USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
595
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jasna Omejec, predsjednica Suda, te suci Mato Arlović, Marko Babić, Snježana Bagić, Slavica Banić, Davor Krapac, Ivan Matija, Antun Palarić, Aldo Radolović, Duška Šarin i Miroslav Šeparović, rješavajući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), na sjednici održanoj 4. ožujka 2014. donio je
RJEŠENJE
I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika (»Narodne novine« broj 19/14.).
II. Na temelju članka 45. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o suglasnosti s Ustavom članka 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika (»Narodne novine« broj 19/14.), privremeno se obustavlja izvršenje svih pojedinačnih akata i radnji koje se poduzimaju na temelju osporene zakonske odredbe.
III. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.
Obrazloženje
1. Društvo prijatelja dubrovačke starine iz Dubrovnika, Gundulićeva poljana 2, koje zastupa predsjednik Denis Orlić, a njega po punomoći zastupaju Danijela Badurina, odvjetnica iz Dubrovnika i Nino Reskušić, odvjetnik iz Zagreba (u daljnjem tekstu: predlagateljica), podnijela je 25. veljače 2014. prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika (»Narodne novine« broj 19/14., u daljnjem tekstu: ZI ZoSCD).
ZI ZoSCD donio je Hrvatski sabor na sjednici održanoj 31. siječnja 2014. Objavljen je u »Narodnim novinama« broj 19 od 12. veljače 2014., a stupio je na snagu 20. veljače 2014.
2. Osporeni članak 36. ZI ZoSCD-a glasi:
»Članak 36.
Danom stupanja na snagu ovoga Zakona upravljanje i gospodarenje dubrovačkim gradskim zidinama kao javnim dobrom u općoj upotrebi preuzima Grad Dubrovnik te prestaju sva prava trećih osoba koje su po bilo kojoj osnovi (ugovoru i dr.) koristile, upravljale ili gospodarile gradskim zidinama.
Od dana stupanja na snagu ovoga Zakona bez pravnog učinka i ništetni su svi pravni poslovi sklopljeni u svrhu upravljanja, korištenja ili gospodarenja dubrovačkim gradskim zidinama.
Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, ugovori o zakupu poslovnih prostora i površina na dubrovačkim gradskim zidinama koje je sklopilo Društvo prijatelja dubrovačke starine s trećim osobama, ostaju na snazi, s tim da u pravni položaj zakupodavca stupa Grad Dubrovnik.
Društvo prijatelja dubrovačke starine dužno je predati u posjed Gradu Dubrovniku gradske zidine odnosno sve nekretnine dubrovačkog fortifikacijskog sustava koje koristi i kojima upravlja, a koje nekretnine su u vlasništvu Grada Dubrovnika u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, s cjelokupnom dokumentacijom.
Ako Društvo prijatelja dubrovačke starine ne preda u posjed Gradu Dubrovniku nekretnine iz stavka 4. ovoga članka u propisanom roku, Grad Dubrovnik zatražit će od javnog bilježnika da pozove Društvo prijatelja dubrovačke starine na predaju posjeda. Ako Društvo prijatelja dubrovačke starine i po pozivu javnog bilježnika ne preda posjed nekretnina, javni bilježnik će sastaviti zapisnik u formi javnobilježničkog akta u kojem će utvrditi da je Društvo prijatelja dubrovačke starine pozvano na predaju posjeda gradskih zidina, odnosno svih nekretnina dubrovačkog fortifikacijskog sustava sukladno ovome Zakonu, te da je odbilo predati njihov posjed Gradu Dubrovniku.
Zapisnik sastavljen po javnom bilježniku iz stavka 5. ovoga članka je ovršna isprava u smislu propisa kojim se uređuje ovrha.
Na temelju zapisnika iz stavka 5. ovoga članka Grad Dubrovnik zatražit će pred nadležnim sudom protiv Društva prijatelja dubrovačke starine ovrhu radi predaje u posjed gradskih zidina, odnosno svih nekretnina dubrovačkog fortifikacijskog sustava iz stavka 4. ovoga članka. Ovršni postupak je hitan.
Zemljišnoknjižni sud će po službenoj dužnosti izvršiti brisanje uknjižbe prava plodouživanja u korist Društva prijatelja dubrovačke starine, Dubrovnik, Gundulićeva poljana br. 2., upisanom na teret k.č.br. 2642/1, zemljišnoknjižno tijelo VI., zk.ul. 43, k.o. Dubrovnik.
