VLADA REPUBLIKE HRVATSKE

2105

Na temelju članka 1. stavka 2. i članka 31. stavka 2. Zakona o Vladi Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 150/11 i 119/14), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 7. listopada 2015. godine donijela

ODLUKU

O DONOŠENJU NACIONALNE STRATEGIJE ZA PREVENCIJU I SUZBIJANJE TERORIZMA

I.

Donosi se Nacionalna strategija za prevenciju i suzbijanje terorizma (u daljnjem tekstu: Nacionalna strategija), u tekstu koji je izradilo Nacionalno povjerenstvo za prevenciju i suzbijanje terorizma, a Vladi Republike Hrvatske dostavilo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova aktom, klase: 018-04/13-04/3, urbroja: 521-IV-02-01-15-37, od 16. rujna 2015. godine.

Nacionalna strategija sastavni je dio ove Odluke.

II.

Zadužuje se Ministarstvo vanjskih i europskih poslova da o ovoj Odluci, na odgovarajući način, izvijesti nadležna tijela i nositelje provedbe mjera i aktivnosti iz Nacionalne strategije.

III.

Danom stupanja na snagu ove Odluke prestaje važiti Nacionalna strategija za prevenciju i suzbijanje terorizma (»Narodne novine«, broj 139/08), koja je donesena Zaključkom Vlade Republike Hrvatske, od 27. studenoga 2008. godine.

IV.

Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u »Narodnim novinama«.

Klasa: 022-03/15-04/455

Urbroj: 50301-09/06-15-2

Zagreb, 7. listopada 2015.

Predsjednik

Zoran Milanović, v. r.

NACIONALNA STRATEGIJA ZA PREVENCIJU I SUZBIJANJE TERORIZMA

I. ODGOVOR REPUBLIKE HRVATSKE NA PRIJETNJU TERORIZMA

1. Nacionalna strategija za prevenciju i suzbijanje terorizma (u daljnjem tekstu: Strategija) ima za svrhu odrediti strateški okvir Republike Hrvatske prema problematici borbe protiv terorizma te na nacionalnoj razini dati smjernice za nadogradnju postojećih i izgradnju novih mehanizama i mjera za prevenciju i suzbijanje terorizma.

2. Strategija se temelji na odredbama, načelima i vrijednostima Ustava Republike Hrvatske, Povelje Ujedinjenih naroda, članstva u EU i NATO-u te ostalih preuzetih međunarodno-pravnih obveza, a posebno na području zaštite ljudskih prava i sloboda, prava izbjeglica i humanitarnog prava. Strategija tematski nadopunjuje Strategiju nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske te druge nacionalne strateške dokumente vezane uz prevenciju i suzbijanje terorizma. Dodatno, Strategija podupire i one ciljeve i vrijednosti koje su zacrtani u Globalnoj protuterorističkoj strategiji Ujedinjenih naroda i Protuterorističkoj strategiji Europske unije (EU), kao i drugim temeljnim protuterorističkim dokumentima iz okvira rada UN, EU, Organizacije Sjevernoatlantskog sporazuma (NATO), Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) i Vijeća Europe (VE).

3. Republika Hrvatska najoštrije osuđuje terorizam u svim oblicima i pojavnostima te se zalaže za princip nulte tolerancije prema ovom fenomenu. Terorizam je jedno od najtežih kaznenih djela koje osmišljenom i namjernom uporabom nasilja i/ili prijetnjom nasiljem nastoji izazvati atmosferu straha, a radi ostvarivanja određenih političkih, vjerskih, ideoloških ili drugih ciljeva. Ujedno je terorizam potpuna negacija biti demokracije i priznatih civilizacijskih, vjerskih i kulturnih vrijednosti suvremenog svijeta, uključujući ljudska prava i temeljne slobode te nema i ne može imati nikakvo opravdanje, niti se može i smije vezati uz bilo koju nacionalnu, vjersku, rasnu, etničku ili neku drugu pripadnost.

4. Republika Hrvatska želi onemogućiti bilo kakvo djelovanja terorista, terorističkih skupina i osoba koje se dovode s njima u vezu na svom području, te korištenja svog područja za bilo kakve aktivnosti povezane s terorizmom.

