USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

619

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama u sastavu sutkinja Snježana Bagić, predsjednica Vijeća, te suci Mato Arlović, Davor Krapac, Antun Palarić, Duška Šarin i Miroslav Šeparović, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela A. K. iz F., koju zastupa T. F., odvjetnik u O., na sjednici održanoj 6. ožujka 2014. jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Ukida se:

– rješenje Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-3117/2013-2 od 29. kolovoza 2013. i

– rješenje Općinskog suda u Našicama broj: R1-53/12-20 od 4. lipnja 2013., ispravljenog rješenjem broj: R1-53/12-21 od 10. lipnja 2013.

III. Predmet se vraća Općinskom sudu u Našicama na ponovni postupak.

IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Ustavnu tužbu podnijela je A. K. (u daljnjem tekstu: podnositeljica) hrvatska državljanka iz F., koju u postupku pred Ustavnim sudom zastupa T. F., odvjetnik u O. Ustavna tužba zaprimljena je 25. rujna 2013.

1.1. Podnositeljica ustavnom tužbom osporava odluke donesene u izvanparničnom postupku pokrenutom po prijedlogu L. K. iz B., a radi donošenja odluke s kojim će roditeljem mldb. dijete živjeti.

To su sljedeće odluke:

– rješenje Općinskog suda u Našicama broj: R1-53/12-20 od 4. lipnja 2013., ispravljeno rješenjem broj: R1-53/12-21 od 10. lipnja 2013. (u daljnjem tekstu: rješenje Općinskog suda ili prvostupanjsko rješenje),

– rješenje Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-3117/2013-2 od 29. kolovoza 2013. (u daljnjem tekstu: rješenje Županijskog suda ili drugostupanjsko rješenje).

Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je da će mldb. dijete stranaka, P. K., rođen 28. kolovoza 2008., živjeti s ocem, L. K. (točka I. izreke), te su određeni susreti i druženje djeteta s podnositeljicom ustavne tužbe, majkom djeteta (točka II. izreke). U točki IV. izreke određeno je da pravni učinci odluke nastupaju prije njezine pravomoćnosti, odnosno danom donošenja 4. lipnja 2013., dok je točkom III. izreke odlučeno o troškovima postupka.

1.2. Podnositeljica smatra da su joj osporenim rješenjima povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 14. stavkom 2., 29. stavkom 1., 35., 61. stavkom 1. i 62. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.).

1.3. Za potrebe ustavnosudskog postupka, a na temelju članka 69. alineje 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) pribavljen je spis Općinskog suda u Našicama broj: R1-53/12.

II. ČINJENICE I OKOLNOSTI SLUČAJA

2. Uvidom u dostavljeni spis Općinskog suda u Našicama te u osporena rješenja utvrđeno je sljedeće:

– postupak pred prvostupanjskim sudom pokrenut je 6. lipnja 2012., po prijedlogu predlagatelja L. K., bivšeg supruga podnositeljice ustavne tužbe i oca mldb. P. K., rođenog 28. kolovoza 2008., kojim prijedlogom je od suda tražio da donese novu odluku kojom će se mldb. zajedničko dijete povjeriti na odgoj i skrb predlagatelju. U prijedlogu navodi da je presudom Općinskog suda u Valpovu, Stalne službe u Donjem Miholjcu broj: 7-P-551/10-21 od 31. siječnja 2011. potvrđenom presudom Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-1543/11-2 od 10. studenoga 2011. razveden brak predlagatelja i podnositeljice ustavne tužbe, te je određeno da će njihovo zajedničko mldb. dijete, sin P. K., živjeti s podnositeljicom ustavne tužbe (protustrankom u postupku) uz obvezu predlagatelja da pridonosi njegovom uzdržavanju. Navodi da je podnositeljica zasnovala izvanbračnu zajednicu s J. K. iz F., u čijoj kući živi zajedno s mldb. P. K. i njegovim mldb. sinom M. K. te da je kuća u kojoj živi trošna i malena i da dijete nema svoju sobu. Podnositeljica je trudna i očekuje dijete koje bi također trebalo živjeti s njima. U prijedlogu nadalje ističe:

»Također moramo istaknuti da se P. u više navrata žalio predlagatelju kako majka i njezin novi partner viču na njega i vrijeđaju ga, te su ga znali i fizički kažnjavati, gdje je jednom prilikom i predlagatelj osobno primijetio masnice na djetetu, koje uslijed straha nije htjelo reći kako su masnice nastale. Dakle, protustranka je zapustila i zlostavila dijete koje sada nema primjerene uvjete za rast i razvoj.«

Predlagatelj ističe da on živi sam u kući u kojoj bi njegov mldb. sin imao osiguranu sobu za sebe te da je visoko motiviran za skrb o sinu, a da će mu njegovi roditelji, koji žive u njegovoj neposrednoj blizini, pomoći oko skrbi za mldb. dijete.

– točkom II. pravomoćne presude, kojom je razveden brak podnositeljice ustavne tužbe i predlagatelja L. K. određeno je da će mldb. P. K. živjeti s majkom A. K. i da će roditelji ravnopravno, zajednički i sporazumno skrbiti o mldb. P. K. U obrazloženju presude navodi se:

»Osim toga iz zaključnog mišljenja psihologa Centra za socijalnu skrb D. Miholjac (list spisa 35. i 36.) da je u najboljem interesu djeteta da nastavi živjeti s majkom, jer otac djeteta zbog prirode posla često izbiva iz kuće i nije u mogućnosti biti s djetetom.

Iako je i otac podoban da dijete živi s njim u najboljem interesu djeteta je da se dijete povjeri na skrb majci, pa je sud odlučio u smislu čl. 294-297. ObZ-a.

Sud ne prihvaća navode tužitelja da će nad djetetom dok je on odsutan od kuće skrbiti njegova majka, jer ne mogu djed i baka imati prednost glede skrbi nad djetetom u odnosu na majku koja je podobna da skrbi nad djetetom kako to proizlazi iz podataka Centra za socijalnu skrb Našice i D. Miholjac.«

– postupajući po prijedlogu predlagatelja prvostupanjski sud je od Centra za socijalnu skrb Našice (u daljnjem tekstu: CSS Našice) zatražio stručno mišljenje (klasa: 552-04/12-01/21, urbroj: 2149-28-03/14-12-7 od 11. rujna 2012.). U tom se mišljenju, u odnosu na podnositeljicu, navodi:

»Sada se nalazi na bolovanju radi komplikacija u trudnoći od siječnja 2012. godine. Prihod joj je naknada na komplikacija u trudnoći od 2.400,00 kuna + dječji doplatak u iznosu od 300,00 kuna. Po ovrsi na plaću isplaćuje se uzdržavanje za mldb. P., uplate su neredovite. Sudski je određeno uzdržavanje u iznosu od 1.500,00 kuna.

