USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

872

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jasna Omejec, predsjednica Suda, te suci Mato Arlović, Marko Babić, Snježana Bagić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Ivan Matija, Antun Palarić, Aldo Radolović, Duška Šarin i Miroslav Šeparović, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnio A. D. iz K., zastupan po majci S. S. kao zakonskoj zastupnici, koje zastupa B. I., odvjetnica u Z., na sjednici održanoj 18. ožujka 2014. donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Ukida se rješenje Ministarstva uprave Republike Hrvatske klasa: UP/II-223-02/13-01/16, ur. broj: 515-03-01-01/1-12-2 od 31. listopada 2013.

III. Predmet se vraća Ministarstvu uprave Republike Hrvatske na ponovni postupak.

IV. Ministarstvo uprave Republike Hrvatske dužno je donijeti odluku u predmetu koji se vodio pred tim tijelom i u kojem je doneseno ukinuto rješenje iz točke II. ove izreke u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od tri (3) mjeseca, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

V. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe A. D. iz K., L. 7a, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. u vezi s člankom 35. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) u iznosu od 35.000,00 kuna.

VI. Naknada iz točke V. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

VII. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Ustavnu tužbu podnio je mld. A. D. iz K., zastupan po majci S. S. kao zakonskoj zastupnici (u daljnjem tekstu: podnositelj).

1.1. Podnositelj je ustavnu tužbu podnio 28. svibnja 2012., na temelju ovlaštenja sadržanog u posljednjem dijelu članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), prije no što je protiv osporenog upravnog akta iscrpljen put pravne zaštite.

1.2. Do trenutka odlučivanja o ustavnoj tužbi podnositelja, u više je navrata odlučivano o zahtjevu podnositelja, posljednji put rješenjem Ministarstva uprave Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo uprave) klasa: UP/II-223-02/13-01/16, ur. broj: 515-03-01-01/1-12-2 od 31. listopada 2013. (u daljnjem tekstu: osporeno rješenje) kojim je, kao neosnovana, odbijena žalba podnositelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji, Službe za opću upravu u Karlovcu (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko upravno tijelo) klasa: UP/I-223-06/10-01/83, ur. broj: 2133-04-01/1-13-31 od 7. svibnja 2013. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje).

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev podnositelja za promjenu podataka o spolu i imenu u temeljnom upisu u matici rođenih.

1.3. Protiv osporenog rješenja podnositelj je 16. prosinca 2013. podnio tužbu Upravnom sudu u Rijeci (upravni spor vodi se pod brojem Us-I-2035/13).

II. ČINJENICE I OKOLNOSTI SLUČAJA

2. Upravni postupak pokrenut je pred prvostupanjskim upravnim tijelom 22. travnja 2010. zahtjevom podnositelja za promjenu podataka o spolu i imenu u temeljnom upisu u matici rođenih.

Radi razumijevanja ovog predmeta, u nastavku se iznosi kronologija slučaja:

– zahtjev podnositelja odbijen je rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela klasa: UP/I-223-06/10-01/83, ur. broj: 2133-04-02/1-10-3 od 10. svibnja 2010.; zahtjev za upis promjene imena je odbijen jer je rješenjem klasa: UP/I-222-02/07-01/48 od 2. kolovoza 2007., sukladno članku 9. Zakona o državnim maticama (»Narodne novine« broj 96/93.) u vezi sa Zakonom o osobnom imenu (»Narodne novine« broj 69/92.), već upisana promjena imena podnositelja u rubrici »Naknadni upisi i bilješke«; zahtjev za upis promjene spola je odbijen jer kod podnositelja nije izvršena promjena spola;

– protiv navedenog rješenja podnositelj je 28. svibnja 2010. izjavio žalbu, te je 19. srpnja 2010. dopunio žalbu;

– rješenjem Ministarstva uprave klasa: UP/II-223-02/10-01/12, ur. broj: 515-03-01-01/1-10-2 od 17. lipnja 2010. odbijena je žalba podnositelja;

– protiv navedenog rješenja podnositelj je pokrenuo upravni spor te je Upravni sud Republike Hrvatske (sada Visoki upravni sud Republike Hrvatske) presudom broj: Us-2252/2011-17 od 28. rujna 2011. tužbu uvažio i poništio drugostupanjsko rješenje;

