Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-II-2168/2013 i dr. od 15. travnja 2014.

NN 50/2014 (23.4.2014.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-II-2168/2013 i dr. od 15. travnja 2014.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

974

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jasna Omejec, predsjednica Suda, te suci Mato Arlović, Marko Babić, Snježana Bagić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Ivan Matija, Antun Palarić, Duška Šarin i Miroslav Šeparović, odlučujući o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti drugih propisa s Ustavom Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) i zakonom, na sjednici održanoj 15. travnja 2014. donio je

ODLUKU

I. Utvrđuje se da je u razdoblju od 2. travnja 2012. do prestanka svoje primjene Odluka o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u srednje škole u školskoj godini 2012/2013., klasa: 602-03/11-06/00213, ur. broj: 533-09-12-0011 od 2. travnja 2012., koju je donio ministar znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, bila u nesuglasnosti s člancima 3. i 5. u vezi s člankom 90. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

II. Utvrđuje se da su Odluka o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u I. razred srednje škole u školskoj godini 2013/2014., klasa: 602-03/13-06/00008, ur. broj: 533-21-13-0001 od 22. siječnja 2013. te Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u I. razred srednje škole u školskoj godini 2013/2014., klasa: 602-03/13-06/00008, ur. broj: 533-21-13-0005 od 26. travnja 2013., koje je obje donio ministar znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, u nesuglasnosti s člancima 3. i 5. u vezi s člankom 90. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske.

III. Na temelju članka 31. stavka 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02.) nalaže se ministru znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske da donese novu odluku koja će važiti od školske godine 2014/2015., a kojom će odlučiti o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u I. razred srednje škole u skladu s načelnim stajalištima izraženima u ovoj odluci, objavi je u »Narodnim novinama« i u njoj izrijekom odredi njezino stupanje na snagu poslije te objave (u roku koji je u skladu s ustavnim zahtjevima).

IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Više predlagatelja podnijelo je Ustavnom sudu pojedinačne ili zajedničke prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske pojedinih točaka Odluke o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u srednje škole u školskoj godini 2012/2013., klasa: 602-03/11-06/00213, ur. broj: 533-09-12-0011 od 2. travnja 2012., koju je donio ministar znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Odluka/12) i/ili točaka Odluke o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u I. razred srednje škole u školskoj godini 2013/2014., klasa: 602-03/13-06/00008, ur. broj: 533-21-13-0001 od 22. siječnja 2013., koju je donio ministar znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Odluka/13). Odluka/13 je izmijenjena Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke/13, klasa: 602-03/13-06/00008, ur. broj: 533-21-13-0005 od 26. travnja 2013., koju je donio ministar znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: OID Odluka/13).

1.1. Jozo Bešlić iz Brestovca i Gordana Dragušica iz Osijeka, koje zastupa Jasminka Biloš, odvjetnica u Osijeku, podnijeli su Ustavnom sudu zajednički prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske točke XXI. Odluke/12 te točke XXIV. Odluke/13, obje u dijelu kojim je propisan minimalni bodovni prag za upis u srednje škole (U-II-2168/2013).

1.2. Marija Veselin iz Zagreba, koju zastupa Tea Milanković Podbreznički, odvjetnica u Zagrebu, podnijela je Ustavnom sudu prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske članaka (ispravno: točaka) X. i XI. Odluke/13 (U-II-3459/2013).

1.3. Goran Olujić i Robert Olujić, zastupan po ocu i zakonskom zastupniku Goranu Olujiću, obojica iz Splita, podnijeli su Ustavnom sudu zajednički prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske točke V. Odluke/13 (U-II-4625/2013). Točka V. Odluke/13 dopunjena je točkom I. OID-a Odluke/13 i predlagatelji je osporavaju u njezinom tekstu nakon te dopune.

1.4. Hrvatska udruga poslodavaca, sa sjedištem u Zagrebu, koju zastupa Miroslav Plašćar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d. o. o., Zagreb, podnijela je Ustavnom sudu prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske točke IV., u vezi s točkom XXIV. Odluke/13, u dijelu kojim je propisan minimalni bodovni prag za upis u srednje škole (U-II-5263/2013).

1.5. Zdravko Bošnjak iz Zagreba podnio je Ustavnom sudu prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske točaka X., XII. (u dijelu kojim je propisano dodatno bodovanje kategoriziranih sportaša), XV. i XVI. Odluke/13 (U-II-5882/2013).

2. Na temelju članka 25. Ustavnog zakona, Ustavni sud je od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zatražio i dobio očitovanja na prethodno navedene prijedloge, a od pravobraniteljice za djecu zatražio je i dobio zajedničko očitovanje i na te prijedloge i na zaprimljena očitovanja Ministarstva.

II. OSPORENE ODREDBE ODLUKA

3. Osporena je jedna točka Odluke/12 i više točaka Odluke/13.

3.1. Točka XXI. Odluke/12 u osporenom dijelu (pri citiranju kojeg je Ustavni sud izostavio tamniji otisak dijelova teksta) glasi:

»XXI.

(...)

MINIMALNI BODOVNI PRAG

Sve srednje škole koje izvode programe obrazovanja u najmanje četverogodišnjemu trajanju, uz suglasnost ureda državne uprave u županiji, odnosno Gradskoga ureda za obrazovanje, kulturu i šport u Gradu Zagrebu, određuju broj bodova potrebnih za prijavu, a koji ne može biti manji od:

– 46 bodova za upis u gimnazije;

– 40 bodova za upis u srednje škole koje provode programe obrazovanja u obrazovnomu sektoru Ekonomija, trgovina i poslovna administracija;

– 36 bodova za upis u ostale programe obrazovanja u trajanju od najmanje četiri godine.

Škole na području od posebne državne skrbi, na otocima i škole s nastavom na jezicima nacionalnih manjina, broj bodova naveden u stavku 2. ove točke mogu umanjiti za najviše 5 bodova.

Jednom utvrđen broj bodova obvezno se objavljuje u natječaju za upis i primjenjuje tijekom cijeloga upisnog postupka

Za programe obrazovanja za stjecanje strukovne kvalifikacije i programe obrazovanja za vezane obrte u trajanju od tri godine te za programe obrazovanja koji traju manje od tri godine, a najmanje godinu dana, ne utvrđuje se minimalni broj bodova koji su potrebni za upis.«

3.2. Točke IV., V. (dopunjena točkom I. OID-a Odluke/13 na način da su u njezinom stavku 2. iza riječi: »dokaze o boravku« dodane riječi: »u inozemstvu«), X., XI. XII., XV., XVI. i XXIV. Odluke/13 u osporenim dijelovima (pri citiranju kojih je Ustavni sud izostavio tamniji otisak dijelova teksta) glase:

»IV.

Za upis u I. razred redovitoga srednjeg obrazovanja u srednjim školama prijavljenim kandidatima vrednuju se i boduju zajednički, poseban i dodatni element, odnosno:

Zajednički element:

– prosjeci svih zaključnih ocjena svih nastavnih predmeta na dvije decimale u posljednja četiri razreda osnovnoga obrazovanja;

– za upis u programe za stjecanje strukovne kvalifikacije i programe obrazovanja za vezane obrte u trajanju od najmanje tri godine, vrednuju se i zaključne ocjene u posljednja dva razreda osnovnoga obrazovanja iz nastavnih predmeta Hrvatski jezik, Matematika i prvi strani jezik;

Na takav je način moguće steći najviše 50 bodova.

– za upis u gimnazijske programe i programe obrazovanja za stjecanje strukovne kvalifikacije u trajanju od najmanje četiri godine, vrednuju se i zaključne ocjene u posljednja dva razreda osnovnoga obrazovanja iz nastavnih predmeta Hrvatski jezik, Matematika i prvi strani jezik te triju nastavnih predmeta važnih za nastavak obrazovanja u pojedinim vrstama obrazovnih programa (iz priloženoga Popisa predmeta posebno važnih za upis).

Na takav je način moguće steći najviše 80 bodova.

Poseban element:

– sposobnosti i darovitosti;

Dodatni element:

– uspjeh kandidata u otežanim uvjetima obrazovanja.

U slučaju da kandidatu u svjedodžbama za posljednje četiri godine osnovnoga obrazovanja nije upisana ocjena iz nekoga od nastavnih predmeta koji su značajni za prijavu za upis, za utvrđivanje broja bodova iz toga nastavnoga predmeta koristi se prosjek svih zaključnih ocjena na dvije decimale u posljednja četiri razreda osnovnoga obrazovanja.«

»V.

Upis kandidata hrvatskih državljana koji se vraćaju iz iseljeništva ili obrazovanja u inozemstvu

Pravo na izravni upis u srednju školu bez vrednovanja postignutoga uspjeha u osnovnoj školi, osim u programe za koje se provjeravaju posebne sposobnosti, imaju:

– kandidati koji su se najmanje dva od posljednja tri razreda prethodnoga obrazovanja školovali u inozemstvu.

Za ostvarivanje prava na izravan upis kandidat prilaže dokaze o boravku u inozemstvu i svjedodžbe razreda završenih u inozemstvu.«

»X.

Kandidatima se vrednuju posebni rezultati iz prethodnog obrazovanja ako su:

– završili osnovnu školu i šest razreda osnovne glazbene ili četiri razreda osnovne plesne škole, koja ima odobrenje za rad Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, s dva dodatna boda za upis u sve obrazovne programe;

– u osnovnoj školi najmanje četiri školske godine učili drugi strani jezik, s jednim dodatnim bodom za upis u sve obrazovne programe;

– u osnovnoj školi najmanje četiri školske godine učili jedan od klasičnih jezika, s jednim dodatnim bodom za upis u jezične i klasične gimnazijske programe.«

»XI.

Pravo na dodatne bodove ostvaruju kandidati na osnovi rezultata koje su postigli na državnim natjecanjima u znanju iz nastavnih predmeta posebno značajnih za upis (Hrvatskoga jezika, Matematike, prvoga stranoga jezika te tri nastavna predmeta posebno važna za upis iz Popisa predmeta posebno značajnih za upis), iz Kataloga natjecanja i smotri učenika i učenica osnovnih i srednjih škola Republike Hrvatske, koja se provode u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje te na osnovi rezultata s međunarodnih natjecanja u znanju iz gore navedenih predmeta posebno značajnih za upis, i to:

Vrsta natjecanja

Opis

Broj bodova koji se dodaju na broj bodova koji je utvrđen tijekom postupka vrednovanja

Državna/
međunarodna natjecanja

Prvo osvojeno mjesto kao pojedinac u 7. ili 8. razredu osnovnog obrazovanja

Izravan upis (pod uvjetom da prijeđu minimalni bodovni prag za upis te zadovolje na ispitu sposobnosti i darovitosti u školama u kojima je to uvjet za upis)

Prvo osvojeno mjesto kao pojedinac u 5. ili 6. razredu osnovnog obrazovanja

3 boda

Prvo osvojeno mjesto kao članovi skupine u posljednja četiri razreda osnovnog obrazovanja

3 boda

Drugo osvojeno mjesto kao pojedinci ili članovi skupine u posljednja četiri razreda osnovnog obrazovanja

2 boda

Treće osvojeno mjesto kao pojedinci ili članovi skupine u posljednja četiri razreda osnovnog obrazovanja

1 bod

Dokaz o ostvarenom rezultatu na međunarodnom natjecanju izdaje organizator tog natjecanja.

Diplomu o ostvarenom rezultatu na natjecanju, u kojima su, uz podatke o natjecatelju i vrsti natjecanja, navedeni i podaci o osvojenome mjestu na natjecanju pojedinaca ili na natjecanju skupina s navedenim brojem članova skupine, za državno natjecanje izdaje Agencija za odgoj i obrazovanje.«

»XII.

(...)

Kandidatima koji su na temelju postignutih sportskih rezultata ostvarili status kategoriziranoga sportaša od I. do VI. kategorije pripadaju dodatni bodovi, i to:

– vrhunskome sportašu I., II. ili III. kategorije pripadaju tri boda;

– vrsnome sportašu IV. kategorije i darovitome sportašu V. kategorije pripadaju dva boda;

– darovitome sportašu VI. kategorije pripada jedan bod.

Pravo na dodatne bodove kandidat dokazuje rješenjem Hrvatskoga olimpijskog odbora, Hrvatskoga paraolimpijskog odbora i Hrvatskoga sportskog saveza gluhih, koje mora biti važeće na dan objave konačnih ljestvica poretka.«

»XV.

(...)

Kandidati sa zdravstvenim teškoćama

Kandidati sa zdravstvenim teškoćama su kandidati koji su prethodno obrazovanje završili po redovitome nastavnom planu i programu, a kojima su teška zdravstvena oštećenja ili kronične bolesti i/ili dulje liječenje utjecale na postizanje rezultata tijekom prethodnog obrazovanja te značajno smanjuju mogućnost izbora srednjoškolskoga obrazovnog programa.

Kandidatima sa zdravstvenim teškoćama dodaju se dva boda na broj bodova koji je utvrđen tijekom postupka vrednovanja za programe obrazovanja za koje posjeduje stručno mišljenje službe za profesionalno usmjeravanje Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje. S tako utvrđenim brojem bodova kandidat se rangira na ukupnoj ljestvici poretka.

Kandidat iz stavka 1. ove točke može se natjecati za upis pod uvjetom da je ostvario broj bodova (na temelju elemenata vrednovanja iz točke IV. ove odluke i dodatnih bodova iz stavka ove točke) koji je određen kao minimalni bodovni prag za tu vrstu škole te ako zadovolji na ispitu sposobnosti i darovitosti u školama u kojima je to uvjet za upis.

Za ostvarivanje prava na dodatne bodove kandidat iz stavka 1. ove točke prilaže:

– stručno mišljenje nadležnoga školskog liječnika (specijalista školske medicine), koji je pratio učenika tijekom prethodnog obrazovanja, a na osnovi medicinske specijalističke dokumentacije o utvrđenim zdravstvenim smetnjama koje mogu značajnije sužavati mogući izbor obrazovnih programa i zanimanja;

– stručno mišljenje službe za profesionalno usmjeravanje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o sposobnostima i motivaciji učenika za najmanje tri primjerena programa obrazovanja (strukovnoga, umjetničkoga i/ili gimnazijskoga).«

»XVI.

Kandidati koji žive u otežanim uvjetima obrazovanja uzrokovanim nepovoljnim ekonomskim, socijalnim te odgojnim čimbenicima

Kandidatu koji živi u otežanim uvjetima uzrokovanim ekonomskim, socijalnim te odgojnim čimbenicima koji su mogli utjecati na uspjeh u osnovnoj školi, dodaje se jedan bod na broj bodova koji je utvrđen tijekom postupka vrjednovanja. S tako utvrđenim brojem bodova kandidat se rangira na ukupnoj ljestvici poretka.

Kandidat iz stavka 1. ove točke može se natjecati za upis pod uvjetom da je ostvario broj bodova (temeljem elemenata vrednovanja iz točke IV. ove Odluke i dodatnih bodova iz stavka 1. ove točke) određen kao minimalni bodovni prag za tu vrstu škole te ukoliko zadovolji na ispitu sposobnosti i darovitosti u školama u kojima je to uvjet za upis.

