USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2258

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jasna Omejec, predsjednica Suda, te suci Mato Arlović, Marko Babić, Snježana Bagić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Ivan Matija, Antun Palarić, Aldo Radolović, Duška Šarin i Miroslav Šeparović, odlučujući o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti drugog propisa s Ustavom Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01. i 76/10.) i zakonom, na sjednici održanoj 16. srpnja 2013. jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom te se ukida Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (»Narodne novine« broj 26/13. i 34/13.) koji je donijelo Nacionalno vijeće za znanost.

II. Na temelju članka 31. stavka 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02.), Ustavni sud određuje da će se do donošenja novog pravilnika, usklađenog s ustavnim zahtjevima obrazloženima u ovoj odluci, izbori u znanstvena zvanja obavljati na temelju Pravilnika o izboru u znanstvena zvanja (»Narodne novine« broj 84/05., 100/06., 138/06., 42/07. – odluka Ustavnog suda, 120/07., 71/10., 116/10. i 38/11.).

III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (u daljnjem tekstu: PUIZZ) donijelo je Nacionalno vijeće za znanost na svojoj 78. sjednici održanoj 19. veljače 2013. PUIZZ je objavljen u »Narodnim novinama« broj 26 od 1. ožujka 2013., a stupio je na snagu 9. ožujka 2013.

Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (u daljnjem tekstu: PID PUIZZ) donijelo je Nacionalno vijeće za znanost na svojoj 79. sjednici, održanoj 5. ožujka 2013. PID PUIZZ objavljen je u »Narodnim novinama« broj 34 od 22. ožujka 2013., a stupio je na snagu 30. ožujka 2013.

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

2. Prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom PUIZZ-a u cjelini, kao i pojedinih njegovih odredaba, podnijeli su:

– odvjetnik Hrvoje-Nikola Cvetković iz Zagreba (predmet broj: U-II-1304/2013),

– dr. sc. Tomislav Veliki iz Samobora (predmet broj: U-II-1880/2013),

– dr. sc. Dean Čizmar iz Zagreba (predmet broj: U-II-2090/2013),

– Pravni fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku koji zastupa dekan prof. dr. sc. Igor Bojanić, Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu koji zastupa dekan prof. dr. sc. Jozo Čizmić, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci koji zastupa dekan prof. dr. sc. Eduard Kunštek i Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu koji zastupa dekan prof. dr. sc. Zoran Parać (predmet broj: U-II-3118/2013). Ti će se predlagatelji u ovoj odluci skraćeno nazivati: pravni fakulteti,

– Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu koji zastupa dekan prof. dr. sc. Nenad Zakošek, a njega zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs iz Zagreba (predmet broj: U-II-3552/2013),

– dr. sc. Tamara Nikšić iz Zagreba (predmet broj: U-II-3713/2013).

3. Pozivom na članak 42. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 42/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), o prijedlozima predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom PUIZZ-a zatražena su očitovanja Vlade Republike Hrvatske i Agencije za znanost i visoko obrazovanje, koje nisu dostavile tražena očitovanja u roku koji je odredio Ustavni sud.

3.1. Tijekom postupka zatraženo je i dobiveno očitovanje Nacionalnog vijeća za znanost klasa: 640-03/13-02/0001, urbroj: 355-02-02-13-0035 od 20. lipnja 2013. (u daljnjem tekstu: očitovanje Nacionalnog vijeća za znanost od 20. lipnja 2013.). Također je zatraženo i dobiveno očitovanje Vlade Republike Hrvatske klasa: 022-03/13-15/15, urbroj: 50301-04/12-13-14 od 11. srpnja 2013. (u daljnjem tekstu: očitovanje Vlade Republike Hrvatske od 11. srpnja 2013.). Očitovanja su zatražena o svim prijedlozima predlagatelja, osim o prijedlogu Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu koje je Ustavni sud zaprimio 21. lipnja 2013. i o prijedlogu dr. sc. Tamare Nikšić koji je Ustavni sud zaprimio 3. srpnja 2013.

Ustavni sud posebno naglašava da u vrijeme sastavljanja očitovanja od 20. lipnja 2013. Nacionalno vijeće za znanost nije ispunjavalo pretpostavke za rad zbog isteka mandata dijela njegovih članova. Posebno napominje i to, da je primljeno očitovanje potpisala prof. dr. sc. Maja Vehovec, bivša predsjednica Nacionalnog vijeća za znanost kojoj je mandat istekao 13. ožujka 2013. Neovisno o tome, Ustavni sud smatra da za potrebe ovog ustavnosudskog postupka nema prepreka to očitovanje smatrati relevantnim izvorom zatraženih podataka.

1) Nadležnost Ustavnog suda za odlučivanje o ustavnosti i zakonitosti PUIZZ-a

4. Na temelju članka 125. alineje 2. Ustava, Ustavni sud nadležan je za odlučivanje o »suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom«.

Poslije stupanja na snagu Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine« broj 20/10. i 143/12.; u daljnjem tekstu: ZUS), Visoki upravni sud Republike Hrvatske postao je nadležan za ocjenu zakonitosti općih akata.

Ustavni sud je 5. ožujka 2012. donio rješenje broj: U-II-5157/2005 i dr. (»Narodne novine« broj 41/12.), u kojemu je odredio mjerila za razgraničenje »drugih propisa« koji su u nadležnosti Ustavnog suda od »općih akata« koji su u nadležnost Visokog upravnog suda.

U odluci broj: U-II-1118/2013 i dr. od 22. svibnja 2013. (»Narodne novine« broj 63/13.) Ustavni sud izrazio je stajalište da se pod »drugim propisom« u smislu članka 125. alineje 2. Ustava razumijeva eksterni općenormativni i pravno obvezujući akt kojeg je donijelo tijelo državne vlasti radi uređenja pojedinih pitanja, izvršenja i provedbe zakona ili radi provedbe drugog propisa više pravne snage, a koji uređuje odnose na općenit način i koji djeluje prema svima koji se nađu u pravnoj situaciji da se na njih dotični akt ima primijeniti. Sukladno tome, temeljna materijalna obilježja »drugog propisa« u smislu članka 125. alineje 2. Ustava jesu njegova apstraktnost i generalnost. Naziv akta u kojemu je propis sadržan ne utječe na njegovu pravnu prirodu.

Nesporno je da je PUIZZ propis u materijalnom smislu. Međutim, i mnogi opći akti jesu propisi u materijalnom smislu, ali se s obzirom na donositelja ne ubrajaju u »druge propise« u smislu članka 125. alineje 2. Ustava. U praksi se ipak može dogoditi da se iz određenih drugih ustavnopravnih razloga i takvi opći akti iznimno moraju ubrojiti u »druge propise« u smislu članka 125. alineje 2. Ustava. U rješenju broj: U-II-5157/2005 i dr. od 5. ožujka 2012. navedena je jedna takva iznimka:

»Iznimka od pravila da se 'drugim propisima' u smislu članka 125. alineje 2. Ustava ne smatraju eksterni i interni opći akti koje donose tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave jesu statuti jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Zbog njihove važnosti za ostvarenje Ustavom zajamčenog prava građana na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu (članak 4. stavak 1. i glava VI. Ustava), kontrola zakonitosti statuta jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mora biti izuzeta iz nadležnosti Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u smislu članka 3. stavka 2. ZUS-a i neposredno provedena u okviru kontrole ustavnosti i zakonitosti iz članka 125. alineje 2. Ustava.«

Slično tome, osporeni PUIZZ donijelo je Nacionalno vijeće za znanost koje se ne može smatrati tijelom državne vlasti. Stoga je potrebno prethodno odgovoriti na pitanje može li se PUIZZ zbog objektivnih ustavnopravnih razloga smatrati »drugim propisom« u smislu članka 125. alineje 2. Ustava jer o tome ovisi nadležnost Ustavnog suda za odlučivanje u ovom predmetu.

4.1. Radi uvida u mišljenja mjerodavnih tijela i institucija, Ustavni sud je od Hrvatskog sabora, Vlade Republike Hrvatske, Sveučilišta u Zagrebu i Agencije za znanost i visoko obrazovanje zatražio i primio očitovanja o pravnom položaju Nacionalnog vijeća za znanost i o pravnoj prirodi akata koje donosi to vijeće.

4.2. Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (»Narodne novine« broj 123/03., 198/03., 105/04., 174/04., 2/07. – odluka Ustavnog suda, 46/07., 45/09. i 63/11., u daljnjem tekstu: ZZDVO) definira Nacionalno vijeće za znanost kao najviše stručno tijelo u Republici Hrvatskoj koje brine o razvoju i kvaliteti cjelokupne znanstvene djelatnosti Republike Hrvatske.

Članak 9. stavak 2. ZZDVO-a propisuje da mandat predsjednika i članova vijeća traje četiri godine. Članak 11. ZZDVO-a propisuje postupak izbora predsjednika i članova vijeća: članove imenuje Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske. Kandidate Vlada Republike Hrvatske utvrđuje na temelju prijedloga koje podnose znanstveni instituti, Rektorski zbor, sveučilišni senati, vijeće veleučilišta i visokih škola, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Hrvatska gospodarska komora, udruge poslodavaca, sindikati u znanosti te znanstvenici i članovi akademske zajednice na temelju javno objavljenog poziva za predlaganje kandidata. Sukladno tome, Odlukom Hrvatskog sabora od 13. ožujka 2009. (»Narodne novine« broj 35/09.) imenovani su predsjednik i šest članova Nacionalnog vijeća za znanost. Mandat predsjednika i većine članova istekao je 13. ožujka 2013. Do dana donošenja ove odluke nadležno ministarstvo nije objavilo javni poziv za predlaganje kandidata za novi sastav tog vijeća.

Nacionalno vijeće za znanost donosi program rada za mandatno razdoblje i godišnji program rada koje potvrđuje ministar nadležan za poslove znanosti i visokog obrazovanja. Za svoj rad odgovorno je Hrvatskom saboru, kojemu najmanje jednom godišnje podnosi izvještaj (članak 13. stavak 6. ZZDVO-a).

Nacionalno vijeće za znanost raspravlja pitanja od važnosti za znanstvenu djelatnost, te predlaže i potiče donošenje mjera za njezino unaprjeđenje, daje prethodno mišljenje na pravilnik o vrednovanju znanstvenih organizacija koji donosi ministar nadležan za poslove znanosti i visokog obrazovanja, nadzire kvalitetu znanstvenih organizacija te ih vrednuje sukladno ZZDVO-u i utvrđenim kriterijima, prati razvitak i utvrđuje znanstvena i umjetnička područja, polja i grane, imenuje područna znanstvena i umjetnička vijeća te matične odbore za pojedina polja, pobliže utvrđuje uvjete za stjecanje znanstvenih zvanja, utvrđuje uvjete koje trebaju ispuniti znanstvene organizacije da bi dobile ovlaštenje za provođenje postupka izbora u znanstvena zvanja, predlaže proglašavanje znanstvenih centara izvrsnosti i provodi njihovo vrednovanje, daje mišljenje o osnivanju znanstveno-tehnologijskih parkova, a obavlja i druge poslove sukladno ZZDVO-u i drugim propisima (članak 6. ZZDVO-a).

Nacionalno vijeće za znanost, zajednički s Nacionalnim vijećem za visoko obrazovanje, predlaže Vladi Republike Hrvatske kriterije i odnose raspodjele proračunskih sredstava za znanstvenu djelatnost i visoko obrazovanje, raspravlja pitanja vezana uz policentrični sustav znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja, te predlaže i potiče mjere za njegov razvoj, predlaže i potiče sudjelovanje drugih subjekata, posebno drugih tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, te gospodarskih subjekata u sustavu znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja, predlaže mjere i poduzima aktivnosti za afirmaciju i napredovanje znanstvenog i nastavnog podmlatka, imenuje članove Savjeta za financiranje znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja, te predlaže članove Odbora za etiku (članak 8. ZZDVO-a).

Nacionalno vijeće za znanost imenuje područna znanstvena i umjetnička vijeća (u daljnjem tekstu: područna vijeća) i matične odbore iz redova istaknutih znanstvenika, umjetnika i profesora odgovarajuće struke. Područna vijeća osnivaju se radi razmatranja pitanja iz nadležnosti Nacionalnog vijeća za znanost za pojedina znanstvena i umjetnička područja. Matični odbori sudjeluju u izboru u znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja. Sastav područnih vijeća i matičnih odbora te način njihova rada uređuje se detaljnije pravilnikom koji donosi Nacionalno vijeće za znanost (članak 19. ZZDVO-a).

4.2.1. Na temelju tih zakonskih odredaba, Odbor za zakonodavstvo Hrvatskog sabora u svom mišljenju dostavljenom Ustavnom sudu klasa: 021-12/13-01/12, urbroj: 6521-2-13 od 14. svibnja 2013. (u daljnjem tekstu: mišljenje Odbora za zakonodavstvo od 14. svibnja 2013.) utvrdio je »da se radi o tijelu posebne vrste koje je odgovorno Hrvatskom saboru i ne spada među upravna tijela i organizacije pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta«.

U »Priopćenju za javnost u povodu završetka mandata Nacionalnog vijeća za znanost i predstavljanja Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja« koje je Nacionalno vijeće za znanost objavilo u Zagrebu 14. ožujka 2013. (u daljnjem tekstu: priopćenje NVZ-a od 14. ožujka 2013.) samo to vijeće definiralo je sebe kao »neovisno saborsko tijelo«.

Agencija za znanost i visoko obrazovanje u svom mišljenju klasa: 640-03/13-02/0001, urbroj: 355-02-02-13-26 od 9. svibnja 2013. (u daljnjem tekstu: mišljenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje od 9. svibnja 2013.) navodi »da se radi o najvišem strateškom i stručnom tijelu u RH u sustavu znanosti te s obzirom na činjenicu da članove Nacionalnog vijeća za znanost imenuje i razrješuje Hrvatski sabor, ono je stručno tijelo Hrvatskog sabora od posebnog značenja«.

Sveučilište u Zagrebu, koje zastupa rektor prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš, u svom mišljenju dostavljenom Ustavnom sudu klasa: 947-03/13-01/7, urbroj: 380-010/067-13-2 od 13. svibnja 2013. (u daljnjem tekstu: mišljenje Sveučilišta u Zagrebu od 13. svibnja 2013.) ocijenilo je da je Nacionalno vijeće za znanost »tijelo javne vlasti«.

4.3. Kad je riječ o predmetu uređenja, PUIZZ-om se propisuju minimalni uvjeti za izbor u znanstvena zvanja. Ta su zvanja određena člankom 32. ZZDVO-a, koji glasi:

»Članak 32.

1. Znanstvena zvanja su: znanstveni suradnik, viši znanstveni suradnik i znanstveni savjetnik. Znanstvena zvanja se stječu u postupku i pod uvjetima predviđenim ovim Zakonom i na njemu utemeljenim propisima.

2. Za znanstvenog suradnika može biti izabran istraživač koji ima doktorat znanosti i znanstvene radove koji ga afirmiraju kao priznatog znanstvenika.

3. Za višega znanstvenog suradnika može biti izabran istraživač koji ima doktorat znanosti i znanstvene radove koji predstavljaju značajan doprinos znanosti.

4. Za znanstvenog savjetnika može biti izabran istraživač koji ima doktorat znanosti i znanstvene radove kojima je značajno unaprijedio znanost, pri čemu će se posebno cijeniti međunarodna afirmacija znanstvenika i međunarodna priznatost njegova znanstvenog rada odnosno njegov značaj u okviru nacionalnih sadržaja.

5. Nacionalno vijeće za znanost pravilnikom koji se objavljuje u 'Narodnim novinama' detaljnije propisuje uvjete za izbor u znanstvena zvanja (vrsta i broj znanstvenih radova, vrednovanje radova i si.) sukladno stavcima 2.-4. ovoga članka, na temelju kojih matični odbori i povjerenstva za ocjenu rada znanstvenika ocjenjuju sveukupnu znanstvenu djelatnost pristupnika, vodeći računa o posebnostima pojedinih znanstvenih i umjetničkih područja te pojedinih znanstvenih polja i interdisciplinarnih područja.

6. Prilikom propisivanja uvjeta iz stavka 5. ovoga članka predvidjet će se primjereno vremensko razdoblje primjene do tada važećih uvjeta kojim će se na pravičan način omogućiti reizbor ili napredovanje onih znanstvenika koji su svoj znanstveni rad obavljali prema tim uvjetima.«

Uvjeti za izbor u znanstvena zvanja propisuju se u PUIZZ-u po znanstvenim područjima. Tako su propisani posebni uvjeti za prirodne znanosti, biomedicinu i zdravstvo (članci 6. do 19.), tehničke znanosti (članci 20. do 24.), biotehničke znanosti (članci 25. do 33.), društvene znanosti (članak 34.), humanističke znanosti (članak 35.) i interdisciplinarno područje (znanost, umjetnost – članak 36.).

Za svako znanstveno područje navode se kvantitativni i kvalitativni kriteriji, a za pojedina znanstvena područja propisani su i dodatni uvjeti (članci 15. do 19. za biomedicinu i zdravstvo te članci 29. do 33. za biotehničke znanosti). U općim odredbama PUIZZ-a (članci 1. do 4.) navode se pitanja koja se njime uređuju, kao i ovlast za donošenje posebnih pravilnika u pojedinim znanstvenim ustanovama. U prijelaznim i završnim odredbama (članci 37. do 39.) uređuje se prijelazni režim za postupke započete prije stupanja na snagu PUIZZ-a.

4.3.1. Sukladno tome, u mišljenju Odbora za zakonodavstvo od 14. svibnja 2013. navedeno je da je PUIZZ »podzakonski propis, a ne opći akt Nacionalnog vijeća za znanost ...«.

U mišljenju Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora, koje je taj odbor dostavio Ustavnom sudu aktom klasa: 021-12/13-01/12, urbroj: 6521-15-13-02 od 6. svibnja 2013., navedeno je da je PUIZZ »podzakonski općenormativni akt«.

U mišljenju Agencija za znanost i visoko obrazovanje od 9. svibnja 2013. navedeno je »da se radi o općem aktu koji udovoljava mjerilima apstraktnosti (njime se određuje neodređen i neizvjestan broj slučajeva) i generalnosti (djeluje erga omnes), pa se shodno tomu može smatrati propisom u materijalnom smislu«.

