Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-5538/2011 od 26. veljače 2014.

NN 32/2014 (12.3.2014.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-5538/2011 od 26. veljače 2014.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

593

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Antun Palarić, predsjednik Vijeća, te suci Slavica Banić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Aldo Radolović i Duška Šarin, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo S. P. iz R., kojeg zastupaju odvjetnici iz O. d. V., B. i D. iz R., na sjednici održanoj 26. veljače 2014. jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Ukidaju se – u odnosu na podnositelja ustavne tužbe S. P.:

– presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Kž-Us-54/11-7 od 14. rujna 2011. i

– presuda Županijskog suda u Rijeci broj: K-Us-10/09 od 8. prosinca 2010.

III. Predmet se u ukinutom dijelu, u odnosu na podnositelja ustavne tužbe S. P., vraća Županijskom sudu u Rijeci na ponovni postupak.

IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Ustavnu tužbu podnio je S. P. (u daljnjem tekstu: podnositelj), hrvatski državljanin s prebivalištem u R., kojeg u postupku pred Ustavnim sudom zastupaju odvjetnici iz O. d. V., B. i D. iz R. Ustavna tužba je pravodobna i dopuštena.

Podnositelj u ustavnoj tužbi tvrdi da su mu sudskim presudama povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode (u daljnjem tekstu: ustavna prava) zajamčene Ustavom Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14).

1.1. Ustavnu tužbu podnosi protiv presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj: Kž-Us-54/11-7 od 14. rujna 2011., kojom je – u odnosu na podnositelja ustavne tužbe (kao jednog od optuženika u kaznenom postupku) – potvrđena presuda Županijskog suda u Rijeci broj: K-Us-10/09 od 8. prosinca 2010. (u daljnjem tekstu: prvostupanjska presuda).

1.2. Prvostupanjskom presudom podnositelj je za počinjena kaznena djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavaka 1., 2. i 3. Kaznenog zakona (»Narodne novine« broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08.; u daljnjem tekstu: KZ), osuđen na (jedinstvenu) kaznu zatvora u trajanju od pet (5) godina i dva (2) mjeseca, u koju (mu) je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 14. siječnja 2009. pa nadalje.

II. PRIGOVORI PODNOSITELJA

2. Podnositelj u ustavnoj tužbi, ponavljajući žalbene razloge koje je iznosio tijekom kaznenog postupka koji je prethodio ustavnosudskom postupku, smatra da su mu osporenim presudama povrijeđena ustavna prava članka 29. stavka 1. Ustava jer mu je »u prvostupanjskom postupku ovo pravo povrijeđeno, a da drugostupanjski Sud nije ovu povredu okarakterizirao kao bitnu, te je istu odbio kao neosnovanu.«

2.1. U ustavnoj tužbi, u bitnom, navodi:

»(...)

Naime, činjenica je da je prvostupanjsku presudu donijelo Vijeće kojem je kao predsjednik Vijeća vodio sudac S. C. koje je Vijeće je donijelo i presudu, posl.br. K-Us-10/09 od dana 08. prosinca 2010. g.

U istom postupku pred Županijskim sudom u Rijeci dana 12. lipnja 2009.g., kao i dana 24. kolovoza 2009.g., izvanraspravno Vijeće Županijskog suda u Rijeci u sastavu sudaca S. Š., kao predsjednika Vijeća, te N. M. i S. C., kao članova Vijeća donijelo je odluku o produljenju pritvora protiv tužitelja, iz razloga propisanog čl.102.st.1.t.3. i 4. ZKP-a, obrazlažući rješidbu argumentom da je protiv tužitelja podignuta optužnica USKOK-a, Odsjek u Zagrebu ...

(...) svojim postupanjem u predmetnom rješenju kojim je produljen pritvor protiv žalitelja, kao član Vijeća, sudac S. C. je upravo apostrofirao one okolnosti koje su nota bene kasnije u tijeku postupka utvrđuje u smislu kako i upornosti u počinjenju kaznenog djela, ali isto tako i u pogledu količine koje je osuđenik anvodno stavio u promet (misli se na opojnu drogu).

(...)«

Također je podnositelj u ustavnoj tužbi istaknuo činjenicu »kako se pobijana presuda u odnosu na inkriminaciju navedenu točkom 1. prvostupanjske presude isključivo temelji na iskazu ll-opt. M. R., koji iskaz je isti dao pred redarstvenim vlastima i zamjenikom ŽDO Rijeka, koji iskaz je nezakonit i to poradi činjenice da ispitivanje osumnjičenika nije vodila osoba koja je za to temeljem Zakona i ovlaštena.«

Zaključno, predlaže usvajanje ustavne tužbe i ukidanje osporenih sudskih odluka.

