USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2463

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Snježana Bagić, zamjenica predsjednice Suda, te suci Mato Arlović, Marko Babić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Ivan Matija, Antun Palarić, Aldo Radolović, Duška Šarin i Miroslav Šeparović, rješavajući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), na sjednici održanoj 15. listopada 2014. donio je

RJEŠENJE

I. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 81. stavaka 2., 3., 4., 5. i 6. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 94/13.).

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Ustavnom sudu Republike Hrvatske podnesen je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske članka 81. stavaka 2., 3., 4., 5. i 6. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 94/13., u daljnjem tekstu: ZURIV), s prijedlogom za donošenje rješenja o privremenoj obustavi izvršenja akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi osporenih odredaba ZURIV-a, u smislu članka 45. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon).

2. Hrvatski sabor donio je ZURIV na sjednici održanoj 15. srpnja 2013., objavljen je u »Narodnim novinama« broj 94 od 22. srpnja 2013., a stupio je na snagu 30. srpnja 2013. Do dana donošenja ovog rješenja, ZURIV nije mijenjan ni dopunjavan.

3. Članak 81. ZURIV-a, u cjelini, glasi (osporene stavke 2., 3., 4., 5. i 6. istaknuo Ustavni sud):

»Preuzimanje opreme, sredstava za rad i radnika

Članak 81.

(1) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona Državni ured od Agencije preuzima svu uredsku i drugu opremu, pismohranu i drugu dokumentaciju te sredstva za rad.

(2) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona Državni ured preuzima radnike zatečene u radnom odnosu u Agenciji, koji s danom preuzimanja postaju državni službenici.

(3) Danom stupanja na snagu ovoga Zakona radnici zatečeni na radu u Agenciji temeljem sklopljenih ugovora o djelu odnosno ugovora o radu na određeno vrijeme, svoja prava ostvaruju u skladu s propisima o radu i drugim propisima.

(4) Preuzeti radnici iz stavka 2. ovoga članka do donošenja Pravilnika o unutarnjem redu Državnog ureda zadržavaju sva prava iz radnog odnosa koja su stekli do dana preuzimanja i nastavljaju obavljati poslove po nalogu predstojnika Državnog ureda.

(5) Plaće i druga materijalna prava preuzetim radnicima iz stavka 2. ovoga članka isplaćuju se na teret sredstava Agencije do prestanka njezina rada.

(6) Nakon donošenja Pravilnika o unutarnjem redu Državnog ureda preuzeti radnici iz stavka 2. ovoga članka će se rasporediti na odgovarajuća radna mjesta sukladno propisima o državnim službenicima, a oni preuzeti radnici koji neće moći biti raspoređeni, stavljaju se na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske sukladno propisima o državnim službenicima.«

4. Prijedlog za pokretanje ustavnosudskog postupka u odnosu na citirane odredbe ZURIV-a podnijela je Hrvatska udruga radničkih sindikata iz Zagreba (u daljnjem tekstu: predlagateljica), koju zastupa zakonski zastupnik Ozren Matijašević.

5. Na temelju članka 25. Ustavnog zakona, Ustavni sud je od Vlade Republike Hrvatske zatražio i dobio očitovanje o navodima prijedloga.

II. PRIGOVORI PREDLAGATELJICE

6. Predlagateljica je Ustavnom sudu predložila »poništenje« članka 81. stavaka 2., 3., 4., 5. i 6. ZURIV-a, zbog nesuglasnosti s člancima 3., 5. i 14. Ustava.

Svoje stajalište predlagateljica, u bitnome, obrazlaže na sljedeći način:

»Zakonom se određuje (članak 25.) da je 'Centar pravni sljednik u odnosu na sva prava i obveze Agencije, sklopljene ugovore i pokrenute sudske i druge postupke u kojima je Agencija jedna od stranaka.'

