DRŽAVNA UPRAVA ZA ZAŠTITU I SPAŠAVANJE

2792

Na temelju članka 11. stavka 3. Zakona o kritičnim infrastrukturama (»Narodne novine«, broj 56/2013), ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje donosi

PRAVILNIK

O METODOLOGIJI ZA IZRADU ANALIZE RIZIKA POSLOVANJA KRITIČNIH INFRASTRUKTURA

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim Pravilnikom utvrđuju se smjernice, kriteriji i mjerila za identifikaciju kritičnih infrastruktura i analizu rizika poslovanja kritičnih infrastruktura te nositelji i obveze nositelja izrade analize rizika poslovanja kritičnih infrastruktura.

Članak 2.

Pojedini pojmovi u smislu ovog Pravilnika imaju sljedeće značenje:

1. Analiza kritičnosti je postupak identifikacije procesa i/ili pod-procesa, odnosno sustava i/ili pod-sustava, čiji bi poremećaji u radu ili uništenje imali dalekosežne posljedice za poslovanje kritičnih infrastruktura.

2. Elementi rizika su materijalna i nematerijalna imovina koja može biti oštećena ili uništena, što može imati posljedica na poslovanje infrastrukture, odnosno funkcioniranje sustava i podsustava infrastrukture.

3. Evaluacija rizika je proces usporedbe rezultata analize s rezultatima rizika; evaluacijom rizika utvrđuje se prihvatljivost rizika.

4. Fizička ovisnost kritičnih infrastruktura – kritične infrastrukture fizički su ovisne kad funkcioniranje jedne ovisi o funkcioniranju druge kritične infrastrukture, odnosno kad stvarni rezultati jedne kritične infrastrukture ovise ili koriste stvarne rezultate druge kritične infrastrukture.

5. Identifikacija rizika je proces pronalaženja, prepoznavanja i opisivanja rizika.

6. Informacijska ovisnost kritičnih infrastruktura – infrastruktura je informacijski ovisna ako njezino stanje ovisi o informacijama koje se prenose informacijskom infrastrukturom.

7. Kaskadni kvar je poremećaj jedne infrastrukture koji uzrokuje poremećaj u drugoj infrastrukturi.

8. Kriteriji prihvatljivosti rizika su utvrđena svojstva prema kojima se ocjenjuje ili odlučuje o prihvatljivosti rizika.

9. Kriteriji rizika su referentne vrijednosti prema kojima se ocjenjuje značaj rizika.

10. Kvar s istim uzrokom je istovremeni poremećaj u radu dviju ili više kritičnih infrastruktura s istim uzrokom poremećaja.

11. Logička međuovisnost kritičnih infrastruktura – dvije su kritične infrastrukture logički međuovisne kad stanje jedne ovisi o stanju druge kroz mehanizam koji nije fizička, kibernetička ili zemljopisna povezanost.

12. Međuovisnost kritičnih infrastruktura je dvosmjerna veza između dviju kritičnih infrastruktura, pri čemu stanje jedne utječe ili je u korelaciji sa stanjem druge kritične infrastrukture, odnosno, dvije su infrastrukture međuovisne kad jedna ovisi o drugoj.

13. Operativne karakteristike kritičnih infrastruktura su pokazatelji reakcije ili ponašanja kritičnih infrastruktura pod negativnim utjecajem.

14. Ovisnost kritičnih infrastruktura je povezanost ili veza između dvije kritičnih infrastruktura pri čemu stanje jedne utječe ili je u korelaciji sa stanjem druge infrastrukture.

15. Prihvatljivost rizika je razina rizika koju je društvo svjesno spremno prihvatiti, obzirom na društvenu, političku i gospodarsku analizu koristi i troškova.

16. Prijetnja je pojava, ljudska aktivnost, tvar ili stanje koje može izazvati smrt, ozljedu ili bolest, materijalnu štetu, štetu po okoliš, prekid ili narušavanje društvenih ili gospodarskih funkcija.