U mišljenju Sveučilišta u Zagrebu od 13. svibnja 2013. navedeno je da se PUIZZ-om propisuju uvjeti za izbor znanstvenika u znanstvena zvanja, a »ti uvjeti su temelj za ocjenu rada znanstvenika, koje obavljaju stručna povjerenstva i matični odbori, u skladu sa zakonom. Pravilnik predstavlja propis obvezujućeg karaktera za sve znanstvenike koji svoju djelatnost obavljaju na teritoriju RH. Nadalje, PUIZZ (...) je po svojoj pravnoj naravi doista podzakonski općenormativni akt, odnosno drugi propis u smislu članka 129.« (pravilno: 125. – op. Ustavnog suda) »alineja 2. Ustava Republike Hrvatske«.

4.4. Nakon razmatranja svih mjerodavnih pravnih normi i činjenica relevantnih za utvrđenje pravne prirode PUIZZ-a, Ustavni sud utvrdio je da je PUIZZ drugi propis u smislu članka 125. alineje 2. Ustava. Polazišna točka bio je članak 68. Ustava, koji u mjerodavnim dijelovima glasi:

»Članak 68.

Jamči se sloboda znanstvenoga ... stvaralaštva.

Država potiče i pomaže razvitak znanosti ...

Država štiti znanstvena ... dobra kao duhovne narodne vrednote.

Jamči se zaštita moralnih i materijalnih prava koja proistječu iz znanstvenoga ... stvaralaštva.

(...)«

U svjetlu članka 68. Ustava, za određenje PUIZZ-a kao drugog propisa u smislu članka 125. alineje 2. Ustava relevantno je nekoliko čimbenika:

– predmet uređenja PUIZZ-a izravno utječe na položaj znanosti u Republici Hrvatskoj u smislu članka 68. Ustava, na što osobito jasno upućuje članak 32. stavak 5. PUIZZ-a (v. točku 4.3. obrazloženja ove odluke);

– način osnivanja Nacionalnog vijeća za znanost, način izbora njegovih članova, njegova nadležnost i obveza podnošenja izvješća o radu Hrvatskom saboru upućuju na to da je donositelj PUIZZ-a najviše tijelo Republike Hrvatske u sustavu znanosti stručnog usmjerenja. To je tijelo osnovano zakonom. Osim provedbenih, nadzornih i savjetodavnih, ima i regulatorne ovlasti. Njegovo djelovanje ima strateško značenje za državu i presudan utjecaj na domaću znanost i položaj znanstvenika;

– PUIZZ se primjenjuje na sve znanstvenike koji svoju djelatnost obavljaju na teritoriju Republike Hrvatske.

4.5. S obzirom na navedene čimbenike, Nacionalno vijeće za znanost ima prerogative vlasti u području koje je ustavnog značenja (znanost). Sukladno tome, a s obzirom na predmet koji uređuje, PUIZZ nije eksterni opći akt koji je donijela pravna osoba s javnim ovlastima ili pravna osoba koja obavlja javnu službu u smislu članka 3. stavka 2. ZUS-a, koji bi bio u nadležnosti Visokog upravnog suda. Za odlučivanje o suglasnosti PUIZZ-a s Ustavom i zakonom nadležan je Ustavni sud.

5. Zbog brojnosti i opsežnosti prigovora predlagatelja koji se odnose na različita ustavnopravna pitanja, Ustavni sud razvrstao ih je u tri skupine.

Prvu skupinu čine prigovori koji se tiču propusta u postupku donošenja PUIZZ-a.

Drugu skupinu čine prigovori koji se tiču materijalnih kriterija (uvjeta) za napredovanje u znanstvena zvanja propisana PUIZZ-om, a vezani su uz ustavno jamstvo slobode znanstvenog stvaralaštva te odnos države prema znanosti (članak 68. Ustava).

Treću skupinu čine prigovori koji se tiču prijelaznih i završnih odredaba PUIZZ-a, a vezani su uz načelo pravne sigurnosti u području znanstvenog djelovanja (članak 3. u vezi s člankom 68. Ustava).

II. POSTUPAK DONOŠENJA PUIZZ-a

1) Prigovori predlagatelja te očitovanja nadležnih tijela i zainteresiranih institucija

6. Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu u svom prijedlogu osporava ustavnost i zakonitost postupka donošenja PUIZZ-a. Smatra da je PUIZZ donesen u postupku nesuglasnom s člankom 1. Ustava koji Republiku Hrvatsku definira kao demokratsku državu, s člankom 3. Ustava u dijelu koji određuje da su vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava i s člankom 68. Ustava koji uređuje položaj znanosti u ustavnom poretku Republike Hrvatske. Postupak donošenja PUIZZ-a smatra nesuglasnim i s člankom 32. stavkom 5. ZZDVU-a te s odredbama Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (»Narodne novine« broj 140/09.). U vezi s tim posebno ističe:

»Sukladno odredbama Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (u daljnjem tekstu: Kodeks) bitno je svim tijelima uključenima u proces donošenja zakona i propisa pružiti smjernice kako bi se olakšala interakcija s građanima i predstavnicima zainteresirane javnosti u demokratskom procesu ... Dakle, između ostalog, Kodeks promiče načelo pluralizma kao jedno od najvećih vrednota hrvatskog pravnog poretka.

Esencijalna načela na kojima se temelji demokratsko društvo u smislu članaka 1. i 3. Ustava – načelo pluralizma, tolerancije i slobodoumlja – imaju i svoj proceduralni aspekt. Drugim riječima, demokratičnost procedure u okviru koje se odvija društveni dijalog o pitanjima od općeg interesa jest ono što sam akt, kao ishod te procedure, može odrediti kao ustavnopravno prihvatljiv ili neprihvatljiv.

Međutim, predmetni Pravilnik je donesen bez primjerene javne rasprave u znanstvenoj zajednici, što je nužan preduvjet za donošenje propisa ovakve vrste. Stoga, pri donošenju Pravilnika nije poštivana osnovna razina sudjelovanja zainteresirane javnosti – informiranje, a posljedično tome niti savjetovanje, uključivanje ili partnerstvo kao niti jedan od oblika sudjelovanja javnosti, sukladno odredbama Kodeksa. Ovo se posebno očituje i u činjenici što je u postupku donošenja Pravilnika bilo isključeno Područno vijeće za humanističke znanosti.

Slijedom navedenog, postupak donošenja Pravilnika u suprotnosti je s odredbama Ustava Republike Hrvatske ...

Samim time, postupak donošenja Pravilnika u suprotnosti je i s odredbom čl. 32. st. 5. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju te s odredbama Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata.«

7. U očitovanju Nacionalnog vijeća za znanost od 20. lipnja 2013. (v. točku 3.1. obrazloženja ove odluke) navedeno je:

»Nacionalno vijeće za znanost (u daljnjem tekstu: NVZ), kojemu je istekao mandat 13. ožujak 2013. godine, sastojalo se od članova predstavnika svih znanstvenih područja. NVZ je od Saborskog odbora za obrazovanje, znanost i kulturu na sjednici od 27. rujna 2012. godine dobilo zadatak da hitno ispuni zakonske zadaće propisane člankom 6. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09 i 63/11). NVZ je sve dokumente (...) donijelo u propisanoj zakonskoj proceduri uz administrativno-tehničku podršku Agencije za znanost i visoko obrazovanje (u daljnjem tekstu: AZVO). Svaki poziv s dnevnim redom sjednica NVZ-a upućivao se i Saborskom odboru za obrazovanje, znanost i kulturu koji je time bio informiran o vremenu zasjedanja i dnevnom redu sjednica. Sjednicama se odazvao jedino prof. dr. Valter Boljunčić kao predsjednik Saborskog odbora za obrazovanje, znanost i kulturu. Svi dokumenti, pa tako i Pravilnik o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (NN 26/13, 34/13; u daljnjem tekstu: Pravilnik), prošli su diskusiju na znanstvenim područnim vijećima koja su savjetodavna tijela NVZ-a. Predsjednici znanstvenih područnih vijeća, a koji nisu članovi Nacionalnog vijeća za znanost, pozivani su da prisustvuju sjednicama NVZ-a. Broj rasprava po pojedinoj temi i dokumentu brojčano je zapisana u svakom pozivu sjednicama NVZ-a, a čitava dokumentacija se čuva u AZVO. Cijeli postupak usvajanja Pravilnika bio je proveden transparentno s onim područnim znanstvenim vijećima koji su kao savjetodavna tijela htjela surađivati s NVZ-om. Područno vijeće za humanističke znanosti odbilo je poziv NVZ-a da unaprijedi kriterije za izbor u znanstvena zvanja. Zbog toga je NVZ konzultirao nekolicinu uglednih znanstvenika iz različitih polja humanističkih znanosti sveučilišta i javnih znanstvenih instituta, uglavnom osoba s većim međunarodnim iskustvom. Izrađeno je nekoliko različitih nacrta, s većim brojem reiteracija i usuglašavanja, a konačna verzija je rezultat rada NVZ-a. Područno vijeće za društvene znanosti nije bilo usuglašeno oko toga na koji način unaprijediti kriterije za izbor u znanstvena zvanja te je nakon niza opstrukcija NVZ također preuzeo konzultacije s nizom međunarodno priznatih znanstvenika u raznim poljima društvenih znanosti, a konačna verzija je rezultat rada NVZ-a. Cijeli postupak usvajanja novog Pravilnika bio je proveden sukladno uputama Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata (NN 140/09) u slijedećoj mjeri:

– Kroz savjetovanje u smislu da je NVZ tražilo i primalo povratne informacije od predstavnika akademske zajednice koji su birani ne po funkciji nego po znanstvenom statusu radi analize inkluzivnosti znanstvenih polja i znanstvenika prema znanstvenim zvanjima. Inkluzivnost se nije mogla testirati na hijerarhijskim funkcijama u znanstvenom sustavu. Predložena rješenja iz Pravilnika predstavljena su u tri javna instituta društveno-humanističkog područja prije njegovog usvajanja. Kroz uključivanje područnih znanstvenih vijeća koja su aktivno učestvovala u utvrđivanju i predlaganju uvjeta za izbor u znanstvena zvanja u pojedinim područjima (o tomu su PZV raspravljala na svojim sjednicama i o zaključcima odnosno prijedlozima izvještavala NVZ pisanim putem). Područna vijeća su istovremeno o tome informirala svoje znanstvene zajednice. Područno vijeće za humanističke znanosti odbilo je suradnju s NVZ-om o ovoj temi, smatrajući da su postojeći uvjeti Pravilnika sasvim dobri i da ih ne treba mijenjati. Područno vijeće za društvene znanosti nije uspjelo doći do konsenzusa, a svojim postupanjem prema široj znanstvenoj zajednici, puštajući radnu verziju dokumenta u javnost, povrijedilo je osnove profesionalnog etičkog postupanja.

– Kroz uključivanje analitičara specijalista za bibliografske i citatne baze, prof. dr. Maje Jokić, te kroz uvažavanja znanstvenih rezultata u knjizi Maje Jokić, Krešimira Zaudera i Srebrenke Letine Karakteristike hrvatske nacionalne i međunarodne znanstvene produkcije u društveno-humanističkim znanostima i umjetničkom području za razdoblje 1991-2005, Instituta za društvena istraživanja objavljene 2012. godine u Zagrebu.

Nadalje, u točki VIII. Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću određeno je da se u žurnim okolnostima razdoblje i načini savjetovanja mogu odgovarajuće prilagoditi, a ta se odredba može primijeniti i na rad NVZ-a u donošenju predmetnog Pravilnika iz sljedećih razloga: (1) polovici članova Nacionalnog vijeća je mandat isticao 13. ožujka 2013.; (2) predsjednica NVZ-a imenovana je 06. srpnja 2012. g. do isteka mandata prijašnjeg predsjednika NVZ-a, također do 13. ožujka 2013. i dobila je zadatak od Saborskog odbora za znanost da u periodu od pet radnih mjeseci riješi sve predmete koji nisu riješeni u protekle četiri godine; (3) u godini ulaska Hrvatske u EU i očekivanjem veće mobilnosti radne snage (u ovom slučaju znanstvenika) kriteriji izbora u znanstvena zvanja su u svim znanstvenim područjima zahtijevala unaprijeđenije znanstvenih kriterija za zbor u znanstvena zvanja, ponajprije stimulirajući međunarodnu vidljivost domaće znanstvene produkcije.«

7.1. U »Priopćenju za javnost u povodu završetka mandata Nacionalnog vijeća za znanost i predstavljanja Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja« koje je Nacionalno vijeće za znanost izdalo u Zagrebu 14. ožujka 2013. (u daljnjem tekstu: priopćenje NVZ-a od 14. ožujka 2013.) navedeno je da se na PUIZZ-u »radilo protekle četiri godine, a posebno intenzivno u proteklih pet mjeseci«. Također je potvrđeno da u njegovoj pripremi nisu sudjelovala sva područna vijeća.

7.1.1. U »Odgovoru Vijeća Filozofskog fakulteta na neistine i manipulacije u priopćenjima predsjednice Nacionalnog vijeća za znanost« klasa: 053-01/13-01/237, urbroj: 3804-850-13-1 od 4. travnja 2013., koji je potpisao dekan prof. dr. sc. Damir Boras (u daljnjem tekstu: odgovor Filozofskog fakulteta od 4. travnja 2013.), u cijelosti se proglašavaju neistinitim utvrđenja iz priopćenja NVZ-a od 14. ožujka 2013. o tome da se na PUIZZ-u »radilo protekle četiri godine«:

»Takvom formulacijom čitatelj se navodi na pogrešan zaključak da je novi pravilnik nastao na podlozi pravilnika na kojem se doista radilo u protekle četiri godine ... Međutim, novi se pravilnik, kada je riječ o području društvenih i humanističkih znanosti, ni u čemu ne oslanja na prijedlog pravilnika koji je izrađen proteklih godina, kao ni na prethodno važeći pravilnik. Novi pravilnik u područja društvenih i humanističkih znanosti uvodi potpuno nove i k tome neprimjerene, neprimjenjive i pogrešne kriterije. Upravo stoga Nacionalno vijeće za znanost nije smjelo iz donošenja takvog pravilnika isključiti područna znanstvena vijeća kao zakonom zadana stručna tijela i nije smjelo takav pravilnik donijeti bez obavljenog konzultiranja sa zainteresiranom javnošću, kako to propisuje Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, propisa i drugih akata (»Narodne novine«, br. 140/09.).«

U odgovoru Filozofskog fakulteta od 4. travnja 2013. također se ističe da se rad na PUIZZ-u odvijao »uz izostanak suradnje triju od sedam područnih znanstvenih vijeća: uz potpuno isključivanje Područnog znanstvenog vijeća za humanističke znanosti kao i Područnog umjetničkog vijeća, te uz iskrivljavanje i ignoriranje stavova Područnog znanstvenog vijeća za društvene znanosti ...«

7.1.2. U mišljenju Sveučilišta u Zagrebu od 13. svibnja 2013. navedeno je sljedeće:

»Neposredno pred istek mandata, prethodni sastav NVZ donio je novi PUIZZ, a odmah potom i njegove prve izmjene i dopune (NN 26/13, NN 34/13). Iako je NVZ navedeno u popisu tijela javne vlasti (npr. NN 19/10), sam postupak donošenja PUIZZ bio je potpuno lišen bilo kakvog prethodnog savjetovanja sa zainteresiranom javnosti, suprotno Zakonu o pravu na pristup informacijama (NN 172/03,144/10, 37/11, 77/11, 25/13) i Kodeksu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, propisa i drugih akata (NN 140/09) koji čak izričito navodi akademsku zajednicu kao jedan od oblika zainteresirane javnosti. Osim toga, prekršen je i Pravilnik o ustroju i načinu rada područnih vijeća i matičnih odbora (NN 76/05) koji čl. 2. st. 2. propisuje da područno vijeće pobliže utvrđuje prijedloge uvjeta za stjecanje znanstvenih zvanja za određeno područje i upućuje ih Nacionalnom vijeću. Suprotno tome, u dijelu koji se odnosi na humanističke znanosti odgovarajuće područno vijeće uopće nije bilo uključeno u izradu pravilnika, a predsjednici područnog vijeća je čak bilo onemogućeno sudjelovanje u radu NVZ od strane predsjednice NVZ uz obrazloženje da kao pozvana osoba koja nije član vijeća nije dužna čuvati tajnu sukladno Poslovniku o radu NVZ3. Predsjednica NVZ je pritom propustila uočiti kako su zakoni Republike Hrvatske po snazi iznad Poslovnika NVZ, a posebno Zakon o pravu na pristup informacijama koji obvezuje tijela javne vlasti na javno objavljivanje nacrta zakona, propisa te drugih općih akata koje donose, kao i omogućavanje ovlaštenicima da se u primjerenom roku očituju o nacrtima.(...)

Stoga je PUIZZ ocijenjen kao potpuno neprihvatljiv od cijelog niza institucija i pojedinih znanstvenika. Posebno bih istaknuo negativno očitovanje Rektorskog zbora sadržano u zaključku donesenom na 3. sjednici u 2012/13 akademskoj godini. Iako je u javnosti nametnut stav da se akademska zajednica protivi novom PUIZZ radi strožih kriterija, protivljenje je u stvarnosti izazvano nedorečenim, nesuvislim i neprimjerenim odredbama. Budući da je neimenovanjem novog sastava NVZ-a onemogućeno korigiranje PUIZZ-a, u nekim područjima znanosti de facto je došlo do potpune blokade postupaka izbora u znanstvena zvanja što u konačnici može rezultirati i gubitkom zaposlenja za pogođene znanstvenike, bez ikakve krivnje s njihove strane.«

Uz mišljenje Sveučilišta u Zagrebu od 13. svibnja 2013., Ustavnom sudu dostavljen je i Zaključak Rektorskog zbora klasa: 602-04/13-13/19-3, urbroj: 2117/1-20-01-13/19-3 koji je donesen u Dubrovniku 19. ožujka 2013. (u daljnjem tekstu: zaključak Rektorskog zbora od 19. ožujka 2013.). U njemu je navedeno:

»Način donošenja novog Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja bio je netransparentan te se pri njegovu donošenju nije poštivala osnovna razina sudjelovanja zainteresirane javnosti – informiranje, a posljedično tome niti savjetovanje, uključivanje ili partnerstvo kao niti bilo koji oblik sudjelovanja sukladno Kodeksu savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, propisa i drugih akata (NN broj 140/2009).«

2) Ocjena Ustavnog suda

8. Zadaća je Ustavnog suda da ocijeni je li postupak donošenja PUIZZ-a bio u skladu sa zakonom i drugim mjerodavnim propisima te s ustavnim zahtjevima koji za pitanja znanosti proizlaze iz određenja Republike Hrvatske kao demokratske države utemeljene na vladavini prava (članci 1. i 3. u vezi s člankom 68. Ustava).

9. Za postupak donošenja PUIZZ-a mjerodavan je članak 19. ZZDVO-a, koji glasi:

»Članak 19.

