Rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja klasa: UP/I 034-03/13-01/047 urbroj: 580-09/74-2015-164 od 17. ožujka 2015.

NN 58/2015 (28.5.2015.), Rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja klasa: UP/I 034-03/13-01/047 urbroj: 580-09/74-2015-164 od 17. ožujka 2015.

AGENCIJA ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA

1143

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, na temelju članka 30. stavka 1. točke 2., članka 31. stavka 1. i članka 58. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, broj 79/09 i 80/13), u upravnom postupku utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja sklapanjem zabranjenog sporazuma, pokrenutom po službenoj dužnosti protiv poduzetnika Adriatic Croatia International Club d.d., sa sjedištem u Opatiji, Maršala Tita 151, Brodogradilište i marina d.o.o., sa sjedištem u Betini, Nikole Škevina 15, Ilirija d.d., sa sjedištem u Biogradu na Moru, Tina Ujevića 7, Marina Borik d.o.o., sa sjedištem u Zadru, Obala kneza Domagoja 1, Marina Dalmacija d.o.o., sa sjedištem u Sukošanu, Bibinje – Sukošan 1, Marina Hramina d.o.o., sa sjedištem u Murteru, Put Gradine 1, Marina Punat d.o.o., sa sjedištem u Puntu, Puntica 7, Marina Šibenik d.o.o., sa sjedištem u Šibeniku, Obala Jerka Šižgorića 1, Tehnomont d.d., sa sjedištem u Puli, Industrijska 4, te udruženja poduzetnika Hrvatska gospodarska komora, sa sjedištem u Zagrebu, Roosveltov trg 2, na temelju odluke Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja, u sastavu: Mladen Cerovac, mag. iur., predsjednik Vijeća, Vesna Patrlj, dipl. iur., zamjenica predsjednika Vijeća, mr. sc. Ljiljana Pavlic, dipl. oec. i Denis Matić, dipl. iur., članovi Vijeća, sa 11. sjednice, održane 17. ožujka 2015., donosi sljedeće

RJEŠENJE

I. Utvrđuje se da su poduzetnici ADRIATIC CROATIA INTERNATIONAL CLUB d.d., sa sjedištem u Opatiji, Maršala Tita 151, BRODOGRADILIŠTE I MARINA d.o.o., sa sjedištem u Betini, Nikole Škevina 15, ILIRIJA d.d., sa sjedištem u Biogradu na Moru, Tina Ujevića 7, MARINA BORIK d.o.o., sa sjedištem u Zadru, Obala kneza Domagoja 1, MARINA DALMACIJA d.o.o., sa sjedištem u Sukošanu, Bibinje – Sukošan 1, MARINA HRAMINA d.o.o., sa sjedištem u Murteru, Put Gradine 1, MARINA PUNAT d.o.o., sa sjedištem u Puntu, Puntica 7, MARINA ŠIBENIK d.o.o., sa sjedištem u Šibeniku, Obala Jerka Šižgorića 1, TEHNOMONT d.d., sa sjedištem u Puli, Industrijska 4, te udruženje poduzetnika HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA, sa sjedištem u Zagrebu, Roosveltov trg 2, razmjenom informacija o budućim cijenama vezova u marinama u Republici Hrvatskoj, izvršenoj na sjednici Udruženja nautičkog turizma (marina) Hrvatske gospodarske komore od 25. listopada 2012., sklopili zabranjeni sporazum koji za cilj ima sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja, u smislu članka 8. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.

II. Adriatic Croatia International club d.d., Marina Hramina d.o.o., Marina Šibenik d.o.o. i Tehnomont d.d. su bili sudionici zabranjenog sporazuma iz točke I. izreke ovoga rješenja u razdoblju od 25. listopada 2012. do 31. prosinca 2013., a Brodogradilište i marina d.o.o., Ilirija d.d., Marina Borik d.o.o., Marina Dalmacija d.o.o., Marina Punat d.o.o. i Hrvatska gospodarska komora u razdoblju od 25. listopada 2012. do 31. ožujka 2014.

III. Zabranjeni sporazum iz točke I. izreke ovoga rješenja ex lege je ništetan, u smislu članka 8. stavka 4. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.

IV. Poduzetnicima iz točke I. izreke ovog rješenja izriču se sljedeće upravno-kaznene mjere:

– Adriatic Croatia International club d.d. u iznosu od 1.117.000,00 (milijun sto sedamnaest tisuća) kuna,

– Brodogradilište i marina d.o.o. u iznosu od 37.000,00 (trideset sedam tisuća) kuna,

– Ilirija d.d. u iznosu od 197.000,00 (sto devedeset sedam tisuća) kuna,

– Marina Borik d.o.o. u iznosu od 40.000,00 (četrdeset tisuća) kuna

– Marina Dalmacija d.o.o. u iznosu od 326.000,00 (tri stotine dvadeset šest tisuća) kuna,

– Marina Hramina d.o.o. u iznosu od 95.000,00 (devedeset pet tisuća) kuna,

– Marina Punat d.o.o. u iznosu od 190.000,00 (stotinu devedeset tisuća) kuna,

– Marina Šibenik d.o.o. u iznosu od 133.000,00 (stotinu trideset tri tisuće) kuna,

– Tehnomont d.d. u iznosu od 128.000,00 (stotinu dvadeset osam tisuća) kuna,

Rok izvršenja: 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

V. Udruženju poduzetnika Hrvatska gospodarska komora izriče se simbolična upravno-kaznena mjera u iznosu od 100.000,00 (stotinu tisuća) kuna.

Rok izvršenja: 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

VI. Ako udruženje poduzetnika iz točke IV. i poduzetnici iz točke V. izreke ovoga rješenja u navedenom roku ne uplate upravno-kaznene mjere, Agencija će obavijestiti Područni ured Porezne uprave Ministarstva financija na čijem je području sjedište kažnjene osobe, radi naplate upravno-kaznene mjere prisilnim putem prema propisima o prisilnoj naplati poreza.

VII. Ovo rješenje bit će objavljeno u »Narodnim novinama«, kao i na internetskoj stranici Agencije.

Obrazloženje

1. PRETHODNO ISPITIVANJE STANJA NA TRŽIŠTU I POKRETANJE POSTUPKA

Agencija je zaključkom klasa: UP/I 034-03/13-01/047, urbroj: 580-04/74-2013-002, od 30. prosinca 2013., pokrenula postupak protiv poduzetnika Adriatic Croatia International Club d.d., sa sjedištem u Opatiji, Maršala Tita 151 (dalje: ACI), Brodogradilište i marina d.o.o., sa sjedištem u Betini, Nikole Škevina 15 (dalje: Brodogradilište i marina), Ilirija d.d., sa sjedištem u Biogradu na Moru, Tina Ujevića 7 (dalje: Ilirija), Marina Borik d.o.o., sa sjedištem u Zadru, Obala kneza Domagoja 1 (dalje: Marina Borik), Marina Dalmacija d.o.o., sa sjedištem u Sukošanu, Bibinje-Sukošan 1 (dalje: Marina Dalmacija), Marina Hramina d.o.o., sa sjedištem u Murteru, Put Gradine 1 (dalje: Marina Hramina), Marina Punat d.o.o., sa sjedištem u Puntu, Puntica 7 (dalje: Marina Punat), Marina Šibenik d.o.o., sa sjedištem u Šibeniku, Obala Jerka Šižgorića 1 (dalje: Marina Šibenik), Tehnomont d.d., sa sjedištem u Puli, Industrijska 4 (dalje: Tehnomont), te udruženja poduzetnika Hrvatska gospodarska komora, sa sjedištem u Zagrebu, Roosveltov trg 2 (dalje: HGK) radi utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja sklapanjem zabranjenog sporazuma o cijenama vezova u lukama nautičkog turizma u Republici Hrvatskoj, u smislu članka 8. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, broj 79/09 i 80/13; dalje: ZZTN).

Agencija je u predmetu klase: UP/I 034-03/2013-01/027, na temelju inicijative poduzetnika Aba Vela d.o.o. sa sjedištem u Splitu, Jobova 3 (dalje: Aba Vela) za pokretanje postupka utvrđivanja sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja protiv poduzetnika ACI provela prethodno ispitivanje stanja na tržištu, sukladno odredbama članka 32. točki 1. a) i b) ZZTN-a, te je između ostalog, od Udruženja nautičkog turizma (marina) Hrvatske gospodarske komore (dalje: Udruženje) zatražila dostavu očitovanja i dokumentacije. S obzirom na navode iz inicijative Abe Vele o tome kako marine u svom udruženju pri HGK jednom godišnje dogovaraju politiku cijena, Agencija je, kako bi utvrdila postojanje indicija koje bi ukazivale na možebitno narušavanje tržišnog natjecanja sklapanjem zabranjenog sporazuma u smislu članka 8. ZZTN, od Udruženja koje se nalazi pri HGK – Županijska komora u Rijeci, zatražila određene podatke i dokumentaciju, u prvom redu preslike zapisnika sa sjednica Udruženja održanih u 2011., 2012. i 2013. godini.

Dana 26. kolovoza 2013. Agencija je putem elektroničke pošte zaprimila očitovanje HGK – Županijske komore Rijeka, u privitku kojeg su dostavljeni i zapisnici sjednica Udruženja održanih u 2011., 2012. i 2013. godini, a 13. i 20. prosinca 2013. je zaprimila dodatne podneske HGK – Županijske komore Rijeka, kojima su dostavljene preslike navedenih zapisnika potpisane od strane ovlaštenih osoba kao i pripadajući privitci koji se navode u tim zapisnicima.

Agencija je izvršila uvid u navedene preslike zapisnika te utvrdila kako se u zapisniku sa sjednice Vijeća Udruženja marina pri HGK održane 25. listopada 2012. g. (četvrtak) u Marini Kornat u Biogradu n/M, Kapetanski klub, s početkom u 14,00 sati, klasa: 023-02/12-05/12, urbroj: 311-30/15-12-2, od 26. listopada 2012. navodi sljedeće, citat: »Nazočni su također najavili da za sljedeću godinu njihove marine neće podizati cijene usluga (vezova), a oni koji će i podizati cijene ići će s minimalnim poskupljenjem (za postotak inflacije u RH)«.

Slijedom navedenog, Agencija je utvrdila kako su članovi Udruženja, na sjednici Udruženja održanoj 25. listopada 2012. međusobno razmjenjivali informacije o budućim cijenama svojih usluga, a što bi moglo predstavljati zabranjeni sporazum u smislu članka 8. ZZTN-a. Stoga je Vijeće na 162. sjednici, održanoj 30. prosinca 2013., zaključilo da postoje dostatne indicije za pokretanje postupka utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja sklapanjem zabranjenog sporazuma o cijenama vezova u lukama nautičkog turizma u Republici Hrvatskoj protiv Hrvatske gospodarske komore te devet poduzetnika članova Udruženja koji su prisustvovali sjednici Udruženja održanoj 25. listopada 2012.

2. STRANKE U POSTUPKU

2.1. HGK

Na temelju odredbi Zakona o Hrvatskoj gospodarskoj komori (»Narodne novine«, broj 66/91 i 73/91; dalje Zakon o HGK) i Statuta Hrvatske gospodarske komore (»Narodne novine«, broj 11/94 – pročišćeni tekst, 108/95, 19/96, 64/01, 142/11 i 9/14; dalje: Statut), HGK je samostalna stručnoposlovna organizacija, koja promiče, zastupa i usklađuje zajedničke interese svojih članica pred državnim i drugim tijelima u Hrvatskoj i inozemstvu. Članice Hrvatske gospodarske komore su sve pravne osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost sa sjedištem na području Republike Hrvatske, osim pravnih osoba koje obavljaju obrt. U Komoru se mogu učlaniti fizičke i pravne osobe koje obavljaju obrt.

HGK se financira od članarina članica (koja ovisi o veličini, odnosno gospodarskoj snazi članice), doprinosa za obavljanje javnih ovlasti (koju članice plaćaju u određenom postotku od ukupnog prihoda) te vlastitih prihoda HGK od obrazovnih i drugih vlastitih djelatnosti.

Na temelju članka 37. Statuta oblici organiziranja i rada u HGK temelje se na prostornom i strukovnom povezivanju članica. Članice HGK se prostorno povezuju u županijskim regionalnim komorama, a strukovno u udruženja i zajednice. Na temelju članka 15. Zakona o HGK i članka 38. Statuta, županijske regionalne komore nemaju posebnu pravnu osobnost, već su sastavni dio HGK, kao njen oblik organiziranja i djelovanja na određenom užem području Republike Hrvatske.

Na temelju članka 44. Statuta, strukovno udruženje je oblik strukovnog povezivanja i organiziranja članica HGK na razini Republike Hrvatske, radi unaprjeđivanja rada i poslovanja članica Komore koje obavljaju određenu djelatnost, a člankom 45. Statuta propisano je kako je svaka članica Komore članica jednog matičnog udruženja, a zavisno o svom interesu može sudjelovati u radu drugih udruženja. Člankom 46. Statuta propisano je kako udruženje na plenarnoj sjednici bira predsjednika i zamjenika predsjednika udruženja iz reda predstavnika članica HGK koje pripadaju udruženju, a člankom 47. Statuta kako udruženje s više od 20 članica ima vijeće udruženja.

Udruženje nautičkog turizma (marine) je organizirano i djeluje pri HGK – Županijskoj komori u Rijeci, a u svom radu i aktivnostima okuplja 50 marina (od navedenih marina 21 marina nalazi se u sustavu ACI–ja) s čitavog područja hrvatskog Jadrana. Aktivnosti Udruženja odvijaju se kroz rad Udruženja i njegovog Vijeća, kao izvršnog tijela. Vijeće Udruženja se, između ostalog ističe aktivnostima vezanim uz promociju hrvatskih marina na svim emitivnim tržištima Europe, prati aktualnu problematiku u poslovanju marina i zalaže se za njezino što brže i kvalitetnije rješavanje.

Budući da se ZZTN na temelju članka 3. ZZTN-a primjenjuje na trgovačka društva, trgovca pojedinca, obrtnika i druge pravne i fizičke osobe, koje obavljajući gospodarsku djelatnost sudjeluju u proizvodnji i/ili prometu robe, odnosno pružanju usluga, Agencija je razmatrala položaj HGK s obzirom na značajke obavljanja djelatnosti te pravne osobe na tržištu, pri čemu je uzela u obzir i članak 8. stavak 1. ZZTN-a u kojem se kao zabranjeni sporazumi, između ostalih, navode i odluke udruženja poduzetnika. S obzirom na to da Udruženje predstavlja jedan od oblika strukovnog povezivanja i organiziranja članica HGK, konkretno poduzetnika koji obavljaju djelatnost marina i sudjeluju u prometu roba, nedvojbeno je da se odredbe ZZTN-a u konkretnom slučaju primjenjuju i na HGK.

2.2. ACI

Poduzetnik Adriatic Croatia International club d.d., sa sjedištem u Opatiji, Maršala Tita 151, primarno obavlja djelatnosti vezane uz pružanje usluga u nautičkom turizmu, u prvom redu najam vezova. U sastavu ACI-ja se nalazi 21 marina rasprostranjena na potezu od Umaga do Dubrovnika. Na čelu svake pojedine marine je direktor marine, a koordinaciju više marina provode direktor za sjeverni Jadran i direktor za srednji i južni Jadran. U Opatiji, sjedištu društva, nalaze se zajedničke službe koje na čelu s direktorom – zamjenikom člana Uprave ACI-ja upravljaju cijelim sustavom.

2.3. Tehnomont

Poduzetnik Tehnomont d.d., sa sjedištem u Puli, Industrijska 4, primarno obavlja djelatnosti proizvodnje proizvoda od metala, djelatnost marina i računovodstva. Zajedno s poduzetnikom Tehnomont – Brodogradilište Pula d.o.o., sa sjedištem u Puli, Ulica Fižela 6, koji je ujedno i većinski imatelj udjela u Tehnomontu, čini Grupu Tehnomont. Tehnomont upravlja marinom Veruda, smještenoj u Puli.

2.4. Marina Šibenik

Poduzetnik Marina Šibenik d.o.o., sa sjedištem u Šibeniku, Obala Jerka Šižgorića 1, primarno obavlja djelatnost marina, konkretno upravlja marinom Mandalina, smještenoj u Šibeniku, a koja je dio D-Marin sustava marina, u vlasništvu Dogus Grupe, sa sjedištem u Republici Turskoj. D-Marin sustav marina obuhvaća 10 marina na području Republike Hrvatske, Grčke i Turske.

Marina Šibenik je kapitalno povezana s Marinom Dalmacijom i Marinom Borik, jer je osnivač i Marine Šibenik i Marine Dalmacija poduzetnik Dogus Marine Croatia d.o.o, sa sjedištem u Zagrebu, Garićgradska 13 (ranijeg naziva Dogus Marina Mandalina d.o.o.), kojem je osnivač Dogus Holding A.S., Republika Turska. Marina Šibenik, Marina Dalmacija i Marina Borik su povezani i preko svojih uprava s obzirom da su članovi uprave u sva tri poduzetnika iste osobe.

2.5. Marina Dalmacija

Poduzetnik Marina Dalmacija d.o.o., sa sjedištem u Zadru, Ulica Elizabete Kotromanić 11/I, primarno obavlja djelatnost marina, konkretno upravlja marinom Dalmacija, smještenoj u Zadru, a koja je dio D-Marin sustava marina.

Marina Dalmacija je osnivač Marine Borik.

2.6. Marina Borik

Marina Borik d.o.o., sa sjedištem u Zadru, Obala kneza Domagoja 1, primarno obavlja djelatnost marina, konkretno upravlja marinom Borik, smještenoj u Zadru, a koja je dio D-Marin sustava marina.

2.7. Ilirija

Poduzetnik Ilirija d.d., sa sjedištem u Biogradu na Moru, Tina Ujevića 7, primarno obavlja djelatnosti vezane uz ugostiteljstvo i turizam: hotelijerstvo, nautika i kamping. Ilirija upravlja marinom Kornati, smještenoj u Biogradu na Moru.

2.8. Marina Hramina

Poduzetnik Marina Hramina d.o.o., sa sjedištem u Murteru, Put Gradine 1, primarno obavlja djelatnost marina, konkretno upravlja marinom Hramina, smještenoj u Murteru, na otoku Murteru.

2.9. Brodogradilište i marina

Poduzetnik Brodogradilište i marina d.o.o., sa sjedištem u Betini, Nikole Škevina 15, primarno obavlja djelatnost gradnje i održavanja brodova, te djelatnost marina. Brodogradilište i marina upravlja marinom Betina, smještenoj u Betini, na otoku Murteru.

2.10. Marina Punat

Poduzetnik Marina Punat d.o.o., sa sjedištem u Puntu, Puntica 7, primarno obavlja djelatnost marina, konkretno upravlja marinom Punat, smještenoj na otoku Krku.

3. PRIMIJENJENI PROPISI

Agencija je u provedbi predmetnog upravnog postupka primijenila odredbe ZZTN-a, Uredbe o načinu utvrđivanja mjerodavnog tržišta (»Narodne novine«, broj 9/11; dalje: Uredba o mjerodavnom tržištu), Uredbe o skupnom izuzeću horizontalnih sporazuma između poduzetnika (»Narodne novine«, broj 72/2011; dalje: Uredba o horizontalnim sporazumima), Uredbe o sporazumima male vrijednosti (»Narodne novine«, broj 9/11), Uredbe o kriterijima za izricanje upravno-kaznene mjere (»Narodne novine«, broj 129/10 i 23/15; dalje: Uredba o upravno-kaznenim mjerama), Uredbe o kriterijima za oslobođenje ili umanjenje upravno-kaznene mjere (»Narodne novine«, broj 129/10) te Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 47/09; dalje: ZUP), budući da se sukladno članku 35. stavku 1. ZZTN-a, u postupcima koji su u nadležnosti Agencije primjenjuje zakon kojim se uređuje opći upravni postupak.

Također, Agencija je izvršila uvid u Pravilnik o razvrstavanju i kategorizaciji luka nautičkog turizma (»Narodne novine«, broj 72/08; dalje: Pravilnik) kojim se propisuju vrste, minimalni uvjeti, kategorije i način kategorizacije luka nautičkog turizma.

Člankom 74. ZZTN-a propisano je kako se u primjeni ZZTN-a, a osobito u slučajevima postojanja pravnih praznina ili dvojbi pri tumačenju propisa, u skladu s člankom 1. Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 2/12 i 9/13), primjenjuju se na odgovarajući način kriteriji koji proizlaze iz primjene pravila o tržišnom natjecanju u Europskoj uniji.

Sukladno navedenom, cjelokupna pravna stečevina Europske unije (acquis communautaire), koju čini primarno i sekundarno zakonodavstvo Europske unije, ali i sudska praksa, prvenstveno praksa Suda EU, važan je interpretativni instrument za primjenu hrvatskih propisa o zaštiti tržišnog natjecanja u slučaju pravnih praznina ili dvojbi u tumačenju tih propisa.

Stoga je Agencija izvršila uvid u Priopćenje Europske komisije Smjernice o primjeni članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na horizontalne sporazume o suradnji (Službeni list C 11, od 14. siječnja 2011; dalje: Smjernice o horizontalnim sporazumima) i Priopćenje Europske komisije – Obavijest – Smjernice za primjenu članka 81. stavka 3. Ugovora o osnivanju EZ (koji odgovara članku 101. stavku 3. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije; Službeni list C 101, od 27 siječnja 2004.; dalje: Smjernice). Prijevodi navedenih smjernica na hrvatski jezik nalaze se na internetskim stranicama Agencije: www.aztn.hr, pod naslovom Tržišno natjecanje, podnaslov Izvori prava EU – Prijevodi na hrvatski.

Agencija je također izvršila uvid u presude Općeg suda (engl. General Court, raniji naziv: Court of First Instance -CFI) i Suda EU (engl: European Court of Justice – ECJ) u sljedećim predmetima:

– Presuda Suda EU u predmetu C-48/69 ICI v. Commission (Dyestuffs; paragraf 64 i 65);

– Presuda suda EU u združenim predmetima C-40-48, C-50, C-54-56, C-111, C-113 i C-114/73 Suiker Unie v. Commission (Suiker Unie ili Sugar; paragraf 173 i 174);

– Presuda suda EU u predmetu C-199/92 Hüls AG v. Commission (Polypropylene; paragraf 158-167);

– Presuda suda EU u predmetu C-8/08 T-Mobile Netherlands BV and Others v Raad van bestuur van der Nederlandse Mededingingsautoriteit (paragrafi 60-62);

– Presuda suda EU u združenim predmetima C-204, 205, 211, 213, 217 i 219/00 P Aalborg Portland AS v. Commission (paragrafi 81-86);

– Presuda suda EU u združenim predmetima C-89, C-104, C-116, C-116, C-117 i C-125-129/85 A. Ahlström Osakeyhtiö and others v Commission (Wood Pulp; paragrafi 70-72, 126 i 127);

– Presuda Općeg suda u predmetu T-41/96, Bayer AG v Commission

– Presuda suda EU u združenim predmetima C-2/01 P C-3/01 P Bundesverband der Arzneimittel-Importeure eV and Commission of the European Communities v Bayer AG;

– Presuda Općeg suda u predmetu T-53/03 BPB plc v Commission;

– Presuda suda EU u predmetu C-49/92 P Commission v Anic Partecipazioni (paragrafi 84-88);

– Presuda suda EU u predmetu C-196/99 P Aristrain v Commission (paragraf 99),

– Presuda suda EU u predmetu 56/65 Société Technique Minière v Maschinenbau Ulm GmbH,

– Presuda Općeg suda u predmetu T-141/69 Thyssen Stahl AG v Commission,

– Presuda Općeg suda u predmetu T-1/89 Rhône-Poulenc SA v Commission,

– Presuda Općeg suda u združenim predmetima T-305-307, T-313-316, T-318, T-325, T-328, T-329 i T-335/94 Limburgse Vinyl Maatschappij NV and others v Commission.

Navedene odluke dostupne su na internetskoj stranici http://eur-lex.europa.eu.

4. MJERODAVNO TRŽIŠTE

Prema odredbi članka 7. ZZTN-a, mjerodavno tržište određuje se kao tržište određene robe i/ili usluga koje su predmet obavljanja djelatnosti poduzetnika na određenom zemljopisnom području.

Mjerodavno tržište, sukladno odredbi članka 4. Uredbe o mjerodavnom tržištu, utvrđuje se na način da se utvrdi njegova proizvodna dimenzija (mjerodavno tržište u proizvodnom smislu) i zemljopisna dimenzija (mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu).

Sukladno članku 5. Uredbe o mjerodavnom tržištu, mjerodavno tržište u proizvodnom smislu obuhvaća sve proizvode za koje potrošači smatraju da su međusobno zamjenjivi s obzirom na njihove bitne značajke, cijenu ili način uporabe, odnosno navike potrošača.

Prema članku 6. Uredbe o mjerodavnom tržištu, mjerodavno tržište u zemljopisnom smislu obuhvaća zemljopisno područje na kojem poduzetnici sudjeluju u ponudi ili nabavi proizvoda.

Agencija je, u konkretnom predmetu, razmatrala tržište usluga najma veza u marinama iz razloga što su se na sjednici Udruženja od 25. listopada 2012. između članova Udruženja razmjenjivale informacije o budućim kretanjima cijena vezova u lukama nautičkog turizma na području Republike Hrvatske, te s obzirom na činjenicu da članovi Udruženja prisutni na navedenoj sjednici Udruženja obavljaju djelatnost pružanja usluga veza u marinama na području cijelog Jadrana odnosno na cijelom obalnom području Republike Hrvatske.

Pravilnikom se propisuju vrste, minimalni uvjeti, kategorije i način kategorizacije luka nautičkog turizma, te se navodi kako se luke nautičkog turizma razvrstavaju u sljedeće kategorije: Sidrište, Odlagalište plovnih objekata, Suha marina i Marina.

Sukladno Pravilniku, Sidrište se definira kao dio morskog ili vodenog prostora pogodnog za sidrenje plovnih objekata opremljeno napravama za sigurno sidrenje.

Odlagalište plovnih objekata je dio kopna ograđen i uređen za pružanje usluga odlaganja plovnih objekata na suhom te pružanje usluga transporta, spuštanja u vodu i dizanja iz vode plovnog objekta.

Suha marina je dio kopna ograđen i uređen za pružanje usluga skladištenja plovnih objekata na suhom te pružanje usluga transporta, spuštanja u vodu i dizanja iz vode plovnog objekta.

Marina se sukladno Pravilniku smatra djelom vodenog prostora i obale posebno izgrađen i uređen za pružanje usluga veza, smještaja turista u plovnim objektima te ostalih usluga.

Sukladno navedenim definicijama Pravilnika proizlazi kako svi članovi Udruženja prisutni na sastanku Udruženja od 25. listopada 2012. između ostalog pružaju usluge najma veza u marinama s obzirom da jedino marina pruža mogućnost pružanja usluge veza plovila te je stoga mjerodavno tržište u proizvodnom smislu Agencija odredila kao tržište pružanja usluga najma veza u marinama.

Nastavno na gore navedeno, Agencija ističe kako je definicija mjerodavnog tržišta sukladna terminologiji korištenoj u dokumentu pod nazivom »Priopćenje o kapacitetima i poslovanju luka nautičkog turizma za 2012.« objavljenim na službenim stranicama Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS; http://www.dzs.hr) gdje se između ostalog uvodno navode ostvareni prihodi svih marina u Republici Hrvatskoj upravo od obavljanja djelatnosti iznajmljivanja vezova.

Zaključno, Agencija ističe da sami naziv mjerodavnog tržišta u proizvodnom smislu u ovom predmetu nije od odlučujuće važnosti i ne predstavlja odlučujući faktor u daljnjem tijeku postupka s obzirom na činjenicu da je jasno vidljivo kako se u predmetnom slučaju radilo o usluzi koju nude sve stranke u postupku kao i činjenici da se radi o pružanju usluge koja je jasno naznačena u cjenicima marina a koja je bila predmet rasprave na sastanku održanom 25. listopada 2012. u Biogradu na Moru.

Agencija također ističe kako, uzevši u obzir da je u ovom predmetu riječ o horizontalnom sporazumu koji sadrži ograničenja koja se smatraju teškim ograničenjima tržišnog natjecanja, precizno utvrđivanje mjerodavnog tržišta i tržišne snage poduzetnika nije od odlučne važnosti jer tržišni udjeli poduzetnika ne utječu na činjenicu da li je u konkretnom slučaju došlo do povrede odredbi ZZTN-a. Međutim, Agencija je unatoč gore navedenom na temelju dostupnih i prikupljenih podataka analizirala stanje na mjerodavnom tržištu i tržišnu snagu stranaka u postupku za 2012. i 2013. godinu, a što će biti prikazano tablicama 1. i 2. u nastavku Obavijesti.

Agencija je tijekom postupka od stranaka zatražila podatke o broju vezova (uključujući i vezove na kopnu), prihode od najma vezova (u kunama, bez PDV-a), cjenike najma vezova za 2011., 2012. i 2013. godinu, podatke o iskorištenosti vezova u marinama za 2011., 2012. i 2013. godinu u postotnom iznosu, te očitovanje o točnom datumu objave cjenika usluga u marinama za navedene godine. Agencija je navedene podatke zatražila iz razloga što se na spomenutim sastancima raspravljalo o cjenovnoj politici vezanoj uz uslugu najma veza u marinama za predstojeću sezonu (2013.).

Podnescima zaprimljenim u Agenciji u razdoblju od 22. siječnja do 3. veljače 2014., kao i podnescima zaprimljenim u Agenciji u razdoblju od 21. ožujka do 2. travnja 2014., stranke u postupku su dostavile zatražene podatke.

Podaci o prihodima stranaka ostvarenim od pružanja usluge najma veza u 2011., 2012. i 2013. godini kao i broj vezova u 2013., prikazani su u tablicama 1. i 2.

Tablica 1. Prihodi od najma vezova članova Udruženja nautičkog turizma ostvareni u 2011., 2012. i 2013. godini.

Izvor: Podnesci stranaka zaprimljeni tijekom postupka

Obrada: Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja


Tablica 2.
Broj vezova članova Udruženja nautičkog turizma u 2013. godini.

Izvor: Podnesci stranaka zaprimljeni tijekom postupka

Obrada: Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja

Iako je u konkretnom slučaju riječ o horizontalnom sporazumu koji sadrži ograničenja koja se smatraju teškim ograničenjima tržišnog natjecanja, te nije nužno utvrđivanje tržišne snage poduzetnika, Agencija je izvršila uvid u službene stranice DZS-a, gdje se navodi kako je u 2012. god. na morskoj obali Hrvatske bilo 98 luka nautičkog turizma, i to 62 marina (od toga 11 suhih marina) i 36 ostalih luka nautičkog turizma. Ukupna površina njihova akvatorija jest 3 266 746 m2, a broj vezova iznosio je 17 454. U 2013. god. bilo je 106 luka nautičkog turizma i to 67 marina (od toga 14 suhih marina) i 39 ostalih luka nautičkog turizma. Ukupna površina njihova akvatorija jest 3 278 064 m2, a broj vezova je iznosio 16 940.