III. ČINJENICE I OKOLNOSTI SLUČAJA

3. Ustavni sud je – s obzirom na iznesene prigovore u ustavnoj tužbi glede objektivne (ne)pristranosti sudaca – nakon uvida u spis Županijskog suda u Rijeci broj: K-Us-10/09, utvrdio:

3.1. Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Rijeci, Odjel za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (u daljnjem tekstu: USKOK) – u postupku nakon podignute optužnice (između ostalih) i podnositelja ustavne tužbe zbog kaznenog djela iz članka 173. stavaka 2. i 5. KZ-a – donijelo je 12. lipnja 2009. rješenje broj: K-Us-10/09 (Kv-Us-46/09) o produljenju pritvora protiv (između ostalih) »I-okr. S. P. na osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a« (list 641-643 kaznenog spisa).

Izvanraspravno vijeće bilo je sastavljeno od sutkinje S. Š., kao predsjednice vijeće te sutkinje N. M. i suca S. C., kao članova vijeća.

3.1.2. Vijeće prvostupanjskog suda, sastavljeno od sutkinje D. B., kao predsjednice vijeća te sutkinje N. M. i suca S. C., kao članova vijeća, donijelo je 24. kolovoza 2009. rješenje broj: K-Us-10/09 (Kv-Us-86/09) o produljenju pritvora podnositelju (list 679-680 spisa).

3.1.3. Vijeće prvostupanjskog suda, sastavljeno od suca Z. S. kao predsjednika vijeća te sutkinja D. B. i S. Š., kao članica vijeća, donijelo je 4. studenoga 2009. rješenje broj: K-Us-10/09 (Kv-Us-124/09) o produljenju pritvora podnositelju (list 704-705 spisa).

3.1.4. Vijeće prvostupanjskog suda, sastavljeno od suca Z. S. kao predsjednika vijeća te sutkinja N. M. i S. Š., kao članica vijeća, donijelo je 19. siječnja 2010. rješenje broj: K-Us-10/09 (Kv-Us-14/10) o produljenju pritvora podnositelju (list 727-729 spisa).

3.1.5. Vijeće prvostupanjskog suda, sastavljeno od sutkinje Đ. J., kao predsjednice vijeća te sutkinja N. M. i S. Š., kao članica, donijelo je 15. travnja 2010. rješenje broj: K-Us-10/09 (Kv-Us-53/10) o produljenju pritvora podnositelju (list 786-788 spisa).

3.1.6. Vijeće prvostupanjskog suda, sastavljeno od suca Z. S., kao predsjednika vijeća te sutkinja D. B. i S. Š., kao članica vijeća, donijelo je 9. srpnja 2010. rješenje broj: K-Us-10/09 (Kv-Us-89/10) o produljenju pritvora podnositelju (list 832-834 spisa).

3.1.7. Vijeće prvostupanjskog suda, sastavljeno od sutkinje Đ. J., kao predsjednice vijeća te sutkinja D. B. i S. Š., kao članica vijeća, donijelo je 30. rujna 2010. rješenje broj: K-Us-10/09 (Kv-Us-104/10) o produljenju pritvora podnositelju (list 849-850 spisa).

3.2. Uvidom u zapisnik o glavnoj raspravi održanoj 11. listopada 2010. pred Županijskim sudom u Rijeci (list 858 spisa) u predmetu broj: K-Us-10/09, Ustavni sud je utvrdio da je odvjetnik Lj. D. (kao branitelj optuženog E. B.) prije nego li je započeo dokazni postupak »istaknuo činjenicu da su sva 3 člana vijeća sudjelovala u odlučivanju o pritvoru od 12. 6. 2009. godine, a i u kasnijim rješenjima pojedinačno, a u odnosu na P. i B. ...«.

4. Županijski sud u Rijeci – pod predsjedanjem suca S. C., kao predsjednika vijeća te sutkinja N. M. i S. Š., kao članica vijeća – donio je presudu broj: K-Us-10/09 od 8. prosinca 2010. kojom je (između ostalih optuženika) podnositelja ustavne tužbe proglasio krivim za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavaka 2. i 3. KZ-a (počinjenih na način i u vrijeme pobliže opisan u izreci te presude) osudivši ga na kaznu zatvora u trajanju od pet (5) godina i dva (2) mjeseca.