(1) Nacionalno vijeće za znanost imenuje područna znanstvena i umjetnička vijeća (u daljnjem tekstu: područna vijeća) i matične odbore iz redova istaknutih znanstvenika, umjetnika i profesora odgovarajuće struke na vrijeme od četiri godine. Prijedloge za članove područnih vijeća i matičnih odbora daju Rektorski zbor, sveučilišta, znanstveni instituti te članovi akademske zajednice i znanstvenici na temelju javnog poziva za predlaganje kandidata za područna vijeća i matične odbore.

(2) Područna vijeća osnivaju se radi razmatranja pitanja iz nadležnosti Nacionalnog vijeća za znanost za pojedina znanstvena i umjetnička područja navedena u članku 6. stavak 2. ovoga Zakona. Područna vijeća sudjeluju u izboru u znanstvena zvanja u posebnim slučajevima navedenim u članku 33. stavku 4. ovoga Zakona.

(...)

(4) Sastav područnih vijeća i matičnih odbora te način njihova rada uređuje se detaljnije pravilnikom koji donosi Nacionalno vijeće za znanost, pri čemu se vodi računa o pravičnoj regionalnoj zastupljenosti. ...«

Sukladno članku 19. stavku 4. ZZDVO-a donesen je Pravilnik o ustroju i načinu rada područnih vijeća i matičnih odbora (»Narodne novine« broj 76/05.), koji propisuje:

»Članak 2.

Područna vijeća razmatraju pitanja iz nadležnosti Nacionalnog vijeća za znanost (u daljnjem tekstu: Nacionalno vijeće) za pojedina znanstvena područja i umjetničko područje, i to:

(...)

– pobliže utvrđuju prijedloge uvjeta za stjecanje znanstvenih zvanja za određeno područje i upućuju ih Nacionalnom vijeću,

(...)«

»Članak 4.

Za obavljanje poslova propisanih člankom 2. ovoga Pravilnika Nacionalno vijeće imenuje na četiri godine predsjednike i članove sljedećih znanstvenih vijeća i umjetničkog vijeća:

Područje prirodnih znanosti

Područje tehničkih znanosti

Područje biomedicine i zdravstva

Područje biotehničkih znanosti

Područje društvenih znanosti

Područje humanističkih znanosti

Umjetničko područje.

Pojedino područno vijeće broji 9 do 11 članova.

Za interdisciplinarno znanstveno područje ne imenuje se područno vijeće, već za prijedloge interdisciplinarnih projekata i programa Nacionalno vijeće osniva stručna povjerenstva.«

9.1. Uzimajući u obzir sve dostupne činjenice, čini se nespornim da su u postupku donošenja PUIZZ-a sudjelovala područna znanstvena vijeća za prirodne znanosti, za tehničke znanosti, za biomedicinu i zdravstvo i za biotehničke znanosti, a da u postupku njegova donošenja nisu sudjelovala ili nisu sudjelovala u cijelosti područna znanstvena vijeća za društvene i za humanističke znanosti.

Budući da su područna vijeća nadležna da »pobliže utvrđuju prijedloge uvjeta za stjecanje znanstvenih zvanja za određeno područje i upućuju ih Nacionalnom vijeću« (članak 2. alineja 2. Pravilnika o ustroju i načinu rada područnih vijeća i matičnih odbora), sama činjenica da dva od ukupno šest vijeća za znanstvena područja nisu sudjelovala u pripremi PUIZZ-a govori u prilog ocjeni da postupak donošenja PUIZZ-a nije bio valjano proveden.

Poštovanje propisane procedure, ali i demokratskih standarda pri donošenju zakona, drugih propisa i općih akata najmanja je mjera zahtjeva koja se pred njihove donositelje postavlja u demokratskom društvu utemeljenom na vladavini prava.

9.2. Štoviše, u Republici Hrvatskoj na snazi je poseban Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, propisa i drugih akata, koji je svojim zaključkom prihvatila Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 21. studenoga 2009. (»Narodne novine« broj 140/09.; u daljnjem tekstu: Kodeks).

Kodeksom se utvrđuju opća načela, standardi i mjere za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata državnih tijela, kojima se uređuju pitanja i zauzimaju stavovi od interesa za opću dobrobit. Svrha je Kodeksa svim tijelima uključenima u proces donošenja zakona i propisa pružiti smjernice koje proistječu iz dosadašnjih konkretnih praktičnih iskustava dijaloga i suradnje tijela javne vlasti u Republici Hrvatskoj i zainteresirane javnosti. Krajnji je cilj Kodeksa olakšati interakciju s građanima i predstavnicima zainteresirane javnosti u demokratskom procesu.

»Zainteresiranom javnošću« u smislu Kodeksa smatraju se i predstavnici akademske zajednice te javne ustanove i druge pravne osobe koje obavljaju javnu službu ili na koje može utjecati zakon, drugi propis ili akt koji se donosi, odnosno koje će biti uključene u njegovu provedbu. Nesporno je, dakle, da su sveučilišta te fakulteti kao sastavnice sveučilišta dio »zainteresirane javnosti« kad je riječ o postupku donošenja PUIZZ-a. Zbog toga su njihovi prigovori relevantni u ovom ustavnosudskom postupku.

9.3. U očitovanju od 20. lipnja 2013. Nacionalno vijeće za znanost pozvalo se na točku VIII. Kodeksa kao na osnovu koja je dopuštala »prilagođenu« pripremu i donošenje PUIZZ-a. Točka VIII. Kodeksa glasi:

»VIII.

U žurnim okolnostima, razdoblje i načini savjetovanja mogu se odgovarajuće prilagoditi. Ovo se posebno odnosi na okolnosti koje su vezane uz dinamiku ispunjavanja obveza koje proizlaze iz procesa pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.«

Nacionalno vijeće za znanost u svom je očitovanju od 20. lipnja 2013. navelo da se ta točka Kodeksa može primijeniti i na njegov rad pri donošenju PUIZZ-a s obzirom da je polovici članova Nacionalnog vijeća mandat isticao 13. ožujka 2013., da je predsjednica tog vijeća imenovana 6. srpnja 2012., da joj je mandat isticao 13. ožujka 2013., a da je dobila »zadatak od Saborskog odbora za znanost da u periodu od pet radnih mjeseci riješi sve predmete koji nisu riješeni u protekle četiri godine« (v. točku 7. obrazloženja ove odluke).

9.3.1. Navedeni razlozi zbog kojih bi u postupku pripreme i donošenja PUIZZ-a bilo opravdano zaobići propisana pravila i demokratske proceduralne standarde nisu ustavnopravno prihvatljivi. Općenito, nijedan razlog koji se tiče ustrojstva, organizacije, sastava ili pitanja vezanih uz način rada nekog tijela odnosno nekog upravnog sustava ili jednog njegova dijela ne može biti opravdanje za zaobilaženje propisanih pravila za donošenje mjerodavnog akta i/ili općih demokratskih proceduralnih standarda.

To je pravilo već odavno utvrđeno za sustav sudbene vlasti, gdje se organizacijski problemi u funkcioniranju državnih (upravnih i pravosudnih) tijela ne mogu smatrati opravdanim razlogom za nedonošenje sudskih odluka u razumnom roku. Pozvavši se na jurisprudenciju Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, Ustavni sud postavio je pravilo da je država obvezna organizirati svoj pravni poredak na način koji omogućava sudovima da ispune proceduralne zahtjeve propisane člankom 29. stavkom 1. Ustava i člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06.), opetovano ističući naročitu važnost tog zahtjeva za pravilno i uredno vođenje sudskih postupaka (v. primjerice, odluku broj: U-IIIA-5038/2004 od 20. rujna 2006., www.usud.hr).

Polazeći od demokratskog uređenja Republike Hrvatske (članak 1. Ustava) u vezi s vladavinom prava kao najvišom vrednotom njezina ustavnog poretka (članak 3. Ustava), Ustavni sud ne vidi nijedan opravdani razlog zbog kojeg ta pravila u odgovarajućem sadržaju ne bi trebala vrijediti i za postupke donošenja zakona, drugih propisa i općih akata.

Ustavni sud ne odriče Nacionalnom vijeću za znanost dobru volju da »u periodu od pet radnih mjeseci riješi sve predmete koji nisu riješeni u protekle četiri godine«. Međutim, donošenje važnog propisa kojim se utvrđuju uvjeti za izbor u znanstvena zvanja (PUIZZ-a) nije prihvatljivo sagledavati kao predmet koji se bez obzira na sve mora riješiti do isteka mandata predsjednice nadležnog vijeća, pa i po cijenu kršenja proceduralnih zahtjeva. Prethodni Pravilnik o izboru u znanstvena zvanja (»Narodne novine« broj 84/05., 100/06., 138/06., 120/07., 71/10., 116/10. i 38/11.; u daljnjem tekstu: PIZZ) kontinuirano je bio na snazi od 2005. godine i nije postojala opasnost da u tom pravnom području nastane pravna praznina ili da nastupi ozbiljan strukturalni poremećaj u sustavu napredovanja u području znanosti.

Konačno, ni posljednji razlog koji je navelo Nacionalno vijeće za znanost u svom očitovanju od 20. lipnja 2013. (ulazak Hrvatske u Europsku uniju i s tim povezana očekivanja veće mobilnosti znanstvenika, što bi zahtijevalo donošenje novog pravilnika prije 1. srpnja 2013. radi stimuliranja »međunarodne vidljivosti domaće znanstvene produkcije«) ne pruža dostatnu i relevantnu osnovu za zaobilaženje propisanih pravila postupanja i demokratskih proceduralnih standarda prilikom pripreme i donošenja PUIZZ-a. Naime, takav zahtjev Europska unija nikada nije postavila pred Republiku Hrvatsku, pa se i razlozi za donošenje PUIZZ-a u »prilagođenom« postupku ne mogu opravdavati »dinamikom ispunjavanja obveza koje proizlaze iz procesa pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji« u smislu točke VIII. Kodeksa. Budući da Nacionalno vijeće za znanost u svom očitovanju od 20. lipnja 2013. razloge za »prilagođeni postupak« donošenja PUIZZ-a nije obrazložilo nikakvim drugim »žurnim okolnostima«, Ustavni sud mora zaključiti da u postupku donošenja PUIZZ-a nije bilo objektivnih i opravdanih razloga za primjenu točke VIII. Kodeksa.

9.4. Ustavni sud ponavlja da je donošenje propisa prema predviđenim pravilima i/ili demokratskim proceduralnim standardima temeljni zahtjev koji proizlazi iz vladavine prava u demokratskom društvu. U postupku donošenja PUIZZ-a ta pravila i standardi nisu poštovani. Stoga je taj postupak bio nesuglasan s člankom 1. Ustava (demokratsko uređenje Republike Hrvatske) i s člankom 3. Ustava (vladavina prava kao najviša vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske).

9.5. Zbog formalne nezakonitosti i neustavnosti PUIZZ-a, na temelju članka 125. alineje 2. Ustava te članka 55. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona donesena je odluka kao u točki I. izreke.

III. KRITERIJI (UVJETI) ZA IZBOR U ZNANSTVENA ZVANJA U SVJETLU ČLANKA 68. USTAVA

1) Prigovori predlagatelja te očitovanja nadležnih tijela i zainteresiranih institucija

a) Prigovori predlagatelja

10. Predlagatelji Hrvoje-Nikola Cvetković i dr. sc. Tamara Nikšić u svojim prijedlozima navode da je PUIZZ u cijelosti nesuglasan s člancima 3., 5. stavkom 1., 14., 16., 44., 54. i 68. Ustava. Posebno osporavaju ustavnost i zakonitost članaka 3., 4., 12., 13. i 14. PUIZZ-a, koji propisuju:

»Članak 3.

Znanstvena ustanova ovlaštena za provođenje dijela postupka izbora u znanstveno zvanje može posebnim pravilnikom pobliže urediti onaj dio postupka izbora u znanstvena zvanja koji ona provodi, s time da se tako uređena mjerila odnose na sve kandidate za koje ta ustanova vrši izbor.

Članak 4.

Objavljivanje radova autora u istom časopisu ne može premašiti sumu od 50% znanstvenih radova koji se priznaju za izbor u znanstvena zvanja, osim ako se radi o časopisu s faktorom odjeka (Impact Factor, IF, odnosno vrijednost koja označava prosječnu citiranost znanstvenog časopisa) u prvom kvartilu (Ql) predmetne kategorije (Subject Cateogry Summary List) odnosno područja znanosti kako ih definira baza ISI Web of Knowledge u svom izvješću o citiranosti časopisa JCR (Journal Citation Report).«

»Članak 12.

Faktor doprinosa dodjeljuje se kako slijedi:

Faktor doprinosa = 1,5-2

– Kandidat je jedini autor ili jedan od malog broja autora rada. Njegov doprinos radu je vrlo značajan i dobro obrazložen.

Faktor doprinosa = 0,5-1

– Kandidat je jedan od većeg broja autora rada, no njegov doprinos radu je prepoznatljiv i jasno obrazložen.

Faktor doprinosa <0,5

– Kandidat je jedan od velikog broja autora rada.

– Kandidat je jedan od manjeg broja autora rada, no njegov doprinos radu nije prepoznatljiv i jasno obrazložen.

Manjim se brojem autora rada smatra do šest autora, većim se brojem smatra od sedam do deset autora, dok se više od deset autora rada smatra velikim brojem autora. Ukoliko se, međutim, radi o multicentričnim studijama, tada se pod većim brojem autora može smatrati i više od deset autora, uz uvjet da iz iste ustanove (instituta, fakulteta, klinike, zavoda i dr.) smije biti najviše dva autora. Odluku o tome donosi Matični odbor.

Članak 13.

Za zadovoljavanje kvalitativnih kriterija potrebnih za izbor broje se samo radovi objavljeni nakon posljednjeg izbora.

Članak 14.

Uvjeti za izbor u zvanje prema kvalitativnim kriterijima određuju se za svako znanstveno polje pojedinačno. Područna vijeća predlažu, a NVZ odobrava jednom u tri godine, izračun koji će se temeljiti na broju radova predviđenim postojećim kvantitativnim kriterijima (broju radova za prvo zvanje, odnosno razlici broja radova između dva zvanja kod napredovanja u zvanju) uz pretpostavku da su objavljeni u časopisima s prosječnim IF-om (na razini medijana IF-a) i doprinosom autora = 1.«

10.1. Predlagatelji smatraju da članak 3. PUIZZ-a nije u skladu s člankom 32. stavkom 5. ZZDVO-a:

»... nedopustivo (je) da Nacionalno vijeće za znanost Pravilnikom dopušta uspostavljanje dodatnih kriterija svakoj pojedinoj znanstvenoj organizaciji ovlaštenoj za provođenje dijela postupka za izbor u znanstvena zvanja. Posebno treba istaknuti da znanstvene organizacije, koje među svojim zaposlenicima nemaju dovoljan broj doktora znanosti, izbore u znanstvena zvanja moraju delegirati ovlaštenim znanstvenim organizacijama. Postojanje dodatnih kriterija na razini pojedinih ustanova moglo bi dovesti do neravnopravnog tretmana zaposlenika u znanstvenim organizacijama koje nemaju ovlaštenje za provođenje dijela postupka izbora u znanstvena zvanja, primjerice tako da se izbori u znanstvena zvanja za neke pojedince delegiraju ovlaštenim znanstvenim organizacijama sa strožim kriterijima, što nije u skladu s čl. 14. Ustava Republike Hrvatske. Osim toga, zaposlenici u znanstvenim organizacijama koje nisu ovlaštene za provođenje dijela postupka izbora u zvanje u njihovom znanstvenom polju, ne bi mogli unaprijed znati prema kojima kriterijima će biti birani u znanstveno zvanje jer njihov predmet može biti delegiran bilo kojoj ovlaštenoj znanstvenoj organizaciji. Stoga čl. 3. Pravilnika ne udovoljava temeljnim zahtjevima vladavine prava sažetim u odluci Ustavnog suda broj: U-I– 722/2009 od 6. travnja 2011. (NN 44/11).«

10.2. Nesuglasnost članka 4. PUIZZ-a s člankom 32. stavkom 5. ZZDVO-a predlagatelji vide u tome što je člankom 4. PUIZZ-a propisano da objavljivanje radova autora u istom časopisu ne može premašiti sumu od 50% znanstvenih radova koji se priznaju za izbor u znanstvena zvanja, osim ako se radi o časopisu s faktorom odjeka u prvom kvartalu predmetne kategorije. Predlagatelji smatraju da ne postoji nijedan ustavnopravno prihvatljiv razlog da se znanstveniku ograničava sloboda objavljivanja radova u istom časopisu. Time se narušava i sloboda znanstvenog stvaralaštva, zajamčena člankom 68. Ustava.

10.3. Što se tiče članka 12. PUIZZ-a, predlagatelji smatraju da taj članak nije suglasan ni s člankom 3. Ustava ni s člancima 19. i 35. ZZDVO-a. U članku 12. PUIZZ-a koriste se četiri izraza vezana uz broj autora znanstvenog rada: »mali broj«, »manji broj«, »veći broj« i »velik broj«. Međutim, u istom članku su samo tri izraza preciznije razrađena: manji broj odgovara radu koji ima do šest autora, veći broj radu koji ima sedam do deset autora, dok velik broj odgovara radu s više od deset autora. Stoga predlagatelji smatraju da je potpuno neizvjesno koji broj autora odgovara izrazu »mali broj« pa članak 12. Pravilnika ne ispunjava zahtjev za određenošću i preciznošću pravne norme koji proizlazi iz članka 3. Ustava.

Nadalje, članak 12. PUIZZ-a dopušta iznimku za znanstvene radove nastale suradnjom znanstvenika iz više ustanova kad se i više od deset autora još uvijek može smatrati »većim«, umjesto »velikim brojem« autora. Međutim, odluku o tome trebao bi donijeti matični odbor, što nije suglasno, prema mišljenju predlagatelja, s člankom 35. stavkom. 5. ZZDVO-a, koji izričito propisuje da matični odbor potvrđuje ili ne potvrđuje mišljenje i prijedlog znanstvene organizacije koja provodi dio postupka izbora u zvanje.