... Uplaćuje i životno osiguranje za mldb. P. – 150,00 kuna ...«

Zaključak psihologa J. K. O., članice stručnog tima koji je dostavio mišljenje nadležnom sudu, je sljedeći:

»A. K. je osoba normalnih intelektualnih sposobnosti, bez psihopatologije u strukturi osobnosti i prilagodbi. Adekvatno je motivirana za preuzimanje skrbi o djetetu u čijem je odgoju stalno aktivno angažirana i ima primjerene roditeljske kapacitete, stavove i vještine. Naglašeno je emocionalno vezana uz sina, brižna i odgovorna. U novoj obitelji odnosi su stabilni, prisutni su dobri uvjeti za neometan razvoj mldb. P. Smatram da je A. K. u stanju odgovorno skrbiti o mldb. djetetu i njegovoj dobrobiti.«

U odnosu na izvanbračnog životnog partnera podnositeljice i na uvjete u kojima podnositeljica živi u stručnom mišljenju se navodi:

»Završio je srednju školu za KV automehaničara (1999. g.), SSS. Uskoro će polagati majstorski ispit kako bi mogao otvoriti vlastiti obrt. Nezaposlen je od 2005. godine. Zadnje je radio u autoelektričarskom servisu .... oko 2,5 godine. Sveukupno je stekao oko 4 godine radnog staža. Zdravstveno stanje je uredno.

Kuća u kojoj žive je u njegovom vlasništvu. Veličine je 50 m². Sastoji se od dnevnog boravka i male kuhinje, hodnike, dječje sobe i male kupaonice. Struja je uvedena, voda se dobiva iz bunara preko hidrofora.

Ispred kuće nalazi se mala terasa. Mldb. P. i mldb. M. spavaju u istoj sobi, svaki na svom krevetu. Soba je uređena i ispunjava sve potrebe koje imaju djeca. Kuća je u dogradnji.

Proširuju kuću kako bi mogli imati dovoljno prostora za uvećanu obitelj. Oko kuće se nalazi veliko dvorište, koje je ograđeno. U dvorištu iza kuće se nalazi gospodarska zgrada.«

U dijelu pod podnaslovom »Zaključno mišljenje i prijedlog«, stručni tim CSS Našice navodi:

»Stambeni uvjeti u kojima žive su skromni, ali zadovoljavajući: kuća u kojoj žive je mala i trenutno je u fazi proširenja. Mldb. P. sobu dijeli s mldb. M., svaki ima svoj krevet i soba je dostatna za dječje potrebe.

Budući da u stambeno-materijalnom i osobnom smislu ima sve preduvjete i motivirana je za nastavak skrbi o mldb. P., te je do sada briga o mldb. djetetu bila primjerena, ista posjeduje primjerene roditeljske kapacitete, stavove i vještine. Mišljenja smo da mldb. P. K. ostane povjeren majci A. K. na skrb, a s ocem L. K. se točno odrede dani za susrete i druženja.«

– prvostupanjski sud je na ročištu održanom 13. rujna 2012. saslušao stranke u postupku, te djelatnice CSS Našice. Iz zapisnika proizlazi da je predlagatelj, otac mldb. P. K., izjavio:

»Također smatram da je dijete živi u neprimjerenim uvjetima osim na trošnost i skromnost obiteljske kuće i činjenice da protustranka uskoro treba roditi još jedno dijete, prama mojim saznanjima u kući u kojoj živi protustranka s novim životnim partnerom česte su intervencije policije i smatram da se u toj kući sakupljaju alkoholičari kao i da novi životni partner protustranke konzumira alkohol.

O policijskim intervencijama mogu se prikupiti podaci putem nadležne PP Našice jer ja do takvih podataka ne mogu doći.

Ja živim u vlastitoj kući koja je kvadrature dvosobnog stana, dijete bi u toj kući imalo sve uvjete materijalne za život, u toj kući živim sam, u mom odsustvu iz kuće zbog posla o djetetu bi se brinuli moji roditelji koji žive u neposrednoj blizini moje kuće, a dijete bi pohađalo vrtić.

Ja sam zasnovao radni odnos trenutno na određeno vrijeme u auto servisu G. koje ima sjedište u I., B. B. 55, moj rad je terenski uglavnom po Slavoniji.

(...)

moji roditelji koji bi brinuli o djetetu dok sam odsutan stari su 60 odnosno 61 godinu, relativno su dobrog zdravlja, otac je umirovljenik s mjesečnom mirovinom od 3.600,00 kuna, imaju vlastitu obiteljsku kuću koja je solidno opremljena, oni su se brinuli o djetetu od kada je protustranci prestao porodiljni dopust pa u vrijeme dok je radila odnosno do razvoda našeg braka, a brinuli su se oko godinu dana o djetetu i dijete rado boravi kod njih, odnosno s djetetom su uspostavili dobar odnos.«

Na dodatne upite o intervencijama policije zbog zlostavljanja i razlozima neplaćanja uzdržavanja predlagatelj je odgovorio kako slijedi:

»ja nisam prijavljivao zlostavljanje djeteta CSS jer sam u CSS Donji Miholjac dobio informaciju da ukoliko se ne sporazumijemo s protustrankom oko načina održavanja susreta i druženja s mldb. djetetom, da će dijete ići u Dom, kako sam bio na terenu bojao sam se te tvrdnje da mi dijete ne završi u domu.

(...)

Po dijete najčešće dolazimo ja i moja majka.

Nisam na vrijeme plaćao alimentaciju za dijete, jer sam čekao da se definira koji bi to iznos trebao platiti, ali sam vodio brigu o djetetu na dugi način kupujući mu odjeću i obuću i dr.

Ostao sam bez posla, odnedavno sam se zaposlio i nisam mogao od novog poslodavca odmah dobiti plaću.

Istina je da oko predaje djeteta u dva navrata intervenirala policija, potreba za intervencijom jednom je bilo iz razloga mog ponašanja, i drugi puta iz ponašanja protustranke.

Ja sam prekršajno kažnjavan zbog nasilja u obitelji i dobio sam uvjetnu osudu.«

– podnositeljica ustavne tužbe je izjavila:

»Svi navodi iz prijedloga predlagatelja su neistiniti i netočni i tome prijedlogu se protivim, što se tiče tvrdnje da su u kući u kojoj boravi česte policijske intervencije, mogu reći da je to bilo jednom u prisutnosti s inspekcijom, jer je netko prijavio mog izvanbračnog partnera da radi ‘na crno’ neprijavljeno, a nikakvog zlostavljanja djeteta niti fizičkog kažnjavanja nije bilo ako niti s moje strane tako niti s mojeg životnog partnera. Druga policijska intervencija je bila kod predaja djeteta predlagatelju, jer dijete nije željelo ići k ocu ...

(...)

Ja s novim životnim partnerom živim od siječnja mjeseca ove godine u njegovoj kući, on također ima sina iz prvog braka koji je P. godina, djeca se dobro slažu, a moj novi životni partner može zaraditi 7. do 8,000,00 kuna mjesečno, uskoro želi registrirati obrt za popravak automobila, ...

(...)