– drugostupanjskim rješenjem klasa: UP/II-223-02/10-01/12, ur. broj: 515-03-01-01/1-12-14 od 16. siječnja 2012. poništeno je prvostupanjsko rješenje od 10. svibnja 2010. te je predmet vraćen prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak;

– dopisom od 26. siječnja 2012. prvostupanjsko upravno tijelo uputilo je podnositelja da pribavi mišljenje Nacionalnog zdravstvenog vijeća;

– dopisom od 23. travnja 2012. prvostupanjsko upravno tijelo zatražilo je od Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo zdravlja) obavijest o važenju Pravilnika o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije o promjeni spola (»Narodne novine« broj 121/11.; u daljnjem tekstu: Pravilnik);

– podnescima od 19. travnja 2012. i 15. svibnja 2012. podnositelj je požurio donošenje rješenja;

– podneskom od 7. studenoga 2012. podnositelj je povukao žalbu od 28. svibnja 2012. upućenu Ministarstvu uprave radi »šutnje administracije«;

– podneskom od 8. studenoga 2012. Ministarstvo zdravlja dostavilo je mišljenje Nacionalnog zdravstvenog vijeća;

– rješenjem klasa: UP/I-223-06/10-01/83, ur. broj: 2133-04-01-12-24 od 12. studenoga 2012. prvostupanjsko upravno tijelo odbilo je zahtjev podnositelja;

– protiv navedenog rješenja podnositelj je 19. studenoga 2012. izjavio žalbu;

– rješenjem broj: UP/II-223-02/12-01/23, ur. broj: 515-03-01-01/1-12-2 od 28. prosinca 2012. Ministarstvo uprave odbilo je žalbu podnositelja;

– protiv navedenog rješenja podnositelj je tužbom od 7. veljače 2013. pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Rijeci;

– presudom broj: UsI-298/13 od 22. veljače 2013. Upravni sud u Rijeci poništio je drugostupanjsko rješenje te je predmet vratio Ministarstvu uprave na ponovni postupak;

– rješenjem od 20. ožujka 2013. Ministarstvo uprave poništilo je prvostupanjsko rješenje od 12. studenoga 2012. i predmet vratilo prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak;

– prvostupanjsko upravno tijelo donijelo je 7. svibnja 2013. rješenje kojim je odbilo zahtjev podnositelja;

– protiv navedenog rješenja podnositelj je izjavio žalbu koju je Ministarstvo uprave odbilo osporenim rješenjem od 31. listopada 2013.

1) Osporeno rješenje

3. Osporenim rješenjem utvrđeno je da je prvostupanjsko upravno tijelo pravilno utvrdilo činjenično stanje da nema pravne osnove za promjenu podataka o spolu i imenu podnositelja u temeljnom upisu u matici rođenih.

Mjerodavni dio obrazloženja osporenog rješenja glasi:

»(...)

U međuvremenu, od dana podnošenja zahtjeva, donesen je Pravilnik o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije o promjeni spola ('Narodne novine' broj 121/11), kojim se propisuje način prikupljanja medicinske dokumentacije o promjeni spola. Sukladno tome, prvostupanjsko tijelo uputilo je stranku da pribavi propisano mišljenje Nacionalnog zdravstvenog vijeća o promjeni spola. S obzirom na dulji vremenski period u kojem se čekalo mišljenje Nacionalnog zdravstvenog vijeća i dopisa Ministarstva zdravlja klasa: 053-01/11-01/763 od 6. travnja 2012. godine, u kojem se iznosi da je Nacionalno zdravstveno vijeće rješavanje svih podnesenih zahtjeva odgodilo do daljnjega, zbog nedorečenosti Pravilnika, prvostupanjsko tijelo je prekinulo postupak do donošenja mišljenja Nacionalnog zdravstvenog vijeća. Zatraženo mišljenje Nacionalnog zdravstvenog vijeća klasa: 053-02/11-01/765 od 12. rujna 2012. godine dostavljeno je prvostupanjskom tijelu 07. studenog 2012. godine od punomoćnice ... i 08. studenoga 2012. godine dopisom Ministarstva zdravlja. Nacionalno zdravstveno vijeće dalo je mišljenje da se zahtjev za upis promjene spola u maticu odbija jer postupak promjene spola nije nepovratno i u potpunosti proveden.

