USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2634

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Snježana Bagić, predsjednica Vijeća, te suci Mato Arlović, Mario Jelušić, Davor Krapac, Ivan Matija i Duška Šarin, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula Jasna Uršić iz Zagreba, koju zastupa Maro Mihočević, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mihočević & Bajs sa sjedištem u Zagrebu, na sjednici održanoj 30. listopada 2014. jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Ustavnu tužbu podnijela je Jasna Uršić iz Zagreba (u daljnjem tekstu: podnositeljica), koju zastupa Maro Mihočević, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mihočević & Bajs sa sjedištem u Zagrebu. Ustavna tužba je pravodobna i dopuštena.

Ustavna tužba podnesena je protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu (u daljnjem tekstu: drugostupanjski sud) broj: Gž-5287/10-3 od 15. veljače 2011., kojim je odbijena žalba podnositeljice i potvrđeno djelomično rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu (u daljnjem tekstu: prvostupanjski sud) broj: II-O-1386/09-18 od 10. studenoga 2009.

Navedenim rješenjem prvostupanjskog suda utvrđeno je da iza pokojnog Tomislava Božića (izvanbračni drug podnositeljice) njegovu ostavinu sačinjavaju pokretnine – osobno vozilo marke »Mazda« (točka 1. izreke) te je njegovim nasljednikom na navedenoj pokretnini, na temelju zakona, proglašen Mario Božić, njegov sin (točka 2. izreke).

Podnositeljica u ustavnoj tužbi navodi da su joj osporenim rješenjem povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 29. stavkom 1., 35., 48. stavkom 4. i 61. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) te ističe povredu i članka 117. (115.) stavka 3. Ustava.

II. ČINJENICE I OKOLNOSTI PREDMETA

2. Iz navoda ustavne tužbe, spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu i osporenog rješenja razvidne su ove činjenice i okolnosti slučaja:

– da je u ostavinskom postupku iza pok. Tomislava Božića utvrđeno (putem javnog bilježnika) da su njegovi zakonski nasljednici prvog nasljednog reda djeca: Mario, mldb. Sara i mldb. Tomislava Božić;

– da je ostavitelj Tomislav Božić (22. listopada 2008.) sačinio pismenu oporuku kojom je svoje nekretnine ostavio podnositeljici (s kojom je živio u izvanbračnoj zajednici);

– da pokretnine (među kojima i osobno vozilo marke »Mazda«) nisu obuhvaćene oporukom;

– da je podnositeljica s ostaviteljem živjela u izvanbračnoj zajednici od 2005. godine do njegove smrti (19. studenoga 2008.);

– da je ostavitelj istodobno bio i u bračnoj zajednici (sa Sandrom Božić, majkom njihove djece) te da je brak ostavitelja i njegove supruge razveden presudom Općinskog suda u Splitu broj: P-46/07 od 14. studenoga 2007. (koja je postala pravomoćna 8. prosinca 2007.).

Prvostupanjski sud donio je djelomično rješenje o nasljeđivanju na prijedlog zakonskih nasljednika ostavitelja vezano uz osobno vozilo marke »Mazda« (koje nije obuhvaćeno oporukom), s ciljem da navedeno vozilo preuzme i da može upravljati istim ostaviteljev sin Mario Božić (koji se prihvatio nasljedstva temeljem zakona i ustupljenog dijela). Naime, s obzirom da su zakonski nasljednici (Mario, mldb. Sara i mldb. Tomislava Božić) upućeni na daljnju parnicu radi utvrđenja pravne valjanosti oporuke (jer nisu priznali oporuku ostavitelja kao istinitu i pravno valjanu te nisu priznali pravo izvanbračne supruge podnositeljici), osobno vozilo bi uslijed stajanja gubilo vrijednost te bi nasljednicima mogla nastati šteta.

U navedenom rješenju prvostupanjski sud je istaknuo:

»Sud je izvršio uvid u priloženu pravomoćnu presudu Općinskog suda u Splitu, te utvrdio da je brak pokojnog Tomislava Božića i Sandre Božić pravomoćno razveden 08.12.2007. godine, a pokojni je umro 19.11.2008. godine iz čega je razvidno da bi izvanbračna zajednica ukoliko je postojala između pokojnog Tomislava Božića i Jasne Uršić trajala manje od godinu dana. Sama tvrdnja Jasne Uršić da je živjela u izvanbračnoj zajednici sa pokojnim od 2005. godine ukazuje se neosnovanom jer istovremeno ne može egzistirati bračna i izvanbračna zajednica, a ... brak pokojnog je prestao 08.12.2007. godine.