Otežani uvjeti uzrokovani ekonomskim, socijalnim te odgojnim čimbenicima koji su mogli utjecati na uspjeh kandidata u osnovnoj školi jesu, ako kandidat:

– živi uz jednoga i/ili oba roditelja s dugotrajnom teškom bolesti;

– živi uz dugotrajno nezaposlena oba roditelja, u smislu članka 2. Zakona o poticanju zapošljavanja (NN, br. 57/12 i 120/12);

– živi uz samohranoga roditelja (roditelj koji nije u braku i ne živi u izvanbračnoj zajednici, a sam skrbi i uzdržava svoje dijete) korisnika socijalne skrbi, u smislu članaka 27. i 30. Zakona o socijalnoj skrbi (N. N., br. 33/12) te posjeduje rješenje ili drugi upravni akt centra za socijalnu skrb ili nadležnoga tijela u jedinici lokalne ili područne (regionalne) jedinice i Grada Zagreba o pravu samohranoga roditelja korisnika socijalne skrbi;

– ako je kandidatu jedan roditelj preminuo;

– ako je kandidat dijete bez roditelja ili odgovarajuće roditeljske skrbi, u smislu čl. 27. Zakona o socijalnoj skrbi (N. N., br. 33/12).

Za ostvarivanje navedenih prava kandidat je dužan priložiti odgovarajuća rješenja, potvrde ili druge dokumente:

– liječničku potvrdu o dugotrajnoj težoj bolesti jednoga i/ili oba roditelja;

– potvrdu o dugotrajnoj nezaposlenosti oba roditelja iz područnog ureda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje;

– potvrdu o korištenju socijalne pomoći; rješenje ili drugi upravni akt centra za socijalnu skrb ili nadležnoga tijela u jedinici lokalne ili područne (regionalne) jedinice i Grada Zagreba o pravu samohranoga roditelja u statusu socijalne skrbi izdanih od ovlaštenih službi u zdravstvu, socijalnoj skrbi i za zapošljavanje;

– potvrdu o smrti roditelja (preslika smrtovnice);

– potvrdu nadležnoga centra za socijalnu skrb da je kandidat korisnik socijalne skrbi.«

»XXIV.

(...)

MINIMALNI BODOVNI PRAG

Minimalni broj bodova potrebnih za prijavu temelji se na zajedničkom elementu vrednovanja iz točke IV. ove Odluke te iznosi:

– 56 bodova za upis u gimnazije;

– 50 bodova za upis u eksperimentalni program strukovne gimnazije;

– 44 boda za upis u ostale programe obrazovanja u trajanju od najmanje četiri godine.

Škole na području od posebne državne skrbi, u brdsko-planinskim područjima te na otocima i škole s nastavom na jezicima nacionalnih manjina za programe koji se izvode na jeziku i pismu nacionalnih manjina, mogu umanjiti minimalni bodovni prag za najviše 4 boda.

Minimalni broj bodova primjenjuje se tijekom cijeloga upisnog postupka.

Za programe obrazovanja za stjecanje strukovne kvalifikacije i programe obrazovanja za vezane obrte u trajanju od tri godine te za programe obrazovanja koji traju manje od tri godine, a najmanje godinu dana, ne utvrđuje se minimalni broj bodova koji su potrebni za upis.«

III. PRIGOVORI PREDLAGATELJA

4. Prigovori predlagatelja iznose se prema kronološkom redosljedu njihovog podnošenja.

4.1. Predlagatelji Jozo Bešlić i Gordana Dragušica u bitnome navode nepostojanje »pedagoški opravdanog i razumnog razloga da se djecu od 14-15 godina onemogućuje u školovanju i uskraćuju šanse za obrazovanje ako škole mogu upisati takve učenike i imaju mjesta u odjeljenjima u okviru mogućeg broja upisa« te smatraju »razumnim, logičnim i opravdanim ... da se slobodna mjesta u odjeljenjima popune učenicima do mogućeg broja učenika prema redosljedu prikupljenih bodova, jer u suprotnom ti učenici sa 15 godina života gube šansu za obrazovanje iako je za njih bilo mjesta za njihov upis.« Nadalje, navode da članak 22. stavci 1. i 5. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (»Narodne novine« broj 87/08., 86/09., 92/10., 105/10., 90/11., 5/12., 16/12., 86/12., 126/12. – pročišćeni tekst i 94/13., u daljnjem tekstu: ZOOSŠ) ne dozvoljavaju resornom ministru da »onemogućuje upis ‘svih kandidata nakon završenog osnovnog obrazovanja’ već je ograničavajući kriterij za upis broj utvrđen odlukom o upisu a ne drugim limitima«. Ističu da »ne postoje kriteriji koji egzaktno utvrđuju da upravo navedeni bodovni pragovi predstavljaju granicu potrebne sposobnosti za upis u prvi razred srednje škole«. Ističu i to da nema opravdanja za to da se učenicima škola na područjima od posebne državne skrbi, na otocima i škola s nastavom na jezicima nacionalnih manjina minimalni bodovni prag može umanjiti i time ih dovesti u nejednak položaj u odnosu na ostale učenike. Također ističu da resorni ministar, proizvoljno mijenjajući bodovni prag, »dovodi učenike po dobnoj razlici u nejednak položaj«.

Predlagatelji zbog navedenog smatraju da su točka XXI. Odluke/12 te točka XXIV. Odluke/13, obje u dijelu kojim je propisan minimalni bodovni prag za upis u srednje škole, u nesuglasnosti s člancima 14., 16., 19. stavkom 1. i 65. Ustava te člankom 22. stavcima 1. i 5. ZOOSŠ-a. Stoga predlažu da Ustavni sud prihvati njihov prijedlog i »pokrene postupak za ocjenu ustavnosti propisa«.

4.2. Predlagateljica Marija Veselin, u bitnome, navodi da se točkom 10. Odluke/13 dio učenika (onih koji su, kad su kretali u 5. razred osnovne škole, izabrali kao izborni predmet učenje drugog stranog jezika) stavlja u povoljniji položaj prilikom upisa u srednje škole od učenika koji su prilikom polaska u 5. razred osnovne škole izabrali neki drugi izborni predmet koji im je bio ponuđen, a za koji su isti imali više interesa i afiniteta (npr. astronomija, informatika ili vjeronauk). Smatra da je navedeni dodatni bodovni kriterij stavio u neravnopravan položaj generaciju učenika koja u trenutku kada je mogla birati svoje izborne predmete nije bila upoznata s tom (tada nepostojećom) odredbom u odnosu na učenike koji su kao izborni predmet izabrali drugi strani jezik, iako su i oni prvi učili i obrađivali neki drugi izborni predmet najmanje četiri godine svojeg osnovnoškolskog obrazovanja. Ističe da navedeno posebno dolazi do izražaja kad se uzme u obzir da prema točki X. Odluke/13 učenici koji su najmanje četiri godine u osnovnoj školi učili jedan od klasičnih jezika ostvaruju jedan dodatni bod za upis u jezične i klasične gimnazijske programe. U tom smislu navodi da se tom odredbom ostvaruje prednost pri upisu u jezični i klasični program, dok učenici koji su pohađali neki od drugih ponuđenih izbornih predmeta nemaju prilikom upisa u prirodne i matematičke gimnazijske programe pogodnost ostvarivanja dodatnog boda prilikom upisa. Predlagateljica ističe da se točkom X. Odluke/13 »usred obrazovnog ciklusa ... generacije mijenjaju pravila i kriteriji prema kojima se ta generacija upisuje u srednju školu«. Smatra da je točka X. Odluke/13 »u direktnoj suprotnosti« s ciljevima odgoja i obrazovanja u školskim ustanovama navedenim u članku 4. stavku 1. točkama 1. i 4. ZOOSŠ-a te načelima obrazovanja na razini osnovnog i srednjeg obrazovanja navedenim u članku 4. stavku 2. ZOOSŠ-a u kojima se, među ostalim, »navodi da se odgoj i obrazovanje u osnovnoj i srednjoj školi temelji na jednakosti obrazovnih šansi za sve učenike prema njihovim sposobnostima te da je stjecanje osnovnog obrazovanja temelj za vertikalnu i horizontalnu prohodnost u sustavu odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj«. Smatra da su točkom X. Odluke/13 i njezinim posljedicama povrijeđena i prava učenika navedena u članku 61. ZOOSŠ-a, i to prije svega pravo učenika na obaviještenost o svim pitanjima koja se na njega odnose s obzirom da nije ostvaren informirani odabir izbornih predmeta. Ističe da se točkom X. Odluke/13 »ne dovode ... u neravnopravni položaj samo učenici koji u godini 2013/2014 upisuju srednju školu već i svi oni učenici koji su već sada upisali kao izborni predmet jedan od navedenih (astronomija, informatika ili vjeronauk) budući da niti oni neće imati pravo na dodatni bod prilikom svojeg upisa u srednju školu, a izborne predmete su već odabrali te iste ne mogu više mijenjati da bi se prilagodili novim pravilima«. Također smatra da točka X. Odluke/13 »stavlja u neravnopravan položaj i sve učenike koji pohađaju škole u kojima nema mogućnost izvođenja nastave drugog stranog jezika«. Što se tiče točke XI. Odluke/13 predlagateljica navodi da se njome »također ... mijenja i sužava način dodatnog nagrađivanja učenika koji ostvaruju prva mjesta na državnim i međunarodnim natjecanjima, a temeljem koje odredbe se također učenici koji su osvajali nagrade i prva mjesta na takvim natjecanjima iz izbornih predmeta astronomije i informatike stavljaju u neravnopravni položaj prema ... učenicima koji su takve nagrade osvajali na predmetima koji se navode u navedenom čl. (navedenoj točki – op. Ustavnog suda) Odluke«. Navedeno se, ističe predlagateljica, odnosi i na dodatno bodovanje i na izravan upis učenika »koji su osvajali prva mjesta na državnim natjecanjima«.

Predlagateljica zbog navedenog smatra da su točke X. i XI. Odluke/13 u nesuglasnosti s člancima 5. stavkom 1., 14. stavkom 1. i 65. Ustava te člancima 4. i 61. ZOOSŠ-a. Stoga predlaže da Ustavni sud pokrene postupak ocjene ustavnosti i zakonitosti osporenih točaka Odluke/13 te ih ukine.

4.3. Predlagatelji Goran Olujić i Robert Olujić, u bitnome, navode kako je točka V. Odluke/13 »u direktnoj i očiglednoj suprotnosti« s odlukom Ustavnog suda broj: U-I-4585/2005 i dr. od 20. prosinca 2006. (»Narodne novine« broj 2/07.), kojom je ukinut članak 53. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine« broj 174/04., u daljnjem tekstu: ZoPHBDR/04). Ističu da u osporenoj odredbi nema čak ni bodovnog praga za razliku od ukinutog članka 53. ZoPHBDR/04. Smatraju da se točka V. Odluke/13 ne može opravdati ni člankom 10. Ustava jer se »ne može reći da je pravedno i u duhu Ustava Republike Hrvatske da se prava i interesi hrvatskih državljana iz inozemstva štite nauštrb državljana iz domovine, posebice kada govorimo o jednakosti iz članka 3. Ustava i ravnopravnosti iz članka 14. Ustava«. Također navode da bi bilo apsurdno pokušati »opravdati osporenu odredbu Odluke tvrdeći da se na taj način promiču veze hrvatskih državljana iz stranih zemalja s domovinom, a na račun djece hrvatskih građana, gdje ti isti građani žive, rade i plaćaju porez u Republici Hrvatskoj, a iz tih istih poreza se financira besplatno školovanje«.

Predlagatelji zbog navedenog smatraju da je točka V. Odluke/13 u nesuglasnosti s člancima 3. (u dijelu koji se tiče jednakosti i vladavine prava), 5., 14. i 65. stavkom 1. Ustava. Stoga predlažu da Ustavni sud prihvati njihov prijedlog, pokrene postupak za ocjenu ustavnosti i zakonitosti osporene točke Odluke/13 te ju ukine.