Društvo prijatelja dubrovačke starine dužno je predati Gradu Dubrovniku i novčana sredstva namijenjena za obnovu gradskih zidina odnosno svih nekretnina dubrovačkog fortifikacijskog sustava iz stavka 4. ovoga članka, a koja još nisu utrošena u tu svrhu, a sve to u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.«
3. Predlagateljica u opširnom prijedlogu smatra da osporeni članak 36. ZI ZoSCD-a nije suglasan s člancima 3., 4., 5., 14., 16., 18., 29. stavkom 1., 48. stavkom 1., 50., 52., 69. stavkom 3., 90. stavkom 4. i 114. Ustava.
Predlagateljica ističe da je Zakon o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika (»Narodne novine« broj 21/86., 33/89., 26/93. i 128/99., u daljnjem tekstu: ZoSCD) donesen u cilju obnove ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika, koji je određen »u članku čl. 1. toga zakona kao osiguranje posebnih uvjeta za trajno očuvanje i obnovu povijesno-kulturnih dobara te otklanjanje posljedica potresa i zaštite od potresa iz kojeg razloga je povijesna jezgra Dubrovnika trajno proglašena ugroženom spomeničkom cjelinom od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku.«
3.1. ZoSCD-om je Zavod za obnovu Dubrovnika (u daljnjem tekstu: Zavod) određen nositeljem stručnih i drugih poslova organiziranja programa provođenja obnove spomeničke cjeline Dubrovnika. Osnivači Zavoda su Republika Hrvatska s udjelom od 60% te Grad Dubrovnik i Dubrovačko-neretvanska županija s udjelima od po 20% svaki (članak 11. stavak 2. ZoSCD-a). Financiranje sredstava za rad Zavoda kao i sredstava za ostvarenje programa obnove spomeničke cjeline uređeno je člancima 43. i 44. ZoSCD-a. Prema članku 32. ZI ZOUSCD-a (kojim je izmijenjen članak 44. ZOUSCD-a), Republika Hrvatska, Grad Dubrovnik i Dubrovačko-neretvanska županija osiguravaju u svojim godišnjim proračunima, razmjerno postotku svojih osnivačkih udjela, u skladu s godišnjim programom obnove spomeničke cjeline, sredstva za rad Zavoda i snošenja troškova:
»– geoloških, geomehaničkih, konstrukterskih i drugih istraživanja koja prethode sanaciji građevina i prostora unutar spomeničke cjeline,
– seizmičkog ojačanja građevina unutar spomeničke cjeline,
– izgradnje i saniranja komunalne infrastrukture spomeničke cjeline,
– izrade studija, programa, projekata, tehničke i druge stručne dokumentacije u fazi pripreme.«
Pored navedenih sredstava iz članka 43. ZoSCD-a koje osiguravaju osnivači Zavoda, sredstva za ostvarenje programa obnove spomeničke cjeline osiguravaju se i od:
»1. sredstava vlasnika ili korisnika građevina na području spomeničke cjeline,
2. organiziranih obilazaka spomeničke cjeline i boravišne pristojbe,
3. zaklada, legata i fundacija osnovanih za čuvanje i obnovu starog dubrovačkog grada u zemlji i inozemstvu, te sponzorstva, darovanja i drugih potpora,
4. sredstava jedinica lokalne samouprave područja IX. seizmičke zone Dubrovačko-neretvanske županije,
5. drugih sredstava utvrđenih zakonom ili drugim propisima.«
3.2. Predlagateljica ističe da je »Društvo prijatelja dubrovačke starine neovisna nevladina, neprofitna građanska udruga, osnovana 1952. godine u svrhu očuvanja, zbrinjavanja i promicanja bogate i slojevite dubrovačke kulturne baštine.« Tome dodaje:
»Društvo je nastalo prije osnutka institucionalizirane službe zaštite spomenika u Dubrovniku, u vrijeme etabliranja komunističkog režima u tadašnjoj Jugoslaviji, što je bilo ravno podvigu, uzme li se u obzir funkcioniranje Društva kao udruge građana.
Poniklo iz lokalne, ali i europske tradicije građanskih društava za čuvanje i popularizaciju, istraživanje i obnovu spomenika, a zahvaljujući znanju, entuzijazmu, ljubavi i svijesti o važnosti goleme, jedinstvene baštine i osjećaja pripadnosti Gradu (Dubrovniku) svojih osnivača, Društvo prijatelja dubrovačke starine stvorilo je svima razumljiva načela i utvrdilo ciljeve svojega djelovanja.