5. Republika Hrvatska se zalaže da se otvorena politička, ekonomska, društvena, vjerska, kulturna i druga pitanja rješavaju općeprihvaćenim demokratskim sredstvima u skladu s važećim zakonima i općim međunarodnim pravom uvažavajući sva ljudska prava. Jačanjem kulture mira i znanja, tolerancije i dijaloga, međusobnog razumijevanja i poštovanja uklanjaju se bitne pretpostavke za radikalizaciju onih stavova koji potencijalno mogu voditi širenju i jačanju terorizma.

6. Republika Hrvatska drži da su mir i sigurnost, razvoj i ljudska prava međusobno povezani i podupirući. Pitanje suzbijanja terorizma također uključuje i rješavanje drugih globalnih problema: regionalne i svjetske krize, sukobi i okupacije, nestabilnosti koje uzrokuju tzv. slabe i propale države, široko nepoštovanje principa vladavine prava i standarda učinkovite zaštite ljudskih prava, te druga važna pitanja poput siromaštva, zaraznih bolesti, klimatskih promjena, slabe gospodarske razvijenosti, nepostojanja održivog razvoja, nerazvijenog školstva, itd.

7. Dodatno je terorizam povezan s drugim asimetričnim prijetnjama kao što su transnacionalni organizirani kriminal, proliferacija kemijskog, biološkog, radiološkog, nuklearnog oružja i supstanci, krijumčarenje oružja, opojnih droga, robe dvojne namjene i druge robe, krivotvorenje dokumenata, ilegalne migracije te trgovine ljudima. Terorizam je znatno evoluirao u svojoj pojavnosti, zlorabeći rast i razvoj novih tehnologija, te intenzivirani proces globalizacije, čime je znatno pojačao svoju destruktivnost i proširio područje djelovanja. U tom smislu, terorizam više ne predstavlja samo direktnu, već i ozbiljnu indirektnu prijetnju miru i sigurnosti.

8. Cilj Strategije jest osiguranje osnova – angažmanom i razvojem svih potrebnih nacionalnih resursa – za najvišu moguću razinu zaštite Republike Hrvatske od terorizma, te istovremeno pružanje najučinkovitijeg doprinosa međunarodnim protuterorističkim naporima kao ključnom dijelu i samog nacionalnog odgovora na terorizam. U tom smislu Republika Hrvatska podupire središnju koordinacijsku ulogu Ujedinjenih naroda u globalnim naporima za prevenciju i suzbijanje terorizma.

9. Republika Hrvatska prepoznaje potrebu za učinkovitim suzbijanjem ovog kompleksnog fenomena sveobuhvatnim, koordiniranim i konzistentnim pristupom. U tom smislu važan potencijal u prevenciji i suzbijanju terorizma imaju akademska zajednica, nevladine udruge, vjerske zajednice, privatni sektor i mediji s kojima je potrebno nastaviti razvijati i unaprjeđivati javno-privatno i socijalno partnerstvo.

II. OBILJEŽJA SUVREMENOG TERORIZMA KAO PRIJETNJE NACIONALNOJ I MEĐUNARODNOJ SIGURNOSTI

10. U svom odgovoru na globalnu prijetnju suvremenog terorizma, Republika Hrvatska polazi od njegovih temeljnih obilježja i odrednica:

a. terorizam predstavlja jednu od glavnih sigurnosnih prijetnji 21. stoljeća, koju karakterizira iznimna prilagodljivost novim okolnostima;

b. danas i u sagledivoj budućnosti, glavnu prijetnju predstavlja djelovanje globalnih fundamentalističkih terorističkih mreža i njihovih podružnica i ekstremističkih sljedbenika, te skupina sličnog usmjerenja;

c. novi pojavni oblici terorizma koji se ostvaruju kroz djelovanje stranih terorističkih boraca kao i radikaliziranih pojedinaca, odnosno terorista koji djeluju samostalno i neovisno, predstavljaju dodatne izazove za protuterorističke sustave razvijenih država;

c. terorizam pokazuje trend izazivanja što većeg broja žrtava, povećavanja straha javnosti od terorističkih posljedica, te što većeg razaranja materijalnih dobara;

d. terorizam cilja na nabavu i uporabu oružja i sredstava za masovno uništavanje, te robe vojne i dvojne namjene koja može biti uporabljena u terorističke svrhe;