Na stranicama DZS-a naveden je i podatak kako je u 2012. godini ukupni ostvareni prihod luka nautičkog turizma iznosio 660 milijuna kuna, pri čemu je 487,8 milijuna kuna (73,9%) ostvareno od iznajmljivanja vezova. U 2013. godini ukupno ostvareni prihod luka nautičkog turizma iznosio je 686,7 milijuna kuna, pri čemu je 504,7 milijuna kuna ostvareno od iznajmljivanja vezova, što od ukupno ostvarenog prihoda iznosi 73,5%. Iz navedenih podataka DZS-a slijedi da luke nautičkog turizma najveći dio svojih prihoda (preko 70% u obije promatrane godine) ostvaruju upravo pružanjem usluga iznajmljivanja vezova. Stoga je nesporan značaj ove usluge u obavljanju te djelatnosti.

Na internetskim stranicama Udruženja nautičkog turizma (marina) pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (http://www.hgk.hr/udruzenje-hrvatskih-marina) navedeno je kako Udruženje okuplja 50 marina, od čega se 21 marina nalazi u sustavu ACI-ja. Usporedbom navedenog s podacima DZS-a o broju marina kojih je u 2012. godini bilo 62 i u 2013. godini 67, razvidno je da Udruženje okuplja većinu marina (80,65% u 2012. godini i 74,63% u 2013. godini) na teritoriju Republike Hrvatske.

Agencija je podatke DZS o ukupno ostvarenim prihodima luka nautičkog turizma promatrala u odnosu sa ostvarenim prihodima članova Udruženja prisutnih na sastanku 25. listopada 2012. te je utvrđeno kako je u 2012. godini devet poduzetnika Udruženja ostvarilo preko 60% (63,41%) ukupnih prihoda svih luka nautičkoga turizma od djelatnosti iznajmljivanja vezova (u navedenih 63,41% udjela Udruženja u ukupnim prihodima svih luka nautičkog turizma ACI sudjeluje s udjelom od [30-40]%, Marina Dalmacija s udjelom od [5-10]%, Marina Punat s [5-10]%, i ostale stranke s udjelom od [10-20]%). U 2013. godini isti članovi Udruženja su ostvarili udjel od oko 60% (59,76%) ukupnih prihoda svih luka nautičkog turizma od djelatnosti iznajmljivanja vezova (u ukupnom udjelu Udruženja ACI sudjeluje s udjelom od [20-30]%, Marina Dalmacija [5-10]%, Marina Punat [5-10]%, ostali [10-20]%).

Devet članova Udruženja je u 2013. godini raspolagalo sa preko 70% (70,27%) ukupnog broja vezova (16.940 prema podacima DZS) u 2013. (od toga ACI sudjeluje s udjelom od [30-40]%, Marina Dalmacija [5-10]%, Marina Punat [5-10]%, ostali [10-20]%).

Iz tablice 1. je razvidno kako je u svim promatranim godinama najveći prihod ostvario poduzetnik ACI, a što je podržano činjenicom da u njegovom sastavu posluje i najveći broj marina (21) te je posljedično i poduzetnik s najvećim brojem vezova (u moru i na kopnu). Drugi poduzetnik prema ostvarenim prihodima u svim promatranim godinama je Marina Dalmacija, koja je nakon ACI-a i drugi najveći poduzetnik po broju vezova. Navedeni poduzetnik zajedno s Marinom Borik te Marinom Šibenik čini dio D-Marin sustava luka nautičkog turizma.

S obzirom kako se u predmetnom slučaju nije radilo o dogovoru kojim bi se odredio precizni iznos povećanja cijena usluga najma vezova, već se radilo o razmjeni informacija u svezi budućih cijena, takva je razmjena informacija već sama po sebi zabranjena, odnosno riječ je o sporazumu koji ima za cilj sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja, pa nema potrebe uzimati u obzir i njegove konkretne učinke.

Slijedom navedenog, Agencija ističe kako ekonomska analiza prikazana u Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku ne predstavlja dokaz dogovora o budućim cijenama usluga najma veza, već je ista izrađena u svrhu prikaza stanja na mjerodavnom tržištu.

5. OČITOVANJA STRANAKA PRIJE DONOŠENJA OBAVIJESTI O PRELIMINARNO UTVRĐENIM ČINJENICAMA U POSTUPKU

Kako bi utvrdila sve relevantne činjenice, Agencija je zatražila očitovanja i dokumentaciju od stranaka u postupku, konkretno zatražila je podatke o broju vezova u marinama kojima upravljaju stranke u postupku, cjenike najma vezova u marinama tijekom 2011., 2012. i 2013. godine, te prihode od najma vezova koje je svaki od poduzetnika ostvario u 2011., 2012. i 2013.

Većina stranaka je Agenciji dostavila tražene podatke bez dodatnih očitovanja s time da su se pojedine stranke očitovale i na osnovanost pokretanja predmetnog postupka.

Tako je Marina Punat u očitovanju kojeg je Agencija zaprimila 23. siječnja 2014., negirala bilo kakvo udruživanje s drugim poduzetnicima u cilju namještanja cijena svojih usluga, navodeći kako potpuno samostalno određuje svoje cijene u skladu s tržišnim prilikama, te kako im svaka druga marina u Republici Hrvatskoj predstavlja direktnu konkurenciju.

Tehnomont u očitovanju dostavljenom Agenciji 27. siječnja 2014., u bitnome navodi kako se cijene vezova pojedinih stranaka značajno razlikuju te kako su navodi o ujednačavanju cijena potpuno neutemeljeni. Tehnomont nadalje navodi kako zapisnik sa sjednice Udruženja na koji se poziva Agencija u svom zaključku o pokretanju postupka, nije potpisan od strane sudionika sjednice, te kako na istoj nije dogovarano nikakvo ujednačavanje cijena.

Agencija je 31. siječnja 2013. zaprimila očitovanje Marine Šibenik, u kojem se navodi kako Marina Šibenik nije sudjelovala ni u kakvom zabranjenom sporazumu niti je razmjenjivala informacije s konkurentima. Također se navodi kako Marina Šibenik nikada nije sudjelovala u radu Udruženja niti su predstavnici navedenog poduzetnika bili prisutni na sjednici Vijeća Udruženja održanoj 25. listopada 2012.

Marina Dalmacija i Marina Borik u svojim očitovanjima dostavljenim Agenciji 3. veljače 2014., također osporavaju sudjelovanje u zabranjenom sporazumu i razmjenjivanje informacija s konkurentima. Oba poduzetnika ističu kako su cijene formirali rukovodeći se isključivo informacijama s međunarodnih sajmova, brojem najavljenih otkaza ugovora u odnosu na broj upita za vez te postotkom iskorištenosti vezova u svojim marinama.

Agencija je dopisima od 10. ožujka 2014. od stranaka zatražila i dodatna očitovanja i podatke, konkretno podatke o iskorištenosti dnevnih i godišnjih vezova (uključujući i vezove na kopnu) u postotnom iznosu u 2011., 2012. i 2013. godini, te očitovanje o točnom datumu objave cjenika usluga marina za 2011., 2012. i 2013. godinu.

Agencija je u vremenskom razdoblju od 21. ožujka do 2. travnja 2014. zaprimila tražena očitovanja i dokumentaciju, s tim da su pojedine stranke dostavile i dodatna očitovanja vezana za postojanje samog zabranjenog sporazuma te načina utvrđivanja cijena usluga u marinama.

Marina Hramina u svom podnesku zaprimljenom u Agenciji 21. ožujka 2014., u bitnome osporava bilo kakvo dogovaranje i sklapanje sporazuma o cijenama vezova kao i o cijenama ostalih usluga. Marina Hramina navodi kako su sa ostalim članovima Udruženja tijekom godina nastojali usuglasiti zajedničke nastupe na sajmovima, zajedničke stavove prema zakonodavcima u svezi regulacije problematike iz područja nautičkog turizma, pomorskog dobra, carinskih propisa, poreza, koncesija i slično, te kako unutarnje uređenje i poslovna politika pojedinih članova Udruženja nikad nije bila tema njihovih sastanaka pa tako ni politika određivanja cijena. O navedenom najbolje svjedoči činjenica kako se cjenici marina iz godine u godinu drastično razlikuju od marine do marine, ističe Marina Hramina.

Agencija je 27. ožujka 2014. zaprimila očitovanje Marine Borik u kojem se u bitnome navodi kako, iako Marina Borik cjenike objavljuje početkom kalendarske godine, cijene za tu sezonu ne određuju u tom trenutku već ranije, nakon završetka prethodne sezone. Marina Borik navodi kako [...].

Marina Borik nadalje navodi kako u njihovoj politici određivanja cijena nema mjesta za dogovaranje cijena sa ostalim konkurentima. Navodi kako čak i u marinama Borik i Dalmacija nisu iste cijene, niti su se one mijenjale u istom iznosu iako imaju istu upravu, a kamoli da bi se povodili cijenama drugih marina. Ističu kako razlike među marinama u njihovoj veličini, kvaliteti usluge, njihovoj opremljenosti, lokaciji, opsegu usluga koje pružaju kao i karakteristikama vezova, odnosno veličini plovila koja mogu primiti i slično, određuju njihovu poziciju na tržištu i cijene njihovih usluga.

Nadalje, Marina Borik navodi kako su cjenici marina uglavnom javno objavljeni na internetskim stranicama marina i lako su dostupni, a Marina Borik u svom cjeniku navodi da zadržava pravo izmjene cijena. Ista odredba se nalazi u cjenicima ostalih marina, što znači da marine čitavu godinu mogu korigirati cijene s obzirom na konkurenciju bez ikakvog prethodnog dogovora.

Gotovo identično očitovanje je dostavila i Marina Dalmacija u podnesku kojeg je Agencija zaprimila 27. ožujka 2014.

Agencija je 28. ožujka 2014. zaprimila očitovanje Marine Šibenik, u kojem se u bitnome navodi kako se cijene za marinu Mandalina formiraju [...]

Marina Punat u svojim očitovanjima, zaprimljenim u Agenciji 2. i 29. travnja 2014. u bitnome navodi kako se njihove usluge ugovaraju tijekom cijele godine, a ne samo od 1. travnja. Cijene usluga priopćavaju se kupcima kroz sve komunikacijske kanale tijekom cijele godine – proces nuđenja usluge veza je kontinuiran, a ugovaranje veza za sljedeću ugovornu godinu često započinje već tijekom ljetne sezone. Stoga su cijene najma vezova u marini Punat često oblikovane već u ranom jesenskom razdoblju, počevši od rujna, listopada, ponekada u prosincu, a najkasnije početkom kalendarske godine. Marina Punat ne vodi zapise o objavama i isticanju cijena, a osim toga, cijene se ne objavljuju samo na jednom mjestu, već putem više različitih sredstava komuniciranja sa korisnicima usluga – putem internetskih stranica, na informativnim punktovima u marini (na recepciji, na policama, na informativnim pločama za korisnike), kroz ponude na marina-online sustavu za ugovaranje vezova, kroz komunikaciju sa kupcima uživo i kroz proces ugovaranja te putem prepiske sa interesentima.

Agencija je 19. ožujka 2014. zaprimila očitovanje HGK u kojem se u bitnome navodi kako je HGK svjesna činjenice kako sama mogućnost da je u pitanju razmjena informacija među poduzetnicima koji na istoj razini djeluju na tržištu, a tiče se cijena odnosno budućih namjeravanih cijena, predstavlja opasnost za tržišno natjecanje. HGK ističe kako je na svim sastancima, skupovima, radom na terenu sa članstvom, kao i u mnogim drugim prilikama uvijek ukazivala svojim članovima na činjenicu da poštovati pozitivne propise Republike Hrvatske u njihovom slučaju posebno znači poštovati propise koji se odnose na tržišno natjecanje.

Međutim, unatoč gore navedenom HGK navodi kako je očito zbog nespretnosti i zabune u formuliranju zapisnika sa sjednice od 25. listopada 2012., došlo do predmetne situacije. Prema navodima HGK, dnevni red sjednice Vijeća Udruženja održane 25. listopada 2012. nije imao za predviđenu temu bilo kakav sadržaj koji se odnosi na buduće cijene usluga u marinama, niti je išta takvoga moglo ući u dnevni red, a sporni zapisnik nije vodila tajnica Udruženja, već je istog vodio svjedok A, djelatnik Sektora turizma koji nema iskustva u toj vrsti poslova.

HGK nadalje navodi kako su članovi HGK svjesni da određena ponašanja mogu predstavljati tešku povredu tržišnog natjecanja, ali da sporni dio zapisnika ne znači da su članovi imali i primisli o tome da bi sjednicu koristili za dogovaranje o budućim cijenama. Nakon tog događaja i dalje su svi članovi slobodno sami formirali svoje cijene. Stoga, u razdoblju koje je uslijedilo nije bilo nikakve stvarne opasnosti za slobodu tržišne utakmice u području koje se odnosi na djelatnost marina, odnosno nije bilo štetnih posljedica. Članovi Udruženja protiv kojih je pokrenut predmetni postupak ni prije ni poslije sporne sjednice u svom poslovanju nisu poduzimali bilo kakve radnje koje su u suprotnosti sa slobodom tržišnog natjecanja, te su uvijek slobodno i samostalno donosili svoje poslovne odluke, bez da su prilike kao što je sporna sjednica Udruženja koristili za bilo kakve oblike nedozvoljenog dogovaranja i sporazumijevanja, ističe HGK.

HGK navodi kako je osnovni cilj djelovanja HGK dogovaranje njenih članica o unapređivanju pojedinih gospodarskih djelatnosti te HGK predstavlja mjesto koordinacije postupanja njenih članova, što se obično u praksi tijela koja odlučuju o povredi tržišnog natjecanja uzima u obzir kao razlog za isključivanje odgovornosti udruženja poduzetnika.

Na kraju svog očitovanja, HGK navodi kako je spremna na preuzimanje obveza u smislu članka 49. ZZTN-a, a kako bi se otklonili eventualni negativni učinci nastali za tržišno natjecanje. HGK će u najkraćem roku dostaviti Agenciji podnesak u kojem će predložiti preuzimanje obveza izvršenjem konkretnih mjera kako bi se otklonili negativni učinci postupanja odnosno propuštanja HGK na tržišno natjecanje, a istovremeno će i dostaviti rokove za provedbu predviđenih mjera. HGK navodi kako smatra primjerenim realizaciju tih mjera u obliku obvezujućih uputa za članstvo koje se odnose na zaštitu tržišnog natjecanja.

Agencija nikad nije zaprimila prijedloge mjera, niti bi iste, s obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o kartelom predmetu, bilo moguće prihvatiti.

Kako bi potpuno razjasnila način izrade zapisnika sa sjednica Udruženja te kome se sve ti zapisnici dostavljaju, Agencija je dopisom od 10. ožujka 2014. od HGK zatražila dodatno očitovanje. Navedenim dopisom je od HGK također zatraženo da razjasni koju je marinu predstavljao svjedok H na sjednici Udruženja, održanoj 25. listopada 2012., s obzirom da je u popisu nazočnih u rubrici »Puni naziv i adresa poduzeća« navedeno NCP-Grupa.

Agencija je 24. ožujka 2014. zaprimila očitovanje HGK u kojem se u bitnome navodi kako zapisnike sa sjednica Udruženja ne potpisuju svi prisutni članovi već samo predsjednik i zapisničar, u pravilu tajnik. Zapisnici se verificiraju na svakoj sljedećoj sjednici i time se prisutni članovi upoznaju sa sadržajem istih.

HGK nadalje navodi kako je svjedok H izabran za člana Vijeća Udruženja na plenarnoj sjednici održanoj 4. srpnja 2012. kao predstavnik NCP-Grupe d.o.o., sa sjedištem u Šibeniku, Obala Jerka Šižgorića 1 (dalje: NCP-Grupa) koja je u to vrijeme bila manjinski vlasnik marine Mandalina u Šibeniku (udio 25%). NCP-Grupa bila je manjinski vlasnik marine Mandalina i u vrijeme održavanja sjednice Vijeća Udruženja od 25. listopada 2012. u Biogradu na Moru.

6. OBAVIJEST O PRELIMINARNO UTVRĐENIM ČINJENICAMA U POSTUPKU

Sukladno članku 48. stavku 1. ZZTN-a, Agencija je dužna strankama u postupku prije zakazivanja usmene rasprave dostaviti pisanu Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, kako bi im osigurala mogućnost da se izjasne o svim relevantnim činjenicama i okolnostima.

Stoga je Agencija, nakon što je utvrdila relevantne činjenice i okolnosti, na temelju članka 48. ZZTN-a dostavila strankama Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku klase: UP/I 034-03/13-01/047, urbroja: 580-04/74-2013-045, od 21. svibnja 2014., kako bi im osigurala mogućnost da se izjasne o svim utvrđenim činjenicama i okolnostima te je pozvala stranke da u roku od mjesec dana od dana primitka Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku u pisanom obliku dostave svoje primjedbe, kao i da predlože eventualno saslušanje dodatnih svjedoka i izvođenje dodatnih dokaza.

Agencija je u vremenskom razdoblju od 24. do 30. lipnja 2014. zaprimila očitovanja stranaka na gore navedenu Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku.

6.1. Očitovanje Brodogradilišta i marine

Agencija je očitovanje Brodogradilišta i marine na Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku zaprimila 24. lipnja 2014., u kojem se u bitnome navodi kako Brodogradilište i marina nikada i ni na koji način nije dogovarala ili usklađivala politiku cijena svojih usluga s drugim sudionicima u nautičkom turizmu, a politiku cijena svojih usluga je uvijek određivala u skladu sa svojim ciljevima i po mjeri svojih gostiju. Također navodi kako na sjednici Udruženja nautičkog turizma, održanoj 25. listopada 2013. u Biogradu na Moru, nije bilo govora ni o kakvom dogovaranju ili usklađivanju cijena usluga u marinama između nazočnih sudionika na sjednici.

6.2. Očitovanje Marine Hramina

Agencija je 24. lipnja 2014. zaprimila očitovanje Marine Hramina na Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, u kojem se u bitnome navodi kako Marina Hramina ni na koji način nije trećima prenosila informacije o cijenama vezova u 2013. godini, a na sjednici Udruženja održanoj 25. listopada 2012. niti ikada ranije ili kasnije, ni pod kojim uvjetima, ni pojedinačno ni u okviru Udruženja, nije razmjenjivala informacije o budućim cijenama vezova ni o cijenama drugih usluga. Predstavnici Marine Hramina na sjednici Udruženja održanoj 25. listopada 2012., M.V. i Z.V., ni u jednom trenutku se nisu javili za riječ niti su iznosili bilo kakve podatke o cijenama vezova za narednu godinu, cijenama ostalih usluga niti bilo koje druge podatke o Marini Hramina niti o bilo čemu drugome.

Marina Hramina nadalje navodi kako je zapisnik sa sjednice Udruženja od 25. listopada 2012. nespretno i neprecizno sročen te ne odražava činjenično stanje. Navedeni zapisnik nije ni verificiran od strane sudionika predmetnog sastanka tako da isti ni na koji način ne odražava ponašanje predstavnika Marine Hramina na predmetnoj sjednici. Agencija zanemaruje kako je sjednica Udruženja od 25. listopada 2012. bila svečarskog karaktera, održana prigodom otvaranja Sajma nautike u marini Kornati u Biogradu na Moru, u prisutnosti visokih dužnosnika – pomoćnika ministra turizma svjedoka D i pomoćnika ministra gospodarstva, te mnogobrojnih novinara. S obzirom da su karteli po svojoj prirodi u pravilu tajni, da je bila riječ o stvarnoj namjeri sudionika za sklapanjem zabranjenog sporazuma razmjenom strateških informacija, upitno je bi li se isto realiziralo u prisutnosti pomoćnika ministara i novinara.

Nadalje, Marina Hramina navodi kako u postupku koji je prethodio donošenju Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, Agencija uopće nije utvrđivala činjenično stanje – tko je govorio na predmetnoj sjednici, što se govorilo, čije su navodne izjave navedene u zapisniku sa sjednice Udruženja od 25. listopada 2012. Zaključci iz navedene Obavijesti su u cijelosti i jedino temeljeni na citiranju jedne rečenice iz predmetnog zapisnika, koja uopće nije precizno navedena u samom zapisniku i koja ne odražava pravo stanje stvari. Marina Hramina je u vrijeme održavanja sporne sjednice već donijela načelnu odluku o cijeni vezova i ostalih usluga za 2013. godinu, te je 11. listopada 2010. napravljen prijedlog konačnog cjenika radi slanja u tisak. Nove cijene za 2013. su i prije sporne sjednice Udruženja od 25. listopada 2012. priopćene ključnim klijentima. Na navedene okolnosti Marina Hramina je predložila saslušanje direktora i djelatnika Marine Hramina.

U odnosu na utvrđenje Agencije da je navodni dogovor od 25. listopada 2012. potvrđen na sjednici Udruženja održanoj 19. ožujka 2013., Marina Hramina ističe da nitko od predstavnika Marine Hramina nije bio prisutan na sjednici od 19. ožujka 2013. pa nije ni mogao »sudjelovati u potvrđivanju« odnosno »rekapitulaciji« ranije zaključenog zabranjenog sporazuma.

Marina Hramina nadalje navodi kako razmjena informacija u smislu zabranjenog sporazuma iz članka 8. ZZTN-a po svojoj definiciji, pa tako i u citiranoj praksi Suda EU u predmetu C-199/92 Hüls AG v. Commission i u zajedničkim predmetima C-2/01P i C-3/01 P, Bundesverband der Arzneimittel-lmporteure eV and Commission of the European Communities v Bayer AG, podrazumijeva sudjelovanje u razmjeni informacija – interakciju konkurenata, kad jedan drugoga međusobno obavještavaju o načinu postupanja u budućnosti, a što je u predmetnom slučaju izostalo.

Marina Hramina nadalje navodi kako Agencija nije na ispravan način protumačila i primijenila odredbu točke 72. Smjernica o horizontalnim sporazumima prema kojoj se svaka razmjena informacija u cilju ograničavanja tržišnog natjecanja smatra ograničavanjem tržišnog natjecanja po cilju s obzirom na primjenjivu sudsku praksu u predmetu 56/65 Societe Technique Miniere v Maschinenbau Ulm Gmbh. U navedenom predmetu je zauzet stav da je prilikom ocjene je li neki sporazum zabranjen prethodno potrebno utvrditi njegovu preciznu svrhu u gospodarskom kontekstu u kojem bi se isti trebao primijeniti, te da eventualna nedopuštenost takvog sporazuma mora biti razvidna iz samog sporazuma, odnosno da bez postojanja takvog sporazuma ne bi došlo do narušavanja tržišnog natjecanja. Promašeno je pozivanje Agencije na točku 74. Smjernica o horizontalnim sporazumima s obzirom da iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da je bilo riječ o razmjeni informacija između konkurenata koja obuhvaća pojedinačne podatke o predviđenim budućim cijenama. Možebitna načelna izjava predstavnika jednog poduzetnika o tome što su očekivanja na tržištu u 2013. godini ne može se smatrati razmjenom pojedinačnih podataka o predviđenim budućim cijenama u smislu točke 74. Smjernica o horizontalnim sporazumima. Sukladno navedenim Smjernicama, razmjena informacija koja se smatra zabranjenim sporazumom per se, mora podrazumijevati razmjenu individualiziranih / pojedinačnih budućih cijena, a što nije bio slučaj na sjednici Udruženja održanoj 25. listopada 2012. Navedeni stav potvrđen je i presudom Suda EU T-141/94 Thyssen Stahl AG v Commission gdje je postavljeno pravilo o tome da li u određenom slučaju neka razmjena informacija ima negativan utjecaj na tržišno natjecanje ili ne, zavisi o okolnostima pojedinog slučaja: karakteristikama tržišta, vrstom informacije i načinom njene razmjene, pa se tako navodi kako je veća vjerojatnost za takvu informaciju ako na tržištu djeluje manji broj poduzetnika, ako je razmjena češća te ovisno o tome koliko je informacija osjetljiva, detaljna i povjerljive prirode. U konkretnom slučaju razmjene informacija nije bilo, na tržištu djeluje velik broj međusobno konkurirajućih poduzetnika, nije bilo riječ o tajnom sastanku – sve što je izrečeno, izrečeno je pred novinarima i predstavnicima nadležnih ministarstva, nije bila riječ o ponovljenim, višekratnim sastancima i nikakve detaljne informacije nisu bile iznesene.

Nadalje, Marina Hramina navodi kako Agencija odbija primijeniti praksu koja ne govori u prilog zauzetom stavu Agencije, pa tako ne primjenjuje odluku suda u zajedničkim predmetima C-2/01 P C-3/01 P Bundesverband der Arzneimittel-Importeure eV and Commission of the European Communities v Bayer AG u kojima je zauzet stav da je potrebna manifestacija volje jedne strane prema drugoj sa svrhom postizanja cilja suprotnog tržišnom natjecanju, i to na način da se taj cilj ostvari zajednički, u interesu obje strane, odnosno da se bez zajedničkog dogovora ili putem jednostranih izjava, ne ostvaruju obilježja zabranjenog sporazuma iz članka 8. ZZTN-a. Na strani poduzetnika Marina Hramina nije izražena bilo kakva volja u pogledu zabranjenog cilja niti je isti sudjelovao u bilo kakvoj zabranjenoj interakciji razmjene informacija.

Marina Hramina nadalje navodi kako je Agencija u potpunosti ignorirala ili nije utvrđivala činjenice da Marina Hramina ima više vrsta vezova i to godišnji vez, kombinirani vez, dnevni vez izvan vrhunca sezone i dnevni vez u vrhuncu sezone i to posebno za deset različitih dužina broda, već je samo utvrđivala podatke za cijenu veza za brodove dužine 10,12 i 14 metara, i to samo za dnevni vez u vrhuncu sezone i godišnji vez, što pokazuje tendenciozan pristup usmjeren dokazivanju početnih indicija, a ne utvrđivanju cjelovitog i pravog činjeničnog stanja. Agencija za ACI nije utvrđivala cijene vezova za sve marine koje djeluju u njegovom sastavu već samo u odnosu na marine koje su odgovarale Agenciji. Iako podaci Agencije navedeni u Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama navode i jasno ukazuju na oscilacije u promjenama cijena do te mjere da je nemoguće utvrditi bilo kakvu ujednačenost u postupanju, takve činjenice Agencija ignorira te izvrće činjenično stanje kada utvrđuje kako iz analiziranih podataka proizlazi da su »svi promatrani članovi Udruženja u 2013. godini podigli cijene usluga najma« i da su »povećanja cijena u 2013. godini iznosila do 15%«. Marina Hramina navodi kako nisu sve stranke povećale cijene niti su povećanja iznosila do 15%.

Marina Hramina nadalje navodi kako su svi zaključci Agencije iz Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama su potpuno kontradiktorni sa zaključkom na stranci 18. navedene Obavijesti gdje se navodi kako su »marine prilikom utvrđivanja cijena svojih usluga samostalne te svoje cijene formiraju sukladno vlastitoj poslovnoj politici«. Iz Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama nije jasno kvalificira li Agencija sjednicu Udruženja od 25. listopada 2012. kao dogovor o cijenama ili ne, s obzirom da se na stranici 21. navedene Obavijesti navodi kako nije bilo dogovora o cijenama (odlomak 4.: »čak i bez postojanja međusobnog dogovora o tim cijenama«) a na stranici 22. kako predmetni sporazum »sadrži upravo dogovor o cijenama« (odlomak 5., str. 22). Utvrđenje Agencije u Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama o tome je li postojao dogovor o cijenama ili ne je u cijelosti kontradiktorno, iz kojeg razloga je poduzetniku Marina Hramina povrijeđeno procesno pravo iz članka 48. stavka 7. ZZTN -a. Naime, Agencija je dužna omogućiti poduzetnicima da se očituju o svim činjenicama i okolnostima utvrđenim u postupku. S obzirom da iz Obavijesti nije jasno da li je Agencija utvrdila postojanje dogovora o cijenama ili ne, odnosno je li pored navodne zabranjene razmjene informacija utvrdila i postojanje dogovora o cijenama, Marini Hramina nije omogućeno očitovanje o činjenicama koje su podloga za takav pravni stav Agencije.

6.3. Očitovanje ACI-ja

Agencija je 26. lipnja 2014. zaprimila očitovanje ACI-ja na Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, u kojem se u bitnome navodi kako sukladno članku 14. Poslovnika o radu udruženja marina HGK od 20. ožujka 2007. (dalje: Poslovnik), na sjednici Udruženja se razmatraju i rješavaju samo pitanja koja su uvrštena na dnevni red sjednice. Iz dnevnog reda sjednice Udruženja održane 25. listopada 2012. razvidno je kako je predmet sjednice, kao i svih prethodnih sjednica, bilo praćenje aktualne problematike u poslovanju marina i iznalaženje načina što kvalitetnijeg rješavanja iste. Osnovni problem prilikom sastavljanja zapisnika sa sjednice Udruženja održane 25. listopada 2012. bilo je neiskustvo u tu svrhu zaduženog zapisničara, koji je izjavu predsjednika Udruženja izrečenu neovisno i u neslužbenom tonu, nakon završetka sjednice, unio u Zapisnik pritom je parafrazirajući pridajući joj potpuno drugo značenje. Neiskustvo navedenog zapisničara ogleda se i u činjenici da samom zapisniku nedostaju osnovni, Poslovnikom propisani sastavni dijelovi, pa tako isti ne sadrži utvrđenje prisutnih osoba (članaka 11. Poslovnika) kao niti izvješće o ostvarivanju zaključaka donesenih na prethodnoj sjednici (članak 12. Poslovnika). Predmetnoj sjednici Udruženja su prisustvovali i P.Š. u svojstvu predstavnika Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, svjedok D, u svojstvu predstavnika Ministarstva turizma te svjedok G, kao predstavnik HGK pa je doista nevjerojatno da bi takav dogovor poduzetnici vršili u prisutnosti djelatnika resornih ministarstava.

ACI osporava da bi kao stranke u ovom postupku sklapali zabranjeni sporazum odnosno na bilo koji način usklađeno djelovali u cilju ograničavanja tržišnog natjecanja. Svaki od poduzetnika koji je sudjelovao na sastanku je samostalno donio odluku koja se odnosi na njegovo ponašanje na tržištu, nije bilo nikakvog dogovora koji bi rezultirao ili pokušaj kojeg bi rezultirao sa povećanjem cijena radi ostvarenja dodatnog profita. Sudjelovanje na sastancima je bilo bez ikakvih antikompetitivnih namjera sa ciljem unapređivanja usluga.

