisnom subjektu, pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu primjenom MRS-a 39 ...«

Dodaje se točka 97.I koja glasi:

»97.I MSFI-jem 10 i MSFI-jem 11 »Zajednički poslovi«, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 4.a) i VP29. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 11.«

MRS 33 »Zarada po dionici«

Točka 40. mijenja se i glasi:

»40. Ovisni subjekt, zajednički pothvat ili pridruženi subjekt mogu drugim subjektima osim matici ili ulagateljima sa zajedničkom kontrolom ili značajnim utjecajem u subjektu koji je predmetom ulaganja, izdati potencijalne redovne dionice koje se mogu konvertirati ili u redovne dionice ovisnog subjekta, zajedničkog pothvata ili pridruženog subjekta, ili u redovne dionice matice ili ulagatelja sa zajedničkom kontrolom ili značajnim utjecajem (izvještajnog subjekta) u subjektu koji je predmetom ulaganja. Ako ove potencijalne redovne dionice ovisnog subjekta, zajedničkog pothvata ili pridruženog subjekta razrjeđuju osnovne zarade po dionici izvještajnoga subjekta, one se uključuju u izračunavanje razrjeđenih zarada po dionici.«

U točki A.11 uvodna rečenica mijenja se i glasi:

»A11. Potencijalne redovne dionice nekog ovisnog subjekta, zajedničkog pothvata ili pridruženog subjekta koje se mogu konvertirati ili u redovne dionice tog ovisnog subjekta, zajedničkog pothvata ili pridruženog subjekta, ili u redovne dionice matice ili ulagatelja sa zajedničkom kontrolom ili značajnim utjecajem (izvještajnog subjekta) u subjektu koji je predmetom ulaganja, uključuju se u izračun razrijeđene zarade po dionici kako slijedi: …«

Dodaje se točka 74.B koja glasi:

»74.B MSFI-jem 10 i MSFI-jem 11 »Zajednički poslovi«, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 4., 40. i A11. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 11.«

MRS 36 »Umanjenje imovine«

Dodaje se točka 140.H koja glasi:

»140.H MSFI-jem 10 i MSFI-jem 11, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjeni su i dopunjeni točka 4., naslov iznad točke 12.h) i točka 12.h). Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 11.«

MRS 38 »Nematerijalna imovina«

U točki 3. podtočka e) mijenja se i glasi:

»e) financijsku imovinu kako je definirana u MRS-u 32. Priznavanje i mjerenje neke financijske imovine obuhvaćeno je MSFI-jem 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«, MRS-om 27 »Nekonsolidirani financijski izvještaji« i MRS-om 28 »Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima«.«

Dodaje se točka 130.F koja glasi:

»130.F MSFI-jem 10 i MSFI-jem 11 »Zajednički poslovi«, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjena je i dopunjena točka 3.e). Subjekt je dužan navedenu izmjenu i dopunu primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 11.«

MRS 39 »Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje« (s izmjenama i dopunama iz listopada 2009.)

Točka 2. mijenja se i glasi:

»2. Ovaj standard dužni su primjenjivati svi subjekti na sve vrste financijskih instrumenata, izuzev:

a) na udjele u ovisnim subjektima, pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima koji se obračunavaju u skladu s MSFI-jem 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«, MRS-om 27 »Nekonsolidirani financijski izvještaji« ili MRS-om 28 »Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima«. Međutim, subjekti su dužni ovaj standard primijeniti na udjel u ovisnom subjektu, pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu koji se sukladno MRS-u 27, odnosno MRS-u 28 obračunavaju prema ovome standardu...«

Točke VP3. I VP4.I.a) mijenjaju se i glase:

»VP3. Subjekt ponekad poduzima nešto što se može smatrati »strateškim ulaganjem« u vlasničke instrumente koje je izdao drugi subjekt, s namjerom uspostave ili održanja dugoročne poslovne suradnje sa subjektom u koji ulaže. Subjekt ulagatelj primjenjuje MRS 28 kako bi utvrdio je li računovodstvena metoda udjela prikladna za takvo ulaganje. Ako metoda udjela nije prikladna, subjekt na to strateško ulaganje primjenjuje ovaj standard.

VP4.I.a) Subjekt je organizacija poduzetničkog kapitala ili uzajamni fond, investicijski uzajamni fond na udjele i sličan subjekt čiji predmet poslovanja je ulaganje u financijsku imovinu s ciljem ostvarivanja dobiti od njihovog ukupnog prinosa u obliku udjela ili dividendi te kroz promjene fer vrijednosti. MRS 28 dopušta da se takva ulaganja mjere po fer vrijednosti kroz dobit i gubitak sukladno ovome standardu. Subjekt smije primijeniti istu računovodstvenu politiku na druga ulaganja kojima upravlja po osnovi ukupnog prinosa, ali u kojima ima nedovoljan utjecaj da bi ona potpala u djelokrug MRS-a 28.«

Dodaje se točka 103.P koja glasi:

»103.P MSFI-jem 10 i MSFI-jem 11 »Zajednički poslovi«, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 2.a), 15., VP3, VP36-VP38 I VP41.a). Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 11.«

IFRIC 5 »Udjeli u fondovima za demontažu, uklanjanje, obnavljanje i sanaciju okoliša«

Točke 8. mijenja se i glasi:

»8. Udjeličar je dužan utvrditi da li ima kontrolu, zajedničku kontrolu ili značajan utjecaj u fondu primjenom MSFI-ja 10, MSFI-ja 11 i MRS-a 28. Ako da, dužan je svoj udjel u fondu obračunati u skladu s navedenim standardima.«

U točki 9. uvodna rečenica mijenja se i glasi:

»9. Ako udjelničar nema kontrolu ili zajedničku kontrolu ili značajan utjecaj u fondu, dužan je pravo na primitak raspodjela iz fonda obračunati kao naknadu sukladno MRS-u 37. Naknada se mjeri u nižem od sljedećih iznosa:«

Dodaje se točka 14.B koja glasi:

»14.B MSFI-jem 10 i MSFI-jem 11, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 8. i 9. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 11.«

IFRIC 9 »Ponovna procjena ugrađenih derivativa«

Dodaje se točka 12. koja glasi:

»12. MSFI-jem 11, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjena je i dopunjena točka 5.c). Subjekt je dužan navedenu izmjenu i dopunu primijeniti kad primjenjuje MSFI 11.«

IFRIC 16 »Zaštita neto ulaganja u inozemno poslovanje«

Mijenja se fusnota uz točku 2. i glasi:

»* Što je slučaj kod konsolidiranih financijskih izvještaja, financijskih izvještaja u kojima su udjeli u npr. pridruženim subjektima ili zajedničkim pothvatima obračunani primjenom metode udjela i kod financijskih izvještaja u koje je uvrštena podružnica ili zajedničko upravljanje kako su definirani u MSFI-ju 11 »Zajednički poslovi«.«

Članak 9.

Iza dodanog Međunarodng standarda financijskog izvještavanja 11 – Zajednički poslovi dodaje se Međunarodni standard financijskog izvještavanja 12 – Objavljivanje udjela u drugim subjektima:

»MEĐUNARODNI STANDARD FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA 12

Objavljivanje udjela u drugim subjektima

CILJ

1. Cilj ovoga MSFI-ja jest subjektima propisati objavu informacija koje korisnicima njegovih financijskih izvještaja omogućuju odrediti:

a) prirodu njegovih udjela u drugim subjektima i s njima povezane rizike i

b) učinke takvih udjela na njegov financijski položaj, financijsku uspješnost i novčane tokove.

Postizanje cilja

2. Radi ispunjavanja ciljeva iz točke 1. subjekt je dužan razmotriti sljedeće:

a) značajne prosudbe i pretpostavke koje je koristio u određivanju prirode svojih udjela u drugom subjektu ili poslu te vrsti zajedničkog posla u kojem ima udjel (točke 7. – 9.) i

b) informacije o svojim udjelima u:

(i) ovisnim subjektima (točke 10. – 19.)

(ii) zajedničkim poslovima i pridruženim subjektima (točke 20. – 23.) i

(iii) strukturiranim subjektima koje subjekt ne kontrolira (nekonsolidirani strukturirani subjekti) (točke 24. – 31.).

3. Ako objave propisane ovim MSFI-jem, zajedno s onima propisanima drugim MSFI-jevima, ne ispunjavaju cilj iz 1. točke, subjekt je dužan objaviti svaku dodatnu informaciju koja je neophodna za postizanje tog cilja.

4. Subjekt je dužan razmotriti razinu raščlambe koja je neophodna da bi ispunio cilj objavljivanja informacija te u kojoj mjeri staviti težište na svaki zahtjev ovoga MSFI-ja. Dužan je informacije za objavu objediniti ili raščlaniti na način da korisna informacija ne bude prikrivena, bilo uvrštavanjem velike količine nevažnih detalja, bilo zbrajanjem stavki različitih obilježja (v. točke B2. – B6.).

DJELOKRUG

5. Ovaj MSFI primjenjuju subjekti koji imaju udjele u nekom od sljedećih subjekata:

a) ovisnim subjektima

b) zajedničkim poslovima (tj. zajedničkom upravljanju ili zajedničkom pothvatu)

c) pridruženim subjektima

d) nekonsolidiranim strukturiranim subjektima.

6. Ovaj MSFI ne primjenjuje se na:

a) na planove, tj. fondove primanja nakon prestanka radnog odnosa ili druge planove dugoročnih primanja zaposlenih na koje se primjenjuje MRS 19 »Primanja zaposlenih«

b) nekonsolidirane financijske izvještaje subjekta na koje se primjenjuje MRS 27 »Nekonsolidirani financijski izvještaji«. Međutim, subjekt koji ima udjel u nekonsolidiranom strukturiranom subjektu i nekonsolidirane financijske izvještaje sastavlja kao svoje jedine financijske izvještaje, dužan je u njihovoj pripremi primijeniti zahtjeve iz točaka 24. – 31.

c) udjele subjekta koji sudjeluje u zajedničkom poslu bez zajedničke kontrole nad tim poslom, osim ako temeljem tog udjela nema značajan utjecaj na posao ili ako nije riječ o udjelu u strukturiranom subjektu

d) udjele u drugom subjektu koji se obračunavaju sukladno MSFI-ju 9 »Financijski instrumenti«. Međutim, subjekt je ovaj MSFI dužan primijeniti:

(i) kad je takav udjel udjel u pridruženom subjektu ili zajedničkom pothvatu koji se sukladno MRS-u 28 »Udjeli u pridruženim subjektima i zajedničkim pothvatima« mjere po fer vrijednosti kroz dobit i gubitak ili

(ii) kad je taj udjel udjel u nekonsolidiranim strukturiranom subjektu.

ZNAČAJNE PROSUDBE I PRETPOSTAVKE

7. Subjekt je dužan objaviti informacije o značajnim prosudbama i pretpostavkama (i njihovim promjenama) koje je koristio da bi utvrdio:

a) da ima kontrolu nad drugim subjektom, tj. subjektom koji je predmetom ulaganja kako je to opisano u točkama 5. i 6. MSFI-ja 10 »Konsolidirani financijski izvještaji«

b) da ima zajedničku kontrolu nad nekim poslom ili značajan utjecaj u nekom drugom subjektu i

c) vrstu zajedničkog posla (tj. zajedničko upravljanje ili zajednički pothvat) ako je posao strukturiran kao zaseban subjekt.

8. U značajne prosudbe i pretpostavke objavljene sukladno točki 7. ubrajaju se one koje je subjekt koristio kad su promjene činjenica i okolnosti bile takve naravi da se tijekom izvještajnog razdoblja promijenio zaključak o njegovoj kontroli, zajedničkoj kontroli ili značajnom utjecaju.

9. Radi ispunjenja obveze iz točke 7. subjekt je dužan objaviti npr. značajne prosudbe i pretpostavke koje je koristio u utvrđivanju da:

a) nema kontrolu u drugom subjektu iako ima više od polovice glasačkih prava u njemu

b) ima kontrolu u drugom subjektu iako drži manje od polovice glasačkih prava u njemu

c) je agent ili principal (v. točke 58. – 72. MSFI-ja 10)

d) nema značajan utjecaj iako ima 20 ili više posto glasačkih prava u drugom subjektu

e) ima značajan utjecaj iako ima 20 ili manje posto glasačkih prava u drugom subjektu.

UDJELI U OVISNIM SUBJEKTIMA

10. Subjekt je dužan objaviti informacije koje korisnicima njegovih konsolidiranih financijskih izvještaja omogućuju da:

a) razumiju

(i) sastav grupe i

(ii) nekontrolirajuće udjele u poslovima i novčanim tokovima grupe (točka 12.) i

b) ocijene

(i) narav i doseg bitnih ograničenja subjektove sposobnosti da pristupi imovini grupe i koristi ju, odnosno plaća obveze grupe (točka 13.)

(ii) narav i promjene rizika povezanih s njegovim udjelima u konsolidiranim strukturiranim subjektima (točke 14. – 17.)

(iii) posljedice promjena subjektovog vlasničkog udjela u ovisnom subjektu koje ne dovode do gubitka kontrole (točka 18.) i

(iv) posljedice gubitka kontrole u ovisnom društvu tijekom izvještajnog razdoblja (točka 19.).

11. Kad financijski izvještaji nekog ovisnog subjekta korišteni u sastavljanju konsolidiranih financijskih izvještaja nose datum, odnosno pripremljeni su za neko razdoblje koje se razlikuje od datuma odnosno razdoblja konsolidiranih financijskih izvještaja (v. točke B92. i B93. MSFI-ja 10), subjekt je dužan objaviti:

a) datum kraja izvještajnog razdoblja financijskih subjekata ovisnog subjekta i

b) razloge za korištenje različitog datuma ili razdoblja.

Nekontrolirajući udjeli u poslovima i novčanim tokovima grupe

12. Subjekt je dužan za svaki svoj ovisni subjekt koji ima nekontrolirajuće udjele materijalne za izvještajni subjekt objaviti:

a) naziv ovisnog subjekta

b) sjedište poslovanja (i državu osnutka ako se razlikuje od poslovnog sjedišta) ovisnog subjekta

c) postotak vlasništva temeljem nekontrolirajućeg udjela

d) postotak glasačkih prava nekontrolirajućeg udjela ako se razlikuje od postotka vlasništva

e) dobit ili gubitak raspoređen na nekontrolirajuće udjele ovisnog subjekta tijekom izvještajnog razdoblja

f) akumulirane nekontrolirajuće udjele ovisnog subjekta na kraju izvještajnog razdoblja.

g) skraćene financijske informacije o ovisnom subjektu (v. točku B10.).

Vrsta i opseg značajnih ograničenja

13. Subjekt je dužan objaviti:

a) bitna ograničenja (npr. temeljem zakona, ugovora ili regulative) subjektove sposobnosti pristupa ili korištenja imovine i plaćanja obveza grupe kao što su:

(i) ona koja ograničavaju sposobnost matice ili njenih ovisnih subjekata da prenosi novac ili drugu imovinu na druge subjekte u grupi ili iz njih

(ii) garancije i druge obveze temeljem kojih može biti zabranjena isplata dividende ili drugih isplata iz kapitala ili davanje zajmova ili predujmova drugim subjektima unutar grupe ili primanje istih od njih

b) narav i opseg zaštitnih prava nevladajućih udjela koja mogu bitno ograničiti sposobnost subjekta da pristupi imovini grupe i koristi ju ili plaća obveze grupe (kao što je slučaj kad matica ima obvezu platiti obveze ovisnog društva prije plaćanja svojih vlastitih obveza ili kad je ili za pristup imovini ili za plaćanje obveza ovisnog subjekta potrebna suglasnost nekontrolirajućih udjela)

c) knjigovodstveni iznosi imovine i obveza iz konsolidiranih financijskih izvještaja na koje se takva ograničenja primjenjuju.

Vrste rizika povezanih sa subjektovim udjelima u konsolidiranim strukturiranim subjektima

14. Subjekt je dužan objaviti uvjete ugovornih sporazuma po kojima matica ili njeni ovisni subjekti mogu imati obvezu davanja financijske potpore konsolidiranim strukturiranom subjektu, što uključuje događaje ili okolnosti koje izvještajni subjekt izlažu gubitku (npr. sporazumi o likvidnosti ili kreditnoj sposobnosti u vezi s obvezama otkupa imovine strukturiranog subjekta ili davanja financijske potpore).

15. Ako je matica ili bilo koji njen ovisni subjekt unutar izvještajnog razdoblja dao financijsku potporu ili neki drugi oblik potpore konsolidiranom strukturiranom subjektu (npr. otkupom imovine ili instrumenata koje je taj subjekt izdao) bez ugovorne obveze na davanje potpore, subjekt je dužan objaviti:

a) vrstu i iznos potpore, zajedno s opisom situacije u kojoj je matica, odnosno njen ovisni subjekt pomogao strukturiranom subjektu pribaviti financijsku potporu i

b) razloge davanja potpore.

16. Ako je matica ili bilo koji njen ovisni subjekt unutar izvještajnog razdoblja bez ugovorne obveze dao financijsku potporu ili neki drugi oblik potpore prethodno konsolidiranom strukturiranom subjektu kojom je subjekt stekao kontrolu u strukturiranom subjektu, subjekt je dužan navesti obrazloženje relevantnih faktora za donošenje takve odluke.

17. Subjekt je dužan objaviti sve sadašnje nakane davanja financijske potpore ili drugih oblika potpore konsolidiranom strukturiranom subjektu, uključujući nakanu da strukturiranom subjektu pomogne pribaviti financijsku potporu.

Posljedice promjena vlasničkog udjela matice u ovisnom društvu bez gubitka kontrole

18. Subjekt je dužan prikazati analizu utjecaja promjena u svom vlasničkom udjelu u ovisnom subjektu bez gubitka kontrole na vlasničku glavnicu koja pripada vlasnicima matice.

Posljedice gubitka kontrole u ovisnom društvu tijekom izvještajnog razdoblja

19. Subjekt je dužan objaviti eventualnu dobit ili eventualni gubitak izračunan sukladno točki 25. MSFI-ja 10 i

a) dio te dobiti, odnosno tog gubitka koji se odnosi na mjerenje udjela zadržanog u bivšem ovisnom subjektu po fer vrijednosti na datum gubitka kontrole i

b) stavku, odnosno stavke dobiti i gubitka u sklopu kojih je ta dobit, odnosno taj gubitak iskazan (ako se ne prikazuju odvojeno).

UDJELI U ZAJEDNIČKIM POSLOVIMA I PRIDRUŽENIM SUBJEKTIMA

20. Subjekt je dužan objaviti informacije koje korisnicima njegovih financijskih izvještaja omogućuju ocijeniti:

a) narav, opseg i financijske učinke njegovih udjela u zajedničkim poslovima i pridruženim subjektima, uključujući narav i učinke njegovih ugovornih odnosa s drugim ulagateljima s kojima dijeli kontrolu ili značajan utjecaj u zajedničkim poslovima i pridruženim subjektima (točke 21. i 22.) i

b) narav i promjene rizika povezanih s njegovim udjelima u zajedničkim pothvatima i pridruženim subjektima (točka 23.).

Narav, opseg i financijski učinci subjektovih udjela u zajedničkim poslovima i pridruženim subjektima

21. Subjekt je dužan objaviti:

a) za svaki zajednički posao i pridruženi subjekt materijalan za izvještajni subjekt:

(i) naziv zajedničkog posla, odnosno pridruženog subjekta

(ii) narav subjektovog odnosa sa zajedničkim poslom ili pridruženim subjektom (npr. davanjem opisa poslova koji se odvijaju u sklopu zajedničkog posla ili pridruženog subjekta te da li su oni strateški važni za poslove subjekta)

(iii) sjedište poslovanja (i državu osnutka ako je potrebno i ako se razlikuje od poslovnog sjedišta) zajedničkog posla, odnosno pridruženog subjekta

(iv) vlasnički udjel ili sudjelujući interes subjekta i, po potrebi i ako je različit, postotak glasačkih prava

b) za svaki zajednički pothvat i pridruženi subjekt materijalan za izvještajni subjekt:

(i) da li je ulaganje u zajednički pothvat, odnosno pridruženi subjekt mjereno metodom udjela ili po fer vrijednosti

(ii) skraćene financijske informacije o zajedničkom pothvatu, odnosno pridruženom subjektu kako je navedeno u točkama B12. i B13

(iii) ako se zajednički pothvat ili pridruženi subjekt obračunavaju metodom udjela, fer vrijednost subjektovog udjela u njemu ako postoji cijena koja za udjel kotira na tržištu

(c) financijske informacije iz točke B16. o subjektovim udjelima u zajedničkim pothvatima i pridruženim subjektima koji nisu pojedinačno materijalni:

(i) ukupno za sve pojedinačno nematerijalne zajedničke pothvate i odvojeno od njih

(ii) informacije za sve pojedinačno nematerijalne pridružene subjekte u ukupnom iznosu.

22. Subjekt je također dužan objaviti:

a) narav i opseg bitnih ograničenja (npr. temeljem ugovora o kreditima/zajmovima, regulative ili ugovornih sporazuma između ulagatelja koji dijele kontrolu ili značajan utjecaj u zajedničkom pothvatu ili pridruženom subjektu) sposobnosti zajedničkih pothvata, odnosno pridruženih subjekata da prenose sredstva subjektu u obliku isplate dividende u novcu ili otplate zajmova i predujmova koje je dao subjekt

b) kad se datum ili razdoblje financijskih izvještaja zajedničkog pothvata ili pridruženog subjekta korištenih kod primjene metode udjela razlikuju od datuma, odnosno razdoblja financijskih izvještaja subjekta:

(i) datum kraja izvještajnog razdoblja financijskih subjekata zajedničkog pothvata, odnosno pridruženog subjekta i

(ii) razloge za korištenje različitog datuma ili razdoblja

c) nepriznati udjel u gubitku zajedničkog pothvata ili ovisnog subjekta, i za izvještajno razdoblje i kumulativno, ako je subjekt primjenom metode udjela prestao priznavati svoj udjel u gubicima zajedničkog pothvata, odnosno pridruženog subjekta.

Rizici povezani sa subjektovim udjelima u zajedničkim pothvatima i pridruženim subjektima

23. Subjekt je dužan objaviti:

a) obveze koje je preuzeo u odnosu na svoje zajedničke pothvate odvojeno od iznosa drugih preuzetih obveza, kako je to navedeno u točkama B18. – B20.

b) nepredviđene obveze po osnovi svojih udjela u zajedničkim pothvatima ili pridruženim subjektima (uključujući svoj udjel u nepredviđenim obvezama koje dijeli s drugim ulagateljeva sa zajedničkom kontrolom ili značajnim utjecajem u zajedničkim pothvatima ili pridruženim subjektima) odvojeno od iznosa drugih nepredviđenih obveza sukladno MRS-u 37 »Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina«.

UDJELI U NEKONSOLIDIRANIM STRUKTURIRANIM SUBJEKTIMA

24. Subjekt je dužan objaviti informacije koje korisnicima njegovih financijskih izvještaja omogućuju:

a) da razumiju narav i opseg njegovih udjela u nekonsolidiranim strukturiranim subjektima (točke 26. – 28.) i

b) ocijene narav i promjene rizika povezanih s njegovim udjelima u nekonsolidiranim strukturiranim subjektima (točke 29. – 31.)

25. Informacije propisane točkom 24.b) uključuju informacije o subjektovoj izloženosti riziku temeljem njegovog sudjelovanja u nekonsolidiranim strukturiranim subjektima u prethodnim razdobljima (npr. sponzoriranje strukturiranog subjekta), čak i ako na izvještajni datum više ne sudjeluje u strukturiranom subjektu temeljem ugovora.

Narav udjela

26. Subjekt je dužan objaviti kvalitativne i kvantitativne informacije o svojim udjelima u nekonsolidiranim strukturiranim subjektima, što uključuje, ali nije ograničeno na narav, svrhu, veličinu i poslove strukturiranog subjekta te način na koji se strukturirani subjekt financira.

27. Ako je subjekt sponzorirao nekonsolidirani strukturirani subjekt o kojem ne navodi informacije propisane točkom 29. (npr. zato što na izvještajni datum u njemu nema udjel), dužan je objaviti:

a) način na koji je utvrdio koje strukturirane subjekte je sponzorirao

b) prihode od strukturiranih subjekata tijekom izvještajnog razdoblja, zajedno s opisom vrste prikazanih prihoda i

c) knjigovodstvenu vrijednost (u vrijeme prijenosa) sve imovine koja je u izvještajnom razdoblju prenesena na strukturirane subjekte.

28. Subjekt je dužan prikazati informacije iz točke 27.b) i 27.c) tablično, osim ako neki drugi format ne bi bio prikladniji, i svoje sponzorske poslove razvrstati u relevantne katetorije (v. točke B2. – B6.).

Narav rizika

29. Subjekt je dužan tablično ili u nekom drugom prikladnijem formatu dati sažeti pregled:

a) knjigovodstvene vrijednosti imovine i obveza iskazanih u svojim financijskim izvještajima po osnovi svojih udjela u nekonsolidiranim strukturiranim subjektima

b) stavke u izvještaju o financijskom položaju unutar kojih su imovina i obveze iz podtočke a) iskazane.

c) iznos koji najbolje odražava najveću izloženost subjekta gubitku temeljem njegovih udjela u nekonsolidiranim strukturiranim subjektima, zajedno s opisom načina na koji je utvrdio najveću moguću izloženost gubicima. Ako subjekt ne može kvantificirati svoju najveću moguću izloženost gubitku po svojim udjelima u nekonsolidiranim strukturiranim subjektima, dužan je objaviti tu činjenicu i razloge iz kojih je tako.

d) usporedbe knjigovodstvenih vrijednosti imovine i obveza subjekta koje se odnose na njegove udjele u nekonsolidiranim strukturiranim subjektima i njegovu najveću moguću izloženost gubitku prema tim subjektima.

30. Ako je subjekt u izvještajnom razdoblju nekonsolidiranom strukturiranom subjektu u kojem je ranije imao ili sada ima udjel (npr. otkupom imovine ili instrumenata koje je taj subjekt izdao) dao financijsku potporu ili neki drugi oblik potpore bez ugovorne obveze na to, dužan je objaviti:

a) vrstu i iznos potpore, zajedno s opisom situacije u kojoj je strukturiranom subjektu pomogao pribaviti financijsku potporu i

b) razloge davanja potpore.

31. Subjekt je dužan objaviti sve sadašnje nakane davanja financijske potpore ili drugih oblika potpore nekonsolidiranom strukturiranom subjektu, uključujući nakanu da strukturiranom subjektu pomogne pribaviti financijsku potporu.

DODATAK A

DEFINICIJE

Ovaj dodatak sastavni je dio ovoga MSFI-ja.

Prihodi od strukturiranog subjekta U ovome MSFI-ju se u prihode od strukturiranog subjekta ubrajaju, ali oni nisu ograničeni na opetovane i jednokratne naknade, kamate, dividende, dobitke ili gubitke od ponovnog mjerenja ili prestanka priznavanja udjela u strukturiranim subjektima, kao i dobitke i gubitke kod prijenosa imovine i obveza na strukturirani subjekt.

Udjeli u drugom subjektu U ovome MSFI-ju udjel u nekom drugom subjektu odnosi se na sudjelovanje subjekta u drugom subjektu, bilo po ugovornoj ili izvanugovornoj osnovi, kojom je subjekt izložen varijabilnosti prinosa zavisno od uspješnosti poslovanja toga drugoga subjekta. Udjel u drugom subjektu može se dokazati, ali ne isključivo držanjem glavničkih ili dužničkih instrumenata, kao i drugim oblicima sudjelovanja kao što su davanje financijskih sredstava, podupiranje likvidnosti, kreditno jamstvo i garancije. U to se ubrajaju mehanizmi kojima subjekt ima kontrolu ili zajedničku kontrolu ili značajan utjecaj u drugom subjektu. Subjekt ne mora nužno imati udjel u drugom subjektu isključivo po osnovi uobičajenog odnosa kupac-dobavljač.

Daljnje informacije o udjelima u drugim subjektima navedene su u točkama B7. – B9.

Točke B55. – B57. MSFI-ja 10 sadrže pojašnjenja u vezi s varijabilnosti prinosa.

Strukturirani subjekt Subjekt koji je ustrojen na način da glasačka ili slična prava nisu prevladavajući čimbenik u odlučivanju o tome tko u njemu ima kontrolu, kao što je slučaj kad se neka glasačka prava odnose isključivo na administrativne poslove i kad se relevantni poslovi vode isključivo temeljem ugovornih sporazuma.

Daljnje informacije o strukturiranim subjektima navedene su u točkama B22. – B24.

Sljedeći izrazi definirani su u MRS-u 27 (s izmjenama i dopunama iz 2011.), MRS-u 28 (s izmjenama i dopunama iz 2011.), MSFI-ju 10 i MSFI-ju11 »Zajednički poslovi« i u ovome se MSFI-ju koriste u značenjima utvrđenima u tim standardima:

– pridruženi subjekt

– konsolidirani financijski izvještaji

– kontrola nad subjektom

– metoda udjela

– grupa

– zajednički posao

– zajednička kontrola

– zajedničko upravljanje

– zajednički pothvat

– nekontrolirajući udjel

– matica

– zaštitna prava

– relevantni poslovi

– nekonsolidirani (odvojeni) financijski izvještaji

– zaseban subjekt

– značajan utjecaj

– ovisni subjekt.

DODATAK B

VODIČ ZA PRIMJENU

Ovaj dodatak sastavni je dio ovoga MSFI-ja. U njemu je opisana primjena točaka 1.-31. i ima jednaku važnost kao i drugi dijelovi ovoga MSFI-ja.

B1. Primjeri iz ovoga dodatka ilustriraju hipotetske situacije. Iako primjeri mogu u nekim aspektima održavati stvarno stanje, kod primjene MSFI-ja 12 potrebno je ocijeniti sve činjenice i okolnosti.

OBJEDINJAVANJE (TOČKA 4.)

B2. Subjekt, prema vlastitim okolnostima, odlučuje koliko dodatnih informacija treba dati da bi zadovoljio potrebe korisnika za informacijama, kao i o tome koje će aspekte dodatnih informacija naglasiti. Neophodno je naći mjeru između pretrpavanja financijskih izvještaja suvišnim pojedinostima koje korisnicima financijskih izvještaja ne moraju biti od pomoći i prikrivanja informacija pretjeranim objedinjavanjem.

B3. Subjekt može objediniti informacije za objavu propisane ovim MSFI-jem o udjelima u sličnim subjektima ako je objedinjavanje u skladu s ciljem objavljivanja informacija i zahtjevima iz točke B4. i njime se ne prikrivaju dane informacije. Subjekt je dužan objaviti način na koji je objedinjavao svoje udjele u sličnim subjektima.

B4. Subjekt je dužan odvojeno prikazati informacije o udjelima u:

a) ovisnim subjektima

b) zajedničkim pothvatima

c) zajedničkom upravljanju

d) pridruženim subjektima i

e) nekonsolidiranim strukturiranim subjektima.

B5. Pri odlučivanju o objedinjavaju informacija subjekt je dužan razmotriti kvantitativne i kvalitativne informacije o različitim rizicima i obilježjima prinosa svakog subjekta kojeg namjerava objediniti te značaj svakog takvog subjekta za izvještajni subjekt. Subjekt je dužan propisane informacije prikazati na način koji će korisnicima financijskih izvještaja kvalitetno pojasniti narav i opseg njegovih udjela u drugim subjektima.

B6. Slijede primjeri primjerene razine objedinjavanja unutar kategorija subjekata iz točke B4.:

a) vrstu poslova (npr. istraživanje i razvoj, sekuritizacija potraživanja po karticama po principu revolving kredita).

b) po gospodarskim granama

c) po teritorijalnom području (npr. država ili regija).

UDJELI U DRUGIM SUBJEKTIMA

B7. Udjel u drugom subjektu odnosi se na ugovorno ili izvanugovorno sudjelovanje subjekta u drugom subjektu kojim je izvještajni subjekt izložen varijabilnosti prinosa na temelju uspješnosti toga drugoga subjekta. Razmatranje svrhe i ustroja drugog subjekta može izvještajnom subjektu biti od pomoći kad utvrđuje da li ima udjel u tom subjektu, a time i dali je dužan objaviti informacije propisane ovim MSFI-jem. Procjena obvezno uključuje razmatranje rizika koje subjekt prema ustroju treba stvarati te rizika koje je on prema ustroju treba prenijeti na izvještajni subjekt i druge strane.

B8. Izvještajni subjekt u pravilu je izložen varijabilnosti prinosa temeljem uspješnosti drugog subjekta kroz držanje instrumenata (kao što su glavnički ili dužnički instrumenti koje je drugi subjekt izdao) ili po osnovi nekog drugog oblika sudjelovanja kojim se varijabilnost apsorbira. Primjerice, pretpostavimo da strukturirani subjekt ima kreditni portfelj. Strukturirani subjekt od drugog subjekta (izvještajnog subjekta) dobiva swap ugovor za izostanak plaćanja kredita da bi se zaštitio od izostanka plaćanja kamate i glavnice po kreditima. Izvještajni subjekt ima sudjelovanje kojim je izložen varijabilnosti prinosa temeljem uspješnosti strukturiranog subjekta jer swap ugovor za izostanak plaćanja kredita apsorbira varijabilnost prinosa strukturiranog subjekta.

B9. Neki instrumenti namijenjeni su prijenosu rizika s izvještajnog subjekta na neki drugi subjekt. Oni stvaraju varijabilnost prinosa drugog subjekta, ali izvještajni subjekt u pravilu ne izlažu varijabilnosti prinosa temeljem uspješnosti tog drugog subjekta. Primjerice, pretpostavimo da je strukturirani subjekt osnova radi stvaranja prilika za ulaganje ulagateljima koji se žele izložiti kreditnom riziku subjekta Z (subjekt Z nije povezana strana ni jedne strane u predmetnom poslu). Strukturirani subjekt pribavlja finacijska sredstva izdavanjem zapisa ulagateljima koji su vezani za kreditni rizik subjekta Z (kreditno vezani zapisi) i koristi tako ostvarene prihode da bi ulagao u portfelj bezrizične financijske imovine. Strukturirani subjekt sklapanjem ugovora o zamjeni kredita s izostankom plaćanja (eng. credit default swap, CDS) s drugom stranom toga ugovora biva izložen kreditnom riziku subjekta Z. CDS-om se kreditni rizik subjekta Z prenosi na strukturirani subjekt u zamjenu za naknadu koju plaća druga strana toga ugovora. Ulagatelji u strukturirani subjekt dobivaju viši prinos koji uključuje i prinos strukturiranog subjekta na njegov portfelj imovine i naknadu po CDS-u. Druga strana ugovora o swapu ne sudjeluje u strukturiranom subjektu, pa tako nije niti izložena varijabilnosti prinosa temljem uspješnosti strukturiranog subjekta jer se CDS-om varijabilnost prenosi na strukturirani subjekt i ne apsorbira se varijabilnost prinosa strukturiranog subjekta.

SKRAĆENE FINANCIJSKE INFORMACIJE O OVISNIM SUBJEKTIMA, ZAJEDNIČKIM POTHVATIMA I PRIDRUŽENIM SUBJEKTIMA (TOČKA 12. I TOČKA 21.)