10.4. Predlagatelji smatraju da članak 13. PUIZZ-a nije u skladu s člankom 32. ZZDVO-a, a nesuglasan je i s člankom 14. Ustava. Naime, članak 13. PUIZZ-a propisuje »da se za zadovoljavanje kvalitativnih kriterija potrebnih za izbor u znanstveno zvanje broje samo radovi objavljeni nakon posljednjeg izbora, dok članak 32. ZZDVO propisuje zakonske kriterije za stjecanje znanstvenih zvanja. Primjerice, da bi istraživač bio izabran u znanstveno zvanje viši znanstveni suradnik nužno je da ima doktorat znanosti i znanstvene radove koji predstavljaju značajan doprinos znanosti. Pritom ZZDVO ne propisuje u kojem periodu znanstvenog rada su nastali radovi koji predstavljaju značajan doprinos znanosti. Stoga ni u ovom slučaju Nacionalno vijeće za znanost nije postupilo po zakonskoj ovlasti koju propisuje ZZDVO. Također, treba napomenuti da se za istraživače u polju matematike kvalitativni kriteriji uopće ne primjenjuju (čl. 9. st. 4. Pravilnika) pa bi oni pri napredovanju radove uvijek mogli koristiti kumulativno, dok bi istraživači iz ostalih polja prirodnih znanosti, kao i područja biomedicine i zdravstva nezanemariv dio radova morali objaviti od zadnjeg izbora. Stoga se istraživače iz polja matematike stavlja u povlašteni položaj u odnosu na ostale istraživače u područjima prirodnih znanosti, biomedicine i zdravstva, u neskladu s čl. 14. Ustava RH«.

10.5. Konačno, predlagatelji smatraju da članak 14. PUIZZ-a nije u skladu s člankom 32. stavkom 5. ZZDVO-a jer tim člankom PUIZZ-a nije precizno propisana minimalna vrijednost kvalitativnog kriterija K, nego je samo rečeno na čemu će se temeljiti izračun koji će u budućnosti predložiti područna znanstvena vijeća, a odobrit će ga Nacionalno vijeće za znanost, jednom u tri godine.

Predlažu ukidanje navedenih članaka PUIZZ-a.

11. Što se tiče materijalnih odredba PUIZZ-a, pravni fakulteti navode da su one u nesuglasnosti s člancima 3., 14. i 55. stavkom 2. Ustava te da je »velikom broju radova znanstvenika koji su tijekom duljeg vremenskog razdoblja objavljivani u časopisima i koji su prema prethodno važećem Pravilniku smatrani znanstvenim radovima, odnosno cjelokupnom ili većem dijelu njihova dotadašnjeg znanstvenog rada, oduzeto je takvo svojstvo – jer je, pored toga što se propisuju različiti te katkad na nedostatno razumljiv i uz uporabu stranih jezika ili kratica kvantitativni i kvalitativni uvjeti koji moraju biti ispunjeni, pojedinim odredbama PUIZZ-a propisano da se takvima smatraju samo radovi objavljeni u časopisima koji su uvršteni u različite bibliografske baze od onih koje su bile predviđene prijašnjim propisom.«

Pravni fakulteti ističu da su PUIZZ-om za većinu znanstvenih područja značajno izmijenjene pretpostavke za izbor u znanstvena zvanja. To se posebno odnosi na društvene znanosti, u kojem se području, prema mišljenju predlagatelja, radikalno mijenjaju dotad važeći kriteriji za kvalifikaciju objavljenih znanstvenih radova prilikom izbora u znanstvena zvanja. To stajalište obrazlažu sljedećim navodima:

»Naime, uvjet za izbor u odgovarajuće znanstveno zvanje u području društvenih znanosti objava je određenog broja znanstvenih radova klasificiranih u dvije kategorije – a1 i a2. Navedene su kategorije kvalitativne naravi, te svrstavanje radova u jednu od tih kategorija ovisi o kvaliteti znanstvenih časopisa u kojima se radovi objavljuju. PUIZZ u bitnome sužava broj časopisa u kojima se znanstveni rad klasificira kao rad a1 kategorije. Tako se, prema članku 34. stavku 2. PlUZZ-a, znanstvenim radovima iz kategorije a1 priznaju radovi objavljeni isključivo u časopisima indeksiranim u citatnoj bazi Web of Science, u kojoj nije indeksiran znatan broj najrelevantnijih hrvatskih, ali i stranih znanstvenih časopisa koji publiciraju radove iz područja društvenih znanosti. Za razliku od toga, raniji je Pravilnik, u članku 1. točki 5., klasifikaciju rada kao rada a1 kategorije uvjetovao objavom u puno širem krugu časopisa, koji je uključivao i niz sada izostavljenih, a notorno priznatih hrvatskih i stranih znanstvenih časopisa.

2. Učinak navedenih promjena kriterija za izbor u znanstvena zvanja faktički se svodi na to da već objavljeni znanstveni radovi, koji su prema odredbama ranijeg Pravilnika zadovoljavali kvalitativni kriterij a1 kategorije rada, po novom Pravilniku taj kriterij više ne zadovoljavaju. Drugim riječima, osobe koje su, obavljajući znanstveni rad, svoje znanstvene radove objavljivale imajući u vidu tada važeće odredbe pozitivnih propisa, stupanjem na snagu Pravilnika zatečene su u situaciji da njihov dosadašnji znanstveni rad ne zadovoljava minimalne kriterije za izbor u odgovarajuće znanstveno zvanje.«

11.1. Pravni fakulteti ističu da PUIZZ proizvodi posljedice koje nisu primjerene legitimnim očekivanjima osoba na koje se neposredno primjenjuje budući da je njihov znanstveni rad započeo i trajao sukladno odredbama ranijeg propisa. Stoga smatraju »da su znanstvenici pri objavi svojih radova legitimno očekivali da će se ti radovi, koji su objavljeni i vrednovani po 'starom' Pravilniku, nakon prestanka njegova važenja i dalje vrednovati na isti način, odnosno ispunjavati uvjete koje znanstvenici moraju zadovoljiti kako bi bili izabrani u više znanstveno zvanje«.

Osim toga, ističu da PUIZZ usporava očekivano napredovanje znanstvenika, a kao posljedicu može imati i neproduljivanje ugovora o radu onima koji su s legitimnim očekivanjem postupali prema propisu koji je vrijedio u vrijeme započinjanja njihova znanstvenog djelovanja.

11.2. Pravni fakulteti dalje napominju da Nacionalno vijeće za znanost nije utvrdilo koje su međunarodne baze relevantne za kategorizaciju radova u znanstvenom polju prava (članak 34. stavak 12. PUIZZ-a). Zbog toga znanstvenici u tom polju trenutno uopće ne mogu napredovati na temelju odredaba koje se na njih mogu primjenjivati. I ta okolnost upućuje na to da PUIZZ svojim sadržajem utječe na pravnu nesigurnost, odnosno da je suprotan načelu vladavine prava i pravne sigurnosti. Štoviše, smatraju da je dio odredbi PUIZZ-a »besmislen«. To pojašnjavaju sljedećim tvrdnjama:

»Naime, njegovim člankom 34. stavkom 4. (za sve društvene znanosti) i stavkom 14. (za polje pravo) propisuje se lista međunarodno priznatih izdavača pri čemu se takvim izdavačima smatraju oni koje je 'utvrdio' istraživački centar u VVageningenu u Nizozemskoj, specijaliziran za studij i istraživanje proizvodnje hrane, okoliša i zdravoga života (WASS – VVageningen School of Social Sciences) i istraživačku instituciju kojoj je glavna zadaća proučavanje promjena u prirodi ili okolišu (SENSE – Research School for SocioEconomic and Natural Sciences of the Environment). Riječ je dakle o istraživačkim centrima koji imaju vrlo sužen krug znanstvenog interesa i koji nikako ne mogu biti relevantni za čitavo područje društvenih znanosti. Zbog toga su i donesene Izmjene i dopune Pravilnika, koje su sada uz VVASS-SENSE popis izdavača, navele i listu izdavača koju je utvrdio španjolski Visoki savjet za znanstveno istraživanje (CSIC). Do pravne nesigurnosti dovodi i to da su sada dvije liste publikacija pobliže određene pozivom na njihovu URL (internet) adresu te se u slučaju najmanje promjene u toj adresi neće moći odrediti relevantni izdavači za znanstveno napredovanje, pa će PUIZZ postati i neodređen i neprovediv.«

12. Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu u svom prijedlogu osporava ustavnost i zakonitost članka 34. stavaka 10. i 11. PUIZZ-a. Smatra ih nesuglasnima s člancima 3. (jednakost), 5. stavkom 1., 14. stavkom 2., 44., 54. stavkom 2. i 68. stavcima 1. i 2. Ustava. Odredbe članka 34. stavci 10. i 11. PUIZZ-a glase:

»ODJELJAK 4.

Društvene znanosti

Članak 34.

(...)

(10) Prethodni uvjeti vrijede za sva znanstvena polja u području društvenih znanosti osim za polje prava.

(11) Znanstveni se izbori u znanstvenom polju prava mogu, ali ne moraju, provoditi prema prethodno opisanim uvjetima za izbor u znanstvena zvanja u društvenim znanostima.

(...)«

Za članak 34. stavke 10. i 11. PUIZZ-a predlagatelj navodi:

»Odredbom čl. 34. Pravilnika uređuju se uvjeti za izbor u znanstvena zvanja za društvene znanosti odnosno propisuje se broj znanstvenih radova iz područja društvenih znanosti koji trebaju biti objavljeni kako bi se zadovoljili uvjeti za izbor u znanstvena zvanja, te je odredbom čl. 34. stavkom 10. i 11. određeno: (...)

Iz citirane odredbe proizlazi kako minimalni uvjeti koji bi trebali biti zadovoljeni za izbor u znanstvena zvanja u području društvenih znanosti ne vrijede isključivo za polje prava, dok za ostala polja unutar društvenih znanosti vrijede. Navedene odredbe su destimulirajuće za znanstvenike svih ostalih društvenih znanosti osim prava iz razloga što iste direktno utječu na njihov nepovoljniji položaj u odnosu na znanstvenike pravne znanosti.

Predmetnim odredbama stvaraju se nejednaki uvjeti za primanje odnosno napredovanje u javnoj službi na području znanosti i visokog obrazovanja te se smanjuje njihova konkurentnost na tržištu rada obzirom im nisu pod jednakim uvjetima dostupna radna mjesta na koja se odnosi sam Pravilnik. (...)

Navedene odredbe su u suprotnosti i s načelom da država potiče i pomaže razvitak znanosti obzirom su povećanje broja znanstvenika pa samim time i razvoj znanosti uvelike otežani za sve ostale društvene znanosti obzirom su za iste propisani znatno teži uvjeti potrebni za izbor u znanstvena zvanja.«

12.2. Predlagatelj dalje osporava ustavnost i zakonitost članaka 34. stavaka 4. i 5. i 35. stavaka 1. točke (i), 2., 3. i 4. Smatra te odredbe PUIZZ-a nesuglasnima s člankom 12. stavkom 1 Ustava, koji određuje da je u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski jezik, te s člankom 68. stavkom 3. Ustava. Članak 34. stavci 4. i 5. PUIZZ-a glase:

»ODJELJAK 4.

Društvene znanosti

Članak 34.

(...)

(4) Autorska se knjiga vrednuje kao tri rada a1 ako je objavljena kod međunarodno priznatih izdavača, poglavlje se u knjizi vrednuje kao jedan rad a1, a uredništvo se knjige također vrednuje kao jedan rad a1.

Međunarodno priznatim izdavačima znanstvenih knjiga (autorskih i uredničkih) smatraju se izdavači svrstani u kategoriju A, B ili C prema najrecentnijem WASS-SENSE popisu izdavača knjiga (http://www.sense.nl/qualityassessment) ili svi strani i prvih četrdeset španjolskih izdavača na najrecentnijem popisu Scholarly Publication Index (http://epuc.cchs.csic.es/SPI/listado_completo.php).

Ukoliko posebno važni izdavači za određena polja u društvenim znanostima nisu na ovom popisu, dopušta se dopuna tog popisa s najviše pet međunarodna izdavača po polju. Područno vijeće za društvene znanosti predlaže, a Nacionalno vijeće za znanost jednom u tri godine odobrava dopunski popis međunarodno priznatih izdavača.

(5) Autorska knjiga objavljena kod ostalih izdavača, uz obaveznu recenziju i ISBN oznaku, vrednuje se kao tri rada a2, poglavlje u knjizi kao jedan rad a2, a urednička knjiga također kao jedan a2 rad.

(...)«

Članak 35. stavci 1. točka (i), 2., 3. i 4. PUIZZ-a glase:

»Odjeljak 5.

HUMANISTIČKE ZNANOSTI

Članak 35.

(1) Za izbor u znanstvena zvanja u području humanističkih znanosti kandidati moraju ispuniti sljedeće uvjete:

(i) Radovi a1 su izvorni znanstveni članci (research articles) i pregledni znanstveni radovi (review articles, survey papers) objavljeni u časopisima uvrštenima u indeks ERIH u kategoriji INT1 ili INT2 prema najrecentnijem raspoloživom popisu.

Područno vijeće za humanističke znanosti predlaže, a Nacionalno vijeće za znanost jednom u tri godine odobrava dopunski popis znanstvenih časopisa posvećenih istraživanju nacionalne baštine s najviše tri časopisa po polju u kojima se objavljeni znanstveni radovi također smatraju radovima a1. Prednost na dopunskom popisu imaju časopisi koji izlaze barem dijelom na jednom ili više svjetskih jezika, a svi moraju biti uvršteni u barem jednu od sljedećih međunarodnih časopisnih baza: Current Contents, Web of Science, Scopus ili ATLA Religion Database.

2) Međunarodno priznatim izdavačima znanstvenih knjiga (autorskih i uredničkih) smatraju se svi strani i prvih četrdeset španjolskih izdavača na najrecentnijem popisu Scholarly Publication Index (http://epuc.cchs.csic.es/SPI/listado_completo.php).

Ukoliko posebno važni izdavači za određena polja u humanističkim znanostima nisu na ovom popisu, dopušta se dopuna tog popisa s najviše deset međunarodnih izdavača po polju. Područno vijeće za humanističke znanosti predlaže, a Nacionalno vijeće za znanost jednom u tri godine odobrava dopunski popis međunarodno priznatih izdavača.

(3) Rad u uredničkoj knjizi (poglavlje u zbirci, rad u zborniku sa znanstvenog skupa), kao i uvod ili pogovor uz prijevod ili kritičko izdanje vrednuje se kao jedan rad a1 ako je takva knjiga objavljena kod priznatog međunarodnog izdavača, odnosno kao jedan rad a2 ako je objavljena kod ostalih izdavača. Uvod ili pogovor uz prijevod ili kritičko izdanje ne vrednuje se zasebno ako čini dio popratne znanstvene građe na temelju koje se prijevod ili kritičko izdanje vrednuje kao rad b, sukladno navedenom stavku (1) (iii) u ovom članku.

(4) Urednička se knjiga kandidatu vrednuje kao jedan rad a1 ako je objavljena kod priznatog međunarodnog izdavača, odnosno kao jedan rad a2 ako je objavljena kod ostalih izdavača. Povrh uredničke knjige kandidatu se može vrednovati najviše jedan rad u toj knjizi, sukladno navedenom stavku (3) u ovom članku.«

Kad je riječ o člancima 34. stavcima 4. i 5. te 35. stavcima 1. točki (i), 2., 3. i 4. PUIZZ-a, u prijedlogu se navodi:

»Osim broja znanstvenih radova koji trebaju biti objavljeni kako bi se ispunili uvjeti za izbor u znanstvena zvanja odredbe čl. 34. Pravilnika opisuju i način vrednovanja znanstvenih radova u odnosu na to jesu li isti objavljeni kod međunarodno priznatih izdavača ili domaćih izdavača za društvene znanosti dok se odredbama čl. 35. Pravilnika određuje način vrednovanja znanstvenih radova za humanističke znanosti. (...)

Iz predmetnih odredaba proizlazi kako znanstveni radovi koji su objavljeni kod međunarodno priznatih izdavača na stranom jeziku imaju značajnu prednost od onih radova koji su objavljeni na hrvatskom jeziku. Ovo stoga što se znanstveni radovi objavljeni kod međunarodno priznatih izdavača odnosno objavljeni na stranom jeziku ocjenjuju kao vredniji od onih objavljenih na hrvatskom jeziku kod domaćih izdavača. Ova osobito naglašena prednost znanstvenih radova objavljenih na stranom jeziku dolazi do izražaja kod znanstvenih radova s područja kroatologije, kroatistike te drugih disciplina koje se bave nacionalnim jezikom i nacionalnom kulturom. (...)

Ustrajanje na takvoj ocjeni znanstvenih radova na hrvatskom jeziku potiskuje korištenje i razvoj hrvatskoj jezika u znanosti u Hrvatskoj te direktno utječe na omalovažavanje pa i odumiranje izdavačke znanstvene produkcije u Hrvatskoj, a osobito radova iz humanističkih i društvenih znanosti na hrvatskome jeziku. Time se de facto marginalizira hrvatski jezik kao jezik znanosti te se sprječava razvoj hrvatskoj jezika osobito razvoj znanstvene terminologije. Ovo i stoga što se na VVASS-SENSE popisu izdavača knjiga ne nalazi niti jedan hrvatski znanstveni nakladnik pa čak niti ugledni hrvatski izdavači poput Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Hrvatskog instituta za povijest.

Nadalje, potpuno je neprihvatljivo znanstvene radove hrvatskih znanstvenika ocjenjivati prema listi u čijem sastavljanju Republika Hrvatska uopće nije sudjelovala već je nužno da se u Republici Hrvatskoj sastavi takva lista relevantnih međunarodnih i domaćih izdavača ... Ovakav nekritički pristup stranim listama relevantnih izdavača dovodi do podcjenjivanja uloge hrvatske znanosti prema znanosti u drugim zemljama što je nedopustivo.

Zaključno, predmetnim odredbama Pravilnika se ugrožavaju temelji hrvatske znanosti u cjelini, dosadašnja postignuća, postojeći standardi, ali i budući razvoj, posebice očuvanje nacionalne baštine i identiteta, osobito hrvatskog jezika kao javnog i općeg dobra Republike Hrvatske.«

12.3. Zbog svih navedenih razloga, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu predlaže pokretanje postupka i poništenje osporenih članaka PUIZZ-a, a ujedno predlaže i privremenu obustavu osporenih odredbu PUIZZ-a na temelju članka 45. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02., u daljnjem tekstu: Ustavni zakon).

b) Očitovanje Nacionalnog vijeća za znanost od 20. lipnja 2013.