4.4. Hrvatska udruga poslodavaca u iznimno opširnom prijedlogu, u bitnome, navodi da će se bitne oscilacije u broju upisanih kandidata u prvi razred privatnih srednjih škola izravno odraziti i na njihovu dobit kao tržišnih subjekata koji na temelju Ustava Republike Hrvatske uživaju poduzetničku i tržišnu slobodu. U tom pogledu nadalje navodi da je točka IV., u vezi s točkom XXIV. Odluke/13, u dijelu kojim je propisan minimalni bodovni prag za upis u srednje škole, postrožila uvjete za upis u odnosu na uvjete koji su važili u prethodnim školskim godinama. Također navodi da »više ne postoji sloboda same srednje škole na samostalno određivanje broja bodova potrebnih za upis u npr. gimnazijski program nastave«. Nadalje ističe da su »zajednički kriteriji vrednovanja uspjeha učenika u prethodnom osnovnoškolskom obrazovanju mjerodavni za upis u prvi razred srednjih škola ... prošireni (umjesto postignutog općeg uspjeha u posljednja dva razreda osnovnog obrazovanja prema Odluci 2011/2012. i Odluci 2012/2013. Pobijani dio Odluke uzima u obzir postignuti opći uspjeh u posljednja četiri razreda osnovnog obrazovanja, a za gimnazijski program nastave i uspjeh u posljednja dva razreda osnovnog obrazovanja trećeg tzv. ‘izborno-kataloškog predmeta’ umjesto dotadašnja dva.)«. U tom smislu zaključuje da premda je »minimalni bodovni prag potreban za prijavu na natječaj za upis u npr. srednju školu gimnazijskog usmjerenja nominalno smanjen u odnosu na prethodne školske godine (s 46 bodova od ukupno 60 prema rješenjima iz Odluke 2011/2012. i Odluke 2012/2014 na 56 bodova od ukupno 80 prema rješenju iz Pobijanog dijela Odluke), faktično su kriteriji za prijavu na natječaj za upis u npr. srednju školu gimnazijskog usmjerenja postroženi i to širenjem zajedničkog elementa vrednovanja na opći prosjek ocjena iz posljednja četiri razreda osnovnog obrazovanja i na uspjeh u posljednja dva razreda osnovnog obrazovanja još jednog predmeta«. Predlagateljica nadalje navodi da osporene odredbe sadržavaju diskriminatorna obilježja jer oduzimaju pravo privatnim srednjim školama na samostalno određivanje bodovnog praga, dok se »istovremeno omogućuje da se u pojedinim slučajevima kriteriji za upis uopće ne primjenjuju pod uvjetom da kandidat za upis u srednju školu samostalno snosi troškove školovanja«. U tom se smislu poziva na točku VI. Odluke/13 navodeći da u situaciji u kojoj je »kandidatu stranom državljaninu koji dolazi izvan Europske unije ... omogućen upis u statusu redovitog učenika u srednjoškolsku ustanovu bez primjene bilo kojeg upisnog kriterija uz uvjet da samostalno snosi troškove školovanja«, nije moguće »kandidatima – državljanima Republike Hrvatske ... nametati ograničenja«, osobito u situaciji u kojoj »kandidati, odnosno njihovi roditelji u cijelosti participiraju u troškovima srednjoškolskog obrazovanja« u privatnim srednjim školama. Navodi i to da je osporenim odredbama jedan subjekt (privatna srednja škola) u usporedivoj pravnoj situaciji (obavljanje djelatnosti odgoja i obrazovanja u širem smislu) stavljen u nejednaki položaj u odnosu na druge subjekte (privatne osnovne škole i privatna visoka učilišta) u pogledu slobode odabira kandidata. Polazeći od zaključka da se poduzetničke slobode moraju priznati i privatnim srednjim školama, predlagateljica navodi da se – s obzirom na zahtjeve članka 50. stavka 2. Ustava – može zaključiti da postoji i formalna i materijalna protuustavnost uvedenih ograničenja poduzetničke slobode. Formalna protuustavnost postoji jer ograničenje »nije implementirano zakonom već podzakonskim aktom«, a materijalna protuustavnost jer ograničenje »nije propisano radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi«. Ističe i da je »važnost obrazovanja i uklanjanje svih nepotrebnih i ograničavajućih prepreka njegovom širenju za svaku društveno-političku zajednicu postala u suvremeno doba civilizacijska tekovina«. Predlagateljica, nadalje, navodi da je legitimni cilj uvedenog bodovnog praga za upis u srednje škole uspjela identificirati tek posredno, iz reagiranja Ministarstva na izjave predlagateljičine Udruge poslodavaca u obrazovanju, objavljenog na službenim internetskim stranicama Ministarstva. U tom pogledu navela je da: učenici privatnih srednjih škola »moraju imati jednak status kao i učenici tzv. ‘državnih’ škola«; učenici privatnih srednjih škola »dobivaju jednakovrijedne svjedodžbe na kraju srednjoškolskog obrazovanja kao i učenici tzv. ‘državnih’ škola«; za privatne srednje škole »moraju vrijediti isti zakoni kao i za tzv. ‘državne’ škole« te borbu protiv korupcije. Što se tiče jednakosti učenika srednjih škola, predlagateljica ističe da ona nikada nije bila dovedena u pitanje, neovisno o osnivaču srednje škole te da se osporene odredbe odnose na kandidate za stjecanje statusa učenička, a ne na učenike. U pogledu jednake vrijednosti svjedodžbi dobivenih na kraju srednjoškolskog obrazovanja, predlagateljica navodi da se taj cilj osigurava polaganjem državne mature koju provodi državno tijelo, a ne srednja škola samostalno. Ističe da u tom kontekstu ograničavanje slobode na samostalno propisivanje bodovnog praga za upis u srednje škole predstavlja nepotrebno zadiranje državne vlasti u ustavne slobode. Što se tiče jednake primjene zakonskih propisa ističe da joj ta argumentacija nije jasna te da upućuje na »apsurdni zaključak da omogućavanje bilo koje diskrecije prilikom propisivanja određenih uvjeta predstavlja nejednaku primjenu pravnih propisa«. Što se tiče sprečavanja korupcije, predlagateljica ponovno upućuje na završno polaganje državne mature, koju provodi državno tijelo. Predlagateljica posebno ističe da se osporene odredbe »primjenjuju na sve učenike koji prvi razred srednje škole upisuju u školskoj godini 2013/2014.« što dovodi do njihovog nedopuštenog povratnog učinka, »s obzirom na to da svojim učincima mijenja uvjete za upis onim učenicima koji su kriterije na temelju kojih se računaju bodovi već ostvarili«.

Predlagateljica zbog navedenog smatra da je točka IV., u vezi s točkom XXIV. Odluke/13, u dijelu kojim je propisan minimalni bodovni prag za upis u srednje škole, u nesuglasnosti s člancima 3., 5. stavkom 1., 14., 16., 50. stavkom 2. i 90. stavkom 4. Ustava. Stoga predlaže da Ustavni sud pokrene postupak za ocjenu ustavnosti točke IV., u vezi s točkom XXIV. Odluke/13, u dijelu kojim je propisan minimalni bodovni prag za upis u srednje škole te ih u tom dijelu ukine.

4.5. Predlagatelj Zdravko Bošnjak, u bitnome, navodi:

»Osnovne glazbene ili osnovne plesne škole nisu jednako dostupne svim učenicima u Republici Hrvatskoj, nema ih u svakom mjestu, a i nisu besplatne, te stoga završena osnovna glazbena ili plesna škola ovisi o mogućnosti učenika, a ne o njegovoj sposobnosti ili darovitosti. Ovaj uvjet prednost daje učenicima iz većih gradskih središta, te iz obitelji sa boljim socijalno-ekonomskim statusom. Elementi glazbene ili plesne umjetnosti mogu se vrednovati samo na osnovu nastavnog plana i programa u glazbenom ili tjelesnom odgoju koji je dostupan svim učenicima pod istim uvjetima i na isti se način vrednuje.

(...)

Osnovni atribut izbornog predmeta je njegova izbornost, odnosno to da predmet nije obavezan, a činjenica da će se u obzir uzimati četiri školske godine učenja izbornog predmeta drugog stranog jezika, nije bila poznata učenicima četiri godine prije, nego im je bila pružena mogućnost da biraju između više izbornih predmeta (vjeronauk, informatika, drugi strani jezik). Logično je da učenici biraju prema svojim sklonostima, te da učenici koji imaju sklonosti prirodnim i tehničkim predmetima biraju informatiku, smatrajući da će im pridonijeti stjecanju kompetencija za nastavak školovanja u programima koji se baziraju na prirodoslovnim i matematičkim programima. Međutim, izborni predmet drugog stranog jezika određen je kao posebni rezultat za sve obrazovne programe, te time stavio u diskriminirajući položaj sve učenike koji za izborni predmet nisu izabrali drugi strani jezik, a informacija da će se to vrednovati nije im bila poznata na vrijeme.

(...)

U većini osnovnih škola u Republici Hrvatskoj ne postoji uopće mogućnost da se kao izborni predmet izabere klasični jezik. Ovim uvjetom u prednosti je tek nekolicina učenika iz pretpostavljamo većih gradskih središta.

(...)

Svi učenici u Republici Hrvatskoj nemaju mogućnosti i jednake uvjete za bavljenje sportovima. Ovaj uvjet daje prednost učenicima iz većih gradskih sredina koji imaju mogućnosti bavljenja raznim sportovima, pa tako i sportovima kojima se bavi manji broj učenika, konkurencija nije tako velika i lakše je ostvariti vrhunske rezultate. U manjim sredinama, učenici se uglavnom mogu baviti masovnijim sportovima npr. nogometom, u kojem sudjeluje izuzetno velik broj djece i izuzetno je teško ostvariti vrhunske rezultate u odnosu na npr. hokej na travi koji nije tako masovan. Rezultati bavljenja sportom mogu se isključivo vrednovati kroz natjecanja školskih sportskih društava (što se već i vrednuje) jer su ta natjecanja jednako dostupna svim učenicima u Republici Hrvatskoj.

(...)

Za dokazivanje da su teška zdravstvena oštećenja ili kronične bolesti ili dulja liječenja utjecala na postizanje rezultata u prethodnom obrazovanju indikator bi trebao biti broj izostanaka tijekom školske godine opravdan liječničkom ispričnicom sa dijagnozom koja otežava postizanje rezultata, te ocjene kandidata tijekom duljeg vremenskog perioda iz kojeg je vidljivo da je učenik imao poteškoće u svladavanja gradiva zbog bolesti.

(...)

Učenicima koji žive u otežanim uvjetima koji mogu utjecati na uspjeh u osnovnoj školi treba pomoći na način da im se osiguraju stipendije kako bi imali mogućnosti uspješno završiti srednju školu. Socijalni kriterij nije dodatni kriterij niti pri upisu u visoko obrazovanje.

(...)

Elementi vrednovanja za upis u srednje škole mogu biti jedino elementi kojima su pod jednakim uvjetima prema jednakom nastavnom planu i programu, i uz jednak pristup mogli pristupiti svi učenici u Republici Hrvatskoj, te se mogu vrednovati jedino sposobnosti, a ne i mogućnosti učenika.«

Predlagatelj zbog navedenog smatra da su točke X., XII. (u dijelu kojim je propisano dodatno bodovanje kategoriziranih sportaša), XV. i XVI. Odluke/13 u nesuglasnosti s člancima 5. i 65. Ustava. Stoga predlaže da Ustavni sud pokrene postupak za ocjenu ustavnosti točke IV., u vezi s točkom XXIV. Odluke/13, u dijelu kojim je propisan minimalni bodovni prag za upis u srednje škole te ih u tom dijelu ukine.

IV. OČITOVANJA MINISTARSTVA I PRAVOBRANITELJICE ZA DJECU

5. Ministarstvo je Ustavnom sudu dostavilo posebna očitovanja u odnosu na svaki dostavljeni prijedlog, a pravobraniteljica za djecu mu je dostavila jedinstveno očitovanje u kojem se posebno očitovala na svaki pojedini prijedlog i očitovanje Ministarstva na njega.

5.1. Ministarstvo je Ustavnom sudu dostavilo sljedeća očitovanja (sva od 23. prosinca 2013.): klasa: 034-07/13-01/00039, urbroj: 533-28-13-0003 (U-II-2168/2013); klasa: 034-07/13-01/00038, urbroj: 533-28-13-0002 (U-II-3459/2013); klasa: 034-07/13-01/00040, urbroj: 533-28-13-0002 (U-II-4625/2013); klasa: 034-07/13-01/00041, urbroj: 533-28-13-0002 (U-II-5263/2013) i klasa: 034-07/13-01/00045; urbroj: 533-28-13-0002 (U-II-5882/2013).

S obzirom da različiti predlagatelji dijelom osporavaju iste odredbe (dijelom čak i zbog istih ili sličnih razloga), a pojedini dijelovi pojedinih očitovanja Ministarstva se jedni s drugima preklapaju, Ustavni sud će očitovanja Ministarstva iznijeti svrstavajući ih u posebne cjeline koje će se odnositi na pojedine osporene točke Odluke/13. Što se tiče točke XXI. Odluke/12, Ustavni sud joj neće posvetiti posebnu cjelinu jer se Ministarstvo nije posebno očitovalo na nju nego se zajednički očitovalo na nju i točku XXIV. Odluke/13, obje u osporenom dijelu kojim je propisan minimalni bodovni prag za upis u srednje škole. Stoga će očitovanje na točku XXI. Odluke/12 biti sadržano u zajedničkoj cjelini koja se tiče nje i točke XXIV. Odluke/13. U toj će cjelini biti sadržano i očitovanje koje se tiče (ne)ustavnosti točke IV. u vezi s točkom XXIV. Odluke/13, u dijelu kojim je propisan minimalni bodovni prag za upis u srednje škole. Konačno, s obzirom na zajedničko očitovanje Ministarstva u odnosu na točke XV. i XVI. Odluke/13 te njezinu točku XIV. (čiju suglasnost s Ustavom i zakonom nije osporio nitko od predlagatelja), a koje sve imaju zajednički nadnaslov »Upis kandidata s teškoćama«, Ustavni sud će tom dijelu očitovanja posvetiti posebnu zajedničku cjelinu.

A. TOČKA XXI. ODLUKE/12 I TOČKA XXIV. (U VEZI S TOČKOM IV.) ODLUKE/13

5.1.1. Ministarstvo u očitovanju (U-II-2168/2013), u bitnome, navodi:

»Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ne slaže se sa tvrdnjom Predlagatelja da je Ministar utvrđujući minimalni bodovni prag kao kriterij za upis u pojedine škole, onemogućio kandidate ispod utvrđenog bodovnog praga za upis u prvi razred srednje škole, jer, pored srednjih škola za koje se traži minimalni bodovni prag (gimnazije, eksperimentalni program strukovne gimnazije, programi obrazovanja u trajanju od najmanje četiri godine) postoje škole, odnosno programi obrazovanja za stjecanje strukovne kvalifikacije i programi obrazovanja za vezane obrte u trajanju od tri godine te za programe obrazovanja koji traju manje od tri godine, a najmanje godinu dana, za koje se ne utvrđuje minimalni broj bodova koji su potrebni za upis.

(...)

Suprotno od Predlagatelja, koji smatra da se osporavanom Odlukom učenicama (djeci od 14-15 godina) uskraćuje šansa (pravo) na obrazovanje, mišljenja smo da se Odlukom svim učenicima nudi mogućnost nastavka obrazovanja u srednjoj školi sukladno njihovu uspjehu, zalaganju i razini kompetencija postignutih u prethodnom obrazovanju, kao i njihovoj sposobnosti i sklonosti, ovisno o vrsti srednje škole u koju se žele upisati.

(...)

(...) Vezano za inkluzivno, odnosno uključivo obrazovanje posebna se briga kroz mjere i podršku pruža i ranjivim skupinama u odgojno-obrazovnom sustavu, a što je uvjetovano odgojnim, socijalnim, ekonomskim, kulturalnim i jezičnim čimbenicima. U tom kontekstu treba promatrati i snižavanje bodovnog praga srednjim školama u područjima od posebne državne skrbi, brdsko-planinskim područjima, otocima te školama na jeziku i pismu nacionalne manjine.

(...)

Vezano uz navod Predlagatelja kako smatra razumnim, logičnim i opravdanim u odnosu na Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske da se slobodna mjesta u odjeljenjima popune učenicima do mogućeg broja učenika prema redoslijedu prikupljenih bodova, jer u suprotnom ti učenici s 15 godina života gube šansu za obrazovanje, iako je bilo mjesta za njihov upis, držimo da je u konkretnom slučaju riječ o zamjeni teza. Naime, osporavanom Odlukom svakom se kandidatu jamči upis u neku od srednjih škola, ali je kriterij za upis – uspjeh u prethodnom obrazovanju te sposobnosti i sklonosti učenika, ovisno o vrsti srednje škole. Učenici koji ne ispunjavaju kriterije propisane u određenoj srednjoj školi, mogu se upisati u srednju školu u kojoj ti kriteriji nisu uvjet za upis. Dopuštanjem upisa učenika u određenu školu bez da udovoljava zadanim kriterijima, obrazovna bi politika javnosti poslala vrlo dvojbenu poruku iz koje bi se dalo iščitati kako trud i uspjeh u prethodnom obrazovnom razdoblju nisu glavni kriterij upisa.

Odlukom ministra znanosti, obrazovanja i sporta nikome nije onemogućen upis u srednju školu, već je upravo suprotno svakom učeniku nakon završenog osnovnog obrazovanja omogućen upis u srednju školu podjednakim uvjetima u okviru broja utvrđenog odlukom o upisu. Ministar nikome ne zabranjuje upis u prvi razred nego upravo suprotno, propisivanjem kriterija pod kojima se provodi izbor kandidata za upis u srednju školu osigurava da se upis u srednje škole ne zasniva samo na željama i htijenjima kandidata, već prvenstveno na uspjehu u prethodnom obrazovanju i sposobnosti i sklonosti učenika, ovisno o vrsti srednje škole.