B10. O svakom ovisnom subjektu koji ima nekontrolirajuće udjele materijalne za izvještajni subjekt, subjekt je dužan objaviti:

a) dividende isplaćene vlasnicima nekontrolirajućih udjela

b) skraćene financijske informacije o imovini, obvezama, dobiti i gubitku te novčanim tokovima ovisnog subjekta koje korisnicima omogućavaju da razumiju udjele koje vlasnici nekontrolirajućih udjela imaju u poslovima i novčanim tokovima grupe. Informacije mogu sadržavati, ali nisu ograničene na npr. tekuću imovinu, dugotrajnu imovinu, tekuće obveze, dugoročne obveze, prihode, dobit ili gubitak te ukupnu sveobuhvatnu dobit.

B11. Skraćene financijske informacije propisane točkom B10.b) obvezno se navode u iznosima prije eliminacije unutargrupnih stavki.

B12. Izvještajni subjekt dužan je o svakom zajedničkom pothvatu i pridruženom subjektu materijalnom za njega objaviti:

a) dividende primljene od zajedničkog pothvata odnosno pridruženog subjekta

b) skraćene financijske informacije zajedničkog pothvata, odnosno pridruženog subjekta (v. točke B14. i B15.), uključujući, ali ne ograničeno na:

(i) tekuću imovinu

(ii) dugotrajnu imovinu

(iii) tekuće obveze

(iv) dugoročne obveze

(v) prihode

(vi) dobit i gubitak iz nastavljene aktivnosti

(vii) dobit i gubitak nakon poreza iz obustavljene aktivnosti

(viii) ostalu sveobuhvatnu dobit

(ix) ukupnu sveobuhvatnu dobit.

B13. Osim skraćenih financijskih informacija propisanih točkom B12., subjekt je dužan o svakom zajedničkom pothvatu koji je materijalan za izvještajni subjekt objaviti iznose:

a) novca i novčanih ekvivalenata obuhvaćenih stavkom pod B12.b).(i).

b) tekuće financijske obveze (bez obveza prema dobavljačima i drugih obveza i rezerviranja) obuhvaćene stavkom pod B12.b).(iii).

c) dugoročne financijske obveze (bez obveza prema dobavljačima i drugih obveza i rezerviranja) obuhvaćene stavkom pod B12.b).(iv).

d) amortizaciju dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine

e) kamatne prihode

f) kamatne rashode

g) rashod ili prihod po osnovi poreza na dobit.

B14. Skraćene financijske informacije prikazane sukladno točkama B12. i B13. obvezno se iskazuju kao iznosi iskazani u financijskim izvještajima zajedničkog pothvata ili pridruženog subjekta sastavljenima prema MSFI-jevima (a ne kao udjeli subjekta u tim iznosima). Subjekt koji svoje udjele u zajedničkom pothvatu ili pridruženom subjektu obračunava metodom udjela, dužan je:

a) iznose iskazane u financijskim izvještajima zajedničkog pothvata ili pridruženog subjekta sastavljenima prema MSFI-jevima uskladiti temeljem usklađenja koja je proveo primjenom metode udjela, kao što je usklađenje fer vrijednosti u vrijeme stjecanja i usklađenje temeljem razlika u računovodstvenim politikama

b) prikazati svođenje prikazanih skraćenih financijskih informacija na knjigovodstvenu vrijednost svog udjela u zajedničkom pothvatu odnosno pridruženom subjektu.

B15. Subjekt smije skraćene financijske informacije propisane točkama B12. i B13. prikazati na temelju financijskih izvještaja zajedničkog pothvata odnosno pridruženog subjekta ako:

a) svoj udjel u zajedničkom pothvatu odnosno pridruženom subjektu mjeri po fer vrijednosti sukladno MRS-u 28 (s izmjenama i dopunama iz 2011.) i

b) zajednički pothvat odnosno zajednički subjekt svoje financijske izvještaje ne sastavlja prema MSFI-jeva i sastavljanje financijskih izvještaja prema njima ne bi bilo praktično ili bi prouzročilo neopravdano visoke troškove.

U tom slučaju subjekt je dužan objaviti osnovu na kojoj su pripremljene skraćene financijske informacije.

B16. Subjekt je dužan u ukupnom iznosu objaviti knjigovodstvenu vrijednost svojih udjela u svim pojedinačno materijalnim zajedničkim pothvatima odnosno pridruženim subjektima koje obračunava metodom udjela. Subjekt je također dužan odvojeno objaviti ukupni iznos svog udjela u idućim stavkama zajedničkih pothvata i pridruženih subjekata iz prethodne rečenice.

a) dobit ili gubitak iz nastavljene aktivnosti

b) dobit i gubitak nakon poreza iz obustavljene aktivnosti

c) ostalu sveobuhvatnu dobit

d) ukupnu sveobuhvatnu dobit.

Subjekt je dužan navedene informacije za zajedničke pothvate objaviti odvojeno od onih koje se odnose na pridružene subjekte.

B17. Kad je subjektov udjel u ovisnom društvu, zajedničkom pothvatu ili pridruženom društvu (ili dio njegovog udjela u zajedničkom pothvatu ili pridruženom subjektu) sukladno MSFI-ju 5 »Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i obustavljene aktivnosti« razvrstan u portfelj namijenjen prodaji, subjekt nije dužan objaviti skraćene financijske informacije o takvom ovisnom subjektu, zajedničkom pothvatu ili pridruženom subjektu iz točaka B10. – B16.

PREUZETE OBVEZE ZAJEDNIČKIH POTHVATA (TOČKA 23.a)

B18. Subjekt je dužan objaviti ukupan iznos preuzetih obveza koje nisu iskazane na izvještajni datum (uključujući svoj udjel u obvezama koje je preuzeo s drugim ulagateljima s kojima dijeli kontrolu u zajedničkom pothvatu) i povezane su s njegovim udjelima u zajedničkim pothvatima. Preuzete obveze su one po kojima u budućnosti može doći do odljeva novca ili drugih resursa.

B19. Preuzete obveze koje nisu iskazane po kojima u budućnosti može doći do odljeva novca ili drugih resursa uključuju:

a) neiskazane preuzete obveze za uplatom financijskih sredstava ili unos resursa kao posljedica npr.:

(i) ugovora o osnivanju ili preuzimanju zajedničkog pothvata (prema kojem je subjekt npr. dužan uplatiti novac kroz određeno razdoblje)

(ii) kapitalno intenzivnih projekata zajedničkog pothvata

(iii) bezuvjetne obveze kupnje, koja obuhvaća nabavku opreme, zaliha ili usluga koje se subjekt obvezao otkupiti od zajedničkog pothvata ili u njegovo ime

(iv) neiskazane preuzete obveze davanja zajma ili drugih oblika financijske potpore zajedničkom pothvatu

(v) neiskazane preuzete obveze unosa resursa u zajednički pothvat, kao što su imovina ili usluge

(vi) druge neopozive preuzete obveze koje se odnose na zajednički pothvat

b) neiskazane preuzete obveze preuzimanja (dijela) vlasničkog udjela neke druge osobe u zajedničkom pothvatu ako u budućnosti nastupi ili izostane neki događaj.

B20. Zahtjevi i primjeri iz točaka B18. i B19. ilustriraju neke vrste informacija za objavu propisanih točkom 18. MRS-a 24 »Objavljivanje povezanih osoba«.

UDJELI U NEKONSOLIDIRANIM STRUKTURIRANIM SUBJEKTIMA (TOČKE 24. – 31.)

Strukturirani subjekti

B21. Strukturirani subjekt je subjekt koji je ustrojen na način da glasačka ili slična prava nisu prevladavajući čimbenik u odlučivanju o tome tko u njemu ima kontrolu, kao što je slučaj kad se neka glasačka prava odnose isključivo na administrativne poslove i kad se relevantni poslovi vode temeljem ugovornih sporazuma.

B22. Strukturirani subjekt često ima neka ili sva sljedeća obilježja ili atribute:

a) ograničenja u poslovima

b) uzak i strogo definiran cilj, kao što je provedba porezno efikasnog najma, istraživanja i razvoja, stvaranje izvora kapitala ili financiranja subjekta ili prilika za ulaganje prijenosom rizika i nagrada povezanih s imovinom strukturiranog subjekta na ulagatelje

c) manjak kapitala da bi se strukturiranom subjektu omogućilo da svoje poslove financira bez podređene financijske potpore

d) financiranje u obliku većeg broja ugovoreno vezanih instrumenata za ulagatelje kojima se stvara koncentracija kreditnog rizika ili drugih rizika (tranše).

B23. U primjere subjekata koji se smatraju strukturiranim subjektima ubrajaju se, ali ne isključivo:

a) sekuritizacijski subjekti

b) financiranje kroz pokriće imovinom

c) neki investicijski fondovi.

B24. Subjekt kojim se kontrolira putem glasačkih prava nije strukturirani subjekt samo zato što npr. od trećih osoba nakon restrukturiranja dobiva financijska sredstva.

Priroda rizika po udjelima u nekonsolidiranim strukturiranim subjektima (točke 29. – 31.)

B25. Uz informacije propisane točkama 29. – 31., subjekt je dužan objaviti dodatne informacije da bi ispunio cilj objavljivanja informacija iz točke 24.b).

B26. Primjeri dodatnih informacija koje, zavisno od danih okolnosti, mogu biti važne za ocjenu rizika kojima je subjekt izložen kad ima udjel u nekonsolidiranom strukturiranom subjektu:

a) uvjet sporazuma kojima bi subjekt mogao biti dužan nekonsolidiranom strukturiranom subjektu davati financijsku potporu (npr. sporazumi o održavanju likvidnosti ili kreditnom rejtingu povezani s obvezom otkupa imovine strukturiranog subjekta ili davanjem financijske potpore strukturiranom subjektu), uključujući:

(i) opis događaja ili okolnosti koje bi izvještajni subjekt izložile gubitku

(ii) postojanje eventualnih uvjeta koji bi obvezu ograničili

(iii) postojanje drugih osoba koje daju financijsku potporu i, ako one postoje, kako je obveza izvještajnog subjekta rangirana u odnosu na obveze tih osoba

b) gubitke koje je subjekt ostvario u izvještajnom razdoblju po osnovi svojih udjela u nekonsolidiranim strukturiranim subjektima

c) vrste prihoda koje je subjekt u izvještajnom razdoblju ostvario po svojim udjelima u nekonsolidiranim strukturiranim subjektima

d) da li je subjekt dužan pokriti gubitke nekonsolidiranog strukturiranog subjekta prije drugih osoba, gornju granicu gubitaka ove vrste za subjekt i, ako je relevantno, rang i iznose potencijalnih gubitaka koje snose osobe čiji udjeli u nekonsolidiranom strukturiranom subjektu su niže rangirani od subjektovih udjela u njemu

e) informacije o eventualnim sporazumima o održavanju likvidnosti, davanju garancija ili drugim obvezama preuzetima u odnosu na treće koji mogu utjecati na fer vrijednost subjektovog udjela u nekonsolidiranom strukturiranom subjektu ili rizik po tom udjelu

f) eventualne poteškoće koje je nekonsolidirani strukturirani subjekt imao u financiranju svojih poslova tijekom izvještajnog razdoblja

g) što se tiče financiranja nekonsolidiranog strukturiranog subjekta, oblike financiranja (npr. komercijalni zapisi ili srednjoročne obveznice) te njihov prosječni ponderirani rok. Navedene informacije mogu obuhvatiti i analizu dospijeća imovine i izvora financiranja nekonsolidiranog strukturiranog subjekta ako on ima dugotrajnu imovinu koja se financira kratkoročnim izvorima sredstava.

DODATAK C

DATUM STUPANJA NA SNAGU I PRIJELAZNE ODREDBE

Ovaj dodatak je sastavni dio ovoga MSFI-ja i ima jednaku važnost kao i drugi njegovi dijelovi.

DATUM STUPANJA NA SNAGU I PRIJELAZNE ODREDBE

C1. Subjekti su dužni ovaj MSFI primijeniti na godišnja razdoblja koja započinju na dan ili nakon 1. siječnja 2013. godine. Dopuštena je ranija primjena.

Subjekti se potiču na objavljivanje informacija propisanih ovim MSFI-jem u razdobljima koja prethode obračunskim godinama koje započinju na dan ili nakon 1. siječnja 2013. godine. Neke informacije za objavu iz ovoga MSFI-ja nemaju za cilj subjekte navesti na to da se pridržavaju svih zahtjeva iz ovoga MSFI-ja niti da MSFI 10, MSFI 11, MRS 27 (s izmjenama i dopunama iz 2011.) i MRS 28 (s izmjenama i dopunama iz 2011.) primijene prije njihovog datuma stupanja na snagu.

POZIVANJE NA MSFI 9

C14. Subjekt koji primijeni ovaj MSFI, ali još ne primjenjuje MSFI 9, svako pozivanje u ovome MSFI-ju na MSFI 9 treba čitati kao pozivanje na MRS 39 »Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje«.

DODATAK D

IZMJENE I DOPUNE DRUGIH MSFI-jeva

U ovome dodatku navedene su izmjene i dopune drugih MSFI-jeva koje su posljedica OMRS-ovog donošenja MSFI-ja 12. Subjekti su dužni navedene izmjene i dopune primijeniti na godišnja razdoblja koja započinju na dan ili nakon 1. siječnja 2013. godine. Subjekt koji MSFI-12 primijeni na neko ranije razdoblje, dužan je na to razdoblje primijeniti i ove izmjene i dopune. Točke koje sadrže izmjene i dopune prikazane su podcrtavanjem novog teksta i precrtavanjem brisanog teksta.

MRS 1 »Prezentiranje financijskih izvještaja«

Točke 119. i 124. mijenjaju se i glase;

»119. Primjer je objavljivanje da li subjekt na svoj udjel u ulaganju u nekretninu primjenjuje metodu fer vrijednosti ili metodu troška (v. MRS 40 »Ulaganja u nekretnine«). Neki MSFI-jevi izričito propisuju objavljivanje određenih računovodstvenih politika, uključujući izbor rukovodstva između različitih politika koje MSFI-jevi dopuštaju. …

124. Objavljivanje nekih informacija u skladu s točkom 122. nalažu drugi MSFI-jevi. Primjerice, MSFI 12 »Objavljivanje udjela u drugim subjektima« nalaže subjektu da objavi prosudbe koje je koristio da bi utvrdio kontrolira li neki subjekt. MRS 40 propisuje... «

Dodaje se točka 139.H i glasi:

»139H. MSFI-jem 10 i MSFI-jem 12, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 4., 119., 123. i 124. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 10 i MSFI 12.«

MRS 24 »Objavljivanje povezanih osoba«

Točka 15. mijenja se i glasi:

»15. Zahtjev za objavljivanjem odnosa s povezanim osobama u odnosu između matice i ovisnih subjekata dodatni je zahtjev u odnosu na one koji su propisani MRS-om 27 i MSFI-jem 12 »Objavljivanje udjela u drugim subjektima«.«

Dodaje se točka 28.A koja glasi:

»28.A MSFI-jem 10, MSFI-jem 11»Zajednički poslovi« i MSFI-jem 12, izdanima u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 3, 9., 11.b), 15., 19.b) i 19.e-) te točka 25. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 10, MSFI 11 i MSFI 12.«

Članak 10.

Iza dodanog Međuanrodnog standarda financijskog izvještavanja 12 – Objavljivanje udjela u drugim subjektima dodaje se Međunarodni standard financijskog izvještavanja 13 – Mjerenje fer vrijednosti:

»MEĐUNARODNI STANDARD FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA 13

Mjerenje fer vrijednosti

CILJ

1. Ovaj MSFI:

a) definira fer vrijednost

b) postavlja okvir za mjerenje fer vrijednosti u jednom MSFI-ju i

c) propisuje podatke koji se objavljuju o mjerama fer vrijednosti.

2. Fer vrijednost je mjera vrijednosti temeljena na tržištu, a ne mjera specifična za neki subjekt. Za neku imovinu i neke obveze mogu biti dostupne transakcije ili informacije vidljive na tržištu. Za neku drugu imovinu ili neke druge obveze vidljive transakcije ili informacije ne moraju biti dostupne. Međutim, cilj mjerenja fer vrijednost u oba je slučaja – procijeniti cijenu po kojoj tržišni sudionici na datum mjerenja prodaju imovinu, odnosno prenose obvezu u urednoj transakciji pod postojećim uvjetima, tj. izlaznu cijenu na datum mjerenja gledano iz perspektive tržišnog sudionika koji drži imovinu ili ima obvezu.

3. Kad cijena identične stavke imovine ili obveze nije vidljiva, subjekt mjeri fer vrijednost koristeći neki drugu metodu vrednovanja u kojoj se u najvećoj mogućoj mjeri koriste relevantni vidljivi ulazni podaci, a u najmanjoj mjeri ulazni podaci koji nisu vidljivi. Budući da je fer vrijednost tržišno utemeljena mjera, ona se mjeri koristeći pretpostavke koje bi tržišni sudionici koristili pri utvrđivanju cijene imovine ili obveze, što uključuje pretpostavke o rizicima. Stoga namjera subjekta da drži neku stavku imovine, odnosno plati ili na neki drugi način ispuni neku obvezu nije mjerodavna za mjerenje fer vrijednosti.

4. Definicija fer vrijednosti usredotočena je na imovinu i obveze jer su oni među glavnim predmetima računovodstvenog mjerenja. Uz to, ovaj IFRS obvezno se primjenjuje na vlastite glavničke instrumente subjekta koji su mjereni po fer vrijednosti.

DJELOKRUG

5. Ovaj MSFI primjenjuje se kad su mjere fer vrijednosti ili objavljivanje podataka o mjerama fer vrijednosti, kao i mjere poput fer vrijednosti umanjene za troškove prodaje, temeljene na fer vrijednosti i objavljivanje podataka o njima propisano je ili dopušteno nekim drugim MSFI-jem, izuzevši u slučajevima utvrđenima u točkama 6. i 7.

6. Obveze koje se tiču mjerenja i objavljivanja informacija iz ovoga MSFI-ja ne primjenjuju se na sljedeće:

a) transakcije plaćanja temeljenih na dionicama iz djelokruga MSFI-ja 2 »Plaćanja temeljena na dionicama«

b) transakcije najma iz djelokruga MRS-a 17 »Najmovi« i

c) mjerenja i mjere koje su donekle slične fer vrijednosti, ali nisu fer vrijednost, kao što su neto utrživa vrijednost iz MRS-a 2 »Zalihe« ili vrijednost u uporabi iz MRS-a 36 »Umanjenje imovine«.

7. Obveza objavljivanja informacija propisanih ovim MSFI-jem ne vrijedi za sljedeće:

a) imovinu plana vrednovanu po fer vrijednosti sukladno MRS-u 19 »Primanja zaposlenih«

b) ulaganja u planove mirovinskih primanja sukladno MRS-u 26

c) imovinu kod koje je nadoknadivi iznos fer vrijednost umanjena za troškove otuđenja sukladno MRS-u 36.

8. Okvir mjerenja fer vrijednosti opisan u ovome MSFI-ju primjenjuje se i na prvo, i na kasnije mjerenje ako je fer vrijednost propisana ili dopuštena drugim MSFI-jevima.

MJERENJE

Definicija fer vrijednosti

9. Ovaj MSFI definira fer vrijednost kao cijenu koja bi bila ostvarena prodajom neke stavke imovine ili plaćena za prijenos neke obveze u urednoj transakciji među tržišnim sudionicima na datum mjerenja.

10. Točka B2 opisuje opći pristup mjerenju fer vrijednosti.

Imovina ili obveza

11. Mjera fer vrijednosti odnosi se na određenu stavku imovine ili određenu obvezu. Prema tome, subjekt je prilikom mjerenja fer vrijednosti dužan uzeti u obzir obilježja dotične stavke imovine, odnosno obveze ako bi ih pri utvrđivanju njene cijene na datum mjerenja u obzir uzeli i tržišni sudionici. Među obilježjima su, primjerice, sljedeća:

a) stanje i lokacija imovine i

b) eventualna ograničenja koja se odnose na prodaju ili korištenje imovine.

12. Utjecaj određenog obilježja na mjerenje razlikovat će se zavisno od načina na koji bi ga tržišni sudionici uzeli u obzir.

13. Imovina ili obveza mjerena po fer vrijednosti može biti ili:

a) samostalna stavka imovine, odnosno samostalna obveza, npr. financijski instrument ili nefinancijska imovina, ili

b) skupina stavki imovine ili obveza ili skupina stavki imovine i obveza, npr. jedinica koja stvara novac ili neka djelatnost.

14. Da li je za potrebe priznavanja i objavljivanja imovina, odnosno obveza samostalna, skupina imovine, skupina obveza ili skupina imovine i obveza ovisi o njenoj obračunskoj jedinici. Obračunska jedinica stavke imovine ili obveze utvrđuje se sukladno MSFI-ju koji propisuje ili dopušta mjeru fer vrijednosti, izuzevši kako je utvrđeno u ovome MSFI-ju.

Transakcija

15. Mjera fer vrijednosti pretpostavlja da se stavka imovine, odnosno obveza razmjenjuje u urednoj transakciji između tržišnih sudionika radi prodaje imovine, odnosno prijenosa obveze na datum mjerenja pod postojećim tržišnim uvjetima.

16. Mjera fer vrijednosti pretpostavlja da se transakcija prodaje imovine, odnosno prijenosa obveze odvija ili

a) na glavnom tržištu predmetne imovine, odnosno predmetne obveze, ili

b) ako glavno tržište ne postoji, na najpovoljnijem tržištu za predmetnu imovinu, odnosno obvezu.

17. Subjekt nije dužan temeljito istražiti sva moguća tržišta da bi odredio koje je glavno, odnosno, ako glavnog tržišta nema, najpovoljnije tržište, ali je dužan uzeti u obzir sve informacije koje su praktično dostupne. Ako ne postoji suprotan dokaz, glavnim tržištem, odnosno najpovoljnijim tržištem u nedostatku glavnog tržišta smatra se tržište na kojem bi subjekt uobičajeno sklopio transakciju prodaje imovine, odnosno prijenosa obveze.

18. Ako za predmetnu stavku imovine, odnosno obveze postoji glavno tržište, mjera fer vrijednosti predstavlja cijenu na tom tržištu, neovisno o tome da li je ona vidljiva neposredno ili procijenjena nekom drugom metodom vrednovanja, čak i ako je cijena na datum mjerenja na nekom drugom tržištu možda povoljnija.

19. Subjekt mora na datum mjerenja imati pristup glavnom, odnosno najpovoljnijem tržištu. Budući da različiti subjekti (te različiti segmenti djelatnosti u samim subjektima) koji se bave različitim djelatnostima mogu imati pristup različitim tržištima, glavno, odnosno najpovoljnije tržište za istu stavku imovine, odnosno obvezu može se razlikovati zavisno od subjekta, odnosno djelatnosti unutar samih subjekata. Prema tome, glavno, odnosno najpovoljnije tržište, a time i tržišni sudionici, promatraju se iz perspektive dotičnog subjekta, što omogućuje uvažavanje razlika između subjekata, odnosno među subjektima različitih djelatnosti.

20. Premda subjekt mora imati mogućnost pristupa tržištu, on ne mora biti u mogućnosti prodati određeno sredstvo, odnosno prenijeti određenu obvezu na datum mjerenja da bi bio u mogućnosti izmjeriti fer vrijednost na temelju cijene na tom tržištu.

21. Čak i ako ne postoji vidljivo tržište kao izvor informacija o prodajnim cijenama neke stavke imovine, odnosno cijenama koje se plaćaju za neke obveze na datum mjerenja, mjera fer vrijednosti pretpostavlja da se transakcija odvija na taj datum gledano iz perspektive tržišnog sudionika koji drži predmetnu stavku imovine, odnosno ima predmetnu obvezu. Tako pretpostavljena transakcija tvori osnovu za procjenjivanje cijene po kojoj će imovina biti prodana, odnosno obveza prenesena.

Tržišni sudionici

22. Subjekt je dužan fer vrijednost stavke imovine ili obveze mjeriti koristeći pretpostavke koje bi tržišni sudionici koristili kad bi utvrđivali cijenu predmetne stavke imovine, odnosno obveze, uz pretpostavku da tržišni sudionici djeluju u svom najboljem ekonomskom interesu.

23. U izvođenju pretpostavki, subjekt nije dužan točno odrediti tržišne sudionike, ali je dužan točno odrediti obilježja po kojima se tržišni sudionici općenito razlikuju, promatrajući specifične čimbenike svake od sljedećih stavki:

a) predmetne imovine, odnosno obveze

b) glavnog, odnosno najpovoljnijeg tržišta za predmetnu imovinu, odnosno obvezu i

c) tržišnih sudionika s kojima bi subjekt zaključio transakciju na tom tržištu.

Cijena

24. Fer vrijednost je cijena cijenu koja bi bila ostvarena na datum mjerenja prodajom neke stavke imovine ili plaćena za prijenos neke obveze u urednoj transakciji na glavnom, odnosno najpovoljnijem tržištu pod postojećim tržišnim uvjetima, tj. izlazna cijena, neovisno o tome da li je ona neposredno vidljiva ili procijenjena nekom drugom metodom vrednovanja.

25. Cijena na glavnom, odnosno najpovoljnijem tržištu koja se koristi za mjerenje fer vrijednosti imovine, odnosno obveze ne usklađuje se za transakcijske troškove. Transakcijski troškovi obračunavaju se sukladno drugim MSFI-jevima. Transakcijski troškovi nisu obilježje imovine, odnosno obveze, već su specifični za svaku transakciju i razlikovat će se ovisno o načinu na koji subjekt zaključuje transakciju predmetnom imovinom, odnosno obvezom.

26. U transakcijske troškove ne uračunavaju se transportni troškovi. Ako je lokacija jedno od obilježja predmetne stavke imovine, kao što to može biti slučaj kod neke robe, cijena na glavnom, odnosno najpovoljnijem tržištu usklađuje se za eventualne troškove prijevoza stavke imovine s njene sadašnje lokacije do tržišta.

Primjena na nefinancijsku imovinu

Maksimalna i najbolja moguća uporaba kod nefinancijske imovine

27. Mjera fer vrijednosti nefinancijske imovine uzima u obzir sposobnost tržišnog sudionika za stvaranjem ekonomskih koristi njenom maksimalnom i najboljom mogućom uporabom ili njenom prodajom nekom drugom tržišnom sudioniku koji bi ju koristio po načelu maksimalne i najbolje moguće uporabe.

28. Maksimalna i najbolja moguća uporaba nefinancijske imovine uzima u obzir uporabu imovine koja je fizički moguća, zakonski dopuštena i financijski isplativa, što znači:

a) fizički moguća uporaba uzima u obzir fizička obilježja imovine koja bi tržišni sudionici razmatrali pri utvrđivanju njene cijene, npr. lokaciju ili veličinu nekretnine

b) zakonski dopuštena uporaba uzima u obzir eventualna zakonska ograničenja koja se odnose na uporabu imovine koja bi tržišni sudionici razmatrali pri utvrđivanju njene cijene, npr. propisi o zoniranju objekata.

c) financijski isplativa uporaba uzima u obzir da li se fizički mogućom i zakonom dopuštenom uporabom predmetne imovine stvaraju odgovarajući prihodi, odnosno priljevi novca, uzimajući u obzir i troškove konverzije imovine s ciljem takve uporabe, koji bi tržišnim sudionicima ostvario traženi povrat ulaganja u imovinu radi takve njene uporabe.

29. Maksimalna i najbolja moguća uporaba utvrđuje se iz perspektive tržišnih sudionika, čak i ako subjekt ima na umu drukčiju namjenu. Međutim, trenutna namjena za koju subjekt koristi nefinancijsko sredstvo uzima se kao da je njegova maksimalna i najbolja moguća uporaba, osim ako tržišni ili neki drugi čimbenici ne ukazuju na to da bi tržišni sudionici drukčijom uporabom ostvarili maksimalnu vrijednost imovine.

30. Subjekt može, da bi zaštitio svoj konkurentski položaj ili iz drugih razloga, odlučiti da stečenu nefinancijsku imovinu ne koristi aktivno ili u skladu s njenom maksimalnom i najboljom mogućom uporabom. To može, primjerice, biti slučaj kod stečene nematerijalne imovine koju subjekt planira koristiti defanzivno na način da spriječi druge da ju koriste. Bez obzira na to, subjekt je dužan fer vrijednost nefinancijske imovine mjeriti uz pretpostavku njene maksimalne i najbolje uporabe od tržišnih sudionika.

Premisa kod vrednovanja nefinancijske imovine

31. Maksimalna i najbolja moguća uporaba nefinancijske imovine postavlja premisu za vrednovanje fer vrijednosti imovine, koja je kako slijedi:

a) maksimalna i najbolja moguća uporaba nefinancijske imovine je ona kojom tržišni sudionici mogu ostvariti najvišu vrijednost uporabom imovine u kombinaciji s drugom imovinom kao skupinom, koja je instalirana ili na neki drugi način konfigurirana radi uporabe, ili u kombinaciji s drugom imovinom i obvezama, npr. segment djelatnosti.

(i) Ako se maksimalna i najbolja moguća uporaba imovine ostvaruje njenim korištenjem u kombinaciji s drugom imovinom ili drugom imovinom i obvezama, fer vrijednost takve imovine je cijena koja bi bila ostvarena u sadašnjoj transakciji, uz pretpostavku da se imovina koristi s drugom imovinom, odnosno drugom imovinom i obvezama, te da su ta druga imovina i obveze, tj. njena komplementarna imovina i povezane obveze dostupne tržišnim sudionicima.

(ii) Obveze povezane s imovinom i komplementarnom imovinom uključuju obveze kojima se financira obrtni kapital, ali se u njih ne uračunavaju obveze kojima se financira imovina koja nije u sastavu predmetne skupine imovine.

(iii) Pretpostavke o maksimalnoj i najboljoj mogućoj uporabi nefinancijske imovine dosljedno se primjenjuju na svu imovinu (kod koje je maksimalna i najbolja moguća uporaba relevantna) u skupini imovine, odnosno skupini imovine i obveza s kojima bi se predmetna imovina koristila.

b) Maksimalna i najbolja moguća uporaba nefinancijske imovine je ona koja tržišnim sudionicima može omogućiti maksimalnu vrijednost na samostalnoj osnovi. Ako maksimalna i najbolja moguća uporaba imovine znači njeno korištenje na samostalnoj osnovi, fer vrijednost takve imovine je cijena koja bi bila ostvarena u sadašnjoj transakciji prodaje imovine tržišnim sudionicima koji bi ju koristili na samostalnoj osnovi.

32. Mjera fer vrijednosti nefinancijske imovine pretpostavlja da se imovina prodaje koristeći konzistentno obračunsku jedinicu utvrđenu u drugim MSFI-jevima, koja može biti pojedinačna stavka imovine. Tome je tako čak i kad mjera fer vrijednosti pretpostavlja da je maksimalna i najbolja moguća uporaba imovine koristiti ju s drugom imovinom ili drugom imovinom i obvezama zbog toga što mjera fer vrijednosti pretpostavlja da tržišni sudionik već drži komplementarnu imovinu i povezane obveze.

33. Točka B3 opisuje primjenu koncepta premise kod vrednovanja nefinancijske imovine.

Primjena na obveze i vlastite glavničke instrumente subjekta

Opća načela

34. Mjera fer vrijednosti pretpostavlja da se neka financijska ili nefinancijska obveza, ili neki vlastiti glavnički instrument subjekta, npr. vlasnički udjeli izdani kao naknada u poslovnom spajanju, prenosi nekom tržišnom sudioniku na datum mjerenja. Prijenos obveze ili vlastitog glavničkog instrumenta subjekta pretpostavlja sljedeće:

a) obveza ostaje nepodmirena i bio bi ju dužan ispuniti tržišni sudionik koji je primatelj. Na datum mjerenja obvezu ne bi podmirila druga strana u transakciji, niti bi ona bila zatvorena na neki drugi način.

b) Vlastiti glavnički instrument subjekta ostaje nepodmiren i prava i obveze povezane s instrumentom preuzima tržišni sudionik koji je primatelj. Na datum mjerenja obvezu ne bi podmirila druga strana u transakciji, niti bi ona bila zatvorena na neki drugi način.

35. Čak i ako ne postoji vidljivo tržište s informacijama o cijenama prijenosa imovine ili vlastitog glavničkog instrumenta subjekta, npr. zbog toga što je njihov prijenos ograničen ugovorom ili drugim pravnim ograničenjima, može postojati vidljivo tržište za njih ako ih druge strane drže kao imovinu, npr. korporativna obveznica ili kupovna opcija na dionice nekog subjekta.

36. Subjekt je u svakom slučaju dužan u najvećoj mogućoj mjeri iskoristiti relevantne vidljive ulazne podatke da bi ispunio cilj mjerenja fer vrijednosti, a to je procijeniti cijenu po kojoj bi obveza ili glavnički instrument bili preneseni u urednoj transakciji između tržišnih sudionika na datum mjerenja pod sadašnjim tržišnim uvjetima

Obveze i glavnički instrumenti koje druge strane drže kao imovinu

37. Kad kotirana cijena za prijenos identične ili slične obveze ili vlastitog glavničkog instrumenta subjekta nije dostupna, a druga strana drži identičnu stavku kao imovinu, subjekt je dužan fer vrijednost takve obveze, odnosno takvog glavničkog instrumenta mjeriti iz perspektive tržišnog sudionika koji identičnu stavku na datum mjerenja drži kao imovinu.

38. U tom slučaju subjekt je dužan fer vrijednost obveze, odnosno glavničkog instrumenta mjeriti kako slijedi:

a) koristeći cijenu koja kotira na aktivnom tržištu za identičnu stavku koju druga strana drži kao imovinu ako je cijena dostupna

b) ako cijena iz prethodnog stavka nije dostupna, koristeći druge vidljive ulazne podatke kao što je cijena identične stavke koju druga strana drži kao imovinu koja kotira na tržištu koje nije aktivno

c) ako vidljive cijene iz stavka a) i stavka b) nisu dostupne, koristeći drugu metodu vrednovanja kao što je:

i) dobitni pristup (npr. metoda sadašnje vrijednosti koja uzima u obzir budući priljev novca koji bi tržišni sudionik očekivao od držanja obveze ili glavničkog instrumenta kao imovine, v. točku B10. i B11.).

ii) tržišni pristup (npr. koristeći cijene koje kotiraju za slične obveze ili glavničke instrumente koje druge strane drže kao imovinu, v. točke B5.–B7.).

39. Subjekt je dužan kotiranu cijenu obveze ili vlastitog glavničkog instrumenta kojeg druga strana drži kao imovinu uskladiti samo ako postoje čimbenici specifični za predmetnu imovinu koji ne ulaze u mjerenje fer vrijednosti predmetne obveze, odnosno glavničkog instrumenta. Subjekt je dužan pobrinuti se da cijena imovine ne odražava učinak ograničenja u njenoj prodaji. Među nekim čimbenicima koji mogu ukazivati na to da kotiranu cijenu imovine treba uskladiti su i:

a) cijena kotirana za imovinu odnosi se na sličnu, ali ne identičnu obvezu ili glavnički instrument koju, odnosno kojeg druga strana drži kao imovinu. Primjerice, obveza, odnosno glavnički instrument može imati osobito obilježje, npr. kreditnu sposobnost izdavatelja, koje se razlikuje od onoga koje je obuhvaćeno fer vrijednosti slične obveze, odnosno glavničkog instrumenta koja, odnosno koji se drži kao imovina.

b) Obračunska jedinica predmetne imovine nije ista kao za predmetnu obvezu, odnosno predmetni glavnički instrument. Primjerice, u nekim slučajevima, kad je riječ o obvezama, cijena neke stavke imovine odražava kombiniranu cijenu za neki paket koji se sastoji i od potraživanja od izdavatelja, i od kreditnog jamstva treće strane. Ako obračunska jedinica za obvezu nije za kombinirani paket, cilj je izmjeriti fer vrijednost izdavateljeve obveze, a ne fer vrijednost kombiniranog paketa. Stoga u tim slučajevima subjekt bi vidljivu cijenu imovine uskladio na način da isključi utjecaj kreditnog jamstva treće strane.