13. Nacionalno vijeće za znanost u očitovanju od 20. lipnja 2013. navodi:

»Nacionalno vijeće za znanost je kao tijelo koje propisuje uvjete za izbor u zvanja u skladu s čl. 32. st. 5. ZZDVO (NN, br.123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07 – OUSRH, 46/07, 45/09 i 63/11) odredilo rok od najmanje tri godine (a ne pet ili više) kao minimalno vremensko razdoblje u kojem znanstvenici izabrani u određena znanstvena zvanja mogu ispuniti uvjete za pokretanje postupka izbora u viša znanstvena zvanja, vodeći se pritom upravo načelima pravičnosti, primjenjivosti i razmjernosti sukladno odredbi članka 32. st. 6. ZZDVO. Skrećemo pozornost i na činjenicu da je Pravilnik prije objave u Narodnim novinama (a kasnije i izmjena i dopuna) upućen Uredu za zakonodavstvo Vlade RH radi davanja mišljenja o usklađenosti važećeg Pravilnika s Ustavom i pravnim poretkom RH te je Ured dao pozitivno mišljenje odnosno suglasnost upravo na prijelazne i završne odredbe Pravilnika, ne ulazeći u ostali sadržaj Pravilnika. (...)

Nije jasno je li primjedba da se 'velikom broju dosadašnjih radova oduzelo svojstvo znanstvenosti zbog novih uvjeta postavljenih u Pravilniku' odnosi na sva polja u području društvenih znanosti osim polja prava ili pak samo za polje prava. Primjedba je neprecizna a time i netočna jer:

– s obzirom na sva znanstvena polja u području društvenih znanosti – nikome se i nijednom radu nije oduzelo svojstvo znanstvenog rada već je jedino iz opusa svih znanstvenih radova ekstrapolirano 2, 3 i 4 rada koja trebaju biti objavljena u bazi Web of Science (WoS). Zbog tog uvjeta i napora koji se u tom smjeru eventualno mora uložiti smanjenje broj ukupno potrebnih radova s 25 na 20.

– s obzirom na polje prava – također nije oduzeto svojstvo znanstvenosti radovima kandidata, već je iz skupine svih radova izdvojeno u koloni a1 obveza objavljivanja 2, 3 odnosno 4 rada u časopisima koji se referiraju u međunarodnim bibliografskim i citatnim bazama. Sve ostalo nije mijenjano u odnosu na stari Pravilnik.

(...)

Znanstvena zvanja stečena po starom Pravilniku ne dovode se u pitanje stupanjem na snagu novog Pravilnika. Stoga se ne radi o retroaktivnom djelovanju, već je samo riječ o djelomično izmijenjenim uvjetima koji kvalitetnije definiraju kategoriju a1 radova kao radove u časopisima indeksiranim u međunarodnim bazama, a što je bio i jedan od uvjeta i iz starog Pravilnika. Pored toga, kriteriji za izbor u znanstvena zvanja donose se pro futuro. Pravilnikom se određuje da se samo dva rada na početku karijere i četiri znanstvena rada na kraju karijere trebaju publicirati u časopisima indeksiranim u nekim od međunarodnih baza, što predstavlja minimalni mogući znanstveni kriterij. Zbog svega iznesenoga, novi uvjeti Pravilnika ni na koji način nisu ugrozili znanstvene karijere u području društvenih znanosti pa tako ni u polju prava, a Nacionalno vijeće za znanost je legitimno postupilo, vođeno čl. 2. st. 2. ZZDVO, predlažući promjene koje vode prema znanstvenoj izvrsnosti i postizanju međunarodnih mjerila kvalitete istraživanja hrvatskih znanstvenika.(...)

Ad 3. Nadalje, odbacujemo tvrdnju da su u društvenim znanostima posebno značajno izmijenjeni uvjeti za izbor u znanstvena zvanja. Naprotiv, izmjene su vrlo blage, daleko blaže nego u drugim znanstvenim područjima, upravo zato što se prilikom predlaganja izmijenjenih uvjeta posebno vodilo računa o generacijskom jazu domaćih znanstvenika i jazu između razvijenosti domaće znanstvene produkcije u pojedinim znanstvenim poljima. Zbog toga su za neka znanstvena polja novi uvjeti i dalje ispodprosječno blagi dok se u drugim znanstvenim poljima svako minimalno podizanje ljestvice smatra neopravdano i neargumentirano značajno jakim promjenama. Budući da se Pravilnikom ne postavljaju uvjeti za svako znanstveno polje posebno, već se postavljaju zajednički kriteriji za više polja unutar istoga područja društvenih znanosti, takav pristup stvara nužnost kompromisnih rješenja. Ipak, zbog osobito velike razlike u domaćoj znanstvenoj produkciji u polju prava u odnosu na ostala polja, NVZ je donio odluku da se kriteriji za to polje ipak izdvoje.

(...)

Ad 4. Znanstveni radovi koji su prema starom Pravilniku bili svrstani u kategoriju a1 radova ne gube svoju znanstvenu vrijednost, već prelaze u kategoriju a2 unutar koje se traži višestruko veći broj radova od minimalnog broja od 2, 3 odnosno 4 rada u kategoriji a1. Razmjerno velik broj očekivanih radova u kategoriji a2 pokazuje da su radovi te vrste itekako znanstveno vrijedni.

Ad 6. Svi radovi koji su vrednovani po starom Pravilniku omogućili su napredovanje u znanstvenim karijerama i njihovi stečeni znanstveni statusi su nedodirljivi, jer su sukladno Zakonu, znanstvena zvanja trajna. U budućem znanstvenom napredovanju kandidat treba zadovoljiti nove uvjete koji su u toj mjeri minimalno izmijenjeni i unaprijeđeni da faktički predstavljaju minimalne nacionalne uvjete za znanstvena napredovanja koja su, uvažavajući neophodan međunarodni kontekst, daleko ispod poželjnih uvjeta kada je riječ o području društvenih znanosti.

(...).

Ad 8. Veza između legitimnog očekivanja napredovanja u znanstvenoj karijeri i eventualnih posljedica neprodužavanja ugovora o radu nije čvrsta niti je nužno uvjetovana. Znanstvena napredovanja su do sada išla brže od napredovanja na radnom mjestu za kandidate koji se već nalaze u znanstvenom sustavu. U tablici 1 prikazani su podaci iz registra Upisnika znanstvenika koji pokazuje da postoji veliki broj osoba koji se nalaze u višem znanstvenom zvanju u odnosu na pripadno radno mjesto. Drugim riječima, njihov znanstveni status razvijao se znatno brže od zakonski dopuštenog napredovanja na radno mjesto.

Tablica 1. Broj osoba u višem znanstvenom zvanju u odnosu na radno mjesto

			ZNANSTVENO ZVANJE
SURADNIČKO/ZNANSTVENO I ZNANSTVENO-NASTAVNO RADNO MJESTO	ZNANSTVENI SURADNIK	VIŠI ZNANSTVENI SURADNIK	ZNANSTVENI SAVJETNIK	UKUPNO
asistent	23	0	0	23
viši asistent	486	53	8	547
znanstveni suradnik/docent		316	94	410
izvanredni profesor	1	/	355	355
UKUPNO U VIŠEM ZNAN. ZVANJU	509	369	457	1335

Izvor: MZOS

Dakle, na sveučilištima i znanstvenim institucijama se nalazi ukupno 1335 osoba koje imaju više znanstveno zvanje od potrebnog znanstvenog zvanja na radnom mjestu na kojem se nalaze. Za kandidate koji se natječu za znanstveni status znanstvenog suradnika u području društvenih znanosti minimalni državni uvjeti za napredovanje u znanstvenoj karijeri bili su, i još uvijek jesu, toliko niski da je bespredmetno raspravljati jesu li dva rada u kategoriji a1 u fazi doktorskoj studija i završenog doktorata prepreka koja ugrožava ugovore o radu. I prije je bio propisan uvjet od ukupno potrebnih šest znanstvenih radova. Jedina promjena je da za polje prava dva rada moraju biti objavljena u časopisima indeksiranim u međunarodnim bazama, a za sva druga polja da dva rada moraju biti objavljena u časopisima indeksiranim u bazi Web of Science (WoS). Naime, zbog prije spomenutog generacijskog jaza u prvoj znanstvenoj kategoriji znanstvenog suradnika već sada imamo pojavu velikog broja mladih ljudi koji u trenutku prvog izbora mogu ispuniti daleko više kriterije od minimalno postavljenih u novom Pravilniku. Stoga je štetno i protivno ostvarenju načela pravičnosti kao i međunarodnih mjerila kvalitete u znanstvenoj djelatnosti (čl. 2. st. 2. ZZDVO) mladim ljudima na početku znanstvene karijere postaviti toliko niske kriterije da oni uopće ne predstavlja nikakav izazov. I kriteriji u novom Pravilniku su za izvrsne mlade znanstvenike nisko postavljeni, ali predstavljaju kompromisno minimalno rješenje za sva znanstvena polja u području društvenih znanosti.

Drugi argument zbog kojeg je bilo potrebno barem malo postrožiti kriterije jest taj što smo suočeni s činjenicom da je dinamika napredovanja na radnim mjestima ograničena (svakih 5 ili, iznimno, 3 godine) dok se u znanstvena zvanja moglo napredovati bez vremenski ograničenih rokova, što je rezultiralo stanjem prikazanim u tablici 1. Oko 60% znanstvenih napredovanja pokrenuto je na vlastiti zahtjev prijevremeno, a u nekim znanstvenim područjima više od 50% znanstvenika nalazi se u najvišem znanstvenom zvanju, što jasno dokazuje da je stari Pravilnik već odavno trebao biti unaprijeđen i postrožen jer je gospodarska situacija u kojoj se našla Hrvatska takva da stari kriteriji za izbor u znanstvena zvanja direktno ugrožavaju održivost financiranja znanstvene djelatnosti iz javnih izvora. (...)«

13.1. Kad je riječ o prigovorima vezanim uz primjenu liste izdavača koje su kreirane u Nizozemskoj i Španjolskoj, Nacionalno vijeće za znanost navodi:

»Što se tiče 'besmislenosti' upotrebe lista međunarodno priznatih izdavača koje su kreirane u Nizozemskoj i Španjolskoj, naš je stav da se radi o listama koje se upotrebljavaju u dvije europske zemlje, i sve dok Hrvatska ne kreira listu za svoje potrebe, ove liste mogu meritorno služiti hrvatskim znanstvenicima, pogotovo u situaciji kada Hrvatska postaje punopravna članica Europske unije. Osim toga, Pravilnik propisuje dopunske liste međunarodno priznatih izdavača za sva znanstvena polja, a te dopunske liste područna znanstvena vijeća predlažu Nacionalnom vijeću za znanost kako hrvatski znanstvenici ne bi bili zakinuti u svom znanstvenom radu. Svi koji se bave znanstvenim radom znaju da se najznačajniji i najrelevantniji međunarodni izdavači ponavljaju u većem broju različitih znanstvenih polja, pa i znanstvenih područja, tako da zapravo kreiranje liste specifično za potrebe istraživačkog centra Wageningen nalazimo tek u C dijelu liste. Do toga dijela nabrojeno je 110 međunarodno priznatih izdavača. Razlog zašto je NVZ ipak uvrstilo i C dio liste je taj što se ondje javlja nekoliko međunarodno relevantnih izdavača za polje ekonomije, kao što je na primjer ILO, ili za polje prava, kao što je na primjer Peter Lang, itd. Pravilnik nije mogao propisivati brojevno mjesto izdavača ili imena izdavača iz C dijela, nego je znanstvenicima jednostavno prepušten izbor među izdavačima na dovoljno obuhvatnom popisu. U času donošenja Pravilnika NVZ nije raspolagao informacijom o postojanju španjolske liste, jer je ta lista kreirana krajem 2012. godine, nakon što je glavnina pravilnika već bila izrađena. Čim je ta informacija došla do NVZ-a, promptno se reagiralo te su donesene izmjene i dopune Pravilnika u kojem je u popis izdavača uvrštena i španjolska lista. NVZ je bio svjestan posebnih interesa i potreba hrvatskih znanstvenika koje se u Pravilniku uvažava mogućnošću kreiranja dopunskih lista.«

13.2. Kad je riječ o ostalim materijalnopravnim prigovorima predlagatelja, Nacionalno vijeće za znanost dalo je sljedeće očitovanje:

»Predlagatelj smatra da čl. 3 Pravilnika nije u skladu s čl. 32, st. 5 ZZDVO kojim je propisano da Nacionalno vijeće za znanost Pravilnikom detaljnije propisuje uvjete izbor u znanstvena zvanja na temelju kojih matični odbori i stručna povjerenstva ocjenjuju sveukupnu znanstvenu djelatnost pristupnika.

Pravilnikom se jasno utvrđuju minimalni državni uvjeti za izbor u znanstvena zvanja. Znanstvena institucija koja je ovlaštena za provođenje dijela izbora pokreće izbor i može posebnim pravilnikom urediti onaj dio postupka izbora u znanstvena zvanja koji ona provodi te ih primijeniti na sve kandidate za koje provodi postupak. U prijedlogu se, među ostalim, navodi da »zaposlenici u znanstvenim organizacijama koje nisu ovlaštene za provođenje dijela postupka izbora u zvanje ... ne bi mogli unaprijed znati prema kojim kriterijima će biti birani u znanstveno zvanje jer njihov predmet može biti delegiran bilo kojoj ovlaštenoj znanstvenoj organizaciji.« To nije točno. Prema ZZDVO čl. 34, st. 4, znanstvena organizacija pravilnikom može propisivati dodatne kriterije u zvanja. Dakle, uvjeti moraju biti propisani i javno objavljeni unaprijed. Pored toga, kandidat može birati ovlaštenu znanstvenu organizaciju na kojoj će izbor biti proveden, ali samo u slučaju da se postupak pokreće na vlastiti zahtjev i uz uvjet da odabrana (željena) znanstvena organizacija prihvati provođenje predmetnog postupka.

(...)

Nacionalno vijeće za znanost mora se rukovoditi znanstvenom izvrsnošću kao temeljnim kriterijem znanstvenog napredovanja. Zbog male znanstvene zajednice domaći znanstveni časopisi izloženi su pritisku veće potražnje domaćih znanstvenika da objavljuju svoje radove u njima. Kada ne bi bilo tog ograničenja, pojedini znanstvenik mogao bi sav svoj znanstveni rad objaviti u jednom časopisu unutar Hrvatske. Postoji više primjera prakse da se nerazmjerno velik broj radova objavljuje u jednom časopisu ili, još gore, da osobe koje obnašaju neku dužnost u domaćem znanstvenom časopisu većinu svojih radova objavljuje baš u tom časopisu. Jedan od razloga zbog kojih je novi Pravilnik trebalo hitno donijeti jest kako bi se spriječe takve loše prakse. Osim suzbijanja negativnih praksi, temeljni cilj predmetnog ograničenja jest da se potakne međunarodna vidljivost i prepoznatljivost istraživačkih rezultata hrvatskih znanstvenika koja je moguća ponajprije objavljivanjem u raznim domaćim i inozemnim časopisima. Praksa objavljivanja najvećeg dijela vlastitih radova u jednom časopisu slabog faktora odjeka ruši temelje znanstvene vrsnoće te propisana međunarodna mjerila kvalitete i potencijalno ugrožava znanstvenoistraživačku čestitost. Međutim, kad određeni časopis postigne faktor odjeka u prvom kvartilu predmetne kategorije, to znači da u ogromnoj međunarodnoj konkurenciji postiže najveći odjek i zauzima najutjecajnije mjesto u određenom znanstvenom polju odnosno znanstvenoj disciplini. Zbog toga je NVZ smatralo da nije potrebno ograničiti broj znanstvenih radova u takvim kategorijama časopisa, jer su oni odraz najveće znanstvene vrijednosti na svjetskoj razini. Uvjeti u Pravilniku moraju poticati na višu kvalitetu radova i objavljivanje radova u više jednakovrijednih časopisa, jer se inače propušta njegova temeljna svrha, a ta je da se propiše neophodni uvjeti znanstvenog napredovanja koji vode napretku znanosti i doprinose razvoju zemlje. Opisano rješenje također je rezultat primjene načela ostvarivanja međunarodnih mjerila kvalitete u znanstvenoj djelatnosti propisanih čl. 2. st. 2. ZZDVO, ali je ono u skladu i s propisima o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju, odnosno propisanim uvjetima u postupcima vrednovanja znanstvene kvalitete znanstvenih organizacija, (...)

Glede članka 12. Pravilnika, manji i mali broj su jednoznačnice i označavaju članak koji ima do šest autora, što je u navedenom članku i precizno navedeno. Povezivati mišljenje Ustavnog suda o ukupnom broju autora s faktorom doprinosa nema smisla, jer novi Pravilnik regulira faktor doprinosa ovisno o broju autora, a ne limitira ukupni broj autora.

Razlog zbog kojega se za napredovanje po novom Pravilniku uzimaju u obzir samo radovi nakon posljednjeg izbora u zvanje leži u tome da se stimulira kontinuirani rad znanstvenika i u višim zvanjima, a ne da značajan postotak znanstvenika, nakon početnog razdoblja produktivnosti, s vremenom smanjuje svoju znanstvenu produkciju i čeka prolazak vremena neophodnog za izbor u više zvanje. Drugi razlog je u tome da novouvedeni kvalitativni kriteriji pružaju bitno bolje scijentometrijske parametre za prosuđivanje vrsnoće rada.

Međutim, novi Pravilnik ni u jednom svome članku ne dovodi u pitanje ostvarene znanstvene stupnjeve koje su znanstvenici stekli svojim prijašnjim radom.

Kvalitativni kriterij K se mora u odgovarajućem razdoblju revalorizirati, a novi Pravilnik nije istaknuo da to obvezno znači povećanje kriterija. On može ostati isti i u slijedećem razdoblju od tri godine. Ipak, on zaslužuje kontinuiranu revalorizaciju koja će se temeljiti na ukupno objavljenim novim radovima, čime se izravno stimulira izvrsnost publikacija.

Matični odbori donose odluku i poslije nje isključivo je mjerodavan upravni spor kojeg kandidat nezadovoljan rješenjem pokreće tužbom pred nadležnim upravnim sudom RH. Matični odbor treba svoje odluke obrazložiti, a Nacionalno vijeće za znanost nema apsolutno nikakva prava uplitanja u odluku Matičnog odbora.

(...)

Određena izuzeća koje je dobilo polje matematike rezultat su specifičnih uvjeta u kojem znanstvenici tog polja rade. Te se okolnosti utvrđuju na Područnom vijeću za prirodne znanosti i predlažu Nacionalnom vijeću za znanost. Posebni status ovog polja bio je prisutan i u starom Pravilniku te ne predstavlja nikakvu novinu u novom Pravilniku. Pored toga, razlike među poljima utvrđuje svaki Matični odbor putem koeficijenata u ovisnosti o stanju produkcije u tom području. Naime, neka su polja dostigla međunarodno višu znanstvenu prepoznatljivost i sada ne bi bilo primjereno da se vraćaju natrag, dok su neka druga polja i ranije imala niže kriterije izbora, pa je sada za sve bitno da su u trendu podizanja kriterija, a ne ujednačavanja. Nadalje, pojedina polja imaju specifičnosti vezane uz svoju znanstvenu produkciju, časopise koje se na tom polju referenciraju i sl.