17. Prirodna prijetnja je prirodni proces ili pojava koja može izazvati smrt, ozljedu ili bolest ljudi, materijalnu štetu, gubitak roba i usluga, financijski gubitak, prekid društvenih i gospodarskih aktivnosti ili ekološku štetu.

18. Ranjivost/osjetljivost su bitna obilježja sustava, dijelova sustava, imovine, zajednice i okoliša koje ih čine podložnima štetnim utjecajima opasnosti.

19. Rastući kvar je poremećaj u jednoj kritičnoj infrastrukturi koji pogoršava neovisni poremećaj u drugoj kritičnoj infrastrukturi.

20. Rizik je odnos posljedice nekog događaja i mogućnosti/vjerojatnosti njegovog izbijanja.

21. Scenarij rizika je prikaz situacije jednog ili više vrsta rizika koji izazivaju znatne posljedice, a koji su odabrani radi detaljnije procjene određene vrste rizika.

22. Tehničko-tehnološka prijetnja je prijetnja koja proizlazi iz tehnoloških i industrijskih stanja, postupaka, zatajenja infrastrukture ili specifičnih ljudskih aktivnosti, a koja može izazvati smrt, ozljedu ili bolest, materijalnu štetu, gubitak proizvoda i usluga, prekid društvenih i gospodarskih aktivnosti ili ekološku štetu.

23. Zemljopisna ovisnost kritičnih infrastruktura – dvije su kritične infrastrukture zemljopisno međuovisne ukoliko događaj u okruženju dovodi do promjene u statusu obiju kritičnih infrastruktura.

Članak 3.

Središnja tijela državne uprave, u suradnji s nadležnim regulatornim agencijama, u svom djelokrugu radi izrade analize rizika:

– provode postupak za identifikaciju kritičnih infrastruktura

– vode bazu podataka kritičnih infrastruktura

– utvrđuju sektorska mjerila za analizu rizika kritičnih infrastruktura

– izrađuju sektorsku analizu rizika poslovanja kritičnih infrastruktura.

Članak 4.

Vlasnici/upravitelji kritičnih infrastruktura izrađuju analizu rizika poslovanja kritičnih infrastruktura kojih su vlasnici i/ili kojima upravljaju.

II. POSTUPCI ANALIZE RIZIKA

Članak 5.

Analizom rizika utvrđuju se učinci i posljedice prekida rada ili značajnog narušavanja rada kritičnih infrastruktura koji mogu nastati kao posljedica prirodne prijetnje, tehničko-tehnološke prijetnje, prijetnje koja je nastala ljudskom djelatnošću (antropogena prijetnja) ili višestruke prijetnje.

Analiza rizika uključuje:

– prikupljanje i analizu referentnih podataka te izradu baze podataka

– izradu scenarija mogućih događaja i rizika (najgori slučaj, najvjerojatniji slučaj)

– identifikaciju i utvrđivanje karakteristika kritičnih infrastruktura

– identifikaciju mogućih opasnosti i procjenu izloženosti

– identifikaciju elemenata rizika

– analizu kritičnosti

– analizu ranjivosti i otpornosti kritičnih infrastruktura na pojedine opasnosti

– utvrđivanje učinaka i posljedica neželjenih događaja na kritične infrastrukture ili dijelove kritičnih infrastruktura te na proizvode i usluge

– odabir i implementaciju metoda za izračun rizika

– uspoređivanje i evaluaciju rizika

– utvrđivanje prihvatljivosti rizika

– analizu ovisnosti i međuovisnosti kritičnih infrastruktura.

U postupku analize rizika obvezno se uzimaju u obzir i izrađuju:

1. međusektorska mjerila

2. identifikacija rizika

3. kriteriji za procjenu kritičnosti

4. analiza prijetnje i razvoj scenarija

5. analiza ranjivosti

6. metode za izračun rizika

7. analiza jednostrukog i višestrukog rizika

8. evaluacija (vrednovanje) rizika.