e. teroristi koriste razrađenu logističku organiziranost, osobito u nabavi oružja, opreme i drugih sredstava;

f. teroristi razvijaju nove načine svoga financiranja, uključujući i otmicama radi otkupnina te koristeći se dodatno raznim paravanima i posrednicima;

g. zabrinjava sve veća zlouporaba komunikacijskih i informacijskih tehnologija, a osobito Interneta. Društvene mreže/mediji koriste se za komuniciranje i širenje terorističkih ideologija, radikalizaciju, privlačenje ekstremista, te širenje znanja i informacija o terorističkim metodama i tehnikama, kao i ostale kriminalne i logističke aktivnosti u potpori terorizmu;

h. uočava se pojava tzv. »profesionalizacije terorizma«, koja se ogleda u korištenju posebno obučenih osoba koje nisu ideološki povezane s terorizmom, ali uz naknadu izvršavaju zahtjeve koji se pred njih postavljaju. Na taj način dolazi do ciljanog pristupa određenim društvenim skupinama kako bi se daljnjom radikalizacijom i širenjem ideologije osigurala opstojnost i razvoj terorističke organizacije;

i. nastoji privući i iskoristiti za svoje ciljeve one pojedince i/ili skupine koji se smatraju zanemarenima ili čak i odbačenima u svojem društvu, odnosno koji ne pronalaze društveno i demokratski prihvatljive oblike rješavanja svojih nezadovoljstava (i problema), a s ciljem otežavanja provođenja protuterorističkih mjera i mehanizama kako na planu prevencije tako i na planu suzbijanja terorizma;

j. namjernim i iskrivljenim tumačenjima specifičnih socijalnih, gospodarskih, vjerskih i političkih pitanja nastoji izazvati međunacionalne, međuvjerske, međukulturne i druge oblike podjela i sukoba te šireći time terorističku propagandu nastoji pridobiti podršku za svoje radikalne stavove i novačenje novih članova;

k. decentraliziranom organizacijskom strukturom, stvaranjem novih i u velikoj mjeri autonomnih terorističkih ćelija štiti se sigurnost i otpornost same terorističke organizacije, te osobito vođa i ideologa terorizma;

l. teroristička aktivnost može se povezivati i s drugim asimetričnim prijetnjama kao što su transnacionalni organizirani kriminal, širenje kemijskog, biološkog, radiološkog, nuklearnog oružja i tvari, krijumčarenje malog i lakog oružja, eksplozivnih sredstava, ručno prenosivih raketnih sustava, opojnih droga, robe vojne i dvojne namjene, krivotvorenje dokumenata i novca, ilegalne migracije, trgovina ljudima te otmice radi otkupnine.

11. U načelu, teroristička ugroza može varirati između pojedinačnih napada na visoko simbolične vrijednosti, napada s ciljem izazivanja što većeg broja žrtava, širenja što intenzivnijeg straha i što većih razmjera razaranja, te napada na nacionalne kritične infrastrukture, odnosno na sustave, mreže i objekte od nacionalne važnosti čiji prekid djelovanja ili prekid isporuka roba ili usluga može imati ozbiljne posljedice na nacionalnu sigurnost, zdravlje i živote ljudi, imovinu i okoliš, sigurnost i ekonomsku stabilnost i neprekidno funkcioniranje vlasti.

12. U kontekstu nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske, nestabilnosti koje proizlaze iz problema prisutnih u procesu političke, društvene i ekonomske tranzicije na području jugoistočne Europe izazivaju neželjene procese radikalizacije i ekstremizme koji potencijalno mogu prerasti u terorizam. Sigurnosnu prijetnju predstavlja i razvoj događaja na kriznim područjima u svijetu s kojih se terorističke aktivnosti mogu prenijeti i na područje Republike Hrvatske i time direktno ili indirektno ugroziti nacionalna sigurnost. Stoga je od posebne važnosti onemogućiti pokušaj putovanja u i iz kriznih žarišta s namjerom sudjelovanja u terorističkim aktivnostima.