Obveze i glavnički instrumenti koje druge strane ne drže kao imovinu

40. Kad kotirana cijena za prijenos identične ili slične obveze ili vlastitog glavničkog instrumenta subjekta nije dostupna, a druga strana identičnu stavku ne drži kao imovinu, subjekt je dužan fer vrijednost takve obveze, odnosno takvog glavničkog instrumenta mjeriti metodom vrednovanja iz perspektive tržišnog sudionika koji ima takvu obvezu, odnosno koji je istaknuo tražbinu po osnovi vlasničke glavnice.

41. Primjerice, subjekt može kod primjene metode sadašnje vrijednosti uzeti u obzir bilo koje od niže navedenog:

a) buduće odljeve novca koje bi tržišni sudionik očekivao radi ispunjenja obveze, što uključuje naknadu koju bi tržišni sudionik tražio za preuzimanje obveze (v. točke B31.–B33.)

b) iznos kojeg bi tržišni sudionik primio za zaključenje ili izdavanje identične obveze ili glavničkog instrumenta koristeći pretpostavke koje bi tržišni sudionici koristili kod utvrđivanja cijene identične stavke (npr. ista kreditna obilježja) na glavnom, odnosno najpovoljnijem tržištu za izdavanje obveze ili glavničkog instrumenta s istim ugovornim uvjetima.

Rizik neispunjenja

42. Fer vrijednost obveze održava utjecaj rizika neispunjenja. Rizik neispunjenja uključuje, ali ne mora biti ograničen na vlastiti kreditni rizik subjekta, kako je definiran u MSFI-ju 7 »Financijski instrumenti: objavljivanje«. Pretpostavka je da je rizik neispunjenja isti i prije, i nakon prijenosa obveze.

43. Kod mjerenja fer vrijednosti obveze subjekt je dužan uzeti u obzir utjecaj svog kreditnog rizika (kreditne sposobnosti) te sve druge čimbenike koji bi mogli utjecati na vjerojatnost ispunjenja, odnosno neispunjenja obveze. Navedeni utjecaj može se razlikovati zavisno od obveze, primjerice:

a) da li obveza znači isporuku novca (financijska obveza) ili obvezu isporuke dobara ili usluga (nefinancijska obveza)

b) uvjeti kreditnog jamstva povezanog s predmetnom obvezom ako ono postoji.

44. Fer vrijednost obveze odražava učinak rizika neispunjenja na temelju obračunske jedinice obveze. Izdavatelj obveze koja je izdana s neodvojivim kreditnim jamstvom treće osobe koje se obračunava odvojeno od same obveze ne smije kod mjerenja fer vrijednosti obveze uračunati učinak kreditnog jamstva, npr. jamstvo treće osobe za dug. Ako se kreditno jamstvo obračunava odvojeno od same obveze, izdavatelj bi pri mjerenju fer vrijednosti obveze uzeo u obzir svoju vlastitu kreditnu sposobnost a ne onu treće osobe kao jamca.

Ograničenja u prijenosu obveze ili vlastitog glavničkog instrumenta subjekta

45. Kod mjerenja fer vrijednosti obveze ili vlastitog glavničkog instrumenta subjekta, subjekt ne smije uračunati zaseban ulazni podatak ni usklađenje drugih ulaznih podataka koji se odnose na ograničenje u prijenosu predmetne stavke. Učinak ograničenja koje sprječava prijenos obveze, odnosno vlastitog glavničkog instrumenta subjekta uračunan je, bilo prešutno, bilo izričito, u druge podatke koji ulaze u mjerenje fer vrijednosti.

46. Primjerice, i vjerovnik, i dužnik prihvatili su na datum transakcije transakcijsku cijenu obveze u potpunosti upoznati s time da obveza sadrži ograničenje po pitanju njenog prijenosa. Kao posljedica uključivanja ograničenja u cijenu transakcije nije potreban zaseban ulazni podatak, kao ni usklađenje nekog postojećeg ulaznog podatka na datum transakcije da bi se uzelo u obzir ograničenje u prijenosu. Slično tome, na kasnije datume vrednovanja nije potreban zaseban ulazni podatak ili usklađenje postojećeg ulaznog podatka da bi se odrazio učinak ograničenja u prijenosu.

Financijska obveza s obilježjem plaćanja na poziv

47. Fer vrijednost financijske obveze s obilježjem plaćanja na poziv, npr. depozit po viđenju, nije niža od iznosa plativog na poziv, diskontiranog od prvog datuma na koji bi se moglo zatražiti plaćanje.

Primjena na financijsku imovinu i financijske obveze s mogućnošću prijeboja u smislu tržišnog rizika ili rizika druge ugovorne strane

48. Subjekt koji drži skupinu financijske imovine i financijskih obveza izložen je tržišnim rizicima (prema definicijama iz MSFI-ja 7) te kreditnom riziku (prema definiciji iz MSFI-ja 7) po svakoj svojoj drugoj ugovornoj strani. Subjektu koji takvom skupinom financijske imovine i financijskih obveza upravlja na temelju svoje neto izloženosti bilo tržišnim rizicima, bilo kreditnom riziku, dopušteno je kod mjerenja fer vrijednosti primijeniti izuzeće iz ovoga MSFI-ja. Izuzeće dopušta subjektu da fer vrijednost skupine financijske imovine i financijskih obveza mjeri na temelju cijene koja bi bila ostvarena u razmjeni, na datum mjerenja, neto duge pozicije (tj. neke stavke imovine) za određenu izloženost riziku ili prijenosu neto kratke pozicije (tj. obveze) u zamjenu za određenu izloženost riziku u urednoj transakciji između tržišnih sudionika pod sadašnjim tržišnim uvjetima. Sukladno tome, subjekt je dužan fer vrijednost skupine financijske imovine i financijskih obveza mjeriti na način na koji bi tržišni sudionici odredili cijenu neto izloženosti na datum mjerenja.

49. Subjektu je dopušteno primijeniti izuzeće iz točke 48. samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

a) subjekt upravlja skupinom financijske imovine i financijskih obveza na temelju svoje neto izloženosti određenom tržišnom riziku, odnosno određenim tržišnim rizicima, ili kreditnom riziku određene druge ugovorne strane u skladu sa svojom dokumentiranom strategijom upravljanja rizicima ili dokumentiranom strategijom ulaganja

b) subjekt na toj osnovi daje svojim ključnim rukovoditeljima, kako su definirani u MRS-u 24 »Objavljivanje povezanih osoba«, informacije o skupini financijske imovine i financijskih obveza i

c) subjekt je dužan ili je odlučio navedenu financijsku imovinu i financijske obveze u izvještaju o financijskom položaju na kraju svakog izvještajnog razdoblja iskazati po fer vrijednosti.

50. Izuzeće iz točke 48. ne odnosi se na prikaz financijskih izvještaja. U nekim slučajevima se osnova za prikaz financijskih instrumenata u izvještaju o financijskom položaju razlikuje od osnove mjerenja financijskih instrumenata, primjerice, ako prikaz financijskih instrumenata u neto-iznosu nije propisan ili dopušten nekim MSFI-jem. U tom slučaju moguće je da će subjekt usklađenja na razini portfelja (v. točke 53.–56.) trebati raspodijeliti na pojedinačne stavke imovine i obveza koje sačinjavaju skupinu financijske imovine i financijskih obveza kojima se upravlja na temelju svoje neto izloženosti riziku. Subjekt je dužan spomenutu raspodjelu provesti razumno i dosljedno koristeći metodologiju koja je prikladna u danim okolnostima.

51. Da bi mogao primijeniti izuzeće iz točke 48, subjekt je dužan odluku o računovodstvenoj politici donijeti sukladno MRS-u 8 »Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške«. Subjekt koji koristi izuzeće dužan je primijeniti tu računovodstvenu politiku, zajedno sa svojom politikom raspodjele usklađenja po osnovi raspona između kupovne i prodajne cijene (v. točke 53.–55.) te kreditnih usklađenja (v. točku 56.), ako postoje, na određeni portfelj dosljedno iz razdoblja u razdoblje.

52. Iznimka iz točke 48. primjenjuje se samo na financijsku imovinu i financijske obveze iz djelokruga MRS-a 39 »Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje« ili MSFI-ja 9 »Financijski instrumenti«.

Izloženost tržišnim rizicima

53. Kod primjene izuzeća iz točke 48. radi mjerenja fer vrijednosti skupine financijske imovine i financijskih obveza kojom se upravlja na temelju subjektove neto izloženosti određenom tržišnom riziku ili nekolicini tržišnih rizika, subjekt je dužan primijeniti cijenu iz raspona između kupovne i prodajne cijene koja najbolje odražava subjektovu neto izloženost tim tržišnim rizicima (v. točku 70. i 71.).

54. Kod primjene izuzeća iz točke 48., subjekt je dužan voditi računa o tome da tržišni rizik, odnosno tržišni rizici kojima je izložen po predmetnoj skupini financijske imovine i financijskih obveza bude većim dijelom isti. Primjerice, subjekt ne bi objedinjavao rizik kamatne stope povezan s određenom stavkom financijske imovine s cjenovnim rizikom robe povezanim s financijskom obvezom jer time ne bi ublažio svoju izloženost kamatnom riziku ili cjenovnom riziku robe. Kod primjene izuzeća iz točke 48. se u mjerenju fer vrijednosti financijske imovine i financijskih obveza koje sačinjavaju skupinu uzima u obzir svaki bazni rizik koji proizlazi iz toga što parametri tržišnih rizika nisu identični.

55. Slično tome, trajanje subjektove izloženosti određenom tržišnom riziku (ili rizicima) povezanom s financijskom imovinom i financijskim obvezama mora biti većim dijelom isto. Primjerice, subjekt koji koristi budućnosnicu s rokom od 12 mjeseci za zaštitu novčanog toka povezanog s dvanaestomjesečnom vrijednošću izloženosti kamatnom riziku po petogodišnjem financijskom instrumentu unutar skupine koja se sastoji samo od takve financijske imovine i takvih financijskih obveza, fer vrijednost izloženosti dvanaestomjesečnom kamatnom riziku mjeri u neto iznosu, a preostalu izloženost kamatnom riziku, tj. u razdoblju od druge do pete godine u bruto iznosu.

Izloženost kreditnom riziku određene druge ugovorne strane

56. Kod primjene izuzeća iz točke 48. radi mjerenja fer vrijednosti skupine financijske imovine i financijskih obveza iz odnosa s određenom drugom ugovornom stranom, subjekt je dužan u mjeru fer vrijednosti uračunati učinak svoje neto izloženosti kreditnom riziku te ugovorne strane ili neto izloženost druge ugovorne strane kreditnom riziku subjekta ako bi tržišni sudionici uzeli u obzir svaki postojeći sporazum kojim se ublažava izloženost kreditnom riziku u slučaju izostanka plaćanja (npr. glavni sporazum o prijeboju ili sporazum kojim je utvrđena razmjena kolaterala na temelju neto izloženosti svake ugovorne strane kreditnom riziku druge ugovorne strane). Mjera fer vrijednosti obvezno odražava očekivanja tržišnih sudionika po pitanju vjerojatnosti da će takav sporazum biti zakonski provediv u slučaju izostanka plaćanja.

Prvo knjiženje fer vrijednosti

57. Kad je neka stavka financijske imovine stečena ili neka obveza preuzeta u razmjeni za tu stavku imovine, odnosno obvezu, transakcijska cijena je cijena plaćena za stjecanje predmetne stavke imovine, odnosno primljena za preuzimanje predmetne obveze (ulazna cijena). Nasuprot tome, fer vrijednost imovine ili obveze je cijena koja bi bila ostvarena prodajom imovine, odnosno plaćena za prijenos obveze (izlazna cijena). Nije nužno da subjekti prodaju imovinu po cijenama koje su platili da bi ju stekli. Slično tome, nije nužno da subjekti obveze prenose po cijenama ostvarenima za njihovo preuzimanje.

58. U mnogim slučajevima će transakcijska cijena biti jednaka fer vrijednosti (kao što je to npr. slučaj kad se na datum transakcije transakcija kupnje imovine odvija na tržištu na kojem bi se ista imovina prodavala).

59. Prilikom određivanja da li je fer vrijednost kod prvog knjiženja jednaka transakcijskoj cijeni, subjekt je dužan uzeti u obzir čimbenike koji su specifični za predmetnu transakciju te predmetnu imovinu, odnosno obvezu. Točka B4 sadrži opis situacija u kojima transakcijska cijena ne mora odražavati fer vrijednost imovine, odnosno obveze pri njihovom prvom knjiženju.

60. Ako neki drugi MSFI propisuje ili dopušta mjerenje neke stavke imovine ili obveze kod prvog knjiženja po fer vrijednosti i ako se transakcijska cijena razlikuje od fer vrijednosti, subjekt je dužan tako nastale dobitke i gubitke uračunati u dobit i gubitak, osim ako navedeni MSFI ne propisuje drukčije.

Tehnike vrednovanja

61. Subjekt je dužan koristiti tehnike vrednovanja koje su primjerene danim okolnostima i za koje postoji dovoljno podataka za mjerenje fer vrijednosti, koristeći što više relevantnih vidljivih ulaznih podataka, a što manje ulaznih podataka koji nisu vidljivi.

62. Tehnika vrednovanja ima za cilj procijeniti cijenu po kojoj bi imovina bila prodana, odnosno obveza prenesena u urednoj transakciji između tržišnih sudionika na datum mjerenja pod sadašnjim tržišnim uvjetima. Tri tehnike vrednovanja koje se uvelike koriste su tržišni pristup, troškovni pristup i dobitni pristup. Glavni aspekti navedenih pristupa skraćeno su prikazani u točkama B5–B11. Subjekt je dužan koristiti tehnike vrednovanja koje su podudarne s jednim ili više navedenih pristupa mjerenju fer vrijednosti.

63. U nekim slučajevima će biti primjerena samo jedna tehnika vrednovanja (npr. kod vrednovanja imovine ili obveze koristeći cijene za identičnu imovinu, odnosno obveze koje kotiraju na aktivnom tržištu). U drugim slučajevima bit će prikladno koristiti više tehnika vrednovanja (npr. kod vrednovanja jedinice koja stvara novac). Ako se radi mjerenja fer vrijednosti koristi više tehnika vrednovanja, dobiveni rezultati, tj. pokazatelji fer vrijednosti ocjenjuju se razmatrajući vjerodostojnost niza vrijednosti izvedenih kao rezultat. Mjera fer vrijednosti je točka unutar dobivenog niza koja je u danim okolnostima najreprezentativnija kao fer vrijednost.

64. Ako je transakcijska cijena fer vrijednost kod prvog knjiženja i ako se fer vrijednost u idućim razdobljima bude mjerila tehnikom vrednovanja koja koristi ulazne podatke koji nisu vidljivi, takvu tehniku vrednovanja treba kalibrirati na način da njome dobiven rezultat kod prvog knjiženja bude jednak transakcijskoj cijeni. Kalibracijom se omogućava da tehnika vrednovanja uzme u obzir sadašnje tržišne uvjete, čime subjektu pomaže odrediti da li je potrebno uskladiti tehniku vrednovanja (npr. moguće je postojanje obilježja imovine, odnosno obveze koje nije obuhvaćeno predmetnom tehnikom vrednovanja). Nakon prvog knjiženja, subjekt je dužan prilikom mjerenja fer vrijednosti koristeći tehniku koja rabi ulazne podatke koji nisu vidljivi pobrinuti se da takve tehnike vrednovanja odražavaju vidljive tržišne podatke (npr. cijenu slične stavke imovine ili obveze) na datum mjerenja.

65. Obvezna je konzistentna primjena tehnika vrednovanja koje se koriste za mjerenje fer vrijednosti. No, promjena tehnike vrednovanja ili njene primjene (npr. ponderiranja kad se koristi više tehnika vrednovanja ili kod promjene usklađenja primijenjenog na neku od tehnika vrednovanja) je prikladna ako se njome dobiva mjera koja je u danim okolnostima jednako reprezentativna ili reprezentativnija kao fer vrijednosti. Primjerice, navedeno je moguće u bilo kojem od niže navedenih slučajeva:

a) razvoja novih tržišta

b) dostupnosti novih informacija

c) nedostupnosti ranije korištenih informacija

d) dorade tehnika vrednovanja ili

e) promjene tržišnih uvjeta.

66. Promjene proizašle iz promjene tehnike vrednovanja ili njene primjene obračunavaju se kao promjene računovodstvenih procjena sukladno MRS-u 8. No, kod promjena proizašlih iz promjene metode vrednovanja ili njene primjene ne postoji obveza objavljivanja podataka o promjeni računovodstvenih procjena propisanih MRS-om 8.

Ulazni podaci u tehnikama vrednovanja

Opća načela

67. U tehnikama vrednovanja koje se koriste za mjerenje fer vrijednosti trebaju se u najvećoj mogućoj mjeri koristiti relevantni vidljivi ulazni podaci i u najmanjoj mjeri ulazni podaci koji nisu vidljivi.

68. Primjeri tržišta na kojima ulazni podaci mogu biti vidljivi za neku imovinu i neke obveze (npr. financijske instrumente) su burzovna tržišta, dilerska tržišta, brokerska tržišta i tržišta na kojima sudionici izravno trguju bez posrednika, tzv. direktnim tržištima (v. točku B34.).

69. Subjekt je dužan odabrati ulazne podatke prema obilježjima stavke imovine ili obveze koje bi tržišni sudionici uzeli u obzir u transakciji predmetnom imovinom, odnosno obvezom (v. točke 11. i 12.). Riječ je o obilježjima koja u nekim slučajevima imaju za posljedicu primjenu usklađenja, kao što je premija ili diskont (npr. premija za kontrolni paket ili diskont za nekontrolirajući udjel). Međutim, mjera fer vrijednosti ne obuhvaća premiju ni diskont koji nisu u skladu s obračunskom jedinicom navedenom u MSFI-ju koji propisuje, odnosno dopušta dotičnu mjeru fer vrijednosti (vidjet točke 13. i 14.). U mjeru fer vrijednosti nije dopušteno uračunati premiju ili diskont koji odražava veličinu kao obilježje držanja (točnije, faktor blokade za koji se usklađuje kotirana cijena neke imovine ili obveze zbog toga što uobičajeni dnevni volumen trgovanja nije dostatan da bi apsorbirao količinu koju drži subjekt, kako je to opisano u točki 80.), a ne kao obilježje same imovine, odnosno obveze (npr. premija na kontrolu kod mjerenja fer vrijednosti kontrolnog udjela). Ako postoji cijena koja kotira na aktivnom tržištu, tj. ulazni podatak 1. razine, subjekt ju je uvijek dužan koristiti kod mjerenja fer vrijednosti, i to bez usklađenja, izuzev kako je navedeno u točki 79.

Ulazni podaci temeljeni na kupovnim i prodajnim cijenama

70. Ako neka stavka imovine ili neka obveza mjerena po fer vrijednosti ima kupovnu cijenu i prodajnu cijenu (npr. ulazni podatak s dilerskog tržišta), za mjerenje fer vrijednosti koristi se cijena unutar raspona između kupovne i prodajne cijene koja najreprezentativnije odražava fer vrijednost, neovisno o razini ulaznih podataka u sklopu hijerarhije fer vrijednosti (tj. 1., 2. ili 3. razini, v. točke 72.-90.). Korištenje kupovnih cijena za stavke imovine i prodajnih cijena za stavke obveza je dopušteno, ali nije propisano.

71. Ovaj MSFI ne isključuje korištenje srednjih cijena ili drugih konvencija koje tržišni sudionici koriste kao praktične za mjerenje fer vrijednosti unutar raspona između kupovne i prodajne cijene.

Hijerarhija fer vrijednosti

72. Radi veće konzistentnosti i usporedivosti mjera fer vrijednosti te s tim povezanih informacija za objavu ovim je MSFI-jem uspostavljena hijerarhija fer vrijednosti koja se sastoji od tri razine (v. točke 76.-90.) podataka koji ulaze u tehnike vrednovanja kojima se mjeri fer vrijednost. Ovom hijerarhijom najveća važnost dana je (neusklađenim) cijenama koje kotiraju na aktivnim tržištima za identičnu imovinu, odnosno obveze (ulazni podaci 1. razine), a najmanja na ulaznim podacima koji nisu vidljivi (ulazni podaci 3. razine).

73. U nekim slučajevima je ulazne podatke za mjerenje fer vrijednosti neke stavke imovine ili neke obveze moguće razvrstati u različite razine hijerarhije fer vrijednosti. Ako je tako, mjera fer vrijednosti razvrstava se u kategoriju hijerarhije fer vrijednosti kojoj pripada ulazni podatak najniže razine koji je značajan za mjerenje gledano u cjelini. Procjena značajnosti određenog ulaznog podatka u odnosu na ukupnu mjeru zahtijeva prosudbu, uz razmatranje čimbenika specifičnih za predmetnu imovinu, odnosno obvezu. Usklađenja koja se provode da bi se odredila fer vrijednost, kao što su troškovi prodaje kod mjerenja primjenom fer vrijednosti umanjene za troškove prodaje, ne ulaze u određivanje razine hijerarhije fer vrijednosti kojoj određena mjera fer vrijednosti pripada.

74. Na odabir primjerenih tehnika mjerenja može utjecati dostupnost relevantnih ulaznih podataka i njihova relativna subjektivnost (v. točku 61.). Međutim, u hijerarhiji fer vrijednosti važnost se pridaje ulaznim podacima tehnika vrednovanja, a ne samim tehnikama vrednovanja koje se koriste za mjerenje fer vrijednosti. Primjerice, mjera fer vrijednosti izvedena tehnikom svođenja na sadašnju vrijednost može biti razvrstana u 2. ili 3. razinu, zavisno od ulaznih podataka koji su značajni za mjerenje u cjelini te razine unutar hijerarhije fer vrijednosti u koju su ulazni podaci razvrstani.

75. Ako neki dostupan ulazni podatak treba uskladiti za neki nedostupan ulazni podatak i usklađenjem se dobije znatno viša ili niža mjera fer vrijednosti, tako dobivena mjera razvrstava se u 3. razinu hijerarhije fer vrijednosti. Primjerice, ako bi neki tržišni sudionik u procjenjivanju cijene imovine uzeo u obzir ograničenje u njenoj prodaji, subjekt bi uskladio kotiranu cijenu za učinak ograničenja. Ako je kotirana cijena iz prethodnog stavka ulazni podatak 2. razine i usklađenje je provedeno temeljem ulaznog podatka koji nije vidljiv, a važan je za mjerenje u cjelini, mjera fer vrijednosti razvrstava se u 3. razinu hijerarhije fer vrijednosti.

Ulazni podaci 1. razine

76. Ulazni podaci 1. razine su (neusklađene) cijene koje kotiraju na aktivnim tržištima za identičnu imovinu, odnosno obveze koje su subjektu dostupne na datum mjerenja.

77. Cijena koja kotira na aktivnom tržištu najpouzdaniji je dokaz o fer vrijednosti i u mjerenju fer vrijednosti se koristi bez ikakvih usklađenja kad god je ona dostupna, osim kako je navedeno u točki 79.

78. Ulazni podatak 1. razine dostupan je za mnogu financijsku imovinu i mnoge financijske obveze, od kojih je neke moguće razmijeniti na više aktivnih tržišta (npr. na različitim burzama). Prema tome, 1. razina stavlja naglasak na utvrđivanje obaju sljedećih elemenata:

a) glavnog tržišta za predmetnu imovinu, odnosno obvezu, odnosno najpovoljnijeg tržišta ako glavno tržište ne postoji i

b) da li subjekt može zaključiti transakciju predmetnom imovinom, odnosno obveznom po cijeni koja na tom tržištu kotira na datum mjerenja.

79. Subjekt ne smije provoditi usklađenje ulaznog podatka 1. razine, izuzevši u sljedećim okolnostima:

a) kad drži velik broj sličnih (ali ne identičnih) stavki imovine i obveza (npr. dužničke vrijednosnice) koje su mjerene po fer vrijednosti i kad postoji cijena koja kotira na aktivnom tržištu, ali nije lako dostupna za svaku pojedinačnu stavku imovine, odnosno obveza (tj. imajući u vidu velik broj slične imovine, odnosno obveza koje subjekt drži, bilo bi teško dobiti informacije o cijenama za svaku pojedinačnu imovinu, odnosno obvezu na datum mjerenja). U tom slučaju je kao praktična pomoć subjektu u mjerenju fer vrijednosti dopušteno koristiti alternativnu metodu za utvrđivanje cijene koja se ne zasniva isključivo na kotiranim cijenama (npr. utvrđivanje cijena pomoću matrica). Međutim, korištenjem alternativnih metoda za utvrđivanje cijena dobiva se mjera fer vrijednosti niže razine u hijerarhiji fer vrijednosti.

b) Kad cijena koja kotira na aktivnom tržištu ne odražava fer vrijednost na datum mjerenja, što može biti slučaj ako, primjerice, nakon zatvaranja tržišta ali prije datuma mjerenja nastupi neki bitan događaj, kao što su izravne transakcije na izvanburzovnom tržištu, transakcije trgovanja na brokerskom tržištu ili najave. Subjekt je dužan definirati politiku za utvrđivanje onih događaja koji mogu utjecati na mjere fer vrijednosti i dosljedno ju primjenjivati. No, ako se kotirana cijena uskladi da bi se uzele u obzir nove informacije, usklađenjem se dobiva mjera fer vrijednosti niže razine u hijerarhiji fer vrijednosti.

c) Kod mjerenja fer vrijednosti neke obveze ili subjektovog vlastitog glavničkog instrumenta koristeći cijenu koja kotira za identičnu stavku kojom se na aktivnom tržištu trguje kao imovinom i cijenu je potrebno uskladiti da bi se obuhvatili čimbenici specifični za predmetnu stavku, odnosno imovinu (v. točku 39). Ako cijenu koja kotira za predmetnu imovinu nije potrebno uskladiti, dobiva se mjera fer vrijednosti 1. razine u hijerarhiji fer vrijednosti. Međutim, svakim usklađenjem cijene koja kotira za tu imovinu dobiva se mjera fer vrijednosti niže razine u hijerarhiji fer vrijednosti.

80. Ako subjekt ima poziciju koja se sastoji od jedne stavke imovine ili jedne obveze (uključujući poziciju koja se sastoji od većeg broja identične imovine, odnosno identičnih obveza, kao što je portfelj financijskih instrumenata) i predmetnim sredstvom, odnosno obvezom se trguje na aktivnom tržištu, fer vrijednost predmetne imovine, odnosno obveze mjeri se u sklopu 1. razine kao umnožak cijene koja kotira za pojedinačnu imovinu, odnosno obvezu i količine koju drži subjekt. Isto vrijedi čak i kad uobičajeni dnevni volumen trgovanja na tržištu nije dostatan da bi apsorbirao količinu koju drži subjekt i davanje naloga za prodaju pozicije u jednoj transakciji moglo bi utjecati na kotiranu cijenu.

Ulazni podaci 2. razine

81. Ulazni podaci 2. razine su ulazni podaci koji nisu cijene koje kotiraju i vidljive su za predmetnu imovinu, odnosno obvezu, bilo izravno, bilo neizravno.

82. Ako predmetna imovina, odnosno obveza podliježe određenom (ugovorenom) razdoblju, ulazni podatak 2. razine mora biti vidljiv za gotovo cijelo razdoblje predmetne imovine, odnosno obveze. Ulazni podaci 2. razine uključuju sljedeće:

a) cijene koje za sličnu imovinu, odnosno slične obveze kotiraju na aktivnim tržištima

b) cijene koje za sličnu imovinu, odnosno slične obveze kotiraju na tržištima koja nisu aktivna

c) ulazni podaci koji nisu dostupne kotirane cijene za predmetnu imovinu, odnosno obvezu, primjerice:

(i) kamatne stope i krivulje prinosa dostupne u uobičajenim intervalima

(ii) implicitna kolebljivost i

(iii) kreditne marže.

d) tržišno potkrijepljeni ulazni podaci.

83. Usklađenja ulaznih podataka 2. razine razlikuju se zavisno od čimbenika specifičnih za predmetnu imovinu, odnosno obvezu. U njih potpadaju, uz ostalo, i sljedeći:

a) stanje i lokacija imovine

b) u kojoj mjeri se ulazni podaci odnose na stavke usporedive s predmetnom imovinom, odnosno obvezom (što uključuje čimbenike opisane u točki 39.) i

c) volumen ili razina aktivnosti na tržištima na kojima se ulazni podaci promatraju.

84. Usklađenjem ulaznog podatka 2. razine koje je značajno za mjerenje u cjelini moguće je dobiti mjeru fer vrijednosti 3. razine u hijerarhiji fer vrijednosti ako se usklađenje provodi temeljem značajnih ulaznih podataka koji nisu vidljivi.

85. Korištenje ulaznih podataka 2. razine kod određenih stavki imovine i obveza opisano je u točki B35.

Ulazni podaci 3. razine

86. Ulazni podaci 3. razine su ulazni podaci o predmetnoj imovini, odnosno obvezi koji nisu vidljivi.

87. Ulazni podaci koji nisu vidljivi koriste se za mjerenje fer vrijednosti u mjeri u kojoj relevantni vidljivi ulazni podaci nisu dostupni, što omogućuje obuhvaćanje situacija kao što je slaba ili nepostojeća tržišna aktivnost u pogledu predmetne imovine, odnosno obveze na datum mjerenja. Međutim, cilj mjerenja fer vrijednosti i dalje je isti, tj. utvrditi izlaznu cijenu na datum mjerenja iz perspektive tržišnog sudionika koji drži imovinu, odnosno ima obvezu. Prema tome, ulazni podaci koji nisu vidljivi odražavaju pretpostavke koje bi tržišni sudionici koristili pri utvrđivanju cijene predmetne imovine ili obveze, što uključuje pretpostavke o rizicima.

88. Pretpostavke o rizicima uključuju one o rizicima koji su svojstveni određenoj tehnici vrednovanja koja se koristi za mjerenje fer vrijednosti (kao što je cjenovni model) te rizik svojstven ulaznim podacima koji se koriste u dotičnoj tehnici vrednovanja. Mjerenje koje ne sadrži usklađenje po osnovi rizika ne dovodi do mjere fer vrijednosti ako bi tržišni sudionici uzeli u obzir neki rizik pri utvrđivanju cijene predmetne imovine, odnosno obveze. Primjerice, može biti potrebno provesti usklađenje zbog rizika povezanog sa znatnom nesigurnosti mjerenja (npr. kod značajnog smanjenja volumena ili razine aktivnosti u usporedbi s uobičajenom tržišnom aktivnosti u odnosu na predmetnu imovinu, odnosno obveze, te subjekt odluči da takva transakcija ili kotirana cijena ne odražava fer vrijednost prema opisima iz točaka B37–B47.).

89. Subjekt je dužan izvesti ulazne podatke koji nisu vidljivi koristeći najbolje moguće informacije koje su dostupne u danim okolnostima, što može uključiti i njegove vlastite podatke. Pri izvođenju ulaznih podataka koji nisu vidljivi, subjekt može započeti sa svojim vlastitim podacima, ali ih je dužan uskladiti ako praktično dostupne informacije ukazuju da bi drugi tržišni sudionici koristili drukčije podatke ili ako subjekt ima neko osobito obilježje koje ne postoji kod drugih tržišnih sudionika (npr. sinergija specifična za subjekt). Subjekt nije obvezan uložiti ogromne napore da bi pribavio informacije o pretpostavkama tržišnih sudionika. No, dužan je uzeti u obzir sve informacije o tržišnim sudionicima koje su praktično dostupne. Ulazni podaci koji nisu vidljivi i izvedeni su na prethodno opisan način smatraju se pretpostavkama tržišnih sudionika i u skladu su s ciljem mjerenja fer vrijednosti.

90. Korištenje ulaznih podataka 3. razine kod određenih stavki imovine i obveza opisano je u točki B36.

OBJAVLJIVANJE

91. Subjekt je dužan objaviti informacije koje korisnicima njegovih financijskih izvještaja omogućuju ocjenjivanje obaju sljedećih aspekata:

a) kod imovine i obveza koje se u izvještaju o financijskom položaju nakon prvog knjiženja opetovano ili jednokratno mjere po fer vrijednosti, tehnike vrednovanja i ulazne podatke korištene u izvođenju mjera fer vrijednosti

b) kod opetovanog mjerenja fer vrijednosti koristeći značajne ulazne podatke koji nisu vidljivi (podatke 3. razine) utjecaj mjerenja na dobit i gubitak ili ostalu sveobuhvatnu dobit tekućeg razdoblja.

92. Radi ispunjenja ciljeva iz točke 91. subjekt je dužan razmotriti sljedeće:

a) razinu raščlanjenosti informacija koja je neophodna za ispunjenje zahtjeva koji se odnose na objavljivanje traženih informacija

b) u kojoj mjeri treba istaknuti različite propisane zahtjeve

c) u kojoj mjeri objediniti ili raščlaniti stavke i

d) da li su korisnicima financijskih izvještaja potrebne dodatne informacije da bi mogli ocijeniti objavljene kvantitativne informacije.

Ako podaci objavljeni sukladno zahtjevima ovoga MSFI-ja i drugim MSFI-jevima nisu dostatni za ispunjenje ciljeva utvrđenih točkom 91., subjekt je dužan objaviti dodatne informacije koje su nužne za ispunjenje tih ciljeva.