Ja se ne protivim prijedlogu predlagatelja o načinu održavanja, susreta i druženja s djetetom neovisno o sudskoj odluci, problem je samo kada dolazi po dijete predlagateljev otac.

(...)

Smatram, da predlagatelj i njegova obitelj nepotrebno ‘pune glavu’ djetetu da kada mama rodi novu bebu neće ga trebati, a primijetila sam da dijete iako je prestalo nositi pelene da je ponovno počelo mokriti u krevet, P. sam upoznala da ću dobiti dijete, i iz razgovora s P. sam zaključila da on ima ‘strah’, a nakon razgovora s djetetom i to mokrenje je prestalo kada sam mu objasnila da ga neću prestati voljeti i kada dobijem novo dijete, da ćemo se voljeti i dalje i igrati skupa.

Ja ne tvrdim da roditelji predlagatelja ne vole dijete, međutim oboje su, po mom saznanju, srčani bolesnici, imaju ugrađene ‘stentove’ a uz to je otac predlagatelja na ‘Praksitenu’, a majka tablete protiv bolova na bazi ‘morfija’.

(...)

prema mojim saznanjima predlagatelj je zbog prirode svog posla gotovo cijeli dan odsutan kod kuće, što je bilo i za vrijeme ljetnih praznika, ono je najveći dio vremena boravilo s roditeljima predlagatelja, svojim bakom i djedom.

Dijete je u takvoj životnoj dobi da ‘upija’ svaku riječ, jednom mi se prilikom požalilo da ga je djed tukao, a dijete je čulo i loše izraze na račun mene kao majke.

(...)

Osim što je predlagatelj kažnjen zbog obiteljskog nasilja problemi su i oko vožnje djeteta u automobilu jer predlagatelj ne stavlja sjedalicu za dijete kako je to propisano ili vozi na stražnjem sjedalu u krilu bake, ili u svom krilu dok vozi automobil, jer je meni to poznato da je zbog takvog načina vožnje djeteta kažnjen.«

– predstavnica CSS Našice, gđa R. P., na istom ročištu iskazala je sljedeće:

»ostajem u cijelosti kod svi navoda kod pisanog mišljenja i zaključaka stručnog tima CSS od 12. rujna 2012. godine koje je temeljeno i na psihološkoj obradi protustranke, ali nije obrađena psihološka obrada djeteta.

Ja sam jednom osobno bila na terenu kada nisam zatekla mldb. P. u kući u kojoj boravi sa svojom majkom i partnerom u F., osobno sam se uvjerila da su stambeni i materijalni uvjeti primjereni, skromni, ali primjereni, a CSS Našice nije došao do nikakvih saznanja da je dijete fizički zlostavljano od strana majke ili njenog novog životnog partnera niti da je protustranka zapustila dijete te da bi dijete živjelo u neprimjerenim uvjetima za rast i razvoj.

(...)

Iz policije Centar nije dobivao nikakve informacije da bi bila problema u obitelji protustranke sa susjedima ili slično, bila je samo jedna situacija obiteljskog nasilja od strane predlagatelja gdje smo razgovarali sa g-đom K.

Nemam saznanja da je CSS Našice pa i zamolbeno putem CSS Donji Miholjac razgovarao sa predlagateljem i njegovim roditeljima i izvršio terenski očevid oko ispunjavanja stambenih i materijalno socijalni uvjeta za boravak djeteta kod predlagatelja.

CSS Našice je koliko je meni poznato zatražio od CSS Donji Miholjac pribavu ovih podataka, ali ne znam u tom smislu što je dogovoreno.«

– prvostupanjskom sudu je 19. rujna 2012. putem CSS Našice dostavljen dopis Centra za socijalnu skrb Donji Miholjac (u daljnjem tekstu: CSS D. Miholjac) klasa: 552-01/12-01/46, ur. broj: 2118-18-01/17-12-3 od 10. rujna 2012., u kojem se navodi:

»Centar za socijalnu skrb Donji Miholjac posljednjih mjeseci kontinuirano prati i posreduje u odnosima A. i L. K. a vezano uz skrb o mlt. P. K.

Iz razgovora s oboje može se utvrditi da su između njih teško narušeni odnosi, ali i odnosi A. s roditeljima bivšeg supruga.

Dana 29.6.2012. na razgovor u Centar pozvani su i odazvali su se L. K., M. K. i A. K. Iznijeli su optužbe na račun A. i tvrde da konstantno pravi probleme kod preuzimanja djeteta za vrijeme određenih susreta i druženja.

(...)

M. tvrdi da parkira dvije kuće dalje kada dolazi po unuka, da ne izazi iz automobila i da dijete dočekuje baka A. To smo potvrdili i u telefonskom razgovoru sa A.

(...)

Obavljenim očevidom na terenu u obiteljskoj kući u B. dana 8. 8. 2012. utvrđeno je kako se otac na adekvatan i brižan način brine o mlt. P. Baka A. također je zatečena u sinovoj kući, te pomaže sinu oko brige za dijete i čuva ga kada je otac na poslu.

Dijete je uredno i dobro raspoloženo. Pokazao nam je igračke s kojima se igra, crteže koje slika i svoju novu sobu koja se uređuje za njega. Nije razgovorljiv ali se smješka i donosi stvari kojima odgovara na postavljena pitanja. Otac izjavljuje da nije bilo zdravstvenih niti bilo kakvih drugih problema u periodu od kada je dijete s njim. Otac navodi da se prvi tjedan dijete s majkom čulo telefonom svakodnevno, no da su razgovori stvarali nelagodu kod djeteta jer ga je svakodnevno propitivala što je jeo, jer je kako, jer ga što boli, gdje je bio. Nakon toga L. je inzistirao i dogovorio s A. da su u telefonskom kontaktu svaki drugi-treći dan. Iz ponašanja i odnosa djeteta prema ocu razvidna je privrženost i zadovoljstvo što je s ocem, te nježnost oca u pristupanju sinu.

Djelatnici Centra za period od 15. 7. 2012. do 8. 8. 2012. odnosno za vrijeme boravka djeteta kod oca, utvrdili su da su se odnosi između oca i djeteta odvijali na adekvatan način i nije bilo dojava Centru o kršenju dječjih prava.«

– 21. rujna 2012. podnositeljica ustavne tužbe je kao dokaz da predlagatelj nije izvršavao svoju obvezu plaćanja uzdržavanja priložila potvrdu Privredne banke Zagreb od 13. rujna 2012., zatim je priložila rješenje o prekršaju Prekršajnog suda u Našicama broj: 1-J-72/11 od 24. travnja 2012., kojim je predlagatelj utvrđen krivim da je počinio prekršaj iz članka 4. podstavka 3. kažnjivog po članku 20. stavku 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (»Narodne novine« broj 137/09.).