III. DOPRINOS MEĐUNARODNIM PROTUTERORISTIČKIM NAPORIMA

13. Pristup Republike Hrvatske borbi protiv terorizma odraz je shvaćanja kako suvremeni terorizam ne poznaje granice država, te ga se uvelike može smatrati međunarodnim, u njegovim ciljevima i načinima djelovanja, tako da i odgovori na njega – na njegove uzroke, njegovu pojavu i posljedice – trebaju uvelike biti međunarodni i multilateralni, kao kooperativni izraz zajedničke volje, temeljnih vrijednosti i interesa međunarodne zajednice. Svojim djelovanjem na međunarodnom planu, Republika Hrvatska želi jačati i svoju vlastitu nacionalnu sigurnost, dajući što učinkovitiji doprinos sigurnosti svojih partnera i saveznika, te cijele međunarodne zajednice, što ujedno prepoznaje i kao svoju odgovornost i obvezu.

14. Republika Hrvatska prepoznaje potrebu za učinkovitim suzbijanjem terorizma sveobuhvatnim, koordiniranim i konzistentnim pristupom te stoga posebno podupire središnju koordinativnu ulogu UN-a u međunarodnim protuterorističkim naporima.

15. Republika Hrvatska će nastaviti aktivno sudjelovati u prevenciji i suzbijanju terorizma na globalnoj, regionalnoj i bilateralnoj razini, a osobito u okviru sustava UN-a, EU, NATO-a, OESS-a, Vijeća Europe, INTERPOL-a, EUROPOL-a i drugih relevantnih organizacija i inicijativa te će doprinositi jačanju i razvijanju protuterorističke suradnje na svim razinama.

16. U tom smislu, Republika Hrvatska će nastaviti davati svoj doprinos rješavanju problema u svijetu, za koje se može prepoznati da pogoduju nastanku i održanju terorizma, putem svoga političkog i diplomatskog angažmana, dajući doprinos jačanju međunarodnog mira i sigurnosti, promičući načela i vrijednosti međunarodnog prava, pravednosti i ravnopravnosti, uvažavanja i tolerancije, putem svoje razvojne pomoći te sudjelovanjem u međunarodnim mirovnim operacijama, koje vidi kao posebno važan instrument uklanjanja uzroka terorizma, gašenjem kriznih žarišta po svijetu koja generiraju ekstremizam i nasilje.

17. U prevenciji terorizma Republika Hrvatska poseban naglasak stavlja na djelovanje u području jugoistočne Europe suradnjom s drugim zemljama. Ovo djelovanje sastoji se od dvije komponente. Prva obuhvaća suradnju sigurnosnih sektora zemalja regije u sprečavanju terorizma koja se odvija kroz policijsku, obavještajnu, te suradnju u kontroli granica. Drugu komponentu predstavlja sveukupno vanjskopolitičko djelovanje Republike Hrvatske prema zemljama regije usmjereno na razvijanje političkih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih odnosa, kao načina za postizanje dugoročne stabilizacije cijele regije što je najbolji način prevencije terorizma. Potrebno je također naglasiti mogućnost pružanja pomoći u razvoju protuterorističkih kapaciteta država jugoistočne Europe kroz prenošenje iskustava i najboljih praksi Europske unije na države jugoistočne Europe. Time Republika Hrvatska izravno utječe na stvaranje povoljnog sigurnosnog okružja koje bi imalo pozitivan utjecaj na budući razvoj sigurnosnog stanja, kako u jugoistočnoj Europi, tako i u Europskoj uniji.

18. Također, Republika Hrvatska će posebnu pozornost posvetiti međunarodnoj suradnji na planu jačanja međunarodnopravnog okvira izradom mogućih novih ili nadopunom postojećih protuterorističkih konvencija i protokola, razmjene važnih protuterorističkih informacija kao i iskustava i dobre prakse u provedbi protuterorističkih mjera, jačanju suradnje u međunarodnopravnoj pomoći i pitanjima izručenja, istraživanju mogućih novih terorističkih ugroza i razvijanju odgovarajućih protumjera i mehanizama te jačanju stručno-tehničke te znanstvene i obrazovne dimenzije.

IV. MJERE BORBE PROTIV TERORIZMA

19. Ciljeve u borbi protiv terorizma treba ostvariti provođenjem mjera prevencije, suzbijanja, mjera zaštite i saniranja štete od terorističkog napada, mjera kaznenog progona i procesuiranja osoba i subjekata povezanih s terorizmom, jačanjem međuinstitucionalne koordinacije i međunarodne suradnje.

