VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
2118
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Marije Kriletić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke u upravnom sporu tužitelja OT-OPTIMA TELEKOM d.d. Zagreb, Bani 75a, Zagreb, kojeg zastupa Iva Dragić, dipl.iur, protiv odluke tužene Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije, Jurišićeva 13, Zagreb, klasa: 344-03/10-01/328, urbroj: 376-05/MLJK-11-13 od 15. lipnja 2011., radi rješavanja spora između pretplatnika i operatora, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2013.
presudio je
Tužba se odbija.
Ova će se presuda objaviti u Narodnim novinama.
Obrazloženje
Osporenom odlukom tuženog tijela usvaja se prigovor pretplatnika Žarka Pokupića s prebivalištem u Osijeku, Prenjska 32, na nemogućnost raskida pretplatničkog ugovora bez plaćanja naknade zbog prijevremenog raskida i obračunate mjesečne naknade te se nalaže tužitelju da u roku od 5 dana od dana primitka ove Odluke pretplatniku Žarku Pokupiću omogući raskid pretplatničkog ugovora bez naplate naknade zbog prijevremenog raskida istog te da izda nove račune za obavljene javne komunikacijske usluge počevši od računa za mjesec listopad 2009. umanjene za iznos obračunate mjesečne naknade, a ako su računi već u cijelosti plaćeni, pretplatniku vratiti više zaračunati iznos.
Tužitelj podnosi tužbu jer u pobijanom aktu nije pravilno primijenjen zakon, propis utemeljen na zakonu i što se u postupku koji je aktu prethodio nije postupalo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno odnosno što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. Pobijanim aktom mu se nalaže da omogući raskid pretplatničkog odnosa bez naplate naknade zbog prijevremenog raskida iz čega proizlazi da mu je naložena činidba koja nije predviđena Zakonom, što znači da je tuženo tijelo postupalo izvan granica svoje ovlasti odnosno protivno odredbama Zakona. Smatra da je predmetnom odlukom odlučeno o obvezno-pravnom odnosu, za što tuženo tijelo nije nadležno. Osim toga, smatra izreku osporene odluke nejasnom i neizvršivom jer ne sadrži iznos za koji bi morao umanjiti ispostavljeni račun. Ističe da lokacija pretplatnika čini bitni sastojak sklopljenog pravnog posla budući da u slučaju nemogućnosti pružanja usluge na lokaciji naznačenoj u ugovoru do zaključenja istog odnosno nastanka pretplatničkog odnosa ne bi došlo jer bi u tom slučaju postupio sukladno odredbi stavka 4. članka 3. tada važećih Općih uvjeta poslovanja za javnu govornu uslugu i pisanim putem obavijestio pretplatnika o nemogućnosti pružanja zahtijevane usluge te tako predmetni ugovor ne bi niti bio sklopljen. Navodi da svako preseljenje priključka na novu adresu,lokaciju ujedno znači sklapanje novog ugovora s istim pretplatnikom na novoj lokaciji. U Općim uvjetima poslovanja odredio je da će na zahtjev pretplatnika izvršiti preseljenje pretplatničkog odnosa s jedne adrese na drugu, odnosno zemljopisnu lokaciju ako su ispunjeni potrebni tehnički uvjeti. Slijedom navedenog, smatra da nije preuzeo obvezu i jamčio pretplatniku, a niti ga doveo u zabludu da će izvršiti preseljenje njegove pretplatničke linije s ugovorene na novu lokaciju niti je predmetno utvrđeno kao njegova zakonska obveza budući da nije u obvezi pružanja javne govorne usluge na bilo kojoj lokaciji na području Republike Hrvatske. Ističe kako preseljenje nije objektivna već subjektivna okolnost koja je na strani pretplatnika te tako nije uzrokovana nekom vanjskom izvanrednom okolnošću na koju se nije moglo utjecati ili istu predvidjeti. Nadalje ističe da do raskida nije došlo na inicijativu pretplatnika već na njegovu inicijativu zbog neplaćanja pretplatnika. Nadalje navodi da pretplatnik nije dostavio potvrdu o prebivalištu/boravištu te da tu činjenicu nije mogao dokazati izjavom javnog bilježnika i kupoprodajnim ugovorom jer se time ne dokazuje da pretplatnik živi na novoj lokaciji za koju je podnio zahtjev za preseljenje priključka. Također navodi da mu navedeni dokazi nisu dostavljeni pa se na iste nije mogao očitovati. Predlaže Sudu da tužbu uvaži i poništi osporenu odluku.
Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu u bitnom ponavlja navode iz osporene odluke. Ističe da je u provedenom postupku utvrdilo neispravnost u ispostavljanju računa te je izreka osporene odluke donesena u potpunosti sukladno članku 22. stavku 10. Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga. Navodi da je u osporenoj odluci u dovoljnoj mjeri obrazloženo iz kojeg razloga je naplata mjesečnih naknada u slučaju preseljenja pretplatnika na lokaciju gdje operator nije u mogućnosti pružiti svoju uslugu, unatoč želji pretplatnika, kao i naplata naknade zbog raskida ugovora suprotna kako odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama tako i odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navodi da je u predmetnom postupku poduzelo sve radnje koje se odnose na utvrđivanje činjenica i okolnosti koje su bile važne za rješavanje upravne stvari te strankama omogućilo aktivno sudjelovanje u postupku kako bi se utvrdilo pravo stanje stvari radi donošenja pravilne i zakonite odluke poštujući pri tom načelo utvrđivanja materijalne istine. Predlaže da Sud tužbu odbije kao neosnovanu.
Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu Žarko Pokupić iz Osijeka, Prenjska 32, u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod razloga navedenih u reklamaciji te predlaže Sudu da tužbu odbije kao neosnovanu.
Tužba je neosnovana.
Iz podataka spisa proizlazi da je osporena odluka donesena u postupku pokrenutom na temelju zahtjeva za rješavanje spora između tužitelja i pretplatnika Žarka Pokupića sukladno odredbi članka 51. Zakona o elektroničkim komunikacijama (»Narodne novine« broj 73/08. i 90/11.). Naime, pretplatnik je tuženom tijelu podnio prigovor na nemogućnost raskida pretplatničkog ugovora sklopljenog sa tužiteljem bez plaćanja naknade zbog prijevremenog raskida istog i naplatu mjesečnih naknada za vrijeme za koje zbog preseljenja nije koristio uslugu.
Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužitelj s pretplatnikom Žarkom Pokupićem sklopio ugovorni odnos za pružanje telekomunikacijskih usluga uz minimalno trajanje ugovora od 24 mjeseca na lokaciji pretplatnika u Osijeku, Vijenac Augusta Cesarca 8a. Nadalje proizlazi da je pretplatnik 14. rujna 2009. podnio tužitelju zahtjev za preseljenje telefonskog priključka na novu adresu Prenjska 32, Osijek pri čemu je dostavio dokaze o promjeni prebivališta, a čemu tužitelj nije udovoljio budući da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni tehnički uvjeti za preseljenje te je nastavio od mjeseca listopada 2009. u računima potraživati mjesečnu naknadu unatoč tome što pretplatnik više nije bio na staroj adresi te nije koristio ugovorenu uslugu. Tužitelj navedeno opravdava uz obrazloženje da je pretplatnik slobodnim očitovanjem volje odabrao priključenje za 1 kn uz minimalno trajanje ugovora od 24 mjeseca te tako umjesto plaćanja pune cijene priključenja preuzeo obvezu plaćanja mjesečne naknade do isteka minimalnog trajanja ugovora u slučaju prijevremenog raskida ugovora.
Na temelju cjelokupne dokumentacije te navoda tužitelja i pretplatnika i provedene usmene rasprave, tuženo tijelo je ocijenilo kako je pretplatniku trebalo omogućiti raskid pretplatničkog ugovora bez naplate naknade zbog prijevremenog raskida istog i da je tužitelj neosnovano naplatio mjesečnu naknadu počevši od listopada 2009. pa nadalje.
Odredbom članka 14. Općih uvjeta poslovanja tužitelja koji su vrijedili u vrijeme nastanka spornog iznosa zaduženja, a koji čine dio pretplatničkog ugovora je određeno da će tužitelj na zahtjev pretplatnika izvršiti premještaj-preseljenje pretplatničke linije s jedne na drugu adresu, ako su za to ispunjeni potrebni tehnički uvjeti. Ukoliko u slučaju tehničke nemogućnosti preseljenja usluge pretplatnik zatraži raskid ugovora, a tužitelju ne dostavi valjani dokaz o namjeri promjene prebivališta/boravišta/sjedišta, tužitelj pridržava pravo naplatiti naknadu za prijevremeni raskid ugovora. Iz navedenog proizlazi da u slučaju kada pretplatnik može dokazati činjenicu preseljenja traženje preseljenja priključka je opravdano i tužitelj ne bi imao pravo naplatiti naknadu za prijevremeni raskid ugovora pretplatniku ukoliko nije u stanju izvršiti preseljenje pretplatničke linije.
Svrha odredbe, kojom se u slučaju prijevremenog raskida pretplatničkog ugovora od strane samog pretplatnika, naplaćuje odgovarajuća naknada zbog raskida, zaštita je operatora od samovoljnih raskida ugovora uzrokovanih krivnjom pretplatnika.