(...)

To što je ranije bio na snazi drugi Pravilnik o izborima u znanstvena zvanja ne znači da osoba nije podložna nikakvim budućim kriterijima za bilo koje buduće napredovanje. Naime, sve što je postignuto u prošlosti ne prestaje biti važeće, ali ne znači da se isti kriteriji moraju zadržati i u novom Pravilniku za sva buduća postignuća. U novom Pravilniku je ostavljena mogućnost da 1 od 2, 2 od 4 i 2 od 6 radova budu objavljeni u časopisima koji uopće i nemaju IF. Nadalje, ranije vrednovanje rada u časopisu rabljeno je za sve izbore do sada i realno je da se rad vrednuje spram IF i medijana IF za vrijeme kada je rad objavljen. (...)

Nije primjereno smatrati da se bilo koji kriteriji koji su bili ranije propisani trebaju održati i u novom Pravilniku, jer su postignuti rezultati ranije korišteni pri izboru u prethodno znanstveno zvanje. Znanstveni kriteriji trebaju protokom vremena biti korigirani s ciljem napredovanja u kvaliteti.«

14. Konačno, u priopćenju NVZ-a od 14. ožujka 2013. navedeno je da se kriterije za napredovanja u znanstvenim zvanjima »nastojalo uskladiti s dobrim praksama u znanstveno razvijenijim zemljama, ali se pri tome izuzetno pazilo na inkluzivnost različitih znanstvenih polja i generacija uključenih u pojedino znanstveno područje. Novi Pravilnik izrađen je na način da zadovoljava četiri kriterija: međunarodna vidljivost, inkluzivnost, preciznost i koliko je moguće jednostavnost«. U tom je smislu dalje navedeno:

»Osnovni instrument kriterija međunarodne vidljivosti su publikacije u međunarodno priznatim časopisima i knjigama, prema objektivnim međunarodnim mjerilima 'vidljivosti'. Unapređenje kriterija prema načelu međunarodne vidljivosti ide u prilog mladim znanstvenicima koji svoje znanstvene karijere i kompetencije žele razvijati na način da budu što više međunarodno vidljivi (konkurentniji) u znanstvenom radu.

Kriterij inkluzivnosti je posebno važan za društvene i humanističke znanosti, jer u tim područjima postoje vrlo velike razlike među znanstvenim poljima i među generacijama znanstvenika. Zbog toga je ovim Pravilnikom ponuđeno kompromisno rješenje kriterija koji zapravo predstavljaju nadogradnju prijašnjih uvjeta. Smatramo da nismo previše zahtijevali ako smo za, na primjer, društvene znanosti od znanstvenika tražili da na početku svoje karijere ostvare dva rada, a za najviše znanstveno zvanje četiri rada u časopisima koji su indeksirani u međunarodnoj bibliografskoj i citatnoj bazi Web of Science. Tražene kriterije znanstvenici mogu zadovoljiti objavljivanjem radova kod međunarodno priznatih izdavača, ali to nije postavljeno kao uvjet, već ako znanstvenik ima takvu produkciju, ona se ovim Pravilnikom posebno ističe i vrednuje. Značajan broj znanstvenika već je sada sposoban objavljivati radove u kvalitetnim svjetskim časopisima što je ovaj Pravilnik prepoznao i nagradio je takav rad, ali samo kao osobni izbor znanstvenika, a nikako kao uvjet. Cilj nam je bio pokazati poželjan smjer razvoja znanstvenih karijera u budućim godinama. Cilj nam je bio i pokazati nepoželjan smjer znanstvenog rada ako se on pretežito ostvaruje, primjerice, samo u jednom domaćem časopisu.«

U priopćenju NVZ-a od 14. ožujka 2013. posebno je istaknuto da je »osnovna namjera ovog dijela Pravilnika bila ... poslati poruku da je poželjno da znanstvenici iz društvenih i humanističkih znanosti rukopise svojih knjiga šalju međunarodnim izdavačima gdje će biti objektivno recenzirani te će ih na koncu čitati znatno veći broj ljudi«. Nacionalno vijeće za znanost posebno je naglasilo da »prema novom Pravilniku objavljivanje knjiga i poglavlja u knjigama kod međunarodno priznatih izdavača nije uvjet za izbor, pa niti u najviše znanstveno zvanje, nego novi Pravilnik stimulira takvo objavljivanje time što im pridaje veću vrijednost pri zamjeni radova ako znanstvenici izaberu takvu vrstu znanstvene produkcije«.

Na kraju priopćenja NVZ-a od 14. ožujka 2013. navedeno je da »Nacionalno vijeće za znanost smatra da Pravilnik nimalo ne oštećuje domaće znanstvenike u području humanističkih znanosti, već nudi širi profesionalni izbor i stimulaciju (a nikako uvjetovanje) u cilju snažnijeg približavanja domaće humanističke produkcije onoj međunarodnoj«.

c) Mišljenja zainteresiranih institucija

15. U mišljenju Sveučilišta u Zagrebu od 13. svibnja 2013. navedeno je:

»Kao rezultat protuzakonitog načina rada NVZ u proteklom mandatu, PUIZZ je u mnogim točkama ostao nedorečen, a sadrži i cijeli niz odredbi koje nisu u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, kao ni sa zakonom temeljem kojeg je PUIZZ donesen. Ovo se osobito odnosi na nejednako postupanje prema pojedinim znanstvenim područjima i poljima,« (Na ovom je mjestu u tekstu umetnuta bilješka 5 koja glasi: »Na primjer, PUIZZ ne propisuje minimalnu potrebnu vrijednost kvalitativnog faktora u području prirodnih znanosti, biomedicine i zdravstva, dodatne liste izdavača predviđene za društvene i humanističke znanosti nisu propisane, itd.« – op. Ustavni sud) »nedorečenosti PUIZZ i vakacijski period predviđen samo za znanstvenike kojima je proteklo tri godine od zadnjeg izbora u zvanje« (Na ovom je mjestu u tekstu umetnuta bilješka 6 koja glasi: »Isključuje znanstvene novake koji još nisu izabrani u zvanje, znanstvenike koji su djelovali u inozemstvu i nisu bili birani u znanstvena zvanja itd.« – op. Ustavni sud) »iako ZZDVO predviđa period prilagodbe za sve znanstvenike (čl. 32. st. 6. ZZDVO). ... PUIZZ ponovno ignorira znanstvene recenzije radova pristupnika, nameće isključivo numeričke kriterije i na više mjesta vrednuje radove isključivo temeljem broja autora. Stoga je PUIZZ ocijenjen kao potpuno neprihvatljiv od cijelog niza institucija i pojedinih znanstvenika.«

16. U Zaključku Rektorskog zbora od 19. ožujka 2013. navedeno je:

»Sadržaj novog Pravilnika o uvjetima u znanstvena zvanja ne čini kvalitativni pomak jer su kriteriji nedorečeni, neodređeni i neusklađeni te mogu dugoročno štetiti kvaliteti izbora nastavnika u znanstvena zvanja«.

17. U odgovoru Filozofskog fakulteta od 4. travnja 2013. (v. točku 7.1.1. obrazloženja ove odluke) posebno je istaknuta i obrazložena »manipulacija s namjenom i pravnim karakterom« PUIZZ-a, »manipulacija potrebama i željama mladih znanstvenika« i »manipulacija 'objektivnim međunarodnim mjerilima vidljivosti'«. Odgovor se posebno osvrće na »izokrenut smisao 'unapređivanja' i 'pooštravanja kriterija«, »nebulozne 'kriterije inkluzivnosti'«, »neprihvatljivo eksperimentiranje na znanstvenoj populaciji« te na »sablazan 'etičkog reagiranja'«.

2) Ocjena Ustavnog suda

18. Članak 68. Ustava u mjerodavnim dijelovima glasi:

»Članak 68.

Jamči se sloboda znanstvenoga ... stvaralaštva.

Država potiče i pomaže razvitak znanosti ...

Država štiti znanstvena ... dobra kao duhovne narodne vrednote.

Jamči se zaštita moralnih i materijalnih prava koja proistječu iz znanstvenoga ... stvaralaštva.

(...)«

18.1. Članak 68. Ustava ne jamči samo individualno pravo na slobodu znanstvenog stvaralaštva. On je temeljna norma koja sadržava vrijednosnu prosudbu o tome kako treba urediti odnos države prema znanosti.

Članak 68. Ustava primarno je usmjeren na ljudsko djelovanje kojemu je bit postavljanje pitanja i pronalaženje vjerodostojnih načina da se na njih odgovori, kako bi se postavili temelji za praktičnu primjenu onoga što je otkriveno ili naučeno, odgovorilo na potrebe šire društvene zajednice, ali i zadovoljila znatiželja i strast za novim znanjima. »Sloboda« u smislu članka 68. stavka 1. Ustava, dakle, znači pravo postavljati pitanja, pronalaziti i koristiti načine da se na njih odgovori te dolaziti do odgovora u obliku novih znanstvenih postignuća i novog znanja koji će biti dostupni široj društvenoj zajednici tako što će se – što je prije moguće – publicirati i diseminirati.

Ustavni sud podsjeća da sustav ljudskih prava utemeljen u Ustavu u sebi sadržava objektivni poredak vrijednosti. Članak 68. Ustava u sebi sadržava jednu takvu vrijednost. Njegova temeljna uloga jest jamčenje slobodne znanstvene aktivnosti i u interesu samoostvarenja pojedinog znanstvenika i na dobrobit cijelog društva. Stoga je država kao civilizirana zajednica obvezna braniti sustav slobodnog znanstvenog stvaralaštva i poduzimati pozitivne mjere za uređenje institucionalnog okvira unutar kojega se znanstveno istraživanje može obavljati. Ta obveza, koja proizlazi za državu iz Ustava, posebno je značajna jer bez zadovoljavajućeg institucionalnog i pravnog okvira odnosno bez odgovarajuće financijske potpore nije moguć nastavak slobodnog podučavanja te znanstvenog istraživanja i stvaralaštva.

Državi, međutim, nije dopušteno pri uređenju odnosa u znanosti favorizirati jedno znanstveno područje ili polje u odnosu na drugo. Ona ima pozitivnu ustavnu obvezu graditi i održavati takvu strukturu društvene zajednice koja omogućuje da se znanstveni rad u njoj slobodno razvija. Štoviše, ima pozitivnu ustavnu obvezu štititi znanstvenu djelatnost jer znanstvena dobra u Republici Hrvatskoj predstavljaju duhovnu narodnu vrednotu ustavnog značenja.

Pri tome se svim strujanjima znanstvenih mišljenja mora dati jednaka mogućnost razvoja. Država mora biti i ostati vrijednosno neutralna prema različitim znanstvenim pravcima te područjima i poljima znanstvenog rada. To znači da svatko tko se bavi znanstvenim radom i znanstvenim istraživanjima te sudjeluje u visokoškolskom podučavanju uživa pravo na obranu od svake državne povrede i zadiranja u njegova prava kad je riječ o otkrićima i diseminaciji znanja. Područje visokog (sveučilišnog) obrazovanja jest područje osobne i autonomne odgovornosti svakog člana te zajednice i u tom području država ne smije nametati prisilna pravila radi promicanja jedne koncepcije podučavanja ili jedne teorije znanosti. Članak 68. Ustava štiti svaki oblik obrazovne i znanstvene aktivnosti jer se odnosi na sve što se po sadržaju i obliku može smatrati ozbiljnim i sustavnim naporom za otkrivanje istine.

19. Vraćajući se na konkretan predmet, Ustavni sud naglašava da nije njegova zadaća posredovati ili arbitrirati u raspravi koja se unutar znanstvene zajednice vodi o pitanjima koja su bitna za položaj znanosti i znanstvenika u Republici Hrvatskoj. Ta pitanja uključuju i minimalne uvjete za izbor u znanstvena zvanja koji se, sukladno članku 32. stavku 5. ZZDVO-a, određuju pravilnikom Nacionalnog vijeća za znanost (v. točku 4.3. obrazloženja ove odluke).

U tom je svjetlu Ustavni sud dužan primijetiti da bi očitovanje Nacionalnog vijeća za znanost od 20. lipnja 2013. mogao biti koristan radni materijal za prethodnu sveobuhvatnu raspravu o ciljevima znanstvene politike i o ulozi kriterija (uvjeta) za napredovanje u viša znanstvena zvanja za ostvarenje tih ciljeva. Nesporno je, naime, da su sva pitanja, podaci, objašnjenja i argumenti sadržani u tom očitovanju trebali bili predmet prethodne rasprave u postupku donošenja PUIZZ-a u kojem je trebala sudjelovati cjelokupna »zainteresirana javnost« kako je definirana u Kodeksu (v. točku 9.2. obrazloženja ove odluke).

Drugačije rečeno, postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti PUIZZ-a pred Ustavnim sudom ne može zamijeniti raspravu o ciljevima znanstvene politike jer Ustavni sud nije njezin sudionik niti je dio znanstvene zajednice koja o tim ciljevima treba raspravljati, a ponajmanje je dio zainteresirane javnosti u smislu Kodeksa.

Njegova je jedina zadaća da ispita je li načinom na koji su propisani kriteriji (uvjeti) za ocjenjivanje rada znanstvenika i njihovo napredovanje povrijeđena neka temeljna ustavna vrednota ili zaštićeno ustavno dobro. Ispitivanje propisanih kriterija (uvjeta) za izbor u znanstvena zvanja u ovom ustavnosudskom postupku stoga ima ograničen doseg i značenje. Ono ne prejudicira nijedno razumno rješenje ako je to rješenje rezultat kvalificirane rasprave unutar znanstvene zajednice koja je provedena u propisanoj proceduri i uz poštovanje demokratskih proceduralnih standarda, uključujući sudjelovanje zainteresirane javnosti kako je definirana u Kodeksu (v. točku 9.2. obrazloženja ove odluke).

19.1. Zbog svih navedenih razloga, Ustavni sud u ovom se ustavnosudskom postupku neće baviti različitim prigovorima predlagatelja koji se odnose na pojedina konkretna rješenja sadržana u PUIZZ-u. Umjesto toga, ograničit će se na nekoliko pitanja načelnog karaktera koja su vezana uz ostvarenje objektivnog sustava vrijednosti u području znanosti, utjelovljenog u članku 68. Ustava.

20. Ustavni sud polazi od načelnog stajališta da PUIZZ mora osigurati da hrvatska znanost postane i ostane kompetitivna na europskoj i međunarodnoj razini. Zajednička deklaracija europskih ministara obrazovanja potpisana 19. lipnja 1999. u Bologni (Bolonjska deklaracija), ističe da se »vitalnost i djelotvornost svake civilizacije može mjeriti privlačnošću njezine kulture u drugim zemljama« (http://www.mefos.unios.hr/Bolonjska_deklaracija.pdf). To u konačnici znači da odnos između znanosti kao temeljne podloge obrazovanja i države kao regulatora znanstvene zajednice mora biti takav da se znanstveni rad slobodno razvija (v. točku 18.1. obrazloženja ove odluke) jer bez te slobode nema ni slobodnog isticanja specifičnosti nacionalne kulture u poredbi s drugim kulturama.

21. To se osobito odnosi na društvene i humanističke znanosti. Istraživanja u tim znanostima nerazdruživo su povezana s očuvanjem nacionalne baštine, hrvatskog jezika i kulturnog identiteta, ali su isto tako u funkciji opstanka i razvoja društvene zajednice u cjelini.

Općepoznata je činjenica da je objava radova i knjiga iz područja hrvatskih društvenih i humanističkih znanosti zbog objektivnih razloga nailazila, da nailazi i da će trajno nailaziti na probleme kad je riječ o stupnju njihove »međunarodne vidljivosti«. Unatoč tome, napredovanje domaćih znanstvenika u tim područjima PUIZZ vezuje uz posebne liste »međunarodno priznatih časopisa« i »međunarodno priznatih izdavača«. Uz međunarodno priznate časopise PUIZZ vezuje i tzv. faktor odjeka (Impact Factor, IF). Taj faktor upućuje na vrijednost koja označava prosječnu citiranost pojedinog znanstvenog časopisa. Drugim riječima, PUIZZ daje veliku, ako ne i presudnu važnost u područjima hrvatskih društvenih i humanističkih znanosti radovima koji su objavljeni na stranim jezicima u stranim časopisima i knjigama koje su objavljene kod stranih izdavača.

Ustavni sud ponovno naglašava da »sloboda znanstvenoga stvaralaštva« u smislu članka 68. stavka 1. Ustava znači slobodu ljudskog djelovanja kojemu je bit postavljanje spoznajnih pitanja i pronalaženje vjerodostojnih načina da se na njih odgovori. No, to ne znači da su znanstvenici slobodni samo u izboru tih pitanja i pronalaženju načina da na njih odgovore. Oni su slobodni i u ocjeni rezultata svojih istraživanja te u njihovoj objavi i diseminaciji u društvenoj zajednici. Stoga je pravo iz članka 68. stavka 1. Ustava ujedno i pravo slobodne komunikacije koja je neophodni preduvjet znanstvenog diskursa, slobode izražavanja i potvrđivanja nacionalnog identiteta. Sadržaj tog ustavnog prava Ustavni sud vidi, s jedne strane, u obvezi države da se suzdržava od njegova ograničavanja (primjerice, definiranjem mjerila o tome što je »znanost« ili prepuštanjem određenja tih mjerila stranim bazama podataka o izdavačima koji se u tim zemljama smatraju relevantnima), a s druge strane, u obvezi da djelatno podupire njegovo ostvarenje (primjerice, uvažavanjem prava svakog registriranog znanstvenika zaposlenog u javnim znanstvenim institutima na rad odgovarajućom opremom u odgovarajućem prostoru). Od toga mogu postojati samo dvije iznimke zbog kojih bi država bila ovlaštena ograničiti slobodu znanstvenog stvaralaštva: u slučaju kad bi netko tu slobodu rabio u cilju narušavanja ustavnog poretka Republike Hrvatske ili bi svoje znanstveno stvaralaštvo provodio na način protivan ljudskim pravima i temeljnim slobodama (primjerice, kad bi provodio istraživanja protivno jamstvu ljudskog dostojanstva, života i tjelesne nepovredivosti).