ACI nadalje navodi kako u odnosu na utvrđenje postupanja stranaka u ovom postupku, mogao je biti u primjeni Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sklopljen između Republike Hrvatske i Europske zajednice i njihovih država članica te Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, dok kriteriji, standardi i instrumenti tumačenja tijela Europske unije na koje se poziva Agencija, a koji nisu sadržani u tekstu tih sporazuma ili ugovora niti su preuzeti i objavljeni u bilo kojem drugom hrvatskom zakonu ili propisu, ne mogu biti izvor prava.

Nadalje, ACI navodi kako je Agencija bila dužna utvrditi mjerodavno tržište i tržišnu snagu poduzetnika jer isti predstavljaju odlučujući faktor pri određivanju činjenice postojanja teških ograničenja tržišnog natjecanja. Naime, sukladno članku 81. Ugovora o EZ, gospodarski kriteriji kao što su tržišna snaga sudionika i drugi čimbenici vezani uz strukturu tržišta čine ključni element procjene utjecaja na tržište kojeg bi mogla proizvesti suradnja, pa tako i procjene težine ograničenja. Utvrđenje mjerodavnog tržišta u proizvodnom smislu kao pružanja usluge najma veza u marinama je protivno odredbama Pravilnika, Zakona o koncesijama (»Narodne novine«, broj 143/12), Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj 35/05, 41/08,125/11) te Uredbe o mjerodavnom tržištu jer ovlaštenici koncesije ne pružaju usluge najma veza, već usluge veza na koje se odgovarajuće primjenjuju odredbe koje reguliraju institut ostave propisane Zakonom o obveznim odnosima.

ACI ističe kako je presudom Suda EU u predmetu broj T-41/96, Bayer AG v Commission utvrđena nužnost postojanja dokaza o usuglašenosti volje poduzetnika. Dakle, prvotno bi bilo nužno utvrditi namjeru poduzetnika, ukoliko bi Agencija smatrala da je riječ o sporazumu, jer u konkretnom slučaju uopće ne postoji usklađeno ponašanje. U konkretnom slučaju nije postojala zajednička namjera ponašanja na tržištu, jednog od osnovnih uvjeta koji se traži od donošenja odluke Suda EU u predmetu br. T-1/89, Rhone-Poulenc SA v Commission.

ACI nadalje navodi kako je na sjednici Udruženja održanoj 19. ožujka 2013., isključivo na temelju podataka iz neobavezne ankete o pripremama za sezonu 2013. godine, spomenuto aktualno stanje cijena. Prema postojećim propisima to se još uvijek ne može smatrati postupanjem protivno ZZTN-u, a ikakvo dovođenje u korelaciju sa prethodnim zapisnikom je pravno neutemeljeno. Zbog nedostupnosti činjenica i dokaza na osnovi kojih je Agencija utvrdila prihod/broj vezova, stranke u ovom postupku su u cijelosti onemogućeni u očitovanju o svim činjenicama i dokazima, na temelju kojih je Agencija došla do preliminarnog utvrđenja. Navedene podatke nije bilo moguće poduzetnicima uskratiti pozivom na poslovnu tajnu jer se isti podaci ovdje dostavljaju za potrebe provođenja postupka, a takvo uskraćivanje podataka u postupku povreda je osnovnih ustavnih i zakonskih prava poduzetnika. S obzirom na opsežnost i kompleksnost područja koje bi se za potrebe ovog postupka imalo obraditi, ACI smatra kako bi adekvatnim stručnim znanjem za utvrđenje navedenoga mogao raspolagati samo sudski vještak financijske struke, kao neovisna osoba koja može utvrditi sva sporna pitanja.

Nadalje, ACI navodi kako, sukladno Smjernicama o horizontalnim sporazumima, ograničavajuće učinke razmjene informacija valja promatrati u kontekstu početnih uvjeta na tržištu i onih, promijenjenih, koje će nastupiti pod utjecajem razmjene informacija. Navedeno uključuje ocjenu specifičnih obilježja predmetnog sustava razmjene informacija, uključujući svrhu razmjene, uvjete pristupa sustavu i uvjete primanja stranke u sustav razmjene. Je li sporazum u stanju uzrokovati ciljane negativne učinke na tržištu, ovisi o gospodarskom kontekstu, gdje se u obzir uzima ne samo priroda sporazuma (područje i ciljevi suradnje, konkurentni odnosi između i ugovornih strana te stupanj kombiniranja aktivnosti) već i zajedničku tržišnu snagu ugovornih strana koja bi mogla prouzročiti visoku razinu sveukupne konkurencije. S obzirom na široki spektar usluga koje se pružaju u pojedinim marinama, na osnovu jedne eventualne izjave ne bi bilo moguće postići zajednički dogovor o uvjetima usklađivanja jer nije riječ o homogenim parametrima određivanja cijena. ACI je prilikom formiranja cijena za 2013. godinu [...]

ACI nadalje navodi kako je Agencija, s obzirom na to da je u Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku navela kako je izvršila uvid u Smjernice, u situaciji da je doista postojao sporazum, bila dužna utvrditi pretežu li pozitivni učinci nad učincima suprotnim tržišnom natjecanju. Ocjenu dobrobiti sporazuma moguće je izvršiti samo unutar granica mjerodavnog tržišta na koje se sporazum odnosi. U konkretnom slučaju, kad ne postoji horizontalni sporazum, nije uopće smanjeno tržišno natjecanje, poduzetnici i dalje nude diferencirane proizvode sa ciljem unapređenja usluga koje pružaju svojim korisnicima. Kad je riječ o kartelu, potrebno je da dogovor o cijenama bude usmjeren na povišenje cijene u istom iznosu u isto vrijeme što u ovom predmetu nije slučaj.

6.4. Očitovanje HGK

Agencija je 26. lipnja 2014. zaprimila očitovanje HGK na Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, u kojem se u bitnome navodi kako HGK smatra da Agencija preširoko tumači članak 8. ZZTN-a i preko granica postojeće prakse, kako same Agencije, tako i Suda EU. Također navodi kako se ništa iz članka 2. ZZTN-a ne može primijeniti na HGK u konkretnom slučaju. Statutom HGK regulirana je organizacija strukovnih udruženja kao oblik strukovnog povezivanja i organiziranja članica komore na razini RH. HGK smatra kako pri organizaciji sjednica udruženja HGK ne nastupa kao udruženje poduzetnika, već u smislu zakonskih propisa nastupa kao samostalna stručno-poslovna organizacija čija je obveza obavljanje takvih organizacijskih djelatnosti. Pri tome HGK ne donosi nikakve odluke u smislu članka 8. ZZTN-a, odluke donose njene članice organizirane u udruženja. Kad postupa u skladu sa svojim zakonskim obvezama, HGK predstavlja pravnu osobu sui generis osnovanu posebnim zakonom, a ne udruženje poduzetnika. Cilj organiziranja i vođenja sjednica udruženja nije za HGK u ostvarivanju dobiti, djelovanje na tržište i slično, već isključivo ispunjavanje zakonom propisane obveze djelovanja. Pri tome se HGK poziva na rješenje Agencija u predmetu klasa: UP/I 034-03/13-01/026, urbroj: 580-04/88-2013-002, od 11. srpnja 2013. u kojem je Agencija odbacila inicijativu podnesenu protiv Međimurske županije i HGK-Županijske komore Čakovec, između ostalog navodeći kako navedena tijela ne smatra poduzetnikom u smislu odredbi ZZTN-a. HGK ističe kako u konkretnoj situaciji nije nastupala kao udruženje poduzetnika, a pogotovo nije nastupala kao poduzetnik budući da u toj situaciji HGK nije sudjelovala u prometu roba ili u pružanju usluga gospodarske prirode, a nije postojalo bilo kakvo aktivno sudjelovanje u sklapanju ili primjeni ograničavajućeg sporazuma.

HGK navodi kako praksa Suda EU navedena u Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, ne može se odnositi na HGK, a Agencija nije u obzir uzela presudu suda EU u združenim predmetima C-89, C-104, C-116, C-116, C-117 i C-125-129/85 A. Ahlström Osakeyhtiö and others v Commission (Wood Pulp) u kojem je Europski sud poništio odluku Europske komisije u dijelu koji se odnosi na udruženje poduzetnika KEA s obzirom da njegove preporuke o cijenama nisu imale odlučujuću ulogu u zaključivanju sporazuma o cijenama između poduzetnika članova, te ono nije imalo nikakvu samostalnu ulogu u primjeni tih sporazuma, već je bilo naprosto mjesto koordinacije postupanja njegovih članova«. U konkretnom slučaju HGK nije bila ništa drugo osim »mjesta koordinacije postupanja članova«, dakle, s njezine strane radilo se isključivo o tehničkom omogućavanju skupa i organizaciji skupa bez ikakvog utjecaja na poslovnu politiku njenih članova. Na strani HGK nije se radilo čak ni o minimalnom utjecaju na postupanje poduzetnika.

U odnosu na zapisnik sa sjednice Udruženja održane 25. listopada 2012., HGK ponavlja kako je riječ o potpunom nesporazumu i nespretno ubačenoj rečenici koja u stvarnosti nije imala, niti je mogla imati, bilo kakav utjecaj na sadržaj konkretne sjednice. HGK je priložio izjavu svjedoka A koji je vodio navedeni zapisnik, iz koje, prema navodima HGK, proizlazi kako se na toj sjednici nije raspravljalo o usklađivanju i dogovaranju cijena usluga marina za 2013. godinu niti je između članica Udruženja postignut bilo kakav dogovor po tom pitanju. Samo je jedan od prisutnih, i to svjedok B napomenuo da ACI neće podizati cijene usluga za 2013. godinu, pa je svjedok A procijenio samoinicijativno da bi ta konstatacija mogla ući u zapisnik iako o tome ostali nisu niti raspravljali niti to komentirali, pa je pitanje koliko je ta izjava uopće bila primijećena kod ostalih prisutnih. Sam svjedok B tu je izjavu dao nakon završetka sastanka. HGK navodi kako je iz ranije dostavljenih zapisnika i Pravilnika vidljivo da prisutni ne potpisuju zapisnike, a u pravilu se zapisnici verificiraju na sljedećoj sjednici. Međutim, na sljedećoj sjednici održanoj 19. ožujka 2013., taj zapisnik nije bio verificiran tako da ni prisutni nisu upoznati s njegovim sadržajem.

6.5. Očitovanja Marine Šibenik, Marine Dalmacija i Marine Borik

Agencija je 26. lipnja 2014. zaprimila očitovanja Marine Šibenik, Marine Dalmacija i Marine Borik na Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku. Iako je riječ o tri odvojena očitovanja, s obzirom da su ista sadržajno gotovo identična, izuzev u djelu koji se odnosi na sudjelovanje Marine Šibenik na sjednicama Udruženja, u nastavku će se prikazati bitni navodi iz tih očitovanja.

Marina Šibenik navodi kako nije sudjelovala na sjednici Udruženja od 25. listopada 2012., a Agencija je pogrešno zaključila da je Marinu Šibenik na toj sjednici predstavljao svjedok H. Agencija u Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku navodi kako je svjedok H tada bio predstavnik NCP-Grupe, koja je u to vrijeme bila manjinski vlasnik Marine Šibenik s udjelom od 24%. Manjinski vlasnik Marine Šibenik u listopadu 2012. bio je G.P., a ne NCP-Grupa, pa svjedok H kao predstavnik NCP-Grupe nije bio, niti je mogao biti, predstavnik manjinskog vlasnika Marine Šibenik na sjednici u listopadu 2012. Svjedok H u Udruženju nikad nije nastupao kao predstavnik Marine Šibenik, čak ni kada ona nije činila dio D-Marin grupe. Agencija potpuno zanemaruje činjenicu da je manjinski vlasnik Marine Šibenik u listopadu 2012., G.P. imao tek 24% udjela u društvu, čime je njegov utjecaj na poslovanje društva bio izrazito ograničen te nije mogao preuzimati nikakva prava ni obveze za Marinu Šibenik. U odnosu na sjednicu Udruženja održanu u ožujku 2013., napominje se da je G.P. u cijelosti izašao iz vlasničke strukture Marine Šibenik u prosincu 2012. te je od tada Marina Šibenik u 100%-tnom vlasništvu društva Dogus Marine Croatia d.o.o. (ranija tvrtka Dogus Marina Mandalina d.o.o.), iz čega proizlazi kako Marina Šibenik nije bila predstavljena, odnosno nije sudjelovala, ni na sjednici Udruženja u ožujku 2013. pa se zaključak Agencije o povezanosti ovih dviju sjednica ne može primijeniti na Marinu Šibenik.

Navedeni poduzetnici u svojim očitovanjima nadalje navode kako, s obzirom da se Marina Šibenik, Marina Dalmacija i Marina Borik nalaze u sastavu D-Marin grupe, izrada budžeta po pojedinim društvima započinje već [...]. Sva tri navedena poduzetnika su budžet za 2013. godinu dovršili prije sporne sjednice Udruženja.

Marina Šibenik, Marina Dalmacija i Marina Borik navode kako je sporna rečenica iz zapisnika sa sjednice Udruženja održane 25. listopada 2012. je izvučena iz konteksta samog zapisnika, jer iz stavka koji prethodi spornoj rečenici jasno proizlazi da su sudionici, između ostalog, raspravljali o financijskim rezultatima iz prethodne sezone, za koje je utvrđeno (i to vrlo načelno i paušalno) da su dobri, konkretno na razini prošlogodišnjih ili bolji do 5%. Prema tome, sudionici su zapravo zaključili kako ozbiljnijih promjena na tržištu nema pa je u tom duhu zapisana i sporna rečenica, koja ne otkriva ništa konkretno, osim da će cijene i dalje biti relativno stabilne. Takva informacija ni ne predstavlja nešto što bi prosječnom poznavatelju tržišta bilo iznenađenje, pa nema govora o tome da bi sporna rečenica predstavljala ikakvo uklanjanje nedoumica koje bi sudionici mogli imati u pogledu budućeg ponašanja konkurenata. Iz sporne rečenice je sasvim jasno da se tu radi o utvrđenju da se cijene neće podizati, odnosno da će njihovo podizanje biti minimalno. Takvo stanje za posljedicu ima samo korist za potrošače, a što ozbiljno dovodi u pitanje uopće kažnjivost takvog postupanja, kao i njegovu smislenost u kontekstu kartela jer bi stranke time ograničavale vlastite prihode, a što je protivno svakoj poslovnoj logici. Sjednice Vijeća Udruženja u pravilu teku, na način da se tijekom sjednice potpisuje papir s popisom prisutnih, a da se zapisnik sastavlja i dostavlja naknadno, dakle ne tijekom ni neposredno nakon sjednice nego danima poslije njenog održavanja. Predstavnik Marine Dalmacije i Marine Borik zapisnik nije ni pročitao sve do pokretanja predmetnog postupka, a navedeni poduzetnici vrlo vjerojatnim smatraju da su i ostali sudionici sastanka učinili isto, upravo zbog činjenice da sadržaj sastanka nitko nije ni smatrao spornim te da o zabranjenom sporazumu ili razmjeni povjerljivih informacija nitko nije ni razmišljao, a kamoli ih izvršio. Zapisnici sa sjednica dostavljaju se i drugim članovima Udruženja, dakle ne samo sudionicima pojedine sjednice, ali ni tu nema neke posebno ustaljene prakse. Marina Dalmacija i Marina Borik su, očito na vlastitu štetu, pogriješili jer nisu detaljno proučavali zaprimljene zapisnike, ali iz toga nikako ne može proizići zaključak da su na zapisnik pristali, odnosno da su smatrali da zapisnik odgovara stanju sa sjednice. Marina Šibenik zapisnik nije ni vidjela prije pokretanja predmetnog postupka.

Marina Šibenik, Marina Dalmacija i Marina Borik nadalje navode kako Agencija neosnovano dovodi u vezu sadržaj zapisnika sa sjednice Udruženja od 25. listopada 2012, sa zapisnikom sa sjednice od 19. ožujka 2013., posebice jer prvo navodi kako razmjena informacija o trenutnim cijenama sa sjednice od 19. ožujka 2013. sama po sebi nije sporna, ali onda paušalno zaključuje da ipak i takva dozvoljena razmjena informacija ukazuje na to da Udruženje inače raspravlja o cijenama na nedopušten način (o budućim cijenama). Iz zapisnika sa sjednice Udruženja proizlazi kako je Udruženje provelo anketu među svim svojim članicama, a ne samo strankama u ovom postupku, te da iz ankete proizlazi kako je veći dio marina podigao cijene svojih usluga za cca 3 – 6 %. Navedeno ukazuje da nisu sve marine podigle cijene na identičan način, te da sudionici sjednice iz listopada 2012. uopće nisu raspravljali o svojim aktualnim cijenama, nego o anketi provedenoj među svim članicama. Notorna je činjenica da se često povećanje cijena, u mnogim industrijama veže za stopu inflacije. U djelatnosti marina u kojima jedni imaju cjenike od siječnja do prosinca, a drugi od travnja do ožujka, sporazum o cijenama nema smisla ako to povećanje nije točno određeno i ako se ne odredi o kojoj stopi inflacije se govori. U konkretnom slučaju sporna rečenica iz zapisnika samo paušalno navodi stopu inflacije. Također, Agencija je u svojim analizama cijena vezova primijenila pogrešnu stopu inflacije, a iz analiziranih podataka je donijela pogrešne zaključke, jer iz podataka prikazanih u Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama proizlazi kako većina marina podigla cijene preko godišnje stope inflacije. Analiza Agencije koja uključuje samo tri kategorije vezova (10, 12 i 14 metara) nije potpuna te ne može poslužiti kao adekvatan pokazatelj cjenovne politike marina, a u odnosu na Marinu Šibenik, koja za razliku od ostalih marina cijene utvrđuje na način da se površina plovila množi s prethodno ustanovljenim koeficijentom za različito trajanje korištenja veza, uopće nije primjenjiva. Neshvatljivo je da Agencija temelji svoju odluku u ovom postupku o postojanju kartela kao najteže povrede tržišnog natjecanja na zaključcima kao što su: cijene su se »kretale oko postotka inflacije« ili marine su podigle cijene »za iznose koji približno odgovaraju iznosu inflacije«, pri čemu to »približno« u nekim slučajevima znači razliku i za više od 3 postotna boda.

Nadalje, Marina Šibenik, Marina Dalmacija i Marina Borik navode kako je Agencija u predmetu klase: UP/I 034-03/13-01/013 koji se vodio protiv Dukata d.d., Vindije d.d., Leda d.d. i drugih, utvrdila da nije bilo zabranjenog sporazuma iako se na na (barem) dvije sjednice se razgovaralo o cijenama, štoviše na prvoj su se konkurenti izravno dogovorili i fiksirali konkretnu otkupnu cijenu mlijeka, ali to nije bilo dovoljno za ocjenu navedenog ponašanja kao zabranjenog sporazuma, dok je u slučaju marina zapisnik jedne sjednice s punom benignijim komentarom bio dovoljan za utvrđenje povrede i ograničenja tržišnog natjecanja po cilju, što je pak rezultiralo time da Agencija nije smatrala potrebnim provesti detaljniju analizu pojedinačnih cijena svake marine niti uzeti u obzir konkretne učinke navodnog sporazuma.

Marina Šibenik, Marina Dalmacija i Marina Borik nadalje navode kako presude Suda EU koje u Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku citira Agencija nisu primjenjive na navedene poduzetnike jer sporna sjednica Udruženja nije mogla utjecati na njihovo ponašanje tj. formiranje cijena za sezonu 2013. jer su iste formirane prije te sjednice. Navedeni poduzetnici ukazuju na odluku Suda EU u združenim predmetima T-305-307/94, T-313-316/94, T-318/94, T-325/94, T-328/94, T-329/94 i T-335/94 Limburgse Vinyl Maatschappij NV i drugi v Commission (paragraf 23) gdje se navodi da, u slučaju da je odluka Komisije o postojanju povrede pravila tržišnog natjecanja utemeljena na pretpostavci da se utvrđeni podaci ne mogu objasniti ni na koji drugi način nego jedino kao posljedica usklađenog djelovanja poduzetnika, dostatno je da stranke dokažu okolnosti koje prikazuju zaključke Komisije na drugačiji način (u drugačijem svjetlu) i time omoguće drugačije objašnjenje činjenica od onoga koje je usvojila Komisija. Navedeni poduzetnici smatraju kako su ukazali Agenciji na čitav niz okolnosti koje su utjecale na formiranje cijena za sezonu 2013. i koje je Agencija morala uzeti u obzir prilikom zaključivanja o postojanju usklađenog djelovanja, odnosno nedozvoljenog sporazuma između poduzetnika, a koje okolnosti pružaju alternativno objašnjenje utvrđenih činjenica, i to alternativu koja je realna, poslovna logična i plauzibilna. Marina Šibenik, Marina Dalmacija i Marina Borik također ukazuju i na odluku suda EU u predmetu T-53/03 BPB plc v Commission (paragraf 143) u kojoj je navedeno kako se ujednačeno postupanje poduzetnika (parallel conduct) ne može smatrati dokazom usklađenog djelovanja osim ako usklađeno djelovanje predstavlja jedino prihvatljivo objašnjenje takvog postupanja. Stoga je Agencija morala na uvjerljiv, precizan i dosljedan način pokazati da za cjenike za 2013. godinu zaista nema drugog objašnjenja od onoga da su marine dogovorile iznose cijena, a što Agencija nije učinila. Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama ne sadrži bilo kakvo očitovanje, analizu ili zaključak u pogledu cilja kojem bi sklapanjem zabranjenog sporazuma smjerao bilo koji od sudionika sjednice Udruženja u listopadu 2012. U predmetu T-53/03 BPB plc v Commission (paragraf 62) Sud EU utvrđuje da u situacijama u kojima povreda pravila tržišnog natjecanja uključuje antikompetitivne sporazume i usklađena djelovanja Komisija mora posebice pokazati kako je poduzetnik svojim ponašanjem namjeravao doprinijeti zajedničkim ciljevima svih udruženih poduzetnika te da je bio svjestan postupanja koje je planirano ili već provedeno od strane drugih poduzetnika. Stoga Marina Šibenik, Marina Dalmacija i Marina Borik smatraju iznenađujućim, nepravednim i na zakonu neutemeljenim pristupom Agencije da sve stranke ovog postupka gleda kao cjelinu, ne ulazeći niti malo u eventualne razlike njihovih vlastitih interesa i financijskih rezultata, posebice imajući u vidu to da Agencija čitav predmet upravo temelji na vlastitoj interpretaciji ponašanja poduzetnika, koja je, prema tome, više nego manjkava i nepotpuna. S obzirom na to da se u ovom konkretnom slučaju ne radi o ograničenju po cilju. Agencija je u skladu sa Smjernicama i praksom Suda EU morala ispitati ima li navodni sporazum značajni ograničavajući učinak za tržišno natjecanje. U tom smislu je bilo potrebno provesti detaljnu analizu obilježja tržišta te obilježja same razmjene informacija, što Agencija nije učinila.

U odnosu na vrijeme trajanja navodnog zabranjenog sporazuma, Marina Dalmacija i Marina Borik ističu kako su njihovi cjenici za 2013. godinu bili u primjeni tek od 1. travnja 2013. pa ne smatraju opravdanim zaključak Agencije kako je vrijeme trajanja sporazuma od 25. listopada 2012. do 31. ožujka 2014. Naime, u razdoblju od održavanja sjednice Udruženja od 25. listopada 2012. do 31. ožujka 2013. na snazi je bio cjenik za 2012. godinu koji nije bio zahvaćen navodnom razmjenom informacija.

6.6. Očitovanje Tehnomonta

Agencija je 27. lipnja 2014. zaprimila očitovanje Tehnomonta na Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, u kojem se u bitnome navodi kako na sjednicama Udruženja nikad nije bilo verifikacije zapisnika s prethodne sjednice pa tako niti zapisnik sa sjednice održane dana 25. listopada 2012. nije verificiran na sljedećoj sjednici koja je održana 19. ožujka 2013. godine. Sukladno navedenom, nitko od prisutnih nije potvrdio niti pristao na bilo kakav zaključak koji bi se odnosio na dogovorno ujednačavanje cijena. Navodi sadržani u spornom zapisniku, posljedica su činjenice da je taj zapisnik, zbog spriječenosti tajnice Udruženja, vodila osoba koja nema iskustva u tom poslu.

Tehnomont navodi kako su proturječni navodi na stranici 18. Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, gdje se utvrđuje kako analizirani podaci navode na zaključak kako su marine prilikom utvrđivanja cijene svojih usluga samostalne te svoje cijene formiraju sukladno vlastitoj poslovnoj politici. Tehnomont osporava zaključke koje je Agencija izvela iz analiziranih cijena vezova, te navodi kako je Agencija krivi iznos inflacije u 2012. godini, a tablice su navedene u Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku govore protiv zaključka o bilo kakvom dogovaranju. Agencija u svojim zaključcima previđa činjenicu da je određeno ujednačavanje cijena prirodna posljedica tržišne konkurencije jer onaj tko strši visokom cijenom gubi klijente, a onaj koji ima nižu cijenu nastoji povećati svoju dobit. Notorna je činjenica kako se cijene svake godine povećavaju i to barem za stopu inflacije. Tehnomont svoj cjenik usluga za svaku godinu formira nakon duge i mukotrpne analize svih čimbenika koji na to utječu i pokušavajući naći ravnotežu između konkurentnosti i profita koji bi jamčio opstanak tvrtke, a posebice imajući u vidu sve brojne fiskalne i parafiskalne namete.

Zaključno, Tehnomont navodi kako među članicama Udruženja nikada nije bilo dogovora o zajedničkoj politici cijena, pa tako ni na spornoj sjednici od 25. listopada 2012.

6.7. Očitovanje Marine Punat

Agencija je 27. lipnja 2014. zaprimila očitovanje Marine Punat na Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, u kojem se u bitnome navodi kako se, uvidom u zapisnik sa sjednice Udruženja održane 25. listopada 2012., kao i sami dnevni red, nesporno može utvrditi da je predmet te sjednice bio usmjeren na upoznavanje sa eventualnim problemima sa kojima su se marine u prethodnom razdoblju susretale, načinu njihova rješavanja, kao i na isticanju onoga što je dobro za marine, obzirom da se na sjednicama raspravlja samo o onome što je predmet dnevnog reda sukladno Poslovniku. Članak 14. Poslovnika o radu Udruženja marina predviđa da se na sjednici mogu razmatrati samo pitanja koja su uvrštena u dnevni red, a člankom 19. tog Poslovnika uređeno je da se odluke dnevnog reda donose većinom glasova na temelju točaka dnevnog reda. U konkretnom slučaju nesporno je da pitanje cijena nije bilo niti na jednom dnevnom redu, da se o tome nije raspravljalo, niti je o tome donesena bilo kakva odluka. Stranke nisu niti na koji način na navedenoj sjednici dogovarale svoje udruživanje u smjeru zajedničkog djelovanja, a posebice ne u smjeru dogovaranja istih cijena. U navedenom zapisniku sporna je jedna jedina rečenica koja bi se eventualno mogla krivo tumačiti ukoliko bi ista bila izvučena iz konteksta, a što je ovdje slučaj. U zapisnik je uneseno da su nazočni najavili da za slijedeću godinu njihove marine neće podizati cijene usluga. Ova rečenica se nikako ne može smatrati niti tumačiti na način da bi ista predstavljala ikakav dogovor, odluku ili slično, s obzirom da je riječ o kratkoj konstataciji kojom je nešto najavljeno, što uopće ne mora biti tako. Dakle, nije riječ o nikakvoj odluci koju su poduzetnici sporazumno donijeli ili se oko iste usuglasili, niti su istom bili vezani. Navedena rečenica je rezultat neznanja i neiskustva osobe koja je sastavljala zapisnik. Na predmetnoj sjednici su bili prisutni i predstavnici Vlade, stoga je malo vjerojatno da bi se svi poduzetnici upravo pred predstavnicima Vlade, upustili se u ikakvo raspravljanje i dogovaranje o cijenama.

Marina Punat nadalje navodi kako B.R.M. i svjedok C, koji su predstavljali Marinu Punat na sjednici Udruženja od 25. listopada 2012. nitko nije obratio sa bilo kakvom informacijom kakve će biti predmetne cijene u slijedećoj godini, da se nitko na taj način na toj sjednici nije obratio niti među ostalim sudionicima, da B.R.M. i svjedok C u ime Marina Punat nisu dali nikome informaciju o svojim cijenama niti su pitali druge sudionike bilo što u tom smjeru, da prisutne osobe dopuštaju da je svjedok B rekao navod kakav stoji u zapisniku, mada ga te prisutne osobe osobno nisu čule ili nisu zapamtile te da su cijene za slijedeću godinu za Marinu Punat tada već bile formirane u skladu sa proračunom koji se prethodno tome radi za poslovanje društva. Činjenica da su na sjednici Udruženja održanoj 19. ožujka 2013. poduzetnici spomenuli aktualno stanje cijena nikako ne može predstavljati ikakav dogovor obzirom da je riječ o javno dostupnim informacijama, a Agencija bez ikakvog pravnog utemeljenja navedeno dovodi u vezu sa sjednicom od 25. listopada 2012. godine, te iz svega zaključuje da je to samo potvrda sporazumnog djelovanja.

Marina Punat nadalje navodi kako članak 4. stavak 2. ZUP-a određuje da stranka upravnog postupka može biti ne samo fizička ili pravna osoba, već drugi subjekti kao npr. »skupina osoba povezanih zajedničkim interesom«. Takvo određenje zakona nedvojbeno upućuje da svojstvo stranke u ovom postupku nema, niti može imati HGK već eventualno svojstvo stranke može imati jedino »Udruženje marina HGK« koje je formalno organizirano i djeluje pri HGK – Županijska komora Rijeka, ima svoja predstavnička tijela, Poslovnik rada i dr. Također navodi kako primjenom odredaba ZZTN-a nije moguće utvrditi da bi u konkretnom slučaju ponašanje sudionika sastanka doista predstavljalo zabranjeni sporazum koji za cilj ili posljedicu ima sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja, stoga se Agencija ne poziva na niti jednu odredbu ZZTN-a koji je mjerodavan za ovu pravnu problematiku, već se poziva na izvore prava Europske unije, jer smatra da je ovdje riječ o pravnoj praznini pa stoga treba primijeniti pravo Europske unije, i to sudske odluke Europskog suda. Ovakvim postupanjem Agencija je postupila suprotno odredbi članka 19. Ustava Republike Hrvatske i kao i članka 4. ZUP-a.

