Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2780/2015-PM i dr. od 11. studenoga 2015.

NN 128/2015 (25.11.2015.), Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2780/2015-PM i dr. od 11. studenoga 2015.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2438

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jasna Omejec, predsjednica, te suci Mato Arlović, Marko Babić, Snježana Bagić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Ivan Matija, Antun Palarić, Aldo Radolović, Duška Šarin i Miroslav Šeparović, rješavajući o prijedlozima za izricanje privremenih mjera na temelju članka 45. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), na sjednici održanoj 11. studenoga 2015. donio je

RJEŠENJE

I. Ne prihvaćaju se prijedlozi za privremenu obustavu izvršenja pojedinačnih akata i radnji koje se poduzimaju na osnovi:

– Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (»Narodne novine« broj 143/13. i 147/13. – ispr.),

– Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (»Narodne novine« broj 102/15.), i

– Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama (»Narodne novine« broj 102/15.).

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1) Podaci o osporenim zakonima

1. Aktom od 18. srpnja 2013., klasa: 022-03/13-01/177, urbroj: 50301-05/16-13-4, Vlada Republike Hrvatske dostavila je predsjedniku Hrvatskog sabora Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, s Konačnim prijedlogom zakona (u daljnjem tekstu: P.Z. br. 450/13). Rasprava je zaključena 19. rujna 2013. Na 9. sjednici održanoj 20. rujna 2013. donesen je zaključak da se prihvaća prijedlog tog zakona (90 glasova zastupnika »za«, 24 glasa »protiv«, dva glasa »suzdržana«).

Aktom od 24. listopada 2013., klasa: 022-03/13-01/188, ur.broj: 65-13-07, Vlada Republike Hrvatske dostavila je predsjedniku Hrvatskog sabora Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (u daljnjem tekstu: Konačni P.Z. br. 450/13).

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (»Narodne novine« broj 75/09. i 112/12.) donio je sedmi saziv Hrvatskog sabora na 10. sjednici održanoj 22. studenoga 2013. (jednoglasno, 101 glas zastupnika »za«). Objavljen je u »Narodnim novinama« broj 143/13., a stupio je na snagu 1. siječnja 2014. Ispravak tog zakona objavljen je u »Narodnim novinama« broj 147/13. U ovom se rješenju taj zakon označava kraticom: ZID ZPK/143-13.

2. Aktom od 10. rujna 2015., klasa: 022-03/15-01/127, ur.broj: 65-15-02, Vlada Republike Hrvatske dostavila je predsjedniku Hrvatskog sabora Prijedlog zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, s Konačnim prijedlogom zakona, uz prijedlog da se zakon donese po hitnom postupku (u daljnjem tekstu: P.Z. br. 899/15). Rasprava o tom prijedlogu zaključena je 17. rujna 2015.

Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (»Narodne novine« broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13. – ispr., 9/15. i 78/15. – čl. 5. i 6. Zakona o obveznim odnosima) donio je sedmi saziv Hrvatskog sabora na 20. sjednici održanoj 18. rujna 2015. (jednoglasno, 105 glasova zastupnika »za«). Objavljen je u »Narodnim novinama« broj 102/15., a stupio je na snagu 30. rujna 2015. U ovom se rješenju taj zakon označava kraticom: ZID ZPK/102-15.

3. Aktom od 10. rujna 2015., klasa: 022-03/15-01/130, ur.broj: 65-15-02, Vlada Republike Hrvatske dostavila je predsjedniku Hrvatskog sabora Prijedlog zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama, s Konačnim prijedlogom zakona, uz prijedlog da se zakon donese po hitnom postupku (u daljnjem tekstu: P.Z. br. 900/15). Rasprava o tom prijedlogu zaključena je 17. rujna 2015.

Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama (»Narodne novine« broj 159/13. i 19/15.) donio je sedmi saziv Hrvatskog sabora na 20. sjednici održanoj 18. rujna 2015. (jednoglasno, 111 glasova zastupnika »za«). Objavljen je u »Narodnim novinama« broj 102/15., a stupio je na snagu 30. rujna 2015. U ovom se rješenju taj zakon označava kraticom: ZID ZoKI/102-15.