21.1. Već je rečeno da iz PUIZZ-a proizlazi kako znanstveni radovi koji su objavljeni kod međunarodno priznatih izdavača na stranom jeziku imaju značajnu prednost pred znanstvenim radovima koji su objavljeni na hrvatskom jeziku. Drugim riječima, znanstvene radove objavljene kod međunarodno priznatih izdavača odnosno objavljene na stranom jeziku PUIZZ ocjenjuje vrednijima od onih objavljenih na hrvatskom jeziku kod domaćih izdavača. Ta osobito naglašena prednost znanstvenih radova objavljenih na stranom jeziku dolazi do izražaja i kod znanstvenih radova s područja kroatologije, kroatistike, hrvatske nacionalne povijesti te drugih disciplina koje se bave nacionalnim jezikom i nacionalnom kulturom.

Ustavni sud opetovano podsjeća da članak 68. Ustava postavlja zahtjev da znanost, osobito tzv. nacionalno orijentirane društvene i humanističke znanosti, moraju pridonositi društvenom napretku i funkcioniranju društva te kvaliteti rada i života u Republici Hrvatskoj. Stoga je Nacionalno vijeće za znanost, kao regulator izbora u znanstvena zvanja, dužno paziti da legitimna orijentacija prema stranim časopisima i objavi radova domaćih znanstvenika na stranom jeziku ne ugrozi taj zahtjev i ne dovede do fokusiranja znanstvenog rada samo na tematiku važnu uređivačkim politikama pojedinih stranih časopisa i izdavača odnosno do zanemarivanja produbljenog znanstvenog istraživanja nacionalno zanimljive tematike neprikladne za objavljivanje u tim časopisima. Riječ je o važnom pitanju jer kriteriji (uvjeti) za izbor u znanstvena zvanja ne smiju dovesti do udaljavanja znanosti od domaće prakse.

Takva orijentacija nedvojbeno otvara i mogućnost potiskivanja hrvatskog jezika u znanosti u Hrvatskoj te može neposredno utjecati i na odumiranje domaće izdavačke znanstvene produkcije, osobito radova iz područja humanističkih i društvenih znanosti na hrvatskom jeziku. Time bi se de facto marginalizirao hrvatski jezik kao jezik znanosti te spriječio njegov razvoj, a time i razvoj hrvatske znanstvene terminologije. Ovo je utvrđenje važno jer se na VVASS-SENSE popisu izdavača knjiga ne nalazi nijedan hrvatski znanstveni nakladnik, pa ni ugledni hrvatski izdavači poput Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i dr.

21.2. Nadalje, uvjet za izbor u odgovarajuće znanstveno zvanje u području društvenih znanosti (članak 34. PUIZZ-a) objava je određenog broja znanstvenih radova iz dviju kategorija – a1 i a2. Te su kategorije, prema PUIZZ-u, »kvalitativne« naravi, a svrstavanje znanstvenih radova u jednu od tih kategorija ovisi o znanstvenim časopisima u kojima se radovi objavljuju. PUIZZ sužava broj časopisa u kojima se znanstveni rad klasificira kao rad a1 kategorije. Tako se prema članku 34. stavku 2. PUIZZ-a znanstvenim radovima iz kategorije a1 priznaju radovi objavljeni isključivo u časopisima indeksiranim u citatnoj bazi Web of Science, u kojoj nije indeksiran znatan broj relevantnih hrvatskih, ali i stranih znanstvenih časopisa koji publiciraju radove iz područja društvenih znanosti (prema navodima iz predmeta broj: U-II-1304/2013).

Međutim, u svjetlu objektivnog sustava vrijednosti utjelovljenog u članku 68. Ustava, ne bi se moglo govoriti o tome da je jedino presudno u kojem je časopisu rad objavljen i koliko je puta časopis citiran u nekoj bazi podataka, na kojim formalnim kriterijima inzistira PUIZZ. Time se omalovažava stvarni znanstveni doprinos koji je svojim radom dao pojedini znanstvenik. Naime, formalni kriteriji, poput naziva časopisa i njegova porijekla ili učestalosti citiranja nekog časopisa u određenoj bazi podataka, pa i stranoj, jesu legitimni, a mogu biti i važni, ali nikako ne jedini ili presudni kriteriji (uvjeti) za napredovanje u znanstvena zvanja. U tom se pitanju treba postići uravnotežen pristup usklađen s hrvatskim prilikama. Treba uvažavati ocjenu o znanstvenoj vrijednosti pojedinog rada i o njegovu doprinosu znanosti i društvu, koju u propisanom postupku daju ovlaštene osobe za vrednovanje radova znanstvenika (recenzenti) i nadležna tijela, budući da je ocjenjivanje kvalitete radova u prvom redu intelektualna zadaća, a ne samo mehanički zbroj znanstvenih radova objavljenih u časopisima indeksiranim u određenoj stranoj citatnoj bazi, uzmu li se za primjer društvene znanosti. Ustavni sud u tom smislu ocjenjuje pravilnim stajalište Vlade Republike Hrvatske koja u svom očitovanju od 11. srpnja 2013. »ističe da se Nacionalno vijeće za znanost mora rukovoditi znanstvenom izvrsnošću kao temeljnim kriterijem znanstvenog napredovanja«.

PUIZZ ne ispunjava u cijelosti te zahtjeve. On otvara mogućnost ugrožavanja dosadašnjih postignuća, postojećih standarda, ali i budućeg razvoja, posebice očuvanja nacionalne baštine i identiteta, uključujući i hrvatski jezik kao opće dobro Republike Hrvatske. Otvara i mogućnost osiromašenja domaće znanstvene produkcije na hrvatskom jeziku.

22. Sva utvrđenja navedena u točkama 21., 21.1. i 21.2. obrazloženja ove odluke moraju se promatrati u svjetlu činjenice da je sastavljanje posebnih lista »međunarodno priznatih časopisa« i »međunarodno priznatih izdavača«, prema izričitim riječima samog Nacionalnog vijeća za znanost, »nova ideja u svijetu«. U priopćenju NVZ-a od 14. ožujka 2013 u tom je smislu naglašeno:

»Određivanje popisa međunarodno priznatih izdavača pokazalo se kao najveći izazov, jer je ideja sastavljanja takvih popisa nova u svijetu. Mi smo se isprva odlučili koristiti listom koju su dva ugledna nizozemska instituta iz društvenih znanosti (WASS i SENSE) sastavili za svoje potrebe, a tu smo odluku donijeli iz sljedećih razloga: (a) oni su pioniri u tome i prvu listu su izradili 2007., te je otada redovito ažuriraju; (b) izdašni popis izdavača u kategoriji A, B i C činio nam se primjeren za zajedničku uporabu u društvenim i humanističkim znanostima; (c) u vrijeme kad smo krenuli s izradom novog Pravilnika, to je bila praktički jedina javno dostupna lista u zemljama Europske unije; (d) uvažavajući mogućnost da postoje neki međunarodno priznati izdavači koji se ne nalaze na tom popisu, predvidjeli smo dopunsku listu od tri izdavača za svako polje (ukupno 30 izdavača po izboru znanstvenog područja).«

Prema tome, PUIZZ je prihvatio »ideju sastavljanja takvih popisa« koja je »nova u svijetu«. Prihvatio je i »nizozemsku listu« koja je »praktički jedina javno dostupna lista u zemljama Europske unije«. To je učinjeno bez suradnje s nadležnim područnim vijećem za humanističke znanosti i bez sudjelovanja zainteresirane javnosti. Štoviše, samo 20-ak dana poslije njegova stupanja na snagu i samo nekoliko dana prije isteka mandata većem broju članova Nacionalnog vijeća za znanost uslijedile su opsežne izmjene PUIZZ-a. Nacionalno vijeće za znanost obrazložilo je svoje razloge za izmjenu PUIZZ-a u priopćenju NVZ-a od 14. ožujka 2013.:

»Međutim, nakon što smo već odmakli s izradom Pravilnika, krajem 2012. godine, u Španjolskoj je objavljen popis španjolskih i inozemnih izdavača znanstvenih knjiga specifično za društvene i humanističke znanosti, kojeg je izradilo španjolsko Nacionalno vijeće za znanost, primjenjujući transparentnu metodologiju i konzultirajući preko 3.000 znanstvenika iz tih područja. Za njega smo doznali netom nakon što smo usvojili novi Pravilnik te smo utvrdili da je pregledan, pouzdan i primjeren. Nacionalno vijeće za znanost je etički reagiralo i promptno izglasalo izmjene i dopune Pravilnika. Humanističkim smo znanostima zamijenili popis međunarodno priznatih izdavača popisom primjerenijim za njihove potrebe, dok smo društvenim znanostima dodali novi popis, jer veliki broj znanstvenih polja u društvenom području nalazi svoj interes u listi koju su kreirali instituti WASS i SENSE. Uvažavajući primjedbe domaćih znanstvenika iz humanističkog područja, odlučili smo u izmjenama i dopunama proširiti dopunsku listu od tri na deset izdavača po polju (ukupno 100 dopunskih izdavača) te smatramo da je time u cijelosti otklonjen najozbiljniji prigovor novom Pravilniku koji dolazi iz humanističkih znanosti.«

Prema tome, unatoč uočenim slabostima, i izmjene PUIZZ-a prihvatile su »novi« pristup koji obilježava inzistiranje na objavljivanju radova hrvatskih znanstvenika iz područja društvenih i humanističkih znanosti u međunarodnim časopisima indeksiranim na citatnim nacionalnim listama drugih država (nizozemskoj, uz sada dodanu španjolsku) te na objavljivanju knjiga na stranim jezicima kod »međunarodno priznatih izdavača«.

Kada norme PUIZZ-a prisiljavaju domaću znanost da se orijentira isključivo na strane jezike, da obrađuje teme koje imaju samo europsku ili međunarodnu »prođu« u jednoj ili dvije referentne nacionalne baze stranih država (nizozemskoj, španjolskoj) koje ne služe i po prirodi stvari ne mogu služiti hrvatskim nacionalnim potrebama, teško bi se moglo govoriti o tome da Republika Hrvatska čuva i unapređuje »vitalnost i djelotvornost« svoje kulture kojom bi trebala sudjelovati u međunarodnoj razmjeni znanstvenih i edukacijskih dobara (v. točku 20. obrazloženja ove odluke).

Ustavni sud posebno naglašava da je kreiranje europskog prostora znanstvenih istraživanja i visokog obrazovanja od ključne važnosti za promicanje mobilnosti građana, njihovo zapošljavanje i za sveukupni razvoj kontinenta. PUIZZ, međutim, svojim uskim okvirom regulacije, usmjerenim na strane referentne baze koje služe nacionalnim potrebama država u kojima su stvorene, a ne hrvatskim nacionalnim potrebama, to zanemaruje. Istodobno zanemaruje i činjenicu da neki časopisi navedeni u tim bazama autorima postavljaju financijske uvjete za objavljivanje radova, sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze.

22.1. Opisani je pristup u pojedinostima neizbježno doveo do posljedica koje su ustavnopravno nespojive s člankom 68. Ustava. Primjer pruža polje prava. Članak 34. PUIZZ-a to polje izuzima iz uvjeta koji vrijede za sva ostala znanstvena polja u području društvenih znanosti:

»ODJELJAK 4.

Društvene znanosti

Članak 34.

(1) Za izbor u znanstvena zvanja u području društvenih znanosti kandidati moraju imati objavljene znanstvene radove u kategorijama a1 i a2 prema strukturi u sljedećoj tablici:

(...)

(10) Prethodni uvjeti vrijede za sva znanstvena polja u području društvenih znanosti osim za polje prava.

(...)«

Sukladno obrazloženju za takvo postupanje koje je dano u očitovanju Nacionalnog vijeća za znanost (v. točku 3.1. obrazloženja ove odluke), polje prava moralo je biti izuzeto iz uvjeta koji vrijede za sva ostala znanstvena polja u području društvenih znanosti ne zbog svojih specifičnosti (koje je nadležno utvrđivati područno vijeće za društvene znanosti), nego zbog toga što strana bibliografska i citatna baza koju je Nacionalno vijeće za znanost odredilo kao referentnu za društvene znanosti sadržava »relativno mali broj časopisa za polje prava na svjetskoj razini«.

Tako je ta strana bibliografska i citatna baza zapravo postala središnja vrijednost i neupitno autoritativno mjerilo za izbor u znanstvena zvanja u Republici Hrvatskoj. Prihvaćajući takav pristup, PUIZZ je bio prisiljen toj stranoj bazi prilagođavati kriterije (uvjete) za izbor u znanstvena zvanja u pojedinim poljima društvenih znanosti u našoj zemlji. Time je PUIZZ obrnuo i smisao i svrhu objektivnog sustava vrijednosti u području znanstvenog stvaralaštva u Republici Hrvatskoj u smislu članka 68. Ustava.

22.2. Ustavni sud smatra potrebnim na kraju naglasiti da nedostatna »međunarodna vidljivost domaće znanstvene produkcije« predstavlja dugovječan problem hrvatske znanosti koji je znatnog opsega i složenosti. Međutim, on nije isključiv proizvod manjkave regulacije, uključujući i one koja se tiče izbora u znanstvena zvanja, ili određenih pravnih praznina u hrvatskom pravu. Riječ je o višeslojnom problemu koji traje od pamtivijeka, a uzrokovan je velikim brojem objektivnih čimbenika. Samo se neki od njih mogu pripisati regulatornom sustavu, dok većina ima druge korijene povezane s povijesno uvjetovanim okolnostima u kojima se razvijala hrvatska znanost. Rješavanje tih problema zahtijeva sveobuhvatni pristup i dugoročno koordinirano postupanje svih sudionika u procesu na temeljima utvrđene strateške vizije razvitka hrvatske znanosti.

U tom je svjetlu očito da se strukturalni problemi domaće znanosti, uključujući probleme vezane uz »međunarodnu vidljivost domaće znanstvene produkcije«, ne mogu riješiti jednokratnim pooštravanjem uvjeta za izbor u znanstvena zvanja, a ponajmanje prihvaćanjem vrednovanja rada domaćih znanstvenika koje se svodi na mehaničko zbrajanje objavljenih radova koji se ne vrednuju prema onome što je u njima napisano (što u prvom redu znači: prema svom doprinosu domaćoj znanosti i prema stupnju stvarnog doprinosa društvenom napretku i funkcioniranju društva te kvaliteti rada i života u Republici Hrvatskoj), nego se vrednuju prema tome u kojem su (stranom) časopisu objavljeni ili, kad je riječ o knjigama, kod kojeg su (stranog) izdavača objavljene odnosno prema tome koliko je puta neki časopis citiran u nekoj bazi podataka.

23. Ustavni sud ocjenjuje da je u ovoj odluci dostatno upozoriti još samo na jedan načelni problem. Naime, promatrajući strukturu PUIZZ-a, može se zaključiti da se Nacionalno vijeće za znanost opredijelilo za opći pristup prema kojem će se za svako znanstveno područje propisati specifične kvantitativne i kvalitativne kriterije (uvjete) primjerene svakom pojedinom području.

Međutim, iznimka je učinjena u polju matematike, jer je u članku 9. stavku 4. PUIZZ-a izrijekom propisano: »Za izbor u znanstvena zvanja u polju matematike ne primjenjuju se kvalitativni kriteriji iz ovog Pravilnika.«

Ustavnost tog članka PUIZZ-a osporena je u ovom ustavnosudskom postupku s aspekta neopravdanog stavljanja istraživača u polju matematike u povlašteni položaj u odnosu prema ostalim poljima prirodnih znanosti, što je nesuglasno s člankom 14. Ustava. To stoga što bi ti istraživači »pri napredovanju radove uvijek mogli koristiti kumulativno, dok bi istraživači iz ostalih polja prirodnih znanosti, kao i područja biomedicine i zdravstva nezanemariv dio radova morali objaviti od zadnjeg izbora« (v. točku 10.4. obrazloženja ove odluke).

Ustavni sud nije nadležan za davanje ocjene o tome je li dopušteno za izbor u znanstvena zvanja u polju matematike izuzeti kvalitativne kriterije. Međutim, nadležan je za utvrđenje da ni ta ni svaka druga slična iznimka ne smiju dovoditi skupinu znanstvenika na koju se pojedina iznimka odnosi u povoljniji odnosno nepovoljniji položaj u odnosu na skupine znanstvenika na koje se ona ne odnosi. Mjerodavne odredbe PUIZZ-a glase:

»Članak 9.

(...)

(4) Za izbor u znanstvena zvanja u polju matematike ne primjenjuju se kvalitativni kriteriji iz ovog Pravilnika.«

»Članak 13.

Za zadovoljavanje kvalitativnih kriterija potrebnih za izbor broje se samo radovi objavljeni nakon posljednjeg izbora.«

Sukladno tome, ima li se u vidu učin članaka 9. stavka 4. i 13. PUIZZ-a, čini se točnim prigovor prema kojem bi istraživači u polju matematike svoje radove pri napredovanju mogli koristiti kumulativno, dok bi istraživači iz ostalih polja prirodnih znanosti te područja biomedicine i zdravstva »nezanemariv dio radova morali objaviti od zadnjeg izbora«. Takav učinak iznimke propisane u članku 9. stavku 4. PUIZZ-a bio bi nesuglasan s člankom 14. Ustava.

23.1. Ustavni sud dalje primjećuje da je Nacionalno vijeće za znanost u svom očitovanju od 20. lipnja 2013. odgovorilo da su »određena izuzeća koje je dobilo polje matematike rezultat ... specifičnih uvjeta u kojem znanstvenici tog polja rade. Te se okolnosti utvrđuju na Područnom vijeću za prirodne znanosti i predlažu Nacionalnom vijeću za znanost« (v. točku 13.4. obrazloženja ove odluke).

Ta je činjenica ustavnopravno relevantna jer pokazuje važnost i značenje rada područnih vijeća za konačno oblikovanje kriterija (uvjeta) za izbor u znanstvena zvanja u pojedinim znanstvenim područjima. U tom je smislu ustavnopravno relevantna i činjenica da, kad je riječ o znanosti, dva područna vijeća (za društvene znanosti i za humanističke znanosti) nisu sudjelovala u pripremi i donošenju PUIZZ-a. Stoga se ne bi moglo reći da su okolnosti koje zahtijevaju specifične uvjete pod kojima znanstvenici u tim znanstvenim područjima rade bile utvrđene na valjani način odnosno da odražavaju legitimni rezultat kvalificirane rasprave svih nadležnih tijela i zainteresirane javnosti kako je definirana u Kodeksu (v. točku 9.2. obrazloženja ove odluke).

Tako je propust pri donošenju PUIZZ-a (koji je doveo do formalne neustavnosti PUIZZ-a) izravno utjecao i na njegovu materijalnu neustavnost u dijelu u kojem se propisuju kriteriji (uvjeti) za izbor u znanstvena zvanja u područjima društvenih znanosti i humanističkih znanosti.