1. Međusektorska mjerila

Članak 6.

U postupku analize rizika poslovanja kritičnih infrastruktura koriste se međusektorska mjerila, definirana u odnosu na posljedice negativnog događaja i to:

1. posljedice po ljudske živote i ljudsko zdravlje – procjenjuje se broj smrtno stradalih osoba, ozlijeđenih osoba, oboljelih osoba, osoba sa trajnim tjelesnim invaliditetom, broj premještenih i/ili raseljenih osoba,

2. posljedice u gospodarstvu, okolišu i financijama – procjenjuju se i iskazuju kvantitativno kao troškovi prekida gospodarskih aktivnosti, vrijednosti isplaćenih premija osiguranja, troškovi liječenja i medicinskih postupaka, troškovi neposrednih i/ili dugoročnih hitnih mjera, troškovi obnove i/ili izgradnje građevina, prometne i druge infrastrukture, javnog prijevoza, poštanskog i bankarskog prometa i usluga, troškovi ekološke obnove i drugi ekološki troškovi koji uključuju i nenadoknadive (trajne) ekološke štete, troškovi obnove kulturne baštine koji uključuju štete nastale uništenjem nenadoknadive kulturne baštine, druge specifične izravne i neizravne štete i troškove,

3. socio-političke posljedice i utjecaj na javnost – procjena uključuje kategorije kao što su gubitak povjerenja javnosti, javni red i mir te sigurnost građana, socio-psihološki utjecaj, narušavanje svakodnevnog života koje uključuje osnovne i/ili javne usluge te političke posljedice.

Pored mjerila iz stavka 1. ovog članka, u pojedinim sektorima u postupku analize rizika poslovanja kritičnih infrastruktura koriste se posebna sektorska mjerila i elementi rizika koja utvrđuju nadležna tijela državne uprave u suradnji s nadležnim regulatornim agencijama.

2. Identifikacija rizika

Članak 7.

U identifikaciji rizika, sektorski rizik određen je prijetnjama čija je pojavnost moguća na lokacijama kritičnih infrastruktura i koje mogu imati negativan utjecaj na elemente rizika i ranjivost tih elemenata.

Objedinjavanje relevantnih podataka o prijetnjama i ranjivosti rezultira identifikacijom rizika po elementima rizika, sustavima/pod-sustavima i procesima/pod-procesima.

Elementi rizika obuhvaćaju osobito:

– ljude – osoblje i druge osobe u kontekstu održavanja funkcionalnosti infrastrukture i/ili pojedinih dijelova infrastrukture

– zemljište – vanjski prostor koji uključuje područja od važnosti za rad i operativnost infrastrukture, puteve, skladišta, parkirne površine, zelene površine i slično

– zgrade – građevine ispod i iznad zemlje (proizvodne hale, skladišta, administrativne zgrade, garaže i slično)

– postrojenja i opremu – uključivo izvore napajanja strujom, plinom, vodom, grijanje, informacijsku i komunikacijsku tehnologiju, transport

– specijalizirana postrojenja i opremu

– podatke i datoteke koji uključuju sve podatke potrebne za održavanje procesa i sustava koji se čuvaju u pisanom i elektroničkom obliku.

3. Kriteriji za procjenu kritičnosti

Članak 8.

Procjena kritičnosti u pravilu se izrađuje za svaki objekt, mrežu, proces, pod-proces, sustav i pod-sustav infrastrukture.

Kriteriji za procjenu kritičnosti mogu biti:

– život i zdravlje – utvrđuje se utjecaj poremećaja i/ili prekida rada na život i zdravlje ljudi

– vremenski okvir – ukoliko dođe do poremećaja/prekida rada određuje se u kojem će vremenu taj poremećaj/prekid imati posljedice na ukupno poslovanje/pružanje usluga (što je vrijeme kraće, veća je kritičnost)

– opseg – utvrđuje se koliko će ukupnog proizvoda i/ili usluga biti pogođeno u slučaju poremećaja ili potpunog prekida rada

– zakonski, regulatorni i ugovorni značaj

– gospodarska/financijska šteta.