4.1. Podnositelj je protiv navedene (prvostupanjske) presude – putem branitelja V. V., odvjetnika iz O. d. V. i V. iz R. – 16. ožujka 2011. podnio žalbu Vrhovnom sudu (list 1092-1096 spisa).

U žalbi je – kao bitnu povredu odredaba kaznenog postupka – istaknuo činjenicu »da su svi članovi sudskog Vijeća koje je donijelo prvostupanjsku presudu u jednom dijelu postupka sudjelovali o rješenjima o pritvoru protiv žalitelja (...)«.

5. Vrhovni sud je osporenom presudom potvrdio prvostupanjsku presudu, te je u odnosu na žalbeni razlog (ne)pristranog suda/suca u obrazloženju naveo:

»(...) nije ostvarena postupovna povreda na koju ukazuju optuženici, budući sudjelovanje sudaca u izvanraspravnom vijeću koje je odlučivalo o pritvoru, nije zapreka za suđenje u istom kaznenom predmetu.

Naime, u čl. 36. st. 1. toč. 4. ZKP, sudac je isključen od obavljanja sudačke dužnosti ako je u tom kaznenom predmetu obavljao istražne radnje, ili je sudjelovao u odlučivanju po prigovoru protiv optužnice, a u čl. 36. st. 2. ZKP predviđen je otklon suca od obavljanja sudske dužnosti, ako se navedu i dokažu okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost.

Dakle, sudjelovanje sudaca iz raspravnog vijeća u odlučivanju o pritvoru, ne predstavlja razlog za isključenje od suđenja, odnosno njihova sudjelovanja u donošenju odluke nakon provedene glavne rasprave.

Naime, žalitelji nisu ukazali na opravdanu sumnju u nepristranost raspravnog vijeća, koja bi isključivala pravo na suđenje pred zakonom ustanovljenim i nepristranim sudom, što podrazumijeva da sud i njegov sastav jamče dovoljno sigurnosti kojom isključuju svaku opravdanu sumnju u nepristranost suda.

Nepristranost sudaca se pretpostavlja do dokazivanja suprotnog, što je u skladu sa odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava.

Protivno žalbenim navodima, odluka o produljenju pritvora nije odluka koja bi bila blisko povezana s odlukom o glavnoj stvari, pa da bi dovela u pitanje objektivnost sudaca koji su odlučivali o pritvoru.

(...)«

IV. OCJENA USTAVNOG SUDA

6. Ustavni sud ovaj je ustavnosudski predmet ispitao s aspekta Ustavom zajamčenog prava na pravično suđenje članka 29. stavka 1. Ustava, koji (u mjerodavnom dijelu) glasi:

»Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično ... odluči o ... optužbi zbog kažnjivog djela.«

Ustavni sud ističe da je sastavni dio prava na pravično suđenje pravo na suđenje pred zakonom ustanovljenim neovisnim i nepristranim sudom. Nepristranost suda podrazumijeva da sud i njegov sastav jamče dovoljno sigurnosti, kojom isključuju svaku opravdanu sumnju u nepristranost suda.

Navedeno stajalište Ustavni sud izrazio je u odluci broj: U-III-5423/2008, objavljenoj u »Narodnim novinama« broj 16/09., u kojoj je prihvatio stajališta i standarde Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP), koji (ne)pristranost suda provjerava primjenom subjektivnog i objektivnog testa.

Subjektivno mjerilo znači ispitivanje je li sudac imao neki osobni razlog pristranosti u konkretnom predmetu ili osobnu predrasudu, dok objektivno mjerilo znači ispitivanje da li sud kao takav i njegov sastav, jamče dovoljno sigurnosti da bi isključili svaku opravdanu sumnju u pogledu nepristranosti suda. To je važno imati u vidu pri ispitivanju objektivne nepristranosti, jer sudovi upravo time što nastupaju kao nepristrani pridonose povjerenju javnosti koje je nužno u demokratskom društvu.

7. Ustavni sud ističe da je kod objektivne nepristranosti riječ o povjerenju koje sudovi moraju uživati u javnosti u demokratskom društvu (predmet Wettstein protiv Švicarske, presuda od 22. prosinca 2000.; predmet Castillo Algar protiv Španjolske, presuda od 28. listopada 1998., Reports 1998-VIII, str. 3116, stavak 45.). To je temeljno mjerilo objektivne nepristranosti.

8. Mjerodavni članak 36. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. i 115/06., u daljnjem tekstu: ZKP/97) glasio je:

»Članak 36.