– 21. rujna 2012. predlagatelj L. K. predlaže sudu da se od CSS D. Miholjac i Policijske postaje Donji Miholjac zatraži izvješće o uredovanju na terenu u B. od 19. rujna 2012., radi sumnje u zlostavljanje djeteta od strane podnositeljice ustavne tužbe,

– 27. rujna 2012. podnositeljica dostavlja sudu izvješće o nastanku događaja Policijske postaje Našice od dana 18. rujna 2012. iz kojeg proizlazi kako je predlagatelj prekršajno kažnjen zbog prijevoza djeteta suprotno zakonskim propisima,

– sljedeće ročište je održano 11. travnja 2013. kada su saslušane stranke u postupku, te svjedoci: djelatnice CSS Našice, izvanbračni partner podnositeljice ustavne tužbe, te susjede podnositeljice ustavne tužbe (S. G. i S. J.). Iz zapisnika sa ročišta proizlazi da je podnositeljica ustavne tužbe izjavila:

»Još dodajem da sam ja zaposlena u K. u D. M., radni odnos je zasnovan na neodređeno vrijeme, ja trenutno koristim porodiljni dopust, plaća mjesečna mi je bila oko 3.000,00 kuna. Pored toga otvaram trgovinu auto dijelovima čiji sam vlasnik u F., pa i po toj osnovi očekujem dodatne prihode.«

– na istom ročištu saslušane su predstavnice CSS Našice, koje su ostale u cijelosti kod pisanog mišljenja i zaključka stručnog tima CSS od 12. rujna 2012., te su u spis priložile psihološku obradu mldb. P. K. od 9. studenoga 2012., podnesak PP Našice upućen CSS Našice od 12. ožujka 2012., podnesak PP Našice upućen CSS Našice od 31. siječnja 2013., podnesak PP Našice od 19. rujna 2012. upućen CSS Našice, psihologijski nalaz KB Osijek, Klinike za pedijatriju za mldb. P. K. od 4. prosinca 2012., psihologijske nalaze mldb. P. K. od 1. listopada 2012. i od 11. lipnja 2012.

– sud je na ročištu 11. travnja 2013. zaključio raspravu o predmetu te donio rješenje prema kojem će se strankama u zakonskom roku dostaviti pisani otpravak odluke o prijedlogu,

– 4. lipnja 2013. prvostupanjski sud donio je osporeno prvostupanjsko rješenje, izreka kojeg je ispravljena rješenjem istog suda od 10. lipnja i koja glasi:

»I Temeljem čl. 102 Obiteljskog zakona (NN 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07), mljt P. K., rođen 28. kolovoza 2008. godine u N., od oca L. K. i majke A. K. r. T. živjeti će sa ocem L. K. iz B. N.Š.Z. 109.

II Susreti i druženja mljt P. K. sa svojom majkom A. K. održavati će se

svaki drugi vikend u mjesecu i to od petka u 16,00 sati do nedjelje u 20,00 sati neprekidno provoditi kod majke, te srijede od 16,00 do 20,00 sati, a u blagdane naizmjenično – jedan blagdan kod jednog roditelja, drugi blagdan kod drugog, uz pravo odvođenja i obvezu vraćanja djeteta predlagatelja.

III Svaka stranka snosi troškove zastupanja po punomoćniku, stranke su oslobođene plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku.

IV Temeljem čl. 315 st. 2 Obiteljskog zakona pravni učinci ove odluke nastaju prije njene pravomoćnosti, odnosno danom donošenja, tj. od 04. lipnja 2013. godine.«

U obrazloženju osporenog rješenja se navodi:

»(...)

Centar je mišljenja da mldb P. ostane povjeren na skrb majci jer da ona adekvatno brine o njemu.

(...)

Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je zaključio da i predlagatelj i protustranka imaju materijalno socijalne uvjete za skrb nad mldb P.

Predlagateljevi materijalno stambeni uvjeti bolji su od protustrankinih jer je predlagatelj vlasnik kuće u kojoj će živjeti s djetetom, stalno je zaposlen, ostvaruje redovite prihode, u njegovom odsustvu zbog posla o djetetu bi skrbila baka odnosno majka predlagatelja.

Na strani predlagatelja i protustranke nema niti psiholoških zapreka za skrb i odgoj djeteta. Nisu utvrđena kršenja djetetovih prava niti kod jednog roditelja.

Dijete prihvaća oba roditelja i oba roditelja adekvatno skrbe o djetetu.

Sud tijekom postupka nije utvrdio da bi protustranka zapustila ili zlostavljala dijete te da dijete nema primjerene uvjeta za rast i razvoj kod protustranke.

Sud je međutim utvrdio da su se u međuvremenu u bitnome promijenile okolnosti zbog kojih smatra da će dijete imati adekvatniju roditeljsku skrb i bolje uvjete za život kod oca.

Ovo iz razloga što je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da protustranka živi u izvanbračnoj zajednici sa J. K. u kojoj zajednici je rođeno još jedno dijete. Pored toga J. K. ima dijete iz prvog braka koje također živi s njime i protustrankom, a da sada s njima živi i mldb P.

Već je ranije utvrđeno da su materijalno stambeni uvjeti protustranke skromni.

Protustranka se u međuvremenu zaposlila i nakon porodiljnog dopusta namjerava ustrajati u radnom odnosu i ne samo u radnom odnosu nego i postati vlasnikom trgovine, što uostalom i sama iskazuje.

Izvanbračni partner protustranke također namjerava otvoriti vlastiti obrt.

Sve ove utvrđene činjenice ukazuju da bi upravo predlagatelj L. K. mogao više vremena posvetiti skrbi i odgoju djeteta nego protustranka koja uz sve poslovne obveze sada ima i obvezu podizanja novorođenčeta. Ovo tim prije što je mldb P. rođen 28. kolovoza 2008. godine, dakle dijete je u dobi od gotovo pet godina, predškolskog je uzrasta te je neophodno još veću pažnju i brigu posvetiti u odgoju i skrbi djeteta koju, po mišljenju suda, u ovom trenutku više i adekvatnije može pružiti djetetov otac.

Rukovodeći se isključivo zaštiti interesa mldb P., a na temelju odredbi čl. 102 Obiteljskog zakona, sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja, te uvažavajući navode stranaka odredio način susreta i druženja mldb P. s majkom A. kako je to i određeno u izreci rješenja, jer je neophodno da dijete ima susrete sa oba roditelja.