Nadalje, Marina Punat navodi kako je Agencija bila dužna utvrditi mjerodavno tržište i tržišnu snagu poduzetnika jer isti predstavljaju odlučujući faktor pri određivanju činjenice postojanja teških ograničenja tržišnog natjecanja, odnosno trebala je provesti ekonomsku analizu u sklopu prethodnog ispitivanja stanja na mjerodavnom tržištu, te utvrditi je li postojala podudarnost u cijenama koja bi ukazivala na postojanje međusobnog dogovora o istima. Navedeno je sukladno odredbi članka 81. Ugovora o EZ, koja predviđa da gospodarski kriteriji kao što su tržišna snaga sudionika i drugi čimbenici vezani uz strukturu tržišta čine ključni element procjene utjecaja na tržište kojeg bi mogla proizvesti suradnja, pa tako i procjene težine ograničenja. U odnosu na utvrđenje mjerodavnog tržišta u proizvodnom smislu kao tržišta pružanja usluge najma veza u marinama, Marina Punat ističe da ne postoje usluge najma veza već samo usluge veza na koje se odgovarajuće primjenjuju odredbe koje reguliraju institut ostave propisane Zakonom o obveznim odnosima, jer bi se na temelju utvrđenja Agencije moglo čak isto povezati sa institutom najma, a što je pogrešno. Stoga ostaje nejasno što bi to prema mišljenju Agencije sve obuhvaćale usluge najma veza, odnosno o kojim bi to konkretno uslugama bilo riječ.

Marina Punat ističe kako je presudom Suda EU u predmetu T-41/96, Bayer AG v Commission utvrđena nužnost postojanja dokaza o usuglašenosti volje poduzetnika. U ovom konkretnom slučaju uopće ne postoji niti volja niti usklađeno ponašanje, pa stoga nema niti govora o zabranjenom sporazumu.

Nadalje, Marina Punat navodi kako utvrđenja Agencije nije moguće niti ispitati jer strankama nije omogućen uvid u sve podatke kojima Agencija raspolaže, pa su tako Tablica 1. i Tablica 2. navedene bez ikakvih konkretnih podataka, čime je protuzakonito strankama uskraćena mogućnost da se očituju o svim relevantnim činjenicama. Marina Punat upućuje na odredbu članka 53. stavka 5. točke 4. ZZTN-a kojom je propisano da se ne smatraju poslovnom tajnom podaci i dokumentacija na kojoj se temelj odluka Agencije. Takvim postupanjem Agencije je povrijeđeno načelo izjašnjavanja stranke sadržano u odredbi članka 30. ZUP-a, načelo razmjernosti iz članka 6. ZUP-a, a počinjena je i povreda odredbi članka 52. stavka 2. ZUP-a i članka 48. stavka 7. ZZTN-a. Analizom razlike cijena svih stranaka za 2013. godinu jasno je vidljivo da su razlike u cijenama prikazane od strane Agencije netočne, tj. da se radi o izrazito različitim cijenama, te se iz podataka koje je dostavila Marina Punat, a koji prikazuju odnos promjene cijena Marine Punat i ostalih stranaka očito ne može zaključiti nikakvo pravilo u kojem odnosu se međusobno kreću navedene cijene. Marina Punat opreza radi predlaže provođenje vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku radi provjere točnosti analiziranih podataka.

Marina Punat nadalje navodi kako prilikom utvrđivanja je li riječ o usklađenom djelovanju kao i o zabranjenom sporazumu nije dovoljno samo utvrditi da su postojala paralelna djelovanja (što u ovome konkretnom slučaju niti nije postojalo) već je potrebno provesti detaljnu ekonomsku analizu kao i analizu konteksta u kojem se navodni sporazum javlja. U konkretnom slučaju nema smisla uspoređivati europske primjere iz drugih djelatnost je li cijena usklađivana, odnosno dogovarana, s obzirom da cijena usluge morskog veza nije odlučujući razlog zašto korisnik bira tu uslugu, već je za izbor usluge morskog veza ključna lokacija na kojoj se taj vez nalazi. Stoga nije moguće da marina koja ima lokaciju u Istri dogovara cijene s marinom iz Dalmacije, jer korisnik marine na koncu neće otići u onu marinu koja ima nižu cijenu, nego u onu koja mu se nalazi na lokaciji koju on želi, posebice ako se uzme u obzir da je usluga veza usluga trajnijeg karaktera, odnosno korisnik koristi vez tijekom cijele godine, i povjerava svoju imovinu marini, pa je stoga jasno da mu cijena nije primarna prilikom odluke o tome gdje će koristiti uslugu veza.

6.8. Očitovanje Ilirije

Agencija je 30. lipnja 2014. zaprimila očitovanje Ilirije na Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, u kojem se u bitnome navodi kako je Agencija propustila na pravilan i potpuni način utvrditi mjerodavno tržište i napraviti analizu konkretnog tržišta, sve sukladno Uredbi o mjerodavnom tržištu, te potpuno krivo i bez adekvatne analize utvrđuje da je mjerodavno tržište u proizvodnom smislu pružanje usluga najma veza u marinama, iako takav pojam u nautičkom turizmu ne poznaje ni zakonodavac, a niti praksa, već je isključivo u uporabi pojam usluge veza koji uz to obuhvaća još i niz srodnih usluga u marinama. Također, Agencija pogrešno smatra da precizno utvrđenje mjerodavnog tržišta i tržišne snage nije od odlučne važnosti, a što je u izravnoj suprotnosti sa ZZTN-om Uredbom o mjerodavnom tržištu.

Ilirija odbacuje navode Agencije da je ona i bilo koja članica Udruženja narušila tržišno natjecanje sklapanjem zabranjenog sporazuma i da bi na sjednicama Udruženja razmjenjivali informacije o budućim cijenama. Ilirija sasvim samostalno donosi sve poslovne odluke u svim segmentima svog poslovanja pa tako i u nautičkom sektoru. Sporni zapisnik sa sjednice Udruženja od 25. listopada 2012. rezultat je neiskustva zapisničara svjedoka A, koji je uslijed spriječenosti tajnice udruženja vodio zapisnik sa sjednice. Naime, svjedok A je očito jednu izjavu predsjednika udruženja izrečenu u neformalnom tonu, nakon završetka sjednice, za koju predstavnici Ilirije do obavijesti Agencije o pokretanju postupka nisu ni znali da postoji, unio u zapisnik, iako se na sjednici o navedenom ni u kojem slučaju nije raspravljalo. O tome da je navedeni zapisnik vodila osoba kojoj to nije opis posla i koja nema potrebna stručna znanja, razvidno je iz činjenice da zapisniku nedostaju bitni sastavni dijelovi propisani Poslovnikom.

U odnosu na analizu prikupljenih podataka, Ilirija smatra kako je Agencija koristila isključivo dokaze koji joj idu u korist i inkriminiraju članice Udruženja, dok je propustila na jednak način vrednovati one koji idu u prilog strankama. Ilirija ističe kako je Agencija zanemarila činjenicu kako su cjenici marine Kornati doneseni i javno objavljeni 9. listopada 2012, dakle 15 dana prije sporne sjednice Udruženja. U prilog činjenici da Ilirija nije postupala usuglašeno sa ostalim marinama ide i činjenica da Ilirija jedina nije podizala cijene veza u moru za plovila do 10 m u 2013. godini. Osim toga, raznolikost cijena i posebno postotnih promjena cijena od poduzetnika do poduzetnika je takva da bi svako izvođenje zaključka o usuglašenosti cijena i postojanju kartela bilo naprosto pogrešno i potpuno promašeno.

Ilirija nadalje navodi kao su navodi Agencije u Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku međusobno proturječni, jer Agencija prvo utvrđuje kako se ne može sa sigurnošću zaključiti da je kod članova Udruženja u analiziranim godinama došlo do ujednačavanja cijena usluga najma veza u marinama, te kako ostali analizirani podaci navode kako su marine prilikom utvrđivanja cijena svojih usluga samostalne te svoje cijene formiraju sukladno vlastitoj poslovnoj politici, da bi onda u sljedećem odlomku donijela zaključak koji ide u smjeru kartela i u potpunoj je suprotnosti s naprijed navedenim.

7. USMENA RASPRAVA

Radi pružanja mogućnosti strankama da se u postupku očituju o činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja, Agencija je 10. i 11. rujna te 14. listopada 2014., na temelju odredbe članka 50. stavka 1. ZZTN-a, održala usmene rasprave na kojima su uz stranke, saslušani i pojedini svjedoci predloženi od stranaka.

7.1. Iskazi svjedoka

Svjedok A, zaposlenik je HGK, a u bitnome je naveo kako u HGK radi od 2007. godine na poslovima vezanim uz nautički turizam, trenutno obnaša funkciju stručnog suradnika. Obavljao je poslove poslovnog tajnika udruženja pružatelja usluga smještaja na plovilima charter, poslovnog tajnika udruženja turističkih brodara, poslovnog tajnika udruženja zajednice ronilačkog turizma, poslovnog tajnika zajednice pustolovnog turizma. Na sjednicama Udruženja prisustvuje otprilike 2 puta godišnje u svojstvu predstavnika HGK, nema nikakvu funkciju u Udruženju. Navodi kako se ne može točno sjetiti od kada sudjeluje na sjednicama Udruženja, ali misli da se radi o 2008. ili 2009. godini. Na sjednici Udruženja od 25. listopada 2012. prisustvovao je kao zapisničar i to je bio jedini put da je on bio zapisničar na sjednicama Udruženja. Nije dobio formalnu ovlast da bude zapisničar, već je zamijenio V.D. koja je bila spriječena da vodi zapisnik na navedenoj sjednici.

Svjedok navodi kako zapisnik u pravilu vodi poslovni tajnik Udruženja, a ako nema poslovnog tajnika zapisnik vodi drugi djelatnik HGK. Sjednice Udruženja se ne snimaju niti u video niti u audio zapisu. Zapisnik se sastavlja nekoliko dana poslije same sjednice, a na temelju pisanih bilješki sa sjednice. Poslovnikom je određen rok od 7 dana za izradu zapisnika. Nakon što se izradi nacrt zapisnika isti se dostavlja predsjedniku Udruženja na odobrenje, odnosno ako predsjednik Udruženja nije bio na sjednici, onda njegovom zamjeniku, odnosno osobi koja je ovlaštena mijenjati predsjednika udruženja. Zapisnik odobren od strane predsjednika Udruženja se dostavlja svim članicama Udruženja ako je riječ o Plenarnoj sjednici odnosno članicama Vijeća Udruženja ako je riječ o sjednici Vijeća Udruženja. Zapisnik se dostavlja elektronskim putem (e-mailom). Prema poslovniku zapisnici bi se trebali verificirati na slijedećoj sjednici Udruženja, ali svjedok navodi kako to nije bilo tako u praksi već je zapisnike verificirao samo predsjednik Udruženja elektronskim putem. Navedena procedura je bila i u slučaju zapisnika od 25. listopada 2012. kada je, nakon što je tadašnji predsjednik Udruženja odobrio navedeni zapisnik isti proslijeđen poslovnoj tajnici Udruženja. Svjedok navodi kako on ništa ne dostavlja članicama Udruženja jer nije poslovni tajnik Udruženja.

Svjedok nadalje navodi kako je ključno pitanje o kojem se raspravljalo na sjednici Udruženja održanoj 25. listopada 2012 bilo je usklađenje hrvatskog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije, a vezano za propise iz područja nautičkog turizma. Također se raspravljalo o ocjeni marina odnosno dodijeli nagrada koje HGK tradicionalno provodi zajedno sa HRT-om. Treća tema sjednice je bila rasprava o nacrtu Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Svjedok je naveo kako je izjavu koja glasi: »Nazočni su također najavili da za sljedeću godinu njihove marine neće podizati cijene usluga (vezova), a oni koji će i podizati cijene ići će s minimalnim poskupljenjem (za postotak inflacije u RH)« izrekao svjedok B. Svjedok je naveo kako je navedena izjava izrečena nakon što je formalno završila sjednica, ali dok su svi sudionici bili prisutni u dvorani u kojoj se održavao sastanak, a svjedok je stekao dojam kako je svjedok B tu izjavu izrekao kao predstavnik ACI-ja, a ne kao predsjednik Udruženja. Ne može se sjetiti jesu li ostali sudionici u trenutku kad je izrečena navedena izjava sjedili za stolom. Navedena izjava je izrečena u neformalnoj atmosferi, pri čemu pojašnjava kako neformalna atmosfera znači da nakon što je sjednica završila neki su se počeli ustajati odnosno spremati ali kao što je normalno u takvim situacijama, sudionici sastanaka su međusobno razgovarali. Svjedok se ne može sjetiti tko je s kim razgovarao. Također se ne sjeća kome je svjedok B rekao gore navedenu izjavu, ali navodi da je svjedok B tu izjavu neformalno izjavio odnosno komentirao na glas, a kako je svjedok sjedio pokraj svjedoka B, on je tu izjavu čuo. Nije tražio dodatno pojašnjenje sporne izjave svjedoka B. Ne zna tko je čuo tu izjavu, ali je bila dovoljno glasna da su je mogli čuti i drugi, međutim svjedok nije čuo nikakvu reakciju drugih sudionika sjednice na izjavu svjedoka B. Osim navedene izjave svjedoka B, nije čuo da je netko drugi spominjao cijene vezova.

Na upit o razlozima unošenja sporne rečenicu na zapisnik ako ista nije izrečena na sjednici i zašto je koristio izraz »nazočni«, ako je tu rečenicu izrekao svjedok B, svjedok je odgovorio kako zapisnici sa sjednica Udruženja odnosno općenito zapisnici sa sjednica udruženja pri HGK koja svjedok vodi nisu toliko formalni poput zapisnika s usmene rasprave Agencije ili zapisnika sa sudskih postupaka. Na sjednicama udruženja se općenito drže dnevnog reda ali se dosta preskače sa teme na temu. Ono što je na sjednici udruženja navedeno ne piše se kronološkim redom. U kontekstu navedene izjave svjedok ističe kako je ona njemu dolazila na prvu točku dnevnog reda. Nadalje navodi kako se ne može točno sjetiti zašto je koristio izraz »nazočni« ali s obzirom da je svjedok B bio predsjednik uprave ACI-ja koja broji 21 marinu, svjedok je generalizirao izjavu svjedok B. Navodi kako protiv njega nije pokrenut nikakav postupak zbog činjenice da je u zapisnik sa sjednice Udruženja održane 25. listopada 2012. unio izjavu koja nije izrečena na toj sjednici.

Nadalje, svjedok navodi kako se ne sjeća da je imao slučajeve da su članice udruženja u kojima je on bio poslovni tajnik stavljale primjedbe na zapisnik. Pojašnjava kako su bitan dio zaključci koji se u zapisnik unose od riječi do riječi, ostali dio zapisnika sadržava interpretaciju svjedoka onoga što je bitno i o čemu se izjavljivalo i pričalo na sjednici. O zaključcima se glasa te poslovni tajnik udruženja ima obavezu postupati po tim zaključcima. Svjedok pojašnjava da su zaključci iz zapisnika bitni za njegov rad odnosno ono po čemu se on ravna. Sudionici predlažu donošenje zaključka, a predsjednik navedene prijedloge stavlja na glasanje. Navodi kako sjednice znaju potrajati po četiri pa čak i osam sati pa ne bi imalo smisla da se unosi sve što je tamo rečeno. Kad se članicama zapisnici dostavljaju svjedok navodi kako isti ne traži niti ne očekuje da članice dostave primjedbe na sadržaj zapisnika. Navodi da predsjednik udruženja primjedbi gotovo nema, a verifikacija zapisnika je čista formalnost. Koliko mu je poznato poslovnicima o radu udruženja pri HGK nije predviđena procedura stavljanja primjedbi na dostavljene zapisnike.

Svjedok nadalje navodi kako su sjednici Udruženja od 25. listopada 2012. osim članica prisustvovali i gosti, savjetnik ministra turizma i pomoćnik ministra pomorstva, prometa i infrastrukture. Također su bili i predstavnici medija koji nisu sjedili zajedno sa sudionicima sjednice. Svjedok navodi kako se ne sjeća jesu li predstavnici medija bili cijelo vrijeme trajanja sjednice niti jesu li nešto bilježili, ali se sjeća da su fotografirali. Svjedok navodi kako je sjednici prisustvovalo oko 20 sudionika, sjednica se odvijala u velikoj prostoriji površine 100-150 kvadrata. Za razgovor se nisu koristili mikrofonom. Svjedok D i P.Š. nisu mogli čuti spornu izjavu svjedoka B jer su prisustvovali sjednici samo za vrijeme trajanja prve točke, a za medije ne zna.

Svjedok B u bitnome je naveo kako je poslovna tajnica Udruženja vodila zapisnike sa sjednica Udruženja. Nakon što bi izradila zapisnik svjedoku ih je slala e-mailom nakon čega bi se isti suglasio, nakon toga bi se navedeni zapisnici na slijedećoj sjednici Udruženja verificirali. Zapisnici su se verficirali na način da bi svi sudionici na slijedećoj sjednici pročitali zapisnik i složili se s njim, to je bila uvijek prva točka dnevnog reda. Siguran je da je to bila praksa za vrijeme dok je on bio predsjednik Udruženja, a što se može potvrditi iz zapisnika. Svjedok ne zna postoji li u poslovniku o radu Udruženja obaveza verifikacije zapisnika, ali zna da je to bio običaj.

Svjedok navodi kako se na sjednici Udruženja održanoj 25. listopada 2012. govorilo o koncesijama i o učincima sezone. Svjedok navodi da je on dao izjavu o cijenama vezova u 2013. godini. Navedenu izjavu je dao nakon sjednice, kad su sudionici već počeli ustajati, te je svjedok »u hodu« to rekao. Svjedok ističe kako je on to rekao za ACI, a kako za druge ne zna, odnosno misli da je rekao da ako su drugi pametni da neće dizati cijene. Navedenu izjavu je rekao osobi koja je danas svjedočila prije njega, ali se ne sjeća imena (op. a. prije svjedoka B je svjedočio svjedok A), ta osoba mu je rekla da kao predstavnik HGK ide na sajmove izvan RH te ga zanima što će reći ako ga budu pitali za cijene usluga u marinama koje još nisu objavljene, jer su neke marine već objavile svoje cijene. Svjedok je na upit te osobe naveo da on može reći samo za sebe tj. za ACI, a da za druge ne zna i to pod pretpostavkom da on ostane predsjednik uprave ACI-ja. Navodi kako je to isto ponovio i predstavnicima medija nakon predmetne sjednice te da je to službeni stav ACI-ja. Svjedok napominje kako navedeno nije bilo predviđeno dnevnim redom sjednice Udruženja od 25. listopada 2012. niti pod točkom razno. Pojašnjava da se pod točkom razno raspravlja o temama koji predlažu sudionici, a koji nisu predviđeni dnevnim redom, što na kraju opet uđe u zapisnik. Navodi da ne zna jesu li ostali sudionici sjednice čuli tu njegovu izjavu, a koliko se sjeća, nitko nije komentirao po tom pitanju. Zapisnik s navedene sjednice je izradila osoba koja je svjedočila prije njega, a kojoj se ne može sjetiti imena. Ta osoba je svjedoku dostavila zapisnik nakon određenog vremena u okviru mjesec dana od održavanja sjednice Udruženja, ali se svjedok ne može sjetiti kada je to točno bilo. S obzirom da je u studenom 2012. raspisan natječaj za radno mjesto predsjednik uprave ACI-ja to su za svjedoka bila turbulentna vremena te svjedok zapisnik nije ni pročitao. Navodi kako je pretpostavio da je sve u redu ali da će se to vidjeti na slijedećoj sjednici Udruženja kad se zapisnik bude verificirao.

Svjedok nadalje navodi kako su svjedok D i P. Š. kao predstavnici ministarstava, na početku sjednice Udruženja od 25. listopada 2012. održali govore, te su prije kraja sjednice istu napustili zbog drugih obveza. Svjedok se ne sjeća da se ikada dogodilo da je zapisnik s prethodne sjednice Udruženja prilikom verifikacije na sljedećoj sjednici Udruženja mijenjan i nanovo slan svim članicama Udruženja zbog primjedbi neke od članica na sadržaj zapisnika. U trenutku davanja sporne izjave svjedok je bio upoznat sa činjenicom da se u ACI-ju sprema smjena uprave, odnosno da je raspisan natječaj za predsjednika uprave ACI-ja, odnosno da je to znao već nakon Skupštine ACI-ja održane oko 1. srpnja 2012. Ističe da je njegova izjava dana kao pretpostavka u slučaju da ostane član uprave [...]

Opunomoćenica Marine Hramina i predstavnik Tehnomonta su prigovorili istinitost iskaza svjedoka u dijelu u kojem se odnosi na verifikaciju zapisnika s obzirom da isto ne proizlazi iz samih zapisnika te je u suprotnosti sa očitovanjima Marine Hramina i Tehnomonta.

Svjedok C, u bitnome je naveo kako se na sjednici Udruženja od 25. listopada 2012. razgovaralo isključivo po točkama dnevnog reda, kako se inače čini na sjednicama Udruženja. Teme su bile zakon o pomorskom dobru i izvješće o prethodnoj turističkoj sezoni. Na navedenoj sjednici se niti u jednom trenutku nije raspravljalo o cijenama usluga članica Udruženja za slijedeću godinu nit se ikada na niti jednoj sjednici nije raspravljalo o cijenama usluga članica Udruženja. Navedenoj sjednici su prisustvovali svjedok D i P.Š. kao predstavnici ministarstva. Također je prisustvovao i svjedok I, koji je sjednici prisustvovao do samog kraja, te njegov fotograf koji je tijekom sjednice fotografirao. Svjedoku se čini da je na početku sjednice prisustvovalo još novinara koji su tijekom sjednice napuštali prostoriju. Navedeni novinari su čekali završetak sjednice kako bi uzeli izjave od predsjednika Udruženja. Sjednica se održavala u sklopu sajma na kojem je bio veći broj novinara pa su stoga i isti bili pozvani na sjednicu. Navodi kako je uobičajeno da se na sjednici Udruženja pozivaju predstavnici ministarstva i novinari.

Svjedok navodi kako se zapisnici sa sjednica Udruženja nikada ne verificiraju na sljedećoj sjednici pa tako ni zapisnik od 25. listopada 2012. Marina Punat najčešće u roku 7, 15, a ponekad i mjesec dana dobije zapisnik na znanje. Zapisnici se najčešće dostavljaju svim članicama Udruženja putem e-maila. Svjedok navedene zapisnike najčešće »preleti«, odnosno ne pročita ih detaljno jer ono što piše u zapisnicima nije obvezujuće za Marinu Punat. Na sjednicama Udruženja se dogovaraju o poduzimanju određenih aktivnosti gdje se dogovori da će točno određena osoba, a ne marina poduzeti određenu aktivnost. Niti jedan od zaključaka se ne odnosi na obvezu Marine Punat da poduzme nekakvu aktivnost. Zbog svega navedenog se zapisnici ne verificiraju. Zapisnik sa sjednice Udruženja od 25. listopada 2012 svjedok je pročitao tek kad je Agencija pokrenula postupak. Ne sjeća se je li ga uopće dobio prije toga. Marina Punat je na dan 25. listopada 2012. već imala formirane cijene svojih usluga za iduću godinu. Pojašnjava kako je utvrđivanje cijena Marine Punat sastavni dio donošenja poslovnog plana na razini cijele Marine Punat grupe. Poslovni plan se donosi najkasnije do 1. listopada za slijedeću godinu, a najčešće je gotov do 1.rujna. Cijene usluga Marine Punat kao jedne od najznačajnijih članica Marina Punat grupe su važan dio tog poslovnog plana.

Svjedok D, u bitnome je naveo kako je sjednici Udruženja od 25. listopada 2012. prisustvovao jer se u to vrijeme održavao sajam Nautike u Biogradu na Moru te je svjedok bio izaslanik ministra turizma na samom otvorenju sajma. Navodi kako je bio samo na početku sjednice, na uvodnom djelu gdje je izrekao nekoliko pozdravnih riječi. Nakon otprilike 10 minuta kada je napravljena kratka pauza svjedok je otišao sa sjednice. Ne zna o čemu se razgovaralo jer je on sudjelovao samo u uvodnom djelu u kojem je predsjednik Udruženja pozdravio sve prisutne, a svjedok i P. Š. kao predstavnik Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture su samo ukratko održali govor u kojem su pozdravili rad Udruge, nakon čega su otišli sa navedene sjednice. Ne sjeća se tko je sve uz predstavnike članica Udruženja, sudjelovao na navedenoj sjednici.

Svjedok E, u bitnome je naveo kako se ne sjeća o čemu se razgovaralo na sjednici Udruženja od 25. listopada 2012., ali zna da je generalno tematika tih sjednica bila pitanje pomorskog dobra. Uz predstavnike članica Udruženja, navedenoj sjednici Udruženja su prisustvovala i dva predstavnika ministarstva, te novinari, ali se ne sjeća jesu li novinari bili prisutni za cijelo vrijeme trajanja sjednice. Nije čuo da bi netko od sudionika dao spornu izjavu u vezi cijena vezova za 2013. godinu. Svjedok je prisustvovao većem broju sjednica Udruženja. Navodi kako je Udruženje bilo dosta neformalno pa je varirao i broj ljudi kao i predstavnici pojedinih članica. Na sjednicama Udruženja su se verificirali zapisnici s prethodnih sjednica. Navodi kako nije bila riječ o strogoj formalnoj proceduri, nisu se iščitavali tekstovi zapisnika i nisu se davale primjedbe. Zapisnici su se verificirali u dobroj vjeri. Svjedok pojašnjava kako su zapisnici više predstavljali promemorije i nisu imali obvezujući karakter. Sudionici sjednica nisu potpisivali zapisnike već su to činili samo predsjednik Udruženja i zapisničar. Navodi kako nije upoznat sa poslovnikom o radu Udruženja, čak nije ni znao da postoji.

Sve prisutne stranke su stavile prigovor na iskaz svjedoka u dijelu koji se odnosi na korištenje izraza »verifikacija«, navodeći kako iz samog iskaza svjedoka proizlazi da isti ne razumije što taj termin podrazumijeva sukladno poslovniku o radu Udruženja ili općenito kada se taj izraz koristi.

Svjedokinja F, u bitnome je navela kako nije bila formalno pozvana na sjednicu Udruženja od 25. listopada 2012., već je bila pozvana na otvaranje sajma koji se tada održavao u Biogradu na Moru, pa ju je svjedok B usput pozvao na sjednicu Udruženja. Navodi kako se ne sjeća o čemu se razgovaralo na navedenoj sjednici. Na sjednicama Udruženja je prisustvovala svega dva puta i to zato što su sjednice oba puta bile blizu marine Jezera. Svjedokinja navodi kako je navedenoj sjednici, uz predstavnike članica Udruženja, prisustvovao svjedok D kao predstavnik ministarstva turizma. Sjeća se da je svjedok D u jednom trenutku napustio sjednicu. Ne sjeća se da li je još netko prisustvovao navedenoj sjednici.

Svjedok G, u bitnome je naveo kako je u vrijeme održavanja sjednice Udruženja od 25. listopada 2012. bio na sajmu Nautike u Biogradu na Moru. Sudjelovanje na navedenoj sjednici mu je bilo prvi put da sudjeluje sjednici nekog od Udruženja HGK, pa se ustvari došao predstaviti. Navodi kako je navedenoj sjednici je prisustvovao i pomoćnik ministra pomorstva, prometa i infrastrukture, P. Š. te predstavnik ministarstva turizma svjedok D. Navedeni sudionici su rekli po nekoliko rečenica nakon što se i svjedok predstavio. Nakon toga su P. Š. i svjedok D otišli sa sjednice te je tada započeo radni dio. Koliko se sjeća bili su prisutni i novinari. Ne sjeća se je su li novinari bili prisutni za cijelo vrijeme trajanja sjednice. Navodi kako se sjeća da se razgovaralo o kriterijima za dodjelu godišnjih nagrada »Turistički cvijet«. Također se sjeća da se nešto spominjalo i pomorsko dobro. Nije čuo da bi netko od sudionika dao spornu izjavu u vezi cijena vezova za 2013. godinu.

Svjedok H, u bitnome je naveo kako je sjednici Udruženja od 25. listopada 2012. prisustvovao kao član Vijeća Udruženja te je predstavljao marinu Mandalina Šibenik koja je tada bila u sastavu NCP grupe. Tema navedene sjednice je bio zakon o pomorskom dobru te osvrt na proteklu turističku sezonu. Misli da je tako bio koncipiran i dnevni red navedene sjednice. Navedena sjednica se održavala u sklopu nautičkog sajma u Biogradu na Moru, riječ je bila o plenarnoj sjednici svih marina. Navodi kako su sjednici prisustvovali i predstavnici medija. Ne sjeća se je li netko od predstavnika bio prisutan cijelo vrijeme trajanja sjednice, samo se sjeća kako su kamere bile prisutne prvih 15 – 20 minuta sjednice. Navodi kako se ne sjeća je li još netko bio prisutan sjednici, ali je sjednica bila otvorena za javnost. Svjedok navodi kako nije čuo da bi netko od sudionika dao spornu izjavu u vezi cijena vezova za 2013. godinu. Zaključke sa navedene sjednice Udruženja i ono o čemu se razgovaralo na istoj, svjedok je prenosio upravi NCP grupe jer je on savjetnik za strategiju i razvoj NCP grupe. Navodi da nije komunicirao s marinom Mandalinom, već isključivo na razini NCP grupe, s obzirom na to da je u tom trenutku bio postupak preuzimanja marine Mandalina u sastav Dogus grupe. Svjedok navodi kako je Dogus grupa tijekom prosinca 2012. preuzela vlasništvo nad Marinom Mandalina. Na sjednici Udruženja od 25. listopada 2012. nije najavljivao ni razgovarao o budućim cijenama vezova ili usluga marine Mandalina niti je to mogao. Pojašnjava kako s obzirom da je u tom trenutku bio postupak preuzimanja marine Mandalina od drugog vlasnika, stoga nije ni mogao razgovarati o budućim cijenama marine. U listopadu 2012. su vlasnici marine Mandalina bili NCP grupa i Dogus grupa, ali je tada u tijeku bio postupak preuzimanja marine Mandalina u cjelokupno vlasništvo Dogus grupe. Ne zna koliko je točno udjela u marini Mandalina imala Dogus grupa u listopadu 2012., ali je moguće da je imala 70% udjela. Menadžment marine Mandalina u listopadu 2012. je vodila Dogus grupa odnosno A.E., a Dogus grupa je 2009. godine preuzela menadžment marine Mandalina. Svjedok navodi kako u listopadu 2012. nije bio zaposlen u marini Mandalina, jer je bio zaposlenik NCP grupe, niti je imao punomoć za zastupanje marine Mandalina na sjednicama Udruženja, niti je dobio bilo kakve upute od marine Mandalina ili A.E. osobno. Na popisima nazočnih na sjednicama Udruženja je uvijek navodio da zastupa NCP grupu. Navodi kako je smatrao da marinu Mandalina na sjednicama Udruženja zastupa kao zaposlenik NCP grupe. Pozive za sjednicu Udruženja je dobivao na svoj e-mail. Nastavio je sudjelovati na sjednicama Udruženja i nakon prosinca 2012., kao predstavnik NCP grupe, a imao je i punomoć za zastupanje marine Frapa, čiju je punomoć znao dobivati i prije i poslije listopada 2012.