93. Radi ispunjenja ciljeva iz točke 91. subjekt je dužan u izvještaju o financijskom položaju nakon prvog priznavanja objaviti najmanje sljedeće informacije o svakoj klasi aktive i pasive (za informacije o utvrđivanju odgovarajućih klasa aktive i pasive v. točku 94.) mjerenoj po fer vrijednosti (uključujući mjere zasnovane na fer vrijednosti iz djelokruga ovoga MSFI-ja):

a) kod opetovanog i jednokratnog mjerenja fer vrijednosti, mjere fer vrijednosti na kraju izvještajnog razdoblja, a kod jednokratnog mjerenja fer vrijednosti razloge za takvo mjerenje. Opetovano mjerenje fer vrijednosti imovine ili obveza je ono koje je drugim MSFI-jevima propisano ili dopušteno u izvještaju o financijskom položaju na kraju svakog izvještajnog razdoblja. Jednokratno mjerenje fer vrijednosti imovine ili obveza je ono koje drugi MSFI-jevi propisuju ili dopuštaju u izvještaju o financijskom položaju u određenim okolnostima (npr. kad subjekt neku stavku imovine namijenjenu prodaji mjeri po fer vrijednosti umanjenoj za troškove prodaje sukladno MSFI-ju 5 »Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i obustavljene aktivnosti« jer je ona niža od njene knjigovodstvene vrijednosti).

b) kod opetovanog i jednokratnog određivanja mjera fer vrijednosti, razinu unutar hijerarhije fer vrijednosti kojoj mjere fer vrijednosti pripadaju gledano u cjelini (1., 2. ili 3. razina).

c) o imovini i obvezama koje se drže na kraju izvještajnog razdoblja i opetovano su mjerene po fer vrijednosti, iznose koji su reklasificirani s 1. na 2. ili s 2. na 1. razinu hijerarhije fer vrijednosti, razloge za reklasifikaciju te politiku subjekta za utvrđivanje vremena u kojem je došlo do reklasifikacije (v. točku 95.). Reklasifikacija u svaku razinu obvezno se objavljuje i opisuje odvojeno od reklasifikacije iz svake razine.

d) kod opetovanog i jednokratnog određivanja mjera fer vrijednosti razvrstanih u 2. i 3. razinu hijerarhije fer vrijednosti opis tehnike, odnosno tehnika vrednovanja i ulaznih podataka korištenih za mjerenje fer vrijednosti. Ako je došlo do promjene tehnike vrednovanja (npr. s tržišnog pristupa na dobitni pristup ili uvođenja još jedne tehnike vrednovanja), subjekt je dužan objaviti promjenu, kao i razloge za nju. Što se tiče mjera fer vrijednosti razvrstanih u 3. razinu hijerarhije fer vrijednosti, subjekt je dužan navesti kvantitativne informacije o značajnim ulaznim podacima koji nisu vidljivi i korišteni su u mjerenju fer vrijednosti. Subjekt nije dužan pripremati kvantitativne informacije da bi ispunio obvezu objavljivanja iz ove točke ako pri mjerenju fer vrijednosti kvantitativne ulazne podatke koji nisu vidljivi nije sam izveo (npr. kad subjekt koristi cijene iz ranijih transakcija ili informacije o cijenama trećih bez usklađenja). No, prilikom objavljivanja ovih podataka subjekt ne smije zanemariti kvantitativne ulazne podatke koji nisu vidljivi, a značajni su za mjerenje fer vrijednosti i praktično su mu dostupni.

e) kod opetovanog određivanja mjera fer vrijednosti razvrstanih u 3. razinu hijerarhije fer vrijednosti, promjene od početnih do zaključnih stanja, uz odvojen prikaz promjena tijekom razdoblja koje su proizašle iz:

(i) ukupnih dobitaka ili gubitaka razdoblja priznatih u dobit i gubitak te stavke dobiti i gubitka u sklopu kojih su oni iskazani

(ii) ukupnih dobitaka ili gubitaka razdoblja priznatih u sklopu ostale sveobuhvatne dobiti te stavke ostale sveobuhvatne dobiti u sklopu kojih su oni iskazani

(iii) transakcija kupnje, prodaje, izdavanja ili namire (uz odvojen prikaz promjena po vrsti transakcije).

(iv) iznosa koji su reklasificirani u 3. razinu ili iz nje, razloge reklasifikacije te politiku subjekta za utvrđivanje vremena u kojem je došlo do reklasifikacije (v. točku 95.). Reklasifikacija u 3. razinu obvezno se objavljuje i opisuje odvojeno od reklasifikacije iz 3. razine.

f) kod opetovanog određivanja mjera fer vrijednosti razvrstanih u 3. razinu hijerarhije fer vrijednosti, iznos ukupnih dobitaka ili gubitaka razdoblja pod e).(i) uključenih u dobiti i gubitak koji se mogu pripisati promjeni nerealiziranih dobitaka ili gubitaka koji se odnose na tu imovinu i obveze na kraju izvještajnog razdoblja te stavku, odnosno stavke dobiti i gubitka unutar kojih su nerealizirani dobici, odnosno gubici iskazani

g) kod opetovanog i jednokratnog određivanja mjera fer vrijednosti razvrstanih u 3. razinu hijerarhije fer vrijednosti, opis procesa vrednovanja kojeg je subjekt primijenio (što uključuje, primjerice, način na koji subjekt odlučuje o svojim politikama vrednovanja i analizira promjene mjera fer vrijednosti iz razdoblja u razdoblje).

h) kod opetovanog određivanja mjera fer vrijednosti razvrstanih u 3. razinu hijerarhije fer vrijednosti:

(i) za sve takve mjere narativan opis osjetljivosti mjera fer vrijednosti na promjene ulaznih podataka koji nisu vidljivi ako bi se uslijed njihove promjene mjera fer vrijednosti značajno povisila ili snizila. Ako postoje međuodnosi između takvih ulaznih podataka i drugih ulaznih podataka koji nisu vidljivi i koriste se u mjerenju fer vrijednosti, subjekt je također dužan opisati taj međuodnos i način na koji on može povećati ili ublažiti utjecaj promjena ulaznih podataka koji nisu vidljivi na mjeru fer vrijednosti. Radi ispunjenja obveze objavljivanja tih informacija, narativan opis osjetljivosti na promjene ulaznih podataka koji nisu vidljivi treba obuhvatiti barem one ulazne podatke koji nisu vidljivi i propisani su pod d).

(ii) kod financijske imovine i financijskih obveza kod kojih bi promjena jednog ili više ulaznih podataka koji nisu vidljivi odrazila realno moguće alternativne pretpostavke koje bi dovele do značajne promjene njihove fer vrijednosti, subjekt je dužan navesti tu činjenicu i objaviti učinak takvih promjena. Subjekt je dužan objaviti način na koji je izračunao utjecaj promjene u vidu obuhvaćanja realno moguće alternativne pretpostavke. Za tu svrhu se značajnost ocjenjuje u odnosu na dobit i gubitak, te ukupnu aktivu i pasivu, odnosno kad se promjene fer vrijednosti iskazuju u sklopu ostale sveobuhvatne dobiti, u odnosu na ukupnu vlasničku glavnicu.

i) kod opetovanog i jednokratnog određivanja mjera fer vrijednosti, ako se maksimalna i najbolja moguća uporaba nefinancijske imovine razlikuje od njene sadašnje uporabe, subjekt je dužan tu činjenicu objaviti, kao i razloge zbog kojih se nefinancijska imovina koristi na način koji se razlikuje od njene maksimalne i najbolje moguće uporabe.

94. Subjekt je dužan odrediti odgovarajuće klase imovine i obveza prema:

a) vrsti, obilježjima i rizicima predmetne imovine, odnosno obveze i

b) razini unutar hijerarhije fer vrijednosti u koju je razvrstana mjera fer vrijednosti.

Broj klasa za mjere fer vrijednosti 3. hijerarhijske razine može biti veći jer je riječ o mjerama višeg stupnja nesigurnosti i subjektivnosti. U određivanju odgovarajućih klasa imovina i obveza o kojima treba objaviti informacije o mjerama fer vrijednosti, potrebno je primijeniti prosudbu. Nerijetko će određenu klasu imovine i obveza trebati dodatno raščlaniti osim na stavke koje su prikazane u izvještaju o financijskom položaju. No, subjekt je dužan navesti informacije koje će biti dostatne za povezivanje sa stavkama iskazanima u izvještaju o financijskom položaju. Ako neki drugi MSFI propisuje klasu za određenu stavku imovine ili određenu obvezu, subjekt smije koristiti tu klasu za potrebe objavljivanja podataka propisanih ovim MSFI-jem ako ona udovoljava kriterijima iz ove točke.

95. Subjekt je dužan objaviti svoju politiku za utvrđivanje vremena u kojem se smatra da je došlo do reklasifikacije između razina unutar hijerarhije fer vrijednosti prema točkama 93.c) i 93.e).iv) i dosljedno ju primjenjivati. Politika o vremenu priznavanja reklasifikacije ista je i za reklasifikaciju u određenu razinu, i za reklasifikaciju iz određene razine. Među primjerima politika za određivanje vremena reklasifikacije su i sljedeći:

a) datum događaja ili promjene okolnosti koja je uzrok reklasifikacije

b) početak izvještajnog razdoblja

c) kraj izvještajnog razdoblja.

96. Subjekt je dužan objaviti činjenicu da je u sklopu svoje računovodstvene politike odlučio primijeniti izuzeće iz točke 48.

97. Subjekt je dužan o svakoj klasi imovine i obveza koja u izvještaju o financijskom položaju nije iskazana po fer vrijednosti, ali za koju je objavio fer vrijednost, objaviti informacije propisane točkama 93.b), 93.d) i 93.i). Međutim, subjekt nije dužan objaviti kvantitativne podatke o značajnim ulaznim podacima koji nisu vidljivi i korišteni su za mjerenje pokazatelja fer vrijednosti 3. razine hijerarhije fer vrijednosti kako je to propisano točkom 93.d). Subjekt za takvu imovinu i obveze nije dužan objaviti ostale podatke propisane ovim MSFI-jem.

98. Izdavatelj je dužan objaviti postojanje obveze mjerene po fer vrijednosti koja ima kreditno jamstvo treće osobe kao svoj sastavni dio, kao i da li je ono uračunano u mjeru fer vrijednosti obveze.

99. Subjekt je dužan tablično prikazati kvantitativne informacije propisane ovim MSFI-jem, osim ako neki drugi format ne bi bio prikladniji.

DODATAK A

DEFINICIJE

Ovaj dodatak sastavni je dio MSFI-ja 13.

Aktivno tržište

Tržište na kojem se odvijaju transakcije predmetnom imovinom, odnosno predmetnim obvezama dovoljno učestalo i u dovoljnom volumenu da omogućuju kontinuitet u informiranju o cijenama.

Troškovni pristup

Tehnika vrednovanja kojom se dobiva iznos koji bi bio potreban u sadašnjem trenutku da bi se zamijenio uslužni kapacitet neke imovine (koji se često naziva i tekućim troškom zamjene).

Ulazna cijena

Cijena plaćena za stjecanje nekog sredstva ili primljena za preuzimanje neke obveze u transakciji razmjene.

Izlazna cijena

Cijena koja bi bila primljena za prodaju neke imovine ili plaćena za prijenos neke obveze.

Očekivani
novčani tok

Vjerojatnosno vagani prosjek (tj. srednja vrijednost distribucije) mogućeg budućeg novčanog toka.

Fer vrijednost

Cijena koja bi na datum mjerenja bila ostvarena prodajom neke stavke imovine ili plaćena za prijenos neke obveze u urednoj transakciji između tržišnih sudionika.

Maksimalna i najbolja moguća uporaba

Uporaba nefinancijske imovine od tržišnih sudionika koji bi u najvećoj mogućoj mjeri iskoristili vrijednost imovine ili skupine imovine i obveza (npr. određene djelatnosti) u sklopu koje bi se imovina koristila.

Dobitni pristup

Tehnike mjerenja kojima se budući iznosi (npr. novčani tok ili prihodi i rashodi) svode na jedan tekući (tj. diskontirani) iznos. Mjera fer vrijednosti određuje se na temelju vrijednosti na koju ukazuju sadašnja tržišna očekivanja budućih iznosa.

Ulazni podaci

Pretpostavke koje bi tržišni sudionici koristili u određivanju cijene predmetne imovine ili obveze, što uključuje pretpostavke o rizicima kao što su:


a) rizik svojstven određenoj tehnici vrednovanja koja se koristi za mjerenje fer vrijednosti (kao što je model utvrđivanja cijene) i


b) rizik svojstven podacima koji ulaze u korištenu tehniku vrednovanja.


Ulazni podaci mogu biti vidljivi ili takvi koji nisu vidljivi.

Ulazni podaci
1. razine

Cijene (neusklađene) koje kotiraju na aktivnim tržištima za identičnu imovinu, odnosno identične obveze i koje su subjektu dostupne na datum mjerenja.

Ulazni podaci
2. razine

Ulazni podaci koji nisu kotirane cijene iz 1. razine koje su, bilo izravno, bilo neizravno, vidljive za predmetnu imovinu, odnosno obvezu.

Ulazni podaci
3. razine

Ulazni podaci o predmetnoj imovini, odnosno obvezi koji nisu vidljivi.

Tržišni pristup

Tehnika vrednovanja u kojoj se koriste cijene i druge relevantne informacije iz tržišnih transakcija identičnom ili usporedivom (tj. sličnom) imovinom, identičnim ili usporedivim (tj. sličnim) obvezama ili skupinom imovine i obveza kao što je segment djelatnosti.

Tržišno utemeljeni ulazni podaci

Ulazni podaci koji su većim dijelom izvedeni iz vidljivih podataka na tržištu ili njima potkrijepljeni korelacijom ili na neki drugi način.

Tržišni sudionici

Kupci i prodavatelji na glavnom (ili najpovoljnijem) tržištu za predmetnu imovinu, odnosno obvezu koji imaju sva niže navedena obilježja:


a) neovisni su jedan o drugome, tj. nisu povezane osobe prema definiciji iz MRS-a 24, iako se cijena u transakciji među povezanim osobama može koristiti kao ulazni podatak u mjerenju fer vrijednosti ako subjekt raspolaže dokazom da je transakcija zaključena pod tržišnim uvjetima


b) obaviješteni su, imaju realno moguća saznanja o predmetnoj imovini,odnosno obvezi te transakciji koja su stekli koristeći sve dostupne informacije, što uključuje informacije koje mogu biti dobivene uobičajenim postupcima dubinskog snimanja


c) sposobni su zaključiti transakciju predmetnom imovinom, odnosno obvezom


d) voljni su zaključiti transakciju predmetnom imovinom, odnosno obvezom, tj. motivirani su, ali nisu ni na koji način primorani na njeno zaključenje.

Najpovoljnije tržište

Tržište na kojem bi prodajom predmetne imovine bio primljen najviši iznos, odnosno za prijenos predmetne obveze plaćen najmanji iznos nakon što se uzmu u obzir transakcijski i transportni troškovi.

Rizik
neispunjenja

Rizik da subjekt neće ispuniti neku svoju obvezu. Rizik neispunjenja uključuje, ali nije ograničen na subjektov vlastiti kreditni rizik.

Vidljivi ulazni podaci

Ulazni podaci izvedeni koristeći tržišne podatke, kao što su javno dostupne informacije o aktualnim događajima ili transakcijama, i koji odražava pretpostavke koje bi tržišni sudionici koristili u utvrđivanju cijena predmetne imovine ili obveze.

Uredna
transakcija

Transakcija koja podrazumijeva izloženost tržištu kroz određeno vrijeme prije datuma mjerenja radi poduzimanja marketinških aktivnosti koje su uobičajene za transakcije takvom imovinom ili obvezama i nije prisilna transakcija (npr. prisilna likvidacija ili hitna prodaja).

Glavno tržište

Tržište na kojem se ostvaruje najveći volumen i najviša razina aktivnosti za predmetnu imovinu ili obvezu.

Premija za rizik

Naknada koju traže tržišni sudionici neskloni preuzimanju rizika za nesigurnost po pitanju priljeva novca od imovine, odnosno odljeva novca po obvezi. Naziva se i »usklađenje za rizik«.

Transakcijski troškovi

Troškovi prodaje imovine, odnosno prijenosa obveze na glavnom (ili najpovoljnijem) tržištu za predmetnu imovinu, odnosno obvezu koji su izravno povezani s prodajom imovine, odnosno preuzimanjem obveze i ispunjavaju oba sljedeća kriterija:


a) proizlaze izravno iz predmetne transakcije i bitni su za nju


b) ne bi nastali kod subjekta da nije donesena odluka o prodaji imovine, odnosno prijenosu obveze (slično troškovima prodaje kako su definirani u MSFI-ju 5).

Troškovi prijevoza

Troškovi koji bi nastali prijevozom neke imovine s njene sadašnje lokacije do glavnog (ili najpovoljnijeg) tržišta.

Obračunska jedinica

Razina na kojoj se prema nekom MSFI-ju neka stavka imovine, odnosno obveze objedinjava ili raščlanjuje radi priznavanja.

Ulazni podaci
koji nisu vidljivi

Ulazni podaci za koje ne postoje tržišni podaci i koji su izvedeni koristeći najbolje moguće informacije koje su dostupne o pretpostavkama koje bi tržišni sudionici koristili u određivanju cijene predmetne imovine, odnosno obveze.

DODATAK B

VODIČ ZA PRIMJENU

Ovaj dodatak sastavni je dio MSFI-ja 13. U njemu je opisana primjena točaka 1.–99. i ima jednaku važnost kao i drugi dijelovi MSFI-ja 13.

B1. Prosudbe korištene u različitim situacijama vrednovanja mogu se razlikovati. U ovome dodatku opisane su prosudbe koje se mogu primijeniti kad subjekt fer vrijednost mjeri u različitim situacijama vrednovanja.

PRISTUP MJERENJU FER VRIJEDNOSTI

B2. Mjerenje fer vrijednosti ima za cilj procijeniti cijenu po kojoj bi imovina bila prodana, odnosno obveza prenesena u urednoj transakciji između tržišnih sudionika na datum mjerenja pod sadašnjim tržišnim uvjetima. Da bi izmjerio pokazatelj fer vrijednosti, subjekt je dužan utvrditi sljedeće:

a) imovinu, odnosno obvezu koja je predmetom mjerenja (u skladu sa svojom obračunskom jedinicom)

b) kod nefinancijske imovine, premisu vrednovanja koja je primjerena za njeno vrednovanje (u skladu s maksimalnom i najboljom mogućom uporabom imovine)

c) glavno, odnosno najpovoljnije tržište za predmetnu imovinu, odnosno obvezu

d) tehniku ili tehnike vrednovanja primjerene za određivanje mjere fer vrijednosti razmatrajući dostupnost podataka koji će se koristiti za izvođenje ulaznih podataka koji odražavaju pretpostavke koje bi tržišni sudionici koristili u određivanju cijene predmetne imovine, odnosno obveze, kao i razinu unutar hijerarhije mjera fer vrijednosti kojoj ti ulazni podaci pripadaju.

PREMISA VREDNOVANJA ZA NEFINANCIJSKU IMOVINU
(točke 31.–33.)

B3. Kod mjerenja fer vrijednosti nefinancijske imovine koja se koristi u kombinaciji s drugom imovinom kao grupom (instaliranom ili na neki drugi način konfiguriranom za uporabu) ili u kombinaciji s drugom imovinom i obvezama (npr. određeni segment djelatnosti), učinak premise vrednovanja ovisi o danim okolnostima. Primjerice:

a) fer vrijednost imovine može biti ista bez obzira na to da li se ona koristi samostalno ili u kombinaciji s drugom imovinom ili drugom imovinom i obvezama. To može biti slučaj ako je imovina određeni segment djelatnosti kojeg bi tržišni sudionici nastavili. U tom slučaju transakcija bi podrazumijevala vrednovanje cijelog segmenta djelatnosti. Korištenje imovine kao skupine na osnovi trajne djelatnosti stvorilo bi sinergije koje bi bile dostupne tržišnim sudionicima (tj. sinergije tržišnog sudionika koje bi kao takve utjecale na fer vrijednost imovine kao samostalne stavke ili u kombinaciji s drugom imovinom ili drugom imovinom i obvezama).

b) Korištenje neke imovine u kombinaciji s drugom imovinom i obvezama može se uračunati u mjeru fer vrijednosti kroz usklađenje vrijednosti imovine po osnovi njenog korištenja kao samostalne imovine. To može biti slučaj ako je riječ o stroju i njegova fer vrijednost utvrđuje se koristeći vidljivu cijenu sličnog stroja (koji nije postavljen niti na neki drugi način konfiguriran za uporabu), usklađenu za transportne i instalacijske troškove tako da pokazatelj fer vrijednosti odražava sadašnje stanje i sadašnju lokaciju stroja (postavljen i konfiguriran za uporabu).

c) Korištenje neke imovine u kombinaciji s drugom imovinom ili drugom imovinom i obvezama može se uračunati u mjeru fer vrijednosti kroz pretpostavke tržišnog sudionika korištene za mjerenje fer vrijednosti imovine. Primjerice, ako je riječ imovini koja se sastoji od jedinstvenih zaliha u postupku prerade i koje bi tržišni sudionici konvertirali u gotove proizvode, fer vrijednost zaliha pretpostavljala bi da su tržišni sudionici nabavili ili bi nabavili sve specijalizirane strojeve potrebne za konverziju zaliha u gotove proizvode.

d) Korištenje neke imovine u kombinaciji s drugom imovinom ili drugom imovinom i obvezama može se uvrstiti u tehniku vrednovanja koja se koristi za mjerenje fer vrijednosti imovine. To može biti slučaj kad se za mjerenje fer vrijednosti stavke nematerijalne imovine koristi metoda ostatka vrijednosti jer ona osobito uzima u obzir svu komplementarnu imovinu i povezane obveze u grupi u kojoj bi se nematerijalna imovina koristila.

e) U ograničenim situacijama, subjekt može neku stavku koju koristi unutar skupine imovine mjeriti u iznosu koji je približan njenoj fer vrijednosti a koji je dobiven raspodjelom fer vrijednosti skupine imovine na pojedinačnu imovinu unutar skupine. To može biti slučaj ako je riječ o procjeni vrijednosti nekretnina i fer vrijednost investicijskih ulaganja u nekretninu (tj. skupinu imovine) raspodijeljena je na imovinu koja ju tvori (kao što je zemljište i ulaganje u zemljište).

FER VRIJEDNOST KOD PRVOG PRIZNAVANJA (točke 57.–60.)

B4. Prilikom određivanja da li je fer vrijednost kod prvog knjiženja jednaka transakcijskoj cijeni, subjekt je dužan uzeti u obzir čimbenike koji su specifični za predmetnu transakciju te predmetnu imovinu, odnosno obvezu. Primjerice, transakcijska cijena ne mora održavati fer vrijednost neke imovine ili obveze kod njenog prvog knjiženja ako postoji bilo koji sljedeći uvjeti:

a) riječ je o transakciji među povezanim osobama, iako se cijena u transakciji među povezanim osobama može koristiti kao ulazni podatak u mjerenju fer vrijednosti ako subjekt raspolaže dokazom da je transakcija zaključena pod tržišnim uvjetima

b) transakcija se odvija u uvjetima krajnje nužde ili je prodavatelj prisiljen prihvatiti cijenu u transakciji. To je, primjerice, slučaj kad je prodavatelj u financijskim problemima.

c) Obračunska jedinica koja je predstavljena transakcijskom cijenom razlikuje se od obračunske jedinice predmetne imovine, odnosno predmetne obveze mjerene po fer vrijednosti. To može biti slučaj, primjerice, ako je predmetna imovina ili obveza mjerena po fer vrijednosti tek jedan sastavni dio transakcije (npr. u poslovnom spajanju), ako transakcija sadrži prava i povlastice koje nisu izrijekom utvrđene i mjere se odvojeno sukladno nekom drugom MSFI-ju, ili ako su transakcijski troškovi uračunani u transakcijsku cijenu.

d) Tržište na kojem se odvija predmetna transakcija različito je od glavnog (ili najpovoljnijeg) tržišta. Primjerice, tržište može biti različito ako je subjekt diler koji zaključuje transakcije s kupcima na maloprodajnom tržištu, ali je glavno (ili najpovoljnije) tržište izlazne transakcije kod drugih dilera na dilerskom tržištu.

TEHNIKE VREDNOVANJA (TOČKE 61.-66.)

Tržišni pristup

B5. Tržišni pristup koristi se cijenama i drugim relevantnim informacijama iz tržišnih transakcija identičnom ili usporedivom (tj. sličnom) imovinom, identičnim ili usporedivim (tj. sličnim) obvezama ili skupinom imovine i obveza kao što je određeni segment djelatnosti.

B6. Primjerice, u tehnikama vrednovanja u sklopu tržišnog pristupa često se koriste tržišni multiplikatori izvedeni iz skupa usporednih vrijednosti. Multiplikatori mogu biti u nizovima, pri čemu je za svaku usporednu vrijednost multiplikator različit. Izbor odgovarajućeg multiplikatora unutar niza nalaže prosudbu uzimajući u obzir kvalitativne i kvantitativne čimbenike specifične za predmetnu mjeru.

B7. U tehnike vrednovanja primjenom tržišnog pristupa ubraja se i utvrđivanje cijena pomoću matrica. Utvrđivanje cijene pomoću matrica je matematička tehnika koja se uglavnom koristi za vrednovanje nekih vrsta financijskih instrumenata, kao što su dužničke vrijednosnice, bez oslanjanja isključivo na konkretne vrijednosnice, već na odnos predmetnih vrijednosnica prema drugim referentnim uvrštenim vrijednosnicama.

Troškovni pristup

B8. Troškovnim pristupom dobiva se iznos koji bi bio potreban u sadašnjem trenutku da bi se zamijenio uslužni kapacitet neke imovine (koji se često naziva i tekući trošak zamjene).

B9. Gledano iz perspektive prodavatelja kao tržišnog sudionika, cijena koju bi on primio za predmetnu imovinu temelji se na trošku koju bi kupac kao tržišni sudionik imao u nabavi ili izgradnji zamjenske imovine usporedive koristi, usklađenom po osnovi zastarjelosti. Razlog tome je što kupac kao tržišni sudionik ne bi za neku imovinu platio više od iznosa po kojem bi mogao zamijeniti uslužni kapacitet te imovine. Zastarjelost obuhvaća fizičko propadanje, zatim funkcionalnu (tehnološku) zastarjelost te ekonomsku (vanjsku) zastarjelost i širi je pojam od amortizacije za potrebe financijskog izvještavanja (raspodjela povijesnog troška) ili oporezivanja (korištenje određenog vijeka uporabe). U mnogim se slučajevima metoda tekućeg troška zamjene koristi u mjerenju fer vrijednosti materijalne imovine koja se koristi u kombinaciji s drugom imovinom ili drugom imovinom i drugim obvezama.

Dobitni pristup

B10. Dobitnim pristupom se budući iznosi (npr. novčani tok ili prihodi i rashodi) svode na jedan tekući (tj. diskontirani) iznos. Kod primjene dobitnog pristupa, pokazatelj fer vrijednosti odražava sadašnja tržišna očekivanja budućih iznosa.

B11. U metode vrednovanja u sklopu ovoga pristupa ubrajaju se, primjerice, sljedeće:

a) tehnike svođenja na sadašnju vrijednost (v. točke B12.–B30.)

b) modeli za utvrđivanje cijena opcija, kao što je Black-Scholes-Mertonova formula ili binomni model (tj. model rastera), koji uključuju tehnike svođenja na sadašnju vrijednost i odražavaju i vremensku vrijednost, i intrinzičnu vrijednost opcije te

c) metoda ostatka vrijednosti, koja se koristi za mjerenje fer vrijednosti neke nematerijalne imovine.

Tehnike svođenja na sadašnju vrijednost

B12. Primjena tehnika svođenja na sadašnju vrijednost radi mjerenja fer vrijednosti opisana je u točkama B13.–B30. U tim je točkama naglasak na tehnici kojom se provodi usklađenje primjenom diskontne stope i tehnici očekivanog novčanog toka (očekivane sadašnje vrijednosti). One ne propisuju korištenje samo točno određene tehnike svođenja na sadašnju vrijednost, niti ograničavaju primjenu tehnika svođenja na sadašnju vrijednost kod mjerenja fer vrijednosti na tehnike koje su u tim točkama obrađene. Tehnika svođenja na sadašnju vrijednost koja se koristi za mjerenje fer vrijednosti zavisit će od činjenica i okolnosti specifičnih za imovinu, odnosno obvezu koja je predmetom mjerenja (npr. da li su na predmetnom tržištu vidljive cijene za usporedivu imovinu, odnosno usporedive obveze) te dostupnosti dostatnih podataka.

Sastavnice mjerenja sadašnje vrijednosti

B13. Sadašnja vrijednost (tj. primjena dobitnog pristupa) jest instrument koji se koristi da bi se budući iznosi (npr. priljevi, odnosno odljevi novca ili vrijednosti) sveli na sadašnji iznos koristeći diskontnu stopu. Mjera fer vrijednosti neke stavke imovine ili neke obveze dobivena tehnikom svođenja na sadašnju vrijednost obuhvaća sve sljedeće sastavnice gledano iz perspektive tržišnih sudionika na datum mjerenja:

a) procjenu budućih novčanih priljeva od imovine, odnosno novčanih odljeva po obvezi koja je predmetom mjerenja

b) očekivana moguća odstupanja u iznosu i vremenu nastanka novčanih priljeva, odnosno odljeva uslijed nesigurnosti koja je svojstvena novčanim tokovima

c) vremensku vrijednost novca, koju predstavlja stopa na bezrizičnu monetarnu imovinu s dospijećem i rokovima koji se podudaraju s razdobljem priljeva, odnosno odljeva novca i koji za imatelja n predstavljaju ni nesigurnost po pitanju vremena nastanka niti rizik izostanka plaćanja (tj. bezrizična kamatna stopa).

d) cijenu za nesigurnost koja je svojstvena novčanim tokovima (tj. premija za rizik).

e) druge čimbenike koje bi tržišni sudionici u danim okolnostima uzeli u obzir

f) kod obveze, rizik neispunjenja obveze, uključujući vlastiti kreditni rizik subjekta kao dužnika.

Opća načela

B14. Tehnike svođenja na sadašnju vrijednost razlikuju se po načinu na koji uračunavaju sastavnice navedene u točki B13. No, u primjeni bilo koje tehnike svođenja na sadašnju vrijednost radi mjerenja fer vrijednosti treba se rukovoditi svim sljedećim općim načelima:

a) priljevi i odljevi novca te diskontne stope trebaju odražavati pretpostavke koje bi tržišni sudionici koristili u utvrđivanju cijene za predmetnu imovinu, odnosno obvezu

b) priljevi i odljevi novca te diskontne stope trebaju uzeti u obzir samo one čimbenike koji se mogu povezati s imovinom, odnosno obvezom koja je predmetom mjerenja

c) radi izbjegavanja dvostrukog uračunavanja ili izostavljanja učinaka čimbenika rizika, diskontne stope trebaju odražavati pretpostavke koje se podudaraju s onima koje su svojstvene novčanim tokovima. Primjerice, diskontna stopa koja odražava nesigurnost po pitanju očekivanog izostanka plaćanja u budućnosti prikladna je ako se koriste ugovoreni priljevi, odnosno odljevi novca po nekom kreditu (tj. tehnika usklađenja diskontne stope). Ista ta stopa ne smije se koristiti ako se koriste očekivani (tj. vjerojatnosno vagani) priljevi i odljevi novca (tj. tehnika očekivane sadašnje vrijednosti) jer je u očekivane novčane priljeve i odljeve već uračunana pretpostavka o nesigurnosti po pitanju izostanka plaćanja u budućnosti, već umjesto nje treba koristiti diskontnu stopu koja je razmjerna riziku svojstvenom očekivanim novčanim priljevima i odljevima.

d) pretpostavke o novčanim tokovima i diskontnim stopama trebaju biti interno usklađene. Primjerice, nominalne novčane tokove, u koje je uračunan učinak inflacije, treba diskontirati stopom koja sadrži učinak inflacije. Nominalna bezrizična kamatna stopa uključuje učinak inflacije. Stvarne novčane tokove, iz kojih je isključen učinak inflacije, treba diskontirati stopom iz koje je učinak inflacije isključen. Slično tome, novčane tokove nakon poreza treba diskontirati koristeći diskontnu stopu nakon poreza. Novčani tok prije poreza treba diskontirati stopom koja je u skladu s takvim novčanim tokovima.

e) Diskontne stope trebaju biti u skladu s ekonomskim čimbenicima valute u kojoj su novčani tokovi nominirani.

Rizik i nesigurnost

B15. Okolnosti u kojima se fer vrijednost mjeri primjenom tehnika svođenja na sadašnju vrijednost obilježava nesigurnost jer su iznosi novčanih tokova koji se u njima koriste procijenjeni, a ne poznati. U mnogim slučajevima su i iznos, i vrijeme priljeva, odnosno odljeva novca nesigurni. Nesigurnost postoji čak i kod ugovorno definiranih iznosa, kao što su plaćanja temeljem kredita, ako postoji rizik izostanka plaćanja.

B16. Tržišni sudionici u pravilu traže naknadu (tj. premiju za rizik) zbog preuzimanja nesigurnosti koja je svojstvena priljevu novca od imovine, odnosno odljevu novca po obvezi. Mjera fer vrijednosti treba sadržavati premiju za rizik u iznosu koji bi tržišni sudionici tražili kao naknadu za nesigurnost novčanog toka. U suprotnom, mjera ne bi vjerodostojno odražavala fer vrijednost. Utvrđivanje odgovarajuće premije za rizik može u nekim slučajevima biti otežano. No, stupanj težine utvrđivanja premije nije sam po sebi dovoljan razlog za neuračunavanje premije za rizik.

B17. Tehnike svođenja na sadašnju vrijednost razlikuju se po načinu usklađivanja temeljem rizika te vrsti novčanih tokova koji se u njima primjenjuju. Primjerice:

a) tehnika usklađenja diskontne stope (v. točke B18.–B22.) koristi diskontnu stopu usklađenu za rizik i ugovorene, obećane ili najizglednije novčane tokove

b) prva metoda tehnike očekivane sadašnje vrijednosti (v. točku B25) koristi očekivani novčani tok usklađen za rizik i bezrizičnu stopu

c) druga metoda tehnike očekivane sadašnje vrijednosti (v. točku B26) koristi očekivani novčani tok koji nije usklađen za rizik te diskontnu stopu koja je usklađena kroz uračunavanje premije za rizik koju traže tržišni sudionici. Ta se stopa razlikuje od stope korištene u sklopu tehnike usklađene diskontne stope.

Tehnika usklađene diskontne stope

B18. U sklopu tehnike usklađene diskontne stope koristi se jedan skup novčanih tokova iz niza mogućih procijenjenih iznosa, bilo da su to ugovoreni, bilo obećani (kao što je to slučaj kod obveznice), bilo najizgledniji novčani tokovi. U svim slučajevima, ti su novčani tokovi uvjetovani nastankom točno određenog događaja (npr. ugovoreni ili obećani novčani tok obveznice uvjetovan je izostajanjem dužnikovog neplaćanja). Diskontna stopa koja se koristi u sklopu tehnike usklađene diskontne stope izvodi se iz vidljivih stopa povrata na usporedivu imovinu, odnosno obveze kojima se trguje na tržištu. Prema tome, ugovoreni, obećani ili najizgledniji novčani tokovi diskontiraju se primjenom vidljive ili procijenjene tržišne stope za tako uvjetovane novčane tokove (tj. tržišnom stopom povrata).

B19. Tehnika usklađene diskontne stope nalaže analizu tržišnih podataka o usporedivoj imovini, odnosno usporedivim obvezama. Usporedivost se utvrđuje razmatranjem vrste novčanih tokova (npr. da li su oni ugovoreni ili neugovoreni i da li postoji vjerojatnost da se mijenjaju slično ekonomskim uvjetima), kao i drugih čimbenika (npr. kreditne sposobnosti, kolaterala, trajanja, ograničavajućih uvjeta i likvidnosti). Alternativno, ako jedna usporediva stavka imovine ili obveze ne odražava vjerodostojno rizike svojstvene novčanim priljevima po imovini, odnosno novčanim odljevima po obvezi koja je predmetom mjerenja, postoji mogućnost da se diskontna stopa izvede iz podataka o nekolicini usporedive imovine, odnosno obveza u vezi s bezrizičnom krivuljom prinosa (tj. koristeći tzv. »pristup razvoja«, eng. build-up approach).