Nadalje je sud odlučio da pravni učinci ove odluke nastaju danom njenog donošenja obzirom da je od ranije postojao prijedlog za donošenjem privremene odluke od kojeg se odustalo tijekom ovog postupka.«

– 14. lipnja 2013. podnositeljica ustavne tužbe izjavila je žalbu protiv prvostupanjskog rješenja u kojoj ističe:

»Prilikom odlučivanja Sud uopće ne uzima u obzir mišljenje stručnog tima (psihologinje i socijalne radnice) Centra za socijalnu skrb Našice od dana 11. rujna 2012.g. koji je isto iznio na temelju neposrednih saznanja u stalnom kontaktu sa djetetom, kao i predlagateljem i protustrankom, te članovima njihova kućanstva. Iz istoga proizlazi kako mldb. P. treba ostati povjeren na skrb majci, kako majka (protustranka) ima sve preduvjete za nastavak skrbi o mldb. P., posjeduje primjerene roditeljske kapacitete, stavove i vještine, kao i stambeno-materijalne preduvjete. Sud se uopće ne osvrće na navedeno, niti obrazlaže iz kojeg razloga zanemaruje mišljenje stručnog tima. Sud u obrazloženju sam navodi kako propusta u odgoju na strani majke nije nađeno, štoviše isti na str. 3 navodi ‘Sud tijekom postupka nije utvrdio da bi protustranka zapustila ili zlostavljala dijete te da dijete nema primjerene uvjete za rast i razvoj kod protustranke.’ Nije jasno na temelju čega (osim na iskazu predlagatelja!) Sud utvrđuje kako su materijalno stambeni uvjeti protustranke skromni, pa zaključuje da nisu podobni za mldb. P. čime pobija vlastite zaključke koji su prethodno navedeni, te zanemaruje mišljenje Centra za socijalnu skrb Našice koji je izvršio provjeru neposredno na terenu. Osim toga, protustranka je naknadno vršila dodatne radove na kući za što je kao dokaz priložila fotografije.

Nadalje, Sud se u potpunosti propušta osvrnuti na dostavljene dokaze kojima se nesporno utvrđuju propusti u odgoju i brizi oko djeteta na strani predlagatelja. Navedeno proizlazi iz presude Prekršajnog suda u Našicama broj J – 72/11 od dana 24. travnja 2012.g. kojom je predlagatelj osuđen zbog nasilja u obitelji, i to verbalnog nasilja prema bivšoj supruzi u nazočnosti njihova mldb djeteta P. K. što potvrđuje i sam predlagatelj na ročištu dana 13. rujna 2012. g. Propusti na strani predlagatelja očituju se i u činjenici kako isti od samog početka ne izvršava svoju zakonsku obvezu plaćanja uzdržavanja, što također i sam potvrđuje, a isto proizlazi i iz priložene potvrde PBZ, poslovnica Našice od dana 13. rujna 2012. g. iz koje je vidljivo da je ista morala biti prisilno naplaćena, i to tek nakon podnesene kaznene prijave zbog povrede dužnosti uzdržavanja. ...

(...)

... Sud uopće ne daje obrazloženje za svoju odluku, ne navodi iz kojih razloga smatra da su se u bitnome promijenile okolnosti, te je izreka u potpunoj suprotnosti sa izvedenim dokazima i činjenicama navedenima u obrazloženju. Sud samo ukratko navodi kako predlagatelj ima bolje stambene uvjete i to jer je navodno vlasnik kuće u kojoj će živjeti s djetetom iako ne prilaže dokaza za isto, te prema saznanjima protustranke kuća nije u vlasništvu predlagatelja. Sud ovakav zaključak izvodi potpuno zanemarujući stručno mišljenje Centra za socijalnu skrb Našice koje je doneseno na temelju neposrednog opažanja na terenu, a ne obrazlaže zašto zanemaruje isto. Sud pogrešno navodi kako je predlagatelj zaposlen za stalno jer sam predlagatelj na ročištu 13. rujna 2012.g. navodi kako je zaposlen na određeno vrijeme u auto servisu G. sa sjedištem u I. Također navodi kako radi pretežno terenski, pa je nejasno zašto Sud zaključuje da će predlagatelj moći više vremena posvetiti djetetu kad utvrđene činjenice govore upravo suprotno jer su i do sada prilikom boravka kod oca, s djetetom vrijeme pretežno provodili roditelji predlagatelja.

S druge strane protustranka ima stalno zaposlenje, i to ne od nedavno kako to pogrešno navodi Sud u obrazloženju već oko šest godina, s tim da se trenutno, kako je u svom iskazu navela nalazi na porodiljnom dopustu. Također, otvaranje vlastitog obrta Sud ne bi trebao negativno već pozitivno cijeniti jer je usmjereno dodatnom poboljšavanju stambenih i materijalnih te općenito životnih uvjeta za mldb. P. te ostalo dvoje djece.

(...)

Sud obrazlaže svoju odluku činjenicom da protustranka živi u izvanbračnoj zajednici u kojoj je rođeno još jedno dijete, te kako izvanbračni partner iste ima još jedno dijete. Navedene činjenice nikako nisu razlog da dijete ne nastavi živjeti s majkom, osobito iz razloga što je utvrđeno kako je dosadašnja briga o djetetu bila primjerena te isto nije zanemarivano od strane majke. Upravo suprotno, odnosno baš zbog okolnosti protustranka je posebnu pažnju i brigu posvetila mldb. P. Dakle, činjenica da protustranka ima novorođenče sama po sebi ne znači da neće brinuti o svom drugom djetetu što Sud potpuno neopravdano i neutemeljeno zaključuje. Potrebno je naglasiti i kako je sin izvanbračnog partnera protustranke, M., istih godina kao i P., te se jako dobro slažu, a u dvije godine kako žive zajedno su se zbližili i postali poput braće. P. je također u potpunosti prihvatio svoju nedavno rođenu sestru L. Pobijanom odlukom Suda mldb. P. mijenja okruženje na koje se navikao i koje u potpunosti prihvaća, te navedena odluka nikako nije interesu i na dobrobit mldb. P.«

– osporenim drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj: Gž-3117/2013-2 od 29. kolovoza 2013. odbijena je žalba podnositeljice i potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda uz sljedeće obrazloženje:

»Nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. 2. ZPP-a), kao niti one na koju žaliteljica ukazuje u žalbi (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a).

Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, sud prvog stupnja je raspravio sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

Žalbeni navodi protustranke, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Tako je utvrđeno da su se od dana donošenja odluke u predmetu broj P-551/10-12 od 31. siječnja 2011. godine Općinskog suda u Valpovu, Stalna služba u Donjem Miholjcu, promijenile okolnosti glede odluke s kojim će roditeljem malodobno dijete živjeti, odnosno da će dijete imati adekvatniju skrb i bolje uvjete za život kod oca. To stoga, jer je protustranka u međuvremenu zasnovala izvanbračnu zajednicu s J. K. u kojoj je rođeno još jedno dijete; da J. K. ima dijete iz ranije bračne zajednice koje također živi s njime; da su im materijalno stambeni uvjeti skromniji u odnosu na uvjete predlagatelja; da predlagatelj živi u kući koja je njegovo vlasništvo i stalno je zaposlen; u njegovom odsustvu zbog posla o djetetu skrbi baka; da je protustranka trenutno na porodiljnom dopustu ali zaposlena, te namjerava nastaviti raditi ali i otvoriti svoju trgovinu; da njezin izvanbračni partner također ima namjeru otvoriti vlastiti obrt; da protustranka trenutno skrbi o troje malodobne djece; da zajedničko dijete prihvaća oba roditelja koji na adekvatan način skrbe o njemu.

Na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu odluku.