Svjedok navodi kako je praksa bila da se zapisnici verificiraju i da je to tako u posljednjih 25 godina u kojem razdoblju je svjedok bio član Udruženja, a u dva mandata i predsjednik istog. Pojašnjava kako su od poslovne tajnice Udruženja putem e-maila nekoliko dana nakon održavanja sjednice dobili zapisnik na koji su mogli staviti primjedbe. O zapisniku s prethodne sjednice se raspravljalo na prvoj točki dnevnog reda. Ukoliko nitko nije imao primjedbe, jednoglasno se glasalo za usvajanje zapisnika, a ukoliko je netko imao primjedbe, primjedba bi se razjasnila pa bi se onda opet glasalo o urednom zapisniku. Ako na dnevnom redu nije bila točka o usvajanju zapisnika prethodne sjednice, u tom slučaju se nije raspravljalo o zapisniku s prethodne sjednice. Svjedok navodi da ne zna što je u Poslovniku o radu Udruženja navedeno u svezi verifikacije zapisnika.

Predstavnica ACI-ja je stavila primjedbu na iskaz svjedoka u dijelu koji se odnosi na korištenje izraza »verifikacija« obzirom da iz samog iskaza svjedoka proizlazi da je isti ne razumije što taj termin podrazumijeva sukladno Poslovniku o radu Udruženja ili općenito kada se taj izraz koristi.

Svjedok I, u bitnome je naveo kako je bio prisutan sjednici Udruženja od 25. listopada 2012., od početka do kraja sjednice, jer ga je zanimala tema iste. Uz predstavnike članica Udruženja, na navedenoj sjednici je bilo predstavnika medija s obzirom da se tada u Biogradu na Moru održavao sajam. Predstavnici medija su bili prvih 10-15 minuta nakon čega su otišli. Također je navedenoj sjednici prisustvovao i novinar časopisa »More«, koji je bio samo prvih 10 – 15 minuta. Na navedenoj sjednici se razgovaralo o tri temeljna pitanja uobičajena za takve sastanke. Prva tema je bila ocjena prethodne nautičke sezone, druga tema je bila zakon o pomorskom dobru, a treća tema se odnosila na organizaciju nastupa Hrvatske na nautičkim sajmovima i pozicija Hrvatske turističke zajednice u vezi navedenog. U nekom trenutku su se spominjale cijene usluga marina ali je to bilo uzgredno. Svjedok pojašnjava kako se to dogodilo pri kraju sjednice kada je svjedok B, tadašnji predsjednik uprave ACI-ja spomenuo kako u slučaju da on ostane na čelu ACI-ja, da misli da bi politika cijena ACI-ja trebala ostati ista. Koliko se sjeća, to nitko nije komentirao niti se dalje raspravljalo o tome. Navodi kako se tada već spominjalo o mogućoj smjeni svjedoka B s mjesta predsjednika uprave ACI-ja. Svjedok nekad zna prisustvovati sjednicama Udruženja, i to kad su one javne i kad novinari dobiju poziv. Obično to bude za vrijeme održavanja nautičkih sajmova. Zadnji put je prisustvovao dijelu sjednice koja se održala početkom ove godine u marini Punat. Svjedok misli da nije prisustvovao niti jednoj drugoj sjednici Udruženja između sjednice Udruženja održane 25. listopada 2012. i one održane početkom ove godine u marini Punat.

Na upit da pojasni o čemu ovisi hoće li svjedok prisustvovati dijelu sjednice Udruženja ili cijeloj sjednici, svjedok odgovara kako to ovisi o temi sjednice odnosno zanima li ga ono o čemu se raspravlja na toj sjednici. Na sjednici Udruženja od 25. listopada 2012. svjedoku je posebno bila zanimljiva tema zakona o pomorskom dobru posebice jer je sutradan bila rasprava koju je vodio predsjednik radne grupe za izmjene zakona o pomorskom dobru. Svjedok navodi kako je prisustvovao toj raspravi, pa ga je zanimalo što su o toj tematici imale reći i marine. Navodi kako je zbog toga ostao do kraja sjednice Udruženja od 25. listopada 2012.

7.2. Izjave stranaka

Na usmenim raspravama su prisustvovali zakonski zastupnici i/ili opunomoćenici stranaka, koji su iskoristili svoje pravo da se očituju o činjenicama i okolnostima koje smatraju važnim za donošenje rješenja u ovoj upravnoj stvari.

Predstavnica Marine Punat je u bitnome navela kako zapisnike sa sjednice Udruženja dobiva putem elektroničke pošte s time da ne dobiju zapisnik sa svake sjednice Udruženja. Ne prati dolaze li zapisnici, pa zato ni ne zna da li dođe svaki. Koliko zna, zapisnik sa sjednice Udruženja od 25. listopada 2012. nije dobila. Navedeni zapisnik se nije verificirao na sljedećoj sjednici Udruženja, a nije se niti spominjao. Navodi kako nije čula da bi netko od sudionika dao spornu izjavu u vezi cijena vezova za 2013. godinu. Ona nikad nije izjavila tako nešto niti bi to izjavila, a nije čula da su drugi sudionici navedene sjednice razgovarali o cijenama svojih usluga.

Predstavnica HGK je u bitnom navela kako svako udruženje ima svoj poslovnik o radu, zapisnike izrađuje u pravilu poslovni tajnik udruženja, a u slučaju njegove spriječenosti netko tko je nadležan u Sektoru za turizam. Ne izdaju se formalna ovlaštenja za vođenje zapisnika u slučaju spriječenosti poslovnog tajnika, niti je to predviđeno bilo kakvim internim aktom HGK. Nakon što se izradi zapisnik isti se dostavlja predsjedniku udruženja na suglasnost. Od udruženja do udruženja se razlikuju poslovnici te predsjednik udruženja postupa sukladno poslovnicima, a ukoliko nije predviđena verifikacija može, ali ne mora sam odlučiti da se ista provede. Poslovnik o radu Udruženja koji je bio na snazi 25. listopada 2012. ne propisuje verifikaciju. Predstavnica HGK ne zna je li u slučaju zapisnika od 25. listopada 2012. obavljena verifikacija. Općenito postoji mogućnost da se verifikacija zapisnika obavlja i usmenim putem. Nadalje navodi kako bi se zapisnici sa sjednica udruženja prije trebale zvati bilješke jer se njima bilježe ključne natuknice i zaključci. Zaključci su jedino bitni za daljnje postupanje HGK. U odnosu na zapisnik sa sjednice udruženja od 25. listopada 2012. navodi kako je svjedok A izradio zapisnik koji je kasnije proslijedio svjedoku B na suglasnost, te nakon dobivene suglasnosti gđi D. na daljnje postupanje. Predstavnica HGK dalje navodi kako ne zna je li gđa D. članicama udruženja dostavila navedeni zapisnik. Član Udruženja marina može biti svatko tko ima kao osnovnu djelatnost, registriranu djelatnost marina neovisno obavlja li stvarno tu djelatnost. Onaj poduzetnik koji stvarno obavlja određenu djelatnost i registriran je za tu djelatnost može delegirati svoje predstavnike u više udruženja ili zajednica pri HGK koja se odnosi na tu djelatnost.

Predstavnica ACI-ja je u bitnome navela kako se u razdoblju dok je svjedok B bio predsjednik Udruženja, ACI upoznavao sa sadržajem zapisnika sa sjednica Udruženja upravo preko svjedoka B. Nakon svjedoka B, predsjednik Udruženja je postao B.B. pa predstavnica HGK pretpostavlja da se u tom razdoblju ACI upoznavao sa sadržajem zapisnika putem B.B. [...]

Predstavnik Marine Dalmacija i Marine Borik je u bitnome naveo kako su im zapisnici ponekad znali doći na e-mail. Predstavnik Marine Dalmacija i Marine Borik ne zna je li im dostavljen zapisnik sa sjednice održane 25. listopada 2012. Sadržaj zapisnika ne provjerava već ga zanimaju samo zaključci doneseni na sjednicama Udruženja. Predmet rasprave na sjednicama Udruženja su uvijek iste četiri teme: PDV, carinska stopa, pitanje pomorskog dobra i nautički sajmovi. Marine Dalmacija i Marine Borik su cjenik za 2013. donijele prije sjednice Udruženja od 25.listopada 2012. Marina Dalmacija i Marina Borik samostalno donose cjenike i nije potrebno odobrenje bilo koga. [...] Predstavnik Marine Dalmacija i Marine Borik navodi kako ne obavještava člana tih društava ili A.E. iz Marine Šibenik o rezultatima sa sjednica Udruženja. Predstavnik Marine Dalmacija i Marine Borik navodi kako je u trenutku kad je saznao da je Dogus grupa preuzela 100% udjela u Marini Šibenik, tražio od svjedoka H da se očituje koga on zastupa u Udruženju. Svjedok H je naveo da zastupa Marinu Frapa. Predstavnik Marine Dalmacija i Marine Borik misli da je to pitanje postavio svjedoku H na sjednici Udruženja u srpnju 2012. [...]

Predstavnik Marine Šibenik je u bitnome naveo kako Marina Šibenik nije bila upoznata sa sadržajem zapisnika sa sjednica Udruženja, ni one održane 25. listopada 2012., niti svih koji su prethodili navedenoj sjednici jer nikad nisu ni primili pozive za sjednice. Ako je netko iz NCP grupe i zaprimio pozive Marina Šibenik o tome nije obaviještena. Nakon što je Agencija pokrenula predmetni postupak, Marina Šibenik je obavijestila HGK, lučku kapetaniju, carinu i sva druga relevantna tijela tko je ovlašten zastupati Marinu Šibenik. Predstavnik Marine Šibenik navodi kako svjedok H prema njegovim saznanjima od 2009. ne predstavlja Marinu Šibenik niti je isti ikad bio direktor marine. Također navodi da nakon što se postave ciljevi, [...]. Iako su Marina Šibenik, Marina Borik i Marina Dalmacija dio iste grupe, Marina Šibenik nije dio poslovne niše jer su jedini u Hrvatskoj koji mogu primiti mega jahte, a taj poduzetnik je s izradom budžeta za 2013. započeo [...]

Predstavnik Tehnomonta je u bitnome naveo kako Tehnomont ponekad putem e-maila dobije zapisnike sa sjednica Udruženja, a zapisnik sa sjednica održane 25. listopada 2012. nisu dobili. Tehnomontu zapisnici nisu bitna stvar. Predstavnici Tehnomonta koji sudjeluju na sjednicama Udruženja sami vode svoje bilješke, a eventualno ako nitko iz Tehnomonta nije bio na sjednici, od poslovne tajnice Udruženja se zatraže zapisnici. Predstavnik Tehnomonta navodi kako je čuo spornu izjavu svjedoka B izrečenu na sjednici Udruženja održane 25. listopada 2012., ali da je svjedok B to izjavio za ACI. Navedenu izjavu je zapamtio jer mu je bilo čudno da je svjedok B izjavio takvu izjavu imajući u vidu poslovne rezultate ACI-ja. Takva izjava nije mogla navesti Tehnomot da prilagođava svoje cijene.

Predstavnica Ilirije je u bitnome navela kako Ilirija ponekad putem e-maila dobije zapisnike sa sjednica Udruženja, a zapisnik sa sjednice održane 25. listopada 2012. nisu dobili. Često ne dobiju ni pozive za sjednice. Predstavnica Ilirije nije čula spornu izjavu svjedoka B izrečenu na sjednici Udruženja od 25. listopada 2012. Ilirija cjenike za slijedeću godinu donosi početkom listopada prethodne godine kada se formira i budžet Ilirije.

Predstavnik Marine Hramina je u bitnome naveo kako zapisnike sa sjednica Udruženja dobivaju putem poslovnog e-maila koje prima poslovna tajnica Marine Hramina, međutim ona nije dužna čuvati niti prosljeđivati članovima uprave navedene zapisnike, jer nisu relevantni. Predstavnik Marine Hramina ne zna je li Marina Hramina dobila sve zapisnike sa sjednica pa tako i ni onaj sa sjednice od 25. listopada 2012. Poslovna tajnica Marine Hramina njemu uredno prosljeđuje pozive za sjednicu Udruženja. Zapisnici sa sjednica Udruženja se u praksi nisu verificirali. Također navodi da od kada je on prisutan na sjednicama Udruženja, zadnjih 5 godina, politika cijena, poslovna politika niti unutarnje uređenje pojedinih članica Udruženja nisu bile predmet sjednica niti se o njima razgovaralo. Također navodi da na sjednici Udruženja održanoj 25. listopada 2012. nije iznosio nikakve podatke o budućim cijenama vezova i drugih usluga Marine Hramine niti je sudjelovao u raspravi po bilo kojoj točki.

Predstavnik Brodogradilišta i marine je u bitnome naveo kako se Brodogradilište i marina sa sadržajem zapisnika sa sjednica Udruženja upoznaje na način da iste dobiva putem elektroničke pošte. Brodogradilište i marina nije iskazala primjedbe na zapisnik sa sjednice Udruženja od 25. listopada 2012. jer ga je dobila tek kad je Agencija pokrenula predmetni postupak. Uobičajeno dobivaju zapisnike sa sjednica Udruženja tjedan do dva nakon sjednice, ovisno kad tajnik Udruženja pošalje zapisnike. Na sjednici Udruženja od 25.listopada 2012. se razgovaralo o rezultatima poslovanja protekle nautičke sezone i o pomorskom dobru, o cijenama usluga marina se nije razgovaralo niti je to bilo predviđeno dnevnim redom.

7.3. Dodatna očitovanja stranaka

Agencija je 25. rujna 2014. zaprimila dodatno očitovanje Marine Šibenik u kojem se u bitnom navodi kako iz iskaza predstavnika Marine Šibenik i predstavnika Marine Dalmacija i Marine Borik, te posebice svjedoka H jasno proizlazi kako Marina Šibenik nije ni u kakvoj vezi s Udruženjem, te informacije o radu Udruženja Marina Šibenik ne dobiva niti od B.D., niti od svjedoka H. Također se navodi kako Agencija nije uopće utvrđivala jesu li članovi uprave Marine Šibenik osobno sudjelovali u eventualno zabranjenoj razmjeni informacija jer eventualna odgovornost Marine Šibenik može proizići samo iz njihovih saznanja, a ne iz saznanja radnika ili ovlaštenih osoba sestrinskih društava. Marina Šibenik naglašava da iz iskaza predstavnika Marine Šibenik i predstavnika Marine Dalmacija i Marine Borik, kao i svjedoka H, jasno proizlazi da članovi uprave Marine Šibenik ni na koji način nisu obavještavani ni o sjednicama Udruženja, ni o njihovim rezultatima. Činjenica da se u dva društva »preklapaju« članovi uprave, ne znači to da jedno društvo odgovara za eventualna protuzakonita postupanja radnika tog drugog društva.

Marina Šibenik nadalje navodi kako tumačenje članka 4. ZZTN-a da sestrinska društva čine jedan gospodarski subjekt, a da se to ima primijeniti i u kontekstu zabranjenih sporazuma, nije utemeljeno jer sukladno odredbama navedenog članka proizlazi da se jednim gospodarskim subjektom smatraju »kontrolirani« i »kontrolirajući« poduzetnik. Navedena odredba se ne može primijeniti na konkretan slučaj jer sestrinska društva nemaju kontrolu jedno nad drugim. Sud EU je u predmetu C-196/99 P Aristrain v Commission (paragraf 99), a koji bi s obzirom na sve okolnosti slučaja bio najbliži ovom predmetu, zauzeo stav kako jednostavna činjenica da temeljni kapital dvaju odvojenih trgovačkih društava drži ista osoba ili obitelj nije, sama po sebi, dovoljna da se utvrdi kako ta dva društva čine jednu gospodarsku cjelinu s posljedicom da, po pravu tržišnog natjecanja Europske unije, radnje jednog od tih društava budu pripisane drugome te da to drugo društvo bude odgovorno za plaćanje kazne prvog društva. Menadžment i poslovanje Marine Šibenik su u potpunosti odvojeni od menadžmenta i poslovanja sestrinskih društava – Marine Dalmacija i Marine Borik, a direktori hrvatskih društava grupe su na toj funkciji doista iz samo formalnih razloga i bez ikakvog operativnog utjecaja, a cjelokupno poslovanje se vodi na lokalnoj razini, koja samostalno zadaje poslovne ciljeve, a što uključuje i određivanje cijena svojih usluga.

Agencija je 5. studenoga 2014. zaprimila podnesak Marine Hramina u kojem se, uz navode iznesene već ranije tijekom postupka, u bitnome navodi kako iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi da nitko od sudionika sjednice Udruženja održane 25. listopada 2012. nije čuo spornu rečenicu niti je itko od nazočnih komentirao istu ili na kakav drugi način dao do znanja da želi raspravljati o cijenama. Jedino iz iskaza svjedoka A, svjedoka B i svjedoka I proizlazi da bi sporna rečenica bila rečena od strane svjedoka B, ali da je ista izrečena nakon sjednice kad su ostali već počeli ustajati i napuštati sjednicu.

Marina Hramina nadalje navodi kako je Agencija napravila svoju internu analizu prikupljenih podataka na temelju koje je donijela Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku bez da je koristila nepristrane vještake koji imaju stručna znanja i mogu objektivno dati svoje nalaze i mišljenja u svezi relevantnih činjenica, a Agencija nije dala na uvid strankama u cijelosti svoje interne tablice. Stoga je Agencija odbijanjem dokaznog prijedloga za provođenje vještačenja od strane financijske struke stranke onemogućio stranke da provjere podatke koje je Agencija prikupila.

7.4. Odbijeni dokazni prijedlozi stranaka

Agencija je odbila dokazne prijedloge više stranaka za saslušanje svjedoka Z.V. i P.Š. koji su prisustvovali sjednici Udruženja od 25. listopada 2012. Prijedlog za saslušanjem Z.V. je odbijen iz razloga što je ista prisustvovala navedenoj sjednici kao predstavnica Marine Hramina, a imajući u vidu da je navedenoj sjednici prisustvovao i direktor Marine Hramina, koji je dao izjavu na usmenoj raspravi održanoj 10. rujna 2014., Agencija ističe kako imajući u vidu načela učinkovitosti i ekonomičnosti nije bilo potrebno saslušati još jednog predstavnika Marine Hramina na istu okolnost. P.Š. je bio pozvan na usmenu raspravu od 11. rujna 2014, međutim isti se nije odazvao pozivu, niti je svoj izostanak opravdao. S obzirom da je iz iskaza ostalih svjedoka, u prvom redu svjedoka D i svjedoka G, razvidno da je P.Š. prisustvovao samo na uvodnom dijelu sjednice Udruženja od 25. listopada 2012., Agencija nije smatrala potrebnim provesti saslušanje navedenog svjedoka.

Agencija je odbila dokazne prijedloge Marine Hramina za saslušanje svjedoka zaposlenika Marine Hramina iz razloga što su isti kao zaposlenici Marine Hramina, dakle izravno zainteresirani za ishod ovog postupka, trebali svjedočiti o internim procedurama i vremenskom okviru donošenja cjenika Marine Hramina za 2013., a koji iskazi nisu od odlučne važnosti za utvrđenje postojanja zabranjenog sporazuma u ovom predmetu. Iz istog razloga je Agencija odbila i dokazne prijedloge ACI-ja za saslušanje svjedoka zaposlenika ACI-ja.

Također je Agencija dokazni prijedlog Marine Hramina, Marine Punat i ACI-ja za provođenje vještačenja od strane vještaka financijske struke, odbila kao nepotreban. Naime, dokaz vještačenjem se u smislu članka 65. ZUP-a izvodi kada službena osoba koja vodi postupak ne raspolaže stručnim znanjem koje je potrebno za utvrđivanje ili ocjenu određene činjenice bitne za rješavanje konkretne stvari. Ekonomske analize u Agenciji provode diplomirani ekonomisti, stručne osobe zadužene u konkretnom upravnom postupku utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja, a koje posjeduju sva potrebna znanja nužna za provođenje ekonomskih analiza.

8. ZABRANJENI SPORAZUM

Agencija je na temelju provedenog postupka i prikupljenih podataka tijekom postupka kao i analize svih relevantnih činjenica i okolnosti, nesporno utvrdila kako su HGK i devet članova Udruženja razmjenom informacija o budućim cijenama vezova u marinama u Republici Hrvatskoj, izvršenoj na sjednici Udruženja od 25. listopada 2012. sklopili zabranjeni sporazum koji za cilj ima sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja, u smislu članka 8. ZZTN-a.

Člankom 8. stavkom 1. ZZTN-a zabranjeni su svi sporazumi između dva ili više neovisnih poduzetnika, odluke udruženja poduzetnika i usklađeno djelovanje, koje kao cilj ili posljedicu imaju narušavanje tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu, a osobito oni kojima se izravno ili neizravno utvrđuju kupovne ili prodajne cijene, odnosno drugi trgovinski uvjeti.

Sporazumima u smislu članka 8. stavka 1. ZZTN-a smatraju se osobito ugovori, pojedine odredbe ugovora, usmeni ili pisani dogovori među poduzetnicima te usklađena praksa koja je posljedica takvih dogovora, odluke poduzetnika ili udruženja poduzetnika, opći uvjeti poslovanja i drugi akti poduzetnika koji jesu ili mogu biti sastavni dio ugovora i slično, neovisno o tome jesu li takvi sporazumi sklopljeni između poduzetnika koji djeluju na istoj razini proizvodnje, odnosno distribucije (horizontalni sporazumi) ili između poduzetnika koji ne djeluju na istoj razini proizvodnje, odnosno distribucije (vertikalni sporazumi).

U ovom postupku bilo je potrebno utvrditi je li na sjednici Udruženja od 25. listopada 2012. između sudionika sjednice došlo do razmjene informacija o njihovim namjeravanim cijenama vezova za 2013. godinu.

Uvidom u presliku zapisnika sa sjednice Vijeća Udruženja marina pri HGK održane 25. listopada 2012. g. (četvrtak) u Marini Kornat u Biogradu n/M, Kapetanski klub, s početkom u 14,00 sati, klasa: 023-02/12-05/12, urbroj: 311-30/15-12-2, od 26. listopada 2012., Agencija je utvrdila kako se navodi sljedeće, citat: »Nazočni su također najavili da za sljedeću godinu njihove marine neće podizati cijene usluga (vezova), a oni koji će i podizati cijene ići će s minimalnim poskupljenjem (za postotak inflacije u RH)«.

Navedeni zapisnik nedvojbeno ukazuje na činjenicu da su članovi Udruženja koji su prisustvovali navedenoj sjednici međusobno razmjenjivali informacije o budućim cijenama svojih usluga.

Uvidom u popis nazočnih koji se nalazio u privitku navedenog zapisnika, Agencija je utvrdila kako je na sjednici Udruženja održanoj 25. listopada 2012., sudjelovalo ukupno 17 osoba. Uz predstavnike HGK, sudjelovali su još i predstavnik Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, predstavnik Ministarstva turizma, te predstavnici devet poduzetnika koji pružaju usluge veza, smještaja turista u plovnim objektima te ostale usluge u marinama:

– ACI (21 marina),

– Tehnomont (marina Veruda),

– Ilirija (marina Kornati),

– Marina Hramina (marina Hramina),

– Brodogradilište i marina (marina Betina),

– Marina Punat (marina Punat),

– Marina Dalmacija (marina Dalmacija),

– Marina Borik (marina Borik),

– Marina Šibenik (marina Mandalina, dio D-Marin sustava Dogus grupe, ranije u sastavu NCP Grupe). U odnosu na Marinu Šibenik postoji prijepor oko toga je li ista i na koji način sudjelovala u radu Udruženja i predmetnoj razmjeni informacija. O navedenom će biti govora u točki 9.1. ove Obavijesti.

Također, na sljedećoj sjednici Udruženja, održanoj 19. ožujka 2013., ponovo se razgovaralo, o tada već aktualnim, cijenama vezova za 2013. godinu. Naime, u Skraćenom zapisniku sa sjednice Udruženja marina HGK održane 19.03.2013., klasa: 334-04/13-03/01, urbroj: 311-15-13-02, od 21. ožujka 2013., navodi se, citat: »...veći dio marina podigao je cijene svojih usluga za cca 3-6%, dok tvrtka ACI nije podigla cijene za sezonu 2013., te je uvela određene popuste u određenim marinama, kao i pogodnosti za godišnji vez«.

Dakle, osim što su na sjednici održanoj 25. listopada 2012. najavili buduće postupanje u svezi cijena, na sljedećoj sjednici održanoj 19. ožujka 2013. prisutni su i napravili svojevrsnu rekapitulaciju u odnosu na izvršene promjene cijena. Iako razmjena informacija o trenutnim cijenama sama po sebi nije sporna, jer su u tom trenutku sve stranke u postupku već donijele cjenike, a prema očitovanjima stranaka su i svi javno objavili svoje cjenike, izuzev marine Betina (koja je to učinila 1. travnja 2013.) i ACI-ja (koji je to učinio 21. ožujka 2013., iako se cjenik primjenjivao od 1. siječnja 2013.), dakle riječ je bila o javno dostupnim informacijama, navedeno ipak ukazuje da razgovori o cijenama sa sjednice održane 25. listopada 2012. ipak nisu bili rezultat nesmotrenosti kako u svom očitovanju od navodi HGK. Gledajući kronologiju događaja, može se zaključiti kako su stranke na jednoj sjednici najavili buduće postupanje, a na drugoj konstatirali rezultate, odnosno posljedice te svoje najave. Pri tome je potrebno napomenuti kako stranke ničim nisu potkrijepile svoje navode o točnom datumu javne objave cjenika za 2013. godinu, pa Agencija niti ne može provjeriti istinitost tih navoda.

Bitno je istaknuti kako Agencija ne tvrdi, niti je to navela u Obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama, da je razmjena informacija o aktualnim i već ranije javno objavljenim cijenama zabranjena. Agencija razmjenu aktualnih cijena sa sjednice Udruženja od 19. ožujka 2013. promatra isključivo s aspekta kronologije postupanja stranaka i činjenice da su cijene u marinama ipak bila tema na sjednicama Udruženja.

Agencija smatra kako iz zapisnika sa sjednice Udruženja od 25. listopada 2012. nedvojbeno proizlazi da su članice Udruženja prisutne na navedenoj sjednici međusobno razmjenjivale informacije o budućim cijenama najma vezova. Iako iz zapisnika sa sporne sjednice proizlazi kako su prisutni poduzetnici najavili da neće podignuti cijene svojih usluga u 2013. godini, dok će oni koji podignu cijene to učinit samo za postotak inflacije u Republici Hrvatskoj, ipak je riječ o razmijeni informacija između konkurenata o njihovim budućim postupanjima u pogledu cijena usluga.

Agencija ne može prihvatiti navode da je neiskustvo svjedoka A razlog unošenja sporne rečenice u zapisnik sa sjednice Udruženja od 25. listopada 2012. Naime, svjedok A je, prema vlastitom iskazu, zaposlen u HGK od 2007. godine, a od 2008. ili 2009. godine prisustvuje otprilike 2 puta godišnje u svojstvu predstavnika HGK sjednicama Udruženja. Navedeni svjedok je obavljao poslove poslovnog tajnika udruženja pružatelja usluga smještaja na plovilima charter, poslovnog tajnika udruženja turističkih brodara, poslovnog tajnika udruženja zajednice ronilačkog turizma, poslovnog tajnika zajednice pustolovnog turizma. Iz dostavljenih zapisnika sa sjednica Udruženja održanih u 2011., 2012. i 2013. godini, Agencija je nesporno utvrdila kako je navedeni svjedok i prije i poslije sjednice od 25. listopada 2012. prisustvovao sjednicama Udruženja. Dakle, ni u kojem slučaju se ne može reći da je riječ o neiskusnom djelatniku HGK.

Jedan od argumenata stranaka je da se na sjednicama Udruženja raspravljalo samo o onom što je predviđeno dnevnim redom, pa kako na sjednici od 25. listopada 2012. razgovor o cijenama nije bio predviđen dnevnim redom, to navode kao dokaz da se nije niti raspravljalo o budućim cijenama vezova. S druge strane, stranke ne osporavaju da se na sljedećoj sjednici održanoj 19. ožujka 2013. razgovaralo o aktualnim cijenama vezova u 2013. Uvidom u zapisnik sa sjednice Udruženja održane 19. ožujka 2013., Agencija je utvrdila kako dnevnim redom nije bila predviđena tema cijena. Već sama ta činjenica ukazuje da nije nužno da određena tema bude predviđena dnevnim redom, a da bi se o njoj razgovaralo na sjednici.

Isto tako su stranke osporile da se na početku sjednica Udruženja obavlja verifikacija zapisnika s prethodne sjednice, kao argument navodeći kako to nije predviđeno dnevnim redom, te su uložile prigovore na istinitost dijelova iskaza svjedoka B, svjedoka E i svjedok H, u kojima isti navode kako se na početku svake sjednice obavljala verifikacija zapisnika s prethodne sjednice. Međutim, tu je bitno naglasiti kako je i HGK u svom očitovanju od 24. ožujka 2014. naveo kako se zapisnici u pravilu verificiraju na sljedećoj sjednici. Navedeno je HGK ponovio i u svom očitovanju od 26. lipnja 2014, pri čemu je dodao kako sporni zapisnik sa sjednice Udruženja od 25. listopada 2012. nije verificiran na sljedećoj sjednici.

Sve stranke su relativizirale važnost zapisnika sa sjednica Udruženja, navodeći kako nije riječ o strogo formalnom dokumentu, osim u dijelu koji se odnosi na zaključke sa sjednica, navodeći kako većina niti ne čita zapisnike. Međutim kad je u pitanju verifikacija zapisnika te pitanje onoga o čemu se raspravljalo na pojedinoj sjednici, tada se ipak svi pozivaju na dnevni red naveden u zapisniku, odnosno u tom trenutku forma i sadržaj zapisnika dobivaju na važnosti.