B20. Za ilustraciju pristupa razvoja, pretpostavimo da je imovina A ugovorno pravo na primitak 800 JV* u jednoj godini (tj. ne postoji nesigurnost po pitanju vremena). Postoji etablirano tržište za usporedivu imovinu i dostupne su informacije o takvoj imovini, uključujući informacije o cijeni. Od usporedive imovine:

a) imovina B je ugovorno pravo na primitak 1.200 JV u jednoj godini i njena je tržišna cijena 1.083 JV. Dakle, pretpostavljena godišnja stopa povrata (tj. jednogodišnja tržišna stopa povrata) je 10,8 posto [(1.200 JV/1.083 JV) – 1].

b) Imovina C je ugovorno pravo na primitak 700 JV u dvije godine i njena je tržišna cijena 566 JV. Dakle, pretpostavljena godišnja stopa povrata (tj. dvogodišnja tržišna stopa povrata) je 11,2 posto [(700 JV/566 JV)^0,5 – 1].

c) Sve tri stavke imovine usporedive su u pogledu rizika (tj. disperzije mogućih isplata i odobrenja).

B21. Na temelju vremena ugovorenih primitaka po imovini A u odnosu na vrijeme za imovinu B i imovinu C (tj. godinu dana za imovinu B nasuprot dvije godine za imovinu C), imovina B smatra se usporedivijom s imovinom A. Koristeći ugovorene primitke za imovinu A (800 JV) te jednogodišnju tržišnu stopu izvedenu iz imovine B (10.8%), dobiva se fer vrijednost imovine A u iznosu 722 JV (800 JV /1.108 JV). Alternativno, ako tržišne informacije o imovini B nisu dostupne, jednogodišnja tržišna stopa može se izvesti iz imovine C koristeći pristup razvoja. U tom slučaju dvogodišnju tržišnu stopu za imovinu C (11,2%) treba svesti na jednogodišnju tržišnu stopu koristeći ročnu strukturu bezrizične krivulje prinosa. Mogu biti potrebne dodatne informacije i analize da bi se moglo utvrditi da li su premija za rizik za jednogodišnju imovinu i premija za rizik za dvogodišnju imovinu iste. Ako se utvrdi da one nisu iste, dvogodišnja tržišna stopa povrata se daljnje usklađuje da bi se odrazio učinak razlike.

B22. Kad se tehnika usklađene diskontne stope primjenjuje na fiksne iznose primitaka ili izdataka, u usklađenje diskontne stope treba uračunati rizike svojstvene priljevima novca od stavke imovine, odnosno odljevima novca po obvezi koja se mjeri. Kad se tehnika usklađene diskontne stope primjenjuje na fiksne iznose primitaka ili izdataka, u usklađenje diskontne stope treba uračunati rizike svojstvene priljevima novca od stavke imovine, odnosno odljevima novca po obvezi koja se mjeri.

(*) U ovome MSFI-ju novčani iznosi nominirani su u »jedinici valute (JV)«.

Tehnika očekivane sadašnje vrijednosti

B23. Tehnika očekivane sadašnje vrijednosti uzima kao polazište skup novčanih tokova koji predstavljaju vjerojatnosno vagani prosjek svih mogućih novčanih tokova u budućnosti (tj. očekivanih novčanih tokova). Dobivena procjena identična je očekivanoj vrijednosti, koja je, statističkim rječnikom, vagani prosjek mogućih vrijednosti diskretne slučajne varijable u kojem su ponderi pripadajuće vjerojatnosti. Budući da su svi mogući novčani tokovi vjerojatnosno vagani, dobiveni očekivani novčani tok nije uvjetovan nastankom točno određenog događaja (za razliku o novčanih tokova koji se koriste u sklopu tehnike usklađene diskontne stope).

B24. Tržišni sudionici neskloni riziku bi pri donošenju odluke o ulaganju uzeli u obzir rizik da se stvarni novčani tokovi razlikuju od očekivanih. Teorija portfelja razlikuje dvije vrste rizika:

a) nesistemski (specifični) rizik, a to je rizik specifičan za određenu imovinu, odnosno određenu obvezu

b) sistemski (nespecifični) rizik, a to je rizik kojeg određena stavka imovine, odnosno obveze dijeli s drugim stavkama u diversificiranom portfelju.

Prema teoriji portfelja, na tržištu na kojem postoji ravnoteža, tržišnim sudionicima naknađuje se samo to što će snositi sistemski rizik svojstven novčanim tokovima. (Na nedovoljno razvijenim ili neuravnoteženim tržištima mogu postojati drugi oblici povrata, odnosno naknade).

B25. Prvom metodom tehnike očekivane sadašnje vrijednosti očekivani priljevi novca od imovine usklađuju se za sistemski (tj. tržišni) rizik oduzimanjem premije za rizik novca (tj. dobivaju se očekivani novčani tokovi usklađeni za rizik). Očekivani novčani tokovi usklađeni za rizik predstavljaju ekvivalent sigurnosti novčanog toka, koji se diskontira primjenom bezrizične kamatne stope. Ekvivalent nesigurnosti novčanog toka odnosi se na očekivani novčani tok (kako je definiran) usklađen za rizik na način da tržišnom sudioniku nije u interesu određeni novčani tok razmijeniti za očekivani novčani tok. Primjerice, ako je tržišni sudionik spreman razmijeniti očekivani novčani tok od 1.200 JV za određeni novčani tok u iznosu 1.000 JV, iznos od 1.000 JV je ekvivalent sigurnosti iznosa od 1.200 JV (tj. 200 JV bi predstavljalo premiju za rizik novca). U tom slučaju tržišni sudionik ne bi bio zainteresiran za imovinu koju drži.

B26. Nasuprot tome, drugom metodom u sklopu tehnike očekivane sadašnje vrijednosti provodi se usklađenje za sistemski (tj. tržišni) rizik na način da se premija za rizik primijeni na bezrizičnu kamatnu stopu. Prema tome, očekivani novčani tokovi diskontiraju se primjenom stope koja odgovara očekivanoj stopi povezanoj s vjerojatnosno vaganim novčanim tokovima (tj. očekivana stopa povrata). Za procjenjivanje očekivane stope povrata mogu se koristiti modeli za utvrđivanje cijena rizične imovine, kao što je model za vrednovanje kapitalne imovine. Budući da je diskontna stopa koja se koristi u tehnici usklađene diskontne stope stopa povrata koja je povezana s uvjetovanim novčanim tokovima, izgledno je da će ona biti viša od diskontne stope koja se koristi u drugoj metodi u sklopu tehnike očekivane sadašnje vrijednosti, koja je očekivana stopa povrata u odnosu na očekivane ili vjerojatnosno vagane novčane tokove.

B27. Za ilustraciju prve i druge metode, pretpostavimo da je očekivani priljev novca po nekoj stavci imovine u jednoj godini 780 JV, kako je utvrđeno na temelju mogućih novčanih tokova i vjerojatnosti prikazanih u nastavku. Važeća bezrizična kamatna stopa na novčani tok kroz godinu dana je 5 posto, a premija za sistemski rizik na neku stavku imovine istog profila rizičnosti je 3 posto.

Mogući novčani tok

Vjerojatnost

Vjerojatnosno vagani novčani tok

500 JV

15%

75 JV

800 JV

60%

480 JV

900 JV

25%

225 JV

Očekivani novčani tok


780 JV

B28. U ovom jednostavnom ilustrativnom primjeru očekivani novčani tok (780 JV) predstavlja vjerojatnosno vagani prosjek triju mogućih ishoda. U situacijama koje su bliže stvarnosti postoje mnogi mogući ishodi. No, da bi bilo moguće primijeniti tehniku očekivane sadašnje vrijednosti, nije nužno uvijek uzeti u obzir distribucije svih mogućih novčanih tokova koristeći složene modele i tehnike. Umjesto toga, moguće je kreirati ograničen broj diskretnih scenarija i vjerojatnosti koji obuhvaćaju niz mogućih novčanih tokova. Primjerice, subjekt može koristiti novčane tokove ostvarene u nekom relevantnom prošlom razdoblju i uskladiti ga da bi obuhvatio promjene okolnosti koje su kasnije uslijedile (npr. promjene vanjskih čimbenika, uključujući ekonomske ili tržišne uvjete, trendove u sektorima i konkurenciju, kao i promjene internih čimbenika koji imaju specifičan utjecaj na subjekt), uzimajući u obzir pretpostavke tržišnih sudionika.

B29. U teoriji, sadašnja vrijednost (tj. fer vrijednost) novčanog priljeva za predmetnu imovinu je ista, bez obzira na to da li je utvrđena prvom ili drugom metodom:

a) u prvoj metodi se očekivani novčani tokovi usklađuju za sistemski (tj. tržišni) rizik. Ako ne postoje tržišni podaci koji bi izravno ukazivali na iznos usklađenja po osnovi sistemskog rizika, usklađenje se može izvesti iz nekog modela za vrednovanje imovine koji se zasniva na konceptu ekvivalenata sigurnosti. Primjerice, usklađenje za rizik (tj. premija za rizik novca u iznosu 22 JV) može se utvrditi koristeći premiju za sistemski rizik u visini 3 posto (780 JV – [780 JV × (1,05/1,08)]), što daje očekivani novčani tok usklađen za rizik u iznosu 758 JV (780 JV – 22 JV). Iznos od 758 JV je sigurnosni ekvivalent iznosa od 780 JV i diskontira se primjenom bezrizične kamatne stope (5 posto). Sadašnja vrijednost (tj. fer vrijednost) imovine je 722 JV (758 JV/1,05).

b) U drugoj metodi se očekivani novčani tokovi ne usklađuju za sistemski (tj. tržišni) rizik, već je usklađenje po osnovi sistemskog rizika uračunano u diskontnu stopu. Prema tome, očekivani novčani tokovi diskontiraju se primjenom očekivane stope povrata od 8 posto (što je zbroj bezrizične kamatne stope od 5 posto i premije za sistemski rizik u visini 3 posto). Sadašnja vrijednost (tj. fer vrijednost) imovine je 722 JV (758 JV/1,08).

B30. Kad se za mjerenje fer vrijednosti koristi neka od tehnika očekivane sadašnje vrijednosti, moguće je primijeniti ili prvu, ili drugu metodu. Izbor između prve i druge metode zavisi od činjenica i okolnosti specifičnih za imovinu, odnosno obvezu koja je predmetom mjerenja, dostupnosti dostatnih podataka i primijenjenih prosudbi.

PRIMJENA TEHNIKA SADAŠNJE VRIJEDNOSTI NA OBVEZE I VLASTITE GLAVNIČKE INSTRUMENTE SUBJEKTA KOJE DRUGE STRANE NE DRŽE KAO IMOVINU (TOČKA 40. I 41.)

B31. Kad se neka tehnika sadašnje vrijednosti koristi u mjerenju fer vrijednosti neke obveze koju druga strana ne vodi kao stavku imovine (npr. obveza temeljem razgradnje), subjekt je dužan, među ostalim, procijeniti budući odljev novca kojeg bi tržišni sudionici očekivali da bi ispunili tu obvezu. U buduće odljeve novca ugrađuju se očekivanja tržišnih sudionika po pitanju troškova ispunjenja obveze te naknade koju bi tržišni sudionik tražio za preuzimanje obveze. U naknadu je uračunan povrat kojeg bi tržišni sudionik tražio za:

a) za poduzimanje predmetne aktivnosti (tj. vrijednost ispunjenja predmetne obveze, npr. koristeći resurse koji bi se mogli iskoristiti za druge aktivnosti) i

b) preuzimanje rizika povezanog s obvezom (tj. premija za rizik zbog mogućnosti da se stvarni odljev novca razlikuje od očekivanog, v. točku B33.).

B32. Primjerice, nefinancijska obveza ne sadrži ugovorenu stopu povrata i na tržištu nije vidljiv prinos na nju. U nekim slučajevima bit će nemoguće razlikovati sastavnice povrata kojeg bi tržišni sudionici tražili (npr. kad se koristi cijena trećeg ugovaratelja zasnovana na fiksnoj naknadi). U drugim slučajevima subjekt će morati procijeniti sastavnice odvojeno (npr. kad se koristi cijena koju bi treći ugovaratelj zaračunao dodavanjem bruto dobiti na troškove jer on u tom slučaju ne bi snosio rizik budućih promjena troškova).

B33. Subjekt može premiju za rizik uračunati u mjerenje fer vrijednosti obveze ili subjektovog vlastitog glavničkog instrumenta kojeg druga strana ne vodi kao imovinu na jedan od sljedećih načina:

a) usklađenjem novčanih tokova (tj. kao povećanje novčanih odljeva), ili

b) usklađenjem stope kojom se budući novčani tokovi svode na sadašnju vrijednost (tj. kao smanjenje diskontne stope).

Subjekt je dužan voditi računa o tome da usklađenje po osnovi rizika ne bude dvostruko uračunano ili izostavljeno. Primjerice, ako se procijenjeni novčani tokovi uvećavaju uračunavanjem naknade za preuzimanje rizika povezanog s obvezom, diskontna stopa ne smije se usklađivati po osnovi tog rizika.

ULAZNI PODACI ZA TEHNIKE VREDNOVANJA (TOČKE 67.-71.)

B34. Primjeri tržišta na kojima ulazni podaci mogu biti vidljivi za neku imovinu i neke obveze (npr. financijske instrumente)

a) Burzovna tržišta. Na burzovnom tržištu zaključne cijene su i lako dostupne, i u pravilu odražavaju za fer vrijednost. Među primjerima takvih tržišta je Londonska burza.

b) Dilerska tržišta. Na dilerskom tržištu dileri su spremni trgovati (bilo kupovati, bilo prodavati za svoj račun), čime ostvaruju likvidnost koristeći vlastiti kapital za držanje stavki na zalihama za koje stvaraju tržište. U pravilu su kupovna i prodajna cijena (cijena po kojoj je diler voljan kupiti, odnosno prodati) dostupnije od zaključnih cijena. Izvanburzovna tržišta (na kojima se cijene javno iskazuju) su dilerska tržišta. Dilerska tržišta postoje i za neku drugu imovinu i neke druge obveze, uključujući neke financijske instrumente, neku robu i fizičku imovinu (npr. rabljenu opremu).

c) Brokerska tržišta. Na brokerskom tržištu brokeri nastoje povezati kupce s prodavateljima, ali nisu spremni trgovati za svoj račun. Drugim riječima, brokeri ne koriste vlastiti kapital da bi vodili zalihe stavki za koje imaju tržište. Broker zna kupovne cijene kupaca i prodajne cijene prodavatelja, ali je kupca i prodavatelja tipično da ne zna cijenu koju traži, odnosno nudi druga strana. Ponekad su dostupne cijene izvršenih transakcija. Brokerska tržišta imaju elektroničke komunikacijske mreže putem kojih povezuju naloge za kupnju i prodaju te tržišta za poslovne i stambene nekretnine.

d) Direktna tržišta. Na direktnom tržištu se o transakcijama izdavanja i ponovne prodaje pregovara bez posrednika. Javnosti može biti dostupno vrlo malo informacija o tim transakcijama.

HIJERARHIJA FER VRIJEDOSTI (TOČKE 72.-90.)

Ulazni podaci 2. razine (točke 81.–85.)

B35. Slijede primjeri ulaznih podataka 2. razine za određenu imovinu i određene obveze:

a) ugovori o kamatnom swapu u kojima se kamata prima po fiksnoj stopi i plaća po varijabilnoj stopi na temelju Londonske međubankarske stope (LIBOR) za zamjenu (eng. swap). Ulazni podatak 2. razine bila bi stopa LIBOR-a za zamjenu ako je ona vidljiva u uobičajeno objavljivanim intervalima kroz gotovo cijeli roka na koji je swap zaključen.

b) Ugovori o kamatnom swapu u kojima se kamata prima po fiksnoj stopi i plaća po varijabilnoj stopi na temelju krivulje prinosa nominirane u stranoj valuti. Ulazni podatak 2. razine bila bi stopa zamjene (swapa) na temelju krivulje prinosa nominirane u stranoj valuti koja je vidljiva u uobičajeno objavljivanim intervalima kroz gotovo cijeli rok na koji je swap zaključen. To bi bio slučaj ako bi ugovor o swapu bio zaključen na rok od 10 godina i ako bi stopa bila vidljiva u uobičajeno objavljivanim intervalima kroz 9 godina, uz uvjet da odgovarajućom ekstrapolacija krivulje prinosa za 10. godinu ne bi bila značajna za mjerenje fer vrijednosti swapa u cijelosti.

c) Ugovori o kamatnom swapu u kojima se kamata prima po fiksnoj stopi i plaća po varijabilnoj stopi na temelju primarne stope određene banke. Ulazni podatak 2. razine bila bi primarna stopa te banke izvedena ekstrapolacijom ako su ekstrapolirane vrijednosti potkrijepljene vidljivim podacima na tržištu, primjerice, korelacijom s kamatnom stopom koja je vidljiva kroz gotovo cijeli rok na koji je swap zaključen.

d) Trogodišnja opcija na dionice kojima se trguje na burzi. Ulazni podatak 2. razine bila bi implicitna kolebljivost dionica izvedena ekstrapolacijom na 3. godinu ako postoje oba sljedeća uvjeta:

(i) vidljive su cijene za jednogodišnju i dvogodišnju opciju

(ii) ekstrapolirana implicitna kolebljivost trogodišnje opcije potkrijepljena je podacima vidljivima na tržištu kroz gotovo cijeli rok opcije.

U tom bi slučaju implicitnu kolebljivost bilo moguće izvesti ekstrapoliranjem iz implicitne volatilnosti za jednogodišnju i dvogodišnju opciju na dionice i potkrijepiti ju implicitnom kolebljivosti trogodišnjih opcija na usporedive dionice subjekata, uz uvjet da je utvrđena korelacija između jednogodišnje i dvogodišnje implicitne kolebljivosti.

e) Ugovor o licenciji Ulazni podatak 2. razine za ugovor o licenciji stečen poslovnim spajanjem koji je nedavno bio predmetom pregovora između stečenika, kao strane ugovora o licenciji, i nepovezane osobe bila bi licencna naknada utvrđena u ugovoru s nepovezanom osobom na početku samih pregovora.

f) Zalihe gotovih proizvoda na maloprodajnom mjestu Ulazni podatak 2. razine za zalihe gotovih proizvoda stečene poslovnim spajanjem bila bi ili cijena za kupce na maloprodajnom tržištu, ili maloprodajna cijena na veleprodajnom tržištu, usklađena za razlike između stanja i lokacije predmeta na zalihama i usporedivih (tj. sličnih) predmeta zaliha, tako da pokazatelj fer vrijednosti odražava cijenu koja bi bila ostvarena u transakciji prodaje zaliha drugom trgovcu na malo koji bi poduzeo sve potrebne korake za prodaju zaliha. Slijedom toga, pokazatelj fer vrijednosti bio bi isti, neovisno o tome da li je usklađena maloprodajna cijena (usklađenje prema dolje) ili veleprodajna cijena (usklađenje prema gore). Za mjerenje ovog pokazatelja fer vrijednosti u pravilu treba koristiti cijenu koja nalaže najmanji iznos subjektivnih usklađenja.

g) Zgrada u posjedu i uporabi Ulazni podatak 2. razine bila bi cijena za četvorni metar zgrade (multiplikator iz procjene vrijednosti) izvedena iz vidljivih podataka na tržištu, npr. multiplikatori izvedeni iz cijena u promatranim transakcijama usporedivim (tj. sličnim) zgradama na sličnim lokacijama.

h) Jedinica stvaranja novca Ulazni podatak 2. razine bio bi multiplikator iz procjene vrijednosti (npr. multiplikator dobiti ili prihoda, ili nekog sličnog pokazatelja uspješnosti) izveden iz vidljivih podataka na tržištu, npr. multiplikatori izvedeni iz cijena u promatranim transakcijama usporedivim (tj. sličnim) jedinicama poslovanja/segmentima djelatnosti, uzimajući u obzir poslovne, tržišne financijske i nefinancijske čimbenike.

Ulazni podaci 3. razine (točke 86.-90.)

B36. Slijede primjeri ulaznih podataka 3. razine za određenu imovinu i određene obveze:

a) dugoročni valutni swap Ulazni podatak 3. razine bila bi kamatna stopa u određenoj valuti koja nije vidljiva i koju nije moguće potkrijepiti podacima vidljivim na tržištu u uobičajenim intervalima ili na neke druge načine kroz gotovo cijeli rok valutnog swapa. Kamatne stope u valutnom swapu su stope swapa koje se izračunavaju iz perspektive krivulja prinosa predmetnih država.

b) Trogodišnja opcija na dionice kojima se trguje na burzi. Ulazni podatak 3. razine bila bi kolebljivost u prošlosti, tj. kolebljivost dionica izvedena iz njihovih povijesnih cijena. Povijesna kolebljivost u pravilu ne odražava sadašnja očekivanja tržišnih sudionika, čak ni ako je jedina dostupna informacija za određivanje cijene opcije.

c) Kamatni swap Ulazni podatak 3. razine bilo bi svođenje na srednju (neobvezujuću) cijenu o kojoj postoji konsenzus na tržištu za predmetni swap kroz usklađenje provedeno koristeći podatke koji nisu neposredno vidljivi i koje nije moguće na neki drugi način potkrijepiti podacima vidljivim na tržištu.

d) Obveza razgradnje preuzeta u sklopu poslovnog spajanja. Ulazni podatak 3. razine bila bi sadašnja procjena zasnovana na vlastitim podacima subjekta o budućim odljevima novca koji će biti potrebni za ispunjenje obveze (uključujući očekivanja tržišnih sudionika po pitanju troškova ispunjenja obveze i naknade koju bi tržišni sudionik tražio za preuzimanje obveze razgradnje predmetne stavke imovine) ako ne postoje praktično dostupne informacije koje bi ukazivale na to da bi tržišni sudionici polazili od drukčijih pretpostavki. Navedeni ulazni podatak 3. razine koristio bi se u tehnici svođenja na sadašnju vrijednost zajedno s drugim ulaznim podacima, primjerice, tekućom bezrizičnom kamatnom stopom ili bezrizičnom kamatnom stopom usklađenom za kreditnu sposobnost ako bi učinak kreditne sposobnosti subjekta na fer vrijednost obveze bio obuhvaćen diskontnom stopom a ne procjenom budućih odljeva novca.

e) Jedinica stvaranja novca Ulazni podatak 3. razine bila bi financijska prognoza (npr. novčanog toka ili dobiti i gubitka) koja se temelji na vlastitim podacima subjekta ako ne postoje praktično dostupne informacije koje bi ukazivale na to da bi tržišni sudionici polazili od drukčijih pretpostavki.

MJERENJE FER VRIJEDNOSTI KOD ZNAČAJNOG PADA VOLUMENA ILI AKTIVNOSTI U VEZI SA STAVKOM IMOVINE ILI OBVEZOM

B37. Na fer vrijednost neke stavke imovine ili neke obveze može utjecati znatan pad volumena ili aktivnosti u odnosu na normalnu tržišnu aktivnost za predmetnu imovinu, odnosno obvezu (ili sličnu imovinu i slične obveze). Da bi subjekt na temelju dostupnih dokaza mogao utvrditi da li je kod predmetne imovine, odnosno predmetne obveze došlo do znatnog pada volumena ili aktivnosti, dužan je ocijeniti značajnost i važnost čimbenika kao što su:

a) malen broj transakcija u novije vrijeme

b) kotirane cijene nisu izvedene iz tekućih informacija

c) kotirane cijene znatno variraju, bilo kroz vrijeme, bilo među samim kreatorima tržišta (npr. na nekim brokerskim tržištima)

d) indeksi koji su ranije bili visoko korelirani s fer vrijednosti predmetne imovine, odnosno predmetne obveze sada su vidljivo nekorelirani s najnovijim pokazateljima njihovih fer vrijednosti

e) došlo je do znatnog porasta premija za rizik po osnovi implicitne likvidnosti, prinosa ili pokazatelja uspješnosti (npr. stope dospjelih nenaplaćenih potraživanja ili ozbiljnosti gubitaka) u promatranim transakcijama ili kotiranim cijenama u odnosu na subjektovu procjenu očekivanih novčanih tokova, uzimajući u obzir sve dostupne podatke na tržištu o kreditnom i drugim rizicima neispunjenja koji se odnose na predmetnu imovinu, odnosno obvezu

f) velik ili znatno širi raspon između kupovne i prodajne cijene

g) značajan pad aktivnosti ili nepostojanje (glavnog) tržišta za novo izdanje predmetne ili slične imovine, odnosno obveze

h) malo javno dostupnih informacija (npr. za transakcije koje se odvijaju na direktnom tržištu).

B38. Ako subjekt zaključi da je došlo do značajnog pada volumena ili aktivnosti po predmetnoj imovini, odnosno obvezi u odnosu na tržišnu aktivnost koja je normalna za predmetnu ili sličnu imovinu, odnosno predmetnu ili sličnu obvezu, potrebna je daljnja analiza transakcija ili kotiranih cijena. Pad volumena ili aktivnosti sam za sebe ne mora ukazivati na to da neka cijena u transakciji ili kotirana cijena ne odražava fer vrijednost ili da neka transakcija na tom tržištu nije uredna. Međutim, ako subjekt utvrdi da neka transakcija ili kotirana cijena ne odražava fer vrijednost (npr. moguće su transakcije koje nisu uredne), bit će nužno takve transakcije, odnosno kotirane cijene uskladiti ako ih subjekt koristi kao osnovu za mjerenje fer vrijednosti, pri čemu usklađenje može biti značajno za mjeru fer vrijednosti u cjelini. Usklađenja mogu biti potrebna i u drugim okolnostima (npr. kad cijena slične imovine nalaže značajna usklađenja da bi ju bilo moguće usporediti s imovinom koja se mjeri ili kad je cijena stara).

B39. Ovaj MSFI ne propisuje metodologiju za provedbu značajnih usklađenja transakcija ili kotiranih cijena. Korištenje tehnika vrednovanja u mjerenju fer vrijednosti obrađeno je u točkama 61-66. i B5.-B11. Neovisno o primijenjenoj tehnici vrednovanja, subjekt je dužan provesti prikladna usklađenja za rizike, što uključuje premiju za rizik koja odražava iznos koji bi tržišni sudionici tražili kao naknadu za nesigurnost priljeva novca od imovine, odnosno odljeva novca po obvezi (v. točku B17.). U suprotnom, mjera ne odražava vjerodostojno fer vrijednost. Utvrđivanje odgovarajuće premije za rizik može u nekim slučajevima biti otežano. No, stupanj težine utvrđivanja premije nije sam po sebi dovoljan razlog za ne provođenje usklađenja zbog rizika. Usklađenje zbog rizika mora se provesti na način da odražava urednu transakciju između tržišnih sudionika na datum mjerenja pod sadašnjim tržišnim uvjetima.

B40. Ako je došlo do značajnog pada volumena ili aktivnosti kod predmetne imovine, odnosno obveze, može biti primjereno promijeniti tehniku vrednovanja ili primijeniti više tehnika vrednovanja (npr. tržišni pristup i jednu od tehnika svođenja na sadašnju vrijednost). Pri vaganju pokazatelja fer vrijednosti dobivenih primjenom većeg broja tehnika vrednovanja subjekt je dužan razmotriti vjerodostojnost niza mjera fer vrijednosti. Cilj je odrediti točku unutar tog niza koja je najreprezentativnija kao fer vrijednost u sadašnjim tržišnim uvjetima. Širok niz mjera fer vrijednosti može ukazivati na potrebu za daljnjom analizom.

B41. Čak i ako je došlo do značajnog pada volumena ili razine aktivnosti kod predmetne imovine, odnosno obveze, cilj mjerenja fer vrijednosti ostaje isti. Fer vrijednost je cijena koja bi bila ostvarena prodajom neke stavke imovine ili plaćena za prijenos neke obveze u urednoj transakciji (tj. ne u uvjetima prisilne likvidacije ili hitne prodaje) između tržišnih sudionika na datum mjerenja.

B42. Procjenjivanje cijene po kojoj bi tržišni sudionici na datum mjerenja zaključili transakciju pod sadašnjim tržišnim uvjetima u okolnostima pada volumena ili aktivnosti kod predmetne imovine, odnosno obveze ovisi o činjenicama i okolnostima na datum mjerenja i nalaže primjenu prosudbi. Nakana subjekta da drži predmetnu imovinu, odnosno da plati ili na neki drugi način ispuni predmetnu obvezu nije važna za mjerenje fer vrijednosti jer je fer vrijednost tržišno utemeljena mjera i nije specifična za neki subjekt.

Prepoznavanje transakcija koje nisu uredne

B43. Utvrđivanje da li je neka transakcija uredna ili ne, teže je u okolnostima značajnog pada volumena ili aktivnosti u odnosu na normalnu tržišnu aktivnost za predmetnu imovinu, odnosno obvezu (ili sličnu imovinu i slične obveze). U tim okolnostima nije primjereno izvesti zaključak da takvo tržište nije uredno (tj. da je riječ o prisilnoj likvidaciji ili hitnoj prodaji). Okolnosti koje mogu ukazivati na to da transakcija nije uredna su i sljedeće:

a) razdoblje izloženosti tržištu prije datuma mjerenja nije dovoljno dugo da bi omogućilo provedbu marketinških aktivnosti uobičajenih za transakcije predmetnom imovinom, odnosno predmetnim obvezama pod sadašnjim tržišnim uvjetima

b) razdoblje izloženosti tržištu bilo je uobičajeno, ali je prodavatelj predmetnu imovinu, odnosno obvezu nudio samo jednom tržišnom sudioniku

c) prodavatelj je u stečaju ili likvidaciji, odnosno isti mu predstoje (tj. u ozbiljnim je financijskim problemima)

d) prodavatelj je bio dužan izvršiti prodaju radi ispunjenja uvjeta propisanih regulativom ili zakonom (tj. bio je prisiljen na prodaju)

e) cijena u predmetnoj transakciji je statistički gledano ekstremna vrijednost u usporedbi s drugim nedavnim transakcijama istom ili sličnom imovinom, odnosno obvezama.

Subjekt je dužan ocijeniti okolnosti da bi na temelju težine dostupnih dokaza utvrdio da li je transakcija uredna.

B44. U mjerenju fer vrijednosti ili procjenjivanju premije za tržišni rizik subjekt je dužan razmotriti sve sljedeće okolnosti:

a) ako dokazi ukazuju na to da transakcija nije uredna, dužan je cijeni u toj transakciji pripisati manju ili nikakvu težinu (u odnosu na druge pokazatelje fer vrijednosti)

b) ako dokazi ukazuju na to da je transakcija uredna, subjekt je dužan uzeti u obzir cijenu u takvoj transakciji. Iznos pondera na takvu transakcijsku cijenu u odnosu na druge pokazatelje fer vrijednosti ovisit će o činjenicama i okolnostima kao što su:

(i) volumen transakcije

(ii) usporedivost predmetne transakcije s imovinom, odnosno obvezom koja se mjeri

(iii) vremensku blizinu transakcije datumu mjerenja

c) Ako subjekt nema dovoljno informacija da bi mogao zaključiti da li je neka transakcija uredna, dužan je uzeti u obzir transakcijsku cijenu. No, ta transakcijska cijena ne mora odražavati fer vrijednost (tj. ona nije nužno jedina ili glavna osnova za mjerenje fer vrijednosti ili procjenjivanje premija za tržišni rizik). Kad subjekt nema dovoljno informacija da bi mogao zaključiti da li su određene transakcije uredne, dužan je takvim transakcijama pridati manju težinu u usporedbi s drugim transakcijama za koje se zna da su uredne.

Subjekt nije dužan učiniti sve što je u njegovoj moći da bi utvrdio da li je neka transakcija uredna, ali ne smije zanemariti informacije koje su praktično dostupne. Kad je subjekt strana u nekoj transakciji, pretpostavka je da ima dovoljno informacija da bi mogao zaključiti da li je predmetna transakcija uredna.

Korištene kotiranih cijena trećih

B45. Ovaj MSFI ne brani korištenje kotiranih cijena koje su dale treće strane ako je subjekt utvrdio da su te cijene izvedene sukladno ovome MSFI-ju.

B46. Ako je kod predmetne imovine, odnosno obveze došlo do značajnog pada volumena ili aktivnosti, subjekt je dužan ocijeniti da li su kotirane cijene trećih izvedene iz sadašnjih informacija koje odražavaju uredne transakcije ili primjenom neke tehnike vrednovanja koja odražava pretpostavke tržišnih sudionika (uključujući pretpostavke o rizicima). Kod određivanja pondera za kotiranu cijenu kao ulaznog podatka mjere fer vrijednosti subjekt treba kotiranim cijenama koje ne odražavaju rezultat transakcije pripisati manji ponder (u odnosu na druge pokazatelje fer vrijednosti koji odražavaju rezultate transakcija).

B47. Nadalje, vrsta istaknute cijene (npr. da li je to indikativna cijena ili obvezujuća ponuda) također se obvezno uzima u obzir pri vaganju dostupnih dokaza, pri čemu se cijenama koje su istaknuli treći i koje predstavljaju obvezujuću ponudu pripisuje viši ponder.

DODATAK C

DATUM STUPANJA NA SNAGU I PRIJELAZNE ODREDBE

Ovaj dodatak je sastavni dio MSFI-ja 13 i ima jednaku važnost kao i drugi dijelovi standarda.

C1. Subjekti su dužni ovaj MSFI dužan primijeniti na godišnja razdoblja koja započinju na dan ili nakon 1. siječnja 2013. godine. Dopuštena je ranija primjena. Subjekt koji ovaj MSFI primijeni na neko ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.

C2. Ovaj MSFI primjenjuje se prospektivno s početkom godišnjeg razdoblja u kojem je prvi puta primijenjen.

C3. Objavljivanje podataka propisanih ovim MSFI-jem nije obvezno kod usporednih informacija prikazanih za razdoblja prije prve primjene ovoga MSFI-ja.

DODATAK D

IZMJENE I DOPUNE DRUGIH MSFI-jeva

U ovome dodatku navedene su izmjene i dopune drugih MSFI-jeva koje su posljedica OMRS-ovog donošenja MSFI-ja 13. Subjekti su dužni navedene izmjene i dopune primijeniti na godišnja razdoblja koja započinju na dan ili nakon 1. siječnja 2013. godine. Subjekt koji MSFI-13 primijeni na neko ranije razdoblje, dužan je na to razdoblje primijeniti i ove izmjene i dopune. Točke koje sadrže izmjene i dopune prikazane su podcrtavanjem novog teksta i precrtavanjem brisanog teksta.

PROMJENA DEFINICIJE

Definicije iz točaka 3. – 5. i točke 9. MSFI-ja 1 (izdanog u listopadu 2010.) zamjenjuje se sljedećom definicijom:

»Fer vrijednost je cijena koja bi bila ostvarena prodajom neke stavke imovine ili plaćena za prijenos neke obveze u urednoj transakciji između tržišnih sudionika na datum mjerenja. (Vidjeti MSFI 13.)

Definicija fer vrijednosti iz MRS-a 2, MRS-a 16, MRS-ova 18 – 21, MRS-a 32 i MRS-a 40 zamjenjuje se sljedećom definicijom:

Fer vrijednost je cijena koja bi bila ostvarena prodajom neke stavke imovine ili plaćena za prijenos neke obveze u urednoj transakciji između tržišnih sudionika na datum mjerenja. (Vidjeti MSFI 13 »Mjerenje fer vrijednosti«.)«

MSFI 1 »Prva primjena Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja« (s izmjenama i dopunama iz rujna 2010.)

Točka 19. briše se.