U vezi pokojnog i Jasne Uršić nisu rođena djeca, a izvanbračna veza nije trajala najmanje tri godine sukladno članku 3. Obiteljskog zakona, to se Jasna Uršić ne smatra zakonskom nasljednicom pokojnog Tomislava Božića.«

Drugostupanjski sud odbio je žalbu podnositeljice i potvrdio djelomično rješenje o nasljeđivanju prvostupanjskog suda te je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo:

»Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se žaliteljica ne može smatrati zakonskim nasljednikom.

Suprotno tvrdnji žaliteljice o učincima izvanbračne zajednice u odnosu na zakonsko nasljeđivanje pravilno je sud prvog stupnja prosuđivao prema odredbama Obiteljskog zakona. Naime, prema tom Zakonu izvanbračna zajednica predstavlja životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala najmanje tri godine, ili kraće ako je u njoj rođeno dijete, ako je prestala ostaviteljevom smrću i pod uvjetom da su ispunjene sve pretpostavke koje se traže za valjanost braka.

S obzirom da je brak ostavitelja sa Sandrom Božić pravomoćno razveden 08. prosinca 2008. godine (ispravno 8. prosinca 2007. – op. Ust. suda) i da je ostavitelj umro 19. studenoga 2008. godine, i jer istovremeno ne može egzistirati bračna i vanbračna zajednica, neutemeljene su tvrdnje žaliteljice da je njezina izvanbračna zajednica s ostaviteljem trajala još od 2005. godine.

Nije u pravu žaliteljica da je prvostupanjski sud u cijelosti zanemario odredbu čl. 8. ZN, jer je upravo u smislu st. 2. citirane zakonske odredbe utvrdio da žaliteljica nije zakonska nasljednica ostavitelja.«

III. PRIGOVORI PODNOSITELJICE

3. Obrazlažući istaknute povrede ustavnih prava, podnositeljica u ustavnoj tužbi u bitnome ponavlja žalbene prigovore te navodi:

»... podnositeljica podnosi ustavnu tužbu iz razloga što su nadležni sudovi u konkretnom slučaju svojstvo zakonske nasljednice podnositeljice pogrešno procjenjivali u smislu odredbe čl. 3. OZ-a i time povrijedili njezina prava iz čl. 29. st. 1., čl. 35., čl. 48. st. 4., čl. 61. st. 2., čl. 117. st. 3. Ustava RH.

... U konkretnom slučaju, niti sud niti ostali nasljednici nisu osporili da je podnositeljica s ostaviteljem živjela u izvanbračnoj zajednici od 2005. godine, dok je iz presude Općinskog suda u Splitu od 8.12.2007. razvidno kako je bračna zajednica ostavitelja i njegove bivše supruge faktički prestala još 2002. godine, zbog čega se i zajednica podnositeljice i ostavitelja u smislu ZN-a ima smatrati izvanbračnom zajednicom.

(...)

... su sukladno ... odredbama Zakona o nasljeđivanju, nadležni sudovi svojstvo zakonske nasljednice podnositeljice bili dužni procjenjivati upravo u smislu odredbe čl. 8. st. 2. istog zakona. Pritom upravo iz teksta navedene odredbe proizlazi kako je za potrebe rješavanja nasljednih stvari pojam izvanbračne zajednice definiran na drugačiji način nego što je to određeno Obiteljskim zakonom, odnosno kako se za priznavanje svojstva zakonskog nasljednika izvanbračnom drugu ne traži da je izvanbračna zajednica trajala najmanje tri godine, već je dovoljno da je ista trajala dulje vrijeme.

... Stoga su i nadležni sudovi u konkretnom slučaju, svojstvo zakonske nasljednice podnositeljice ne samo bili dužni cijeniti sukladno čl. 8. st. 2. OZ, već uzimajući u obzir i sve okolnosti konkretnog slučaja, i to u prvom redu činjenici da je životna zajednica podnositeljice i ostavitelja trajala neprekidno sve od 2005. godine.«

Stoga predlaže da Ustavni sud njezinu tužbu usvoji i ukine rješenje drugostupanjskog suda.