Predlagatelj, nadalje ističe kako u osporavanoj Odluci ne postoje kriteriji koji egzaktno utvrđuju da upravo bodovni pragovi navedeni u Odluci predstavljaju granicu potrebne sposobnosti za upis u prvi razred srednje škole, pa stoga smatra da je Odluka u suprotnosti sa člankom 65. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske, kojim je propisano da obrazovanje u Republici Hrvatskoj mora biti svakomu dostupno podjednakim uvjetima, u skladu sa njegovim sposobnostima.

Broj bodova potrebnih za upis u određeni program srednjeg obrazovanja u skladu je sa stavkom 3. članka 22. Zakona kojim je propisano kako se izbor kandidata za upis u srednju školu zasniva na uspjehu u prethodnom obrazovanju. Učenici koji ne udovoljavaju zadanom minimalnom bodovnom pragu u određenoj školi, mogu se upisati u drugu školu u kojoj takav minimalni broj bodova nije propisan.

Dvojbena je i tvrdnja Predlagatelja kako ministar znanosti, obrazovanja i sporta proizvoljno svake godine mijenja bodovni prag i uvjete, što dovodi učenike po dobnoj razlici u nejednak položaj, a na što ukazuje i činjenica što je ministar Odlukom o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u I. razred srednje škole u školskoj godini 2013./2014. izmijenio potreban broj bodova, gdje u strukovnim školama u trajanju od tri i manje godina minimalni bodovni prag nije kriterij, dok su bodovni pragovi za upis u ostale škole veći nego za školsku godinu 2012./2013. Naime, ministar nije proizvoljno donio osporavanu Odluku, već je ista donesena na prijedlog Povjerenstva te je prošla i javnu raspravu.

Točno je da se prilikom upisa u školsku godinu 2013./2014. minimalni bodovni prag u odnosu na prethodne godine mijenjao no isti je izmijenjen u korist, a ne na štetu učenika. Naime, prema prethodnim odlukama maksimalan, odnosno ukupan broj bodova koji je učenik prilikom upisa, sukladno vlastitom uspjehu, mogao steći iznosio je 60 bodova, dok je minimalni bodovni prag za upis u gimnazije bio 46 boda; za upis u srednje škole koje provode programe obrazovanja u obrazovnome sektoru Ekonomija, trgovina i poslovna administracija 40 bodova, a za upis u ostale programe obrazovanja u trajanju od najmanje četiri godine 36 bodova. U prvom je slučaju razlika 14 bodova, u drugom 20 a u trećem 24 boda. Prema Odluci o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u I. razred srednje škole u školskoj godini 2013./2014., maksimalan broj bodova koji je učenik prilikom upisa, sukladno vlastitom uspjehu, mogao steći iznosio je 80 bodova, dok je minimalni broj bodova za upis u gimnazije bio 56 bodova, za upis u eksperimentalni program strukovne gimnazije 50 bodova, za upis u ostale programe obrazovanja u trajanju od najmanje četiri godine 44 boda. U prvom je slučaju razlika 24 boda, u drugom 30 a u trećem 36 bodova. Sukladno navedenom, činjenica jest da se podigao minimalni bodovni prag, ali se znatno više podigao maksimalni broj bodova koje učenik sukladno vlastitom uspjehu mogao tijekom svog osnovnoškolskog obrazovanja postići, što znači da ovo ministarstvo nije postrožilo nego je naprotiv ublažilo uvjete za upis u srednju školu.«

5.1.2. Ministarstvo u očitovanju (U-II-5263/2013), u bitnome, navodi:

»Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj školi člankom 22., stavcima 3., 4. i 5. propisano je da se izbor kandidata za upis u srednju školu zasniva na uspjehu u prethodnom obrazovanju i sposobnosti i sklonosti učenika, ovisno o vrsti srednje škole, kao i da odluku o upisu za svaku školsku godinu donosi ministar, na prijedlog srednje škole i uz suglasnost osnivača te da elemente i kriterije za izbor kandidata za sve vrste srednjih škola propisuje ministar.

Osporavanu Odluku ministar znanosti, obrazovanja i sporta donio je temeljem članka 22. stavka 5. Zakona, a uzimajući u obzir odredbe stavka 3. istoga članka koji govori o tome da se izbor kandidata za upis u srednju školu zasniva na uspjehu učenika u prethodnome obrazovanju te njegovoj sposobnosti i sklonosti, ovisno o vrsti srednje škole.

(...)

... Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ne slaže se sa tvrdnjom Predlagatelja da privatne srednje škole predstavljaju tržišne subjekte koji uživaju tržišne slobode i prava zajamčena ustavom RH jer bi to značilo da za privatne škole vrijede drugačija pravila i načela ... posebice načelo jednakosti obrazovnih mogućnosti kao i načelo inkluzije. Jednako tako, to bi značilo da za privatne škole vrijede neki drugi kriteriji od onih koji su jasno zakonom propisani. U krajnjem slučaju moglo bi se dogoditi da novac, a ne trud i uspjeh učenika u školi postane glavni kriterij po kojem će se učenici upisivati u privatne srednje škole. Navedeno je suprotno odgojno-obrazovnim načelima kao i članku 22., stavku 3. Zakona koji propisuje kako se izbor kandidata za upis u srednju školu zasniva na uspjehu u prethodnom obrazovanju. Trud i uspjeh učenika u osnovnoj školi, a ne materijalni i ekonomski preduvjeti, ključan je kriterij za upis u srednju školu. ...

(...)

Napominjemo kako propisivanje minimalnog bodovnog praga, odnosno snižavanje istoga nije posebitost Odluke već je minimalni bodovni prag bio propisan i Odlukom o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u srednje škole u školskoj godini 2011/2012. odnosno Odlukom o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u srednje škole u školskoj godini 2012/2013. (...)

Tvrdnja Predlagatelja da Odluka sadrži diskriminatoma obilježja jer oduzima pravo privatnim srednjim školama na samostalno ‘odleđivanje’ bodovnog praga, ali istovremeno omogućuje da se u pojedinim slučajevima kriteriji za upis uopće ne primjenjuju pod uvjetom da kandidat za upis u srednju školu samostalno snosi troškove obrazovanja, netočna je i proizvoljna. Naime, sukladno načelu inkluzije Republika Hrvatska svim kandidatima za upis u srednju školu, posebice kandidatima stranih državljana izvan zemalja Europske Unije, nastoji omogućiti školovanje po načelu socijalne i svake druge uključenosti. (...)«

B. TOČKA V. ODLUKE/13

5.1.3. Ministarstvo u očitovanju (U-II-4625/2013), u bitnome, navodi:

»Vezano uz pozivanje Predlagatelja na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-4585/2005 od 20. prosinca 2006. g. (»Narodne novine«, broj 2/07.) kojom je ukinuta odredba članka 53. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (»Narodne novine«, broj 174/04.), mišljenja smo da se prava skupine pristupnika koji sami ili čiji roditelji imaju Zakonom priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a koja obuhvaćaju djecu smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, djecu zatočenoga ili nestaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, HRVI iz Domovinskog rata i djecu HRVI iz Domovinskog rata, hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, dragovoljca i djecu dragovoljca iz Domovinskog rata ne mogu na jednak način preispitivati i razmatrati kao i prava kandidata hrvatskih državljana, koji se vraćaju iz iseljeništva ili obrazovanja u inozemstvu. Naime, hrvatski državljani koji se vraćaju iz iseljeništva odnosno koji su se školovali u inozemstvu trebaju imati jednaka prava i šanse na pristup obrazovanju, kao i hrvatski državljani koji su osnovno obrazovanje završili u Republici Hrvatskoj. Ne samo da postoji ustavna obveza Republike Hrvatske da štiti prava i interese svojih državljana koji žive ili borave u inozemstvu i promiče njihove veze s domovinom, već ima obvezu provođenja mjera i aktivnosti koje prioritetno uređuju useljeničku politiku s jasnim ciljevima promicanja humanih, socijalnih, demografskih, kulturnih i gospodarskih interesa, povratak hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka, po uzoru na druge imigracijske zemlje.

(...) Ovom odredbom nastoji se smanjiti neravnopravni položaj kandidata hrvatskih državljana koji se vraćaju iz iseljeništva ili obrazovanja u inozemstvu u odnosu na hrvatske državljane u Republici Hrvatskoj, odnosno omogućiti njihovo izjednačavanje (stvaranje istinske jednakosti).

Kandidatima za upis u srednju školu, koji su završili osnovno obrazovanje u inozemstvu u sustavima obrazovanja bitno različitima od sustava obrazovanja u Republici Hrvatskoj, a koji se žele uključiti u srednjoškolski sustav u Republici Hrvatskoj znatno je otežan pristup i nastavak školovanja u Republici Hrvatskoj. Stoga im treba omogućiti da krenu od jednake ‘startne pozicije’ kao i kandidati koji su osnovno obrazovanje završili u Republici Hrvatskoj, odnosno pružiti im potrebnu pomoć u nastavku obrazovanja i omogućiti im razdoblje prilagodbe hrvatskom obrazovnom sustavu.

Ukidanjem osporavane odredbe Odluke ili prihvaćanjem prijedloga Predlagatelja ugrozila bi se prava kandidata hrvatskih državljana koji se vraćaju iz iseljeništva ili obrazovanja u inozemstvu te bi im nastavak obrazovanja u Republici Hrvatskoj bio znatno otežan, ako ne i onemogućen, jer bi temeljem same činjenice da dolaze iz obrazovnog sustava koji se znatno razlikuje od onoga u Republici Hrvatskoj bili stavljeni u nepovoljniji položaj u odnosu na kandidate koji su završili osnovno obrazovanje u Republici Hrvatskoj.«

C. TOČKA X. ODLUKE/13

5.1.4. Ministarstvo u očitovanju (U-II-3459/2013) – gotovo doslovno kao i u očitovanju (U-II-5882/2013), u bitnome, navodi:

»(...) Odlukom o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u srednje škole u školskoj godini 2013./2014. za upis u I. razred redovitoga srednjeg obrazovanja u srednjim školama naglasak je stavljen na završetak, a ne na pohađanje umjetničkih škola.

Tijekom održane javne rasprave o Nacrtu prijedloga Odluke o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u srednje škole u šk. god. 2013./2014. pristiglo je čak 432 prijedloga da se završeno osnovno umjetničko obrazovanje vrednuje dodatnim bodovima za upis u sve obrazovne programe i većina prijedloga temeljila se na argumentu da učenike koji, osim osnovne škole, završe i osnovnu umjetničku školu, treba nagraditi za uloženi trud.

U svojoj jednostavnosti posebni elementi bili su zamišljeni kao svojevrstan pokazatelj da se ulaganje dodatnog napora i truda u stjecanje znanja i vještina treba svakako vrednovati. Tu je posve jasno da prethodno završeno osnovno umjetničko obrazovanje nije jedan od uvjeta za upis u srednje umjetničke škole, ali završetak osnovne škole i šest razreda osnovne glazbene ili četiri razreda osnovne plesne škole, koja ima odobrenje za rad Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, boduje se s dva dodatna boda za upis u sve obrazovne programe.

(...)

...u četvrtom razredu osnovne škole učenici mogu, kao izborni predmet, odabrati drugi strani jezik koji se uči dva sata tjedno. Uz to, ako u školi postoji interes za klasične jezike, učenici mogu učiti Latinski jezik od 5.-8. razreda ... dok se Grčki jezik uvodi u 7. i 8. razredu u dvogodišnjem programu ...

(...)

Dakle, ... odredbama točke X. Odluke... vrednovalo se učenje jednoga od klasičnih jezika (najmanje četiri školske godine) s jednim dodatnim bodom za upis u jezične i klasične gimnazijske programe. Nakon mnogobrojnih prijedloga upućenih od strane različitih udruga i udruženja nastavnika i pobornika njegovanja učenja stranih jezika te drugih zainteresiranih pojedinaca, u konačni tekst iste Odluke uvrstile su se i odredbe prema kojima se kandidatu koji je u osnovnoj školi najmanje četiri školske godine učio drugi strani jezik, boduje s jednim dodatnim bodom za upis u sve obrazovne programe. Vrednovanje rezultata informatike do sada se nije bodovalo, dok se, s druge strane, uvijek vrednovalo učenje drugoga stranoga jezika u osnovnoj školi, no ovisno o pristiglim prijedlozima i sugestijama struke, ni drugačije rješenje nije isključeno.«

D. TOČKA XI. ODLUKE/13

5.1.5. Ministarstvo u očitovanju (U-II-3459/2013), u bitnome, navodi:

»... isključivo se vrednuju rezultati postignuti na natjecanjima znanja, odnosno pravo na dodatne bodove ostvaruju kandidati na osnovi rezultata koje su postigli na državnim natjecanjima u znanju iz nastavnih predmeta posebno značajnih za upis (Hrvatskoga jezika, Matematike, prvoga stranoga jezika te tri nastavna predmeta posebno važna za upis iz Popisa predmeta posebno značajnih za upis). Riječ je o natjecanjima iz Kataloga natjecanja i smotri učenika i učenica osnovnih i srednjih škola Republike Hrvatske, koja se provode u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje te o rezultatima s međunarodnih natjecanja u znanju iz navedenih predmeta posebno značajnih za upis.

Dakle, uzeli smo u obzir sve činjenice zbog kojih je neki kandidat postigao bolje rezultate tijekom prethodnoga obrazovanja i, sukladno navedenome, odredili pod kojim uvjetima učenici ostvaruju pravo na izravan upis a pod kojima na dodatne bodove. Ograničavanje bodovanja i prava izravnoga upisa na osnovi rezultata koje su postigli na državnim natjecanjima u znanju iz nastavnih predmeta posebno značajnih za upis (Hrvatskoga jezika, Matematike, prvoga stranoga jezika te tri nastavna predmeta posebno važna za upis iz Popisa predmeta posebno značajnih za upis), objašnjeno je na način da se uskladi sa kreiranjem zajedničkoga elementa, odnosno vrednuje se uspjeh dodatnih nastavnih predmeta jer se na taj način procjenjuje uspjeh u daljnjem školovanju temeljem nastavnih predmeta iz kojih se može iščitati predznanje kandidata iz specifičnih područja. Dakle, nije riječ o sustavu nagrađivanja, već u skladu sa nastavkom školovanja, učenici dobivaju dodatne bodove za dodatno uloženi trud i znanje koje im je potrebno u svrhu nastavka školovanja.«

E. TOČKA XII. ODLUKE/13

5.1.6. Ministarstvo u očitovanju (U-II-5882/2013), u bitnome, navodi:

»... sukladno odredbama Odluke koje se tiču vrednovanja rezultata postignutih na sportskim natjecanjima, kandidatima se vrednuju rezultati koje su postigli u posljednja četiri razreda osnovnoga obrazovanja na natjecanjima školskih sportskih društava koja su ustrojena sukladno Propisniku Državnog prvenstva školskih športskih društava Republike Hrvatske, pod nadzorom stručnih povjerenstava Hrvatskoga školskog športskog saveza.