Pri tome je sud prvog stupnja a u smislu odredbe čl. 102 Obiteljskog zakona, imao u vidu da su se bitno promijenile okolnosti u odnosu na one koje su postojale u vrijeme donošenja prethodne odluke, tj. da su sada mogućnosti glede bolje zaštite dobrobiti i prava djeteta na strani predlagatelja tj. oca koji mu u ovom trenutku može više i adekvatnije pružiti skrb i pažnju«

III. PRIGOVORI PODNOSITELJICE

3. U ustavnoj tužbi podnositeljica ističe da su odluke kojima je udovoljeno prijedlogu njezinog bivšeg supruga L. K. na način da je određeno da će njihov zajednički mldb. sin, P. K., živjeti s ocem i predlagateljem, a ne s podnositeljicom ustavne tužbe, donesene na temelju proizvoljne i samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava uslijed čega su podnositeljici povrijeđena ustavna prava, kao i prava njezinog malodobnog sina, smatrajući da osporene odluke nisu donesene u najboljem interesu djeteta odnosno da je došlo do povrede članaka 3. i 12. Konvencije o pravima djeteta (New York, 20. studenoga 1989. – Zakon o ratifikaciji Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta – Odluka o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji, »Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 12/93.), a koja Konvencija je dio pravnog poretka Republike Hrvatske. U ustavnoj tužbi podnositeljica navodi sljedeće:

»Nižestupanjski sudovi su utvrdili u osporavanim odlukama da su se od donošenja pravomoćne presude Općinskog suda u Valpovu, Stalna služba u Donjem Miholjcu, okolnosti bitno promijenile te da to zahtijeva promjenu odluke da dijete više ne živi sa podnositeljicom i majkom, nego da živi sa ocem (clausula rebus sic stantibus).

Utvrđeno je da se u odnosu na podnositeljicu promijenilo slijedeće:

– zasnovala je novu izvanbračnu zajednicu

– izvanbračni suprug ima jedno svoje vlastito dijete

– u zajednici sa izvanbračnim suprugom dobili su jedno zajedničko dijete.

Sud je utvrdio da se podnositeljica zaposlila na neodređeno vrijeme, no međutim ista je bila zaposlena i u vrijeme donošenja prve odluke pa se to ne može smatrati bitno promijenjenom okolnosti.

Utvrđeno je da se u odnosu na bivšeg supruga podnositeljice i oca mlt. P. K. nije ništa bitno promijenilo u odnosu na prijašnju odluku. Čak naprotiv podnositeljica je dokazala da je nakon donošenja ranije odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti, L. K. osuđen zbog nasilja u obitelji pred Prekršajnim sudom u Našicama u predmetu br. J-72/11, kao i da je PP Našice obavijestila CSS Našice dopisom od 19.09.2012.g. da je utvrđeno da je isti tijekom vožnje u krilu držao dijete P. K. te je počinio prekršaj iz čl. 163. st. 1. u svezi sa čl. 163. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.«

Zaključno u ustavnoj tužbi ističe:

»Sudovi su donijeli osporavane odluke ne uvažavajući mišljenje CSS-a kao stručnog pomagača suda te su na taj način proizvoljno tumačili i samovoljno primijenili odredbe materijalnog prava.

(...)

U sličnim pojedinačnim slučajevima sudovi su zauzeli stajališta da ukoliko se nisu bitno promijenile okolnosti, a prethodno uzimajući obzir nalaz i mišljenje CSS-a, nije potrebno mijenjati mjesto boravka djeteta.

U zakonskom tekstu ‘bitno promijenjena okolnost’ zahtijeva da se od donošenja ranije odluke kojom je odlučeno s kojim će roditeljem dijete živjeti, okolnosti toliko promijene da je u interesu djeteta da živi sa drugim roditeljem.

U ovom predmetu spora okolnosti se nisu bitno promijenile, nego su se naprotiv tome okolnosti na strani podnositeljice promijenile na bolje, budući mlt. P. K. ima intenzivniji osjećaj pripadnosti obiteljskoj zajednici, kako kroz suživot sa polubratom i polusestrom, tako i kroz dodatnu skrb koju mu može pružiti izvanbračni suprug podnositeljice.

Podnositeljica je u primjeni odredbe čl.102. OBZ-a stavljena u nejednak položaj u odnosu na predlagatelja L. K., ali i druge roditelje kojim je u ovakvim situacijama omogućeno da žive sa svojom djecom.

Ustav RH dao je poseban značaj obitelji u čl.61.st.1 dajući joj poseban oblik zaštite, a u članku 35. svakome se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

Podnositeljici osporavanim odlukama nije pružena zaštita od redovnih sudova kakva se očekuje u ovakvim izvanparničnim stvarima.

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Valpovu, Stalna služba u Donjem Miholjcu br. P-551/10 od 31.01.2011.g., određeno je da mit. P. K. živi sa svojom majkom i podnositeljicom, a oduzimanje prava podnositeljice da živi sa svojim djetetom povrijeđeno joj je ustavno pravo na obiteljski život.«

Predlaže usvajanje ustavne tužbe i ukidanje osporenih rješenja.

IV. MJERODAVNO PRAVO

4. U konkretnom slučaju, za ocjenu osnovanosti ustavne tužbe mjerodavne odredbe Obiteljskog zakona (»Narodne novine« broj 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11. i 25/13.) glase:

»Članak 100.

(1) Ako roditelji ne žive u obiteljskoj zajednici, sud će odlučiti s kojim će roditeljem dijete živjeti te odrediti način i vrijeme susreta i druženja djeteta s drugim roditeljem.

(...)

(5) U postupku donošenja odluke iz stavka 1. i 2. ovoga članka sud će uvažiti sporazum roditelja, ako nije protivan dobrobiti djeteta.

(...)

Članak 101.

Ako se roditelji ne mogu sporazumjeti o ostvarivanju sadržaja roditeljske skrbi ili o ostvarivanju djetetovih prava, sud će u izvanparničnom postupku na prijedlog roditelja, centra za socijalnu skrb prebivališta djeteta ili djeteta donijeti odluku radi zaštite dobrobiti djeteta.

Članak 102.

Sud će na prijedlog roditelja, djeteta ili centra za socijalnu skrb, ako to zahtijevaju bitno promijenjene okolnosti donijeti novu odluku s kojim će roditeljem dijete živjeti te o susretima i druženju djeteta s drugim roditeljem, a po potrebi i o drugim sadržajima roditeljske skrbi.«

»Članak 295.

(1) Prije donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi sud će pribaviti mišljenje i prijedlog centra za socijalnu skrb.

(2) Centar za socijalnu skrb dužan je u roku od trideset dana dostaviti sudu mišljenje i prijedlog iz stavka 1. ovoga članka.