Simptomatično je kako su sve stranke navele da u pravilu dobivaju zapisnike sa sjednica Udruženja i to putem elektroničke pošte, ali zapisnik sa sjednice od 25. listopada 2012. niti jedna stranka nije dobila ili ne zna je li ga dobila. Jedino iz očitovanja Marine Dalmacija i Marine Borik od 26. lipnja 2014., proizlazi kako su iste zaprimile sporni zapisnik, ali ga nisu pročitale. Iz svega navedenog može se zaključiti kako su sva očitovanja stranaka u pogledu zapisnika sa sjednice Udruženja od 25. listopada 2012., usmjerena isključivo na izbjegavanje vlastite odgovornosti za sudjelovanje u zabranjenom sporazumu.

Iz istog razloga Agencija iskaze svjedoka, koji su trenutni ili bivši zaposlenici stranaka te su sudjelovali u predmetnoj razmjeni informacija, pa su izravno zainteresirani za ishod ovog postupka, nije prihvatila u dijelu u kojem navode da se na sjednici Udruženja od 25. listopada 2012. nije razgovaralo o cijenama. Stoga je teško za očekivati da bi netko od njih priznao da je na sjednici Udruženja od 25. listopada 2012. sudjelovao u razmjeni budućih cijena vezova u marinama.

Jedini svjedoci koji nisu izravno zainteresirani za ishod ovog postupka su svjedok D, koji je spornoj sjednici prisustvovao samo u uvodnom dijelu, te svjedok I. Agencija napominje kako je iskaz svjedoka I, u dijelu u kojem navodi kako je prisustvovao cijeloj sjednici Udruženja od 25. listopada 2012., u suprotnosti s materijalnim dokazima prikupljenima u ovom postupku kao i iskazima ostalih svjedoka i stranaka. Naime, niti jedna stranka, bilo u svojim očitovanjima na Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, bilo u iskazima danima na usmenoj raspravi nije navela svjedoka I kao sudionika sporne sjednice, niti ga je predložila kao svjedoka na navedenu okolnost. Tek je opunomoćenik Marine Punat tijekom usmene rasprave održane 10. rujna 2014. predložio saslušanje svjedoka I. Također niti jedan svjedok nije izrijekom naveo da bi svjedok I ili bilo koji drugi novinar prisustvovao cijeloj sjednici od 25. listopada 2012. Jedino je svjedok C, predsjednik nadzornog odbora Marine Punat i predsjednik uprave Marina Punat grupe, na usmenoj raspravi od 11. rujna 2014. naveo kako je svjedok I spornoj sjednici prisustvovao do samog kraja. Ni iz popisa nazočnih koji se nalazi u prilogu zapisnika sa sjednice Udruženja od 25. listopada 2012. nije evidentirano prisutstvo svjedoka I, iz čega bi proizlazilo kako je on bio jedini sudionik sjednice koji nije naveden u popisu nazočnih.

S obzirom na to da ZZTN i podzakonski akti doneseni na temelju tog zakona ne sadrže detaljnije odredbe o razmjeni informacija između konkurenata, Agencija u takvim situacijama kao interpretativni instrument koristi pravnu stečevinu Europske unije (acquis communautaire). Stoga je Agencija izvršila uvid u Smjernice o horizontalnim sporazumima kao i u odluke Suda EU.

Prigovori pojedinih stranaka kako Agencija u ovom postupku nije smjela primjenjivati pravnu stečevinu Europske unije, u potpunosti su neosnovani. Prvenstveno, Agencija ističe kako je člankom 74. ZZTN-a propisano da se u primjeni ZZTN-a, a osobito u slučajevima postojanja pravnih praznina ili dvojbi pri tumačenju propisa primjenjuju na odgovarajući način kriteriji koji proizlaze iz primjene pravila o tržišnom natjecanju u Europskoj uniji. Nadalje, Agencija u ovom postupku nije primjenjivala izravno pravnu stečevinu Europske unije nego odredbe ZZTN-a, a navedenu pravnu stečevinu je koristila isključivo kao interpretativni instrument.

Na temelju točke 72. Smjernica o horizontalnim sporazumima, svaka razmjena informacija u cilju ograničavanja tržišnog natjecanja smatrat će se ograničavanjem tržišnog natjecanja po cilju. Sukladno točki 74. Smjernica o horizontalnim sporazumima razmjena informacija između konkurenata koja obuhvaća pojedinačne podatke o predviđenim budućim cijenama ili količinama treba se smatrati ograničenjem tržišnog natjecanja po cilju. Nadalje, privatne razmjene između konkurenata o njihovim pojedinačnim namjerama koje se tiču budućih cijena ili količina u normalnim bi okolnostima bile smatrane kartelima i kažnjavane na odgovarajući način jer uobičajeno za cilj imaju dogovore o cijenama ili količinama.

Na temelju točke 20. Smjernica, kada se utvrdi da sporazum ima za cilj sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja, nema potrebe uzimati u obzir i njegove konkretne učinke. To znači da su takvi sporazumi zabranjeni per se bez obzira jesu li nastupili njihovi stvarni učinci na tržišno natjecanje ili ne.

Sukladno točki 21. Smjernica, ograničenja tržišnog natjecanja prema cilju jesu ona ograničenja koja već po samoj svojoj prirodi imaju mogućnost ograničavanja tržišnog natjecanja, a sukladno točki 22. Smjernica, sadržaj konkretnog sporazuma i njegovi objektivni ciljevi relevantni su pri ocjeni ima li taj sporazum za cilj ograničiti tržišno natjecanje. Prema točki 23. Smjernica, u slučaju horizontalnog sporazuma, o kakvom je sporazumu u konkretnom slučaju riječ, ograničenja tržišnog natjecanja prema cilju uključuju dogovaranje cijena ili drugih trgovinskih uvjeta, ograničavanje proizvodnje i podjelu tržišta, itd.

U predmetu C-48/69 ICI v. Commission (Dyestuffs; paragraf 64 i 65) Sud EU navodi kako pojam usklađenog djelovanja označava koordinaciju između poduzetnika koja, bez potrebe postizanja konkretnog dogovora, svjesno zamjenjuje rizike natjecanja međusobnom kooperacijom, te kako usklađeno djelovanje po svojoj prirodi nema sve potrebne elemente ugovora ali kako isto može, između ostalog, proizaći iz koordinacije koja je očigledna iz ponašanja sudionika. Dakle, u slučaju usklađenog ponašanja poduzetnika nije riječ o dogovoru između konkurenata koji ima sve potrebne elemente ugovora, već je riječ o kontaktu između konkurenata s ciljem utjecanja na ponašanje stvarnog ili postojećeg konkurenta, odnosno odavanja konkurentu svojeg budućeg ponašanja ili razmišljanja o eventualnom ponašanju, u cilju otklanjanja rizika u poslovanju svakog od tih poduzetnika.

U združenim predmetima 40-48, 50, 54-56, 111, 113 i 114/73 Suiker Unie v. Commission (Suiker Unie ili Sugar, paragraf 173 i 174), Sud EU naglašava kako svaki poduzetnik mora samostalno donositi poslovne odluke te kako koncept usklađenog djelovanja ni u kojem slučaju ne traži postojanje razrađenog plana. Sud nadalje navodi kako zahtjev za samostalnošću u donošenju odluka ne onemogućava poduzetnike da se inteligentno prilagođavaju postojećim i mogućim ponašanjima konkurenata, ali uz strogu zabranu direktnog ili indirektnog kontakta između konkurenata, kojemu je cilj utjecanje na ponašanje stvarnog ili postojećeg konkurenta, odnosno odavanje takvom konkurentu svoje buduće ponašanje ili razmišljanje o eventualnom ponašanju.

Sud EU je u predmetu C-199/92 Hüls AG v. Commission (Polypropylene; paragraf 158-167), u pogledu postojanja uzročne veze između usklađenog djelovanja i postupanja na tržištu poduzetnika koji usklađeno djeluju, zauzeo stav kako se pretpostavlja, ukoliko se ne dokaže suprotno, da poduzetnici koji su sudjelovali u razmjeni informacija i koji su ostali aktivni na tržištu, uzimaju u obzir podatke razmijenjene sa svojim tržišnim takmacima u svrhu određivanja njihovog ponašanja na tom tržištu.

Također, Sud EU u svojoj odluci u broj C-8/08 T-Mobile Netherlands BV and Others v Raad van bestuur van der Nederlandse Mededingingsautoriteit (paragrafi 60-62), navodi kako je jedan sastanak između konkurenata dovoljan za usklađenje njihovog ponašanja na tržištu ukoliko je riječ o usklađivanju ponašanja koje se odnosi samo na jedan parametar tržišnog natjecanja, odnosno kako nije bitan broj održanih sastanaka već je li održani sastanak omogućio njegovim sudionicima da uzmu u obzir razmijenjene informacije u svrhu određivanja vlastitog ponašanja na tržištu.

S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radilo o razmjeni informacija vezanih za sljedeću sezonu (koja traje godinu dana, kod nekih poduzetnika sezona se poklapa s početkom i krajem kalendarske godine, dok kod nekih sezona traje od travnja jedne godine do kraja ožujka iduće godine), te da stranke donose cjenike svojih usluga jednom godišnje, proizlazi kako je jedan sastanak bio dovoljan za usklađivanje njihovog ponašanja.

S obzirom na to da je nedvojbeno utvrđeno da je došlo razmjene o namjeravanim budućim cijenama, ista predstavlja ograničenje tržišnog natjecanja po cilju, stoga nije potrebno utvrđivati antikompetitivne učinke takve razmjene. U odnosu na navode stranaka kako je Agencija u konkretnom slučaju trebala uzeti u obzir karakteristike tržišta na koje se odnosi predmetna razmjena informacija kao i karakteristike razmijenjenih informacija, Agencija ističe kako se karakteristike tržišta i razmijenjenih informacija analiziraju u slučajevima kada razmjena informacija nije zabranjena po cilju pa je potrebno dokazati antikompetitivne posljedice takve razmjene.

Isto kako, odluke Suda EU koje citiraju stranke, a u kojima se navodi kako se ujednačeno postupanje poduzetnika ne može smatrati dokazom usklađenog djelovanja osim ako usklađeno djelovanje predstavlja jedino prihvatljivo objašnjenje takvog postupanja, nisu primjenjivi na ovaj predmet. Takav stav je Sud EU zauzeo prvi put u združenim predmetima C-89, C-104, C-116, C-116, C-117 i C-125-129/85 A. Ahlström Osakeyhtiö and others v Commission (Wood Pulp; paragrafi 70-72, 126 i 127) kada je naveo kako sama činjenica paralelnog postupanja ne predstavlja dostatan dokaz za utvrđivanje postojanja usklađenog djelovanja. U navedenom predmetu Europska komisija nije imala izravnih dokaza o razmjeni informacija između konkurenata, nego je prvenstveno na temelju ekonomske analize utvrdila paralelizam u postupanju poduzetnika, te zauzela stav kako je to posljedica usklađenog djelovanja. U ovom postupku Agencija ima izravan materijalni dokaz protukonkurentskog kontakta između stranaka – zapisnik sa sjednice Udruženja od 25. listopada 2012., koji je ključni i nepobitni dokaz razmjene informacija između sudionika te sjednice. Stoga je jasno da se odluke Suda EU koje u svojim očitovanjima navode stranke ne mogu primijeniti na ovaj predmet.

Neosnovani su navodi stranaka da je Agencija, u situaciji da je doista postojao sporazum, bila dužna utvrditi pretežu li pozitivni učinci nad učincima suprotnim tržišnom natjecanju, s obzirom na to da na temelju odredbe članka 8. stavka 5. ZZTN-a, teret dokaza o postojanju uvjeta za izuzeće sporazuma navedenih u stavku 3. istoga članka snose poduzetnici sudionici sporazuma. Niti jedna od stranaka nije dostavila nikakve dokaze iz kojih bilo razvidno kumulativno postojanje uvjeta iz članka 8. stavka 3. ZZTN-a.

U odnosu na činjenicu kako pojedine stranke nisu podigle cijene za iznos inflacije, a kako je to najavljeno na sjednici Udruženja od 25. listopada 2012., Agencija ističe kako u postupku nije utvrđeno postojanje izričitog dogovora između stranaka da će podignuti cijene vezova za točno određeni iznos, niti se postupak uopće vodio zbog navedenog. Konkretni postupak se vodi zbog razmjene informacija o budućim cijenama vezova koja je dovela do usklađenog ponašanja stranaka, a ta razmjena uključuje najavu da se neće podizati cijene, a ukoliko se budu podizale cijene, radit će se o minimalnim poskupljenjima, za iznos inflacije. Slijedom navedenog za utvrđivanje postojanja zabranjenog sporazuma nije bilo nužno da sve stranke podignu cijene vezova i to za isti iznos.

Sukladno pravnoj stečevini Europske unije, poduzetnici koji su sudjelovali na sastanku prešutno su odobrili zabranjeni sporazum samim time što se nisu izričito i jasno ogradili od zaključaka donesenih na predmetnom sastanku te na temelju okolnosti što pojedini poduzetnici nisu postupili sukladno najavama sa sporne sjednice, ne mogu biti oslobođeni svoje odgovornosti za protupravno postupanje.

Sud EU je u združenim predmetima C-204, 205, 211, 213, 217 i 219/00 P, Aalborg Portland AS v. Commission (paragrafi 81-86), zauzeo jasan stav da ukoliko se poduzetnik koji sudjeluje na sastanku javno ne ogradi od onoga o čemu se raspravlja na tom sastanku, dovodi druge sudionike sastanka u uvjerenje kako se slaže sa zaključcima te da će postupiti sukladno istima. Sud navodi kako činjenica da pojedini poduzetnik nije postupio sukladno dogovoru sa sastanka ne isključuje njegovu odgovornost za sudjelovanje u kartelu, već se navedeno može uzeti u obzir samo kod utvrđivanja težine narušavanja tržišnog natjecanja odnosno kod utvrđivanja visine kazne.

Presuda Općeg suda u predmetu T-53/03 BPB plc v Commission, konkretno paragraf 62 na koji se pozivaju stranke, ponavlja stav Suda EU iskazan u predmetu C-49/92 P Commission v Anic Partecipazioni (paragraf 87) u kojem se utvrđuje da u situacijama u kojima povreda pravila tržišnog natjecanja uključuje antikompetitivne sporazume i usklađena djelovanja, Komisija mora posebice pokazati kako je poduzetnik svojim ponašanjem namjeravao doprinijeti zajedničkim ciljevima svih udruženih poduzetnika te da je bio svjestan postupanja koje je planirano ili već provedeno od strane drugih poduzetnika u svrhu ostvarenja istih ciljeva ili da je to razumno mogao predvidjeti i da je bio spreman preuzeti rizik. Navedena odluka se odnosi na utvrđenje jedinstvenog zabranjenog sporazuma u slučajevima kompleksnijih kartela koji uključuju veći broj postupanja više poduzetnika kroz određeno vremensko razdoblje, a u kojem nisu svi sudionici kartela sudjelovali u svim radnjama. Sud EU je navedeni stav potvrdio u brojnim kasnijim predmetima, primjerice u ranije navedenom Aalborg Portland AS v. Commission gdje sud to ponavlja u paragrafu 83 odluke, te dalje, u paragrafu 84, navodi kako u tom smislu, stranka koja prešutno odobrava nezakonito postupanje, bez da se javno distancira od sadržaja istog ili ga prijavi nadležnom tijelu, ustvari potiče nastavak povrede i kompromitira njeno otkriće. To sudioništvo predstavlja pasivni način sudjelovanja u povredi koja stoga može dovesti do odgovornosti poduzetnika u kontekstu jedinstvenog sporazuma.

Presuda Općeg suda u predmetu T-41/96, Bayer AG v Commission potvrđena presudom suda EU u združenim predmetima C-2/01 P C-3/01 P Bundesverband der Arzneimittel-Importeure eV and Commission of the European Communities v Bayer AG na koju se pozivaju stranke navodeći kako je u istima zauzet stav da je za postojanje zabranjenog sporazuma potrebna manifestacija volje jedne strane prema drugoj sa svrhom postizanja cilja suprotnog tržišnom natjecanju, nije primjenjiva u ovom predmetu, s obzirom da se ista odnosi na vertikalni sporazum i jednostrano postupanje dobavljača.

Ostale odluke Suda EU i Općeg suda koje navode stranke u svojim očitovanjima, ponavljaju stajališta izražena u gore navedenim presudama ili nisu primjenjive na predmetnu situaciju.

U odnosu na navode Brodogradilišta i marine kako navedeni poduzetnik ne može biti sudionikom predmetnog zabranjenog sporazuma jer ga na sjednici Udruženja od 25. listopada 2012. nije predstavljao zakonski zastupnik već B.N. koji je zaposlenik Brodogradilišta i Marine i nije imao punomoć za zastupanje, Agencija ističe da za sudjelovanje poduzetnika u zabranjenom sporazumu nije potrebno da osoba koja sudjeluje u samom činu koji dovodi do sklapanja zabranjenog sporazuma bude zakonski zastupnik tog poduzetnika ili je nužan preduvjet formalno ovlaštenje za zastupanje tog poduzetnika. Ukoliko bi za sudjelovanje nekog poduzetnika u zabranjenom sporazumu bilo nužno da zakonski zastupnik izravno sudjeluje u radnji koja dovodi do sklapanja zabranjenog sporazuma, bilo bi gotovo nemoguće dokazati postojanje zabranjenog sporazuma, jer bi poduzetnici zabranjene sporazume sklapali, odnosno radnje koje dovode do narušavanja tržišnog natjecanja, uvijek poduzimali putem zaposlenika koji nisu članovi uprave odnosno koji nemaju ovlaštenja za zastupanje tog poduzetnika. U odnosu na ulogu B.N., Agencija ističe kako je isti kao direktor marine Betina, nedvojbeno predstavljao Brodogradilište i marinu na spornoj sjednici Udruženja. Dodatno se ističe kako je B.N. tijekom ovog postupka potpisivao sve podneske koje je Agenciji dostavljao Brodogradilište i marina, te je tog poduzetnika zastupao i na usmenoj i na glavnoj raspravi.

Odluka Agencije u predmetu klase: UP/I 034-03/13-01/013, na koju se pozivaju Marina Šibenik, Marina Dalmacija i Marina Borik nije primjenjiva na ovaj postupak, s obzirom na to da se u navedenom predmetu, a kako je navedeno u rješenju klasa: UP/I 034-03/13-01/013, urbroj: 580-04/74-2013-028, od 19. rujna 2013., između ostalo radilo o području poljoprivrede i prehrambene industrije, u kojem prevladavajući utjecaj imaju propisi i pravila poljoprivredne politike odnosno obveze koje se odnose na usklađivanje nacionalne politike sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom Europske unije (CAP), pa primjena propisa o zaštiti tržišnog natjecanja na tom području omogućuje aktivnu ulogu nositelja poljoprivredne politike, odnosno nadležnog ministarstva.

Isto tako, odluka Agencije u predmetu klasa: UP/I 034-03/13-01/026 na koju se poziva HGK, nije primjenjiva na položaj HGK u ovom predmetu s obzirom da je Agencija u predmetu klase: UP/I 034-03/13-01/026 utvrdila kako Međimurska županija i HGK u konkretnom slučaju djeluju isključivo kao regulatori, u smislu da provode propisani postupak provođenja natječaja i dodjele dozvola za obavljanje prijevoza, a svoju nadležnost za to crpe iz Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (»Narodne novine« broj 178/04, 48/05, 151/05, 111/06, 63/08, 124/09, 91/10 i 112/10), te na temelju njega donesenih propisa.

S obzirom na to da su stranke informacije razmijenile na sjednici održanoj 25. listopada 2012., a razmjena se odnosila na cijene usluga najma vezova u marinama u 2013. godini, Agencija je kao vrijeme trajanja zabranjenog sporazuma utvrdila razdoblje od 25. listopada 2012. pa do primjene cijena na koje se razmjena odnosila, što bi za pojedine marine bilo do 31. prosinca 2013., a za pojedine do 31. ožujka 2014.

Naime, u slučaju marina Kornati, Punat, Betina, Dalmacija i Borik cjenici se ne utvrđuju za kalendarsku godinu nego za razdoblje od početka travnja jedne godine pa do kraja ožujka iduće godine, pa su tako njihovi cjenici bili u primjeni od 1. travnja 2013. do 31. ožujka 2014., dok su cjenici marina Mandalina, ACI, Veruda i Hramina bili u primjeni od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2013.

S obzirom na to da je predmetni zabranjeni sporazum trajao u razdoblju od 25. listopada 2012. pa najkasnije do 31. ožujka 2013., Agencija je trajanje zabranjenog sporazuma u odnosu na HGK utvrdila upravo za navedeno vremenskog razdoblje.

U odnosu na navode Marine Dalmacija i Marine Borik kako su njihovi cjenici za 2013. godinu bili u primjeni tek od 1. travnja 2013. pa trajanje zabranjenog sporazuma treba početi od primjene cjenika, Agencija navodi kako je do sklapanja zabranjenog sporazuma došlo u trenutku razmjene informacija o budućim cijenama vezova, a isti je trajao dok su u primjeni bile cijene na koje se razmjena odnosila.

8.1. Sudjelovanje Marine Šibenik u razmjeni informacija

S obzirom na to da je Marina Šibenik u svom očitovanju navela kako nikada nije sudjelovala u radu Udruženja niti su predstavnici navedenog poduzetnika bili prisutni na sjednici Vijeća Udruženja održanoj 25. listopada 2012., Agencija je izvršila uvid u popis nazočnih sjednici Udruženja održanoj 25. listopada 2012., u povijesni izvadak iz sudskog registra (dostupan na internetskim stranicama https://sudreg.pravosudje.hr, stranice posjećene 23. prosinca 2013.) za Marinu Šibenik, te je zatražila očitovanje od HGK o tome koju marinu je predstavljao svjedok H na spornoj sjednici Udruženja.

Uvidom u navedeni povijesni izvadak, Agencija je utvrdila kako je u vrijeme održavanja sjednice Udruženja od 25. listopada 2012., naziv Marine Šibenik bio NCP-NAUTIČKI CENTAR PRGIN-MARINA MANADALINA d.o.o., te kako je jedan od osnivača bio G.P., osnivač NCP-Grupe u čijem sastavu je ranije bio i poduzetnik Marina Šibenik pod svojim tadašnjim imenom.

Uvidom u popis nazočnih sjednici Udruženja održanoj 25. listopada 2013., Agencija je utvrdila kako je kao jedan od nazočnih naveden svjedok H kao predstavnik NCP-Grupe. Iz očitovanja HGK od 19. ožujka 2014. proizlazi kako je svjedok H izabran za člana Vijeća Udruženja na plenarnoj sjednici održanoj 4. srpnja 2012. kao predstavnik NCP-Grupe d.o.o., sa sjedištem u Šibeniku, Obala Jerka Šižgorića 1 (dalje: NCP-Grupa) koja je u to vrijeme bila manjinski vlasnik marine Mandalina u Šibeniku. Prema navodima HGK, NCP-Grupa je bila manjinski vlasnik marine Mandalina i u vrijeme održavanja sjednice Vijeća Udruženja od 25. listopada 2012. u Biogradu na Moru.

U odnosu na navode Marine Šibenik kako je manjinski vlasnik Marine Šibenik u listopadu 2012. bio G.P., a ne NCP-Grupa, pa svjedok H kao predstavnik NCP-Grupe nije bio, niti je mogao biti, predstavnik manjinskog vlasnika Marine Šibenik na sjednici u listopadu 2012, Agencija navodi kako s aspekta propisa o zaštiti tržišnog natjecanja za utvrđivanje povezanosti poduzetnika nije bitno jesu li ti poduzetnici povezani kapitalno ili putem iste osobe – člana društva. Agencija je uvidom u internetske stranice NCP-Grupe (http://grupa.ncp.hr/, stranice posjećene 28. travnja 2014.), a potom i internetske stranice sudskog registra, utvrdila kako su sve članice NCP-Grupe personalno povezane preko G.P. koji je ili jedini osnivač ili jedan od osnivača svih poduzetnika za koje se na stranicama NCP-Grupe navodi da spadaju u tu grupu.

Međutim, Agencija je imajući u vidu izjave Marine Šibenik, kao i svjedoka I, prihvatila kako svjedok I na sjednici Udruženja od 25. listopada 2012. nije predstavljao Marinu Šibenik, odnosno kako Marina Šibenik nije putem svjedoka I neposredno sudjelovala u predmetnoj razmjeni informacija.

Ono što je ključno za utvrđenje da je i Marina Šibenik sudionik predmetne razmjene informacija, uz to da je Marina Šibenik kapitalno povezana s Marinom Dalmacijom i Marinom Borik, jer je osnivač i Marine Šibenik i Marine Dalmacija poduzetnik Dogus Marine Croatia d.o.o., je činjenica kako su članovi uprave sva tri navedena poduzetnika u trenutku predmetne razmjene informacija (a i danas) bile iste osobe – H.A. i B.B. Nesporno je da poslovanje društva s ograničenom odgovornošću vode upravo članovi uprave. Uostalom, predstavnici Marine Šibenik te Marina Dalmacija i Marine Borik su na usmenoj raspravi održanoj 10. rujna 2014. potvrdili kako članovi uprave tih poduzetnika odobravaju budžete, koji sadržavaju i cijene vezova. Potpuno je nelogično i neuvjerljivo da članovi uprave koji su prilikom donošenja cjenika u jednom poduzetniku raspolagali s informacijama o namjeravanim cijenama svojih konkurenata, nisu te iste informacije uzeli u obzir prilikom donošenja cjenika u drugom poduzetniku koji pritom djeluje na istom tržištu. Pri tome treba naglasiti kako Agencija nije prihvatila navode Marine Šibenik iz podneska od 25. rujna 2014. kako članovi uprave na toj funkciji samo iz formalnih razloga i bez ikakvog operativnog utjecaja, te da se cjelokupno poslovanje vodi na lokalnoj razini, koja samostalno zadaje poslovne ciljeve, jer Agenciji nije dostavljen niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo navedeno. Izjave predstavnika Marine Šibenik te Marina Dalmacija i Marine Borik izneseni na usmenoj raspravi od 10. rujna 2014., kao i očitovanja dostavljena od strane navedenih poduzetnika tijekom postupka, kako članovi uprave tih poduzetnika ne utječu na njihovo poslovanje, zasigurno ne mogu predstavljati dokaze u smislu odredbi ZUP-a, već su isti usmjereni isključivo na izbjegavanje odgovornosti Marine Šibenik za sudjelovanje u predmetnom zabranjenom sporazumu.

Agencija napominje kako odluka suda EU u predmetu C-196/99 P Aristrain v Commission, nije primjenjiva na predmetnu situaciju jer je u navedenoj odluci riječ bila o poduzetnicima koji su bili povezani isključivo istim osnivačem, ali nisu imali iste članove uprave, niti Agencija u ovom postupku pokušava jednom sestrinskom društvu nametnuti obvezu plaćanja kazne drugog sestrinskog društva.

U odnosu na navode iz podneska Marine Šibenik od 25. rujna 2014., kako se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba članka 4. ZZTN-a jer sestrinska društva nemaju kontrolu jedno nad drugim, Agencija navodi kako niti ne tvrdi da u konkretnom slučaju Marina Dalmacija ima kontrolu nad Marinom Šibenik ili obratno, ali je nesporno da kontrolu nad oba poduzetnika imaju iste osobe – H.A. i B.B.. Uzevši u obzir navedeno, kao i činjenicu da su Marina Šibenik, Marina Dalmacija i Marina Borik pod kontrolom poduzetnika Dogus Marine Croatia d.o.o., sva tri navedena poduzetnika se, na temelju odredbi članka 4. ZZTN-a, smatraju jednim gospodarskim subjektom, u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.

9. POSTUPAK UTVRĐIVANJA POSTOJANJA UVJETA ZA IZRICANJE UPRAVNO-KAZNENE MJERE

Na temelju odredbi članka 52. stavka 2. ZZTN-a, Agencija je uz Obavijest o utvrđenom činjeničnom stanju strankama dostavila i poziv na glavnu raspravu na kojoj im je dana mogućnost za davanje obrane, odnosno izvođenje dokaza radi utvrđivanja postojanja uvjeta za izricanje upravno-kaznene mjere, te utvrđivanja olakotnih i otegotnih okolnosti kao kriterija za određivanje visine upravno-kaznene mjere propisane odredbama ZZTN-a.

Također, stranke su pozvane da na temelju članka 52. stavka 4. točaka 6. i 7. ZZTN-a, u roku od 15 dana od dana primitka Obavijesti o utvrđenom činjeničnom stanju, Agenciji dostave pisanu obranu i predlože dodatne svjedoke i dokaze.

Agencija je 20. studenoga 2014. zaprimila pisanu obranu ACI-ja u kojoj se, uz osporavanje postojanja samog zabranjenog sporazuma, u bitnome navodi kako Agencija prilikom utvrđivanja visine upravno-kaznene mjere treba uzeti u obzir olakotne okolnosti na strani ACI-ja. Prvenstveno, ACI navodi kako povreda ZZTN-a nije izvršena u praksi jer se osnovne cijene za 2013. godinu nisu podizale, već su se u pojedinim marinama i spuštale.

ACI nadalje navodi kako u trenutku pokretanja predmetnog postupka nije postojalo protupravno postupanje jer je Agencija utvrdila da je trajanje povrede u odnosu na ACI bilo do 31. prosinca 2013., a predmetni postupak je pokrenut 30. prosinca 2013. Također nije postojala niti namjera protupravnog postupanja, već se isto može tumačiti jedino kao nehajno postupanje.

Nadalje, ACI navodi kako u obzir treba uzeti i činjenicu da je navedeni poduzetnik u potpunosti surađivao s Agencijom, te nije ranije kažnjavan za povredu ZZTN-a, a imajući u vidu predviđene gornje raspone upravno-kaznene mjere, izricanjem iste u punom iznosu ACI bi se doveo u izrazito tešku financijsku situaciju.

Zaključno, ACI smatra da u konkretnom slučaju simbolična upravno-kaznena mjera zadovoljava, ne samo funkciju sankcije, već i funkciju opće prevencije u odnosu na druge sudionike na tržištu, te da na strani poduzetnika postoje sve olakotne okolnosti iz članka 8. stavka 2. Uredbe o upravno-kaznenim mjerama, dok ne postoje otegotne okolnosti.

Agencija je 21. studenoga 2014. zaprimila podnesak opunomoćenika Marine Dalmacija i Marine Borik, za koji je predstavnik navedenih poduzetnika na glavnoj raspravi održanoj 2. prosinca 2014. naveo da se može smatrati pisanom obranom Marine Dalmacija i Marine Borik.