20. Republika Hrvatska smatra kako ulogu u prevenciji i suzbijanju terorizma ima i šira društvena zajednica te privatni sektor, pri čemu postoji dovoljno prostora u razvijanju i unaprjeđivanju demokratskih vrijednosti i procedura, tolerancije i dijaloga na političkom, vjerskom i drugom planu, sprječavanja radikalizacije i nasilnog ekstremizma, zaštite visokih standarda ljudskih prava i sloboda, komunikacije s javnošću, znanstveno-istraživačkom radu te praktičnih rješenja i alata u suradnji s privatnim sektorom.

Prevencija terorizma

21. Prevencija je stvaranje takvih političkih, društvenih i ekonomskih okolnosti koje jačaju unutarnju koheziju društva i otpornost na utjecaje ekstremnih ideologija te uklanjaju preduvjete nastanka i širenja terorizma u svim elementima njegove pojavnosti. Republika Hrvatska vidi prevenciju terorizma kao napor usmjeren na onemogućavanje širenja ideologija koje jesu ili mogu biti podloga terorističkog djelovanja, odlučivanja pojedinaca na terorističke akcije te pridobivanja novih simpatizera i sljedbenika, koji potencijalno mogu postati izvršitelji terorističkih djela. Mjere prevencije obuhvaćaju:

a. onemogućavanje promidžbe i pozivanja na terorizam, te poticanje terorizma na bilo koji način;

b. prepoznavanje i sprječavanje radikalizacije i ekstremizama koji potencijalno mogu prerasti u terorizam;

c. sprječavanje zlouporabe institucija civilnog društva i neprofitnog sektora u terorističke svrhe;

d. poticanje istraživanja, analize, te razmjena iskustava i najbolje prakse u području onemogućavanja širenja ekstremističkih ideologija i povećanja razumijevanja i tolerancije u društvu;

e. razvijanje ljudskih resursa za borbu protiv terorizma kroz osmišljavanje novih programa obrazovanja i usavršavanja, pri čemu je potrebno stvarati organizacijske i funkcionalne preduvjete za razvoj znanstvenog i stručnog rada u ovom području;

f. jačanje i razvijanje svih nacionalnih sposobnosti za prevenciju terorizma;

g. uspostavljanje nacionalnog mehanizma s ključnim sudionicima iz državnog, privatnog i javnog sektora s ciljem otkrivanja, smanjenja dostupnosti i učinaka sadržaja na Internetu koji promiču terorističku radikalizaciju, novačenje i obuku.

Suzbijanje terorizma

22. Suzbijanje je poduzimanje mjera i postupaka usmjerenih protiv stvaranja, širenja i djelovanja terorističkih mreža i organizacija koje podrazumijeva pravovremeno otkrivanje planiranja, pripremanja, organiziranja i/ili provođenja aktivnosti s obilježjima terorizma. Mjere suzbijanja obuhvaćaju:

a. sve mjere usmjerene na onemogućavanje organizacijskog i logističkog djelovanja s terorističkim namjerama, a obuhvaća primjerice, uvježbavanje i javno poticanje na počinjenje terorističkog kaznenog djela;

b. sprječavanje korištenja teritorija Republike Hrvatske za postojanje i djelovanje terorističkih skupina, njihovu obuku i uvježbavanje te svih osoba i subjekata koje se dovode u vezu s terorizmom, djelovanje kojih je usmjereno protiv Republike Hrvatske, drugih država i/ili međunarodnih organizacija;

c. onemogućavanje prolaska svih osoba povezanih s terorizmom teritorijem Republike Hrvatske;

d. onemogućavanje prijenosa i nabave oružja, eksploziva i drugih sredstava namijenjenih potencijalnim terorističkim aktivnostima;

e. sprječavanje korištenja sredstava za masovno uništenje te robe vojne i dvojne namjene u terorističke svrhe;

f. onemogućavanje financiranja, prikupljanja sredstava ili pomaganja na bilo koji način terorističkim organizacijama ili osobama koje se dovode u vezu s terorizmom;

g. onemogućavanje svih oblika novačenja za terorističke skupine, čije je djelovanje usmjereno protiv bilo koje države;

h. sprječavanje kriminalnih aktivnosti koje mogu biti izravno i neizravno povezane s terorizmom (transnacionalni organizirani kriminal, širenje kemijskog, biološkog, radiološkog, nuklearnog oružja i tvari, krijumčarenje oružja i eksploziva, robe vojne i dvojne namjene, opojnih droga i druge robe, krivotvorenje dokumenata i novca, ilegalne migracije te trgovina ljudima).