(...)«

V. OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavna je obveza Ustavnog suda zaštita ustavnih prava podnositelja ustavnih tužbi u slučajevima kad su ta prava povrijeđena presudom suda ili drugim pojedinačnim aktom nadležnog tijela državne ili javne vlasti. Ustaljeno je stajalište Ustavnog suda da je zadaća u prvom redu nadležnih tijela državne i javne vlasti da tumače i primjenjuju pravo. Uloga Ustavnog suda ograničena je na ispitivanje jesu li učinci takvog tumačenja odnosno primjene prava suglasni s Ustavom i jesu li u konkretnom slučaju doveli do povrede ustavnih prava podnositelja ustavne tužbe. U postupcima pokrenutim ustavnom tužbom, Ustavni sud se u pravilu ne upušta u ispitivanje činjenica, jer njegova zadaća nije bavljenje pogreškama o činjenicama ili o pravu, osim ako i u mjeri u kojoj te pogreške mogu povrijediti ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom. Ustavni sud u tom smislu svoje odluke zasniva na činjenicama utvrđenim u postupku koji je prethodio ustavnoj tužbi, osim ako podnositelj ustavne tužbe ne iznese ozbiljne, relevantne i dostatne razloge zbog kojih je od tog pravila potrebno odstupiti.

6. Ustavni sud utvrđuje da podnositeljica u ustavnoj tužbi ističe povredu više članaka Ustava i Konvencije o pravima djeteta (vidi točku 1.2. obrazloženja ove odluke). Polazeći od osobitih okolnosti konkretnog slučaja te navoda ustavne tužbe u kojoj podnositeljica ističe kako joj je osporenim sudskim odlukama koje su donesene u izvanparničnom postupku određeno »... oduzimanje prava podnositeljice da živi sa svojim djetetom« čime nalazi povrijeđenim »ustavno pravo na obiteljski život« te smatra da odluke nadležnih sudova nisu donesene u »najboljem interesu njezina djeteta«, odnosno da su posljedica »proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene materijalnog prava« ocjena je Ustavnog suda da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za ustavnosudsko preispitivanje osporenih sudskih odluka. Stoga ustavnu tužbu podnositeljice smatra dopuštenom. Ustavnu tužbu podnositeljice Ustavni sud razmotrio je s aspekta eventualne povrede članka 29. stavka 1. Ustava kojim se jamči pravo na pravično suđenje u vezi s člankom 35. Ustava kojim se jamči pravna zaštita osobnog života. Ustavna tužba podnositeljice razmotrena je i s aspekta članaka 3. Konvencije o pravima djeteta.

a) Ustav

6.1. Članak 29. stavak 1. Ustava glasi:

»Članak 29.

Svatko ima pravo da ... sud pravično ... odluči o njegovim pravima i obvezama ...

(...)«

Članak 35. Ustava glasi:

»Članak 35.

Svakomu se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, ...«

b) Konvencija o pravima djeteta

6.2. Članak 3. Konvencije o pravima djeteta glasi:

»Članak 3.

1. U svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora ima prednost.

2. Države stranke se obvezuju da će odgovarajućim zakonodavnim i upravnim mjerama osigurati takvu zaštitu i skrb djeteta kakva mu je prijeko potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir prava i dužnosti njegovih roditelja, zakonskih skrbnika ili drugih osoba koje su za nj pravno odgovorne.«

6.3. Ustavni sud napominje da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta, te se eventualne povrede prava na štovanje obiteljskog života podnositeljice zajamčenog člankom 35. Ustava moraju ispitivati na način da se postupak koji je prethodio ustavnosudskom postupku sagledava kao jedinstvena cjelina, neovisno o vrsti postupka (upravni, sudski) i tijelima koja ga provode (tijela socijalne skrbi, sudovi). To stoga jer prilikom odlučivanja o izvršavanju roditeljskih prava država mora uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta (stajalište Ustavnog suda izraženo u odluci broj: U-III-2384/2005 od 16. siječnja 2008., »Narodne novine« broj 20/08.).

Prema mišljenju Ustavnog suda, mjerodavno domaće zakonodavstvo u uređenju obiteljskih odnosa temelji se na načelima ravnopravnosti žene i muškarca te uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji, te zaštite dobrobiti i prava djeteta, kao i odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta, a ispunjavanje tih okolnosti ocjenjuje se ovisno o specifičnim okolnostima pojedinog slučaja.

7. Ustavni sud ocjenjuje kako je predmet ovog ustavnosudskog postupka složen i osjetljiv, kako s aspekta prava na poštovanje obiteljskog života podnositeljice, tako i s aspekta obveza države da u konkretnoj situaciji osigura ostvarivanje najboljih interesa malodobnog djeteta, osobito imajući u vidu potrebu postizanja ravnoteže između prava obaju roditelja na skrb i druženje s djetetom, podnositeljice kao majke, s jedne strane i drugog roditelja (oca) s kojim dijete nije živjelo, s druge strane.

7.1. U konkretnom slučaju osporena rješenja donesena su u izvanparničnom postupku pokrenutom po prijedlogu bivšeg supruga podnositeljice radi donošenja nove odluke s kojim će roditeljem živjeti mldb. zajedničko dijete P. K., rođen 29. kolovoza 2008., a koji je suglasno pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Valpovu od 31. siječnja 2011., kojom je razveden brak podnositeljice i oca mldb. djeteta, živio s podnositeljicom (točka II. izreke navedene presude).

Postupajući po prijedlogu predlagatelja, L. K., nakon provedenog postupka prvostupanjski sud usvojio je njegov prijedlog i odlučio da će mldb. zajednički sin P. K., umjesto s podnositeljicom, ubuduće živjeti s predlagateljem, bivšim suprugom i ocem djeteta, ocijenivši »da su se u međuvremenu u bitnome promijenile okolnosti zbog kojih smatra da će dijete imati adekvatniju roditeljsku skrb i bolje uvjete za život kod oca«.

7.2. Ustavni sud utvrđuje da je iz obrazloženja osporenih odluka razvidno da su se sudovi kod donošenja osporenih rješenja rukovodili pretežito socijalnim kriterijima, odnosno materijalnim uvjetima u kojima će dijete ubuduće živjeti.

Tako utvrđenje o »bitno promijenjenim okolnostima« u odnosu na podnositeljicu temelje na činjenici da je podnositeljica stalno zaposlena (U tom smislu u osporenim odlukama navodi se da: »... i nakon porodiljnog dopusta namjerava ustrajati u radnom odnosu, i ne samo u radnom odnosu nego i postati vlasnikom trgovine«/obrazloženje prvostupanjskog rješenja/, odnosno, »... da je protustranka na porodiljnom dopustu ali zaposlena, te namjerava nastaviti raditi ali i otvoriti svoju trgovinu...«/obrazloženje drugostupanjskog rješenja/.). Prvostupanjski sud »bitno promijenjene okolnosti« zbog kojih je potrebno promijeniti ranije donesenu odluku o tome s kojim od roditelja će živjeti malodobno zajedničko dijete, obrazlaže činjenicom da je podnositeljica u izvanbračnoj zajednici i da je u međuvremenu rodila još jedno dijete, kao i da živi u skromnim (iako urednim i prihvatljivim) materijalnim uvjetima.