Tu pozitivnu energiju nakon II. Svjetskog rata usmjerio je u okvire općeg dobra zaslužni konzervator, gospar Lukša Beritić, suosnivač, prvi predsjednik i doživotni počasni predsjednik Društva prijatelja dubrovačke starine. Njegovim nastojanjem i ugledom istraživača, operativca, pisca i zaljubljenika u zavičaj – postignuto je povjerenje društvene zajednice koje je Društvu povjerilo održavanje i upravljanje najvelebnijim spomenikom Grada, dubrovačkim gradskim zidinama.
Aktivnim i kontinuiranim, a volonterskim radom, uz respektabilne rezultate, uspostavljena je paradigma: novci koji se ubiru od posjeta zidinama isključivo se reinvestiraju u obnovu, istraživanje i prezentaciju spomenika, dakle vraćaju se spomeniku, ostaju u Dubrovniku. To etičko načelo postalo je temeljem uspješnog rada Društva prijatelja dubrovačke starine koje je rezultiralo činjenicom da dubrovačke zidine danas predstavljaju jedan od najpoznatijih i najbolje očuvanih fortifikacijskih sustava u svijetu.
(...)
Od samog osnutka Društva pa sve do danas inicijativa u zaštiti dubrovačke spomeničke i materijalne baštine na državnoj razini povjerena je upravo Društvu prijatelja dubrovačke starine kao udruzi civilnog društva, a nakon potresa 1979 g. radi otklanjanja šteta nastalih potresom Osnovnim zakonom je osnovala i zasebna javna ustanova u državnom vlasništvu – Zavod za obnovu Dubrovnika, čiju primarnu djelatnost, definiranu Zakonom o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika čine poslovi ojačanja fizičkih struktura Grada (blokova zgrada) na potres.
Republika Hrvatska preuzela je i dalje razvijala ovakav pravni okvir pa je Društvo prijatelja dubrovačke starine sve do danas nastavilo svoj ugovorni odnos sa Gradom Dubrovnikom, sukladno kojemu je ono upravljalo i gospodarilo Dubrovačkim fortifikacijskim sustavom, a novac uprihođen od ulaznica koristilo strogo namjenski za obnovu gradskih zidina i ostale materijalne baštine Dubrovačko-neretvanske županije. Istodobno, Zavod za obnovu Dubrovnika kao javna ustanova nastavio je obavljati svoje specifične poslove obnove spomeničke cjeline vezane uz osnaženje fizičkih struktura Grada na potres.«
3.3. Predlagateljica dalje navodi da je njezin odnos s Gradom Dubrovnikom bio riješen nizom ugovora, počevši od 16. travnja 1969. Drugi ugovor sklopljen je 10. studenoga 1998. kojim je nastavljena suradnja Grada Dubrovnika i predlagateljice u pogledu gospodarenja dubrovačkim fortifikacijskim sustavom. Nadalje navodi:
»Dodatak tom Ugovoru klasa: 372-01/09-01/99; urbroj: 2117/01-09-09-4 sklopljen je u 23. prosinca 2009. g, te ga je u ime grada potpisao sadašnji gradonačelnik na temelju prethodne suglasnosti Gradskog vijeća Grada Dubrovnika koje je, sukladno odredbama čl. 35. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i čl. 48. Zakona o jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave jedino tijelo ovlašteno samostalno raspolagati nekretninama u vlasništvu grada.
Dodatak ugovoru je sklopljen na razdoblje od 10 g. te prestaje vrijediti u prosincu 2019.g.
Dodatkom ugovoru je potvrđeno da su prihodi od ulaznica na gradske zidine namjenski te se imaju koristiti isključivo za obnovu i održavanje gradskih zidina i drugih spomenika dubrovačke materijalne baštine te je među ugovornim stranama određena raspodjela sredstava ostvarenih od ulaznica na gradske zidine na način da prihodi pripadaju DPDS-u od kojih potom Društvo polovicu ustupa Gradu Dubrovniku.