Zaštita od terorizma

23. Republika Hrvatska će izgrađivati potrebne nacionalne sposobnosti zaštite kritične nacionalne infrastrukture. Mjere zaštite će uključivati:

a. razvijanje i jačanje nacionalnih sposobnosti za zaštitu ljudi i imovine;

b. utvrđivanje i pravovremeno aktiviranje posebnog režima zaštite lokacija i građevina posebno važnih za obranu;

c. zaštitu diplomatskih, konzularnih i drugih predstavništava Republike Hrvatske u inozemstvu;

d. informiranje hrvatskih građana i pravnih osoba o razini terorističkih prijetnji u pojedinim zemljama u koje putuju ili u kojima posluju;

e. zaštitu diplomatskih, konzularnih i drugih stranih predstavništava na teritoriju Republike Hrvatske;

f. prilagođavanje postojećih koncepata u području nacionalne sigurnosti i zakonskog okvira za uspostavljanje sustava upravljanja u izvanrednim i kriznim situacijama, a time i u slučaju terorističkih aktivnosti;

g. jačanje sustava zaštite i nadzora državne granice;

h. jačanje nadzora naoružanja i razoružanja, te sustava čuvanja oružja, eksploziva i drugih sredstava koja se mogu iskoristiti za počinjenje terorističkog napada;

i. jačanje nadzora prometa i korištenja robe dvojne namjene;

j. uspostavu sustava zaštite kritične infrastrukture, uz uvažavanje i primjenu postojećih sektorskih specifičnih mjera zaštite, planova i nadležnosti;

k. uspostavu sustava osiguranja nastavka poslovanja kritičnih infrastruktura;

l. jačanje sustava civilne zaštite;

m. jačanje nadzora nad mogućim cyber napadima.

Saniranja štete i oporavak od terorističkog napada

24. Republika Hrvatska će razvijati čitav niz organizacijskih i drugih postupaka koji će biti usmjereni na umanjivanje posljedica potencijalne terorističke opasnosti, što brže otklanjanje nanesene štete te upravljanja u situaciji koju može izazvati terorističko djelovanje, čime će se posljedice terorističkih namjera i djelovanja minimalizirati. Mjere saniranja šteta i oporavka će uključivati:

a. korištenje odgovarajućih nacionalnih sposobnosti, ovisno o posljedicama terorističkog djela, s ciljem poduzimanja mjera civilne zaštite i saniranja štete;

b. jačanje i razvijanje svih nacionalnih kapaciteta nužnih za saniranje posljedica napada i revitalizaciju oštećenih sustava;

c. jačanje i razvijanje mehanizama civilne zaštite, te sanacije šteta prouzročenih terorističkom uporabom kemijskih, bioloških, radioloških i/ili nuklearnih oružja i tvari;

d. jačanje bilateralne, regionalne i multilateralne suradnje u područjima prevencije terorizma, reakcije i pomoći nakon terorističkog napada;

e. jačanje i razvijanje procedura i načina kvalitetnog i pravodobnog obavješćivanja i informiranja medija i javnosti;

f. korištenje sustava upravljanja u izvanrednim i kriznim situacijama, radi otklanjanja posljedica;

g. razvijanje mehanizama i mjera za pomoć žrtvama mogućih terorističkih napada.

Kazneni progon i sankcioniranje

25. Mjere kaznenog progona fizičkih i pravnih osoba povezanih s terorizmom odnose se na:

a. usklađivanje nacionalnog kaznenog prava s međunarodnim konvencijskim pravom i pravnom stečevinom Europske unije u cilju učinkovitog kaznenog procesuiranja i sankcioniranja svih oblika planiranja, pripremanja, organiziranja i počinjenja svih kaznenih djela povezanih izravno ili neizravno s terorizmom uključujući i kaznena djela kibernetičkog kriminala povezana s terorizmom, kao i međunarodnih mjera ograničavanja vezanih uz terorizam;