7.3. U odnosu na predlagatelja, oca mldb. djeteta, sudovi ističu kao bitnu činjenicu da ima u vlasništvu kuću i da je stalno zaposlen. Stoga smatraju da će dijete imati »... adekvatniju skrb i bolje uvjete za život kod oca.«

U vezi navedenog, Ustavni sud primjećuje da se u obrazloženjima osporenih odluka navodi da je predlagatelj zaposlen »stalno« odnosno da se nalazi u stalnom radnom odnosu. Skreće se pozornost da iz izjave predlagatelja, dane u postupku pred prvostupanjskim sudom (na zapisnik od 13. travnja 2012., listovi 19 do 21. spisa) proizlazi da je predlagatelj zasnovao radni odnos »trenutno na određeno vrijeme« i da »... radi terenski uglavnom po Slavoniji« te da će za vrijeme njegove odsutnosti zbog posla o malodobnom djetetu brinuti njegovi roditelji. Stoga je nejasno na temelju kojih činjenica su sudovi utvrdili da je predlagatelj stalno zaposlen.

Ustavni sud u ovoj ustavnosudskoj odluci ne smatra potrebnim (pre)ispitati pravilnost navedenog utvrđenja sudova, iako podnositeljica i u ustavnoj tužbi ponavlja prigovore isticane tijekom postupka koji je prethodio ustavnosudskom te osporava da je predlagatelj stalno zaposlen (s time da ne dovodi u pitanje da je bio u radnom odnosu u vrijeme kada je vođen spor), kao i širi kontekst prava na rad i zabranu diskriminacije.

Ustavni sud dužan je, međutim, za razliku od naprijed navedenog, upozoriti da su istu činjenicu – zaposlenosti – jednoj stranci, predlagatelju, sudovi ocijenili kao »olakotnu okolnost«, dok su je drugoj stranci, podnositeljici, ocijenili kao »otegotnu okolnost«. Činjenica da su oba roditelja zaposlena, s aspekta ustavne i zakonske obveze roditelja da uzdržavaju i brinu se o svome djetetu, svakako govori u prilog dobrobiti djeteta i zaštiti njegovih najboljih interesa. Međutim, obveza je sudova jasno obrazložiti zašto smatraju da okolnost da je jedan roditelj zaposlen govori u prilog tome da će biti u mogućnosti bolje se skrbiti o djetetu, dok se istodobno ista činjenica drugom roditelju stavlja na teret odnosno navodi kao razlog zbog kojeg smatraju da neće biti u mogućnosti primjereno skrbiti o djetetu i posvetiti mu potrebnu pažnju i vrijeme. Ustavni sud u odnosu na ta stajališta redovnih sudova ne može ne primijetiti da ona podnositeljicu stavljaju u neravnopravan položaj u odnosu na predlagatelja kojem se kao »olakotna okolnost« navodi da je stalno zaposlen. Nadalje, iz obrazloženja presude proizlazi da su sudovi kao »otegotnu okolnost« podnositeljici ustavne tužbe, osim činjenice da je zaposlena, uzeli i činjenicu da »... živi u izvanbračnoj zajednici ... u kojoj zajednici je rođeno još jedno dijete« (obrazloženje prvostupanjskog rješenja), odnosno da, »... trenutno skrbi za troje malodobne djece« (obrazloženje drugostupanjskog rješenja).

Pri tome sudovi nisu uopće razmotrili navode predlagatelja da će tijekom njegove odsutnosti, dok je zbog posla na terenu, o mldb. djetetu brinuti njegovi roditelji starije životne dobi. Propustili su ispitati i ocijeniti koliko će uslijed njegove odsutnosti, umjesto njega, o djetetu brinuti njegovi roditelji odnosno baka i djed mldb. djeteta. Ustavni sud primjećuje da je time prvostupanjski sud osporenim rješenjem ujedno odstupio od svog stajališta izraženog u svojoj ranijoj prvostupanjskoj odluci (presuda broj: 7-P-551/10-21 od 31. siječnja 2011.), kojom je mldb. P. kao zajedničko dijete povjeren na odgoj i skrb podnositeljici, u kojoj je utvrdio da djed i baka ne mogu imati prednost pred roditeljima djeteta, a da za promjenu stajališta nije naveo dostatne i uvjerljive razloge.

Ustavni sud ističe da za ocjenu o najboljem interesu djeteta kao primarnog načela koje se primjenjuje kod donošenja odluke o tome s kojim će od roditelja koji ne žive zajedno živjeti dijete, nije odlučan, iako jest važan, socijalni odnosno materijalni kriterij, već je potrebno ocijeniti i emocionalne te psihološke potrebe djeteta u svakom konkretnom slučaju (kao što su osjećaj privrženosti i emocionalnu povezanost sa svakim od roditelja, drugom braćom i sestrama, njihovoj dobi, drugim srodnicima, osjećaju pripadnosti domu, njegovim /većim/ potrebama, s obzirom na dob, za svakim od roditelja i dr.).

Polazeći od navedenog, te sagledavajući postupak kao jedinstvenu cjelinu, činjenična utvrđenja i zauzeta pravna stajališta nadležnih sudova, Ustavni sud ne može bez ozbiljnih dvojbi utvrditi da su nadležni sudovi donoseći osporena rješenja u konkretnom slučaju polazili od najboljih interesa mldb. djeteta, odnosno da su vodili računa o pravednoj ravnoteži koja se mora uspostaviti između suprotstavljenih interesa podnositeljice ustavne tužbe i predlagatelja, kao roditelja malodobnog zajedničkog djeteta, s jedne strane te od najboljeg interesa samog djeteta, s druge strane.

Slijedom navedenog, ocjena je Ustavnog suda da obrazloženje osporenog prvostupanjskog rješenja ne sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je osporenim rješenjem dana te upućuje na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu. Osim toga, Ustavni sud ponavlja da je prvostupanjski sud odstupio od svojeg ranijeg stajališta, a da za takvo postupanje nije naveo ozbiljne i relevantne razloge.

U vezi s tim potrebno je istaknuti da je na navedene okolnosti upirala i podnositeljica ustavne tužbe u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja izjavljenoj drugostupanjskom sudu, međutim iz obrazloženja osporenog drugostupanjskog rješenja razvidno je da taj sud nije odgovorio na žalbene navode podnositeljice ustavne tužbe. Stoga se navedena utvrđenja Ustavnog suda odnose i na drugostupanjsko rješenje.

Slijedom navedenih utvrđenja, ocjena je Ustavnog suda da je i sudski postupak koji je prethodio ustavnoj tužbi vođen na način koji nije podnositeljici osigurao pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

8. Slijedom navedenog, na temelju članaka 73. i 76. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci (točke I., II. i III.).

9. Objava ove odluke (točka IV. izreke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-4784/2013
Zagreb, 6. ožujka 2014.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća
Snježana Bagić, v. r.