Spisu prileži kupoprodajni ugovor iz kojeg je vidljivo da je pretplatnik prodao nekretninu na adresi Vijenac Augusta Cesarca 8a, Osijek i izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika kojom Davor Pokupić, vlasnik kuće na adresi Prenjska ulica 32, Osijek potvrđuje da se pretplatnik Žarko Pokupić uselio u kuću na navedenoj adresi čime je pretplatnik dokazao činjenicu preseljenja. U konkretnom slučaju se stoga radi o opravdanom traženju preseljenja priključka te ukoliko ne postoji tehnička mogućnost za preseljenje, do raskida ugovora ne bi došlo krivnjom pretplatnika, već zbog nemogućnosti pružanja usluge od strane tužitelja. Stoga prema Općim uvjetima poslovanja tužitelj nema pravo naplatiti naknadu za prijevremeni raskid ugovora. Iz odredbi Općih uvjeta poslovanja proizlazi da tužitelj pridržava pravo potraživati naknadu utvrđenu Cjenikom i u slučaju otkaza/raskida od strane tužitelja koji je uzrokovan krivnjom pretplatnika (primjerice raskid zbog nemogućnosti i/ili odbijanja aktivacije ugovorene usluge, raskid zbog neplaćanja nespornih dospjelih obveza, zlouporaba i prijevara i sl.). U predmetnom slučaju ni u slučaju raskida ugovora na inicijativu tužitelja jer pretplatnik ima neplaćene dospjele obveze tužitelj nema pravo naplatiti naknadu zbog prijevremenog raskida ugovora sukladno citiranim odredbama Općih uvjeta poslovanja budući da pretplatnik ne može snositi krivnju što tužitelj ne može pružiti uslugu na novoj lokaciji niti mu se može naplatiti usluga koja zbog preseljenja korisnika nije korištena. Naime, od rujna 2009. na spornim računima zbog preseljenja pretplatnika nije bilo prometa pa nema pravne osnove za plaćanje mjesečnih naknada do kraja razdoblja na koji je pretplatnički ugovor sklopljen.
Slijedom navedenog, tuženo je tijelo postupalo u skladu s odredbama važećih propisa te na temelju ovlasti propisane navedenim Zakonom donijelo osporenu odluku. Tuženo tijelo je u osporenoj odluci navelo utvrđeno činjenično stanje, pravne propise i razloge koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje do osporene odluke upućuju te je postupalo u skladu s odredbama važećih propisa.
Odredbom članka 22. stavka 10. Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (»Narodne novine« broj 154/08. i 51/11.) propisano je da pretplatniku koji je podnio prigovor operator izdaje novi račun za obavljene usluge ako se provjerom utvrdi da je u razdoblju na koji se odnosi prigovor postojala tehnička ili koja druga neispravnost, prijevara ili zlouporaba, a za koju je utvrđeno da je uzrokovala povećano zaduženje. S obzirom na navedenu odredbu pravilno tuženo tijelo u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj neosnovano prigovara jer je tužitelju naložena činidba koja je predviđena odredbama Pravilnika donesenog temeljem članka 34. Zakona o elektroničkim komunikacijama budući da posljedicu prijevremenog raskida pretplatničkog ugovora u konkretnom slučaju upravo predstavlja izdavanje računa u kojem će biti obračunata naknada za preostale mjesečne naknade. Osim toga, time što u izreci osporene odluke nije naveden iznos za koji bi morao umanjiti ispostavljeni račun ista nije nejasna i neizvršiva kao što tvrdi tužitelj jer je jasno o kojem se iznosu radi odnosno da je to iznos mjesečnih naknada koje su određene cjenikom i pretplatničkim ugovorom. Isto tako tužitelju je omogućeno sudjelovanje u postupku, dana mu je mogućnost očitovanja te sudjelovanja na usmenoj raspravi pa Sud ne prihvaća tužbene navode kojima se odluka tuženog tijela osporava zbog povrede postupovnih odredbi.
Slijedom navedenog, Sud ne nalazi povrede zakona na štetu tužitelja već cijeni da je u pravilno provedenom postupku utvrđeno relevantno činjenično stanje na potpun i pravilan način te je izveden pravilan zaključak iz tako utvrđenih činjenica, a materijalni propis primijenjen bez povreda na štetu tužitelja.
Stoga je na temelju odredbe članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine« broj 53/91., 9/92. i 77/92), u svezi članka 90. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine« broj 20/10. i 143/12.), odlučeno kao u izreci ove presude.
Sukladno članku 14. stavku 7. Zakona o elektroničkim komunikacijama ova presuda objavit će se u »Narodnim novinama«.
Broj: Us-8247/2011-5
Zagrebu 23. svibnja 2013.
Predsjednica vijeća
Marija Kriletić, v. r.