IV. OCJENA USTAVNOG SUDA

4. Polazeći od navoda podnositeljice istaknutih u ustavnoj tužbi, Ustavni sud je ustavnu tužbu razmotrio s aspekta eventualne povrede ustavnog prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava i ustavnog prava nasljeđivanja zajamčenog člankom 48. stavkom 4. Ustava.

Mjerodavne odredbe Ustava glase:

»Članak 29.

(1) Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni ... sud pravično ... odluči o njegovim pravima i obvezama, ...

(...)«

»Članak 48.

(...)

(4) Jamči se pravo nasljeđivanja.«

5. Ustavni sud ističe da je sadržaj ustavnog prava zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava ograničen na jamstva pravičnog suđenja. Sukladno tome, ocjenjujući navode ustavne tužbe sa stajališta tog ustavnog prava, Ustavni sud ispituje eventualno postojanje povreda u postupcima pred sudovima i na temelju toga ocjenjuje je li postupak – razmatran kao jedinstvena cjelina – bio vođen na način koji je podnositeljici osigurao pravično suđenje.

Kad je riječ o tumačenju i primjeni prava na konkretne slučajeve, Ustavni sud u načelu ne smije zamijeniti pravna stajališta nadležnih sudova svojima, sve dok sudske odluke ne otkrivaju bilo kakvu arbitrarnost, a dostatno su obrazložene i, po potrebi, upućuju na relevantnu sudsku praksu. Ustavni sud podsjeća da nije njegova zadaća preuzeti ulogu sudova, koji su prvi pozvani interpretirati zakone. Zadaća Ustavnog suda ograničena je na ispitivanje jesu li učinci takve interpretacije sudova suglasni s Ustavom s aspekta zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Osporenim rješenjem drugostupanjski sud potvrdio je stajalište prvostupanjskog suda da se podnositeljica ne može smatrati zakonskom nasljednicom pok. ostavitelja (kao njegova izvanbračna supruga) u smislu članka 8. stavka 2. Zakona o nasljeđivanju (»Narodne novine« broj 48/03. i 163/03.; u daljnjem tekstu: ZN), s obzirom da je utvrđeno da izvanbračna zajednica podnositeljice i ostavitelja nije trajala najmanje tri godine u smislu članka 3. Obiteljskog zakona (»Narodne novine« broj 116/03., 17/04., 136/04. i 107/07.; u daljnjem tekstu: OZ). Drugostupanjski sud je, stoga, ocijenio pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da se nasljednikom na spornoj pokretnini (osobnom vozilu) proglašava ostaviteljev sin (zakonski nasljednik prvog nasljednog reda).

U spornoj pravnoj situaciji presuđivala su tijela sudbene vlasti unutar svoje nadležnosti utvrđene zakonom. Razvidno je da su prvostupanjski i drugostupanjski sud rješenja donijeli sukladno mjerodavnom pravu Republike Hrvatske te da su pravna stajališta obrazložena valjano, jasno i na ustavnopravno prihvatljiv način. Također je razvidno da je podnositeljica bila u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu te poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulagati redovni pravni lijek.

Prema ocjeni Ustavnog suda rješenja prvostupanjskog i drugostupanjskog suda obrazložena su na ustavnopravno prihvatljiv način, a u primjeni i tumačenju mjerodavnog prava nije utvrđena arbitrarnost ili samovoljnost.

Stoga Ustavni sud, sagledavajući u cjelini postupak koji je prethodio ustavnosudskom postupku, smatra da osporenim aktima podnositeljici nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

6. Podnositeljica u ustavnoj tužbi ističe i povredu ustavnog jamstva prava nasljeđivanja iz članka 48. stavka 4. Ustava.

Iz činjenica navedenih u točki 2. obrazloženja ove odluke, proizlazi da je podnositeljica s ostaviteljem živjela u izvanbračnoj zajednici od 2005. godine do njegove smrti (19. studenoga 2008.), da je ostavitelj istodobno bio i u bračnoj zajednici (sa Sandrom Božić, majkom njihove djece) te da je brak ostavitelja i njegove supruge pravomoćno razveden 8. prosinca 2007. (presuda Općinskog suda u Splitu od 14. studenoga 2007.).