Dakle, slijedom toga (univerzalnog) pravnog sljedništva radnici Agencije postaju radnici Centra, a ne Državnog ureda.

Zbog toga nema nikakve potrebe da radnici (a u čl. 81. određeno je za sve radnike) postanu državni službenici u Državnom uredu, a nakon toga opet postaju radnici s ugovorom o radu s Centrom.

Takva pretvorba iz radnika u državne službenike i obrnuto je nepotrebna, šikanozna i protivna prisilnim propisima.

Navedene odredbe su diskriminirajuće jer pokušavaju uvesti neki novi institut prestanka ugovora o radu, po kojem ugovor o radu zapravo ne prestaje, već umjesto tog ugovora radnik 'silom zakona' postaje državni službenik. Sva dotadašnja prava, koja su bila definirana ugovorom o radu kao dvostranoobvezujućim ugovorom, 'postaju' prava državnog službenika definiranog Zakonom o državnim službenicima i pratećim propisima.

Sve navedeno se događa mimo i protiv volje radnika Agencije kao stranke ugovora o radu!!

Agencija (AUDIO) je pravna osoba s javnim ovlastima, ali koja se ne financira iz Državnog proračuna, već samostalno ostvaruje prihode.

Kada bi model 'pretvorbe' radnih odnosa iz rada temeljem ugovora o radu u državne službenike i obratno, promoviran u odredbama osporavanog članka 81. Zakona uveo u praksu, tada niti jedan radnik s ugovorom o radu ne bi bio siguran u svoj radnopravni status, već bi o tome odlučivao netko drugi, mimo i protiv odredbi ugovora o radu, protiv volje i na štetu radnika.

S aspekta pravne sigurnosti nedopustivo je na taj način negirati ugovore.«

Predlagateljica također ističe da je u interesu pravne sigurnosti spriječiti da se radnici Agencije s ugovorom o radu, kao pojedinci i kao skupina, stavljaju u nepovoljniji položaj u odnosu na sve druge radnike koji rade pod istim uvjetima.

III. OCJENA USTAVNOG SUDA

7. Nakon razmatranja podnesenog prijedloga, sadržaja osporenog članka 81. stavaka 2., 3., 4., 5. i 6. ZURIV-a i ZURIV-a u cjelini, sadržaja očitovanja Vlade Republike Hrvatske te zakonskog uređenja istog pravnog područja koje je prethodilo ZURIV-u, Ustavni sud utvrdio je da prijedlog predlagateljice nije osnovan.

7.1. Na temelju članka 86. ZURIV-a, na dan njegova stupanja na snagu, 30. srpnja 2013., prestao je važiti Zakon o upravljanju državnom imovinom (»Narodne novine« broj 145/10. i 70/12., u daljnjem tekstu: ZUDI).

Člankom 1. ZUDI-a bio je definiran predmet uređenja tog zakona pa je, među ostalim, njime bilo uređeno osnivanje, ustrojstvo, ovlasti i javne ovlasti Agencije za upravljanje državnom imovinom (u daljnjem tekstu: AUDIO).

Člankom 12. ZUDI-a bilo je (u dijelu relevantnom za ovaj ustavnosudski postupak) propisano:

»Pravni položaj Agencije

Članak 12.

(1) Ovim se Zakonom osniva Agencija za upravljanje državnom imovinom.

(...)

(3) Agencija je pravna osoba s javnim ovlastima koja obavlja stručne poslove u okviru djelokruga propisanog ovim Zakonom i drugim propisima, za što odgovara Vladi Republike Hrvatske.

(...)

(6) Agencija odgovara za obveze cijelom svojom imovinom.

(7) Za obveze Agencije jamči Republika Hrvatska.