(1) Sudac ... isključen je od obavljanja sudske dužnosti:

1) ako je oštećen kaznenim djelom,

2) ako mu je okrivljenik, njegov branitelj, tužitelj, oštećenik, njihov zakonski zastupnik ili opunomoćenik, bračni drug ili srodnik u uspravnoj liniji bilo do kojeg stupnja, u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, a po tazbini do drugog stupnja,

3) ako je s okrivljenikom, njegovim braniteljem, tužiteljem ili oštećenikom u odnosu skrbnika, štićenika, posvojitelja, posvojenika, hranitelja ili hranjenika,

4) ako je u tome kaznenom predmetu obavljao istražne radnje ili je sudjelovao u odlučivanju o prigovoru protiv optužnice ili je sudjelovao u postupku kao tužitelj, branitelj, zakonski zastupnik ili opunomoćenik oštećenika odnosno tužitelja, ili je ispitan kao svjedok ili vještak,

5) ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda ili ako je u istom sudu sudjelovao u donošenju odluke koja se pobija žalbom ili izvanrednim pravnim lijekom.

(2) Sudac ... može biti otklonjen od obavljanja sudske dužnosti ako se izvan slučajeva navedenih u stavku 1. ovoga članka navedu i dokažu okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost.«

9. U konkretnom slučaju Ustavni sud je utvrdio da je Županijski sud u Rijeci – pod predsjedanjem suca S. C., kao predsjednika vijeća te sutkinja N. M. i S. Š., kao članica vijeća – donio presudu broj: K-Us-10/09 od 8. prosinca 2010. kojom je podnositelj osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet (5) godina i dva (2) mjeseca.

Također, Ustavni sud je utvrdio da je predsjednik prvostupanjskog vijeća, sudac S. C., u ranijem tijeku kaznenog postupka protiv podnositelja u dva navrata (12. lipnja 2009. i 24. kolovoza 2009.) bio član (izvanraspravnog) vijeća koje je podnositelju produljilo pritvor nakon podignute optužnice.

Nadalje, uvidom u kazneni spis (i u rješenja pobliže navedena u točkama 3.1. do 3.1.7. ove odluke) Ustavni sud je utvrdio da su sutkinje N. M. i S. Š. – tijekom trajanja kaznenog postupka nakon podignute optužnice protiv podnositelja i dr. – kao članice, a u jednom slučaju i kao predsjednica (izvanraspravnih) vijeća sudjelovale u donošenju rješenja (12. lipnja 2009., 24. kolovoza 2009., 4. studenoga 2009., 19. siječnja 2010., 15. travnja 2010., 9. srpnja 2010. i 30. rujna 2010.) o produljenju pritvora podnositelju.

U svim rješenjima o produljenju pritvora podnositelju opetovano se ponavlja misao (zaključak) da »vremensko razdoblje tijekom kojeg I-opt. S. P. vrši inkriminiranu djelatnost ... upućuje na njegovu upornost u činjenju kaznenih djela, što uz okolnost da je isti o sada osuđivan u dva navrata, iako ne zbog istovrsnog kaznenog djela, ukazuje na neusklađenost njegova dosadašnjeg ponašanja sa zakonom i izostanak pozitivnog utjecaja ranijih osuda u smislu odvraćanja od činjenja novih kaznenih djela (...)«.

10. Ustavni sud primjećuje da je podnositelj ustavne tužbe (putem izabrana branitelja) svoju bojazan glede (ne)pristranosti sudaca izrazio u žalbi protiv prvostupanjske presude, s tim što je branitelj optuženika E. B., odvjetnik Lj. D. iz R. na glavnoj raspravi održanoj 11. listopada 2010. pred prvostupanjskim sudom iznio prigovor nepristranog suca/suda i u odnosu na (u ovom postupku) podnositelja ustavne tužbe.

Prvostupanjski sud o navedenim prigovorima nije se očitovao ni tijekom trajanja kaznenog postupka (suđenja), a niti u obrazloženju (osporene) presude, dok je Vrhovni sud svoje očitovanje (stajalište) o (žalbenom) prigovoru (ne)pristranog suda/suca iznio u obrazloženju osporene odluke u sadržaju pobliže navedenom u točki 5. ove odluke.

Obrazloženje Vrhovnog suda kako »iz čl. 104. st. 3. ZKP proizlazi da nakon podnošenja optužnice pritvor određuje, produljuje i ukida, za vrijeme trajanja glavne rasprave i do objave presude, vijeće pred kojim se rasprava vodi, pa i ta zakonska odredba sama za sebe govori u prilog zaključka da odluka o produljenju pritvora nije odluka koja bi bila blisko povezana s odlukom o glavnoj stvari, pa da bi dovela u pitanje objektivnost sudaca«, prema ocjeni Ustavnog suda, u okolnostima konkretnog slučaja, nije prihvatljivo.