Ovakva raspodjela sredstava predstavlja novinu u odnosu na sve prethodne ugovore budući je do tada Društvo prijatelja dubrovačke starine raspolagalo cjelokupnim prihodima ostvarenima od prodaje ulaznica na gradske zidine dok je ovim Dodatkom polovica tih sredstava pripala Gradu Dubrovniku.«
3.4. O odnosima s Gradom Dubrovnikom predlagateljica navodi:
»Do promjene je, međutim, nepunih godinu dana od potpisa Dodatka došlo na strani aktualnog gradonačelnika koji, očito nezadovoljan potpisanim, (iako je upravo on inicirao sklapanje Dodatka ovakvog sadržaja), počinje s kontinuiranim medijskim istupima u kojima najavljuje da će Gradskom vijeću Grada Dubrovnika predložiti raskid ugovora s Društvom prijatelja dubrovačke starine radi njegove navodne neusklađenosti sa zakonom s tim da su razlozi neusklađenosti varirali od jednog medijskog istupa do drugog pa je tako ugovor nekada bio protivan Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, nekada Zakonu o vlasništvu i ostalim stvarnim pravima, potom Zakonu o proračunu itd.
Unatoč najavama, Gradskom vijeću od strane gradonačelnika nikad nije predložen ni raskid ugovora niti pokretanje bilo kakvog sudskog postupka u svrhu utvrđenja ugovora ništavim što bi bili posve logični i legitimni pravni koraci u svrhu zaštite pravnih interesa Grada Dubrovnika kad bi zaista postojala neusklađenost ugovora sa važećom pravnom regulativom.
Upravo suprotno, Gradsko je vijeće uredno prihvaćalo i izglasavalo financijska izviješća predlagatelja sve do trenutka donošenja ovog zakona. Cjelokupna inicijativa za oslobođenje Grada Dubrovnika od ugovorom preuzetih obveza naspram Društva prijatelja dubrovačke starine od trenutka sklapanja posljednjeg Dodatka pa do danas potjecala je jedino i isključivo od gradonačelnika a Gradsko vijeće se o njegovim namjerama raskida ugovora s predlagateljem nikada nije niti očitovalo a kamoli ih podržalo i izglasalo.
Na taj je način, protivno odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, u odlučivanju o pravnom raspolaganju gradskom imovinom čija vrijednost prelazi milijun kuna u potpunosti zaobiđeno Gradsko vijeće koje je zapravo jedino tijelo zakonski ovlašteno u ime Grada Dubrovnika odlučivati o imovini tolike vrijednosti.
Tako se, zahvaljujući za njega povoljnoj političkoj konstelaciji, (jer aktualni gradonačelnik je pripadnik i čelnik lokalnog ogranka jedne od političkih stranaka vladajuće tzv. Kukuriku koalicije) gradonačelnik za pomoć u svrhu raskida ugovora protivno Ustavu i važećim zakonima u Republici Hrvatskoj umjesto Gradskom vijeću i nadležnom sudu odlučio obratiti tijelu izvršne vlasti – Ministarstvu kulture, u kojem funkciju ministrice trenutno obavlja gradonačelnikova stranačka kolegica.
Spor radi utvrđivanja građanskih prava i obveza, uzrokovan isključivo voljom aktualnog gradonačelnika za prijevremenim raskidom postojećeg Ugovora s ciljem prisvajanja cjelokupnih sredstava od prodaje ulaznica za gradske zidine tako nikada nije dobio priliku biti riješen pred nadležnim sudom.
Političko-stranačke veze sa Ministarstvom kulture u konačnici su, nakon četiri godine manje ili više uspješnih političkih i medijskih pritisaka, efikasno poslužile zacrtanom cilju – oslobođenju Grada Dubrovnika od valjano preuzetih ugovornih obveza naspram Društva prijatelja dubrovačke starine bez da o međusobnim pravima i obvezama pravorijek donese nadležni sud.
Epilog nastalog spora je upravo donošenje Zakona o izmjenama zakona o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika, točnije čl. 36. koji je, iako se formalno nalazi u prijelaznim i završnim odredbama, zapravo jedini i osnovni ratio ovih izmjena.