(...)

Također, člankom 9. točkom b)10 Zakona o državnim maticama propisana je mogućnost naknadnog upisa promjene spola u matici rođenih. Isto tako, točkom 35.5. Naputka za provedbu Zakona o državnim maticama i upisu posvojenja u maticu rođenih ('Narodne novine' broj 26/08) propisano je da se promjena spola kao izmjena podataka u temeljnom upisu upisuje u maticu rođenih na temelju rješenja nadležnog ureda državne uprave odnosno gradskog ureda. Rješenje o upisu promjene spola u maticu rođenih donosi se na temelju odgovarajuće medicinske dokumentacije.

Zakon o državnim maticama i Naputak za provedbu Zakona o državnim maticama i upisu posvojenja u maticu rođenih ne definiraju izraz 'odgovarajuća medicinska dokumentacija', a to iz razloga što tijelo državne uprave nije nadležno da propisuje vrstu medicinske dokumentacije kojom bi se dokazivala promjena spola. Upravo iz tog razloga je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi donijelo Pravilnik o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije o promjeni spola, koji je objavljen u 'Narodnim novinama', broj 121 od 28. listopada 2011. godine.

Pravilnikom se propisuje način prikupljanja medicinske dokumentacije o promjeni spola. Rečenim Pravilnikom propisano je da mišljenje Nacionalnog zdravstvenog vijeća o promjeni spola predstavlja medicinsku dokumentaciju na temelju koje se provodi postupak promjene podataka o spolu u matici rođenih određene osobe.

Sukladno navedenom, prvostupanjsko tijelo dužno je u svom radu primjenjivati zakonske i provedbene propise pa u konkretnom slučaju nije moglo drugačije postupiti te je stoga neosnovana tvrdnja iznesena u žalbi da je odluka donesena samovoljno. Pravilnik o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije o promjeni spola nije promijenjen niti stavljen van snage stoga se primjenjuje kao važeći propis.

Navedenim Pravilnikom propisan je i obrazac mišljenja Nacionalnog zdravstvenog vijeća koji je tiskan kao Prilog I. i čini njegov sastavni dio. (...)«

III. PRIGOVORI PODNOSITELJA

4. Podnositelj tvrdi da upravni postupak i upravni spor u povodu njegovog zahtjeva za promjenu podataka o spolu i imenu u temeljnom upisu u matici rođenih traje nerazumno dugo. Također tvrdi da je zbog prekomjerne duljine tog postupka odnosno spora povrijeđeno njegovo pravo na osobni život.

U ustavnoj tužbi se navodi da je postupak za promjenu upisa podataka o spolu i imenu u temeljnom upisu u matici rođenih pokrenut 21. travnja 2010., te da su nadležna tijela poduzimala niz radnji i donosila odluke koje su kasnije ukinute, pri čemu podnositelj nije pridonio takvoj duljini postupka. Štoviše, postupak je višekratno požurivao i dostavljao je sve što je bio pozvan dostaviti te podnescima »molio nadležna tijela da što prije donesu odluke te navodio razloge za to«. Stoga predlaže Ustavnom sudu da ustavnu tužbu usvoji, naloži rok unutar kojeg se cjelokupni postupak (uključujući i upravni spor) mora riješiti te mu dosudi odgovarajuću novčanu naknadu.

Podnositelj dalje navodi kako je, sukladno Pravilniku koji je na snazi, dostavio liječničku dokumentaciju (mišljenja psihijatra, psihologa, socijalnog radnika te specijalista pedijatrije endokrinologije) iz koje nedvojbeno proizlazi važnost dozvole upisa za budući razvoj osobnosti podnositelja. Ističe kako su i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo samovoljno tumačili pojam »odgovarajuća medicinska dokumentacija«, jer »ista nije definirana ni u Zakonu ni u Naputku, tako da nije jasno od kuda proizlazi zaključak da se mora izvršiti promjena spola – treća faza postupka – kako bi se udovoljilo zahtjevu«. U tom smislu utvrđuje:

»... nigdje u zakonu nije eksplicitno navedeno da je uvjet za promjenu upisa spola medicinska dokumentacija kojom se dokazuje promjena spolnih organa operacionim zahvatom.