Nositelj izrade analize rizika može koristiti i druge kriterije za procjenu kritičnosti infrastrukture i odlučiti koje će i koliko kriterija istodobno primijeniti te koju će klasifikaciju koristiti unutar utvrđenih kriterija.

Članak 9.

Kritičnost se izražava indeksom kritičnosti koji predstavlja umnožak posljedica i vjerojatnosti kvara/prestanka rada infrastrukture. Indeks kritičnosti određuje klasu kritičnosti.

Posljedice kvara/prestanka rada definiraju se, u pravilu, u odnosu na utjecaj kvara/prestanka rada na:

– zdravlje, sigurnost i okoliš

– proizvode i usluge

– vrijeme potrebno za popravak, obnovu ili oporavak.

Vjerojatnost kvara/prestanka rada definira se u odnosu na vrstu, karakter i namjenu infrastrukture, a uključuje i sljedeće pokazatelje:

– pouzdanost u razdoblju prije nastanka kvara/prestanka rada

– način uporabe

– način održavanja

– normiranu uporabu

– uvjete pružanja usluga.

Nositelj izrade analize rizika može uključiti i druge pokazatelje za izračun indeksa rizičnosti, sukladno karakteristikama i specifičnostima infrastrukture.

Procjena kritičnosti rezultira identifikacijom svih kritičnih objekata, mreža, procesa, pod-procesa, sustava i pod-sustava.

4. Analiza prijetnje i razvoj scenarija

Članak 10.

Analiza prijetnje i razvoj scenarija obuhvaća sljedeće postupke:

– izradu popisa prijetnji – opisuju se opće karakteristike prijetnje, njihov intenzitet, trajanje i mogući učinci

– procjenu očekivane izloženosti – utvrđuje se koji objekti, sustavi/pod-sustavi i procesi/pod-procesi mogu biti pogođeni

– procjenu očekivanog intenziteta prijetnje

– procjenu očekivanog trajanja prijetnje

– rano upozoravanje – utvrđuje se koje je očekivano vrijeme između upozorenja i štetnog događaja

– utvrđivanje sekundarnih učinaka (npr. koji su psihološki učinci događaja, utjecaj na javnost i medije)

– utvrđivanje podataka o štetnim događajima – utvrđuje se koji se usporedivi štetni događaji mogu razmotriti za dobivanje detaljnijih podataka (povijesni podaci)

– utvrđivanje vjerojatnosti štetnog događaja – utvrđuje se koja se vjerojatnost nastanka štetnog događaja može očekivati ili identificirati.

Scenarij se razvija na temelju popisa prijetnji i relevantnih podataka karakterističnih za sektor kritičnih infrastruktura.

Scenariji moraju predstavljati realne događaje koji mogu rezultirati prekidom ili narušavanjem rada kritičnih infrastruktura i/ili prekidom roba i usluga.

U scenarije se obvezno uključuju elementi ovisnosti i međuovisnosti kritičnih infrastruktura koji mogu povećati učinke i posljedice štetnih događaja, što izravno utječe na sektorski plan osiguranja rada kritičnih infrastruktura i sigurnosni plan zaštite kritičnih infrastruktura.

Broj scenarija koji se razvijaju ovisan je o identificiranim prijetnjama i karakteristikama sektora odnosno kritičnih infrastruktura, a izrađuju se za svaki pojedini relevantni događaj posebno.

Scenariji se obvezno testiraju, aktualiziraju i nadopunjuju najmanje jednom godišnje, a po potrebi i češće.

5. Analiza ranjivosti

Članak 11.