Naime, tijekom ustavnosudskog postupka utvrđeno je da su sva pobrojana rješenja o produljenju pritvora podnositelju ustavne tužbe – u kojima su kao članovi ili predsjednici sudjelovali navedeni sudac i sutkinje Županijskog suda u Rijeci – donesena na temelju članka 105. ZKP/97 u (izvanraspravnim) vijećima sastavljenim u skladu s člankom 20. stavkom 2. ZKP/97.

11. Prema ocjeni Ustavnog suda, sudjelovanje (u dva navrata) suca Županijskog suda u Rijeci S. C. kao i sutkinja tog suda N. M. i S. Š. kao članica i (u jednom slučaju predsjednice) izvanraspravnih vijeća koje je u sedam navrata podnositelju produljivalo pritvor tijekom trajanja kaznenog postupka nakon podignute optužnice upućuje na »kontaminiranost« navedenih sudaca s obzirom na visoki stupanj (opetovanog) odlučivanja o pravnim i činjeničnim razlozima (pitanjima) u tim rješenjima koja su bila blisko povezana s odlukom o glavnoj stvari.

11.1. Ustavni sud smatra da sudjelovanje imenovanih sutkinja i suca u višekratnom produljenju pritvora podnositelju nakon podignute optužnice u razdoblju duljem od godinu dana (od 12. lipnja 2009. do 30. rujna 2010.) su upravo te okolnosti koje bi kao »vanjski indikatori« mogle pokazati da je bojazan podnositelja ustavne tužbe u pogledu nepristranosti navedenih sutkinja »bila objektivno opravdana« (presuda ESLJP u predmetu Hauschildt protiv Danske, 24. svibnja 1989., zahtjev br. 10486/83, § 48) tj. da bi navedeni suci pristupili odlučivanju o kaznenoj odgovornosti i krivnji podnositelja bez potrebne nepristranosti.

12. Ustavni sud ocjenjuje da podnositelju, s obzirom na uočene propuste sudova glede (ne)pristranosti sudaca, nije osigurano pravično suđenje budući da u okolnostima konkretnog slučaja suđenje nije ispunilo temeljno načelo »ne samo da se pravda mora izvršavati, mora se i vidjeti da se ona izvršava« (izraženo u predmetu De Cubber protiv Belgije, presuda od 26. listopada 1984., Serija A br. 86., stavak 26.).

13. Slijedom navedenog, Ustavni sud je utvrdio da je podnositelju povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

14. Naposljetku, prigovor podnositelja da je (prvostupanjska) presuda, »u odnosu na inkriminaciju navedenu točkom 1. prvostupanjske presude« (glede podnositelja ustavne tužbe – op. Ustavnog suda) utemeljena na nezakonitom dokazu – iskazu optuženog M. R. danog prilikom ispitivanja pred redarstvenim vlastima u nazočnosti D. H., zamjenika Županijskog državnog odvjetnika iz Rijeke, koji nije bio zamjenik USKOK-a, Ustavni sud smatra neutemeljenim.

Naime, Ustavni sud u cijelosti prihvaća stajalište Vrhovnog suda dano u obrazloženju osporene presude, u kojoj je taj sud odgovorio na prigovor podnositelja iznesen u žalbi protiv prvostupanjske presude, koje, u bitnom, glasi:

»(...)

Prema čl. 177. st. 5. ZKP da bi se zapisnik o ispitivanju osumnjičenika pred redarstvenim vlastima mogao koristiti kao dokaz u kaznenom postupku, ispitivanju mora biti nazočan branitelj, što je u konkretnom slučaju ispoštivano, dok se nazočnost državnog odvjetnika uopće ne traži, već on ima samo pravo biti nazočan ispitivanju. Stoga je irelevantno koji državni odvjetnik je u konkretnom slučaju prisustvovao ispitivanju, koje su provodile redarstvene vlasti i kojem je bio nazočan branitelj, što je uvjet da bi se zapisnik mogao upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku.

(...)«

15. Stoga je, na temelju članaka 73. i 76. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), odlučeno kao u točkama I., II. i III. izreke odluke.

16. Objava odluke (točka IV. izreke) utemeljena je na članku 29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-5538/2011

Zagreb, 26. veljače 2014.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća

Antun Palarić, v. r.