Hrvatski školski športski savez je nacionalni školski športski savez u koji se udružuju županijski školski športski savezi i Školski športski savez Grada Zagreba, s ciljem poticanja, promicanja i organizacije školskoga sporta, odnosno izvannastavnih školskih sportskih aktivnosti u Republici Hrvatskoj.

(...)

Što se tiče vrednovanja bavljenjem sportom sudjelovanjem u sportskim natjecanjima koja su u organizaciji nacionalnih sportskih saveza, isti se vrednuju prilikom upisa u srednje škole, ali na način da kandidati, koji su temeljem postignutih sportskih rezultata ostvarili status kategoriziranoga sportaša od I. do VI. Kategorije... imaju pravo na dodatne bodove ...

(...)

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nije tijelo koje bi bilo nadležno da utvrđuje kategorije sportaša i sportašica u Hrvatskoj. Člankom 6. st. 4. Zakona o sportu (NN, 71/06, 150/08, 124/10, 124/11) Hrvatskom olimpijskom odboru, Hrvatskom paraolimpijskom odboru, odnosno Hrvatskom športskom savezu gluhih povjerena je javna ovlast da utvrdi kategoriju sportaša i donese rješenje o kategorizaciji sportaša.

Osim navedenoga, bavljenje sportom je od iznimne važnosti za kandidate koji se prijavljuju za upis u razredne odjele za sportaše i razvidno je da se uzimaju u obzir i postignuti sportski rezultati u sklopu nacionalnih saveza, ali ne na način da im se dodjeljuju dodatni bodovi za upis u sve obrazovne programe, jer bavljenje sportom u klubovima koji su u sklopu nacionalnih sportskih saveza nije dostupno svima podjednakim uvjetima, a osnovne škole omogućuju pravo na bavljenje sportom svim svojim učenicima pod jednakim uvjetima. Dakle, riječ je o vrednovanju aktivnosti usko vezanih uz prethodno obrazovanje, ne i uz aktivnosti koje su se obavljale izvan škole.«

F. TOČKE (XIV.,) XV. I XVI. ODLUKE/13

5.1.7. Ministarstvo u očitovanju (U-II-5882/2013), u bitnome, navodi:

»... kandidati s teškoćama (s teškoćama u razvoju, sa zdravstvenim teškoćama te koji žive u otežanim uvjetima obrazovanja uzrokovanim nepovoljnim ekonomskim, socijalnim te odgojnim čimbenicima) su kandidati čije smanjene sposobnosti u međudjelovanju s preprekama iz okoline ograničavaju njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u odgojno-obrazovnom procesu na ravnopravnoj osnovi s ostalim učenicima ...

(...)

Prema točkama XIV i XV. Odluke o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u srednje škole u školskoj godini 2013./2014., utvrđuju se uvjeti pod kojima se integriraju kandidati s teškoćama u srednje škole. Odredbe navedenih točaka jasno naglašavaju koji su to kandidati te na koji način, odnosno koju je dokumentaciju potrebno priložiti da bi dokazali da su kandidati s teškoćama i integrirali se u srednjoškolski sustav obrazovanja kao takvi. Ukratko, uključivanje djece s teškoćama u redovan sustav odgoja i obrazovanja ne predstavlja nikakvu povlasticu, nego im se omogućuje isto pravo kao i svim ostalim učenicima, uzimajući u obzir da određene zdravstvene teškoće su mogle znatno utjecati na postizanje uspjeha u osnovnom obrazovanju. Nastoji se djecu s teškoćama u razvoju školovati u redovnim školama, zajedno s djecom bez takvih teškoća, kako bi se i na taj način ostvarila što uspješnija integracija takve djece. (...) Da bi se osiguralo pravo ove djece na primjeren i poticajan razvoj, potrebno je dakle, stvaranje uvjeta za njihovu integraciju u zajednicu (posebice u sustavu obrazovanja i zdravstva), a ne njihovo isključivanje.

(...)

Gore navedenom Odlukom namjera Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta bila je da se gore navedenim najranjivijim skupinama učenika olakša upis u programe srednjoškolskog obrazovanja i stoga se nadamo da je razvidno kako nije riječ o ostvarenju beneficija, već o stvaranju uvjeta za pristup obrazovnom sustavu pod što je više moguće jednakim uvjetima.«

5.2. Pravobraniteljica za djecu u očitovanju broj: DPR-004-01/14-0017-2 od 27. veljače 2014., u bitnome, navodi:

»(...)

I.

(...)

... mišljenja smo da se nemogućnošću upisa u prvi razred srednje škole – gimnazije, eksperimentalni program strukovne gimnazije i ostale programe obrazovanja u trajanju od najmanje četiri godine, zbog neispunjavanja minimalnog bodovnog praga, u onim srednjim školama u kojima je ostalo slobodnih kapaciteta, utječe na pravo djece na daljnje obrazovanje u skladu s njihovim sklonostima kako je to propisano u članku 22. stavku 3. alineji 2. ZOOSŠ. Isto rješenje dovodi u pitanje poštivanje načela najboljeg interesa djeteta iz članka 3. Konvencije o pravima djeteta prema kojem u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost. Navedeno znači, između ostalog, da se pri donošenju zakona ili drugih propisa prvenstveno treba rukovoditi najboljim interesom djeteta. (...) Odbor za prava djeteta UN-a navodi da u slučaju sukoba interesa djeteta s ostalim interesima (druge djece, javnosti, roditelja i dr.), predstavnici vlasti i donositelji odluka moraju analizirati i odmjeravati prava svih uključenih, imajući na umu da pravo djeteta da njegov najbolji interes bude od primarnog značaja, znači da djetetov interes ima visok prioritet i nije samo jedna od okolnosti koja se uzima u obzir te u tom smislu, veću težinu mora imati ono što je najbolje za dijete.

(...)

Iako su određeni elementi i kriteriji za upis nužni, pa i vrednovanje uspjeha u prethodnom obrazovanju učenika, kako je to propisano u članku 22. stavku 3. podstavku 1. ZOOSŠ, u navodima ministarstva nadležnog za obrazovanje ne nalazimo razloga da bi ograničavanje učenika koji ne udovoljavaju minimalnom bodovnom pragu za upis u izabrani program srednjoškolskog obrazovanja u situaciji u kojoj je, zbog nedostatka interesa, ostalo slobodnih mjesta u okviru broja utvrđenog odlukom o upisu, bilo razmjerno naravi potrebe za ograničenjem prava tih učenika da upišu program u skladu sa svojim sklonostima.

Smatramo važnim napomenuti da se sva djeca ne razvijaju i ne sazrijevaju na jednak način i jednakom dinamikom u određenoj dobi te smatramo da bi u najboljem interesu djece bilo omogućiti im ‘novu šansu’ za daljnje obrazovanje, u skladu s njihovim sposobnostima i sklonostima, u situaciji u kojoj je ostalo slobodnih upisnih mjesta zbog nedostatka interesa druge djece za te obrazovne programe. U tom smislu, Konvencija o pravima djeteta, u članku 28. stavku 1. obvezuje države stranke da priznaju svakom djetetu pravo na odgoj i obrazovanje i da u tu svrhu, postupno i na temelju jednakih mogućnosti, potiču razvoj različitih oblika srednjeg obrazovanja, uključujući opće i strukovno obrazovanje, učine ih dostupnim i raspoloživim svakomu djetetu te poduzmu odgovarajuće mjere, primjerice uvedu besplatno obrazovanje i prema potrebi osiguraju materijalnu podršku.

(...)

(...) Također, isto može za posljedicu imati to da pojedina djeca koja ne uspiju prijeći bodovni prag, iako je ostalo slobodnih upisnih mjesta, budu prisiljena izabrati zanimanja koja ih zapravo ‘ne zanimaju’ i za koja nemaju sklonost, čime se dovodi u pitanje ostvarenje načela najboljeg interesa djeteta. U Općem komentaru Odbora za prava djeteta UN-a br. 1 (2001): Ciljevi obrazovanja (General comment No. 1 (2013): The aims of education), Odbor pojašnjava da članak 29. stavak 1. Konvencije o pravima djeteta naglašava individualno i subjektivno pravo na određenu kvalitetu obrazovanja te da ‘u skladu s naglaskom koji Konvencija stavlja na značaj postupanja u najboljem interesu djeteta, ovaj članak ističe poruku o obrazovanju u čijem središtu je dijete: da je ključni cilj obrazovanja razvijanje djetetove individualne osobnosti, talenata i sposobnosti, u svjetlu činjenice da svako dijete ima jedinstvene karakteristike, interese, sposobnosti i potrebe u učenju.’ Isto tako, Odbor za prava djeteta UN-a naglašava ‘da vrsta nastave koja je usmjerena prvenstveno na nagomilavanje znanja, koja potiče konkurenciju i vodi do prekomjernog opterećivanja djece, može ozbiljno sputati harmoničan razvoj djeteta do punog potencijala njegovih/njenih sposobnosti i darovitosti. Obrazovanje treba biti prilagođeno djetetu, inspirirati i motivirati pojedino dijete. Škole trebaju njegovati humanu atmosferu i omogućiti djeci da se razvijaju u skladu sa svojim osobnim mogućnostima za napredovanje.’ (...)

Vezano uz navedeno, navod ministarstva nadležnog za obrazovanje da se osporavanom Odlukom svakom kandidatu jamči upis u neku od srednjih škola, te da se učenici koji ne ispunjavaju kriterije propisane u određenoj srednjoj školi, mogu upisati u školu u kojoj ti kriteriji nisu uvjet za upis, znači da su djeca koja ne ostvare minimalni bodovni prag, iako prema odluci ministra nadležnog za obrazovanje postoje slobodna upisna mjesta, prisiljena odabrati druge programe čime, zbog nedostatka njihova interesa za pohađanje tih programa, može biti dovedeno u pitanje daljnji tijek i završetak njihova srednjoškolskog obrazovanja.

U tom smislu mišljenja smo da bi u interesu djece bila mogućnost upisa u gimnazije, eksperimentalni program strukovne gimnazije i ostale programe obrazovanja u trajanju od najmanje četiri godine, i za onu djecu koja nisu ostvarila minimalni bodovni prag, ali pod uvjetom da je u nekom od tih programa, zbog nedostatka interesa, ostalo slobodnih mjesta nakon rangiranja izvršenog temeljem uspjeha u prethodnom obrazovanju. Smatramo da bi takav pristup bio u skladu s odredbom članka 29. stavka 1. Konvencije o pravima djeteta koja u točki 1. propisuje da obrazovanje treba biti usmjereno na razvoj djetetove osobnosti, darovitosti i mentalnih i fizičkih sposobnosti do krajnjih granica. Smatramo da se time ne bi narušavala prava djece koja su ostvarila minimalni bodovni prag i upisala se u željeni program, a istodobno bi se u fokus obrazovnog sustava stavilo dijete kao pojedinac i omogućio mu upis u željeni program u situacijama kad nisu uspjela ostvariti bodovni prag na temelju uspjeha u prethodnom obrazovanju, što je često uvjetovano osobnim, obiteljskim, pa i nekim teškoćama i okolnostima u prethodnom obrazovanju, kao i neujednačenim uvjetima prethodnog, osnovnog obrazovanja. Mišljenja smo da bi se time djetetu pružila ‘nova šansa’ u daljnjem obrazovanju prema njegovim sklonostima.

U odnosu na odredbu članka 65. Ustava koja propisuje da je obrazovanje dostupno svima pod jednakim uvjetima, u skladu s njegovim sposobnostima, mišljenja smo da bi potrebu osiguravanja ‘jednakosti uvjeta’ u obrazovanju valjalo razmatrati u kontekstu potrebe osiguravanja jednakih šansi za stjecanje znanja koje moraju biti osigurane svoj djeci u prethodnom osnovnoškolskom obrazovanju, što nažalost, nije slučaj. Na temelju višegodišnjeg praćenja ostvarivanja prava djece u sustavu obrazovanja, zaključujemo da djeca nemaju jednake uvjete u sustavu prethodnog osnovnoškolskog obrazovanja, niti prostorne, niti kadrovske, niti one koje se odnose na nastavni sadržaj (primjerice, u malom broju škola se provodi eksperimentalni program građanskog odgoja, a u ostalim školama samo kao izvannastavna aktivnost).

U odnosu na navode... koji se odnose na nejednakost pred zakonom onih učenika kojima se bodovni prag može umanjiti u školama na području od posebne državne skrbi, na otocima i u školama s nastavom na jezicima nacionalnih manjina, mišljenja smo da bi u skladu s načelom najboljeg interesa djeteta bilo propisivanje poticajnih mjera u sustavu odgoja i obrazovanja za pojedine škole i područja, u kojima je otežano postizanje, jednakosti» uvjeta obrazovanja, zbog socijalnih, ekonomskih i drugih razloga, ili radi poduzimanja tzv. pozitivne akcije koju, pod određenim uvjetima, kao iznimku od diskriminacije, prepoznaje i odredba članka 9. stavka 2. točke 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije (»Narodne novine«, broj 85/08,112/02), ne narušavajući pri tome prava drugih.

II.

(...)

U odnosu na navod ... da bi se osporavane odredbe Odluke trebale primjenjivati samo na učenike koji u šk. god. 2013./2014. kreću u peti razred osnovne škole, a ne i na one učenike koji nisu imali mogućnost upoznati se s kriterijima postavljenim osporavanim odredbama u trenutku kad su upisivali peti razred i izabirali izborne predmete, smatramo da je time onemogućeno ostvarenje prava učenika na obaviještenost o svim pitanjima koja se na njega odnose i pravo učenika na predlaganje poboljšanja odgojno-obrazovnog procesa i odgojno-obrazovnog rada iz članka 61. stavka 1. alineje 1. i 7. ZOOSŠ.

Člankom 12. Konvencije o pravima djeteta propisano je pravo djeteta na slobodno izražavanje njegova mišljenja o svim pitanjima koja se na njega odnose i uvažavanje tog mišljenja u skladu s njegovom dobi i zrelošću. (...) U obrazloženju ove odredbe Odbor za prava djeteta navodi da države ugovornice moraju osigurati da sva djeca dobiju sve potrebne informacije i savjete kako bi donijela odluku koja je u njihovu najboljem interesu. Odbor za prava djeteta UN-a, također, pojašnjavajući pravo djeteta u obrazovanju i školi, navodi da se ‘u odlukama o prelasku na sljedeću razinu školovanja ili izboru predmeta mora osigurati pravo djece da budu saslušana jer ove odluke duboko utječu na najbolji interes djeteta.’ Isto tako, države ugovornice trebaju saslušati djecu na lokalnom i nacionalnom nivou o svima aspektima obrazovne politike, uključujući, između ostalog, jačanje obrazovnog sustava koji je blizak djeci, neformalnih načina učenja, koji daju djeci ‘drugu šansu’, školske programe, metode poučavanja, strukturu škola, standarde, budžetiranje i sustave zaštite djece’.