Ranjivost kritičnih infrastruktura, njezinih dijelova ili elemenata rizika od presudne je važnosti za određivanje u kojoj je mjeri sektor, infrastruktura ili njezin dio pogođen i kakve su nastale štete (što je ranjivost veća, veći su učinci i posljedice štetnog događaja na proizvode i usluge).

Mjerila i kriteriji za identifikaciju ranjivosti su:

– ovisnost infrastrukture o elementima rizika – ukoliko proces ili sustav ovisi o elementima rizika kako bi ispunio svoje zadaće, potencijalni manjak i/ili zamjena tih elemenata čini proces ili sustav ranjivim; u analizi rizika pomoću ovog kriterija utvrđuje se važnost elemenata rizika na sustave i procese

– ovisnost elemenata rizika o drugim infrastrukturama – ukoliko element rizika ovisi o drugoj infrastrukturi kako bi ispunio svoje zadaće i funkciju, potencijalni nedostatak i/ili zamjena te infrastukture čini element ranjivim

– otpornost – fizička otpornost elemenata rizika (građevina, opreme, postrojenja) je važan čimbenik za utvrđivanje hoće li u slučaju nesreće elementi biti oštećeni i imaju učinke na relevantne sustave i procese, mreže i objekte

– stvarna razina zaštite – elementi su ranjivi ukoliko nisu u dovoljnoj mjeri zaštićeni od prijetnji

– zalihe i zamjene – ukoliko štetan događaj pogodi elemente rizika, nastali problem je lakše riješiti ukoliko postoje rezervni/zamjenski elementi koji će izvršavati iste zadaće/funkcije

– obnova – sposobnost i mogućnost obnove u kontekstu ranjivosti odnosi se na potrebna financijska sredstva i kadrove te uloženo vrijeme obnove

– prilagodljivost – sustavi i procesi su ranjivi ukoliko se ne mogu jednostavno prilagoditi

– sposobnost amortiziranja – sposobnost sustava i procesa da podnesu učinke štetnog događaja do određenog stupnja i da ne budu određeno vrijeme pogođeni negativnim djelovanjem

– transparentnost – mora biti jasno vidljivo i razumljivo kako se elementi rizika spajaju i kako funkcioniraju, da bi se u slučaju štetnog događaja brzo popravili ili zamijenili

– ovisnost o posebnim uvjetima okoliša – infrastruktura radi pod okolnim uvjetima koji prevladavaju na lokaciji i ukoliko ovisi o tim specifičnim okolnim uvjetima ranjiva je u odnosu na potencijalne promjene tih uvjeta.

6. Metode za izračun rizika

Članak 12.

Metode za izračun rizika mogu biti:

– kvalitativne – koje daju grube procjene rizika u obliku teksta, bez izrade i mogućnosti numeričke usporedivosti

– polu – kvantitativne – koje koriste klasifikaciju sustava za procjenu vrijednosti pojedinačnih faktora rizika tako da se oni mogu uspoređivati u numeričkom obliku

– kvantitativne – kojima se matematički izračunavaju faktori rizika.

Odabir metode za izračun rizika ovisan je o specifičnostima sektora i svojstvima kritičnih infrastruktura.

7. Analiza jednostrukog i višestrukog rizika

Članak 13.

Analizom jednostrukog rizika utvrđuje se mogućnost i posljedice određenog štetnog događaja/prijetnje koji se pojavljuje u nekom zemljopisnom području u određenom vremenskom razdoblju odvojeno od drugih štetnih događaja.

Nakon utvrđivanja svih značajnih pojedinačnih rizika može se provesti ukupna evaluacija rizika.

Analizom višestrukih rizika utvrđuje se ukupni učinak svih rizika na objekte, mreže i sustave, uzimajući u obzir međusobno djelovanje mogućih opasnosti i osjetljivosti.