(8) Prava i obveze radnika Agencije koja proizlaze iz radnog odnosa uređuju se općim propisima o radu.«

7.2. Člankom 1. osporenog ZURIV-a određeno je da se tim zakonom, među ostalim, uređuje djelokrug i ovlasti Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (u daljnjem tekstu: DUUDI) u upravljanju i raspolaganju državnom imovinom, razgraničenje ovlasti u upravljanju i raspolaganju državnom imovinom između DUUDI-a, ministarstava i trgovačkih društava kojima su te ovlasti dane posebnim zakonima, osnivanje i ustrojstvo Centra za restrukturiranje i prodaju (u daljnjem tekstu: CERP), njegov djelokrug i javne ovlasti, kao i prestanak rada AUDIO-a.

Člancima 14., 15., 24. i 25. ZURIV-a (u dijelovima relevantnim za ovaj ustavnosudski postupak) propisano je:

»IV. DRŽAVNI URED ZA UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM

Državni ured kao središnje tijelo za upravljanje i raspolaganje državnom imovinom

Članak 14.

Državni ured je središnje tijelo za upravljanje i raspolaganje državnom imovinom i koordinaciju upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske u odnosu na središnja tijela državne uprave i druga tijela, odnosno pravne osobe osnovane posebnim zakonima, koji su imatelji, odnosno raspolažu imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske.

Vlasničke ovlasti

Članak 15.

Ovim Zakonom Vlada Republike Hrvatske u ime Republike Hrvatske povjerava Državnom uredu vršenje vlasničkih ovlasti u odnosu na državnu imovinu koja je predmet uređenja ovoga Zakona, osim one imovine za koju vlasnička prava vrši Centar u skladu s ovim Zakonom, te ako isto posebnim propisom nije povjereno drugom tijelu.«

»V. CENTAR ZA RESTRUKTURIRANJE I PRODAJU

Pravni položaj Centra

Članak 24.

(1) Ovim se Zakonom osniva Centar za restrukturiranje i prodaju (...), kao pravna osoba s javnim ovlastima koja obavlja stručne poslove u okviru djelokruga propisanog ovim Zakonom i drugim propisima, za što odgovara Vladi Republike Hrvatske.

(...)

(5) Centar se financira iz vlastitih sredstava i sredstava pribavljenih iz drugih izvora.

(...)

(8) Centar odgovara za obveze cijelom svojom imovinom.

(9) Za obveze Centra jamči Republika Hrvatska.

Centar kao pravni sljednik Agencije

Članak 25.

(1) Centar je pravni sljednik u odnosu na sva prava i obveze Agencije, sklopljene ugovore i pokrenute sudske i druge postupke u kojima je Agencija jedna od stranaka.

(2) Centar temeljem prijašnjih potraživanja Agencije te kroz postupke predstečajne nagodbe, stečaja i likvidacije trgovačkih društva stječe u vlasništvo dionice, udjele, prava, nekretnine i pokretnine.

(...)«

8. Članak 81. (v. točku 3. obrazloženja ovog rješenja), čiju suglasnost s Ustavom osporava predlagateljica, jest prijelazna odredba ZURIV-a, kojom je, u stavcima 2., 3., 4., 5. i 6., uređen radnopravni status radnika bivšeg AUDIO-a u razdoblju od stupanja na snagu ZURIV-a do donošenja Pravilnika o unutarnjem redu DUUDI-a.

9. Pitanje koje je za predlagateljicu ustavnopravno sporno proizlazi iz činjenice da je DUUDI konstituiran kao središnje tijelo državne uprave (v. članak 14. ZURIV-a u točki 7.2. obrazloženja ovog rješenja), te da, s obzirom na to, radnici DUUDI-a jesu državni službenici, pa tako i oni »zatečeni« odnosno preuzeti od AUDIO-a. Naprotiv, AUDIO je bio pravna osoba s javnim ovlastima (v. članak 12. Zakona o upravljanju državnom imovinom u točki 7.1. obrazloženja ovog rješenja), čiji su radnici, slijedom te činjenice, bili zaposleni na temelju ugovora o radu – koji ugovori nisu prestali preuzimanjem tih radnika u DUUDI i stjecanjem svojstva državnih službenika.