Stoga takvo tumačenje termina 'odgovarajuća liječnička dokumentacija' je potpuno proizvoljno i samovoljno od strane upravnih tijela ...«

Podnositelj dalje navodi:

»Točno je da u Republici Hrvatskoj do sada nije provedena politička (društvena) rasprava o navedenom pitanju te da propisi nisu dorečeni i precizni. Također je notorna činjenica da u Republici Hrvatskoj usprkos odgovarajućim stručnjacima koji bi proveli operaciju spola, takva zahvati se ne obavljaju. Uz to treba imati u vidu i činjenicu da je Podnositelj maloljetna osoba te da će o promjeni spolnog organa moći odlučiti i u kasnijem tijeku svog života te da ga nitko nema pravo tjerati na navedeni zahtjev samo zato što tako tumači pojam 'odgovarajuću liječničku dokumentaciju'.

Naime, ljudsko dostojanstvo i osnovno pravo svakog čovjeka da slobodno razvija svoju osobnost nalaže da se uskladi osobni status čovjeka prema spolu kojem pripada u skladu s njegovim psihološkim i tjelesnim konstitucijama.

(...)

Stoga rodne slobode predstavljaju pravo svake osobe da izražava svoj rod na način koji izabere a navedeno pravo je zagarantirano osnovnim slobodama i pravima neovisno o spolu i (ili) drugim osobinama (...)«

Podnositelj također navodi da mu se svi, pa tako i nastavnici u školi koju pohađa, kao i sva rodbina i prijatelji koji ga poznaju, te osobe koje ga ne poznaju od prije, obraćaju u muškom rodu jer on u potpunosti tako i izgleda i ponaša se. Stoga zaključuje kako je iz dostavljene liječničke dokumentacije odnosno mišljenja specijalista posve razvidno kako je što žurniji upis promjene podataka o spolu i imenu nužan za zdrav i što manje bolan nastavak razvoja njegove osobnosti.

IV. OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Temeljni prigovori koje je podnositelj iznio u ustavnoj tužbi odnose se na povredu prava na suđenje u razumnom roku, kao jednom od aspekata prava na pošteno suđenje, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava, u njegovom građanskom aspektu, i povredu članka 35. Ustava.

1) Pravo na razumnu duljinu postupka

6. Mjerodavni dio članka 29. stavka 1. Ustava glasi:

»Članak 29.

Svatko ima pravo da ... sud ... u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama (...)«

6.1. Prigovor o povredi članka 29. stavka 1. Ustava može se svesti na tvrdnju da odlučivanje o zahtjevu podnositelja u upravnom postupku odnosno sporu traje nerazumno dugo. Stoga je neprijeporno da su jamstva iz građanskog dijela članka 29. Ustava primjenjiva na ovaj postupak.

Ostaje ispitati otvara li ovaj prigovor podnositelja, u okolnostima konkretnog slučaja, neko ustavnopravno pitanje, to jest takvo o kojem bi Ustavni sud mogao raspravljati.

a) Opća načela

7. Ustavni sud ponavlja da se razumnost duljine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i imajući u vidu kriterije utvrđene u njegovoj sudskoj praksi, osobito složenost predmeta, ponašanje podnositelja i nadležnih vlasti, kao i važnost onoga što se za podnositelja dovodi u pitanje u sporu (vidi primjerice odluku Ustavnog suda broj: U-IIIA-3032/11 od 1. ožujka 2012., »Narodne novine« broj 35/12.).