Naime, iako se kao nominalni razlog donošenja Zakona o izmjenama zakona o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika navodi unaprjeđenje rada Zavoda za obnovu Dubrovnika, iz okolnosti koje su pratile donošenje i izglasavanje ovog Zakona u potpunosti je očito da je stvarni razlog donošenja Zakona isključivo omogućavanje punjenje gradskog proračuna Grada Dubrovnika nauštrb valjano preuzetih ugovornih obveza prema Društvu prijatelja dubrovačke starine.«
3.5. Zaključno ističe da »osporeni Zakon u svojim prijelaznim i završnim odredbama (čl. 36. Zakona) stoga sadrži potencijalno vrlo opasan pravni presedan, budući da isti sadržajno i formalno nalikuje izreci presude, s bitnom razlikom što presude u demokratski uređenim pravnim porecima uobičajeno ne donose tijela izvršne i zakonodavne vlasti, nego nadležni sudovi po zakonito provedenom postupku u kojemu je zajamčena kontrola sudskih odluka.«
Osim toga, ističe da je »pravi motiv zakonodavca za donošenje ovog Zakona upravo smanjenja obveze Republike Hrvatske u financiranju zaštite i očuvanja povijesno-kulturnih dobara starog dubrovačkog grada i otklanjanja posljedica potresa i zaštite od potresa, protivno čl. 52. Ustava Republike Hrvatske kao ustavnoj osnovi donošenja ovog Zakona (...)«. Navodi da su »ograničenja koja se nameću Društvu prijatelja dubrovačke starine čl. 36. osporenog Zakona, posve nepotrebna i nepodesna za ostvarivanje cilja i svrhe Zakona ... a također i nepotrebna i nepodesna za ostvarivanje cilja i svrhe zakona kako je propisan čl. 1. Zakona, te irelevantna sa stajališta rada i ovlasti Zavoda.«
3.6. Ističe i povredu prava na pristup sudu iz članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06.) te se poziva i na stajališta Europskog suda za ljudska prava u predmetu Bulfracht Ltd protiv Hrvatske (presuda, 21. lipnja 2011., zahtjev br. 53261/08) jer smatra da joj je onemogućeno pokretanje bilo koje vrste postupka pred sudom u svrhu zaštite svojih prava. Posebno značajnim smatra predmet Stran Greek Rafineries i Stratis Andreadis protiv Grčke (presuda, 9. prosinca 1994., zahtjev br. 13427/87.).
Također smatra da je riječ o očitom miješanju zakonodavne vlasti u rad sudbene vlasti jer je u tijeku sudski spor između Grada Dubrovnika i predlagateljice u pogledu upisanog prava plodouživanja na dubrovačkim zidinama u korist predlagateljice (sudski spor pri Općinskom sudu u Dubrovniku broj: P-249/12., trenutno na Županijskom sudu u Dubrovniku povodom žalbe Grada Dubrovnika).
Ističe i da članak 36. ZI ZoSCD-a ima povratno djelovanje te je nesuglasan s člankom 90. stavkom 4. Ustava. Poziva se na odluku Ustavnog suda broj: U-I-323/2009 od 20. prosinca 2013. (»Narodne novine« broj 158/13.)
Zbog navedenih razloga, predlagateljica predlaže pokretanje postupka i ukidanje osporenog članka 36. ZI ZoSCD.
4. Na temelju članka 45. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02., u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), predlagateljica je predložila da Ustavni sud privremeno obustavi izvršenje svih mjera ili radnji koje bi mogle proizaći iz stupanja na snagu članka 36. ZI ZoSCD-a do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o prijedlogu za ocjenu suglasnosti s Ustavom. Taj prijedlog posebno obrazlaže:
»Naime, u čl. 36. st. 4., st. 5., st. 6., st. 7., st. 8., st. 9. zakonodavac je, nakon utvrđenja ništavosti ugovora, propisao odredbe postupovne naravi, sastavljene u formi izreke sudske presude i rješenja o ovrsi kojima je detaljno propisao postupak ovrhe nenovčane činidbe – oduzimanje posjeda gradskih zidina Društvu prijatelja dubrovačke starine i predaju istih u posjed Gradu Dubrovniku, naložio konfiskaciju zakonito stečene imovine Društva, odredio brisanje u zemljišnim knjigama zakonito upisanog prava plodouživanja, te odredio oduzimanje Društvu zakonito stečenih novčanih sredstava namijenjenih obnovi gradskih zidina odnosno svih nekretnina dubrovačkog fortifikacijskog sustava koja još nisu utrošena u tu svrhu i predaju istih Gradu Dubrovniku, i za to sve odredio paricijske rokove od 15 odnosno 30 dana od dana stupanja na snagu zakona.
Riječ je o ovršnim odredbama sui generis, skrojenima isključivo za potrebu provedbe čl. 36. st. 1 i 2 ovog Zakona čija bi eventualna provedba u praksi imala za posljedicu vrlo ozbiljne povrede Zakona o javnom bilježništvu, Ovršnog zakona, Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, Zakona o zemljišnim knjigama a sve to na štetu Društva ali i pravne sigurnosti općenito.