Dodaje se točka 39.J koja glasi:

»39.J U MSFI-ju 13 »Mjerenje fer vrijednosti«, izdanom u svibnju 2011. godine, briše se točka 19. i mijenjaju se definicija fer vrijednosti iz Dodatka A te točka D15. i D20. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 13.«

Točke D.15 i D.20 mijenjaju se i glase:

»D.15 Ako prvi primjenitelj MSFI-jeva takvo ulaganje vrednuje po trošku sukladno MRS-u 27, dužan ga je u svom početnom izvještaju o financijskom položaju po MSFI-jevima iskazati u jednom od sljedećih iznosa:

b) surogatnom trošku Surogatni trošak takvog ulaganja je njegova:

(i) fer vrijednosti na datum na koji subjekt MSFI-jeve prvi put primjenjuje na svoje odvojene financijske izvještaje ili

D.20 Bez obzira na zahtjeve iz točaka 7. i 9., subjekt može primijeniti zahtjeve iz točke VP76.a) MRS-a 39 na jedan od sljedećih načina:«

MSFI 2 »Plaćanja temeljena na dionicama«

Dodaje se točka 6.A koja glasi:

»6.A Ovaj MSFI koristi izraz »fer vrijednost« na način koji se donekle razlikuje od definicije fer vrijednosti iz MSFI-ja 13 »Mjerenje fer vrijednosti«. Prema tome, kod primjene MSFI-ja 2 subjekt mjeri fer vrijednost sukladno ovome MSFI-ju, a ne MSFI-ju 13.«

MSFI 3 »Poslovna spajanja«

Točke 20., 29., 33. i 47. mijenjaju se i glase:

»20. U točkama 24.-31. navedene su vrste utvrdive imovine i utvrdivih obveza koje uključuju stavke za koje ovaj MSFI predviđa ograničene iznimke u primjeni načela mjerenja.

29. Stjecatelj je dužan vrijednost ponovno stečenog prava priznati kao nematerijalno sredstvo na temelju preostalog razdoblja predmetnog ugovora bez obzira na to da li bi tržišni sudionici potencijalno obnavljanje ugovora uzeli u obzir prilikom mjerenja njegove fer vrijednosti ili ne. Točke B35. i B.36 sadrže s tim povezane upute za primjenu.

33. (…) Da bi utvrdio iznos goodwilla u poslovnom spajanju u kojem nema prijenosa naknade, stjecatelj je dužan koristiti fer vrijednost svog udjela kao stjecatelja u stečeniku na datum stjecanja umjesto fer vrijednosti prenesene naknade na datum stjecanja (točka 32.a).(i)). …

47. (…) Primjerice, postoji vjerojatnost da prodaja nekog sredstva trećoj strani u kratkom roku nakon datuma stjecanja za iznos koji se znatno razlikuje od njegove privremeno uknjižene fer vrijednosti utvrđene na taj datum ukazuje na pogrešku u privremeno uknjiženom iznosu.«

Dodaje se točka 64.F koa glasi:

»64.F MSFI-jem 13 »Mjerenje fer vrijednosti«, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točka 20., 29., 33. i 47., definicija fer vrijednosti iz Dodatka A te točka B22., B40., B43.–B46., B49. i B64. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 13.«

U Dodatku B točke B.22, B.40, B.43–B.46, B.49 i B.64 mijenjaju se i glase:

»B.22 Budući da su konsolidirani financijski izvještaji nastavak na financijske izvještaje pravno ovisnog društva, osim u dijelu koji se odnosi na njegovu strukturu kapitala, konsolidirani financijski izvještaji predočavaju:

d) iznos priznat u konsolidiranim financijskim izvještajima kao izdani vlasnički udjel dobiven pribrajanjem izdanog vlasničkog udjela pravno ovisnog društva (računovodstvenog stjecatelja) neposredno prije poslovnog spajanja fer vrijednosti pravne matice (računovodstvenog stečenika). Međutim, (…)

B.40 Primjenom kriterija utvrdivosti određuje se da li se neko nematerijalno sredstvo priznaje odvojeno od goodwilla. Međutim, ti kriteriji nisu ni uputa za mjerenje fer vrijednosti nematerijalnog sredstva niti ograničavaju pretpostavke koje se koriste u procjeni njegove fer vrijednosti. Primjerice, stjecatelj bi kod utvrđivanja cijene nematerijalne imovine uzeo u obzir pretpostavke koje bi razmatrali tržišni sudionici, kao što su očekivano obnavljanje ugovora u budućnosti. …

B.43 Da bi zaštitio svoj konkurentski položaj ili iz drugih razloga, subjekt može odlučiti da stečenu nefinancijsku imovinu ne koristi aktivno ili u skladu s njenom maksimalnom i najboljom mogućom uporabom. To može, primjerice, biti slučaj kod stečene nematerijalne imovine koja se odnosi na istraživanje i razvoj i koju stjecatelj planira koristiti defanzivno na način da spriječi druge da ju koriste. Bez obzira na to, stjecatelj je dužan fer vrijednost takve nematerijalne imovine mjeriti uz pretpostavku maksimalne i najbolje moguće uporabe od tržišnih sudionika sukladno primjerenoj premisi vrednovanja, i prvi puta, i kod mjerenja fer vrijednosti umanjene za troškove otuđenja radi kasnijeg podvrgavanja provjeri smanjenja njene vrijednosti.

B.44 Ovaj MSFI dopušta stjecatelju da nekontrolirajući udjel u stečeniku mjeri po njegovoj fer vrijednosti na datum stjecanja. Ponekad će stjecatelj biti u mogućnosti utvrditi fer vrijednost nekontrolirajućeg udjela na datum stjecanja na temelju cijena vlasničkih udjela koje kotiraju na aktivnom tržištu (tj. onih koji nisu u posjedu stjecatelja). Međutim, u drugim situacijama moguće je da kotirana tržišna cijena vlasničkih udjela ne bude dostupna. U tom slučaju, stjecatelj mjeri fer vrijednost nekontrolirajućeg udjela primjenom neke druge tehnike vrednovanja.

B.45 Fer vrijednosti stjecateljevog udjela u stečeniku i fer vrijednost nekontrolirajućeg udjela po dionici mogu se razlikovati. Glavna razlika bit će vjerojatno u tome što će u fer vrijednost po dionici stjecateljevog nekontrolirajućeg udjela u stečeniku biti uračunana premija za kontrolni paket ili, obrnuto, diskont zbog nepostojanja kontrole (koji se naziva i diskont za nekontrolirajući udjel) ako bi tržišni sudionici premiju, odnosno diskont uzeli u obzir prilikom određivanja cijene nekontrolirajućeg udjela.

B.46 U poslovnom spajanju provedenom bez prijenosa naknade, stjecatelj mora fer vrijednost svog udjela u stečeniku na datum stjecanja zamijeniti fer vrijednošću prenesene naknade na datum stjecanja kako bi izmjerio goodwill ili dobit od povoljne kupnje (v. točke 32. – 34.).

B.49 U mjerenje fer vrijednosti uzajamnog subjekta treba uključiti pretpostavke koje bi tržišni sudionici izveli o budućim koristima članova, kao i druge relevantne pretpostavke tržišnih sudionika o uzajamnom subjektu. Primjerice, za određivanje fer vrijednosti uzajamnog subjekta moguće je primijeniti neku od tehnika svođenja na sadašnju vrijednost. Novčani tokovi koji bi bili ulazni podatak modela trebali bi se temeljiti na očekivanim novčanim tokovima uzajamnog subjekta, za koje je vjerojatno da bi odražavali sniženja temeljem pogodnosti koje članovi uživaju, kao što su snižene naknade za dobra i usluge.

B.64 Radi postizanja cilja iz točke 59., stjecatelj je dužan o svakom poslovnom spajanju do kojeg je došlo u izvještajnom razdoblju objaviti sljedeće informacije:

f) fer vrijednost na datum stjecanja ukupne prenesene naknade za stjecanje i fer vrijednost na datum stjecanja svake značajnije kategorije naknada za stjecanje, kao što je:

(iv) vlasnički udjeli stjecatelja, uključujući broj izdanih instrumenata ili udjela ili onih koji se mogu izdati te metodu za mjerenje fer vrijednosti tih instrumenata ili udjela

o) o svakom poslovnom spajanju u kojem stjecatelj na datum stjecanja u stečeniku ima vlasnički udjel manji od 100%:

(ii) za svaki nekontrolirajući udjel u stečeniku mjeren po fer vrijednosti, tehniku, odnosno tehnike vrednovanja i ključne ulazne podatke korištene za određivanje te vrijednosti. …«

MSFI 4 »Ugovori o osiguranju«

Dodaje se točka 41.E koja glasi:

»41.E MSFI-jem 13 »Mjerenje fer vrijednosti«, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjena je definicija fer vrijednosti iz Dodatka A i subjekti su je dužni primijeniti kod usvajanja MSFI-ja 13.«

MSFI 5 »Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i obustavljene aktivnosti«

Dodaje se točka 44.H koja glasi:

»44.H MSFI-jem 13 »Mjerenje fer vrijednosti«, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjena je definicija fer vrijednosti iz Dodatka A i subjekti su je dužni primijeniti kod usvajanja MSFI-ja 13.«

MSFI 7 »Financijski instrumenti: objavljivanje« (s izmjenama i dopunama iz listopada 2009.)

Točka 3. mijenja se i glasi:

»3. Ovaj MSFI dužni su primjenjivati svi subjekti na sve vrste financijskih instrumenata, izuzev:

a) (...) ako je to slučaj, subjekt je dužni primijeniti zahtjeve ovoga MSFI-ja, a na udjele mjerene po fer vrijednosti, zahtjeve MSFI-ja 13 »Mjerenje fer vrijednosti«. …

Točke 27.–27B. brišu se.

Točka 28. mijenja se i glasi:

»28. U nekim slučajevima subjekt ne priznaje dobit ili gubitak kod prvog priznavanja financijske imovine, odnosno financijske obveze jer ne postoji dokaz fer vrijednosti u obliku cijene koja za identičnu imovinu, odnosno identičnu obvezu kotira na aktivnom tržištu (tj. ulazni podatak 1. razine), niti je ona izvedena nekom od tehnika vrednovanja u kojoj se koriste samo podaci s vidljivih tržišta (v. točku VP76 MRS-a 39). U tom slučaju subjekt je dužan, po klasama financijske imovine, odnosno financijskih obveza, objaviti:

a) svoju računovodstvenu politiku priznavanja razlike između fer vrijednosti kod prvog priznavanja i transakcijske cijene u dobit i gubitak koja odražava promjenu čimbenika (uključujući vrijeme) koje bi tržišni sudionici razmatrali prilikom određivanja cijene predmetne imovine, odnosno obveze (v. točku VP76.b) MRS-a 39).

c) Zašto je zaključio da transakcijska cijena nije najbolji dokaz o fer vrijednosti, uključujući opis dokaza koji potkrjepljuju fer vrijednost.«

Točka 29. mijenja se i glasi:

»29. Informacije o fer vrijednosti nije potrebno objaviti:

b) kod ulaganja u glavničke instrumente ako na aktivnom tržištu nije kotirana cijena identičnog instrumenta (tj. ulazni podatak 1. razine) ili izvedenice povezane s takvim glavničkim instrumentima i koji je sukladno MRS-u 39 mjeren po trošku jer njegovu fer vrijednost nije moguće pouzdano izmjeriti na neki drugi način ili..«

Dodaje se točka 44P i glasi:

44P. MSFI-jem 13, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 3., 28., 29., B4. i B26. te Dodatak A i brisane su točke 27.–27B. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 13.

U Dodatku A mijenja se definicija ostalih cjenovnih rizika i glasi:

»Ostali cjenovni rizici Rizik fluktuacije fer vrijednosti ili budućih novčanih tokova po financijskim instrumentu zbog promjena tržišnih cijena (koje ne proizlaze iz kamatnog rizika ili valutnog rizika), bilo da je riječ o promjenama koje su prouzročili čimbenici specifični za pojedini financijski instrument ili njegovog izdavatelja ili drugi čimbenici koji utječu na sve slične financijske instrumente kojima se trguje na predmetnom tržištu.«

MSFI 9 »Financijski instrumenti« (izdan u studenome 2009.)

Mijenja se točka 5.1.1. koja glasi:

»5.1.1 Kod prvog priznavanja, subjekt je dužan mjeriti financijsko sredstvo po njegovoj fer vrijednosti, koja se kod imovine koja se ne iskazuje po fer vrijednosti kroz dobiti i gubitak uvećava za transakcijske troškove izravno povezane s njenim stjecanjem.«

Dodaje se točka 5.1.1A koja glasi:

»5.1.1A Međutim, ako se fer vrijednost financijske imovine kod prvog priznavanja razlikuje od transakcijske cijene, subjekt je dužan primijeniti točku B5.1. i točku VP76. MRS-a 39.«

Točke 5.2.1., 5.3.2., 8.2.5. i 8.2.11. mijenjaju se i glase:

»5.2.1 Subjekt je nakon prvog priznavanja dužan financijsku imovinu mjeriti sukladno točkama 4.1.–4.5. po fer vrijednosti ili amortiziranom trošku.

5.3.2 Ako subjekt reklasificira neku stavku financijske imovine sukladno točki 4.9. na način da od tog trenutka biva mjerena po fer vrijednosti, njena fer vrijednost mjeri se na datum reklasifikacije. Svaka dobit, odnosno svaki gubitak po razlici između prethodne knjigovodstvene vrijednosti i fer vrijednosti priznaje se u dobit i gubitak.

8.2.5 Ako subjekt hibridni ugovor mjeri po fer vrijednosti sukladno točki 4.4. ili 4.5., ali njegova fer vrijednost nije bila mjerena u usporednim izvještajnim razdobljima, fer vrijednost hibridnog ugovora u usporednim izvještajnim razdobljima je zbroj fer vrijednosti komponenata ugovora (tj. osnovnog ugovora kao neizvedenice i ugrađene izvedenice) na kraju svakog usporednog izvještajnog razdoblja.

8.2.11 Ako je subjekt ranije neko ulaganje u glavnički instrument bez identičnog instrumenta cijena kojeg bi kotirala na aktivnom tržištu (tj. ulazni podatak 1. razine) (ili izvedenica koja je povezana s takvim instrumentom i mora biti namirena isporukom samoga instrumenta) iskazivao po trošku sukladno MRS-u 39, dužan ga je izmjeriti po fer vrijednosti na datum prve primjene. …«

Dodaje se točka 8.1.3. koja glasi:

»8.1.3 MSFI-jem 13 »Mjerenje fer vrijednosti«, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 5.1.1., 5.2.1., 5.3.2., 8.2.5., 8.2.11., B5.1, B5.4, B5.5, B5.7, C8., C20., C22., C27. i C28. i dodana je točka 5.1.1A. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 13.«

U Dodatku A u točki D22. mijenja se uvodni tekst i glasi:

»Izrazi koji slijede definirani su u točki 11. MRS-a 32 »Financijski instrumenti: prezentiranje«, točki 9. MRS-a 39 ili u Dodatku A MSFI-ja 13 i u ovome MSFI-ju rabe se u značenjima utvrđenima u MRS-u 32, MRS-u 39 ili MSFI-ju 13:«

U Dodatku B mijenjaju se točka B5.1, naslov iznad točke B5.5 te točke B5.5 i B5.7 i glase:

»B5.1 Fer vrijednost financijske imovine kod prvog priznavanja u pravilu je njena transakcijska cijena (tj. fer vrijednost dane naknade, v. također MSFI 13 te točku VP76. MRS-a 39). Međutim, ako se dio dane naknade odnosi na nešto drugo a ne na sam financijski instrument, subjekt je dužan izmjeriti fer vrijednost financijskog instrumenta. Primjerice, fer vrijednost beskamatnog dugoročnog kredita ili potraživanja može se izmjeriti kao sadašnja vrijednost svih budućih novčanih primitaka diskontiranih primjenom tržišne stope, odnosno stopa koje prevladavaju na tržištu za sličan instrument (sličan po valuti, roku, vrsti kamatne stope i drugim čimbenicima) sličnog kreditnog rejtinga. Svaki dodatno pozajmljen iznos predstavlja rashod ili smanjenje prihoda, osim ako ne udovoljava kriterijima prepoznavanja kao neka druga vrsta imovine.

Ulaganja u glavničke instrumente (i ugovori o takvim ulaganjima)

B5.5 Navedeno je moguće ako ne postoji dovoljno informacija novijeg datuma za mjerenje fer vrijednosti ili ako je raspon mogućih mjera fer vrijednosti širok, te trošak predstavlja najbolju moguću procjenu fer vrijednosti unutar tog raspona.

B5.7 (…) U takvim slučajevima subjekt je dužan izmjeriti fer vrijednost.«

Izmjene i dopune točke 29. MSFI-ja 7 »Financijski instrumenti: objavljivanje« iz točke C8. Dodatka C mijenjaju se i glase:

»29. Informacije o fer vrijednosti nije potrebno objaviti:

b) kod izvedenica povezanih s ulaganjima u glavničke instrumente za koje na aktivnom tržištu ne kotira cijena identičnog instrumenta (tj. ulazni podatak 1 razine) i koje su mjerene po trošku u skladu s MRS-om 39 jer njihovu fer vrijednost nije moguće pouzdano izmjeriti na neki drugi način ili...«

Mijenjaju se izmjene i dopune točke 1. MRS-a 28 »Ulaganje u pridružene subjekte« iz točke C20. i glase:

1. Ovaj standard primjenjuje se na računovodstvo ulaganja u pridružene subjekte. No, ne primjenjuje se na ulaganja u pridružene subjekte koja drže:

a) organizacije poduzetničkog (rizičnog) kapitala ili

b) uzajamni fondovi, investicijski uzajamni fondovi na udjele i slični subjekti, uključujući fondove osiguranja vezanih za udjele investicijskih fondova mjerena po fer vrijednosti kroz dobit i gubitak sukladno MSFI-ju 9 »Financijski instrumenti« i MRS-u 39 »Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje«. Subjekt koji drži takva ulaganja dužan je objaviti podatke propisane točkom 37.f).«

Mijenjaju se izmjene i dopune točke 1. MRS-a 31 »Udjeli u zajedničkim pothvatima« iz točke C22 i glase:

»1. Ovaj standard primjenjuje se na računovodstvo udjela u zajedničkim pothvatima te izvještavanje o imovini, obvezama, prihodima i rashodima zajedničkog pothvata u financijskim izvještajima pothvatnika i ulagatelja neovisno o strukturi i obliku u kojima se odvijaju aktivnosti zajedničkog pothvata. No, ne primjenjuje na udjele pothvatnika u zajednički kontroliranim subjektima koje drže:

a) organizacije poduzetničkog (rizičnog) kapitala ili

b) uzajamni fondovi, investicijski uzajamni fondovi na udjele i slični subjekti, uključujući fondove osiguranja vezanih za udjele investicijskih fondova mjerena po fer vrijednosti kroz dobit i gubitak sukladno MSFI-ju 9 »Financijski instrumenti« i MRS-u 39 »Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje«. Pothvatnik koji drži takav udjel, dužan je objaviti podatke propisane točkama 55. i 56.«

Mijenjaju se izmjene i dopune točaka 9., 13. i 88. MRS-a 39 »Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje« i glase:

»9. ...

Valja napomenuti da MSFI 13 »Mjerenje fer vrijednosti« navodi zahtjeve koji se odnose na objavljivanje fer vrijednosti obveza ili na mjerenje fer vrijednosti financijske obveze, bilo predodređivanjem ili na neki drugi način.«

13. Ako subjekt nije u mogućnosti pouzdano izmjeriti fer vrijednost ugrađene izvedenice prema uvjetima koji se na nju primjenjuju, njena fer vrijednost utvrđuje se kao razlika između fer vrijednosti hibridnog (kombiniranog) ugovora i fer vrijednosti osnovnog ugovora. Ako subjekt ne može ovom metodom izmjeriti fer vrijednost ugrađene izvedenice, primjenjuje se točka 12. i hibridni (kombinirani) ugovor predodređuje se za iskazivanje po fer vrijednosti kroz dobit i gubitak.

88. Zaštitni odnos ispunjava kriterije računovodstva zaštite prema točkama 89. – 102. onda, i samo onda ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti.

d) Moguće je pouzdano izmjeriti učinkovitost zaštite, tj. fer vrijednost ili novčane tokove zaštićene stavke povezane s rizikom koji je predmet zaštite, kao i fer vrijednost zaštitnog instrumenta....«

Mijenjaju se izmjene i dopune točaka VP64., VP80., VP81. i VP96. MRS-a 39 iz točke C28 i glase:

»VP64. Fer vrijednost financijske obveze kod prvog priznavanja u pravilu je njena transakcijska cijena (tj. fer vrijednost primljene naknade, v. također točku VP76. i MSFI 13). Međutim, ako se dio dane ili primljene naknade odnosi na nešto drugo a ne na samu financijsku obvezu, subjekt je dužan izmjeriti fer vrijednost financijske obveze.

VP80. Smatra se da je fer vrijednost izvedenica koje su povezane s glavničkim instrumentima bez identičnog instrumenta cijena kojeg bi bila kotirana na aktivnom tržištu i moraju biti namirene isporukom glavničkih instrumenata (tj. ulazni podatak 1. razine) (v. točku 47.a)) moguće pouzdano izmjeriti ako a) varijabilnost unutar niza realnih mjera fer vrijednosti nije značajna za predmetni instrument ili b) je vjerojatnosti raznih procjena unutar toga niza moguće realno procijeniti i iskoristiti ih u mjerenju fer vrijednosti.

VP81. U mnogim situacijama je vjerojatno da varijabilnost unutar niza realnih mjera fer vrijednosti izvedenica povezanih s glavničkim instrumentima bez identičnog instrumenta cijena kojeg bi bila kotirana na aktivnom tržištu i koje moraju biti namirene isporukom glavničkih instrumenata (tj. ulazni podatak 1. razine) (v. točku 47.a)) neće biti značajna. U pravilu je moguće izmjeriti fer vrijednost takvih izvedenica koje je subjekt stekao od neke vanjske osobe. No, ako je niz realnih mjera fer vrijednosti značajan i vjerojatnosti raznih procjena nije moguće realno procijeniti, isključena je mogućnost subjekta da takav instrument mjeri po fer vrijednosti.

VP96. Izvedenica povezana s glavničkim instrumentima i koja mora biti namirena njihovom isporukom, pri čemu za glavničke instrumente ne postoji identičan instrument cijena kojeg bi bila kotirana na aktivnom tržištu (tj. ulazni podatak 1. razine), a ne vodi se po fer vrijednosti jer ju nije moguće na neki drugi način pouzdano izmjeriti (v. točku 47.a)), ne može biti predodređena kao zaštitni instrument.«

MSFI 9 »Financijski instrumenti« (izdan u listopadu 2010.)

Točke 3.2.14., 4.3.7. i 5.1.1. mijenjaju se i glase:

»3.2.14.Kad subjekt raniju knjigovodstvenu vrijednost neke veće stavke financijske imovine raspodjeljuje na dio koji nastavlja priznavati i dio koji isknjižuje, potrebno je izmjeriti fer vrijednost dijela koji se nastavlja knjižiti. Kad subjekt ima u prošlosti zabilježene slučajeve prodaje dijelova sličnih dijelu kojeg nastavlja priznavati ili ako postoje druge tržišne transakcije takvim dijelovima, najnovije cijene u stvarnim transakcijama su najbolja moguća procjena fer vrijednosti tog dijela. …

4.3.7. Subjekt koji nije u mogućnosti pouzdano izmjeriti fer vrijednost ugrađene izvedenice na temelju uvjeta koji se na nju primjenjuju, fer vrijednost takve ugrađene izvedenice je razlika između fer vrijednosti hibridnog ugovora i fer vrijednosti osnovnog ugovora. Ako subjekt ne može ovom metodom izmjeriti fer vrijednost ugrađene izvedenice, primjenjuje se točka 4.3.6. i hibridni (kombinirani) ugovor predodređuje se za iskazivanje po fer vrijednosti kroz dobit i gubitak.

5.1.1 Kod prvog priznavanja, subjekt je dužan mjeriti financijsko sredstvo ili financijsku obvezu po fer vrijednosti, koja se kod imovine, odnosno obveze koja se ne iskazuje po fer vrijednosti kroz dobiti i gubitak uvećava za transakcijske troškove izravno povezane sa stjecanjem financijske imovine, odnosno izdavanjem financijske obveze.«

Dodaje se točka 5.1.1A koja glasi:

»5.1.1A Međutim, ako se fer vrijednost financijske imovine ili financijske obveze kod prvog priznavanja razlikuje od transakcijske cijene, subjekt je dužan primijeniti točku B5.1.2A.«

Točka 5.2.1. mijenja se i glasi:

»5.2.1 Subjekt je nakon prvog priznavanja dužan financijsku imovinu mjeriti sukladno točkama 4.1.1. – 4.1.5. po fer vrijednosti ili amortiziranom trošku (v. točke 9. i VP5-VP8 MRS-a 39).«

Naslov iznad točke 5.4.1 i točke 5.4.1.–5.4.3. brišu se.

Točke 5.6.2., 7.2.5., 7.2.11. i 7.2.12. mijenjaju se i glase:

»5.6.2 Ako subjekt reklasificira neku stavku financijske imovine sukladno točki 4.4.1. na način da od tog trenutka biva mjerena po fer vrijednosti, njena fer vrijednost mjeri se na datum reklasifikacije. Svaka dobit, odnosno svaki gubitak po razlici između prethodne knjigovodstvene vrijednosti i fer vrijednosti priznaje se u dobit i gubitak.

7.2.5 Ako subjekt hibridni ugovor mjeri po fer vrijednosti sukladno točki 4.1.4. ili 4.1.5., ali njegova fer vrijednost nije bila mjerena u usporednim izvještajnim razdobljima, fer vrijednost hibridnog ugovora u usporednim izvještajnim razdobljima je zbroj fer vrijednosti komponenata ugovora (tj. osnovnog ugovora kao neizvedenice i ugrađene izvedenice) na kraju svakog usporednog izvještajnog razdoblja.

7.2.11. Ako je subjekt ranije neko ulaganje u glavnički instrument bez identičnog instrumenta cijena kojeg bi kotirala na aktivnom tržištu (tj. ulazni podatak 1. razine) (ili izvedenica koja je povezana s takvim instrumentom, te mora isporukom samoga instrumenta biti namirena) iskazivao po trošku sukladno MRS-u 39, dužan ga je izmjeriti po fer vrijednosti na datum prve primjene.

7.2.12. Ako je subjekt ranije neku izvedenu obvezu povezanu s glavničkim instrumentom koja mora biti namirena njegovom isporukom mjerio po trošku sukladno MRS-u 39, pri čemu ne postoji identičan instrument cijena kojeg bi kotirala na aktivnom tržištu (tj. ulazni podatak 1. razine), dužan ju je izmjeriti po fer vrijednosti na datum prve primjene. …«

Dodaje se točka 7.1.3. koja glasi:

»7.1.3. MSFI-jem 13 »Mjerenje fer vrijednosti«, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 3.2.14., 4.3.7., 5.1.1., 5.2.1., 5.4.1., 5.6.2., 7.2.5., 7.2.11., 7.2.12., definicija fer vrijednosti iz Dodatka A, točke B3.2.11., B3.2.17., B5.1.1., B5.2.2., B5.4.8., B5.4.14., B5.4.16., B5.7.20., C3., C11., C26., C28., C30., C49. i C53., brisane su točke 5.4.2., B5.4.1.–B5.4.13. i dodane točke 5.1.1A., B5.1.2A. i B5.2.2A. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 13.«

U Dodatku B točke B3.2.11., B3.2.17., B5.1.1. i B5.2.2. mijenjaju se i glase:

»B3.2.11. Kod mjerenja fer vrijednosti dijela koji se nastavlja priznavati i dijela koji se isknjižuje u smislu primjene točke 3.2.13, subjekt primjenjuje, uz točku 3.2.14., zahtjeve koji se tiču mjerenja fer vrijednosti iz MSFI-ja 13.

B.3.2.17. Ova točka ilustrira primjenu nastavka sudjelovanja kad je subjektov nastavak sudjelovanja sastavni dio neke financijske imovine.

Pretpostavimo da subjekt ima portfelj kredita koje je moguće unaprijed isplatiti (…) Fer vrijednost tih kredita na datum transakcije je 10.100 JV, a fer vrijednost neto prihoda od kamata po stopi od 0,5 posto je 40 JV.

Subjekt izračunava dobit ili gubitak od prodaje 90-postotnog dijela novčanih tokova. Uz pretpostavku da na datum prijenosa nisu zasebno dostupne fer vrijednosti za 90-postotni preneseni dio i 10-postotni zadržani dio, subjekt raspoređuje knjigovodstvenu vrijednost imovine sukladno točki 3.2.14 kako slijedi:


Fer vrijednost

Postotak

Raspoređena knjigovodstvena vrijednost

Preneseni dio

9.090

90%

9.000

Zadržani dio

1.010

10%

1.000

Ukupno

10.100


10.000

B5.1.1. Fer vrijednost financijskog instrumenta kod prvog priznavanja u pravilu je njegova transakcijska cijena (tj. fer vrijednost primljene, odnosno dane naknade, v. također točku B5.1.2A i MSFI 13). Međutim, ako se dio dane, odnosno primljene naknade odnosi na nešto drugo a ne na sam financijski instrument, subjekt je dužan izmjeriti fer vrijednost financijskog instrumenta. Primjerice, fer vrijednost beskamatnog dugoročnog kredita ili potraživanja može se izmjeriti kao sadašnja vrijednost svih budućih novčanih primitaka diskontiranih primjenom tržišne stope, odnosno stopa koje prevladavaju na tržištu za sličan instrument (sličan po valuti, roku, vrsti kamatne stope i drugim čimbenicima) sličnog kreditnog rejtinga. Svaki dodatno pozajmljen iznos predstavlja rashod ili smanjenje prihoda, osim ako ne udovoljava kriterijima prepoznavanja kao neka druga vrsta imovine.«

Dodaju se točke B5.1.2A i B5.2.2A koje glase:

»B5.1.2A. Najbolji dokaz fer vrijednosti financijskog instrumenta kod prvog priznavanja u pravilu je njegova transakcijska cijena (tj. fer vrijednost primljene, odnosno dane naknade, v. također MSFI 13). Ako subjekt utvrdi da se fer vrijednost kod prvog priznavanja razlikuje od transakcijske cijene iz točke 5.1.1.A, dužan je takav instrument na taj datum obračunati kako slijedi:

a) mjerenjem propisanim točkom 5.1.1., ako je fer vrijednost potkrijepljena dokazom u vidu cijene koja za sličnu imovinu, odnosno sličnu obvezu kotira na aktivnom tržištu (tj. ulazni podatak 1. razine) ili koja je izvedena iz neke tehnike vrednovanja u kojoj se koriste samo podaci s vidljivih tržišta. Subjekt je dužan razliku između fer vrijednosti kod prvog priznavanja i transakcijske cijene priznati kao dobit ili gubitak.

b) U svim drugim slučajevima, primjenom mjerenja propisanog točkom 5.1.1., uz provedbu usklađenja po osnovi vremenskog razgraničenja razlike između fer vrijednosti kod prvog priznavanja i transakcijske cijene. Nakon prvog knjiženja, subjekt je dužan priznati razgraničenu razliku kao dobit ili gubitak samo ako je ona posljedica promjene nekog čimbenika (što uključuje vrijeme) kojeg bi tržišni sudionici uzeli u obzir pri određivanju cijene predmetne imovine, odnosno obveze.

B5.2.2A Financijska imovina, odnosno financijska obveza te dobici i gubici navedeni u točki B5.1.2A kasnije se mjere sukladno zahtjevima ovoga MSFI-ja.«

Točke B5.4.1.–B5.4.13. i naslovi iznad njih brišu se.

Mijenjaju se naslov iznad točke B5.4.14. te točke B5.4.14., B5.4.16. i B5.7.20. i glase:

»Ulaganja u glavničke instrumente (i ugovori o takvim ulaganjima)

B5.4.14 Navedeno je moguće ako ne postoji dovoljno informacija novijeg datuma za mjerenje fer vrijednosti ili ako je raspon mogućih mjera fer vrijednosti širok, te trošak predstavlja najbolju moguću procjenu fer vrijednosti unutar tog raspona.

B5.4.16 Ako postoje relevantni čimbenici ove vrste, oni mogu ukazivati na to da trošak možda nije najbolji odraz fer vrijednosti. Subjekt je u takvim slučajevima dužan izmjeriti fer vrijednost.