U navedenoj pisanoj obrani se, uz osporavanje postojanja samog zabranjenog sporazuma i ponavljanja već ranije iznesenih navoda, u bitnome navodi kako su se u odnosu na Marinu Dalmacija i Marinu Borik ispunili uvjeti iz članka 64. stavka 8. ZZTN-a, odnosno kako bi, u slučaju da do izricanja upravno-kaznene mjere i dođe, ista trebala biti simbolična pa čak i da se sastoji samo iz opomene. Naime, navedeni poduzetnici navode kako je predmetna razmjena informacija bila beznačajna te za stranke nema nikakvu vrijednost s obzirom da bi dogovor o maksimalnom iznosu povećanja cijena imao smisla samo u okolnostima u kojima postoje razlozi na nivou čitave industrije, da se cijene znatno podignu. Cjenovna kompetitivnost na tržištu se postiže smanjivanjem cijena, a ne povećavanjem, pa kako nije uopće spomenut maksimalni iznos smanjenja, nego samo navodni maksimalni iznos povećanja, jasno je da s takvim informacijama Marina Dalmacija i Marina Borik nisu saznale ništa korisno za prilagodbu vlastite cjenovne politike.

Marina Dalmacija i Marina Borik nadalje navode kako predmetne sporne informacije nisu koristile u vlastitom poslovanju jer su svoje cjenike definirale prije sporne sjednice Udruženja, a svoje cijene su podigle iznad 12-mjesečne stope inflacije poznate u prosincu 2012. i one poznate u ožujku 2013. Prema navodima Marine Dalmacija i Marine Borik beznačajnost povrede se ogleda i u kratkoći trajanja iste, jer je povreda trajala samo tijekom razmjene informacija, a to je u najgorem slučaju ukupno trajanje sporne sjednice Udruženja.

Nadalje, Marina Dalmacija i Marina Borik navode kako će se i simboličnom upravno-kaznenom mjerom postići punitivna i preventivna funkcija iste, s obzirom na to da izricanje mjere ozbiljnim takmacima u poslovanju marina, ozbiljno šteti ugledu i stranaka i čitave industrije. Simbolične upravno-kaznene mjere su izrečene daleko većim i snažnijim poduzetnicima koje su već više godina pod lupom Agencije, a u ovom slučaju bi se radilo o prvim upravno-kaznenim mjerama te vrste u ovoj ili nekoj bliskoj industriji.

Marina Dalmacija i Marina Borik, opreza radi, navode i čitav niz olakotnih okolnosti koji bi trebalo uzeti u obzir prilikom utvrđivanja visine upravno-kaznene mjere i to činjenicu da je povreda ZZTN-a posljedica nehaja, da navedeni poduzetnici nisu izvršavali predmetni zabranjeni sporazum, odnosno nisu se koristili informacijama i postupali su sukladno propisima o zaštiti tržišnog natjecanja, da su u razmjeni informacija bili potpuno pasivni, da su surađivali s Agencijom tijekom čitavog postupka, te da nisu prethodno kažnjavani zbog povrede propisa o zaštiti tržišnog natjecanja u Republici Hrvatskoj, niti je Dogus grupa ikad bila kažnjavana za navedeno na razini Europske unije. Marina Dalmacija i Marina Borik dodatno ističu svoju nepovoljnu financijsku situaciju, posebice Marine Borik koja već godinama posluje s gubitkom, pa stoga smatraju da postoji osnova i za primjenu članka 64. stavka 7. ZZTN-a. Također ističu da ne postoji niti jedan otegotna okolnost na strani tih poduzetnika.

Agencija je 21. studenoga 2014. zaprimila podnesak opunomoćenika Marine Šibenik, za koji je predstavnik tog poduzetnika na glavnoj raspravi održanoj 2. prosinca 2014. naveo da se može smatrati pisanom obranom Marine Šibenik. Navedena obrana, uz osporavanje postojanja samog zabranjenog sporazuma i ponavljanja već ranije iznesenih navoda, u odnosu na postojanje uvjeta za izricanje upravno-kaznene mjere te olakotnih i otegotnih okolnosti sadrži gotove identične navode kao i pisana obrana Marine Dalmacija i Marine Borik, stoga se ovdje isti neće ponavljati.

Dana 21. studenoga 2014., Agencija je zaprimila i pisanu obranu Ilirije u kojoj se, uz osporavanje postojanja samog zabranjenog sporazuma, u bitnome navodi kako Agencija prilikom utvrđivanja visine upravno-kaznene mjere treba uzeti u obzir činjenicu da Ilirija nije u praksi izvršila povredu ZZTN-a jer jedina nije podizala cijene veza u moru za plovila od 10 m u 2013., dok je u ostale dvije promatrane kategorije plovila cijene povećala za iznos koji je značajno manji od utvrđenog postotka inflacije u Republici Hrvatskoj. Također, u obzir se treba uzeti i činjenica da tržišni udio Ilirije u nautičkom turizmu iznosi [0-5]% ukupnog broja vezova u Republici Hrvatskoj, a udio u prihodima je [5-10]%.

Ilirija nadalje navodi kako antikompetitivne posljedice navodne razmjene informacija nisu postojale, niti ih je Agencija utvrđivala tijekom postupka, iz čega proizlazi kako nije ni bilo štetnih utjecaja na učinkovitost tržišnog natjecanja, ostale poslovne subjekte i potrošače. Ilirija navodi kako nije postupala sa namjerom da usklađeno djeluje sa ostalim poduzetnicima, već se radilo o nehaju kao blažem obliku krivnje. Također navodi kako je tijekom cijelog postupka u potpunosti surađivala s Agencijom te kako do sada nije kažnjavana za povrede odredbi ZZTN-a.

Nadalje, Ilirija navodi kako bi, s obzirom na raspon upravno-kaznene mjere koji je predviđen ZZTN-om i Uredbom o upravno-kaznenim mjerama, u slučaju izricanja kazne u punom ili drugom značajnom iznosu tom poduzetniku zasigurno značilo financijski teret koji ne bi mogao podnijeti, a odluka u ovom predmetu će imat neposredni učinak na financijsku stabilnost društva, namjeravane investicije ali i materijalna prava svih njenih djelatnika. Stoga Ilirija predlaže da joj se na temelju članka 13. Uredbe o upravno-kaznenim mjerama izrekne simbolična upravno-kaznena mjera.

Agencija je 21. studenoga 2014. zaprimila podnesak opunomoćenika HGK kojim isti iznosi obranu HGK. Na glavnoj raspravi održanoj 11. prosinca 2014. predstavnica HGK je predala pisanu obranu gotovo identičnog sadržaja. U navedenoj pisanoj obrani se u bitnome navodi kako na temelju članka 64. stavaka 2. i 4. ZZTN-a postoje brojne olakotne okolnosti koja bi Agencija trebala uzeti u obzir, prilikom donošenja svoje odluke. HGK navodi kako je uvijek postojala suradnja s Agencijom koja je bila izražena u pravcu da se članovi HGK stalno i permanentno educiraju u pravcu zaštite tržišnog natjecanja, da se u konkretnom slučaju radi o spletu slučajnih okolnosti koje, ukazuju na zaista nehajno postupanje, da je i sama Agencija u Obavijesti o utvrđenom činjeničnom stanju zaključila kako je postupanje HGK na samom rubu po pitanju svijesti o tome da bi se uopće moglo raditi o zabranjenom postupanju. HGK je na temelju samih odredbi koje reguliraju djelokrug njenog rada, dužna za poduzetnike provoditi određene aktivnosti i davati tehničku podršku za održavanje aktivnosti, što uključuje redovne sjednice Vijeća udruženja, u konkretnom slučaju Vijeća udruženja nautičkog turizma (marina). Pri tome nije samo riječ o tome da u odnosu na sporne sjednice pitanje cijena uopće nije bilo stvar dnevnog reda, već ni sam dnevni red ne utvrđuje HGK niti s time ima ikakve veze, već to spada u domenu predsjednika udruženja. HGK u doslovnom smislu daje samo tehničku podršku, osigurava prostor i zapisničara, a u operativnom smislu djeluje u korist poduzetnika samo tamo gdje je zaključkom sa sjednice obvezan na određenu inicijativu.

Nadalje, HGK navodi kako se uloga HGK u predmetnom slučaju ne može usporediti sa slučajevima drugih udruženja poduzetnika u ranijim odlukama Agencije, pa tako navodi primjer Obrtničke komore Osječko-baranjske županije, Udruženje obrtnika Osijek (predmet klase: UP/I 030-02/11-01/039), u kojem je utvrđeno da je navedeno udruženje bilo inicijator sastanka na kojem se dogovarala cijena kruha, te je imalo presudnu ulogu u postizanju sporazuma, a u kojem slučaju je Agencija ipak izrekla simboličnu upravno-kaznenu mjeru tom udruženju. HGK se poziva i na odluku Agencije u predmetu klase: UP/I 034-03/13-01/034 kojom je Hrvatskom društvu ortodonata također izrečena simbolična upravno-kaznene mjera.

HGK nadalje navodi kako u odnosu na svoju djelatnost vodi knjigovodstvo koje je sukladno knjigovodstvu neprofitnih organizacija, ne ostvaruje dobit i svi prihodi od članstva primamo i osnovno koriste se u cilju promoviranja hrvatskog gospodarstva i njenih interesa, a sredstva koja pribavlja HGK se koriste i za edukaciju članstva HGK koja se odnosi na tržišno natjecanje.

Agencija je 24. studenoga 2014. zaprimila podnesak opunomoćenika Marine Hramina, za koji je predstavnik tog poduzetnika na glavnoj raspravi održanoj 2. prosinca 2014. naveo da se može smatrati pisanom obranom Marine Hramina. U navedenoj pisanoj obrani se u bitnome navodi kako Marina Hramina smatra da joj, s obzirom na sve okolnosti, ne bi trebala biti izrečena bilo kakva upravno-kaznena mjera ili samo simbolična upravno-kaznena mjera.

Marina Hramina navodi kako nikad nije namjeravala provoditi zabranjeni sporazum, što je vidljivo iz činjenice da Marina Hramina nije prisustvovala sastanku Udruženja od 19. ožujka 2013. niti se bilo tko od predstavnika Marine Hramina javljao za riječ na sjednici Udruženja od 25. listopada 2012. Nadalje navodi kako nije bilo negativnih posljedica za tržište jer se zabranjeni sporazum nije primjenjivao u praksi, a iz utvrđenog činjeničnog stanja jasno proizlazi da su neovisno o navodnom zabranjenom dogovoru, poduzetnici samostalno formirali cijene vezova i ostalih usluga. Razlike u kretanju cijena između poduzetnika su tolike da pokazuju da navodni zabranjeni sporazum nije ni na koji način utjecao na njihovo ponašanje.

Nadalje, Marina Hramina navodi kako je navodna povreda posljedica nepažnje i previda, odnosno nehaja, a ne suglasne volje stranaka, kako je Marina Hramina u potpunosti surađivala s Agencijom tijekom predmetnog postupka, te kako u trenutku pokretanja predmetnog postupka već završava trajanje zabranjenog sporazuma u odnosu na tog poduzetnika. Marina Hramina navodi kako nema otegotnih okolnosti iz članka 9. Uredbe o upravno-kaznenim mjerama, niti ima razloga za razmatranje preventivnog učinka upravno-kaznene mjere, budući da Marina Hramina shvaća važnost sukladnih i transparentnih poslovnih praksi, a postupak pred Agencijom i troškovi koji nastaju za tog poduzetnika kao i vrijeme koje je uprava Marine Hramina koristila za ovaj postupak, već su imali dovoljno represivan učinak. Simboličnom upravno-kaznenom sankcijom postiže se preventivni cilj kažnjavanja, jer nosi uz sebe znatnu reputacijsku štetu samim utvrđenjem povrede, u amortiziranje koje će Marina Hramina morati uložiti značajna sredstva. Izricanje upravno-kaznene mjera ugrozilo bi poslovanje Marine Hramina, imajući u vidu ekonomsku krizu te otežane uvjete poslovanja, a što je razvidno iz podataka o poslovanju tog poduzetnika.

Agencija je 24. studenoga 2014. zaprimila podnesak opunomoćenika Marine Punat kojim isti iznosi obranu tog poduzetnika. Na glavnoj raspravi održanoj 11. prosinca 2014. predstavnik Marine Punat je predao pisanu obranu gotovo identičnog sadržaja. U navedenoj pisanoj obrani se u bitnome navodi kako postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja upravno-kaznene mjere Marine Punat, u smislu članka 65. ZZTN-a. Marina Punat navodi kako u konkretnom slučaju nije potrebno izreći upravno-kaznenu mjeru radi osiguravanja učinkovitog tržišnog natjecanja i otklanjanja štetnih posljedica, budući da se sporne odredbe nikada nisu primjenjivale, tržišno natjecanje nikada nije bilo ugroženo niti su nastupile bilo kakve štetne posljedice. Marina Punat smatra kako nije primjereno izreći upravno-kaznenu mjeru s ciljem kažnjavanja počinitelja povrede, budući da bi isto značilo kažnjavanje bez krivnje, a samo vođenje predmetnog postupka protiv tog poduzetnika ima dovoljan učinak na ostale poduzetnike, bez izricanja upravno-kaznene mjere.

Marina Punat podredno navodi kako drži opravdanim izricanje simbolične upravno-kaznene mjere u smislu članka 64. stavka 8. ZZTN-a i članka 13. Uredbe o upravno-kaznenima mjerama jer na temelju provedenog dokaznog postupka proizlazi kako sporazum nije postojao, niti je postojao pokušaj njegove implementacije u praksi, te stoga eventualno narušavanje tržišnog natjecanja nije nikako moglo biti značajno niti imati značajniji negativan učinak na tržištu.

Nadalje, Marina Punat navodi čitav niz olakotnih okolnosti, između ostalog i to da se eventualni sporazum nije primjenjivao u praksi, da je povreda tržišnog natjecanja definirana samo kao postojanje sporazuma, ne i njegova primjena, da je Marina Punat tijekom cijelog postupka spremno i potpuno kooperativno sudjelovala u postupku i surađivala sa Agencijom, da ne postoje otegotne okolnosti, da utvrđena povreda nije imala negativnog učinka na tržištu, da Marina Punat nije ranije kažnjavana za povredu odredbi ZZTN-a. Također navodi kako je utvrđena povreda posljedica nehaja, što je razvidno iz činjenice da Marina Punat zajedno sa ostalim strankama nikada nije pregovarala o zabranjenim odredbama niti je imala svijest ili namjeru u odnosu na iste, te je potpuno samostalno određivala cijene.

Marina Punat, nadalje navodi kako bi visoka upravno-kaznena mjera ozbiljno ugrozila poslovanje Marine Punat i dovela u pitanje opstojnost na tržištu ne samo Marine Punat nego i povezanih društava jer grupacija Marina Punat Grupe zapošljava ukupno više od 200 zaposlenih, kao i desetine manjih kooperantskih tvrtki i obrta čije je poslovanje nedjeljivo vezano uz marinu.

Agencija je 27. studenoga 2014. zaprimila pisanu obranu Brodogradilišta i marine, u kojoj se, uz osporavanje postojanja samog zabranjenog sporazuma, u bitnome navodi kako na spornoj sjednici Udruženja od 25. listopada 2012. nije sudjelovao P.E., zakonski zastupnik i jedini član uprave Brodogradilišta i marine, nego zaposlenik tog poduzetnika B.N., koji nema punomoć po osnovi zaposlenja iz koje bi proizlazila njegova ovlast da na predmetnom sastanku u ime Brodogradilišta i marine zaključi navodni sporazum o visini cijena usluga, kao i da o istima pregovara.

Brodogradilište i marina ukazuje na niz olakotnih okolnosti koje Agencija treba uzeti u obzir prilikom odmjeravanje visine upravno-kaznene mjere, i to da Brodogradilište i marina nije nikada primjenjivalo navodni zabranjeni sporazum te je isključivo samostalno formiralo cijene svojih usluga neovisno o drugim poduzetnicima koji obavljaju istu ili sličnu djelatnost, da Brodogradilište i marina nije ranije kažnjavano zbog povrede propisa o zaštiti tržišnog natjecanja, da navodni zabranjeni sporazum nije imao učinka na narušavanje tržišnog natjecanja, da do sklapanja istog ni na koji način nije moglo doći namjerom zaposlenika društva, već je isto moglo biti isključivo posljedica nehaja, da tijekom cijelog predmetnog postupka Brodogradilište i marina maksimalno surađuje sa Agencijom, te da ne postoji niti jedna otegotna okolnost na strani tog poduzetnika.

Zaključno, Brodogradilište i marina predlaže da Agencija u odnosu na tog poduzetnika obustavi predmetni postupak, a podredno, imajući u vidu da je punitivna i preventivna svrha propisivanja upravno-kaznene mjere već do sada provedenim postupkom u cijelosti ostvarena, te uzimajući u obzir i sve olakotne okolnosti predlaže da se Brodogradilištu i marini, primjenom članka 12. Uredbe o upravno-kaznenima mjerama iznimno umanji upravno-kaznena mjera, odnosno da mu se primjenom članka 64. stavka 8. ZZTN-a. i članka 13. Uredbe o upravno-kaznenim mjerama izrekne simbolična upravno-kaznena mjera budući da narušavanja tržišnog natjecanja nije ni bilo odnosno isto nije imalo značajan utjecaj.

Tehnomont Agenciji nije dostavio pisanu obranu.

9.1. Glavna rasprava

Kako bi se strankama dala mogućnost za davanje obrane te u svrhu izvođenja dokaza radi utvrđivanja postojanja uvjeta za izricanje upravno-kaznene mjere, kao i utvrđivanja olakotnih i otegotnih okolnosti kao kriterija za određivanje visine upravno-kaznene mjere propisane odredbama ZZTN-a, Agencija je 2. i 11. prosinca 2014. održala glavne rasprave na kojima su saslušane stranke.

Predstavnici ACI-ja, Ilirije, Marine Hramina, Brodogradilišta i marine, Marine Šibenik, Marine Dalmacija i Marine Borik, saslušani na glavnoj raspravi održanoj 2. prosinca 2014. su u bitnome naveli kako ostaju kod svih navoda iznijetih tijekom postupka i u pisanim obranama.

Predstavnik Tehnomonta je u bitnome naveo kako kako Agencija prilikom utvrđivanja postojanja uvjeta za izricanje upravno-kaznene mjere kao i same visine iste, u obzir treba uzeti više olakotnih okolnosti na strani Tehnomonta. Prva olakotna okolnost je činjenica da Tehnomont do sada nije kažnjavan radi povreda odredbi ZZTN-a. Također treba uzeti u obzir i stupanj krivnje Tehnomonta, jer iz utvrđenih činjenica ne proizlazi da je prije sjednice Udruženja održane 25. listopada 2012. postojao dogovor odnosno namjera stranaka da se na navedenoj sjednici dogovore o cijenama vezova. Nadalje je naveo kako bi se u konkretnom slučaju moglo raditi o nehaju stranaka. Navodi kako u obzir treba uzeti i tešku gospodarsku situaciju Tehnomonta s obzirom da je navedeni poduzetnik zabilježio znatan pad prihoda u 2014. godini, konkretno [5-10]%, a najveći pad je zabilježen u prihodima od vezova. Navedeno je posljedica, između ostalog, postojanja nelojalne konkurencije, a zbog ulaska u EU, odnosno nepostojanja obveze da plovila iz EU imaju režim u carinskom skladištu tipa E. Predstavnik Tehnomonta navodi kako u obzir treba uzeti i činjenicu da prihodi od profitnog centra marina čine [70-80]% prihoda Tehnomonta, a prihodi od vezova čine [40-50]% prihoda Tehnomonta.

Predstavnica HGK saslušana na glavnoj raspravi održanoj 11. prosinca 2014 u bitnome je navela kako u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u pisanoj obrani.

Predstavnik Marine Hramina, saslušan na istoj glavnoj raspravi je naveo kako ostaje kod navoda iznijetih u pisanoj obrani. Također je naveo kako se nautički turizam nalazi u dubokoj recesiji posljednjih 6 godina. U RH se posljednjih godina pojavio alternativni način bavljenja nautičkim turizmom u vidu komunalnih vezova, narušavajući time sva pravila tržišnog natjecanja. Nadalje je naveo kako su sve nekretnine Marine Punat pod hipotekom jer je Marina Punat podigla kredit u iznosu od [...] milijuna kuna te da je Marina Punat izgubila značajan pravni spor koji značajno utječe na poslovanje navedenog poduzetnika i onemogućava slobodno raspolaganje sa hotelom Kanajt, koji čini značajni dio prihoda Marine Punat i koji su u značajnom padu u odnosu na prethodnu godinu, zbog smanjivanja broja brodova i davanja dodatnih popusta kupcima.

9.2. Odbijeni dokazni prijedlozi stranaka

Agencija je odbila dokazne prijedloge Marine Hramina za saslušanje svjedoka Ž.F i B.D. iz razloga što je saslušanje istih predloženo općenito na postojanje svih olakotnih okolnosti koje je Marina Hramina navela u svojoj obrani, iako nije jasno kakva bi saznanja o tim okolnostima mogli imati navedeni svjedoci. Pri tom Agencija ponovo ističe kako je riječ o zaposlenicima Marine Hramina, koji su time izravno zainteresirani za ishod ovog postupka.

Agencija je kao nepotrebne odbila i dokazne prijedloge ACI-ja za saslušanje svjedoka koji su prvenstveno predloženi na okolnost postojanja zabranjenog sporazuma, o čemu je Agencija već donijela odluku. Saslušanje navedenih svjedoka na okolnost što sve uključuje cjenik ACI-ja za 2013. godinu i koji su sve prihodi iskazani u prihodima koje je ACI ostvario na mjerodavnom tržištu u 2013. godini, također nije potrebno, s obzirom da je ACI Agenciji dostavio podatke o prihodima s mjerodavnog tržišta u 2013. godini koji uključuju isključivo prihode od najma veza. Iz istih razloga je odbijen i dokazni prijedlog ACI-ja za provođenjem financijskog vještačenja.

9.3. Utvrđivanje visine upravno-kaznene mjere

Sukladno članku 61. točki 1. ZZTN-a, upravno-kaznenom mjerom u iznosu do najviše 10 posto vrijednosti ukupnoga prihoda koji je poduzetnik ostvario u posljednjoj godini za koju postoje zaključena godišnja financijska izvješća, kaznit će se poduzetnik koji sklopi zabranjeni sporazum ili na koji drugi način sudjeluje u sporazumu kojim je narušeno tržišno natjecanje, na način opisan odredbom članka 8. ZZTN-a.

Postupak utvrđivanja uvjeta za izricanje upravno-kaznene mjere zbog povrede odredbi ZZTN-a Agencija vodi sukladno pravilima propisanim člankom 52. ZZTN-a, pri čemu primjenjuje kriterije propisane člankom 64. ZZTN-a, kao i odredbama Uredbe o kriterijima za izricanje upravno-kaznene mjere.

Cilj upravno-kaznene mjere, sukladno članku 60. ZZTN-a, osiguravanje je učinkovitog tržišnog natjecanja, kažnjavanje počinitelja povreda ZZTN-a, otklanjanje štetnih posljedica takvih povreda i odvraćanje drugih poduzetnika od kršenja odredaba ZZTN-a.

Prema članku 64. stavku 2. ZZTN-a, pri izricanju upravno-kaznene mjere Agencija uzima u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti kao što su težina povrede, vrijeme trajanja povrede i posljedice te povrede za druge poduzetnike na tržištu i potrošače. Pri tome se primjenjuje dvostupanjska metodologija izračuna upravno-kaznene mjere na način da se utvrđuje osnovni iznos upravno-kaznene mjere za poduzetnika, a zatim se tako utvrđeni iznos smanjuje ili povećava ovisno o utvrđenim olakotnim i/ili otegotnim okolnostima.

Prema članku 2. stavku 1. točki c) Uredbe o kriterijima za izricanje upravno-kaznene mjere, prihod poduzetnika na osnovu kojeg se izračunava osnovni iznos upravno-kaznene mjere predstavlja vrijednost prodaje robe i/ili usluga koji je poduzetnik ostvario isključivo od obavljanja djelatnosti na mjerodavnom tržištu na kojem je Agencija utvrdila povredu ZZTN-a, i to, sukladno članku 5. stavku 2. Uredbe o kriterijima za izricanje upravno-kaznene mjere, tijekom posljednje poslovne godine u kojoj je poduzetnik povrijedio ZZTN, odnosno posljednje godine za koju postoje zaključena financijska izvješća.

Budući da je predmetni zabranjeni sporazum trajao u vremenskom razdoblju od 25. listopada 2012. pa za pojedine stranke do 31. prosinca 2013, a za pojedine stranke do 31. ožujka 2014., Agencija je promatrala prihode stranaka ostvarene u 2013. godini, kao posljednjoj punoj poslovnoj godini u kojoj su povrijeđene odredbe ZZTN-a.

U odnosu na HGK, Agencija je utvrdila kako su se ispunili uvjeti iz članka 64. stavka 8. za izricanje simbolične upravno-kaznene mjere, što će se obrazložiti kasnije u tekstu.

Tablica 3. Ukupni prihodi stranaka ostvareni u 2013. godini i prihodi stranaka ostvareni u 2013. godini na mjerodavnom tržištu

R. br.

Poduzetnik

Ukupan prihod u 2013.
(u kunama)

Prihod na mjerodavnom tržištu u 2013.
(u kunama)

1.

ACI d.d.

205.175.512,00

[...]

2.

Brodogradilište i marina d.o.o.

20.651.284,00

[...]

3.

Ilirija d.d.

117.320.407,00

[...]

4.

Marina Borik d.o.o.

6.949.708,00

[...]

5.

Marina Dalmacija d.o.o.

69.296.022,00

[...]

6.

Marina Hramina d.o.o.

44.495.661,00

[...]

7.

Marina Punat d.o.o.

48.781.278,00

[...]

8.

Marina Šibenik d.o.o.

26.069.418,00

[...]

9.

Tehnomont d.d.

40.619.663,00

[...]

10.

HGK

227.878.890,00

-

Izvor: podnesci stranaka

Obrada: AZTN

Na temelju odredbe članka 4. stavka 1. Uredbe o kriterijima za izricanje upravno-kaznene mjere, Agencija će osnovni iznos upravno-kaznene mjere izračunati određujući primjerenu visinu postotka od prihoda poduzetnika, a visina postotka ovisi o težini povrede ZZTN-a, te će dobiveni iznos pomnožiti s brojem godina trajanja povrede. Prema članku 4. stavku 3. Uredbe o kriterijima za izricanje upravno-kaznene mjere, postotak od prihoda u pravilu se utvrđuje u visini do najviše 30% prihoda poduzetnika.

Prilikom utvrđivanja težine povrede ZZTN-a, sukladno odredbi članka 6. stavka 2. Uredbe o kriterijima za izricanje upravno-kaznene mjere, Agencija u svakom pojedinačnom slučaju utvrđuje treba li postotak od prihoda biti određen u gornjem ili donjem dijelu raspona. Pri tome je Agencija obvezna uzimati u obzir niz čimbenika, kao što su primjerice, vrsta povrede ZZTN-a, tržišni udjel poduzetnika-sudionika povrede ZZTN-a, zemljopisno područje na kojem povreda ZZTN-a ima ili može imati učinak, te je li povreda ZZTN-a u praksi izvršena ili je samo ostavljena otvorena mogućnost za izvršenje povrede.

Agencija je utvrdila kako je u konkretnom slučaju riječ o zabranjenom sporazumu između konkurenata odnosno poduzetnika koji djeluju na istoj razini proizvodnje odnosno pružanja usluga. Dakle, radi se o najtežem obliku narušavanja tržišnog natjecanja iz članka 8. ZZTN-a, a predmetni sporazum se izravno odnosio na cijene usluga. Agencija je u obzir uzela i činjenicu da su stranke sudionici predmetnog zabranjenog sporazuma (ne računajući HGK) ostvarili udjel od 60% ukupnih prihoda svih luka nautičkog turizma od djelatnosti iznajmljivanja vezova u 2013. godini, te da je predmetni zabranjeni sporazum u zemljopisnom smislu obuhvaćao područje cijelog Jadrana odnosno cijelo obalno područje Republike Hrvatske.

Slijedom navedenog, izuzev u odnosu na HGK, Agencija nije u odnosu na ostale sudionike predmetnog zabranjenog sporazuma utvrdila postojanje okolnosti koje bi omogućavale da se istima izrekne simbolična upravno-kaznene mjera u smislu članka 64. stavka 8. ZZTN-a, a koja je sukladno članku 13. Uredbe o upravno-kaznenim mjerama predviđena samo u iznimnim slučajevima.

Iako je člankom 7. stavkom 1. Uredbe o upravno-kaznenim mjerama predviđena mogućnost da Agencija, u slučajevima kartelnih povreda kojima se dogovaraju cijene, dijele tržišta i ograničava proizvodnja, može osnovni iznos upravno-kaznene mjere, neovisno od vremena sudjelovanja poduzetnika u povredi ZZTN-a, uvećati za dodatni iznos do najviše 25% prihoda poduzetnika, Agencija smatra kako u konkretnom slučaju nije potrebno izvršiti dodatno uvećanje osnovnog iznosa upravno-kaznene mjere.

Vezano za trajanje predmetne povrede ZZTN-a, ono je za ACI, Tehnomont, Marinu Šibenik i Marinu Hramina utvrđeno kao razdoblje od 1 godine 2 mjeseca i 6 dana, a za Iliriju Marinu Punat, Brodogradilište i marinu, Marinu Dalmacija i Marinu Borik kao razdoblje od 1 godine 5 mjeseci i 6 dana, što u smislu članka 4. stavka 4. Uredbe o upravno-kaznenim mjera za sve stranke iznosi jednu i pol godinu.

Slijedom navedenog, za svakog pojedinog poduzetnika sudionika predmetnog zabranjenog sporazuma utvrđen je osnovni iznos upravno-kaznene mjere, u smislu članka 4. Uredbe o kriterijima za izricanje upravno-kaznene mjere, kako slijedi u Tablici 4.

Tablica 4. Osnovni iznos upravno-kaznene mjere

R. br.

Poduzetnik

Osnovni iznos upravno-kaznene mjere (u kunama)

1.

ACI d.d.

11.167.000,00

2.

Brodogradilište i marina d.o.o.

367.000,00

3.

Ilirija d.d.

1.971.000,00

4.

Marina Borik d.o.o.

404.000,00

5.

Marina Dalmacija d.o.o.

3.257.000,00

6.

Marina Hramina d.o.o.

953.000,00

7.

Marina Punat d.o.o.

1.897.000,00

8.

Marina Šibenik d.o.o.

1.328.000,00

9.

Tehnomont d.d.

1.276.000,00

Nakon što utvrdi osnovni iznos upravno-kaznene mjere za svakog poduzetnika, Agencija tako utvrđeni iznos može smanjiti ili povećati ako utvrdi postojanje olakotnih i/ili otegotnih okolnosti, u smislu članka 64. ZZTN-a.