Primjerice, odredba čl. 36 st. 5 predviđa zapisnik o provedenim javnobilježničkim radnjama kao ovršnu ispravu što je u izravnoj suprotnosti sa čl. 54. st. 1 Zakona o javnom bilježništvu te javnog bilježnika koji bi na takvu ispravu protivno Zakonu o javnom bilježništvu stavio klauzulu ovršnosti zapravo obvezuje na nezakonito postupanje i povredu javnobilježničke dužnosti time što bez sudjelovanja obvezanika u sklapanju pravnog posla, a bez njegovoga izričitoga pristanka da se na temelju javnobilježničkog akta o tome pravnom poslu protiv njega može provesti ovrha, sastavi akt koji sukladno zakonu uopće nikada ne može postati ovršan.
Navedene odredbe, osim što su u suprotnosti sa gore navedenim zakonima u nomotehničkom su smislu manjkave i neodređene te kao takve ostavljaju otvorenom mogućnost arbitrarnog postupanja tijela zaduženih za njihovu provedbu što bi za Društvo moglo imati katastrofalne posljedice.«
Također navodi da predlagateljica trenutno ima sklopljen niz ugovora s građevinskim trgovačkim društvima glede izvođenja radova na obnovi dubrovačkih zidina i drugih vrijednosti spomenika kulture na dubrovačkom području u vrijednosti oko 25.000.00,00 kuna.
Kako se člankom 36. ZI ZoSCD-a predviđa zapljena sredstava s žiro-računa predlagateljice, to bi se dovelo u pitanje opstojnost predlagateljice kao i rad trgovačkih društava koja su u ugovornom odnosu s predlagateljicom, a glede izvođenja navedenih građevinskih radova. Stoga smatra da se radi o teškim i nepopravljivim posljedicama za predlagateljicu.
5. Nakon provedene rasprave, Ustavni sud zaključio je da razlozi zbog kojih predlagateljica predlaže pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 36. ZI ZoSCD-a otvaraju pravna pitanja kontrole korištenja imovine iz članka 52. Ustava, zakonodavne intervencije u sudske sporove, povratnog djelovanja zakona i sl., što je vremenski zahtjevno i pretpostavlja podrobno ispitivanje u svjetlu temeljnih ustavnih vrednota i zaštićenih ustavnih dobara.
Sukladno tome, Ustavni sud u ovom se rješenju ograničava na utvrđenje da bi učinci osporenog članka 36. ZI ZoSCD-a mogli imati utjecaja na način gospodarenja dubrovačkim zidinama, na rad predlagateljice i pravnih osoba s kojima je u ugovornom odnosu u vezi s ispunjavanjem svrhe radi koje je osnovana, što je uz prethodno navedeno, dostatan razlog za pokretanje postupka za ocjenu njezine suglasnosti s Ustavom. Ovim se rješenjem, međutim, ne prejudicira konačna odluka Ustavnog suda.
Sukladno navedenom, na temelju članka 43. stavka 1. Ustavnog zakona riješeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.
6. Članak 45. Ustavnog zakona glasi:
»Članak 45.
Ustavni sud može, do donošenja konačne odluke, privremeno obustaviti izvršenje pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi zakona ili drugog propisa, čija se suglasnost s Ustavom, odnosno zakonom ocjenjuje, ako bi njihovim izvršenjem mogle nastupiti teške i nepopravljive posljedice.«
Ustavni sud je, do donošenja svoje odluke o podnesenom prijedlogu, vodeći se načelom pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka, a radi sprječavanja mogućih posljedica koje bi u praksi mogle nastati zbog primjene članka 36. ZI ZoSCD-a, ocijenio potrebnim privremeno obustaviti izvršenje svih pojedinačnih akata i radnji koje se na temelju tog članka poduzimaju u praksi.
Pri izricanju ove privremene mjere, Ustavni sud uzeo je u obzir činjenicu da, na temelju članka 36. stavka 9. ZI ZoSCD-a, zapljena sredstava sa žiro-računa predlagateljice treba biti provedena do 5. ožujka 2014.
Slijedom navedenog, na temelju članka 45. Ustavnog zakona riješeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
7. Točka III. izreke rješenja temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.
Broj: U-I-897/2014
Zagreb, 4. ožujka 2014.
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Predsjednica
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.