B5.7.20. Kao i kod svih mjera fer vrijednosti, metoda koju subjekt koristi za utvrđivanje dijela promjene fer vrijednosti obveze koji se odnosi na promjene kreditnog rizika, mora se u najvećoj mogućoj mjeri oslanjati na relevantne vidljive ulazne podatke i u najmanjoj mjeri na ulazne podatke koji nisu vidljivi.«

U Dodatku C mijenja se točka C3. s izmjenama i dopunama točaka D15. i D20. MSFI-ja 1 »Prva primjena Međunarodnih računovodstvenih standarda« i glase:

»D15. Ako prvi primjenitelj MSFI-jeva takvo ulaganje vrednuje po trošku sukladno MRS-u 27, dužan ga je u svom početnom izvještaju o financijskom položaju po MSFI-jevima iskazati u jednom od sljedećih iznosa:

b) surogatnom trošku Surogatni trošak takvog ulaganja je njegova:

i) fer vrijednosti na datum na koji subjekt MSFI-jeve prvi puta primjenjuje na svoje odvojene financijske izvještaje ili …

D20. Unatoč zahtjevima iz točaka 7. i 9., subjekt može primijeniti zahtjeve iz točke B5.1.2A.b) MSFI-ja 9 na jedan od sljedećih načina: …«

Mijenjaju se izmjene i dopune točke 28. MSFI-ja 7 »Financijski instrumenti: objavljivanje« iz točke C8. Dodatka C mijenjaju se i glase:

»28. U nekim slučajevima subjekt ne priznaje dobit ili gubitak kod prvog priznavanja financijske imovine, odnosno financijske obveze jer ne postoji dokaz fer vrijednosti u obliku cijene koja za identičnu imovinu, odnosno identičnu obvezu kotira na aktivnom tržištu (tj. ulazni podatak 1. razine), niti je ona izvedena nekom od tehnika vrednovanja u kojoj se koriste samo podaci s vidljivih tržišta (v. točku B5.1.2A MSFI-ja 9). U tom slučaju subjekt je dužan, po klasama financijske imovine, odnosno financijskih obveza, objaviti:

a) svoju računovodstvenu politiku priznavanja razlike između fer vrijednosti kod prvog priznavanja i transakcijske cijene u dobit i gubitak koja odražava promjenu čimbenika (uključujući vrijeme) koje bi tržišni sudionici razmatrali prilikom određivanja cijene predmetne imovine, odnosno obveze (v. točku B5.1.2A.b) MSFI-ja 9).

c) Zašto je zaključio da transakcijska cijena nije najbolji dokaz o fer vrijednosti, uključujući opis dokaza koji potkrjepljuju fer vrijednost.«

Mijenjaju se izmjene i dopune točke 1. MRS-a 28 »Ulaganje u pridružene subjekte« iz točke C26. i glase:

»1. Ovaj standard primjenjuje se na računovodstvo ulaganja u pridružene subjekte. No, ne primjenjuje se na ulaganja u pridružene subjekte koja drže:

a) organizacije poduzetničkog (rizičnog) kapitala ili

b) uzajamni fondovi, investicijski uzajamni fondovi na udjele i slični subjekti, uključujući fondove osiguranja vezanih za udjele investicijskih fondova

mjerena po fer vrijednosti kroz dobit i gubitak sukladno MSFI-ju 9 »Financijski instrumenti«. Subjekt koji drži takva ulaganja dužan je objaviti podatke propisane točkom 37.f).«

Mijenjaju se izmjene i dopune točke 1. MRS-a 31 »Udjeli u zajedničkim pothvatima« iz točke C28. i glase:

»1. Ovaj standard primjenjuje se na računovodstvo udjela u zajedničkim pothvatima te izvještavanje o imovini, obvezama, prihodima i rashodima zajedničkog pothvata u financijskim izvještajima pothvatnika i ulagatelja neovisno o strukturi i obliku u kojima se odvijaju aktivnosti zajedničkog pothvata. No, ne primjenjuje na udjele pothvatnika u zajednički kontroliranim subjektima koje drže:

a) organizacije poduzetničkog (rizičnog) kapitala ili

b) uzajamni fondovi, investicijski uzajamni fondovi na udjele i slični subjekti, uključujući fondove osiguranja vezanih za udjele investicijskih fondova mjerene po fer vrijednosti kroz dobit i gubitak sukladno MSFI-ju 9 »Financijski instrumenti«. Pothvatnik koji drži takav udjel, dužan je objaviti podatke propisane točkama 55. i 56.«

Mijenjaju se izmjene i dopune točke 23. MRS-a 32 »Financijski instrumenti: prezentiranje« iz točke C30. mijenjaju se i glase:

»23. (…) Među primjerima je i obveza subjekta prema forward ugovoru o kupnji vlastitih glavničkih instrumenata za novac. Takva financijska obveza priznaje se prvi puta po (sadašnjoj vrijednosti otkupnog iznosa) i prenosi se iz vlasničke glavnice. …«

Mijenjaju se izmjene i dopune točke A8. Tumačenja IFRIC-a br. 2 »Udjeli članova u zadružnim subjektima i slični instrumenti« iz točke C49. i glase:

»A8. Udjeli članova iznad zabrane otkupa su financijske obveze. Zadružni subjekt ovu financijsku obvezu mjeri pri prvom priznavanju po fer vrijednosti. Budući da su udjeli otkupivi na poziv, zadružni subjekt utvrđuje fer vrijednost financijskih obveza ove vrste kako to nalaže točka 47. MSFI-ja 13, koja kaže: ‘Fer vrijednost financijske obveze s obilježjem plaćanja na poziv, npr. depozit po viđenju, nije niža od iznosa plativog na poziv (...)« Prema tome, zadružni subjekt knjiži kao financijsku obvezu najveći mogući iznos koji je prema odredbama o otkupu plativ na poziv.«

Mijenjaju se izmjene i dopune točke 7. Tumačenja IFRIC-a 19 »Zatvaranje financijskih obveza glavničkim instrumentima« i glase:

»7. Ako subjekt fer vrijednost izdanih glavničkih instrumenata nije u mogućnosti pouzdano izmjeriti, dužan ih je mjeriti na način da odražavaju fer vrijednost zatvorene financijske obveze. Točka 47. MSFI-ja 13 ne primjenjuje se u mjerenju fer vrijednosti zatvorene financijske obveze koja uključuje obilježje »po viđenju« (npr. depozit po viđenju).«

MRS 1 »Prezentiranje financijskih izvještaja«

Točke 128. i 133. mijenjaju se i glase:

»128. Podatke iz točke 125. nije potrebno objaviti o imovini i obvezama sa znatnim rizikom značajne promjene njihovih knjigovodstvenih iznosa u idućoj financijskoj godini ako su na kraju izvještajnog razdoblja mjereni po fer vrijednostima temeljenim na cijenama koje za identičnu imovinu, odnosno identične obveze kotiraju na aktivnom tržištu. Njihove fer vrijednosti mogu se značajno promijeniti u idućoj financijskoj godini, ali te promjene neće proizaći iz pretpostavki ili drugih izvora nesigurnosti procjena na kraju izvještajnog razdoblja.

133. Objavljivanje nekih pretpostavki koje bi inače bile potrebne prema točki 125., propisano je drugim MSFI-jevima. Primjerice, MRS 37 zahtijeva u određenim okolnostima objavljivanje glavnih pretpostavki u vezi s budućim događajima koji utječu na kategorije rezerviranja. MSFI 13 »Mjerenje fer vrijednosti« propisuje objavljivanje značajnih pretpostavki (uključujući tehniku, odnosno tehnike vrednovanja te ulazne podatke) koje subjekt koristi u mjerenju fer vrijednosti imovine i obveza koje se vode po fer vrijednosti.«

Dodaje se točka 139.I koja glasi:

»139.I MSFI-jem 13, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 128. i 133. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 13.

MRS 2 »Zalihe«

Točka 7. mijenja se i glasi:

»7. Neto utrživa vrijednost je neto iznos kojeg subjekt očekuje realizirati prodajom zaliha u redovnom tijeku poslovanja. Fer vrijednost odražava cijenu po kojoj iste zalihe mogu biti prodane u urednoj transakciji prodaje istih zaliha između tržišnih sudionika na datum mjerenja na glavnom (ili najpovoljnijem) tržištu. Prva je vrijednost specifična za subjekt, a posljednja nije. Neto utrživa vrijednost zaliha ne mora biti jednaka fer vrijednosti umanjenoj za troškove prodaje.«

Dodaje se točka 40.C koja glasi:

»40.C MSFI-jem 13, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene definicija fer vrijednosti iz točke 6. te točka 7. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 13.«

MRS 8 »Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške«

Točka 52. mijenja se i glasi:

»52. Stoga retroaktivno primjenjivanje nove računovodstvene politike ili ispravljanje pogreške prethodnog razdoblja zahtijeva razlučivanje informacija:

a) koje pružaju dokaze o okolnostima koje su postojale na datum odnosno datume nastanka transakcije, drugog događaja ili okolnosti i

b) koje bi bile dostupne kada bi financijski izvještaji za to prethodno razdoblje bili odobreni za objavljivanje

od drugih informacija. Kod nekih vrsta procjena (primjerice, mjera fer vrijednosti koje se temelji na značajnim ulaznim podacima koji nisu vidljivi) neizvedivo je razlikovati ove vrste informacija. Kada retroaktivno primjenjivanje nove računovodstvene politike ili ispravljanje pogreške prethodnog razdoblja zahtijeva znatne procjene kod kojih navedene dvije vrste informacija nije moguće razlučiti, retroaktivna primjena nove računovodstvene politike, odnosno retroaktivno ispravljanje pogreške prethodnog razdoblja nije izvedivo.«

Dodaje se točka 54.C koja glasi:

»54C. MSFI-jem 13 »Mjerenje fer vrijednosti«, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjena je i dopunjena točka 52. Subjekt je dužan navedenu izmjenu i dopunu primijeniti kad primjenjuje MSFI 13.«

MRS 10 »Događaji nakon izvještajnog razdoblja«

Točka 11. mijenja se i glasi:

»11. Primjer događaja nakon izvještajnog razdoblja koji ne nalaže usklađenje je pad fer vrijednosti ulaganja između kraja izvještajnog razdoblja i datuma na koji je odobreno izdavanje financijskih izvještaja. Pad tržišne vrijednosti obično nije povezan s uvjetima ulaganja koji su postojali na kraju izvještajnog razdoblja, ali odražava okolnosti koje su nastupile nakon tog datuma. …«

Dodaje se točka 23.A koja glasi:

»23.A MSFI-jem 13, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjena je i dopunjena točka 11. Subjekt je dužan navedenu izmjenu i dopunu primijeniti kad primjenjuje MSFI 13.«

MRS 16 »Nekretnine, postrojenja i oprema«

Točka 26. mijenja se i glasi:

»26. Fer vrijednost imovine moguće je pouzdano izmjeriti ako a) varijabilnost unutar niza realnih mjera fer vrijednosti nije značajna za predmetnu imovinu ili b) je vjerojatnosti raznih procjena unutar toga niza moguće realno procijeniti i iskoristiti ih u mjerenju fer vrijednosti. Ako subjekt može pouzdano utvrditi fer vrijednost bilo primljenog, bilo danog sredstva, onda se fer vrijednost danog sredstva koristi za mjerenje troška primljenog sredstva, osim ako fer vrijednost primljenog sredstva nije primjerenija.«

Točke 32. i 33 brišu se.

Točke 35. i 77. mijenjaju se i glase:

»35. Kad se pojedina stavka nekretnina, postrojenja i opreme revalorizira, s akumuliranom amortizacijom na datum revalorizacije postupa se na jedan od sljedećih načina:

a) ona se prepravlja razmjerno promjeni bruto knjigovodstvene vrijednosti imovine tako da knjigovodstvena vrijednost imovine nakon revalorizacije bude jednaka njenom revaloriziranom iznosu.

Ova se metoda često koristi kad se imovina revalorizira primjenom nekog indeksa radi utvrđivanja njenog troška zamjene (vidjeti MSFI 13). ...

77. Ako se predmeti nekretnina, postrojenja i opreme iskazuju u revaloriziranim iznosima, uz podatke propisane MSFI-jem 13 objavljuju se i sljedeći podaci: ...

c) [briše se]

d) [briše se]«

Dodaje se točka 83.F koja glasi:

»81.F MSFI-jem 13, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene definicija fer vrijednosti iz točke 6., točke 26., 35. i 77. te brisane točke 32. i 33. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 13.«

MRS 17 »Najmovi«

Dodaje se točka 6.A koja glasi:

»6.A Ovaj MSFI koristi izraz »fer vrijednost« na način koji se donekle razlikuje od definicije fer vrijednosti iz MSFI-ja 13 »Mjerenje fer vrijednosti«. Prema tome, kod primjene MRS-a 17 subjekt mjeri fer vrijednost sukladno MRS-u 17, a ne MSFI-ju 13.«

MRS 18 »Prihodi«

Dodaje se točka 42. koja glasi:

»42. MSFI-jem 13, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjena je i dopunjena definicija fer vrijednosti iz točke 7. Subjekt je dužan navedenu izmjenu i dopunu primijeniti kad primjenjuje MSFI 13.«

MRS 19 »Primanja zaposlenih«

Točke 50. i 102. mijenjaju se i glase:

»50. Računovodstveno iskazivanje planova definiranih naknada u subjektu podrazumijeva sljedeće korake:

b) mjerenje fer vrijednosti svake imovine plana (v. točke 102. – 104.)

102. Radi utvrđivanja iznosa koji se sukladno točki 54. iskazuje u izvještaju o financijskom položaju, oduzima se fer vrijednost svake imovine plana.«

Dodaje se točka 162. koja glasi:

»162. MSFI-jem 13, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene definicija fer vrijednosti iz točke 7. te točka 50. i točka 102. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 13.«

MRS 20 »Računovodstvo za državne potpore i objavljivanje državne pomoći«

Dodaje se točka 45. koja glasi:

»45. MSFI-jem 13, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjena je i dopunjena definicija fer vrijednosti iz točke 3. Subjekt je dužan navedenu izmjenu i dopunu primijeniti kad primjenjuje MSFI 13.«

MRS 21 »Učinci promjena tečaja stranih valuta«

Točka 23. mijenja se i glasi:

»23. Na kraju svakog izvještajnog razdoblja:

c) nemonetarne stavke mjerene po fer vrijednosti u stranoj valuti preračunavaju se primjenom valutnih tečajeva na datum mjerenja fer vrijednosti.«

Dodaje se točka 60.G koja glasi:

»60.G MSFI-jem 13, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene definicija fer vrijednosti iz točke 8. te točka 23. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 13.«

MRS 28 »Ulaganja u pridružene subjekte« (s izmjenama i dopunama iz listopada 2009.)

Točke 1. i 37. mijenjaju se i glase:

»1. Ovaj standard primjenjuje se na računovodstvo ulaganja u pridružene subjekte. No, ne primjenjuje se na ulaganja u pridružene subjekte koja drže:

a) organizacije poduzetničkog (rizičnog) kapitala ili

b) uzajamni fondovi, investicijski uzajamni fondovi na udjele i slični subjekti, uključujući fondove osiguranja vezanih za udjele investicijskih fondova

koja su kod prvog priznavanja predodređena za iskazivanje po fer vrijednosti kroz dobit i gubitak ili razvrstana u portfelj namijenjen prodaji i obračunavaju se sukladno MRS-u 39 »Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje«. Promjene fer vrijednosti takvih ulaganja subjekt je dužan uračunati u dobit i gubitak razdoblja u kojem je došlo do promjene. Subjekt koji drži takva ulaganja dužan je objaviti podatke propisane točkom 37.f).

37. Obvezno se objavljuje sljedeće:

a) fer vrijednost ulaganja u pridružene subjekte za koja postoje cijene koje kotiraju na tržištu ...«

Dodaje se točka 41.G koja glasi:

»41.G MSFI-jem 13 »Mjerenje fer vrijednosti«, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 1. i 37. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 13.«

MRS 31 »Udjeli u zajedničkim pothvatima« (s izmjenama i dopunama iz listopada 2009.)

Točka 1. mijenja se i glasi:

»1. Ovaj standard primjenjuje se na računovodstvo udjela u zajedničkim pothvatima te izvještavanje o imovini, obvezama, prihodima i rashodima zajedničkog pothvata u financijskim izvještajima pothvatnika i ulagatelja neovisno o strukturi i obliku u kojima se odvijaju aktivnosti zajedničkog pothvata. No, ne primjenjuje na udjele pothvatnika u zajednički kontroliranim subjektima koje drže:

a) organizacije poduzetničkog (rizičnog) kapitala ili

b) uzajamni fondovi, investicijski uzajamni fondovi na udjele i slični subjekti, uključujući fondove osiguranja vezanih za udjele investicijskih fondova

koja su kod prvog priznavanja predodređena za iskazivanje po fer vrijednosti kroz dobit i gubitak ili razvrstana u portfelj namijenjen prodaji i obračunavaju se sukladno MRS-u 39 »Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje«. Promjene fer vrijednosti takvih ulaganja subjekt je dužan uračunati u dobit i gubitak razdoblja u kojem je došlo do promjene. Pothvatnik koji drži takav udjel, dužan je objaviti podatke propisane točkama 55. i 56.«

Dodaje se točka 58.F koja glasi:

»58.F MSFI-jem 13 »Mjerenje fer vrijednosti«, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjena je i dopunjena točka 1. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 13.«

MRS 32 »Financijski instrumenti: prezentiranje« (s izmjenama i dopunama iz rujna 2010.)

Mijenja se točka 23. i glasi:

»23. (…) Financijska obveza priznaje se prvi put (u sadašnjoj vrijednosti otkupnog iznosa) i prenosi s vlasničke glavnice. …«

Dodaje se točka 97.J koja glasi:

»97.J MSFI-jem 13, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene definicija fer vrijednosti iz točke 11. te točka 23. i točka VP31. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 13.«

U Vodiču za primjenu Točka VP31 mijenja se i glasi:

»VP31 Uobičajeni oblik složenog financijskog instrumenta je dužnički instrument s ugrađenom opcijom konverzije, kao što je obveznica koja se može konvertirati u redovne dionice izdavatelja, i bez drugih obilježja ugrađenih izvedenica. Točka 28. propisuje izdavateljima obvezu da kod takvog financijskog instrumenta u izvještaju o financijskom položaju komponentu obveze prikazuje odvojeno od komponente glavnice, i to kako slijedi:

b) Glavnički instrument je ugrađena opcija konverzije obveze u vlasničku glavnicu izdavatelja. Ova opcija ima određenu vrijednost pri prvom priznavanju, čak i ako njena izvršna cijena nije blizu tržišnoj (tzv. out-of-the money).«

MRS 33 »Zarada po dionici«

Točke 8. i 47.A mijenjaju se i glase:

»8. Izrazi definirani u MRS-u 32 »Financijski instrumenti: prezentiranje« rabe se u ovome standardu u značenjima utvrđenima u točki 11. MRS-a 32, osim ako nije drukčije navedeno. MRS 32 definira financijske instrumente, financijsku imovinu, financijske obveze, glavničke instrumente te daje smjernice o primjeni njihovih definicija. MSFI 13 »Mjerenje fer vrijednosti« sadrži definiciju fer vrijednosti i propisuje zahtjeve koji se tiču njene primjene.

47.A Glede dioničkih opcija i drugih plaćanja temeljenih na dionicama na koje se primjenjuje MSFI 2 »Plaćanje temeljeno na dionicama«, cijena izdavanja spomenuta u točki 46. i izvršna cijena iz točke 47. uključuju fer vrijednost, mjerenu sukladno MSFI-ju 2, svih dobara ili usluga koje temeljem dioničke opcije ili drugog aranžmana plaćanja temeljenog na dionicama subjektu trebaju biti isporučene u budućnosti.«

Dodaje se točka 74.C i glasi:

»74.C MSFI-jem 13, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 8., 47A i A2. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 13.

D76.«

U Dodatku A točka A.2 mijenja se i glasi:

»A.2 Izdavanjem redovnih dionica u trenutku izvršenja ili konverzije potencijalnih redovnih dionica u pravilu ne nastaje element bonusa, budući da se potencijalno redovne dionice izdaju po fer vrijednosti, što dovodi do razmjerne promjene resursa koji su subjektu dostupni. No, što se tiče prava, izvršna cijena često je niža od fer vrijednosti dionica. (…) Teoretska fer vrijednost po dionici nakon isteka prava na dionice izračunava se dodavanjem ukupne fer vrijednosti dionica neposredno prije izvršenja prava na primitke od izvršenja tih prava te dijeljenjem s brojem dionica u optjecaju nakon stjecanja tih prava. U slučajevima u kojima se takvim pravima treba javno trgovati odvojeno od dionica prije datuma izvršenja, fer vrijednost se mjeri prema fer vrijednosti pri zaključenju zadnjeg dana na kojem se dionicama trgovalo zajedno s pravima.«

MRS 34 »Financijsko izvještavanje o razdobljima unutar godine« (s izmjenama i dopunama iz svibnja 2010.)

Dodaje se točka 16A.j) i glasi:

»16.A. Osim objavljivanja značajnih događaja i transakcija sukladno točkama 15.-15.C., subjekt je u bilješkama uz financijske izvještaje za razdoblja tijekom godine dužan objaviti sljedeće informacije ako ih nije objavio drugdje u financijskim izvještajima. Informacije se u pravilu iskazuju na temelju razdoblja od početka godine do izvještajnog datuma.

j) o financijskim instrumentima, podatke o fer vrijednosti propisane točkama 91.–93.h), 94.–96., 98. i 99. MSFI-ja 13 »Mjerenje fer vrijednosti« te točkama 25., 26. i 28.–30. MSFI-ja 7 »Financijski instrumenti: objavljivanje«.«

Dodaje se točka 50. koja glasi:

»50. MSFI-jem 13, izdanim u svibnju 2011. godine, dodana je točka 16A.j). Subjekt je dužan navedenu izmjenu i dopunu primijeniti kad primjenjuje MSFI 13.«

MRS 36 »Umanjenje imovine«

Točka 5. mijena se i glasi:

»5. Ovaj se standard ne primjenjuje na financijsku imovinu uključenu u djelokrug MRS-a 39, investicijsku nekretninu mjerenu po fer vrijednosti iz djelokruga MRS-a 40 ili biološku imovinu povezanu s poljoprivrednom aktivnošću mjerenu po fer vrijednosti koja potpada pod MRS 41. Međutim, ovaj se standard primjenjuje na imovinu koja se iskazuje u revaloriziranim iznosima (odnosno fer vrijednosti na datum revalorizacije umanjenoj za akumuliranu amortizaciju i kasnije akumulirane gubitke zbog umanjenja vrijednosti) u skladu s ostalim MSFI-jevima, kao što je revalorizacijski model iz MRS-a 16 »Nekretnine, postrojenja i oprema« i MRS-a 38 »Nematerijalna imovina«. Jedina razlika između fer vrijednosti neke imovine i njene fer vrijednosti umanjene za troškove otuđenja su direktni inkrementalni troškovi povezani s njenom prodajom.

a) (...) (i) ako su troškovi prodaje neznatni, nadoknadivi iznos revaloriziranog sredstva je vrlo blizu ili veći od revalorizirane vrijednosti. U tom slučaju je mala vjerojatnost da će revalorizirana imovina nakon primjene zahtjeva koji se odnose na revalorizaciju biti umanjena i nadoknadivi iznos nije potrebno procijeniti.

(ii) [briše se]

b) [briše se]

c) Ako troškovi otuđenja nisu neznatni, fer vrijednost revalorizirane imovine umanjena za troškove otuđenja nužno će biti niža od njene fer vrijednosti. Prema tome, vrijednost revaloriziranog sredstva bit će umanjena ako je njegova vrijednost u upotrebi manja od njegove revalorizirane vrijednosti. U tom slučaju, subjekt primjenjuje ovaj standard da bi utvrdio da li je vrijednost sredstva umanjena nakon primjene zahtjeva koji se odnose na revalorizaciju.«

Mijenja se točka 6. i glasi (izmjena je proizašla iz izmjena i dopuna definicije fer vrijednosti umanjene za troškove prodaje, a na svim mjestima u MRS-u 36 izraz »fer vrijednost umanjena za troškove prodaje« zamjenjuje se izrazom »fer vrijednost umanjena za troškove otuđenja«):

»6. Sljedeći pojmovi koriste se u ovom standardu u sljedećem značenju:

[brisano]…

a) [briše se]

b) [briše se]

c) [briše se]

Fer vrijednost je cijena koja bi bila ostvarena prodajom neke stavke imovine ili plaćena za prijenos neke obveze u urednoj transakciji između tržišnih sudionika na datum mjerenja. (Vidjeti MSFI 13 »Mjerenje fer vrijednosti«.)«

Točke 12., 20. i 22. mijenjaju se i glase:

»12. Pri ocjenjivanju postoji li neki pokazatelj da imovina može biti umanjena, subjekt mora razmotriti najmanje sljedeće pokazatelje:

Vanjski izvori informacija

a) postoje vidljivi pokazatelji da je tijekom razdoblja došlo do znatnijeg pada tržišne vrijednosti predmetne imovine od onoga koji bi se očekivao kao posljedica protoka vremena ili normalne uporabe.

20. Fer vrijednost umanjenu za troškove otuđenja moguće je izmjeriti, čak i ako na aktivnom tržištu ne postoji cijena koja kotira za identičnu imovinu. Međutim, ponekad neće biti moguće izmjeriti fer vrijednost umanjenu za troškove otuđenja jer ne postoji osnova za pouzdanu procjenu cijene po kojoj bi predmetna imovina bila prodana u urednoj transakciji između tržišnih sudionika na datum mjerenja pod sadašnjim tržišnim uvjetima. U tom slučaju subjekt smije za nadoknadivi iznos sredstva uzeti vrijednost imovine u upotrebi

22. Nadoknadivi iznos određuje se za svaku pojedinačnu stavku imovine (...), osim ako:

b) se za vrijednost imovine u uporabi može procijeniti da je blizu njene fer vrijednosti umanjene za troškove otuđenja i fer vrijednost umanjenu za troškove otuđenja moguće je izmjeriti.«

Točke 25. – 27 brišu se.

Točka 28. mijenja se i glasi:

»28. Troškovi otuđenja, osim troškova koji su već priznati kao obveza, oduzimaju se pri mjerenju fer vrijednosti umanjene za troškove otuđenja. Primjeri ...«

Dodaje se točka 53A. koja glasi:

»53A. Fer vrijednost se razlikuje od vrijednosti u upotrebi. Fer vrijednost odražava pretpostavke koje bi tržišni sudionici koristili u određivanju cijene. Nasuprot tome, vrijednost u upotrebi odražava utjecaj čimbenika koji mogu biti specifični za subjekt i ne moraju vrijediti za subjekte općenito. Primjerice, fer vrijednost ne odražava ni jedan sljedeći čimbenik ako nije općenito dostupan tržišnim sudionicima:

a) dodatna vrijednost izvedena iz grupiranja imovine (kao što je formiranje portfelja investicijskih nekretnina na različitim lokacijama)

b) sinergije između imovine koja se mjeri i druge imovine

c) zakonska prava ili ograničenja specifična samo za postojećeg vlasnika imovine i

d) porezne olakšice ili porezna opterećenja specifična samo za postojećeg vlasnika imovine.«

Točke 78., 105., 111., 130. i 134. mijenjaju se i glase:

»78. Ponekad je potrebno razmotriti obveze koje su priznate da bi se odredio nadoknadivi iznos jedinice stvaranja novca. To je moguće ako bi se kod otuđenja jedinice stvaranja novca moglo zahtijevati od kupca da preuzme obvezu. U tom je slučaju fer vrijednost jedinice stvaranja novca umanjena za troškove otuđenja (ili procijenjeni novčani tok od konačnog otuđenja) cijena za prodaju imovine jedinice stvaranja novca i te obveze, umanjena za troškove otuđenja. Da bi se usporedba između knjigovodstvene vrijednosti jedinice stvaranja novca i njenog nadoknadivog iznosa bila svrsishodna, pri određivanju vrijednosti u uporabi jedinice stvaranja novca, kao i njene knjigovodstvene vrijednosti, oduzima se knjigovodstvena vrijednost obveze.

105. Prilikom raspoređivanja gubitka od umanjenja vrijednosti imovine sukladno točki 104., subjekt ne smije knjigovodstvenu vrijednost nekog sredstva umanjiti ispod višeg od sljedećih iznosa:

a) njegove fer vrijednosti umanjene za troškove otuđenja (ako se može izmjeriti);

111. Pri ocjenjivanju postoji li neki pokazatelj da po nekoj imovini, osim goodwilla, ne postoji više gubitak od umanjenja imovine koji je priznat u ranijim godinama ili je možda smanjen, trebaju se razmotriti najmanje sljedeći pokazatelji:

Vanjski izvori informacija

a) postoje vidljivi pokazatelji da je tijekom razdoblja došlo do znatnijeg pada tržišne vrijednosti predmetne imovine.

130. Za svaki značajan gubitak od umanjenja priznat ili storniran tijekom razdoblja za svaku pojedinu imovinu, uključujući goodwill, ili jedinicu stvaranja novca subjekt je dužan objaviti:

f) ako je nadoknadivi iznos fer vrijednost umanjena za troškove otuđenja, osnovu koja se koristi za mjerenje fer vrijednosti umanjene za troškove otuđenja (primjerice, da li je fer vrijednost mjerena na temelju cijene koja za identičnu imovinu kotira na aktivnom tržištu). Subjekt nije dužan objaviti podatke propisane MSFI-jem 13.

134. Subjekt je dužan informacije navedene od a) do f) objaviti za svaku jedinicu (grupu jedinica) stvaranja novca za koju je knjigovodstvena vrijednost goodwilla ili nematerijalne imovine s neodređenim korisnim vijekom upotrebe raspoređena na nju značajna u usporedbi s ukupnom knjigovodstvenom vrijednošću goodwilla subjekta ili njegove nematerijalne imovine s neodređenim korisnim vijekom uporabe:

c) nadoknadivi iznos jedinice ili grupe jedinica stvaranja novca i osnovu na kojoj je određen njen nadoknadivi iznos (odnosno vrijednost u uporabi ili fer vrijednost umanjena za troškove otuđenja)

d) ako se nadoknadiva vrijednost jedinice (grupe jedinica) temelji na vrijednosti u uporabi:

(i) opis svake ključne pretpostavke na kojoj je uprava temeljila projekcije novčanog toka za razdoblje pokriveno najnovijim planovima/prognozama. Ključne su pretpostavke one na koje je nadoknadivi iznos jedinice (ili grupe jedinica) stvaranja novca najosjetljiviji.

e) ako se nadoknadivi iznos jedinice (grupe jedinica) temelji na fer vrijednosti umanjenoj za troškove otuđenja, tehniku, odnosno tehnike vrednovanja korištene za mjerenje fer vrijednosti umanjene za troškove otuđenja. Subjekt nije dužan objaviti podatke propisane MSFI-jem 13. Ako se fer vrijednost umanjena za troškove otuđenja ne određuje na temelju kotirane cijene jedinice (grupe jedinica), obvezno se objavljuju i sljedeće informacije:

(i) svaka ključna pretpostavka na temelju koje je uprava odredila fer vrijednost umanjenu za troškove otuđenja. Ključne su pretpostavke one na koje je nadoknadivi iznos jedinice (ili grupe jedinica) stvaranja novca najosjetljiviji.

(iiA) razinu unutar hijerarhije fer vrijednosti (v. MSFI 13) kojoj mjera fer vrijednosti pripada gledano u cjelini (bez obzira na vidljivost troškova otuđenja)

(iiB) ako je došlo do promjene tehnike vrednovanja, samu promjenu i razloge promjene.

Ako se fer vrijednost umanjena za troškove prodaje određuje koristeći projekcije diskontiranih novčanih tokova, obvezno se objavljuju i sljedeće informacije:

(iii) razdoblje za koje je uprava izradila projekciju novčanih tokova

(iv) stopa rasta korištena za ekstrapoliranje projekcija novčanih tokova

(v) diskontna stopa (diskontne stope) primijenjena na projekcije novčanih tokova. ...«

Dodaje se točka 140.I koja glasi:

»140.I MSFI-jem 13, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 5., 6., 12., 20., 78., 105., 111., 130. i 134., brisane točke 25.–27. te dodane točke 25A. i 53A. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 13.«

MRS 38 »Nematerijalna imovina«

Točka 8. mijenja se i glasi:

»8. Sljedeći pojmovi koriste se u ovom standardu u sljedećem značenju:

[brisano]

a) [briše se]

b) [briše se]

c) [briše se]

Fer vrijednost je cijena koja bi bila ostvarena prodajom neke stavke imovine ili plaćena za prijenos neke obveze u urednoj transakciji između tržišnih sudionika na datum mjerenja. (Vidjeti MSFI 13 »Mjerenje fer vrijednosti«.)«

Točka 33. mijenja se i glasi:

»33. Prema MSFI-ju 3 »Poslovna spajanja«, ako je nematerijalna imovina stečena poslovnim spajanjem, njen trošak nabave jest njena fer vrijednost na datum stjecanja. Fer vrijednost nematerijalne imovine odražava očekivanja tržišnih sudionika na datum stjecanja o vjerojatnosti da će buduće ekonomske koristi iz predmetne imovine pritjecati u subjekt.«

Mijenja se naslov iznad točke 35. i glasi:

»Nematerijalna imovina stečena poslovnim spajanjem«

Točke 39. – 41. brišu se.

Točke 47., 50., 75., 78., 82., 84 i 100. mijenjaju se i glase:

»47. Točka 21.b) navodi kako je mogućnost pouzdanog mjerenja troška nabave uvjet za priznavanje nematerijalne imovine. Fer vrijednost nematerijalne imovine moguće je pouzdano izmjeriti ako a) varijabilnost unutar niza realnih mjera fer vrijednosti nije značajna za predmetnu imovinu ili b) je vjerojatnosti raznih procjena unutar toga niza moguće realno procijeniti i iskoristiti u mjerenju fer vrijednosti. Ako subjekt može pouzdano izmjeriti fer vrijednost bilo primljenog, bilo danog sredstva, onda se fer vrijednost danog sredstva koristi za mjerenje troška primljenog sredstva, osim ako fer vrijednost primljenog sredstva nije očiglednija.

50. Razlike između fer vrijednosti subjekta i knjigovodstvene vrijednosti njegove utvrdive meto imovine u bilo koje vrijeme mogu se odnositi na razne čimbenike koji utječu na vrijednost subjekta. Međutim, takve razlike ne predstavljaju trošak nabave nematerijalne imovine koju kontrolira subjekt.

75. (…) Za potrebe revalorizacije prema ovome standardu, fer vrijednost se mjeri pozivajući se na aktivno tržište. …

78. Postojanje aktivnog tržišta za nematerijalnu imovinu nije uobičajeno, iako je moguće. …

82. Ako fer vrijednost revalorizirane nematerijalne imovine više nije moguće mjeriti pozivajući se na aktivno tržište, za njenu revaloriziranu vrijednost uzima se njena knjigovodstvena vrijednost na datum zadnje revalorizacije prema aktivnom tržištu umanjena za akumuliranu amortizaciju i eventualne nakon toga akumulirane gubitke zbog umanjenja vrijednosti.

84. Ako se fer vrijednost imovine može odrediti prema aktivnom tržištu na neki kasniji datum mjerenja, revalorizacijski model se primjenjuje od toga datuma.

100. Pretpostavka je da je ostatak vrijednosti nematerijalne imovine s određenim korisnim vijekom upotrebe nula, osim ako:

b) ne postoji aktivno tržište (kako je definirano u MSFI-ju 13) za predmetnu imovinu i: …«

Točka 124. mijenja se i glasi:

»124. Ako se nematerijalna imovina mjeri u revaloriziranim iznosima, subjekt je dužan objaviti:

a) po kategorijama nematerijalne imovine:

(iii) knjigovodstvenu vrijednost … točka 74. i

b) iznos (…) vlasnicima kapitala.

c) [briše se]«

Točka 130.E briše se.

Dodaje se točka 130.G koja glasi:

»130.G MSFI-jem 13, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 8., 33., 47., 50., 75., 78., 82., 84., 100. i 124. te brisane točke 39.-41. i 130E. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 13.«

MRS 39 »Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje« (s izmjenama i dopunama iz listopada 2009.)

Točka 9. mijenja se i glasi:

»9. Sljedeći pojmovi koriste se u ovom standardu u sljedećem značenju:

Valja napomenuti da MSFI 13 »Mjerenje fer vrijednosti« navodi zahtjeve koji se odnose na objavljivanje fer vrijednosti financijske imovine i financijske obveze ili na mjerenje njihove fer vrijednosti, bilo predodređivanjem ili na neki drugi način.

Fer vrijednost je cijena koja bi bila ostvarena prodajom neke stavke imovine ili plaćena za prijenos neke obveze u urednoj transakciji između tržišnih sudionika na datum mjerenja. (Vidjeti MSFI 13.) …«

Briše se fusnota uz definiciju fer vrijednosti.

Točke 13. i 28. mijenjaju se i glase:

»13. Ako subjekt ne može pouzdano izmjeriti fer vrijednost ugrađene izvedenice na temelju njenih uvjeta (primjerice zato što se ugrađena izvedenica temelji na glavničkom instrumentu za kojeg ne postoji identičan instrument cijena kojeg bi kotirala na aktivnom tržištu, tj. ulazni podatak 1. razine), fer vrijednost ugrađene izvedenice je razlika između fer vrijednosti hibridnog instrumenta i fer vrijednosti osnovnog ugovora. Ako subjekt ne može ovom metodom izmjeriti fer vrijednost ugrađene izvedenice, primjenjuje se točka 12. i hibridni (kombinirani) ugovor se predodređuje za iskazivanje po fer vrijednosti kroz dobit i gubitak.

28. Kad subjekt raniju knjigovodstvenu vrijednost neke veće stavke financijske imovine raspodjeljuje na dio koji nastavlja priznavati i dio koji isknjižuje, potrebno je izmjeriti fer vrijednost dijela koji se nastavlja knjižiti. …«

Dodaje se točka 43A koja glasi:

»43A. Međutim, ako se fer vrijednost financijske imovine ili financijske obveze kod prvog priznavanja razlikuje od transakcijske cijene, subjekt je dužan primijeniti točku VP76.«

Točka 47. mijenja se i glasi:

»47. Nakon prvog priznavanja subjekt je dužan financijske obveze mjeriti po amortiziranom trošku primjenom metode efektivne kamatne stope, osim:

a) financijskih obveza po fer vrijednosti kroz dobit i gubitak. Takve obveze, koje uključuju izvedenice koje su obveze, mjere se po fer vrijednosti, osim izvedene obveze povezane s glavničkim instrumentom i koja mora biti namirena njegovom isporukom, pri čemu za glavnički instrument ne postoji identičan instrument cijena kojeg bi bila kotirana na aktivnom tržištu (tj. ulazni podatak 1. razine) i fer vrijednost koje nije moguće pouzdano izmjeriti na neki drugi način, te koja se stoga mjeri po trošku.«

Točke 48. – 49. brišu se.