Isto tako, Ustavni sud smatra, što je u skladu i sa stajalištem Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP), da je potrebna posebna revnost u predmetima koji se odnose na osobni i građanski status osoba. Tijela državne vlasti obvezana su člankom 29. stavkom 1. Ustava postupati s posebnom revnošću radi osiguranja napredovanja pri rješavanju pravne stvari u postupku (vidjeti predmet Mikulić protiv Hrvatske, presuda, 7. veljače 2002., zahtjev br. 53176/99, § 44.). U takvim su predmetima uvijek relevantne činjenice pravo ili status podnositelja koji se dovode u pitanje ili druga slična svojstva vezana uz taj status u svjetlu ustavnog prava na poštovanje osobnog života, a posebna se žurnost traži zbog mogućih posljedica koje prekomjerna duljina postupka može imati na ostvarivanje tog ustavnog prava.

b) Primjena općih načela na ovaj predmet

8. Primjenjujući prethodna načela na konkretan predmet, Ustavni sud smatra da je razdoblje koje treba uzeti u obzir započelo 28. svibnja 2010., kada je podnositelj izjavio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja od 10. svibnja 2010., jer je tada nastao »spor« u smislu članka 29. stavka 1. Ustava.

Ustavna tužba na temelju članka 63. Ustavnog zakona podnesena je 28. svibnja 2012. Na dan donošenja ove odluke pravno relevantno razdoblje nije završilo, budući da je upravni spor u ovoj upravnoj stvari i dalje u tijeku.

Dakle, razdoblje koje treba uzeti u obzir iznosi tri (3) godine, devet (9) mjeseci i osamnaest (18) dana.

9. Ustavni sud primjećuje da u razdoblju koje se uzima u obzir upravni postupak i upravni spor traju gotovo četiri (4) godine. Nadležna upravna tijela u više su navrata odlučivala o zahtjevu podnositelja i njihove su odluke ukidali Visoki upravni sud Republike Hrvatske i Upravni sud u Rijeci. Što se tiče ponašanja podnositelja tijekom postupka, Ustavni sud primjećuje da je podnositelj u više navrata podnescima požurivao upravna tijela na donošenje odluke o zahtjevu, pri čemu je opetovano isticao važnost koju taj postupak ima za njega osobno i zahtijevao da postupak bude okončan što prije.

10. U svjetlu kriterija utvrđenih u ustavnosudskoj praksi i imajući u vidu sve okolnosti ovog slučaja, a posebno važnost koju ishod postupka ima za podnositelja kao (maloljetnu) osobu, Ustavni sud ocjenjuje da duljina upravnog postupka i upravnog spora koji još traje nije u skladu sa zahtjevom razumnog roka. Stoga je došlo do povrede članka 29. stavka 1. Ustava.

2) Pravo na osobni život u vezi s nerazumnom duljinom postupka

11. Mjerodavni dio članka 35. Ustava glasi:

»Članak 35.

Svakomu se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog ... života ...«

11.1. Prigovor o povredi članka 35. Ustava može se svesti na tvrdnju da je pravo na poštovanje podnositeljevog osobnog života povrijeđeno jer nadležna upravna tijela neučinkovito i nerazumno dugo odlučuju o njegovom zahtjevu, čime su podnositelja ostavili u neizvjesnosti u pogledu njegovog osobnog (rodnog) identiteta.

12. Ustavni sud prije svega mora odrediti potpada li pravo koje traži podnositelj pod domašaj jamstva »štovanja i pravne zaštite osobnog života« utvrđenog u članku 35. Ustava.

ESLJP je u više svojih predmeta (vidjeti, primjerice, predmet B. protiv Francuske, presuda, 25. ožujka 1992., ili predmet Christine Goodwin protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda, 11. srpnja 2002., zahtjev br. 28957/95) zauzeo stajalište da pitanja vezana uz rodni identitet pripadaju u područje »osobnog života« pa time i u domašaj članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst i 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06.; u daljnjem tekstu: Konvencija).

Člankom 35. Ustava svakome se jamči pravo na poštovanje i pravnu zaštitu osobnog života. Poštovanje i pravna zaštita osobnog života nesporno zahtijevaju da svako ljudsko biće ima pravnu mogućnost utvrditi pojedinosti o svom identitetu. To je važno i zbog formativnih implikacija na osobnost pojedinca.

U ovom predmetu podnositelj je zatražio promjenu podataka o spolu i imenu u temeljnom upisu u matici rođenih. S obzirom na prethodna utvrđenja, Ustavni sud zaključuje da, zbog njegova činjeničnog i pravnog stanja, predmet potpada pod domašaj članka 35. Ustava.