U analizi višestrukih rizika, kada jedan štetni događaj uzrokuje jedan ili više naknadnih štetnih događaja, uzimaju se u obzir naknadni učinci štetnih događaja (sekundarni efekt, domino efekt, kaskadno djelovanje).

8. Evaluacija (vrednovanje) rizika

Članak 14.

Evaluacija rizika je proces usporedbe rezultata analize rizika s kriterijima rizika da bi se utvrdilo da li je rizik prihvatljiv, odnosno da li je prihvatljiva njegova veličina.

U slučaju da je rizik veći od predviđenog, vlasnik/upravitelj kritične infrastrukture procjenjuje i utvrđuje mjere za smanjenje rizika.

Evaluacija rizika treba pokazati može li biti postignuta unaprijed definirana i planirana razina zaštite kritičnih infrastruktura i/ili njezinih dijelova u odnosu na utvrđene rizike.

III. OVISNOST I MEĐUOVISNOST KRITIČNIH INFRASTRUKTURA

Članak 15.

Nositelji izrade sektorske analize rizika poslovanja kritičnih infrastruktura i analize rizika poslovanja kritičnih infrastruktura kojih su vlasnici ili kojima upravljaju pri procjenjivanju rizika i potrebnog stupnja zaštite obvezno uzimaju u obzir ovisnost i međuovisnost kritičnih infrastruktura.

Kritične infrastrukture mogu istovremeno biti ovisne o više drugih infrastruktura unutar jednog sektora, kao i o više drugih infrastruktura iz drugih sektora.

Međuovisnost kritičnih infrastruktura izravno i neizravno utječe na njihovo funkcioniranje te se kod izračuna rizika moraju uzeti u obzir i ovisnosti koje utječu na promatranu infrastrukturu, kao i ovisnosti drugih kritičnih infrastruktura o promatranoj kritičnoj infrastrukturi.

Članak 16.

Za utvrđivanje i analizu sektorske međuovisnosti kritičnih infrastruktura u obzir se uzimaju sljedeće značajke:

1. karakteristike infrastrukture – organizacijske, operativne, vremenske, prostorne

2. stanje rada – normalno/redovno, poremećeno, popravak i obnova

3. vrste međuovisnosti – fizička, zemljopisna, informatička, logička

4. okruženje/okolina infrastrukture – gospodarsko, poslovno, tehničko, socio-političko, pravno i regulatorno, zdravstveno, sigurnosno, javna politika

5. sprega/povezanost i ponašanje u reakciji – stupanj sprege (labava, čvrsta), vrsta međuovisnosti (linearna, kompleksna), ponašanje u reakciji (nepopustljivo/neelastično, prilagodljivo)

6. vrste kvara – kaskadni, eskalirajući, kvar s istim uzrokom.

Članak 17.

Nositelji izrade sektorske analize rizika poslovanja kritičnih infrastruktura za utvrđivanje i analizu međuovisnosti kritičnih infrastruktura surađuju i razmjenjuju podatke s nositeljima analize rizika kritičnih infrastruktura iz drugih sektora i vlasnicima/upraviteljima kritičnih infrastruktura, u cilju sagledavanja međuovisnosti i s njima povezanih rizika i ranjivosti pojedinih kritičnih infrastruktura.

Središnja tijela državne uprave i regulatorne agencije obvezne su vlasnicima/ upraviteljima kritičnih infrastruktura iz svoga sektora dostavljati podatke od značaja za izradu analize rizika kritičnih infrastruktura kojima upravljaju te pružati stručnu pomoć u definiranju i primjeni međusektorskih i sektorskih mjerila za analizu prijetnji, rizika i ranjivosti identificiranih kritičnih infrastruktura i izradu njihovih sigurnosnih planova.

IV. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 18.

Središnja tijela državne uprave u suradnji s nadležnim regulatornim agencijama dužna su izraditi analize rizika u sektorima iz njihovog djelokruga u roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Pravilnika.