Neupoznavanje djece s uvjetima i kriterijima upisa u vrijeme kad trebaju donositi odluke koje se tiču njihova daljnjeg obrazovanja i prelaska u višu razinu obrazovanja, izravno utječe na i može narušiti ostvarenje prava djece na sudjelovanje u kreiranju politika i strategija koje se izravno tiču njihova obrazovanja. Mišljenja smo da primjena elemenata i kriterija u trenutku upisa djeteta u srednju školu s kojima dijete nije bilo upoznato u trenutku kad je trebalo donositi odluke koje će imati posljedice na njegovo obrazovanje u budućnosti, utječe i na pristup obrazovanju i može ugroziti jednakost obrazovnih šansi i dostupnost djetetu srednjoškolskog obrazovanja u skladu s njegovim sposobnostima. Odluka o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u srednje škole, u sadašnjem obliku u kojem se donosi za svaku školsku godinu, podložna je promjenama u načinu dodjeljivanja i raspodjele bodova i stvara neizvjesnost u pogledu njezina sadržaja u svakoj godini. Iako sadržaj i smisao obrazovanja treba biti stjecanje znanja i vještina u skladu s mogućnostima, sposobnostima i interesom svakog pojedinog učenika, a ne samo učenje i pohađanje programa i sadržaja isključivo radi stjecanja bodova, smatramo da bi elementi i kriteriji, kad bi bili akt trajnijeg karaktera pridonijeli ostvarivanju prava djeteta na izražavanje vlastitog mišljenja i uvažavanje tog mišljenja u skladu s njegovom dobi i zrelošću, jer bi, kad bi djeci bili poznati u trenutku koji je relevantan za donošenje odluke o izboru obrazovnih predmeta, predstavljali potpunu informaciju za donošenje odluka koje se tiču njihove budućnosti. U tom smislu smatramo da bi u interesu djece bilo da elementi i kriteriji budu podzakonski propis trajnijeg karaktera.

U pogledu pobijanja točke XI. Odluke kojom se propisuje pravo na dodatne bodove ostvarene na natjecanjima samo iz nastavnih predmeta posebno značajnih za upis: Hrvatskog jezika, Matematike, prvog stranog jezika te tri nastavna predmeta posebno važnih za upis iz Popisa predmeta posebno važnih za upis, čime se ... uskraćuje pravo na dodatne bodove učenicima koji su sudjelovali na natjecanjima iz izbornih predmeta, stajališta smo kao što je prethodno navedeno ... u pogledu ostvarenja prava iz članka 12. Konvencije o pravima djeteta.

U odnosu na navode ministarstva nadležnog za obrazovanje da se Nastavnim planom i programom utvrđuju izborni predmeti od kojih učenik bira jedan ili više predmeta prema svojim interesima i sklonostima, primjećujemo da je smisao izbornog predmeta da učenik izabere, od ponuđenih, izborne predmete prema njegovim interesima i sklonostima. Pri tome, učenik u tom trenutku ne zna hoće li i na koji način taj predmet biti vrednovan za upis u srednju školu. Time se, doduše, potiče obrazovanje prema interesima i sklonostima djeteta, ali se istodobno, pri propisivanju elemenata i kriterija za upis, koji se prema postojećoj zakonskoj odredbi mogu mijenjati svake godine, ‘neke sklonosti i sposobnosti’ dodatno vrednuju za upis u sve obrazovne programe, a neke ne. Navedeno rješenje ugrožava ostvarenje načela najboljeg interesa djeteta jer takva obrazovna strategija nameće djeci sljedeću poruku: da su neki izborni predmeti ‘vredniji’ od drugih i relevantni za upis u srednju školu, a neki nisu; da djeca imaju mogućnost slijediti svoje interese i sklonosti i od ponuđenih izabrati izborne predmete koje žele, no u trenutku kad o tome trebaju donijeti odluku, kao subjekt koji bi trebao biti u središtu obrazovne politike i strategija, nemaju informacija hoće li i na koji način oni biti vrednovani i ponderirani pri upisu u srednju školu.

III.

(...)

... napominjemo da Konvencija o pravima djeteta, u članku 28. stavku 1. obvezuje države stranke da priznaju svakom djetetu pravo na odgoj i obrazovanje i da u tu svrhu, postupno i na temelju jednakih mogućnosti, potiču razvoj različitih oblika srednjeg obrazovanja, uključujući opće i strukovno obrazovanje, učine ih dostupnim i raspoloživim svakomu djetetu te poduzmu odgovarajuće mjere, primjerice uvedu besplatno obrazovanje i prema potrebi osiguraju materijalnu podršku. Smatramo da bi propisivanje posebnih uvjeta i načina pristupa srednjoškolskom obrazovanju općenito djece koja su se školovala u inozemstvu bilo u interesu te djece zbog različitosti obrazovnih sustava i sadržaja koje su pohađali, odnosno učili u inozemstvu, a koje se razlikuje od obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj. Primjena jedinstvenih elemenata i kriterija za upis u srednje škole u dijelu u kojem se vrednuje uspjeh u prethodnom obrazovanju, mogla bi za djecu koja dolaze iz inozemstva dovesti do otežane dostupnosti srednjoškolskog obrazovanja u Republici Hrvatskoj. Smatramo da ‘jednakost’ uvjeta u pristupu srednjoškolskom obrazovanju podrazumijeva da su sva djeca imala jednake mogućnosti učiti sadržaje koji se vrednuju elementima i kriterijima, odnosno da su pri upisu u srednje škole u formalno i sadržajno istoj situaciji, što, zbog činjenice da dolaze iz različitih obrazovnih sustava, ne mora biti slučaj.

IV.

(...)

... mišljenja smo da je, sukladno važećim zakonskim propisima koji uređuju djelatnost srednjeg obrazovanja, Zakonu o ustanovama (»Narodne novine«, broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08) i Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, srednjoškolsko obrazovanje djece djelatnost od javnog interesa, koja zbog svojeg značaja, bez obzira na subjekte koji ju organiziraju i provode, mora podlijegati istim uvjetima za njeno obavljanje. Zbog toga mora biti podložna minimalnoj regulaciji od strane državne vlasti na način kako je to određeno i za ‘javne’ odgojno-obrazovne ustanove te smatramo da bi navedeno trebalo biti polazište za propitivanje ostvarivanja sloboda i prava privatnih odgojno-obrazovnih ustanova.

U odnosu na slobodu osnivanja privatnih odgojno-obrazovnih ustanova, člankom 29. stavkom 2. Konvencije o pravima djeteta zajamčena je sloboda pojedinaca i pravnih osoba u osnivanju i vođenju odgojno-obrazovnih ustanova, uz uvjet da poštuju načela iz stavka 1. istog članka prema kojima treba usmjeriti odgoj i obrazovanje djeteta: sveobuhvatnog razvoja punog potencijala djeteta, uz razvijanje poštovanja ljudskih prava, pojačan osjećaj identiteta i pripadnosti i njegovu ili njenu socijalizaciju i interakciju s drugim, te da obrazovanje u takvim ustanovama udovoljava minimalnim standardima kako ih propisuje država. Mišljenja smo da iz navedene odredbe proizlazi da su privatne odgojno-obrazovne ustanove obvezne, u pogledu uvjeta osnivanja i vođenja udovoljavati standardima koje propisuje nadležno tijelo. U tom smislu smatramo da se odluka nadležne vlasti kojom se utvrđuje način i postupak pristupa ustanovama srednjoškolskog obrazovanja, mora odnositi i na privatne odgojno-obrazovne ustanove i u pogledu uvjeta za upis u srednjoškolsko obrazovanje. Kad tome ne bi bilo tako, djeca čiji roditelji imaju materijalne mogućnosti osigurati djetetu školovanje u privatnoj odgojno-obrazovnoj ustanovi bez određenih uvjeta upisa koja vrijede i za djecu pri upisu u javne odgojno-obrazovne ustanove, a koji bi bili prepušteni određivanju od strane privatne odgojno-obrazovne ustanove, bila bi u povoljnijem položaju od djece čiji roditelji nemaju sredstava omogućiti im pristup drugačijim, pa i ‘blažim’ uvjetima upisa. Smatramo da takvo razlikovanje djece u pogledu uvjeta upisa ne bi bilo u najboljem interesu djece u cjelini i da bi isto vodilo diskriminaciji djece prema društvenom položaju koja je zabranjena člankom 2. Konvencije o pravima djeteta kojim je, između ostalog, propisano da su države stranke obvezne poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale zaštitu djeteta od svih oblika diskriminacije ili kažnjavanja na temelju statusa, djelatnosti, iskazanih uvjerenja ili vjerovanja njegovih roditelja, zakonskih skrbnika ili članova obitelji.

(...)

V.

(...)

... napominjemo da odredba članka 29. stavka 1. Konvencije o pravima djeteta podrazumijeva obvezu države da poduzima mjere kojima će odgoj i obrazovanje djeteta usmjeriti prema razvoju najviših potencijala duševnih i tjelesnih sposobnosti djeteta, što uključuje i obvezu države da potiče razvoj interesa, sklonosti i darovitosti kod djece. Smatramo da dodatno vrednovanje djece koja uz obvezno obrazovanje pohađaju i dodatno glazbeno ili plesno obrazovanje ili su kategorizirani sportaši treba ‘nagraditi’ jer je i to jedan od načina ostvarenja odredbe članka 29. stavka 1. Konvencije o pravima djeteta, posebno imajući u vidu dodatnu opterećenost te djece, koja zbog potrebe razvoja njihovih interesa, sklonosti, sposobnosti i darovitosti, te postizanja sportskih rezultata ulažu dodatan napor u savladavanje dodatnih nastavnih sadržaja i postizanju sportskih rezultata, što iziskuje i dodatan trud i napor u usvajanju obveznih nastavnih sadržaja u osnovnoj školi. Smatramo potrebnim spomenuti da je člankom 9. stavkom 2. i 3. Zakona o umjetničkom obrazovanju (»Narodne novine«, broj 130/11) propisano da učenik može upisati samo jedan program u umjetničkoj školi na osnovnoškolskoj i srednjoškolskoj razini, a da iznimno daroviti učenici mogu pohađati i više od jednog temeljnog predmeta na osnovnoškolskoj razini ili više od jednog temeljnog programa na srednjoškolskoj razini, ako sami snose troškove toga obrazovanja. Iako smatramo da se, s aspekta ostvarivanja prava djece, ne bi smjelo dozvoliti da odgojno-obrazovni sustav prepozna, primjerice, samo jedan talent i samo jednu vrstu darovitosti kod djeteta, već bi u odgojno-obrazovnom procesu trebalo osigurati prepoznavanje njihove ukupnosti, a u tom slučaju isto sustavno, pa i financijski poduprijeti od strane države, a ne prepustiti eventualnim izvansustavnim oblicima potpore, iz navedenog slijedi da navod predlagatelja o naplatnom karakteru osnovnoškolskog glazbenog i plesnog obrazovanja, nije u potpunosti točan.

U odnosu na navode predlagatelja vezano uz dodatno bodovanje drugog stranog jezika s jednim dodatnim bodom za upis u sve obrazovne programe, kako je predviđeno točkom X. Odluke, upućujemo na mišljenje koje smo o tome iznijeli pod točkom II. ovog dopisa.

U odnosu na ... dodatno bodovanje učenja klasičnih jezika s jednim dodatnim bodom za upis u jezične i klasične gimnazijske programe, kako je predviđeno točkom X. Odluke, smatramo da dodatno vrednovanje učenja klasičnih jezika za upis u jezične i gimnazijske programe može pridonijeti profiliranju kod djece i pomoći u usmjeravanju djece u daljnjem obrazovanju, međutim pretpostavka za puno ostvarenje takve podrške je omogućavanje djeci pristupa učenju tih jezika, a sporan je i trenutak od kada je dijete dobilo informaciju na temelju koje može donositi odluke o svojem daljnjem obrazovanju, na što smo se osvrnuli pod točkom II. ovog dopisa.

U odnosu na navode predlagatelja vezano uz pravo na dodatne bodove zbog zdravstvenih teškoća koje su utjecale na postizanje rezultata tijekom prethodnog obrazovanja te značajno smanjuju mogućnost izbora srednjoškolskog obrazovnog programa i otežanih uvjeta uzrokovanih ekonomskim, socijalnim te odgojnim čimbenicima koji su mogli utjecati na uspjeh u osnovnoj školi, smatramo potrebnim ukazati sljedeće. Člankom 23. Konvencije o pravima djeteta propisano je da dijete s teškoćama u duševnom ili tjelesnom razvoju treba uživati potpun i dostojan život u uvjetima koji potvrđuju njegovo dostojanstvo, promiču samopouzdanje i olakšavaju aktivno sudjelovanje u zajednici te da se, između ostalog, takvoj djeci mora osigurati ‘djelotvoran pristup obrazovanju, strukovnoj izobrazbi...’. Vezano uz kategoriju djece sa zdravstvenim teškoćama, smatramo potrebnim spomenuti da smo stajališta da se prava djece s teškoćama u razvoju iz navedene odredbe Konvencije odnose i na prava djece sa zdravstvenim teškoćama, iako ih osporavana Odluka razlikuje u propisivanju dodatnog elementa i kriterija i dokazivanja njihova statusa. Naime, u važećim hrvatskim propisima iz sustava obrazovanja, socijalne skrbi, zdravstva i dr., nažalost, nema jedinstvene definicije koje dijete se ima smatrati djetetom sa zdravstvenim teškoćama, a koja bi vrijedila u svim sustavima. Zbog toga se djeca sa zdravstvenim teškoćama često uvrštavaju u kategoriju djece s teškoćama u razvoju te u sustavima obrazovanja, socijalne skrbi i zdravstva ostvaruju prava na poseban pristup, skrb i pomoć kao i djeca s teškoćama u razvoju. Budući da se načelo najboljeg interesa djeteta mora primijeniti i na djecu sa zdravstvenim teškoćama, mišljenja smo daje pri tome potrebno, kao mjerodavnu odredbu, uzeti i odredbu članka 23. Konvencije o pravima djeteta.

Ovdje, također, ponovno želimo naglasiti i značaj već spomenutog osvrta Odbora za prava djeteta UN-a u Općem komentaru UN-a br. 1 (2001): Ciljevi obrazovanja, vezano uz članak 29. stavak 1. Konvencije o pravima djeteta, u kojem Odbor iznosi: ‘u skladu s naglaskom koji Konvencija stavlja na značaj postupanja u najboljem interesu djeteta, ovaj članak ističe poruku o obrazovanju u čijem središtu je dijete: da je ključni cilj obrazovanja razvijanje djetetove individualne osobnosti, talenata i sposobnosti, u svjetlu činjenice da svako dijete ima jedinstvene karakteristike, interese, sposobnosti i potrebe u učenju.’ Isto tako, Odbor za prava djeteta UN-a naglašava ‘da vrsta nastave koja je usmjerena prvenstveno na nagomilavanje znanja, koja potiče konkurenciju i vodi do prekomjernog opterećivanja djece, može ozbiljno sputati harmoničan razvoj djeteta do punog potencijala njegovih/njenih sposobnosti i darovitosti. Obrazovanje treba biti prilagođeno djetetu, inspirirati i motivirati pojedino dijete. Škole trebaju njegovati humanu atmosferu i omogućiti djeci da se razvijaju u skladu sa svojim osobnim mogućnostima za napredovanje.’