b. unaprjeđenje suradnje i koordinacije s ciljem razmjene relevantnih informacija i obavještajnih podataka između tijela otkrivanja i kaznenog progona na nacionalnoj i međunarodnoj razini radi efikasnijeg istraživanja i provođenja kaznenog postupka te sankcioniranja fizičkih i pravnih osoba koje su na razne načine uključene i povezane u terorističke aktivnosti;

c. jačanje međunarodne policijske suradnje i međunarodne kaznenopravne pomoći s trećim državama i pravosudne suradnje s državama članicama EU;

d. jačanje provođenja financijskih istraga brzom razmjernom relevantnih podataka na nacionalnoj i međunarodnoj razini radi primjene mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi (zamrzavanje) i oduzimanja svakog oblika imovinske koristi fizičkim i pravnim osobama koje su povezane s terorističkim aktivnostima;

e. propisivanje adekvatnih kaznenopravnih sankcija uz mogućnosti primjene odgovarajućih sigurnosnih mjera, posebnih obveza i drugih alternativnih mjera radi prevencije radikalizacije, kao i onemogućavanja postojanja i djelovanja pravnih osoba povezanih s terorizmom.

V. LJUDSKA PRAVA I SLOBODE I INFORMIRANJE JAVNOSTI

26. U Republici Hrvatskoj najviši standardi ljudskih prava i sloboda zajamčeni su Ustavom Republike Hrvatske i drugim zakonima, te svim relevantnim međunarodnim konvencijama i protokolima. Republika Hrvatska podržava kontinuirano unapređivanje standarda poštivanja ljudskih prava i sloboda, poglavito unutar EU-a, UN-a, OESS-a i Vijeća Europe. Terorizam predstavlja izuzetno teško narušavanje temeljnih ljudskih prava i sloboda te je i s toga stajališta obveza i odgovornost Republike Hrvatske poduzeti sve potrebne mjere prevencije i suzbijanja terorizma.

27. U potpunosti privržena zaštiti, promicanju i unaprjeđivanju ljudskih prava i sloboda, koje ne ugrožavaju prava i slobode drugih i zajednice u cjelini, Republika Hrvatska smatra kako sve mjere prevencije i suzbijanja terorizma trebaju biti u skladu s prihvaćenim standardima ljudskih prava i sloboda. Kako upravo jedna od namjera terorizma može biti izazivanje prekomjerne, neselektivne represije od strane vlasti, želeći time kompromitirati vlast u očima javnosti i opravdati svoja sredstva i ciljeve, protuterorističke mjere trebaju biti pravilno odmjerene, razmjerne prijetnji i sukladne zakonima. Kao posljedicu ne smiju imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, nacionalnost, etnicitet, vjeru, spol, socijalno podrijetlo ili legitimno političko opredjeljenje.

28. Republika Hrvatska jamči Ustavom Republike Hrvatske, zakonima i preuzetim relevantnim međunarodnim ugovorima slobodu izražavanja misli, osobito slobodu tiska i drugih sredstava javnog informiranja, slobodu govora i javnog nastupa. Načela ovih sloboda, kao i sloboda legitimnog građanskog i političkog udruživanja i djelovanja, temelji su demokratskih i pluralističkih društava i preduvjet za napredak društva i daljnji razvoj ljudskih prava.

29. Slobodno i nesmetano širenje informacija i ideja jedno je od najučinkovitijih sredstava promicanja razumijevanja i tolerancije, koje treba pomoći i u prevenciji i suzbijanju terorizma. Javnost treba biti kompetentno informirana o svim vidovima terorizma, o njegovoj zločinačkoj prirodi, prijetnjama koje on predstavlja te odgovornostima koje svi imaju u njegovu sprječavanju i odvraćanju.

30. No, istovremeno, suvremeni terorizam zloupotrebljava u svoje svrhe – za širenje svojih ideja, privlačenje ekstremista i izvođenje operacija – istu tu otvorenost naših društava, brzinu, složenost i slobodu komunikacijskih i informacijskih tehnologija, posebice Interneta, slobodan protok ljudi i roba po svijetu.