Predlagateljica ovaj problem smatra još složenijim s obzirom na sadržaj članka 25. ZURIV-a (»Centar kao pravni sljednik Agencije«, v. točku 7.2. obrazloženja ovog rješenja). Tu zakonsku odredbu predlagateljica tumači kao pravnu normu kojom je ustanovljeno univerzalno pravno sljedništvo između AUDIO-a i CERP-a, uključujući i pravno sljedništvo u pogledu ugovora o radu. Kako je CERP konstituiran kao pravna osoba s javnim ovlastima (to jest u jednakom organizacijskom obliku kao što je to bio bivši AUDIO), predlagateljica smatra da zatečene djelatnike bivšeg AUDIO-a nakon DUUDI-a, u konačnici, preuzima CERP. Na taj način, prema shvaćanju predlagateljice, najprije se radnike s ugovorima o radu po sili zakona, preuzimanjem u DUUDI, »pretvara« u državne službenike (osporeni članak 81. ZURIV-a), da bi ih se zatim, preuzimanjem u CERP, ponovo »pretvaralo« u radnike s ugovorima o radu (članak 25. stavak 1. ZURIV-a).

Zbog toga predlagateljica od Ustavnog suda traži »poništavanje« zakonskih odredaba (pet stavaka članka 81. ZURIV-a) koje, prema njezinom stajalištu, uzrokuju nepotrebno interpoliranje službeničkog statusa u proces preuzimanja radnika bivšeg AUDIO-a na rad u CERP – nepotrebno stoga što su ti radnici u AUDIO-u radili na temelju ugovora o radu, kao što će to i nastaviti u CERP-u.

10. Analizirajući, međutim, ukupnost odredaba članka 25. ZURIV-a, njihov sadržaj i smisao, Ustavni sud primjećuje da takvo univerzalno pravno sljedništvo između bivšeg AUDIO-a i CERP-a ne postoji. Riječ je o ograničenom pravnom sljedništvu.

Pravno sljedništvo CERP-a postoji u odnosu na prava i obveze bivšeg AUDIO-a, sklopljene ugovore i pokrenute sudske i druge postupke u kojima je AUDIO jedna od stranaka, u vezi sa stjecanjem vlasništva dionica, udjela, prava, nekretnina i pokretnina na temelju prijašnjih potraživanja AUDIO-a te kroz postupke predstečajne nagodbe, stečaja i likvidacije trgovačkih društva. Ono, dakle, ne podrazumijeva i sljedništvo u pogledu ugovora o radu odnosno preuzimanja radnika bivšeg AUDIO-a – jer bi, u protivnom, bio suvišan članak 81. stavak 2. ZURIV-a – kojim je posebice i izričito propisano da danom stupanja na snagu tog zakona DUUDI preuzima radnike zatečene u radnom odnosu u AUDIO-u te da oni postaju državni službenici.

Vlada Republike Hrvatske u svojem je očitovanju o tome navela sljedeće:

»(...) Slijedom pravne prirode i logičnoga pravnog jedinstva materijalnih odredbi svih stavaka unutar članka 25. Zakona, nedvojbeno je da se odredbe toga članka ne primjenjuju i na radnopravni status radnika (...)«.

Slijedi da je osporenim člankom 81. u vezi s člankom 25. ZURIV-a (kao i ZURIV-om u cjelini), radnopravni status radnika bivšeg AUDIO-a uređen isključivo na način da te radnike preuzima DUUDI i da time ovi radnici stječu status državnih službenika.

11. Ustavne odredbe na koje se predlagateljica pozvala predlažući pokretanje ustavnosudskog postupka glase:

»Članak 3.

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.«

»Članak 5.

U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.

Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.«

»Članak 14.

Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

Svi su pred zakonom jednaki.«

Prigovore predlagateljice, kojima ona ukazuje na nesuglasnost radnopravnog statusa radnika bivšeg AUDIO-a s citiranim ustavnim odredbama Ustavni sud je ispitao polazeći od utvrđenja o stvarnom sadržaju i učincima zakonskih odredaba koje se prijedlogom osporavaju (v. točku 10. obrazloženja ovog rješenja).

12. Ustavni sud smatra nespornim pravo zakonodavca da ocijeni kako se u određenom trenutku pojavila potreba za institucionalnim i organizacijskim preustrojem sustava upravljanja i raspolaganja državnom imovinom, kao i njegovo pravo na odabir konkretnog zakonodavnog modela, u okviru kojega će, na temelju članka 2. stavka 4. alineje 1. Ustava, a u skladu s postavljenim legitimnim ciljem i ustavnim zahtjevima iz članaka 3. i 5. Ustava, taj sustav (pre)urediti.

Promjenu institucionalnog i organizacijskog koncepta upravljanja državnom imovinom može (pa, kao u konkretnom slučaju, i mora) pratiti odgovarajuća transformacija s time povezanih radnopravnih odnosa te je, u tom smislu, u slučaju ZURIV-a neupitna potreba i za »pretvorbom« radnih odnosa temeljenih na ugovorima o radu u državnu službu, kao posljedica preuzimanja radnika bivše pravne osobe s javnim ovlastima u novoustrojeno središnje tijelo državne uprave. Pritom svakako postoji obveza zakonodavca osigurati zaštitu Ustavom zajamčenog prava na rad zaposlenika bivšeg AUDIO-a.

Ustavni sud je ispitao je li u slučaju ZURIV-a ta zaštita osigurana te je li to učinjeno u skladu sa zahtjevima vladavine prava i pravne sigurnosti objektivnog pravnog poretka, kao i uz poštovanje ustavnog prava na jednakost pred zakonom i ustavne zabrane diskriminacije.

13. U tu svrhu, Ustavni je sud razmotrio je li promjena radnopravnog statusa radnika bivšeg AUDIO-a na temelju osporenog članka 81. ZURIV-a »nepotrebna, šikanozna i protivna prisilnim propisima«, jesu li osporene zakonske odredbe diskriminirajuće i unose li pravnu nesigurnost u radnopravni položaj radnika bivšeg AUDIO-a.

13.1. Polazeći od utvrđenja o stvarnom sadržaju i učincima članka 81. ZURIV-a, izloženog u točki 10. obrazloženja ovog rješenja, stajalište je Ustavnog suda da »nepotrebno« i višekratno mijenjanje statusa radnika bivšeg AUDIO-a ne postoji, budući da radnici bivšeg AUDIO-a postaju državni službenici DUUDI-a, jednokratno i isključivo. »Šikanoznost« postupanja nije moguće isključiti u pojedinačnim slučajevima, no, da bi u postupku ustavnosudske ocjene apstraktnih zakonskih normi bila utvrđena kao sustavna pojava i stoga mogući problem ustavnopravne prirode, kojeg generira sama pravna norma kao takva, potrebna je argumentacija koja se, prije svega, zasniva na stvarnom sadržaju osporene norme te koja, zatim, pokazuje da je riječ o redovitim učincima njezine primjene. Takvu argumentaciju predlagateljica nije iznijela, niti je Ustavni sud našao da bi u tom smislu mogla biti upitna zakonska mjera iz osporenog članka 81. ZURIV-a, kojom se preuzimaju na rad radnici pravnog subjekta koji prestaje postojati i time održava kontinuitet njihove zaposlenosti.

U prijedlogu predlagateljice ističe se i nesuglasnost osporenih odredaba ZURIV-a »s prisilnim propisima«, što upućuje na pitanje (ne)suglasnosti osporenih zakonskih normi s drugim propisima zakonske – dakle jednake – pravne snage. To pitanje, s obzirom na ustavnu nadležnost Ustavnog suda (članak 125. Ustava) i njegovu ustaljenu pravnu praksu, ne može biti predmet ustavnopravne ocjene.