13. Sljedeće pitanje koje Ustavni sud mora ispitati jest: otvara li u okolnostima konkretnog slučaja prigovor podnositelja neko ustavnopravno pitanje, to jest takvo o kojem bi Ustavni sud mogao raspravljati.

13.1. Ustavni sud primjećuje da navodi podnositelja ustavne tužbe nisu usmjereni na to da se tijela državne vlasti suzdrže od djelovanja, već da poduzmu korake radi provedbe odgovarajućih mjera s ciljem brzog i učinkovitog rješavanja njegova zahtjeva jer je to bitno za okončanje neizvjesnosti u pogledu podnositeljeva rodnog identiteta. Dakle, podnositelj ustavne tužbe u biti prigovara nedjelotvornosti države.

Iako je njegova primarna svrha zaštititi pojedinca od arbitrarnog upletanja javnih vlasti u njegov osobni život, članak 35. Ustava nije tu samo radi prisiljavanja države da se suzdrži od takvog upletanja: osim te negativne obveze, mogu postojati i pozitivne obveze države inherentne djelotvornom poštovanju prava na osobni život. Ustavni sud pri tome smatra da granice između pozitivnih i negativnih obveza države na temelju članka 35. Ustava nije lako precizno definirati. Stoga se, pri utvrđivanju postoji li takva obveza ili ne, polazi od razmjernosti koju treba uspostaviti između općih interesa zajednice i interesa pojedinca, pri čemu u oba konteksta država uživa određenu slobodu prosudbe.

Slijedom navedenog, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja mora ispitati jesu li nadležna tijela prilikom odlučivanja o zahtjevu podnositelja za upis promjene spola u maticu rođenih prekršila svoju pozitivnu obvezu iz članka 35. Ustava.

14. Ustavni sud u tom smislu primjećuje da je jedan od razloga koji je pridonio duljini postupka odlučivanja o zahtjevu podnositelja bila nedorečenost Pravilnika. Iz dopisa Ministarstva zdravlja klasa: 053-02-/11-01/763, ur. broj: 534-07-1-2/5-12-14 od 6. travnja 2012. razvidno je da je Nacionalno zdravstveno vijeće na 4. sjednici održanoj 27. ožujka 2012. razmatralo Pravilnik te da je »zbog nedorečenosti propisa, rješavanje svih podnesenih zahtjeva odgođeno do daljnjega«.

Za potrebe rješavanja ovog predmeta Ustavni sud je dopisom od 18. ožujka 2013. od Ministarstva zdravlja zatražio očitovanje. Postavio je pitanje o kojim je to točno nedorečenostima Pravilnika i problemima njegove primjene u praksi riječ te koje se mjere poduzimaju ili će se poduzeti i u kojem roku u cilju otklanjanja tih nedorečenosti. Dopisom, klasa: 034-07/12-01/63, ur. broj: 534-10-1-2-1/1-13-7 od 11. lipnja 2013., Ministarstvo zdravlja izvijestilo je Ustavni sud kako slijedi:

»(...)

Vezano za upit o mjerama koje će se i u kojem roku poduzeti u cilju otklanjanja nedorečenosti Pravilnika, izvješćujemo Vas da su u tijeku izmjene zakonskih propisa koji reguliraju problematiku promjene spola (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnim maticama), a ovisno o sadržaju i opsegu navedenih izmjena i dopuna, odlučit će se o potrebi izmjene Pravilnika.

(...)«

14.1. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnim maticama (»Narodne novine« broj 76/13.; u daljnjem tekstu: ZID ZoDM) Hrvatski sabor donio je na sjednici održanoj 14. lipnja 2013., a stupio je na snagu osmi (8) dan od dana objave (29. lipnja 2013.). Člankom 7. ZID ZoDM-a dodan je novi članak 9.a, koji glasi:

»Članak 9.a

Promjena spola kao izmjena podataka u temeljnom upisu upisuje se u maticu rođenih na temelju rješenja nadležnog ureda. Rješenje o upisu promjene spola u maticu rođenih donosi se na temelju mišljenja nadležnog tijela o promjeni spola ili o životu u drugom rodnom identitetu, sukladno medicinskoj dokumentaciji nadležnog liječnika ili zdravstvene ustanove.