Člankom 64. stavkom 3. Ustava RH jamči se pravo na osobitu njegu, zdravlje i skrb tjelesno i duševno oštećenoj i socijalno zapuštenoj djeci. Smatramo da je poseban pristup djeci sa zdravstvenim teškoćama (primjerice akutno ili kronično bolesnoj djeci, djeci na bolničkom liječenju), kao i djeci iz socijalno depriviranih obitelji ili onoj koja su rasla izvan obitelji ili u otežanim uvjetima koji su utjecali na njihov psihofizički razvoj, njihove mogućnosti i sposobnosti učenja, u najboljem interesu te djece jer je svrha istoga donekle ‘nadomjestiti’ nedostatak njihovih kapaciteta ili umanjenje njihovih kapaciteta da razviju i ostvare svoje potencijale i sposobnosti na koje su tijekom odrastanja utjecali ili mogli utjecati zdravstveni, odgojni, socijalni i ekonomski čimbenici. Napominjemo da isto, pri tome, ne znači da država ne treba ulagati dodatne napore da se ojačaju njihovi kapaciteti i sposobnosti, već naprotiv, država je obvezna u kreiranju politika i strategija usmjerenih na te kategorije djece staviti naglasak na njihove, ‘jake’ strane, potencijale i mogućnosti.

Imajući posebno u vidu da zdravstvene teškoće i posebne okolnosti u kojima dijete odrasta nedvojbeno utječu na njihove kapacitete za učenje i snalaženje u školskoj i široj društvenoj sredini, a time i na njihove sposobnosti, te često i otežavaju njihovo obrazovanje, učenje i savladavanje gradiva, smatramo da je opravdano i na propisima utemeljeno omogućiti im olakšan pristup višoj razini obrazovanja, tim više što su na takav pristup obvezni svi subjekti tijekom odgojno-obrazovnog procesa. Takva djeca često se susreću i s diskriminacijom u školskoj i društvenoj sredini što dodatno utječe i na njihovu motivaciju, samopouzdanje i uopće njihovo socijalno funkcioniranje. Smatramo da navedene kategorije djece ulaze u krug djece s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama iz članka 62. i članka 65. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi koja imaju pravo na primjerene programe pomoći i primjerene oblike pomoći u školovanju, kao što je primjerice individualiziran pristup u obrazovanju ili pravo na prilagođen ili poseban program obrazovanja i posebnu pomoć stručnjaka u odgojno-obrazovnom procesu. U protivnome, kad tome ne bi bilo tako, formalno izjednačavanje ove djece u odgojno-obrazovnom procesu i pristupu programima obrazovanja moglo bi dovesti do stvarne nejednakosti, pa i diskriminacije zasnovane na propuštanju razumne prilagodbe uvjeta obrazovanja toj djeci te bi bilo protivno načelu najboljeg interesa djeteta. Zbog navedenog, smatramo da je olakšan pristup obrazovanju toj djeci u skladu s načelom poštivanja najboljeg interesa djeteta.«

V. MJERODAVNO PRAVO

6. Ustavni sud ocjenjuje da su za ustavnopravnu ocjenu u konkretnom slučaju mjerodavni članci 3. i 5. u vezi članka 90. stavka 1. Ustava, koji glase:

»Članak 3.

(...) vladavina prava (...) najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.«

»Članak 5.

U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.

Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.«

»Članak 90.

Prije nego što stupe na snagu zakoni i drugi propisi državnih tijela objavljuju se u ‘Narodnim novinama’, službenom listu Republike Hrvatske.

(...)«

VI. OCJENA USTAVNOG SUDA

7. Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske donio je Odluku/12, Odluku/13 i OID Odluku/13 na temelju članka 22. stavka 5., u vezi sa stavkom 1. ZOOSŠ-a i na temelju članka 20. stavka 4. Zakona o strukovnom obrazovanju (»Narodne novine« broj 30/09., u daljnjem tekstu: ZoStrOb).

Članak 22. stavci 1. i 5. ZOOSŠ-a glase:

»Članak 22.

(1) Pravo upisa u prvi razred srednje škole imaju svi kandidati nakon završenog osnovnog obrazovanja, pod jednakim uvjetima u okviru broja utvrđenog odlukom o upisu.

(...)

(5) Elemente i kriterije za izbor kandidata prema stavku 1. ovog članka za sve vrste srednjih škola propisuje ministar.

(...)«

Članak 20. stavak 4. ZoStrOb-a glasi:

»Članak 20.

(...)

(4) Ministarstvo na prijedlog ustanova za strukovno obrazovanje i osnivača te dionika objavljuje elemente i kriterije za upis u prvi razred strukovnog obrazovanja, svake godine četiri mjeseca prije početka iduće školske godine.«

1) Formalna neustavnost osporenih odluka

7.1. Ustavni sud je uvidom u Odluku/12 utvrdio da ona ne sadržava odredbu o objavi u »Narodnim novinama«, a ni o bilo kakvoj drugoj objavi. Izvršivši provjeru na mrežnim stranicama »Narodnih novina«, Ustavni sud utvrdio je da Odluka/12 nikada nije objavljena u »Narodnim novinama«. Izvršivši daljnju provjeru na mrežnim stranicama Ministarstva, Ustavni sud utvrdio je da je Odluka/12 neutvrđenog datuma objavljena na tim mrežnim stranicama. Uvidom u Odluku/12 Ustavni sud je utvrdio i to da ona ne sadržava nikakvu odredbu o tome kada stupa na snagu.

7.2. Ustavni sud je uvidom u Odluku/13 utvrdio da ni ona ne sadržava odredbu o objavi u »Narodnim novinama«, a ni o bilo kakvoj drugoj objavi te o stupanju na snagu. Izvršivši provjeru na mrežnim stranicama »Narodnih novina«, Ustavni sud utvrdio je da Odluka/13 nikada nije objavljena u »Narodnim novinama«. Izvršivši daljnju provjeru na mrežnim stranicama Ministarstva, Ustavni sud utvrdio je da je Odluka/13 neutvrđenog datuma objavljena na tim mrežnim stranicama.

Odluku/13 izmijenila je OID Odluka/13. Ni OID Odluka/13 ne sadržava odredbu o objavi u »Narodnim novinama«, a ni o bilo kakvoj drugoj objavi. Točka IV. OID Odluke/13 određuje stupanje na snagu OID Odluke/13 danom donošenja. Izvršivši provjeru na mrežnim stranicama »Narodnih novina«, Ustavni sud utvrdio je da OID Odluka/13 nikada nije objavljena u »Narodnim novinama«. Izvršivši daljnju provjeru na mrežnim stranicama Ministarstva, Ustavni sud utvrdio je da je OID Odluka/13 neutvrđenog datuma objavljena na tim mrežnim stranicama.

8. U rješenju broj: U-II-3209/2013 i U-II-4311/2013 od 19. prosinca 2013. (www.usud.hr), Ustavni sud izrazio je sljedeća stajališta:

»6. Člankom 125. alinejom 2. Ustava propisano je:

‘Članak 125.

Ustavni sud Republike Hrvatske:

(...)

– odlučuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom,

(...)’

6.1. U brojnim svojim odlukama, među ostalim i u odluci broj: U-II-1118/2013 i dr. od 22. svibnja 2013., Ustavni sud je definirao pojam ‘drugog propisa’. Pod ‘drugim propisom’, u smislu članka 125. alineje 2. Ustava, razumijeva se eksterni općenormativni i pravnoobvezujući akt kojeg je donijelo tijelo državne vlasti radi uređenja pojedinih pitanja, izvršenja i provedbe zakona ili radi provedbe drugog propisa više pravne snage, a koji uređuje odnose na općenit način i koji djeluje prema svima koji se nađu u pravnoj situaciji da se na njih dotični akt ima primijeniti.

6.2. Člankom 90. stavkom 1. Ustava propisano je:

‘Članak 90.

Prije nego što stupe na snagu (...) drugi propisi državnih tijela objavljuju se u ‘Narodnim novinama’, službenom listu Republike Hrvatske.

(...)’

Sukladno citiranoj ustavnoj odredbi, eksterni općenormativni i pravnoobvezujući akti državnih tijela ne mogu stupiti na pravnu snagu ako prethodno nisu objavljeni u ‘Narodnim novinama’. Aktom objave u službenom listu oni postaju javno dostupni, a zatim, pod propisanim uvjetima stupaju na snagu, čime postaju primjenjivi, to jest stječu svojstvo općeobveznosti i djeluju prema svim svojim adresatima.

Eksterni općenormativni akt državnog tijela koji nije objavljen u ‘Narodnim novinama’, stoga, nije ni stupio na pravnu snagu, kao takav nije primjenjiv, nije općeobvezan i ne djeluje ni prema kome. Slijedom navedenog, takav akt ne može se smatrati propisom (odnosno ‘drugim propisom’) te ne može biti ni predmet ustavnosudske ocjene u smislu citiranog članka 125. alineje 2. Ustava.

6.3. Osporena Odluka-KZO/13-2 objavljena je isključivo na mrežnim stranicama MZOS-a i u kratkom roku zamijenjena dokumentom jednakog sadržaja, ali bez službenih oznaka MZOS-a, u svrhu provođenja javne rasprave. Osporena Odluka-KZO/13-2 nikada nije objavljena u ‘Narodnim novinama’, nije stupila na snagu, nije stekla svojstvo ‘drugog propisa’ i nije proizvela nikakve pravne učinke te, stoga, nije ‘drugi propis’ čiju suglasnost s Ustavom i zakonom bi Ustavni sud bio nadležan ocjenjivati na temelju članka 125. alineje 2. Ustava.«

8.1. Ustavni sud dužan je napomenuti da postoji ustavnopravno relevantna razlika između okolnosti slučaja koji razmatra u ovom ustavnosudskom postupku i slučaja iz kojeg potječu prethodno citirana stajališta. Ta razlika se ponajprije očituje u činjenici što sporna odluka u tim predmetima, za razliku od razmatranih, nije proizvela nikakve pravne, ali ni de facto učinke. Stoga, prethodno citirana stajališta Ustavnog suda nisu u cijelosti primjenjiva na razmatrane predmete.

Za razliku od specifičnih okolnosti tih predmeta, Ustavni sud ističe da Odluka/13 i OID Odluka/13 – zbog ustavnog zahtjeva iz članka 90. stavka 1. Ustava – formalnopravno nisu stupile na snagu jer nisu objavljene u »Narodnim novinama«. Međutim, sve te odluke su – neovisno o tomu – primijenjene, proizvele su pravne i de facto učinke, pri čemu su već i »konzumirane« jer su se odnosile na regulaciju društvenog odnosa koji je obuhvatio kraće razdoblje u prošlosti (razdoblje upisivanja učenika u srednje škole u školskoj godini 2013./2014., koje se provodilo – osim pojedinačnih iznimaka – u ljeto/jesen 2013.). U trenutku odlučivanja Ustavnog suda o ustavnosti Odluke/13 i OID-a Odluke/13 više se ne može očekivati da će ijedan učenik biti upisan u srednju školu po njima. Ako i bude, taj se slučaj mora smatrati pojedinačnom iznimkom i utoliko nije relevantan za procjenu generalne situacije koju su Odluka/13 i OID Odluka/13 proizvele. Stoga, iako Odluka/13 (u tekstu kako ju je izmijenila OID Odluka/13) nije ni formalnopravno stupila na snagu, stvarno se može proglasiti istrošenom (opsoletnom). Prethodno navedeno se, mutatis mutandis, odnosi i na Odluku/12.

8.2. U prethodno opisanoj situaciji, s obzirom na predmet koji je Odlukom/13 reguliran (upis učenika u srednje škole u konkretnoj školskoj godini), a uvažavajući i činjenicu da su posljedice koje je odluka proizvela nepovratne i nepodobne za bilo kakvu reparaciju, Ustavni sud ocjenjuje da ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari (tj. o tome je li Odluka/13 stupila na snagu ili ne). Naime, očito je da je ona pravno neegzistentna, očito je da formalnopravno nije stupila na snagu pa se ne može smatrati ni »propisom« o kojem bi Ustavni sud bio nadležan odlučivati, ali je isto tako očito da je u stvarnom životu ta odluka proizvela (značajne) faktične i pravne posljedice kao da je objavljena u »Narodnim novinama« i kao da je stupila na snagu.

Polazeći od toga, Ustavnom sudu ne preostaje drugo nego utvrditi nesuglasnost opisane administrativne (upravne) prakse neobjavljivanja propisa u »Narodnim novinama« s člancima 3. (u dijelu koji se tiče vladavine prava) i 5. u vezi s člankom 90. stavkom 1. Ustava i okrenuti se budućnosti, to jest svojom odlukom spriječiti ponavljanje takve neustavne administrativne prakse kad je riječ o odluci na temelju koje će se ubuduće provoditi upis učenika u srednje škole.

U tu svrhu, Ustavni sud je na temelju članka 31. stavka 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02., u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) naložio ministru da donese novu odluku koja će biti na snazi od nove školske godine 2014/2015. (i ne samo za tu jednu školsku godinu s obzirom na zahtjeve predvidljivosti, izvjesnosti i pravne sigurnosti), a kojom će odlučiti o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u I. razred srednje škole, objavi je u »Narodnim novinama« i u njoj izrijekom odredi njezino stupanje na snagu poslije te objave (u roku koji je u skladu s ustavnim zahtjevima).

Ustavni sud, povrh toga, pridržava pravo ustavnog nadzora nad novom odlukom nakon njezinog donošenja.

8.3. Što se tiče prethodno spomenutih ustavnih zahtjeva, Ustavni sud je u izvješću broj: U-X-80/2005 od 1. lipnja 2006. (»Narodne novine« broj 64/06.), podnesenom Hrvatskom saboru o uočenim pojavama neustavnosti, među ostalim, izrazio sljedeća stajališta:

»I. Stupanje na snagu i početak primjene zakona i drugih propisa

(...)

3. Stupanje na snagu zakona jest vremenski određen trenutak od kojega zakon počinje pravno djelovati, obvezujući svojim odredbama... one na koje se odnosi.

Ustav Republike Hrvatske poznaje samo institut stupanja na snagu zakona, ali ne i institut (odgođene) primjene zakona koji je stupio na snagu.

Člankom 89. stavkom 1. i 3. Ustava Republike Hrvatske propisano je:

Prije nego što stupe na snagu zakoni i drugi propisi državnih tijela objavljuju se u ‘Narodnim novinama’, službenom listu Republike Hrvatske.

Zakon stupa na snagu najranije osmi dan od dana njegove objave, osim ako nije zbog osobito opravdanih razloga zakonom drukčije određeno.

(...)