Vlasnici/upravitelji kritičnih infrastruktura dužni su izraditi analizu rizika kritičnih infrastruktura kojima upravljaju u roku od šest mjeseci od dana primitka odluke kojom čelnik središnjeg tijela državne uprave određuje nacionalne kritične infrastrukture i potvrđuje identificirane kritične infrastrukture.

Članak 19.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 012-02/13-02/05

Urbroj: 543-01-08-01-13-26

Zagreb, 20. rujna 2013.

Ravnatelj

dr. sc. Jadran Perinić, v. r.

– OGLEDNI PRIMJER –

PROCJENA KRITIČNOSTI (Izračun indeksa kritičnosti)

Indeks kritičnosti dobiva se množenjem posljedica kvara/prestanka rada i vjerojatnosti kvara/prestanka rada.

Elementima kojima se utvrđuju posljedice i vjerojatnost kvara/prestanka rada objekta, mreže, procesa, pod-procesa, sustava i pod-sustava infrastrukture pridružuju se brojčane vrijednosti (klase), kako slijedi:

Posljedice kvara/prestanka rada

1. Utjecaj na zdravlje, sigurnost i okoliš:

0 nema uočenih rizika

1 umjeren rizik

2 značajan rizik

3 visok rizik

2. Utjecaj na proizvodnju, proizvode i usluge

0 nema utjecaja

1 neznatni/minimalni učinci

2 ozbiljni učinci

3 teški (katastrofalni) učinci (potpun prestanak proizvodnje, pružanja usluga)

3. Vrijeme potrebno za popravak, obnovu ili oporavak

1 manje od 4 sata (niski troškovi, lako dostupni rezervni dijelovi i drugo)

2 4 – 12 sati (niski troškovi i drugo)

3 12 – 24 sata (umjereni troškovi i drugo)

4 1 – 3 dana (visoki troškovi i drugo)

5 dulje od 3 dana (visoki troškovi, intenzivan rad i drugo)

Vjerojatnost kvara/prestanka rada

1. Pouzdanost (prije kvara)

1 vrlo visoka, više od 48 mjeseci

2 visoka, 24 – 38 mjeseci

3 umjerena, 12 – 24 mjeseca

4 niska, manje od 12 mjeseci

2. Način rada

1 isprekidano/ s prekidima

2 neprekidno

3. Normiranje uporabe

1 manje od 90% normirane uporabe

2 više od 90% normirane uporabe

Kriterij normiranja uporabe može se po potrebi podijeliti i na više klasa/kategorija (npr. do 30%, od 30-50% i slično).

Prilikom utvrđivanja vjerojatnosti kvara, kriteriji se mogu i kombinirati.

1 = neprekidan rad, 30-95% normirane uporabe

2 = rad s prekidima, 30-95% normirane uporabe

3 = neprekidan rad sa 100%, ili manje od 30% normirane uporabe

4 = rad s prekidima sa 100% ili manje od 30% normirane uporabe

Ovisno o karakteristikama i specifičnostima infrastrukture i njezinih elemenata (sustava/pod-sustava, procesa/pod-procesa i slično), navedenim kriterijima dodaju se i drugi kriteriji/pokazatelji vjerojatnosti kvara/prestanka rada, kojima se pridružuju brojčane vrijednosti u cilju izračuna indeksa kritičnosti.

Što je brojčana vrijednost veća, veći je utjecaj tog kriterija/pokazatelja na vjerojatnost kvara, odnosno prestanka rada elemenata, sustava/pod-sustava, procesa/pod-procesa.

Što je veća vjerojatnost kvara/prestanka rada elemenata, sustava i procesa, veća je vjerojatnost kvara/prestanka rada infrastrukture.

(Isti princip može se koristiti i prilikom analize utjecaja rada jedne infrastrukture na rad drugih infrastruktura.)

PRIMJER IZRAČUNA INDEKSA KRITIČNOSTI