Način prikupljanja medicinske dokumentacije iz stavka 1. ovog članka te utvrđivanja uvjeta i pretpostavki za promjenu spola i života u drugom rodnom identitetu, propisat će se posebnim zakonom.«

Sukladno tome, nesporna je činjenica da u Republici Hrvatskoj postoji zakonsko pravo na upis promjene spola u maticu rođenih i u slučaju »života u drugom rodnom identitetu«.

Kraj takvog stanja stvari, Ustavnom sudu preostaje zaključiti kako to zakonsko pravo, nakon što ga je Hrvatski sabor priznao, za sobom povlači i obvezu države da u praksi osigura njegovo učinkovito ostvarivanje, kao i njegovu djelotvornu pravnu zaštitu. Budući da je to zakonsko pravo zaštićeno jamstvima iz članka 35. Ustava, Ustavni sud opetovano podsjeća da ustavna prava ne smiju biti teorijska ili prividna, već provediva u praksi i djelotvorna.

14.2. Člankom 36. stavkom 2. ZID ZoDM-a propisano je:

»Članak 36.

(...)

Ministar nadležan za poslove zdravlja donijet će u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona poseban propis o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola i života u drugom rodnom identitetu.«

Do trenutka donošenja ove odluke o ustavnoj tužbi podnositelja nadležni ministar nije donio posebni propis iz članka 36. stavka 2. ZID ZoDM-a. Ustavni sud stoga zaključuje da nedorečenosti Pravilnika koji je danas na snazi nisu otklonjene.

S druge strane, postoje očiti propusti države kad je riječ o ispunjenju njezinih zakonskih obveza. S obzirom na navedeno, Ustavni sud postupit će u skladu sa svojom nadležnošću iz članka 105. Ustavnog zakona i o nedonošenju propisa iz članka 36. stavka 2. ZID ZoDM-a obavijestiti Vladu Republike Hrvatske.

15. Ustavni sud nalazi kako se u konkretnom slučaju nije u dovoljnoj mjeri osiguralo da se o zahtjevu podnositelja odluči učinkovito i bez nepotrebnog odugovlačenja. Uočeni propusti na strani države (vidi točke 14. i 14.2. obrazloženja ove odluke) pri tome ne mogu biti opravdanje za odugovlačenje rješavanja njegova zahtjeva.

Slijedom navedenog, zbog propuštanja nadležnih tijela da provedu svoje pozitivne obveze iz članka 35. Ustava došlo je do neučinkovitog odlučivanja o zahtjevu podnositelja ustavne tužbe koji se odnosi na ostvarivanje prava iz područja njegova osobnog života u smislu članka 35. Ustava, a time i do produljene neizvjesnosti u pogledu njegovog osobnog (rodnog) identiteta.

Stoga je došlo i do povrede članka 29. stavka 1. u vezi s člankom 35. Ustava.

15.1. Ustavni sud utvrđuje da prilikom rješavanja zahtjeva podnositelja nadležna tijela moraju poći od činjenice da u Republici Hrvatskoj postoji zakonsko pravo na upis promjene spola u maticu rođenih u slučaju »života u drugom rodnom identitetu«. Moraju uzeti u obzir i dob podnositelja, kao i važnost koju taj postupak ima za njega, to jest za njegov budući psihofizički razvoj i stabilnost te oblikovanje njegove osobnosti.

16. Slijedom navedenog, na temelju članaka 73. i 76. u vezi s člankom 63. stavkom 1. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama I., II. i III. izreke.

17. Odluka u točki IV. izreke temelji se na članku 63. stavku 2. Ustavnog zakona, dok se odluka u točkama V. i VI. izreke temelji na članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona.

Visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku Ustavni sud utvrđuje uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U ovom je predmetu Ustavni sud uzeo u obzir i činjenicu da su neučinkovitost nadležnih tijela i nerazumna duljina postupka, promotri li ga se u cjelini, doveli i do povrede prava podnositelja na poštovanje njegovog osobnog života.

18. Odluka o objavi (točka VII. izreke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-3173/2012

Zagreb, 18. ožujka 2014.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica

dr. sc. Jasna Omejec, v. r.