13.2. Moguće je zaključiti da predlagateljica osnovu za stajalište o diskriminatornosti osporenog članka 81. ZURIV-a nalazi u okolnosti da, općenito, radnici sa sklopljenim ugovorima o radu, u načelu, imaju mogućnost i pravo svojom voljom utjecati na prestanak tih ugovora. S druge strane, radnici bivšeg AUDIO-a tu mogućnost utjecaja nemaju, kako smatra predlagateljica, već ih ZURIV dovodi, za razliku od svih ostalih radnika, u položaj da njihovi ugovori o radu de iure nisu prestali, de facto jesu, a da im pritom nije pružena mogućnost u vezi s time izraziti svoju volju.

Vlada Republike Hrvatske u svojem je očitovanju o radnopravnom statusu radnika bivšeg AUDIO-a navela, među ostalim, sljedeće:

»Zbog Zakonom propisanih organizacijskih razloga i potrebe preustroja svi radnici Agencije za upravljanje državnom imovinom odgovarajuće su radno zbrinuti istim Zakonom. Dakle, radnopravni status radnika Agencije (...) izrijekom je propisan drugim odredbama istoga Zakona.

Osporavana odredba o zakonskom preuzimanju radnika ni na koji način ne narušava Ustavom zajamčena prava na jednakost i zabranu diskriminacije.

(...) Ovom odredbom (članak 81. stavak 2. Zakona o upravljanju – op. Ustavnog suda) zakonodavac je samo uredio status preuzetih radnika Agencije ne dirajući njihovo pravo na rad temeljem sklopljenih ugovora o radu, sa svim stečenim pravima u skladu s ugovorima o radu koji su preuzeti, a kako je to propisano odredbom članka 81. stavka 4. zakona.

Osim toga, zadržavanje stečenih prava temeljem ugovora o radu odnosno kolektivnog ugovora u slučaju prenošenja ugovora na novog poslodavca propisano je i odredbom članka 133. Zakona o radu (...), čime je osigurano načelo jednakosti postupanja u odnosu na sve radnike čiji se ugovori o radu prenose na novog poslodavca.

Dajući preuzetim radnicima status državnih službenika, zakonodavac im je dao i zaštitu koju imaju državni službenici prilikom ukidanja državnog tijela uz preuzimanje poslova tog tijela u drugo državno tijelo, temeljem Zakona o državnim službenicima (raspored temeljem pravilnika o unutarnjem redu, raspolaganje i dr.) uz zadržavanje svih prava iz radnog odnosa koja su stekli do dana preuzimanja.

U slučaju neprihvaćanja propisanog novog radnopravnog statusa (iz bilo kojih razloga) svaki radnik Agencije mogao je za vrijeme vakacijskog roka, do stupanja na snagu Zakona, zatražiti primjenu posebnih propisa kojima se uređuju radni odnosi radnika, odnosno odgovarajuću primjenu svojih prava prema sklopljenom ugovoru o radu s Agencijom (...)«

13.3. Predlagateljica, osporavajući članak 81. ZURIV-a sa stajališta članka 14. Ustava, nije izrijekom navela neku od diskriminatornih osnova sadržanih u stavku 1. članka 14. Ustava, a nije argumentirala ni svoje stajalište da su radnici bivšeg AUDIO-a nejednaki pred zakonom (članak 14. stavak 2. Ustava), to jest da se na neke od njih mjerodavni zakon primjenjuje različito u odnosu prema nekim (i kojim) drugima.