Člankom 8. stavkom 2. ZN-a određeno je da »na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim«, a izvanbračnom zajednicom u smislu ZN-a »smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja ja trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka«. Dakle, da bi izvanbračni drug bio izjednačen u pravu nasljeđivanja s bračnim drugom, kao jedna od pretpostavki koja treba biti ispunjena je i ta da za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice oboje izvanbračnih drugova nisu u braku (ili u nekoj drugoj registriranoj životnoj zajednici) s drugom osobom.

Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju, uz neispunjavanje pretpostavke duljeg trajanja izvanbračne zajednice – najmanje tri godine ili kraće, ako je u toj zajednici rođeno zajedničko dijete u smislu članka 3. OZ-a (a što su sudovi pravilno utvrdili), nije ispunjena i prethodno navedena pretpostavka.

Sukladno navedenom te polazeći od navoda iz točke 5. obrazloženja ove odluke, ocjena je Ustavnog suda da podnositeljici nije povrijeđeno ustavno pravo nasljeđivanja iz članka 48. stavka 4. Ustava.

7. Podnositeljica u ustavnoj tužbi ističe prigovor da su sudovi izvanbračnu zajednicu i svojstvo podnositeljice kao zakonske nasljednice pogrešno procjenjivali u smislu članka 3. OZ-a (a ne u smislu članka 8. stavka 2. ZN-a). U pogledu navedenog prigovora, Ustavni sud upućuje na pravno stajalište Vrhovnog suda izneseno u presudi broj: Rev-783/2010-2 od 25. srpnja 2012. u kojoj se u relevantnom dijelu ističe:

»... Pravilno su nižestupanjski sudovi utvrdili da kod tužiteljice u svakom slučaju ne postoji pretpostavka da je izvanbračna zajednica s ostaviteljem trajala dulje vrijeme i do kojeg zaključka su nižestupanjski sudovi došli pozivom i na odredbu čl. 3. OZ.

... U konkretnom slučaju tužiteljica i ostavitelj nisu imali zajedničko dijete, te je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da se izvanbračna zajednica u smislu odredbe čl. 8. st. 2. ZN koja daje pravo na nasljeđivanje treba tumačiti u kombinaciji sa odredbom čl. 3. OZ, odnosno da najmanje trajanje izvanbračne zajednice mora biti tri godine između neudane žene i neoženjenog muškarca ukoliko u toj zajednici nije rođeno njihovo zajedničko dijete. Tužiteljica je bila u izvanbračnoj zajednici sa ostaviteljem u razdoblju od 17. siječnja 2006. do smrti ostavitelja 4. svibnja 2008. slijedom čega nije ispunjen minimalan uvjet trajanja od tri godine.

Ovaj sud ne prihvaća pravno stajalište da bi ZN kao lex specialis u odnosu na trajanje izvanbračne zajednice trebalo tumačiti da ta zajednica koja je trajala dulje vrijeme može biti i ispod minimuma od tri godine propisanog u OZ. Potpuno bi bilo neprihvatljivo da se prava izvanbračne supruge ili supruga u odnosu na bračnu stečevinu procjenjuju po jednom kriteriju a u odnosu na nasljeđivanje po drugom kriteriju. Na taj način došlo bi do nejednakosti kod stjecanja prava u odnosu na nasljeđivanje prema imovini stečenoj za vrijeme izvanbračne zajednice a što je neprihvatljivo. Dakle, pravno je shvaćanje ovoga suda da se u smislu odredbe čl. 8. st. 2. ZN izvanbračnom zajednicom koja je trajala dulje vrijeme smatra ona koja je trajala najmanje tri godine u smislu odredbe čl. 3. OZ.«

8. Ustavni sud utvrdio je da prigovori podnositeljice vezani uz članke 35., 61. stavak 2. i 117. stavak 3. (115. stavak 3.) Ustava, na način kako su postavljeni u ustavnoj tužbi te u mjeri u kojoj bi u okolnostima konkretnog slučaja osporeno rješenje moglo utjecati na ostvarivanje sadržaja tih ustavnih normi, ne upućuju na mogućnost povrede ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom.

9. Slijedom navedenog, na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), odlučeno je kao u izreci (točka I.).

10. Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Broj: U-III-2468/2011

Zagreb, 30. listopada 2014.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća

dr. sc. Snježana Bagić, v. r.