Prvenstveno, Agencija ističe kako je kao najznačajniju olakotnu okolnost kod svih stranaka uzela u obzir prirodu razmijenjenih informacija, odnosno činjenicu kako su stranke najavile da neće podizati cijene, a ukoliko to učine da će to biti za minimalni iznos.

Agencija je kao olakotnu okolnost uzela u obzir činjenicu da niti jedna od stranaka do sada nije kažnjavana za bilo koji oblik kršenja propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.

Iako su sve stranke u potpunosti surađivale s Agencijom, ipak ta suradnja po načinu i u opsegu nije prelazila obveze utvrđene za primjenu oslobođenja ili umanjenja upravno-kaznene mjere iz članka 65. ZZTN-a, odnosno obveze utvrđene člankom 41. ZZTN-a, jer su prilikom dostave svojih očitovanja i dokumentacije, stranke postupale isključivo sukladno zakonskim obvezama, prvenstveno onima iz članka 41. stavka 1. točke 1. ZZTN-a. Stoga Agencija suradnju stranaka tijekom postupka nije razmatrala kao olakotnu okolnost.

Agencija nije prihvatila navode stranaka kako predmetni zabranjeni sporazum nije primjenjivan u praksi. Naime, samim činom međusobne razmjene stranke su otklonile neizvjesnost oko budućeg postupanja svojih konkurenata, te su prilikom određivanja vlastitog ponašanja mogli u obzir uzeti i razmijenjene informacije o budućem ponašanju svojih konkurenata. Činjenica da nisu sve stranke podigle cijene vezove za isti iznos ne ukazuje na to da stranke nisu primjenjivale predmetni zabranjeni sporazum, jer kao što je već ranije navedeno, isti se nije ni odnosio na dogovor oko povećanja cijena za točno određeni iznos.

Agencija nije uvažila navode pojedinih stranaka kako je navedeni zabranjeni sporazum sklopljen iz nehaja, iz razloga što je u postupku nedvojbeno utvrđeno da su stranke međusobno razmjenjivale informacije o budućim cijenama svojih usluga, stoga eventualno neznanje, odnosno odsustvo svijesti stranaka da razmjenom navedenih informacija postupaju protivno propisima o zaštiti tržišnog natjecanja, ne izuzima iste od odgovornosti za predmetno protupravno postupanje.

Agencija nije prihvatila navode stranaka kako bi izricanje upravno-kaznene mjere dovelo stranke u nepovoljnu financijsku situaciju i ugrozilo njihovo poslovanje. Ovo iz razloga što niti jedna od stranaka nije Agenciji predočila prihvatljive argumente za svoje tvrdnje, niti je dostavila, u smislu članka 12. stavka 3. Uredbe o upravno-kaznenim mjerama, objektivne i uvjerljive dokaze kako bi izricanje upravno-kaznene mjere u visini propisanoj ZZTN-om ugrozilo njihovu ekonomsku održivost i dovelo do potpunog gubitka imovine tih poduzetnika. Pri tome treba uzeti u obzir kako izrečene kazne iznose od 0,17% do 0,58% ukupnih prihoda stranaka ostvarenih u 2013. godini. Neovisno o navedenom, potrebno je istaknuti kako činjenica moguće teške financijske situacije poduzetnika nikako ne može biti opravdanje za sklapanje kartelnog sporazuma.

U odnosu na navode Marine Punat kako u odnosu na tog poduzetnika postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja upravno-kaznene mjere, u smislu članka 65. ZZTN-a, Agencija ističe da su kriteriji za oslobođenje od plaćanja upravno-kaznene mjere propisani Uredbom o kriterijima za oslobođenje ili umanjenje upravno-kaznene mjere. Osnovni preduvjet za oslobođenje od plaćanja upravno-kaznene mjere je podnošenje prijave za oslobođenje i/ili umanjenje upravno-kaznene mjere iz članka 3. stavka 3. Uredbe o kriterijima za oslobođenje ili umanjenje upravno-kaznene mjere, a koja između ostalog mora sadržavati i Izjavu poduzetnika u smislu članka 5. navedene uredbe. Člankom 3. stavkom 1. Uredbe o kriterijima za oslobođenje ili umanjenje upravno-kaznene mjere, propisano je kako Agencija može osloboditi od plaćanja upravno-kaznene mjere onog sudionika kartela koji je prvi obavijesti o kartelu i dostavi joj podatke, činjenice i dokaze koji joj omogućuju pokretanje postupka ili prvom sudioniku kartela koji Agenciji dostavi dokaze koji omogućuju utvrđivanje povrede ZZTN-a u slučajevima kad je Agencija već prethodno pokrenula postupak, ali nije imala dovoljno dokaza za njegovo okončanje odnosno utvrđenje kartela. S obzirom da Marina Punat u ovom postupku nije dostavila prijavu za oslobođenje od plaćanja upravno-kaznene mjere, jasno je da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 65. ZZTN-a za oslobođenje Marine Punat od plaćanja upravno-kaznene mjere.

Agencija nije utvrdila postojanje otegotnih okolnosti na strani bilo koje od stranaka.

Slijedom navedenog, imajući u vidu sve olakotne u ovom slučaju, Agencija je za svakog pojedinog poduzetnika sudionika predmetnog zabranjenog sporazuma utvrdila konačni iznos upravno-kaznene mjere, kako slijedi u Tablici 5.

Tablica 5. Konačni iznos upravno-kaznene mjere

R. br.

Poduzetnik

Iznos upravno-kaznene mjere (u kunama)

1.

ACI d.d.

1.117.000,00

2.

Brodogradilište i marina d.o.o.

37.000,00

3.

Ilirija d.d.

197.000,00

4.

Marina Borik d.o.o.

40.000,00

5.

Marina Dalmacija d.o.o.

326.000,00

6.

Marina Hramina d.o.o.

95.000,00

7.

Marina Punat d.o.o.

190.000,00

8.

Marina Šibenik d.o.o.

133.000,00

9.

Tehnomont d.d.

128.000,00

U odnosu na sudjelovanje HGK u predmetnoj razmijeni informacija Agencija ističe kako se sporni sastanak na kojem je došlo do razmjene informacija održao pod okriljem HGK, te su na istom prisustvovali i predstavnici HGK. Stoga je nedvojbeno kako u konkretnom slučaju postoji i odgovornost HGK za možebitno sklapanje zabranjenog sporazuma. Agencija navodi kako je HGK tijelo osnovano na temelju posebnog zakona, koje ima posebnu zadaću i odgovornost osiguranja poštivanja zakonskih propisa od strane njegovih članova, posebice jer sjednicama Udruženja uvijek prisustvuju djelatnici HGK koji bi trebali spriječiti bilo kakav oblik narušavanja tržišnog natjecanja koje se odvija na tim sjednicama, odnosno upozoriti članice da određeno ponašanje može dovesti do kršenja propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.

S druge strane, Agencija nije utvrdila nikakvu dodatnu aktivnost HGK koja bi išla u smjeru razmjene osjetljivih informacija između njenih članica ili u smjeru postizanja dogovora između njenih članica, koji bi mogao predstavljati zabranjeni sporazum u smislu odredbi ZZTN-a. Naime, dnevnim redom sjednice Vijeća Udruženja održane 25. listopada 2012. nije kao posebna točka bila predviđena rasprava o cijenama vezova članova Udruženja, dakle nije utvrđeno da bi HGK uvrštavanjem takve točke na dnevni red poticao raspravu o cijenama. Navedena sjednica je predstavljala uobičajenu sjednicu Udruženja koja se održava svake godine nakon završetka turističke sezone, a prema dostavljenim zapisnicima sa sjednica Udruženja održanih u 2011., 2012. i 2013., niti na jednoj sjednici dnevnim redom nije bila predviđena rasprava o cijenama, a izuzev sporne sjednice od 25. listopada 2012., te sljedeće sjednice održane 19. ožujka 2013., na kojoj se raspravljalo o aktualnim cijenama marina u 2013. godini, niti prije, a niti poslije cijene nisu bile predmet razgovora.

Slijedom navedenog, imajući u vidu ulogu i aktivnosti HGK u sklapanju predmetnog sporazuma, Agencija je utvrdila kako su se u odnosu na navedeno udruženje poduzetnika ispunile okolnosti iz članka 64. stavka 8. ZZTN-a, odnosno kako će se izricanjem simbolične upravno-kaznene HGK u visini od 100.000,00 kuna, imajući u vidu sve okolnosti sklapanja predmetnog sporazuma kao i ulogu HGK u sklapanju istog, postići cilj primjerenog kažnjavanja, odvraćanja navedenog udruženja poduzetnika od budućih postupanja kojima se narušava tržišno natjecanje, kao i odvraćanja drugih poduzetnika i udruženja poduzetnika od narušavanja tržišnog natjecanja sklapanjem zabranjenih sporazuma.

S obzirom na to da je člankom 61. ZZTN-a propisano kako upravno-kaznena mjera koja se može izreći poduzetniku može iznositi najviše 10 posto vrijednosti ukupnoga prihoda koji je poduzetnik ostvario u posljednjoj godini za koju postoje zaključena godišnja financijska izvješća, Agencija je provjerila prelaze li gore utvrđeni iznosi visinu od 10 posto ukupnih prihoda stranaka, pri čemu je utvrdila kako utvrđeni iznosi upravno-kaznene mjere ne prelaze 10 posto ukupnih prihoda stranaka te ih stoga nije potrebno dodatno smanjivati.

10. ODLUKA VIJEĆA ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA

Na temelju provedenog postupka, Vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja je na 41. sjednici, održanoj 30. listopada 2014., sukladno ovlastima iz članka 30. ZZTN-a, utvrdilo kako su HGK, ACI, Tehnomont, Marina Hramina, Marina Šibenik, Ilirija, Marina Punat, Brodogradilište i marina, Marina Dalmacija i Marina Borik razmjenom informacija o budućim cijenama vezova u marinama u Republici Hrvatskoj sa sjednice Udruženja od 25. listopada 2012. sklopili zabranjeni sporazum koji za cilj ili posljedicu ima sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja, u smislu članka 8. ZZTN-a. Marina Šibenik, ACI, Tehnomont i Marina Hramina su bili sudionici predmetnog zabranjenog sporazuma u razdoblju od 25. listopada 2012. do 31. prosinca 2013., a Ilirija, Marina Punat, Brodogradilište i marina, Marina Dalmacija, Marina Borik i HGK su bili sudionici predmetnog zabranjenog sporazuma u razdoblju u razdoblju od 25. listopada 2012. do 31. ožujka 2014.

Nakon provedenog posebnog postupka utvrđivanja postojanja uvjeta za izricanje upravno-kaznenih mjera, Vijeće je na 11. sjednici, održanoj 17. ožujka 2015., utvrdilo postojanje uvjeta za izricanje upravno-kaznenih mjera kao i svih okolnosti relevantnih za određivanje njihove visine.

Vijeće je odlučilo da se ACI-ju izrekne upravno-kaznena mjera u iznosu od 1.117.000,00 kuna, Brodogradilištu i marini upravno-

-kaznena mjera u iznosu od 37.000,00 kuna, Iliriji upravno-kaznena mjera u iznosu od 197.000,00 kuna, Marini Borik upravno-kaznena mjera u iznosu od 40.000,00 kuna, Marini Dalmacija upravno-kaznena mjera u iznosu od 326.000,00 kuna, Marini Hramina upravno-kaznena mjera u iznosu od 95.000,00 kuna, Marini Punat upravno-kaznena mjera u iznosu od 190.000,00 kuna, Marini Šibenik upravno-kaznena mjera u iznosu od 133.000,00 kuna, Tehnomontu upravno-kaznena mjera u iznosu od 128.000,00 kuna, a HGK simbolična upravno-kaznena mjera u iznosu od 100.000,00 kuna.

Na temelju članka 52. stavka 6. ZZTN-a, Agencija sukladno odlukama Vijeća kojima je utvrđeno narušavanje tržišnog natjecanja i kojima je utvrđeno postojanje uvjeta za izricanje upravno kaznene mjere i njezina visina, okončava postupak donošenjem jedinstvenog rješenja.

10.1. Odluka Vijeća o postojanju zabranjenog sporazuma

Vijeće je nesporno utvrdilo kako su HGK, ACI, Tehnomont, Marina Hramina, Marina Šibenik, Ilirija, Marina Punat, Brodogradilište i marina, Marina Dalmacija i Marina Borik na sjednici Udruženja održanoj 25. listopada 2012. razmjenjivali informacije o budućim cijenama vezova u marinama u Republici Hrvatskoj čime su sklopili zabranjeni sporazum koji za cilj ili posljedicu ima sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja, u smislu članka 8. ZZTN-a.

Vijeće ističe kako zapisnik sa sjednice Udruženja održane 25. listopada 2012. jasno i nedvojbeno ukazuje na predmetnu razmjenu informacija. Iako iz zapisnika sa navedene sjednice Udruženja proizlazi kako su prisutni poduzetnici najavili da neće podignuti cijene svojih usluga u 2013. godini, dok će oni koji podignu cijene to učiniti samo za postotak inflacije u Republici Hrvatskoj, Vijeće ističe kako je ipak riječ o razmijeni informacija između konkurenata o njihovim budućim postupanjima u pogledu cijena usluga. S obzirom da u konkretnom slučaju nije bila riječ o izričitom dogovoru stranaka da će podignuti cijene vezova za točno određeni iznos, već se radilo o razmjeni informacija o budućim cijenama vezova, za utvrđivanje postojanja zabranjenog sporazuma nije bilo nužno da sve stranke podignu cijene vezova i to za isti iznos.

Iako razmjena informacija između konkurenata može izazvati pozitivne učinke poput unaprjeđenja efikasnosti pojedinog poduzetnika, može dovesti i do narušavanja tržišnog natjecanja u situacijama kad se takvom razmjenom omogućava poduzetnicima da se upoznaju s poslovnim planovima svojih konkurenata. Pozitivan ili negativan utjecaj razmjene informacija na tržišno natjecanje, prije svega ovisi o prirodi podataka koji se razmjenjuju, te o karakteristikama tržišta na koje se ti podaci odnose.

Razmjena strateških informacija, poput informacija koje se odnose na cijene, količine, troškove proizvodnje, liste kupaca i slične, može dovesti do usklađivanja ponašanja konkurenata jer smanjuje samostalnost u ponašanju poduzetnika na tržištu kao i njegovu sklonost nadmetanju s konkurentima. Razmjena strateških informacija koje se odnose na buduće cijene i količine proizvoda/usluga se smatra teškim ograničenjem tržišnog natjecanja koje je per se zabranjeno jer ima za cilj narušavanje tržišnog natjecanja, te se takva razmjena informacija smatra zabranjenim sporazumom u smislu članka 8. ZZTN-a. Stoga u tom slučaju nije nužno dokazati i antikompetitivne učinke usklađenog djelovanja na tržište.

Vijeće ističe kako svaki pojedini poduzetnik mora samostalno donositi poslovne odluke i odrediti svoje ponašanje na tržištu na način da ne smije postojati koordinacija i dogovor među konkurentima kojim se smanjuje nesigurnost budućeg postupanja, budući da to smanjuje rizik donošenja poslovnih odluka u kompetitivnom okruženju. U konkretnom slučaju, razmjenom informacija o namjeravanim cijenama najma vezova u sljedećoj godini, čak i bez postojanja međusobnog dogovora o tim cijenama, stranke su unaprijed otklonile neizvjesnost oko njihovog budućeg postupanja te time uklonili rizike međusobnog konkuriranja.

U odnosu na ulogu HGK-a u predmetnoj razmjeni informacija, Vijeće ističe kako HGK kao udruženje poduzetnika čije utemeljenje je propisano zakonom a članstvo obvezatno za sve pravne osobe koje u Republici Hrvatskoj obavljaju gospodarsku djelatnost, ima posebnu zadaću i odgovornost osiguranja poštivanja zakonskih propisa od strane njegovih članova, posebice imajući u vidu da se sporni sastanak održao pod okriljem HGK, te da su na istom prisustvovali i predstavnici HGK. Stoga je nedvojbeno kako u konkretnom slučaju postoji i odgovornost HGK za možebitno sklapanje zabranjenog sporazuma.

Prema definiciji iz Uredbe o kriterijima za izricanje upravno-kaznenih mjera (»Narodne novine« broj 129/2010) karteli su u pravilu tajni horizontalni sporazumi između dva ili više neovisnih poduzetnika ili odluke udruženja poduzetnika ili usklađeno djelovanje poduzetnika koji svi djeluju na istoj razini proizvodnje odnosno distribucije, a imaju za cilj narušavanje tržišnog natjecanja između konkurenata, putem međusobnog utvrđivanja kupovnih ili prodajnih cijena, podjele tržišta i kupaca, ograničavanjem proizvodnje i/ili prodaje i tehnološkog razvoja, dogovorom o sudjelovanju u postupcima javne nabave i slično, a posljedica kartelnih sporazuma je štetan učinak na potrošače u vidu povećanja cijena i smanjivanja izbora robe i/ili usluga.

Uvjeti za skupno izuzeće sporazuma pobliže su utvrđeni uredbama Vlade Republike Hrvatske o skupnom izuzeću određenih vrsta sporazuma iz članka 10. ZZTN-a. U konkretnom slučaju riječ je o primjeni Uredbe o skupnom izuzeću horizontalnih sporazuma između poduzetnika (»Narodne novine«, broj 72/11; dalje: Uredba o horizontalnim sporazumima), čije se odredbe primjenjuju naročito na sporazume o istraživanju i razvoju i sporazume o specijalizaciji, ali se na odgovarajući način primjenjuju i na druge vrste horizontalnih sporazuma.

Sukladno članku 1. Uredbe o horizontalnim sporazumima, horizontalni sporazumi su oni koji su sklopljeni između dva ili više neovisnih poduzetnika koji djeluju na istoj razini proizvodnje, odnosno distribucije. Dakle, riječ je o sporazumima sklopljenim između konkurenata na mjerodavnim tržištima.

Člankom 11. stavkom 1. i člankom 13. stavkom 1. Uredbe o horizontalnim sporazumima, utvrđivanje cijena, ograničavanje proizvodnje i podjela tržišta utvrđeni su kao teška ograničenja tržišnog natjecanja. Na sporazume poduzetnika koji sadrže takva teška ograničenja tržišnog natjecanja ne mogu se ni u kojem slučaju primijeniti odredbe o skupnom izuzeću. Kako predmetni sporazum sadrži upravo dogovor o cijenama, dakle sadrži teška ograničenja tržišnog natjecanja, isti ne ispunjavaju uvjete za skupno izuzeće u smislu članka 10. ZZTN-a.

U konkretnom slučaju ispitana je i moguća primjena Uredbe o sporazumima male vrijednosti (»Narodne novine«, broj 9/11; dalje: Uredba o sporazumima male vrijednosti). Naime, sukladno članku 1. stavku 2. Uredbe o sporazumima male vrijednosti, na sporazume male vrijednosti koji zadovoljavaju uvjete iz te uredbe ne primjenjuju se odredbe o zabranjenim sporazumima iz članka 8. stavka 1. ZZTN-a.

Međutim, člankom 6. stavkom 1. Uredbe o sporazumima male vrijednosti propisano je kako se sporazumi, koji unatoč neznatnom tržišnom udjelu sudionika sporazuma i njihovih povezanih poduzetnika sadrže odredbe koje se smatraju teškim ograničenjima tržišnog natjecanja, ne smatraju sporazumima male vrijednosti. Članak 7. iste Uredbe kao teška ograničenja tržišnog natjecanja, u sporazumima male vrijednosti sklopljenim između stvarnih ili potencijalnih konkurenata, navodi ona ograničenja koja izravno ili neizravno, samostalno ili zajedno s ostalim čimbenicima pod kontrolom ugovornih strana, imaju za cilj utvrđivanje cijena kod prodaje proizvoda trećim stranama, ograničavanje proizvodnje ili prodaje te podjelu tržišta ili kupaca. Kako je u konkretnom slučaju riječ upravo o takvim ograničenjima, ne mogu se primijeniti niti odredbe Uredbe o sporazumima male vrijednosti.

S obzirom na to da su stranke informacije razmijenile na sjednici održanoj 25. listopada 2012., a razmjena se odnosila na cijene usluga najma vezova u marinama u 2013. godini, Vijeće je kao vrijeme trajanja predmetnog zabranjenog sporazuma, utvrdilo razdoblje od 25. listopada 2012. pa do primjene cijena na koje se razmjena odnosila, što bi za pojedine marine bilo do 31. prosinca 2013., a za pojedine do 31. ožujka 2014. U odnosu na HGK, Vijeće je trajanje zabranjenog sporazuma utvrdilo u razdoblju od 25. listopada 2012. pa do 31. ožujka 2013.

Stoga je Agencija, na temelju odluke Vijeća, odlučila kao u točkama I., II. i III. izreke ovoga rješenja.

10.2. Odluka Vijeća o visini upravno-kaznene mjere

Vijeće je prilikom donošenja odluke o visini upravno-kaznene mjere u obzir uzelo sve činjenice i okolnosti utvrđene u postupku utvrđivanja postojanja uvjeta za izricanje upravno-kaznene mjere, koje su detaljno obrazložene u točki 9.2. obrazloženja rješenja, te će ih se u daljnjem dijelu teksta samo ukratko navesti.

Prvenstveno, Vijeće je u obzir uzelo činjenicu kako je u konkretnom slučaju riječ o kartelnom sporazumu koji se izravno odnosio na cijene usluga, dakle najtežem obliku narušavanja tržišnog natjecanja koji je u zemljopisnom smislu obuhvaćao područje cijelog Jadrana odnosno cijelo obalno područje Republike Hrvatske. Vijeće je pri tome uzelo u obzir da su članice Udruženja koje su sklopile predmetni zabranjeni sporazuma ostvarili udjel od 60% ukupnih prihoda svih luka nautičkog turizma od djelatnosti iznajmljivanja vezova u 2013. godini.

Vijeće ističe kako, iako je riječ o kartelnoj povredi ZZTN-a koja se odnosi na cijene usluga, nije potrebno izvršiti dodatno povećanje osnovnog iznosa upravno-kaznene mjere, s obzirom na to da će iznosi upravno-kaznenih mjera izrečeni strankama u konkretnom predmetu proizvesti ne samo posebni preventivni učinak u odnosu na te poduzetnike, već i opći preventivni učinak kao upozorenje svim drugim poduzetnicima da se ne upuštaju u povrede propisa o tržišnom natjecanju.

U odnosu na HGK, Vijeće je uzelo u obzir činjenicu kako nije utvrđena nikakva dodatna aktivnost HGK koja bi išla u smjeru razmjene osjetljivih informacija između njenih članica ili u smjeru postizanja dogovora između njenih članica, koji bi mogao predstavljati zabranjeni sporazum u smislu odredbi ZZTN-a. Stoga se Vijeće u slučaju HGK, odlučilo na izricanje simbolične upravno-kaznene mjere u iznosu od 100.000,00 kuna, jer će se navedenom upravno-kaznenom mjerom, imajući u vidu sve okolnosti sklapanja predmetnog sporazuma kao i ulogu HGK u sklapanju istog, postići cilj primjerenog kažnjavanja navedenog udruženja poduzetnika, odvraćanja navedenog poduzetnika od budućih postupanja kojima se narušava tržišno natjecanje, kao i odvraćanja drugih poduzetnika i udruženja poduzetnika od narušavanja tržišnog natjecanja sklapanjem zabranjenih sporazuma.

Razmatrajući sve olakotne i otegotne okolnosti u odnosu na svakog pojedinog poduzetnika sudionika predmetnog zabranjenog sporazuma, Vijeće je kao najznačajniju olakotnu okolnost u odnosu na sve poduzetnike cijenila činjenicu kako su stranke najavile da neće podizati cijene, a ukoliko to učine da će to biti za minimalni iznos.

Vijeće je kao olakotnu okolnost cijenilo i činjenicu da niti jedna od stranaka do sada nije kažnjavana za bilo koji oblik kršenja propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.

Pritom, Vijeće nije uvažilo navode stranaka kako je do sklapanja predmetnog zabranjenog sporazuma došlo iz nehaja, iz razloga što iz utvrđenog činjeničnog stanja jasno proizlazi kako su stranke međusobno razmjenjivale informacije o budućim cijenama svojih usluga, stoga eventualno neznanje, odnosno odsustvo svijesti stranaka da razmjenom navedenih informacija postupaju protivno propisima o zaštiti tržišnog natjecanja, ne izuzima iste od odgovornosti za predmetno protupravno postupanje. Vijeće navodi kako neznanje škodi, a nepoznavanje zakona ne može biti izgovor.

Također, Vijeće nije uvažilo navode stranaka kako su u konkretnom predmetu ispunjeni uvjeti iz članka 64. stavka 2. točke 4. ZZTN-a, odnosno članka 8. stavka 2. točaka d) i e) Uredbe o kriterijima za izricanje upravno-kaznene mjere, budući da nije utvrđeno postojanje suradnje stranaka s Agencijom u opsegu koji prelazi obveze utvrđene člankom 41. ZZTN-a, što isključuje i mogućnost primjene članka 64. stavka 4. točke 4. ZZTN-a odnosno članka 8. stavka 2. točke d) Uredbe o kriterijima za izricanje upravno-kaznene mjere.

Vijeće nije utvrdilo postojanje otegotnih okolnosti na strani bilo koje od stranaka.

Zaključno, Vijeće, osim u odnosu na HGK, nije uvažilo navode ostalih stranaka kako su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za primjenu članka 64. stavka 8. ZZTN-a i izricanje simbolične upravno-kaznene mjere, iz razloga što je riječ o najtežem obliku teškom narušavanja tržišnog natjecanja koje je obuhvaćalo 60% mjerodavnog tržišta računajući po prihodima sudionika predmetnog zabranjenog sporazuma s mjerodavnog tržišta.

Slijedom navedenog, razmatrajući sve okolnosti relevantne za utvrđivanje visine upravno-kaznene mjere, Vijeće je u odnosu na ACI donijelo odluku o izricanju upravno-kaznene mjere u iznosu od 1.117.000,00 kuna. u odnosu na Brodogradilište i marinu donijelo odluku o izricanju upravno-kaznene mjere u iznosu od 37.000,00 kuna, u odnosu na Iliriju donijelo odluku o izricanju upravno-kaznene mjere u iznosu od 197.000,00 kuna, u odnosu na Marinu Borik donijelo odluku o izricanju upravno-kaznene mjera u iznosu od 40.000,00 kuna, u odnosu na Marinu Dalmacija donijelo odluku o izricanju upravno-kaznene mjera u iznosu od 326.000,00 kuna, u odnosu na Marinu Hramina donijelo odluku o izricanju upravno-kaznene mjere u iznosu od 95.000,00 kuna, u odnosu na Marinu Punat donijelo odluku o izricanju upravno-kaznene mjere u iznosu od 190.000,00 kuna, u odnosu na Marinu Šibenik donijelo odluku o izricanju upravno-kaznene mjere u iznosu od 133.000,00 kuna i u odnosu na Tehnomont donijelo odluku o izricanju upravno-kaznene mjere u iznosu od 128.000,00 kuna.

Vijeće smatra kako će se izricanjem upravno-kaznenih mjera u navedenim iznosima postići cilj primjerenog kažnjavanja stranaka te njihovog odvraćanja od budućih postupanja kojima se narušava tržišno natjecanje, kao i odvraćanja drugih poduzetnika od narušavanja tržišnog natjecanja sklapanjem zabranjenih sporazuma.

Stoga je Agencija, na temelju odluke Vijeća, odlučila kao u točkama IV. i V. izreke ovoga rješenja.

11. IZVRŠENJE UPRAVNO-KAZNENE MJERE

Na temelju članka 70. stavka 2. ZZTN-a, upravno-kaznena mjera uplaćuje se po izvršnosti rješenja u slučaju da nije uložena tužba, odnosno po pravomoćnosti sudske odluke, pri čemu se u iznos upravno-kaznene mjere uračunavaju i zakonske zatezne kamate od dana dostave rješenja Agencije stranci do dana plaćanja.

Izrečeni iznos uplaćuje se u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske na račun broj: HR1210010051863000160, model HR64, poziv na broj odobrenja: 6092-20833-(OIB uplatitelja).

Nakon izvršene uplate, obveznik uplate dužan je uplatnicu, kao dokaz o obavljenoj uplati upravno-kaznene mjere, dostaviti Agenciji žurno, a najkasnije po isteku roka od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti rješenja, s pozivom na broj klase: UP/I 034-03/13-01/047.

Sukladno članku 70. stavku 3. ZZTN-a, ako poduzetnik u roku ne uplati upravno-kaznenu mjeru, Agencija će obavijestiti Područni ured Porezne uprave Ministarstva financija na čijem je području njegovo sjedište, radi naplate upravno-kaznene mjere prisilnim putem prema propisima o prisilnoj naplati poreza. Upravno-kaznena mjera koju na zahtjev Agencije prisilno naplaćuje Porezna uprava uplaćuje se izravno u korist državnog proračuna.

Stoga je Agencija, na temelju odluke Vijeća, odlučila kao u točki VI. izreke ovoga rješenja.

12. OBJAVA RJEŠENJA U »NARODNIM NOVINAMA»

Sukladno odredbi članka 59. stavka 2. ZZTN-a, u svezi s člankom 58. stavkom 1. točkom 1. ZZTN-a, ovo rješenje bit će objavljeno u »Narodnim novinama«, dok će se na temelju članka 59. stavka 3. ZZTN-a tekst rješenja objaviti i na internetskoj stranici Agencije.

Stoga je Agencija, na temelju odluke Vijeća, odlučila kao u točki VII. izreke ovoga rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ovoga rješenja žalba nije dopuštena, ali nezadovoljna stranka može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana dostave ovoga rješenja.

Napomena:

Sukladno članku 53. ZZTN-a, podaci koji predstavljaju poslovnu tajnu izuzeti su od objavljivanja te su u tekstu navedeni podaci označeni [...], odnosno koriste se skraćenice naziva te postoci i podaci u rasponu.

Klasa: UP/I 034-03/13-01/047

Urbroj: 580-09/74-2015-164

Zagreb, 17. ožujka 2015.

Predsjednik

Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja

Mladen Cerovac, mag. iur., v. r.

58 28.05.2015 Rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja klasa: UP/I 034-03/13-01/047 urbroj: 580-09/74-2015-164 od 17. ožujka 2015. 58 28.05.2015 Rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja klasa: UP/I 034-03/13-01/047 urbroj: 580-09/74-2015-164 od 17. ožujka 2015. 58 28.05.2015 Rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja klasa: UP/I 034-03/13-01/047 urbroj: 580-09/74-2015-164 od 17. ožujka 2015. 58 28.05.2015 Rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja klasa: UP/I 034-03/13-01/047 urbroj: 580-09/74-2015-164 od 17. ožujka 2015.