4. Načelo vladavine prava, a osobito načelo pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka kao njegov sastavni dio, zahtijeva da stupanje na snagu zakona bude propisano na jasan i nedvojben način.

Zakon mora stupiti na snagu točno određenog dana, što ujedno znači da se od tog dana mora početi primjenjivati. To je opći ustavni zahtjev kojem mora udovoljavati svaki zakon.

(...)

Ustavni sud napominje da zakonodavac, sukladno Ustavu, može propisati stupanje na snagu zakona na sljedeće načine:

– određivanjem dana, mjeseca i godine kada zakon stupa na snagu (kalendarski), ili

– nastupom određenog događaja (primjerice, danom prijema Republike Hrvatske u članstvo u Europskoj uniji).

(...)

5. Prethodna utvrđenja na odgovarajući se način odnose i na druge (podzakonske) propise čije je donošenje u nadležnosti drugih tijela državne vlasti, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba s javnim ovlastima.

(...)«

8.4. Budući da je u točki IV. OID-a Odluke/13 navedeno da Odluka/13 stupa na snagu danom njezinog donošenja, Ustavni sud dužan je podsjetiti i na svoja stajališta o neustavnosti takvog načina propisivanja stupanja propisa na snagu. U tom smislu Ustavni sud upućuje, mutatis mutandis, na točku 10. obrazloženja odluke i rješenja broj: U-I-3845/2006 i U-I-5348/2012 od 23. siječnja 2013. (»Narodne novine« broj 12/13.), koja glasi:

»10. Ustavni sud dužan je upozoriti, međutim, da nije ustavnopravno prihvatljiv način na koji zakonodavac u svojoj praksi oblikuje (formulira) završnu odredbu kad za zakone određuje najkraće dopušteno vakacijsko razdoblje. Opća zakonska formulacija dosada je u pravilu glasila:

‘Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave’.

Ta formulacija završnih odredaba o stupanju na snagu zakona u Republici Hrvatskoj očito je nesuglasna s člankom 90. stavkom 3. u vezi s člankom 3. i člankom 5. Ustava zbog toga što otvara mogućnost da zakon stupi na snagu i prije trenutka njegove objave u ‘Narodnim novinama’. Prema spornoj formulaciji, naime, takav zakon stupa na snagu u 00.00 sati na dan kad je službeni list publiciran, neovisno o tome što je službeni list stvarno publiciran kasnije tog dana. Taj se očiti propust u dosadašnjoj zakonodavnoj praksi mora uskladiti s Ustavom. Riječ je o temeljnom zahtjevu za ostvarenjem načela vladavine prava, osobito pravne sigurnosti te pravne izvjesnosti objektivnog pravnog poretka i individualnog pravnog položaja pravnih subjekata u Republici Hrvatskoj.«

2) Materijalnopravni zahtjevi ustavne prirode

9. Usprkos tomu što nije riječ o drugom propisu, zbog čega nije ovlašten ispitivati njegovu materijalnopravnu ustavnost (i zakonitost), Ustavni sud – među ostalim i zato što je morala biti riječ o drugom propisu te što je riječ o djeci kao posebno ranjivoj društvenoj skupini zaštićenoj Ustavom – ne smije zanemariti mnogobrojne ozbiljne prigovore koje su u pogledu suglasnosti Odluke/13 s Ustavom, Konvencijom o pravima djeteta (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 12/93.) te zakonom iznijeli predlagatelji te pravobraniteljica za djecu.

Stoga Ustavni sud, zbog navedenih iznimnih okolnosti konkretnog slučaja, smatra potrebnim uputiti na osnovna ustavna načela koja moraju biti poštovana pri izradi nove odluke o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u I. razred srednje škole.

10. Članak 65. stavak 1. Ustava, koji je polazna osnova svakog uređivanja razmatrane materije, glasi:

»Članak 65.

Obrazovanje je u Republici Hrvatskoj svakomu dostupno, pod jednakim uvjetima, u skladu s njegovim sposobnostima.

(...)«

Razmatrana je odredba prije četvrte Promjene Ustava 2010. (»Narodne novine« broj 76 od 18. lipnja 2010.) bila sadržana u članku 65. stavku 2. Ustava i (u tekstu nebitno drugačijem u kontekstu razmatrane materije) glasila:

»Članak 65.

»(...)

Svakomu je dostupno, pod jednakim uvjetima, srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje u skladu s njegovim sposobnostima.«

Stoga Ustavni sud smatra potrebnim podsjetiti na stajališta iznesena u točki 6. obrazloženja svoje odluke broj: U-I-4585/2005 i dr. (pobliže označene u točki 4.3. obrazloženja ove odluke):

»6. Člankom 65. stavkom 2. Ustava svakome je zajamčena dostupnost srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja pod jednakim uvjetima, u skladu s njegovim/njezinim sposobnostima.

Navedeno ustavno jamstvo sadrži dva zahtjeva koja pristupnici za upis u srednjoškolske i visokoškolske ustanove moraju zadovoljavati. Prvi je objektivne naravi i odnosi se na ispunjenje pretpostavki, uvjeta i kriterija propisanih zakonom i aktima nadležnih tijela državne vlasti i nadležnih javnih ustanova koji moraju vrijediti jednako za sve. Drugi je subjektivne naravi i odnosi se na sposobnosti pristupnika, koje se također moraju vrednovati prema mjerilima jednakim za sve.

Ustav ne poznaje iznimke od jamstva dostupnosti srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja pod jednakim uvjetima za sve. Ustav ne poznaje i ne priznaje mogućnost ostvarenja prednosti pri upisu u srednjoškolske i visokoškolske ustanove ni po kojoj osnovi koja nije vezana uz osobne sposobnosti pristupnika u smislu članka 65. stavka 2. Ustava. Sukladno tome, ta ustavna odredba priječi zakonodavca da prizna prednosti pri upisu bilo kojoj skupini pristupnika po osnovi koja nije vezana uz njihove sposobnosti, pa tako i skupini pristupnika koji sami ili čiji roditelji imaju Zakonom priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a koja obuhvaća djecu smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, djecu zatočenoga ili nestaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, HRVI iz Domovinskog rata i djecu HRVI iz Domovinskog rata, hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, dragovoljca i djecu dragovoljca iz Domovinskog rata (u daljnjem tekstu: pristupnici u braniteljskom statusu ili u vezi s braniteljskim statusom).

Iako članak 53. Zakona propisuje da pravo na izravan upis u srednje škole i visoka učilišta po sili zakona stječu samo oni pristupnici u braniteljskom statusu ili u vezi s braniteljskim statusom koji prijeđu bodovni, odnosno razredbeni prag, nesporno je da je toj skupini pristupnika člankom 53. Zakona – suprotno članku 65. stavku 2. Ustava – srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje s obzirom na taj zakonski uvjet dostupnije no ostalim pristupnicima.

Ustavni sud u tom smislu utvrđuje da neprelazak bodovnog, odnosno razredbenog praga na prijamnom ispitu predstavlja smetnju za upis bilo kojeg pristupnika u srednjoškolsku ili visokoškolsku ustanovu, a da prelazak tog praga otvara samo pravnu mogućnost za taj upis, ali pristupniku ne osigurava i sâm upis. Od svih koji su prešli bodovni, odnosno razredbeni prag, naime, upis ostvaruje samo određeni broj pristupnika: oni koji su osvojili veći broj bodova od drugih (koji su također prešli prag), do popune broja mjesta za upis koji je prethodno odredilo nadležno tijelo, čime se ujedno ispituju (i) sposobnosti pristupnika u smislu članka 65. stavka 2. Ustava.

(...)

Sagledavajući članak 53. Zakona u tom svjetlu, postaje razvidno da je pristupnicima u braniteljskom statusu ili u vezi s braniteljskim statusom upis u srednje škole i visoka učilišta dostupniji no ostalim pristupnicima, jer oni samim prelaskom bodovnog, odnosno razredbenog praga stječu po sili zakona pravo na »izravan upis«, dok je ostalim pristupnicima u istoj pravnoj situaciji tek otvorena pravna mogućnost za upis, bez osiguranog jamstva da će do njega stvarno i doći. Njihov upis, naime, izravno ovisi o ostvarenim rezultatima na prijamnom ispitu, ali i o ostvarenom uspjehu u prethodnom stupnju školovanja (to jest, o ostvarenom uspjehu u osnovnoj školi za upis u srednje škole, odnosno u srednjoj školi za upis u visoka učilišta), što se za pristupnike u braniteljskom statusu ili u vezi s braniteljskim statusom ne traži.

Iz navedenih razloga članak 53. Zakona pravi ustavnopravno neprihvatljivu razliku u dostupnosti srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja svim pristupnicima (koja dostupnost mora biti jednaka za sve), pa je stoga ta zakonska odredba u nesuglasnosti s člankom 65. stavkom 2. Ustava.«

11. S obzirom na svoja prethodno citirana stajališta da »Ustav ne poznaje iznimke od jamstva dostupnosti srednjoškolskog... obrazovanja pod jednakim uvjetima za sve« te da »Ustav ne poznaje i ne priznaje mogućnost ostvarenja prednosti pri upisu u srednjoškolske... ustanove ni po kojoj osnovi koja nije vezana uz osobne sposobnosti pristupnika u smislu članka 65. stavka 2. (nakon četvrte Promjene Ustava: stavka 1. – op. Ustavnog suda) Ustava«, Ustavni sud smatra potrebnim u osnovnim crtama uputiti i na daljnje ustavne zahtjeve koji proizlaze iz tih stajališta.

11.1. Jednakost, vladavina prava, zabrana diskriminacije i jednakost svih pred zakonom zajamčeni su dijelovima članka 3. i člankom 14. Ustava, koji glase:

»Članak 3.

... jednakost, ... vladavina prava ... najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.«

»Članak 14.

Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

Svi su pred zakonom jednaki.«

11.2. Ustavni sud ističe da navedeni ustavni zahtjevi, promatrani s aspekta članka 65. stavka 1. Ustava, traže sprečavanje dovođenja kandidata za upis u srednje škole u podređen položaj (inferiorizaciju) po bilo kojoj osnovi koja nije vezana uz osobne sposobnosti pristupnika.

Ustavni sud u tom smislu smatra važnim navod predlagatelja Zdravka Bošnjaka (točka 4.5. obrazloženja ove odluke) da »elementi vrednovanja za upis u srednje škole mogu biti jedino elementi kojima su pod jednakim uvjetima prema jednakom nastavnom planu i programu, i uz jednak pristup mogli pristupiti svi učenici u Republici Hrvatskoj, te se mogu vrednovati jedino sposobnosti, a ne i mogućnosti učenika«. Smatra važnim i navod Ministarstva (točka 5.1.2. obrazloženja ove odluke) prema kojem su »trud i uspjeh učenika u osnovnoj školi, a ne materijalni i ekonomski preduvjeti, ključan... kriterij za upis u srednju školu«.

11.3. Također je potrebno i da je, kao bitan element vladavine prava, zadovoljena pravna sigurnost u pogledu takvog »nagrađivanja« u smislu da se unaprijed propisana precizna i predvidljiva »pravila igre« – te, posebno, jednom ostvareni bodovi po tim pravilima – u relevantnom obrazovnom ciklusu ne mijenjaju do njegovog isteka bez posebno opravdanih objektivnih i razumnih razloga. U tom pogledu Ustavni sud ponavlja stajalište pravobraniteljice za djecu (točka 5.2. obrazloženja ove odluke) koje glasi:

»Iako sadržaj i smisao obrazovanja treba biti stjecanje znanja i vještina u skladu s mogućnostima, sposobnostima i interesom svakog pojedinog učenika, a ne samo učenje i pohađanje programa i sadržaja isključivo radi stjecanja bodova, smatramo da bi elementi i kriteriji, kad bi bili akt trajnijeg karaktera pridonijeli ostvarivanju prava djeteta na izražavanje vlastitog mišljenja i uvažavanje tog mišljenja u skladu s njegovom dobi i zrelošću, jer bi, kad bi djeci bili poznati u trenutku koji je relevantan za donošenje odluke o izboru obrazovnih predmeta, predstavljali potpunu informaciju za donošenje odluka koje se tiču njihove budućnosti. U tom smislu smatramo da bi u interesu djece bilo da elementi i kriteriji budu podzakonski propis trajnijeg karaktera.«

11.4. Nadalje, prema stanju zakonodavstva koje je na snazi, ministar svojom odlukom ne smije ustanovljavati nova prava, nego samo elemente i kriterije za izbor kandidata (članci 22. stavak 5. ZOOSŠ-a te 20. stavak 4. ZoStrOb-a – točka 7. obrazloženja ove odluke).

11.5. Što se pak tiče zahtjeva jednake dostupnosti (izvan)školskih aktivnosti svima, takva dostupnost mora biti ne samo formalna nego i stvarna (nediskriminatorna). Ne pretendirajući na iscrpljivanje svih mogućih situacija koje se mogu pojaviti u bogatstvu životnih prilika i okolnosti, Ustavni sud smatra potrebnim navesti neke od elemenata koji upućuju na »nedostupnost« tih aktivnosti. Tako je, primjerice, potrebno voditi računa o tome da je kod osnovnoškolskih aktivnosti koje se potencijalno mogu (dodatno) bodovati moguće da neku od njih ne mogu pohađati učenici u manjim osnovnim školama, pa čak i u većim osnovnim školama, ako njihovo održavanje ovisi o dostatnom broju zainteresiranih učenika ili drugim razlozima koji ne ovise o volji pristupnika. Kod izvanškolskih je aktivnosti moguće, primjerice, da su one besplatne ili naplatne u »zanemarivom« iznosu, ali da zbog neodgovarajuće teritorijalne mreže subjekata u kojima se obavljaju objektivno nisu dostupne svim kandidatima za upis u srednje škole. Osim toga, načelno govoreći, trebaju postojati ozbiljni i relevantni razlozi zbog kojih bi specifične izvanškolske aktivnosti, kao što su primjerice sport ili glazba, trebale imati općenitu prednost za upis u škole kojih profil nije vezan uz same te aktivnosti.

11.6. Ustavni sud posebno ističe da se pri izradi nove odluke o elementima i kriterijima za izbor kandidata za upis u I. razred srednje škole moraju poštovati zahtjevi koji proizlaze iz Konvencije o pravima djeteta kao cjeline, a posebno iz njezinih članaka navedenih u očitovanju pravobraniteljice za djecu (točka 5.2. obrazloženja ove odluke).

12. S obzirom na navedeno, Ustavni sud donio je odluku kao u točkama I. do III. izreke. Objava odluke (točka IV. izreke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-II-2168/2013

U-II-3459/2013

U-II-4625/2013

U-II-5263/2013

U-II-5882/2013

Zagreb, 15. travnja 2014.

Predsjednica
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.

50 23.04.2014 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-II-2168/2013 i dr. od 15. travnja 2014. 50 23.04.2014 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-II-2168/2013 i dr. od 15. travnja 2014. 50 23.04.2014 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-II-2168/2013 i dr. od 15. travnja 2014. 50 23.04.2014 Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-II-2168/2013 i dr. od 15. travnja 2014.