Točka 88. mijenja se i glasi:

»88. Zaštitni odnos ispunjava kriterije računovodstva zaštite prema točkama 89. – 102. onda, i samo onda ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti.

d) Moguće je pouzdano izmjeriti učinkovitost zaštite, tj. fer vrijednost ili novčane tokove zaštićene stavke povezane s rizikom koji je predmet zaštite, kao i fer vrijednost zaštitnog instrumenta. ...«

Dodaje se točka 103Q i glasi:

»103Q. MSFI-jem 13, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 9., 13., 28., 47., 88., VP46., VP52., VP64., VP76., VP76A., VP80., VP81. i VP96., dodana je točka 43A. i brisane su točke 48. – 49., VP69. – VP75., VP77. – VP79. te VP82. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 13.«

U Dodatku A točke VP46., VP52. i VP64. mijenjaju se i glase:

»VP46. Kod mjerenja fer vrijednosti dijela koji se nastavlja priznavati i dijela koji se isknjižuje u smislu primjene točke 27., subjekt primjenjuje, uz točku 28., zahtjeve koji se tiču mjerenja fer vrijednosti iz MSFI-ja 13.

VP52. Ova točka ilustrira primjenu nastavka sudjelovanja kad je subjektov nastavak sudjelovanja sastavni dio neke financijske imovine.

Pretpostavimo da subjekt ima portfelj kredita koje je moguće unaprijed isplatiti (…) Fer vrijednost tih kredita na datum transakcije je 10.100 JV, a fer vrijednost neto prihoda od kamata po stopi od 0,5 posto je 40 JV.

Subjekt izračunava dobit ili gubitak od prodaje 90-postotnog dijela novčanih tokova. Uz pretpostavku da na datum prijenosa nisu zasebno dostupne fer vrijednosti za 90-postotni preneseni dio i 10-postotni zadržani dio, subjekt raspoređuje knjigovodstvenu vrijednost imovine sukladno točki 28. kako slijedi:


Fer vrijednost

Postotak

Raspoređena knjigovodstvena vrijednost

Preneseni dio

9.090

90 %

9.000

Zadržani dio

1.010

10 %

1.000

Ukupno

10.100


10.000«

Točka VP64. mijenja se i glasi:

»VP64. Fer vrijednost financijskog instrumenta kod prvog priznavanja u pravilu je njegova transakcijska cijena (tj. fer vrijednost primljene, odnosno dane naknade, v. također MSFI 13 i VP76.). Međutim, ako se dio dane, odnosno primljene naknade odnosi na nešto drugo a ne na sam financijski instrument, subjekt je dužan izmjeriti fer vrijednost financijskog instrumenta. Primjerice, fer vrijednost beskamatnog dugoročnog kredita ili potraživanja može se izmjeriti kao sadašnja vrijednost svih budućih novčanih primitaka diskontiranih primjenom tržišne stope, odnosno stopa koje prevladavaju na tržištu za sličan instrument (sličan po valuti, roku, vrsti kamatne stope i drugim čimbenicima) sličnog kreditnog rejtinga. Svaki dodatno pozajmljen iznos predstavlja rashod ili smanjenje prihoda, osim ako ne udovoljava kriterijima prepoznavanja kao neka druga vrsta imovine.«

Točke VP69. – VP75. i naslovi iznad njih brišu se.

Točka VP76.mijenja se i glasi:

»VP76. Najbolji dokaz fer vrijednosti financijskog instrumenta kod prvog priznavanja u pravilu je njegova transakcijska cijena (tj. fer vrijednost primljene, odnosno dane naknade, v. također MSFI 13). Ako subjekt utvrdi da se fer vrijednost kod prvog priznavanja razlikuje od transakcijske cijene iz točke 43A., dužan je takav instrument na taj datum obračunati kako slijedi:

a) mjerenjem propisanim točkom 43., ako je fer vrijednost potkrijepljena dokazom u vidu cijene koja za sličnu imovinu, odnosno sličnu obvezu kotira na aktivnom tržištu (tj. ulazni podatak 1. razine) ili koja je izvedena iz neke tehnike vrednovanja u kojoj se koriste samo podaci s vidljivih tržišta. Subjekt je dužan razliku između fer vrijednosti kod prvog priznavanja i transakcijske cijene priznati kao dobit ili gubitak.

b) U svim drugim slučajevima, primjenom mjerenja propisanog točkom 43., uz provedbu usklađenja po osnovi vremenskog razgraničenja razlike između fer vrijednosti kod prvog priznavanja i transakcijske cijene. Nakon prvog knjiženja, subjekt je dužan priznati razgraničenu razliku kao dobit ili gubitak samo ako je ona posljedica promjene nekog čimbenika (što uključuje vrijeme) kojeg bi tržišni sudionici uzeli u obzir pri određivanju cijene predmetne imovine, odnosno obveze.«

Točka VP76A. mijenja se i glasi:

»VP76A. Financijska imovina, odnosno financijska obveza te dobici i gubici kasnije se mjere, odnosno priznaju sukladno zahtjevima ovoga standarda.«

Točke VP77. – VP79. brišu se.

Točke VP80. i VP81. mijenjaju se i glase:

»VP80. Fer vrijednost ulaganja u vlasničke instrumente za koje na aktivnom tržištu ne postoji identičan instrument cijena kojeg bi kotirala na aktivnom tržištu (tj. ulazni podatak 1. razine) i s njima povezane izvedenice koje moraju biti namirene isporukom takvih instrumenata (v. točke 46.c) i 47.), može se pouzdano izmjeriti ako a) promjenjivost unutar realnog niza mjera fer vrijednosti nije značajna za taj instrument ili b) je vjerojatnosti raznih procjena unutar toga niza moguće realno procijeniti i iskoristiti ih u mjerenju fer vrijednosti.

VP81. Brojne su situacije u kojima promjenjivost unutar niza realnih mjera fer vrijednosti ulaganja u glavničke instrumente za koje ne postoje identični instrumenti cijena kojih bi kotirala na aktivnom tržištu (tj. ulazni podatak 1. razine) i povezane izvedenice koje moraju biti podmirene isporukom takvih instrumenata (v. točke 46.c) i 47) vjerojatno neće biti značajne. U pravilu je moguće izmjeriti fer vrijednost financijske imovine koju je subjekt stekao od neke vanjske osobe. No, ako je niz realnih mjera fer vrijednosti značajan i vjerojatnosti raznih procjena nije moguće realno procijeniti, isključena je mogućnost subjekta da takav instrument mjeri po fer vrijednosti.«

Naslov iznad točke VP82. i točka VP82. brišu se.

Točka VP96. mijenja se i glasi:

»VP96. Ulaganje u glavnički instrument za koji ne postoji identičan instrument cijena kojeg bi kotirala na aktivnom tržištu (tj. ulazni podatak 1. razine) ne vodi se po fer vrijednosti zato što njegovu fer vrijednost nije moguće pouzdano izmjeriti na neki drugi način ili zato što s njim povezana izvedenica koja mora biti namirena isporukom samog glavničkog instrumenta (v. točke 46.c) i 47.) ne može biti predodređena kao zaštitni instrument.«

MRS 40 »Ulaganja u nekretnine«

Točke 26., 29. i 32. mijenjaju se i glase:

»26. (…) Smjernice za mjerenje fer vrijednosti udjela u nekretnini dane su u modelu fer vrijednosti iz točaka 33.-52. i u MSFI-ju 13. One su relevantne i kod mjerenja fer vrijednosti kad se ona koristi kao trošak pri prvom priznavanju.

29. Fer vrijednost imovine moguće je pouzdano izmjeriti ako a) varijabilnost unutar niza realnih mjera fer vrijednosti nije značajna za predmetnu imovinu ili b) je vjerojatnosti raznih procjena unutar toga niza moguće realno procijeniti i iskoristiti ih u mjerenju fer vrijednosti. Ako subjekt može pouzdano izmjeriti fer vrijednost bilo primljenog, bilo danog sredstva, onda se fer vrijednost danog sredstva koristi za mjerenje troška primljenog sredstva, osim ako fer vrijednost primljenog sredstva nije očiglednija.

32. Ovaj standard svim subjektima propisuje obvezu mjerenja fer vrijednosti ulaganja u nekretnine, bilo u smislu samog mjerenja (ako koriste model fer vrijednosti), bilo radi objavljivanja (ako koriste troškovni model). Subjekti se potiču, ali nisu dužni fer vrijednost ulaganja u nekretnine mjeriti na temelju neovisnih procjena vrijednosti priznatih procjenitelja koji posjeduju odgovarajuće stručne kvalifikacije i imaju nedavno iskustvo po pitanju lokacije i vrste ulaganja u nekretnine koja se procjenjuje.«

Točke 36. – 39. brišu se.

Točka 40. mijenja se i glasi:

»40. Kod mjerenja fer vrijednosti ulaganja u nekretnine sukladno MSFI-ju 13, subjekt je dužan voditi računa o tome da fer vrijednost odražava, među ostalim, prihod od zakupnina prema postojećim ugovorima o zakupu te druge pretpostavke koje bi tržišni sudionici koristili pri određivanju cijene ulaganja u nekretninu prema sadašnjim tržišnim uvjetima.«

Točke 42. – 47., 49., 51. i 75.d). brišu se.

Točka 48. mijenja se i glasi:

»48. U iznimnim slučajevima postoji jasan dokaz, kada subjekt tek stekne ulaganje u nekretnine (ili tek kada postojeća nekretnina po prvi put postane ulaganje u nekretnine nakon njene prenamjene) da će promjenjivost niza realnih mjera fer vrijednosti biti toliko velika te da će mogućnosti različitih ishoda biti toliko teško procijeniti da dolazi do negacije upotrebljivosti pojedine mjere fer vrijednosti, što može ukazivati na to da fer vrijednost predmetne nekretnine neće biti pouzdano mjerljiva u kontinuitetu (v. točku 53.).«

Naslov iznad točke 53. te točke 53. i 53.B. mijenjaju se i glase:

»Nemogućnost mjerenja fer vrijednosti

53. Postoji oboriva pretpostavka da subjekt može pouzdano mjeriti fer vrijednosti ulaganja u nekretnine u kontinuitetu. Međutim, u iznimnim slučajevima, kada subjekt stekne ulaganje u nekretninu (ili kada postojeća nekretnina nakon prenamjene postane ulaganje u nekretnine), postoji jasan dokaz da fer vrijednost ulaganja u nekretninu neće biti moguće pouzdano mjeriti u kontinuitetu. Tome je tako onda, i samo onda kad tržište usporedivih nekretnina nije aktivno (npr. malo transakcija u novije vrijeme, cijene koje kotiraju nisu tekuće niti cijene iz promatranih transakcija ukazuju na to da je prodavatelj bio prisiljen na prodaju) i kad pouzdane alternativne mjere fer vrijednosti (npr. one izvedene iz projekcija diskontiranog novčanog toka) nisu dostupne. Ako subjekt utvrdi da fer vrijednost ulaganja u nekretnine u izgradnji nije moguće pouzdano izmjeriti, ali očekuje da će fer vrijednost biti pouzdano mjerljiva kada završi izgradnja, dužan je takvo ulaganje u nekretnine mjeriti po trošku sve dok fer vrijednost ne bude moguće pouzdano izmjeriti ili do dovršetka izgradnje (ovisno što je ranije). Kada subjekt utvrdi da fer vrijednost ulaganja u nekretnine (osim ulaganja u nekretnine u izgradnji) nije moguće kontinuirano pouzdano mjeriti, dužan je mjeriti ga primjenom troškovnog modela iz MRS-a 16, uz obveznu pretpostavku da je ostatak vrijednosti ulaganja u nekretninu nula. Subjekt je dužan primjenjivati MRS 16 sve do otuđenja takvog ulaganja u nekretnine.

53B. (…) Subjekt koji je ulaganje u nekretnine u izgradnji mjerio po fer vrijednosti, ne može po završetku njegove izgradnje zaključiti da fer vrijednost dovršenog ulaganja u nekretninu nije moguće pouzdano izmjeriti.«

Točka 75.d) briše se.

Točke 78. – 80. mijenjaju se i glase:

»78. U iznimnim slučajevima navedenim u točki 53., kada subjekt mjeri ulaganje u nekretnine primjenom troškovnog modela iz MRS-a 16, u sklopu usklađenja propisanog točkom 76. treba prikazati iznose koji se odnose na to ulaganje u nekretnine odvojeno od iznosa koji se odnose na druga ulaganja u nekretnine. Nadalje, subjekt je dužan objaviti:

b) obrazloženje zašto fer vrijednost nije moguće pouzdano izmjeriti

79. Uz podatke koji se objavljuju sukladno točki 75., subjekt koji primjenjuje troškovni model iz točke 56. dužan je objaviti:

e) fer vrijednost ulaganja u nekretninu. U iznimnim slučajevima opisanima u točki 53., kada subjekt ne može pouzdano izmjeriti fer vrijednost ulaganja u nekretninu, dužan je objaviti:

(ii) obrazloženje zašto fer vrijednost nije moguće pouzdano izmjeriti i

80. Subjekt koji je prethodno primjenjivao MRS 40 (2000.) i prvi put odluči klasificirati i obračunati određene ili sve prihvatljive udjele u nekretninama koje su u poslovnom najmu kao ulaganja u nekretnine, dužan je učinke takve odluke priznati kao usklađenje početnog stanja zadržane dobiti razdoblja u kojem je prvi puta postupio prema takvoj odluci. Nadalje:

a) ako je subjekt prethodno javno objavio (u financijskim izvještajima ili drugdje) fer vrijednost tih nekretnina u ranijim razdobljima (mjerenu na osnovi koja udovoljava definiciji fer vrijednosti iz MSFI-ja 13), subjektu se preporučuje, ali se od njega ne zahtjeva da:«

Točka 85.B mijenja se i glasi:

»85.B (…) Subjektu je dopušteno primijeniti izmjene i dopune na ulaganja u nekretnine u izgradnji od bilo kojeg datuma prije 1. siječnja 2009. godine, uz uvjet da su na taj datum bile izmjerene njihove fer vrijednosti. …«

Dodaje se točka 85C koja glasi:

»85C MSFI-jem 13, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene definicija fer vrijednosti iz točke 5., točke 26., 29., 32., 40., 48., 53., 53.B, 78. – 80. i 85.B te brisane točke 36. – 39., 42. –
47., 49., 51. i 75.d). Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 13.«

MRS 41 »Poljoprivreda«

Točke 8., 15. i 16. mijenjaju se i glase:

»8. Sljedeći pojmovi koriste se u ovom standardu u sljedećem značenju:

[brisano]

a) [briše se]

b) [briše se]

c) [briše se]

Fer vrijednost je cijena koja bi bila ostvarena prodajom neke stavke imovine ili plaćena za prijenos neke obveze u urednoj transakciji između tržišnih sudionika na datum mjerenja. (Vidjeti MSFI 13 »Mjerenje fer vrijednosti«.)

15. Mjerenje fer vrijednosti biološke imovine ili poljoprivrednog proizvoda može se olakšati grupiranjem biološke imovine, odnosno poljoprivrednih proizvoda prema bitnim svojstvima, npr. po starosti ili kvaliteti. …

16. Subjekti često sklapaju ugovore o prodaji svoje biološke imovine ili poljoprivrednih proizvoda na neki budući datum. Ugovorene cijene nisu nužno mjerodavne za određivanje fer vrijednosti jer fer vrijednost odražava sadašnje tržišne uvjete pod kojima bi tržišni sudionici zaključili transakciju. …«

Točke 9., 17. – 21. i 23. brišu se.

Točke 25. i 30. mijenjau se i glase:

»25. (…) Subjekt može za mjerenje fer vrijednosti biološke imovine koristiti informacije o objedinjenoj imovini. …

30. Pretpostavka je da se fer vrijednost biološke imovine može pouzdano izmjeriti. Međutim, tu je pretpostavku moguće oboriti samo pri prvom priznavanju biološke imovine za koju nisu dostupne cijene koje kotiraju na tržištu i poznato je da su alternativne mjere njihove fer vrijednosti nedvojbeno nepouzdane. …«

Točke 47. i 48. brišu se.

Dodaje se točka 61. koja glasi:

»61. MSFI-jem 13, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 8., 15., 16., 15. i 30 te brisane točke 9., 17. – 21., 23., 47. i 48. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 13.«

Tumačenje IFRIC-a br. 2 »Udjeli članova u zadružnim subjektima i slični instrumenti« (s izmjenama i dopunama iz listopada 2009.)

Ispod naslova ‘Reference’ dodaje se MSFI 13 »Mjerenje fer vrijednosti«.

Dodaje se točka 16. i glasi:

»16. MSFI-jem 13, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjena je i dopunjena točka A8. Subjekt je dužan navedenu izmjenu i dopunu primijeniti kad primjenjuje MSFI 13.«

U Dodatku mijenja se točka A8. i glasi:

»A8. Udjeli članova iznad zabrane otkupa su financijske obveze. Zadružni subjekt ovu financijsku obvezu mjeri pri prvom priznavanju po fer vrijednosti. Budući da su udjeli otkupivi na poziv, zadružni subjekt mjeri fer vrijednost financijskih obveza ove vrste kako to nalaže točka 47. MSFI-ja 13, koja kaže: »Fer vrijednost financijske obveze s obilježjem plaćanja na poziv, npr. depozit po viđenju, nije niža od iznosa plativog na poziv (...)« Prema tome, zadružni subjekt knjiži kao financijsku obvezu najveći mogući iznos koji je prema odredbama o otkupu plativ na poziv.«

Tumačenje IFRIC-a br. 4 »Utvrđivanje da li sporazum sadrži najam«

Ispod naslova ‘Reference’ dodaje se MSFI 13 »Mjerenje fer vrijednosti«.

U točki 15.a) se uz riječi: »fer vrijednosti« dodaje se fusnota koja glasi:

»* MRS 17 rabi izraz »fer vrijednost« na način koji se donekle razlikuje od definicije fer vrijednosti iz MSFI-ja 13. Prema tome, kod primjene MRS-a 17 subjekt mjeri fer vrijednost sukladno MRS-u 17, a ne MSFI-ju 13.«

Tumačenje IFRIC-a br. 13 »Programi očuvanja lojalnosti kupaca«

Ispod naslova ‘Reference’ dodaje se MSFI 13 »Mjerenje fer vrijednosti«.

Točka 6. mijenja se i glasi:

»6. Naknada koja se raspoređuje na nagradne bodove mjeri se na temelju njihove fer vrijednosti.«

Dodaje se točka 10.B koja glasi:

»10.B MSFI-jem 13, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjene su i dopunjene točke 6. i VP1. – VP3. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 13.«

U Vodiču za primjenu mijenjaju se točke VP1. – VP3. i glase:

»VP1. Točka 6. konsenzusa nalaže da se naknada raspoređena na nagradne bodove mjeri pozivajući se na njihove fer vrijednosti. Ako ne postoji cijena koja na tržištu kotira za identičan nagradni bod, fer vrijednost se mora izmjeriti koristeći neku drugu tehniku vrednovanja.

VP2. Subjekt može fer vrijednost nagradnih bodova odrediti na temelju fer vrijednosti nagrada za koje ih je moguće otkupiti. Fer vrijednost takvih nagradnih bodova obuhvaća, ako postoje:

a) iznos popusta ili pogodnosti koja bi inače bila ponuđena kupcima koji prilikom prve kupoprodaje nisu ostvarili nagradne bodove.

b) dio nagradnih bodova za koje se ne očekuje da će ih kupci otkupiti i

c) rizik neispunjenja.

Ako kupci mogu birati nagrade iz palete različitih nagrada, fer vrijednost nagradnih bodova treba odražavati fer vrijednosti palete raspoloživih nagrada, vaganih prema očekivanoj učestalosti izbora svake nagrade.

VP3. U nekim se okolnostima mogu koristiti druge tehnike vrednovanja. Primjerice, ako treća osoba isporučuje nagrade, a subjekt trećoj osobi plaća za svaki nagradni bod koji ona daje, subjekt može fer vrijednost nagradnih bodova procijeniti na temelju iznosa kojeg plaća trećoj osobi, dodajući realnu profitnu maržu. Izbor i primjena tehnike vrednovanja koja udovoljava zahtjevima iz točke 6. konsenzusa i koja je najprimjerenija u danim okolnostima nalažu prosudbu.«

Tumačenje IFRIC-a br. 17 »Raspodjela nenovčane imovine vlasnicima«

Ispod naslova ‘Reference’ dodaje se MSFI 13 »Mjerenje fer vrijednosti«.

Točka 17. mijenja se i glasi:

»17. Ako subjekt nakon kraja izvještajnog razdoblja, ali prije nego što je odobreno izdavanje financijskih izvještaja, donese odluku o isplati dividende koja je u naravi nenovčana imovina, dužan je objaviti:

c) fer vrijednost imovine za raspodjelu na kraju izvještajnog razdoblja ako se razlikuje od njene knjigovodstvene vrijednosti, kao i informacije o metodi (metodama) korištenoj za mjerenje fer vrijednosti propisanoj u točkama 93.b), 93.d), 93.g) i 93.i) te točki 99. MSFI-ja 13.«

Dodaje se točka 20. koja glasi:

»20. MSFI-jem 13, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjena je i dopunjena točka 17. Subjekt je dužan navedenu izmjenu i dopunu primijeniti kad primjenjuje MSFI 13.«

Tumačenje IFRIC-a br. 19 »Zatvaranje financijskih obveza glavničkim instrumentima« (s izmjenama i dopunama iz rujna 2010.)

Ispod naslova ‘Reference’ dodaje se MSFI 13 »Mjerenje fer vrijednosti«.

Točka 7. mijenja se i glasi:

»7. Ako subjekt fer vrijednost izdanih glavničkih instrumenata nije u mogućnosti pouzdano izmjeriti, dužan ih je mjeriti na način da odražavaju fer vrijednost zatvorene financijske obveze. Točka 47. MSFI-ja 13 ne primjenjuje se u mjerenju fer vrijednosti zatvorene financijske obveze koja uključuje obilježje »po viđenju« (npr. depozit po viđenju).«

Dodaje se točka 15. koja glasi:

»15. MSFI-jem 13, izdanim u svibnju 2011. godine, izmijenjena je i dopunjena točka 7. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 13.«

Članak 11.

Iza tumačenja IFRIC-a 19 – Zatvaranje financijskih obveza glavničkim instrumentima dodaje se Tumačenje IFRIC-a broj 20 – Troškovi uklanjanja otkrivke u prozvodnoj fazi površinskog kopa koje glasi:

»TUMAČENJE IFRIC-a broj 20

Troškovi uklanjanja otkrivke u proizvodnoj fazi površinskoj kopa

REFERENCE

– Koncepcijski okvir za financijsko izvještavanje

– MRS 1 »Prezentiranje financijskih izvještaja«

– MRS 2 »Zalihe«

– MRS 16 »Nekretnine, postrojenja i oprema«

– MRS 38 »Nematerijalna imovina«

POLAZIŠTE

1. U rudarskim aktivnostima koje se odnose na površinske kopove moguće je da subjekti moraju ukloniti otpadni materijal (tzv. otkrivku) da bi mogli doći do naslaga mineralnih ruda. Aktivnost uklanjanja otpada ove vrste poznat je kao uklanjanje otkrivke.

2. U fazi razvoja rudnika (prije početka proizvodnje), troškovi uklanjanja otkrivke u pravilu se kapitaliziraju kao dio troška izgradnje, razvoja i konstrukcije rudnika, koji se amortizira. Navedeni kapitalizirani troškovi amortiziraju se sustavno, u pravilu primjenom funkcionalne metode amortizacije, nakon početka proizvodnje.

3. Rudarski subjekt može nastaviti otklanjati otkrivku i imati s time povezane troškove u proizvodnoj fazi rudnika.

4. Materijal uklonjen prilikom uklanjanja otkrivke u fazi proizvodnje neće biti stopostotan otpad, već će se često sastojati od rudače i otpada. Udjel rudače u otpadu može se kretati u rasponu od neekonomičnog niskog udjela do profitabilnog visokog udjela. Uklanjanjem materijala s niskim udjelom rudače u otpadu može se dobiti neki iskoristiv materijal, koji se može koristiti u proizvodnji zaliha. Uklanjanjem je također moguće ostvariti pristup dubljim naslagama materijala s većim udjelom rudače u otpadu. Prema tome, subjekt može imati dvostruku korist od aktivnosti uklanjanja otkrivke: prva je iskoristiva rudača, koja se može koristiti za proizvodnju zaliha, a druga je bolji pristup daljnjim količinama materijala koji će se vaditi u budućim razdobljima.

5. Ovo tumačenje razmatra kada i kako obračunati odvojeno te dvije koristi od aktivnosti uklanjanja otkrivke, kao i kako ih mjeriti, i na početku, i kasnije.

DJELOKRUG

6. Ovo tumačenje primjenjuje se na troškove uklanjanja otpada koji nastaju aktivnostima na površinskom kopu za vrijeme proizvodne faze u rudniku (»troškovi uklanjanja otkrivke u proizvodnji«).

PITANJA

7. U ovome tumačenju obrađena su sljedeća pitanja:

a) priznavanje troškova uklanjanja otkrivke kao imovine

b) prvo mjerenje imovine nastale uklanjanjem otkrivke

c) kasnije mjerenje imovine nastale uklanjanjem otkrivke.

KONSENZUS

Priznavanje troškova uklanjanja otkrivke kao imovine

8. Ako se aktivnostima uklanjanja otkrivke ostvaruju koristi u vidu proizvedenih zaliha, subjekt je dužan troškove uklanjanja otkrivke obračunati prema načelima iz MRS-a 2 »Zalihe«. Ako je riječ o koristi u vidu boljeg pristupa rudači, subjekt je dužan troškove uklanjanja otkrivke priznati kao dugotrajnu imovinu ako su ispunjeni kriteriji iz točke 9. Kad se u ovom tumačenju spominje dugotrajna imovina, ona se odnosi na imovinu nastalu aktivnostima uklanjanja otkrivke.

9. Subjekt je dužan priznati imovinu nastalu aktivnostima uklanjanja otkrivke onda, i samo onda ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

a) vjerojatno je da će vezano uz aktivnost uklanjanja otkrivke u subjekt pritjecati buduće ekonomske koristi (bolji pristup naslagama rudače)

b) subjekt može odrediti segment naslage rudače kojoj je omogućen bolji pristup i

c) troškove koji se odnose na aktivnost otklanjanja otkrivke toga segmenta moguće je pouzdano izmjeriti.

10. Imovina nastala aktivnostima uklanjanja otkrivke obračunava se kao povećanje ili poboljšanje postojeće imovine. Drugim riječima, imovina nastala aktivnostima uklanjanja otkrivke obračunava se kao dio postojeće imovine.

11. Klasifikacija imovine nastale aktivnostima uklanjanja otkrivke u materijalnu ili nematerijalnu ista je kao i za postojeću imovinu. Drugim riječima, vrsta postojeće imovine određuje da li će subjekt imovinu nastalu uklanjanjem otkrivke razvrstati u materijalnu ili nematerijalnu imovinu.

Prvo mjerenje imovine nastale uklanjanjem otkrivke

12. Subjekt je dužan imovinu nastalu uklanjanjem otkrivke prvo vrednovati po trošku, koji predstavlja kumulativne troškove izravno povezane s obavljanjem aktivnosti uklanjanja otkrivke kojom se ostvaruje bolji pristup utvrđenom segmentu rudače, uvećano za pripadajuće opće troškove proizvodnje. Istovremeno s aktivnošću otklanjanja otkrivke mogu se odvijati neke nuzgredne operacije, ali koje nisu neophodne za nastavak aktivnosti uklanjanja otkrivke u proizvodnji prema planu. Troškovi povezani s takvim nuzgrednim operacijama uračunavaju se u trošak imovine nastale uklanjanjem otkrivke.

13. Kad troškove imovine nastale uklanjanjem otkrivke nije moguće razdvojiti od troškova proizvedenih zaliha, subjekt je dužan troškove uklanjanja otkrivke u proizvodnji rasporediti na proizvedene zalihe i imovinu nastalu uklanjanjem otkrivke po ključu koji se zasniva na relevantnom pokazatelju proizvodnje. Pokazatelj proizvodnje izračunava se za utvrđeni segment naslage rudače i koristi kao referentan u utvrđivanju dodatne aktivnosti stvaranja buduće koristi. Među primjerima takvih pokazatelja su:

a) trošak proizvedenih zaliha u usporedbi s očekivanim troškom

b) količina izvađenog otpada u usporedbi s očekivanom količinom u odnosu na zadanu količinu proizvodnje rudače i

c) sadržaj minerala u izvađenoj rudači u usporedbi s očekivanim sadržajem u odnosu na zadanu količinu proizvedene rudače.

Kasnije mjerenje imovine nastale uklanjanjem otkrivke

14. Imovina nastala uklanjanjem otkrivke se nakon prvog priznavanja vodi ili po trošku, ili u revaloriziranom iznosu umanjenom za amortizaciju i gubitke zbog umanjenja vrijednosti, na isti način kao i postojeća imovina koje je sastavni dio.

15. Imovina nastala uklanjanjem otkrivke amortizira se sustavno kroz očekivani korisni vijek utvrđenog segmenta naslage rudače koji je sve pristupačniji zahvaljujući aktivnosti uklanjanja otkrivke. Primjenjuje se metoda funkcionalne amortizacije, osim ako neka druga metoda ne bi bila primjerenija.

16. Očekivani korisni vijek utvrđenog segmenta naslage rudače koji se primjenjuje u amortizaciji materijalne ili nematerijalne imovine nastale uklanjanjem otkrivke razlikovat će se od očekivanog korisnog vijeka koji se primjenjuje u amortizaciji samog rudnika i imovine povezane s korisnim vijekom rudnika. Izuzeća su moguća u ograničenim okolnostima kad se aktivnošću uklanjanja otkrivke ostvaruje bolji pristup cijelom preostalom dijelu naslage rudače. To je, primjerice, moguće blizu kraja korisnog vijeka rudnika kad utvrđena naslaga predstavlja zadnji sloj naslage rudače koji treba izvaditi.

DODATAK A

DATUM STUPANJA NA SNAGU I PRIJELAZNE ODREDBE

Ovaj dodatak je sastavni dio ovoga tumačenja i ima jednaku važnost kao i drugi dijelovi tumačenja.

A1. Subjekti su dužni ovo tumačenje primijeniti na godišnja razdoblja koja započinju na dan ili nakon 1. siječnja 2013. godine. Dopuštena je ranija primjena. Subjekt koji ovo tumačenje primijeni na neko ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.

A2. Subjekti su dužni ovo tumačenje primijeniti na troškove uklanjanja otkrivke u proizvodnji nastale na početku ili nakon početka najranijeg prikazanog razdoblja.

A3. Na početku najranijeg prikazanog razdoblja, svaki prethodno priznati iznos imovine nastale aktivnošću uklanjanja otkrivke u fazi proizvodnje (‘prethodna imovina nastala uklanjanjem otkrivke’) prenosi se na postojeću imovinu na koju se aktivnost uklanjanja odnosi kao njen sastavni dio do iznosa preostalog utvrdivog segmenta naslage rudače s kojim se prethodna imovina nastala uklanjanjem otkrivke može povezati. Takvi se iznosi amortiziraju kroz preostali očekivani koristan vijek utvrđenog segmenta naslage rudače na koju se svaka prethodna imovina nastala uklanjanjem otkrivke odnosi.

A4. Ako ne postoji utvrdiv segment naslage rudače na koju se odnosi prethodna imovina nastala uklanjanjem otkrivke, ona se priznaje unutar početnog stanja zadržane dobiti na početku najranijeg prikazanog razdoblja.

DODATAK B

Izmjene i dopune iz ovoga dodatka primjenjuju se na godišnja razdoblja koja započinju na dan ili nakon 1. siječnja 2013. godine. Subjekt koji ovo tumačenje primijeni na neko ranije razdoblje, dužan je na to razdoblje primijeniti i ove izmjene i dopune.

Izmjene i dopune MSFI-ja 1 »Prva primjena Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja«

U Dodatku D točka D1. iz mijenja se i glasi:

»D1. Subjekt može birati između primjene jednog ili više sljedećih izuzeća:

a) transakcija plaćanja temeljenih na dionicama (točke D2. i D3.)

m) financijske imovine ili nematerijalne imovine koja se obračunava sukladno Tumačenju IFRIC-a br. 12 »Ugovori o koncesijama za usluge« (točka D22.)

n) troškova posudbe (točka D23.)

o) prijenosa imovine s kupaca (točka D24.)

p) zatvaranja financijskih obveza glavničkim instrumentima (točka D25.)

q) ozbiljne hiperinflacije (točke D26–D30).

r) zajedničkih poslova (točka D31.) i

s) troškova uklanjanja otkrivke u proizvodnoj fazi površinskog kopa (točka D32.).«

Iza točke D31. dodaju se naslov i točka D32.:

»Troškovi uklanjanja otkrivke u proizvodnoj fazi površinskog kopa

D32. Prvi primjenitelj može primijeniti prijelazne odredbe iz točaka A1. do A4. IFRIC-a 20 »Troškovi uklanjanja otkrivke u proizvodnoj fazi površinskog kopa«. Datum koji se spominje u toj točki tumači se kao 1. siječnja 2013. godine ili početak prvog razdoblja izvještavanja prema MSFI-jevima, ovisno koji je kasniji.«

Iza točke 39.L dodaje se točka 39.M:

»39.M IFRIC-om 20 »Troškovi uklanjanja otkrivke u proizvodnoj fazi površinskog kopa« dodana je točka D32. i izmijenjena točka D1. Subjekt je dužan navedene izmjene i dopune primijeniti kad primijeni MSFI 20.«

Članak 12.

U ovoj Odluci Međunarodni standardi financijskog izvještavanja, njihove izmjene i dopune te tumačenja sadrže poveznice na MSFI 9 koji nije usvojen u Europskoj uniji. Svako navođenje MSFI 9 u ovoj Odluci treba čitati kao poveznicu na MRS 39 »Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje«. Nije moguće primijeniti ni jednu izmjenu i dopunu MSFI-ja 9 iz ove Odluke.

Članak 13.

Svako društvo dužno je primijeniti članak 1. i članak 5. ove Odluke nakasnije od datuma početka prve financijske godine koja započinje na dan ili nakon stupanja na snagu ove Odluke.

Svako društvo dužno je primijeniti članak 6., članak 10. i članak 11. ove Odluke najkasnije od datuma početka prve financijske godine koja započinje na dan ili nakon 1. siječnja 2013.

Svako društvo dužno je primijeniti članak 2., članak 3., članak 4., članak 7., članak 8. i članak 9. ove Odluke najkasnije od datuma početka prve financijske godine koja započinje na dan ili nakon 1. siječnja 2014.

Članak 14.

Ova Odluka stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Predsjednik
Odbora za standarde
financijskog izvještavanja
Ivica Smiljan, v. r.

45 16.04.2013 Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o objavljivanju međunarodnih standarda financijskog izvještavanja 45 16.04.2013 Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o objavljivanju međunarodnih standarda financijskog izvještavanja 45 16.04.2013 Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o objavljivanju međunarodnih standarda financijskog izvještavanja