31. Širenje bilo koje ideologije terorizma, zločinačko udruživanje i zavjera radi izvršavanja terorističkih djela, njihovo veličanje i poticanje te konačno sama teroristička djela, ni na koji način ne ulaze u kategoriju dopustivih ljudskih prava i sloboda, izražavanja i udruživanja, nego u kategoriju zabranjenih, zakonski kažnjivih postupaka, negacije temeljnih ljudskih prava i sloboda, pojedinaca i cijele zajednice. Stoga je potrebno poduzeti sve mjere sprječavanja širenja terorističkih ideja, bilo kojim sredstvima prijenosa, kao i mjere nadzora i sprječavanja komuniciranja povezanog s izvršenjem terorističkih djela.

VI. PROVEDBA STRATEGIJE I KOORDINACIJA

32. Sva nadležna državna tijela Republike Hrvatske redovito provode mjere prevencije i suzbijanja terorizma iz područja svoje nadležnosti. Složenost fenomena terorizma zahtijeva uključenost velikog broja državnih institucija, a time i djelotvorni mehanizam njihove koordinacije.

33. U tom smislu Vlada Republike Hrvatske uspostavila je Nacionalno povjerenstvo za prevenciju i suzbijanje terorizma (u daljnjem tekstu: Nacionalno povjerenstvo) koje, između ostaloga, koordinira i prati aktivnosti provedbe Strategije i njezinog provedbenog Akcijskog plana, kao i smjernica Globalne protuterorističke strategije Ujedinjenih naroda (UN) i Protuterorističke strategije Europske unije (EU) te odredbi relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti i ostalih međunarodnih protuterorističkih dokumenata za potrebe sudjelovanja u aktivnostima UN, EU, Organizacije Sjevernoatlantskog sporazuma (NATO), Vijeća Europe (VE) i Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), te drugih međunarodnih protuterorističkih inicijativa. Nacionalno povjerenstvo na strateškoj razini predlaže Vladi Republike Hrvatske poduzimanje odgovarajućih mjera i postupaka, uključujući i za potrebe međunarodne protuterorističke suradnje Republike Hrvatske.

34. Nacionalno povjerenstvo, po potrebi, predlaže izmjene i dopune Strategije kao i njenog provedbenog Akcijskog plana. S ciljem jasnog definiranja uloga i mjera državnih tijela u prevenciji i suzbijanju terorizma, Nacionalno povjerenstvo će razvijati prijedloge konkretnih operativnih postupaka i procedura.

35. Radi učinkovite provedbe Strategije i njenog Akcijskog plana Nacionalno povjerenstvo će, putem uključenih državnih institucija, također:

a. razvijati suradnju s civilnim društvom radi stvaranja društvene klime koja ne pogoduje širenju i jačanju terorizma, posebice suradnje u promicanju tolerancije, ljudskih prava, vladavine prava, demokracije, dobrog upravljanja i međuvjerskog dijaloga;

b. razvijati suradnju sa znanstvenom i obrazovnom zajednicom radi unapređivanja postojećih mjera zaštite i mehanizama za prevenciju i suzbijanje terorizma. Posebno će se poticati suradnja između akademskih stručnjaka, stručnjaka iz prakse i stvaratelja politika s ciljem utvrđivanja istraživačkih potreba i usmjeravanja istraživačkih aktivnosti u područjima protuterorizma, ekstremizama, medija, propagande, društvenih mreža i svih drugih disciplina i područja uz pomoć kojih je moguće utvrditi i eliminirati uzroke terorizma;

c. razvijati javno-privatno partnerstvo u području otkrivanja, sprječavanja i suzbijanja terorističkih aktivnosti, te osposobljavanja poslovnog sektora u reakciji na teroristički napad odnosno na otklanjanju posljedica eventualnog terorističkog napada. Razvijanje javno-privatnog partnerstva poticat će se posebice glede suzbijanja financiranja terorizma, jačanja informiranja i educiranja javnosti o temama povezanim s terorizmom te radi zaštite identificirane kritične infrastrukture, poput sektora energetike, komunikacijske i informacijske tehnologije, prometa, zdravstvene zaštite, vodnog gospodarstva, hrane, financija te proizvodnje, skladištenja i prijevoza opasnih tvari.

36. Nadležna tijela državne uprave dužna su za potrebe provedbe mjera prevencije i suzbijanja terorizma predvidjeti potrebna sredstva u svojim proračunima i analizirati organizacijske i kadrovske mogućnosti provedbe Strategije te po potrebi predložiti odgovarajuće prilagodbe.