Naime, sadržaj i smisao članka 14. Ustava podrazumijeva zabranu neopravdano nejednakog (i/ili diskriminatornog) postupanja prema pojedincima u istovjetnoj ili bitno usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (odnosno neopravdano jednakog postupanja prema pojedincima u različitoj ili bitno neusporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji). U tom smislu, referentnu skupinu mogu činiti samo radnici bivšeg AUDIO-a i pitanje navodnog nejednakog (i/ili diskriminatornog) postupanja može se razmatrati samo kroz usporedbu pravnog položaja pojedinaca unutar te skupine, a ne kroz usporedbu pravnog položaja radnika bivšeg AUDIO-a s ostalim radnicima i/ili s ostalim državnim službenicima, čiji pravni položaj u danom trenutku nije podložan procesu tranzicije (i time nije usporediv).

Ustavni sud ponavlja da je osporeni članak 81. ZURIV-a pravna norma prijelaznog karaktera i ograničenog trajanja te joj je, kao takvoj, jedina svrha omogućiti tranziciju određenog pravnog odnosa iz jednog normativnog uređenja u drugo te pritom – u skladu s načelima vladavine prava i pravne sigurnosti – eliminirati ili svesti na (ustavnopravno) prihvatljivu mjeru moguće, za adresate nepovoljne, učinke promjene zakonodavnog okvira. Sukladno tome, pravni položaj radnika bivšeg AUDIO-a jest u ograničenom vremenskom razdoblju bio »tranzicijski«, ali nije zbog toga bio nedefiniran ni nezaštićen, jer je ZURIV-om izričito propisano da radnici zatečeni na radu (koji imaju ugovore o radu na neodređeno vrijeme) danom preuzimanja (stupanja tog zakona na snagu) postaju državni službenici, da do donošenja Pravilnika o unutarnjem redu DUUDI-a zadržavaju sva prava iz radnog odnosa koja su stekli do dana preuzimanja (dakle, prava iz ugovora o radu, mjerodavnih kolektivnih ugovora i općeg radnopravnog zakonodavstva), a da će nakon donošenja tog pravilnika biti raspoređeni na odgovarajuća radna mjesta, sukladno propisima o državnim službenicima.

14. Prema ocjeni Ustavnog suda, u slučaju osporenog članka 81. ZURIV-a riječ je o mjeri koja, bez dvojbe, u okolnostima promjene institucionalnog i organizacijskog koncepta upravljanja državnom imovinom, ima objektivno i razumno opravdanje i koja u cijelosti postiže svoj legitimni cilj – preuzimanje radnika zaposlenih kod subjekta koji je do te promjene upravljao državnom imovinom, a koji je prestao postojati, na rad kod subjekta koji će njome upravljati nakon promjene, a sve radi očuvanja kontinuiteta njihove zaposlenosti i njihovih prava vezanih uz rad odnosno zaštite tih prava.

Stoga, osim što u prijedlogu podnesenom Ustavnom sudu nisu navedeni razlozi koji bi, s gledišta radnika bivšeg AUDIO-a – sada državnih službenika – i/ili s gledišta predlagateljice kao sindikalne organizacije, osporenu zakonsku mjeru dovodili u pitanje, ni Ustavni sud nije našao ustavnopravno relevantne razloge koji bi upućivali na potrebu pokretanja ustavnosudskog postupka u odnosu na prijedlogom osporeni članak 81. ZURIV-a i utvrđenja njegove nesuglasnosti s Ustavom.

15. Na osnovi izložene ocjene, Ustavni sud donio je rješenje kao u točki I. izreke, koje se temelji na članku 43. stavcima 1. i 2. Ustavnog zakona.

Objava rješenja (točka II. izreke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

16. Budući da je donio rješenje o neprihvaćanju prijedloga, a da je riječ i o osporenim zakonskim odredbama čiji je sadržaj u vrijeme donošenja rješenja praktično konzumiran, Ustavni sud nije razmatrao prijedlog predlagateljice za donošenje rješenja o privremenoj obustavi izvršenja akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi tih odredaba ZURIV-a.

Broj: U-I-4091/2013

Zagreb, 15. listopada 2014.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Zamjenica predsjednice

dr. sc. Snježana Bagić, v. r.