IV. PRIJELAZNE ODREDBE PUIZZ-a

1) Prigovori predlagatelja i očitovanje Nacionalnog vijeća za znanost

a) Prigovori predlagatelja

24. Predlagatelj dr. sc. Tomislav Veliki u svom prijedlogu navodi da su prijelazni članci 37. stavak 2. i 38. te završni članak 39. PUIZZ-a nesuglasni s člancima 3., 5. stavkom 1., 14., 16. i 54. Ustava. Članci 37. stavak 2., 38. i 39. PUIZZ-a glase:

»Članak 37.

(...)

(2) Kandidat kojem je od zadnjeg izbora u znanstveno zvanje proteklo više od tri godine može do zaključno s 1. listopada 2013. godine pokrenuti svoj izbor u više znanstveno zvanje prema uvjetima propisanim Pravilnikom o izboru u znanstvena zvanja ('Narodne novine', broj 84/05, 100/06, 138/06, 120/07, 71/10, 116/10 i 38/11) koji je bio na snazi prije stupanja na snagu ovog Pravilnika, sukladno odredbi članka 32. stavka 6. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

Članak 38.

Stupanjem na snagu ovog Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o izboru u znanstvena zvanja ('Narodne novine', broj 84/05, 100/06, 138/06, 120/07, 71/10, 116/10 i 38/11), osim u slučaju utvrđenim odredbom stavka 2. članka 37. ovog Pravilnika.

Članak 39.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u 'Narodnim novinama'.«

Predlagatelj smatra da je takvo prijelazno uređenje nesuglasno s člankom 32. stavkom 6. ZZDVO-a, koji glasi:

»Članak 32.

(...)

Prilikom propisivanja uvjeta iz stavka 5. ovoga članka predvidjet će se primjereno vremensko razdoblje primjene do tada važećih uvjeta kojim će se na pravičan način omogućiti reizbor ili napredovanje onih znanstvenika koji su svoj znanstveni rad obavljali prema tim uvjetima.«

24.1. Prema predlagatelju, članak 37. stavak 2. PUIZZ-a i dio članka 38. PUIZZ-a propisuju i dodatni, posebni rok primjene (»do zaključno s 1. listopada 2013. godine«) ranije važećeg PIZZ-a, i to samo za određenu skupinu »kandidata« za izbor u znanstvena zvanja (naime, onih kojima je »... od zadnjeg izbora u znanstveno zvanje proteklo više od tri godine ...«). Stoga predlagatelj smatra da PUIZZ neosnovano u članku 37. stavku 2. stvara dvije odvojene kategorije »kandidata« za izbor u znanstvena zvanja i dodjeljuje im različita prava ovisno isključivo o tome koliko je vremena prošlo od njihova zadnjeg izbora u znanstveno zvanje. To obrazlaže sljedećim razlozima:

»Drugim riječima, sporna 'klasifikacija' koju uvodi Pravilnik, kada dodatno 'razrađuje' zakonske odredbe, pravno je neodrživa iz tog razloga što se članak 32. stavak 6. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju mora jednako primjenjivati u postupcima reizbora ili napredovanja 'svih onih' znanstvenika koji su svoj znanstveni rad obavljali prema (ranije) važećim uvjetima, a ne samo u postupcima reizbora ili napredovanja onih znanstvenika kojima je '... od zadnjeg izbora u znanstveno zvanje proteklo više od tri godine ...'.

Dodatno, i sasvim suprotno tome, pravna posljedica koja nastaje temeljem članka 37. stavak 2., dijela članka 38. te članka 39. Pravilnika s druge strane, jest ta da 'primjereni rok' (ili 'primjereno vremensko razdoblje') primjene do tada važećih uvjeta za reizbor ili napredovanje, kako ih navodi Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, u prvom slučaju (znanstvenici kojima je '...od zadnjeg izbora u znanstveno zvanje proteklo više od tri godine ...') znači rok 'do zaključno s 1. listopada 2013. godine', dok u drugom slučaju (svi 'ostali' znanstvenici) znači rok do stupanja na snagu Pravilnika kada se ne radi o propisanom izuzetku ('... osmoga dana od dana objave u 'Narodnim novinama'.').

(...)

Obzirom, međutim, da sporni Pravilnik uvodi i dodatnu 'klasifikaciju' znanstvenika koja nije predviđena Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, koju potom vezuje i uz davanje 'različitih prava', Predlagatelj smatra kako je on suprotan članku 14. stavak 2. (jednakost pred zakonom), članku 5. (opće načelo ustavnosti i zakonitosti) te članku 3. (načelo vladavine prava) Ustava Republike Hrvatske, odnosno članku 32. stavak 6. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.«

24.2. Nadalje, predlagatelj smatra da »sama priroda ili definicija znanstvenog djelovanja nužno podrazumijeva da se radi o dugogodišnjem i kontinuiranom znanstvenom radu koji je u biti cjeloživotni posao i u kojem je za stjecanje različitih uvjeta za izbor u znanstveno zvanje općenito potrebno više godina rada. Drugim riječima, osobe koje su se odlučile baviti znanstvenom djelatnošću svjesno su pristale na to da kroz duži vremenski period kontinuirano ulažu u vlastitu 'naobrazbu', odnosno da razvijaju svoje vlastite 'druge osobine'.« Zbog toga smatra da načelno propisivanje potrebnih uvjeta za izbor ili reizbor u znanstvena zvanja mora biti istovjetno za sve koji namjeravaju ostvariti te uvjete.

Prema njegovu mišljenju, u ovom konkretnom predmetu riječ je o tome da upravo sporna klasifikacija, koja je PUIZZ-om uvedena suprotno članku 14. stavku 1. Ustava, predstavlja takvu vrstu »diskriminacije« prema kojoj se samo jednoj kategoriji znanstvenika (onima, naime, kojima je »...od zadnjeg izbora u znanstveno zvanje proteklo više od tri godine ...«) priznaje određena »naobrazba«, odnosno »druge osobine«. Također smatra kako PUIZZ-om propisani rok stupanja na snagu (osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«) ni u kojem slučaju ne može predstavljati »... primjereno vremensko razdoblje primjene do tada važećih uvjeta ...« te je i u tom segmentu PUIZZ suprotan Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.

S obzirom na sve navedeno, predlagatelj predlaže da Ustavni sud poništi članak 37. stavka 2., dio članka 38. i članak 39. Pravilnika.

25. Gotovo istovjetne razloge za ukidanje članka 37. PUIZZ-a sadrže prijedlozi Hrvoja-Nikole Cvetkovića i dr. sc. Tamare Nikšić. Prijelazne odredbe PUIZZ-a osporava i predlagatelj dr. sc. Deana Čizmara, pri čemu on dodatno predlaže i ukidanje članka 23. PUIZZ-a. Smatra, naime, da taj članak u kombinaciji s prijelaznim odredbama PUIZZ-a ima povratno djelovanje suprotno članku 89. stavku 4. Ustava jer se sada traži daleko veći broj znanstvenih radova objavljenih u časopisima »čiji IF mora biti veći od predmetne kategorije u koju se pristupnik bira« u odnosu na prethodni PIZZ. Tako sada, prema mišljenju predlagatelja, znanstvenik koji je imao uvjete za najviše znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika nema ni uvjete za najniže znanstveno zvanje.

26. Istovjetno stajalište o retroaktivnosti prijelaznih odredbi PUIZZ-a sadrži i prijedlog pravnih fakulteta, koji navode:

»Prijelaznim režimom, a napose propuštanjem propisivanja da radovi znanstvenika objavljeni prije stupanja na snagu PUIZZ-a zadržavaju kategorizaciju koju su imali po propisima koji su vrijedili u vrijeme njihova objavljivanja, svim odredbama PUIZZ-a je dano povratno (retroaktivno) djelovanje koje je iznimno dopušteno samo u slučaju zakona, ali ne i drugih propisa.«

Osim toga, ti predlagatelji smatraju da prijelazne odredbe PUIZZ-a predstavljaju primjer neizravne diskriminacije prema članku 2. stavku 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije (»Narodne novine« broj 85/08. i 112/12.).

27. Fakultet političkih znanosti također osporava ustavnost i zakonitost prijelaznih odredaba, to jest članaka 37. i 38. PUIZZ-a i dijelom ponavlja navode drugih predlagatelja. Te prijelazne odredbe smatra nesuglasnima s člankom 3. (jednakost) i člancima 44., 49. stavkom 2. i 54. stavkom 2. Ustava. Posebno ističe:

»Citiranim odredbama stavljaju se u nejednak položaj znanstvenici na koje se odnosio stari pravilnik od onih na koje se odnosi važeći. Činjenica je kako važeći Pravilnik ne omogućuje pristup javnoj službi pod jednakim uvjetima za sve znanstvenike te isto tako ne omogućuje dostupnost svakog radnog mjesta i dužnosti pod jednakim uvjetima za sve znanstvenike.

Tako se, stupanjem na snagu predmetnog Pravilnika stvara se više skupina znanstvenika na koje će različito utjecati odredbe predmetnog Pravilnika stvarajući pravnu nesigurnost i nejednakost kod primjene propisa (...)«

b) Očitovanje Nacionalnog vijeća za znanost

28. U očitovanju od 20. lipnja 2013. Nacionalno vijeće za znanost objašnjava razloge koji su utjecali na prihvaćanje određenih prijelaznih rješenja u PUIZZ-u:

»... Od 2005. godine do danas izbore u znanstvena zvanja vrše Matični odbori koji su do danas, prema podacima iz Upisnika znanstvenika, izvršili izbor za 8.841 znanstveno zvanje. U tablici 2 je prikazan broj izbora nadležnih Matičnih odbora u znanstvena zvanja po znanstvenom području i godini izbora.

Od 2009. godine vidljiv je porast izbora u znanstvena zvanja, a 2011. godine vidljiv je najveći porast izbora u znanstvena zvanja, koji je uvećan za 28% u odnosu na 2010. godinu, a za čak 90% u odnosu na broj izbora u 2008. godini. U 2011. godini najveći porast broja izbora u odnosu na 2010. godinu bio je u prirodnim (za 65%) i društvenim znanostima (55%). U 2012. godini povećan je broj izbora u znanstvena zvanja jedino u znanstvenom području humanističkih znanosti (za 15%) i interdisciplinarnom području znanosti (za 16%). Prema podacima AZVO između objave i stupanja na snagu Pravilnika započet je postupak izbora u znanstvena zvanja za dodatnih 69 znanstvenika samo u području društvenih znanosti te je za veći dio od navedenih 69 znanstvenika u društvenom području okončan što, bi trebalo rezultirati i evidencijom u Upisniku znanstvenika.

Prijelazni rok, koji je omogućio primjenu starog Pravilnika u razdoblju od 6 mjeseci od stupanja na snagu novog Pravilnika za one znanstvenike od čijeg je zadnjeg napredovanja proteklo barem 3 godine, upravo predstavlja uvažavanje načela legitimnih očekivanja. To konkretno znači da osobe koje su u trenutku stupanja na snagu novoga Pravilnika bile u određenom znanstvenom zvanju više od 2 godine i 6 mjeseci, protekom roka do najviše 6 mjeseci, a ujedno do ukupno 3 godine od posljednjeg izbora, mogu pokrenuti postupak izbora u više zvanje po starim uvjetima. Na osobe kojima protekom roka od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu novog Pravilnika nije ujedno protekao i rok od 3 godine od zadnjeg znanstvenog izbora, primjenjivat će se novi uvjeti. Drugim riječima, smatra se da je 2 godine i 6 mjeseci dovoljan rok da znanstvenici steknu uvjete za napredovanje u više zvanje prema novim uvjetima. NVZ smatra prijelazni rok primjerenim upravo zato što se cijenila situacija znanstvenika koji su imali posljednji izbor prije 3 godine te bi, da nema primjerenog prijelaznog roka, po trenutno važećem Zakonu, imali rok kraći od 2 godine i 6 mjeseci (ovisno o individualnoj situaciji, i rok od samo 2 godine) do trenutka obveze napredovanja (ili reizbora). Zakon propisuje obvezu napredovanja ili reizbora, kojeg dozvoljava samo jednom, nakon proteka roka od 5 godina u istom zvanju. Dakle, prijelazni se rok primjenjuje upravo na osobe koje su bile u istom zvanju najmanje 2 godine, 6 mjeseci i 1 dan, te su imale legitimno očekivanje da će isti uvjeti vrijediti i dalje. Novi uvjeti stoga neće ugroziti njihove ugovore o radu kao posljedica eventualnog neizbora u više zvanje zbog promjene uvjeta za izbor.

									GODINA IZBORA MATIČNOG ODBORA U ZNANSTVENO ZVANJE
ZNANSTVENO PODRUČJE	2005.	2006.	2007.	2008.	2009.	2010.	2011.	2012.	do 06/2013.	UKUPAN BROJ IZBORA
PRIRODNE ZNANOSTI	60	147	108	120	121	118	195	179	80	1128
TEHNIČKE ZNANOSTI	127	319	115	85	201	250	256	214	130	1697
BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO	128	357	214	230	279	306	379	338	165	2396
BIOTEHNIČKE ZNANOSTI	36	107	80	83	136	140	134	117	77	910
DRUŠTVENE ZNANOSTI	42	156	157	139	189	180	279	202	148	1492
HUMANISTIČKE ZNANOSTI	47	116	118	105	151	131	183	210	75	1136
INTERDISCIPLINARNA	0	0	0	0	3	6	25	29	19	82
UKUPNO	440	1202	792	762	1080	1131	1451	1289	694	8841

2) Ocjena Ustavnog suda

29. Ustavni sud prvo ističe da prijelazni članak 37. stavak 1. PUIZZ-a nije sporan. Taj članak propisuje da će se na postupke izbora u znanstvena zvanja započete prije stupanja na snagu PUIZZ-a primjenjivati uvjeti za izbor u znanstvena zvanja propisani PIZZ-om.

Predlagateljima je sporan članak 37. stavak 2. PUIZZ-a koji uređuje prijelazni režim za postupke izbora u znanstvena zvanja koji nisu započeti prije stupanja na snagu PUIZZ-a, a za koji članak 32. stavak 6. ZZDVO-a zahtijeva »primjereno vremensko razdoblje primjene do tada važećih uvjeta kojim će se na pravičan način omogućiti reizbor ili napredovanje onih znanstvenika koji su svoj znanstveni rad obavljali prema tim uvjetima«. Konkretno, članak 37. stavak 2. PUIZZ-a propisuje da kandidat kojem je od zadnjeg izbora u znanstveno zvanje proteklo više od tri godine može do zaključno s 1. listopada 2013. godine pokrenuti svoj izbor u više znanstveno zvanje prema uvjetima propisanim PIZZ-om.

30. Budući da se ovom odlukom ukida cijeli PUIZZ zbog njegove formalne i materijalne nesuglasnosti s Ustavom, Ustavni sud ne smatra potrebnim posebno ispitivati je li osporeni članak 37. stavak 2. PUIZZ-a u skladu s člankom 32. stavkom 6. ZZDVO-a.

31. Ipak, Ustavni sud smatra potrebnim napomenuti da se temeljni prigovor upućen prijelaznim odredbama PUIZZ-a odnosi na režim pod kojim će se vrednovati radovi znanstvenika koji su objavljeni prije stupanja na snagu PUIZZ-a, a koji su bili vrednovani po starim pravilima odnosno mjerilima u postupcima izbora znanstvenika u viša zvanja prije stupanja na snagu PUIZZ-a. U tim je okvirima osporene prijelazne odredbe PUIZZ-a nužno promatrati zajedno s njegovim materijalnim odredbama.

Vodeći se razlozima pravne sigurnosti, Ustavni sud u tom smislu utvrđuje sljedeće načelno ustavnopravno stajalište: pravna sigurnost, kao najvažnije obilježje vladavine prava, u području znanstvenog djelovanja (članak 68. u vezi s člankom 3. Ustava) zahtijeva da svi objavljeni radovi koji su kategorizirani, to jest vrednovani i razvrstani u pojedine kategorije u vrijeme važenja ranijih propisa (što je predstavljalo osnovu za napredovanje znanstvenika u više zvanje) nakon prestanka njihova važenja i dalje moraju zadržati istu kategorizaciju i ne smiju biti ponovo vrednovani prema novim pravilima odnosno mjerilima. Oni se moraju smatrati nepromjenjivom osnovom od koje se polazi u daljnjem vrednovanju rada znanstvenika po novim pravilima odnosno mjerilima, neovisno o tome jesu li ta nova pravila odnosno mjerila blaža ili stroža od prethodnih. To je minimalni zahtjev koji se u objektivnom sustavu vrijednosti utjelovljenom u članku 68. Ustava mora poštovati. Odstupanje je dopušteno samo u slučaju pravomoćne sudske presude kojom se utvrđuje da je konkretan, nominalno određeni znanstvenik do napredovanja u više znanstveno zvanje došao počinjenjem kaznenog djela.

Svako drugo tumačenje značilo bi nedopuštenu (tihu) reviziju svih dotada priznatih znanstvenih zvanja, što bi bilo suprotno članku 68. stavku 1. u vezi s člankom 3. Ustava.

Ustavni sud na kraju ocjenjuje pravilnim stajalište Vlade Republike Hrvatske koja u svom očitovanju od 11. srpnja 2013. ističe da su »svi radovi koji su vrednovani po ranije važećem Pravilniku omogućili ... napredovanje u znanstvenim karijerama i njihovi stečeni znanstveni statusi nisu upitni, jer su sukladno ZZDVO-u znanstvena zvanja trajna«. I dalje: »Vlada Republike Hrvatske je mišljenja (...) da se kriteriji za znanstveno napredovanje donose pro futuro ...«.

32. Na temelju članka 125. alineje 2. Ustava te članka 55. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona donesena je odluka kao u točki I. izreke.

33. Točka II. izreke temelji se na članku 31. stavku 5. Ustavnog zakona. S tim u vezi, Ustavni sud naglašava da se ovom odlukom ne potiče ostanak na snazi PIZZ-a. Drugačije rečeno, ova odluka ne sprečava donošenje novog pravilnika o izborima u znanstvena zvanja sukladno članku 32. stavku 5. ZZDVO-a, uz uvjet da se novi pravilnik donese u proceduri koja će biti usklađena s ustavnim zahtjevima obrazloženima u ovoj odluci i uz poštovanje načelnih pravnih stajališta utemeljenih na članku 68. Ustava.

34. Odluka o objavi (točka III. izreke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-II-1304/2013

U-II-1880/2013

U-II-2090/2013

U-II-3118/2013

U-II-3552/2013

U-II-3713/2013

Zagreb, 16. srpnja 2013.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.