2) Predmet ustavnosudskog postupka (članak 45. Ustavnog zakona)

4. Članak 45. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) glasi:

»Članak 45.

Ustavni sud može, do donošenja konačne odluke, privremeno obustaviti izvršenje pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi zakona ... čija se suglasnost s Ustavom ... ocjenjuje, ako bi njihovim izvršenjem mogle nastupiti teške i nepopravljive posljedice.«

Prijedlozi podneseni Ustavnom sudu na temelju članka 45. Ustavnog zakona u ovom se rješenju skraćeno nazivaju: prijedlozi za izricanje privremenih mjera.

5. Ustavni sud je na sjednici održanoj 11. studenoga 2015. odlučio ispitati isključivo osnovanost zaprimljenih prijedloga za izricanje privremenih mjera, bez istodobnog ispitivanja osnovanosti prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom samih osporenih odredaba ZID-a ZPK-a/143-13, ZID-a ZPK-a/102-15 i ZID-a ZoKI-ja/102-15.

Riječ je o iznimnom odstupanju od redovitog postupanja Ustavnog suda, koji je ocijenjen nužnim zbog propisanih zakonskih rokova odnosno obveza adresata zakona koje su povezane s tim rokovima, važnosti predmeta za velik broj građana Republike Hrvatske te očitog javnog interesa povezanog s pitanjem dopuštenosti primjene osporenih zakona u praksi do konačne odluke Ustavnog suda.

3) Podaci o podnesenim prijedlozima

a) ZID ZPK/143-13

6. Prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom pojedinih članaka ZID-a ZPK-a/143-13 podnijela je Privredna banka Zagreb d. d. (u daljnjem tekstu: PBZ), koju zastupa odvjetnik Miroslav Leko iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba (predmet broj: U-I-2780/2015). Prijedlog je zaprimljen u Ustavnom sudu 29. lipnja 2015.

PBZ je u prvom redu osporio suglasnost s Ustavom članka 10. ZID-a ZPK-a/143-13 u dijelovima koji uređuju prekršajne kazne za vjerovnike koji ne postupe u skladu s izmijenjenim člankom 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju, a koje su izmjene bile propisane člankom 3. ZID-a ZPK-a/143-13. Osporio je i suglasnost s Ustavom prijelazne odredbe članka 13. stavka 2. ZID-a ZPK-a/143-13.

Uz prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom tih članaka ZID-a ZPK-a/143-13 PBZ je Ustavnom sudu podnio i prijedlog za izricanje privremene mjere na temelju članka 45. Ustavnog zakona. Izricanje te mjere PBZ je zatražio zbog učinaka osporenih prekršajnih odredaba ZID-a ZPK-a/143-13Z, osobito zbog mogućeg arbitrarnog postupanja prekršajnih sudova u njihovoj primjeni (v. točke od 10. do 10.3. obrazloženja ovog rješenja).

7. Zahtjev za ocjenu suglasnosti s Ustavom dijela članka 10. (prekršajne odredbe) te članka 13. stavka 2. i članka 15. (prijelazne i završne odredbe) ZID-a ZPK-a/143-13 podnio je Ustavnom sudu 7. rujna 2015. i Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (predmet broj: U-I-3541/2015), ali nije zatražio izricanje privremene mjere.

S obzirom na to da se ovo rješenje, kao akcesorni akt, odnosi samo na prijedloge za izricanje privremenih mjera, zahtjev Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske pod brojem U-I-3541/2015 nije predmet razmatranja u ovom ustavnosudskom postupku.

b) ZID ZPK/102-15 i ZID ZoKI/102-15

8. Prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID-a ZPK-a/102-15, odnosno članaka tog zakona, podnijeli su u razdoblju od 29. rujna do 22. listopada 2015.:

– Privredna banka Zagreb d. d. (PBZ), koju zastupa odvjetnik Miroslav Leko iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba (predmet broj: U-I-3738/2015);

– Sberbank Europe AG, Beč i Sberbank d. d. Zagreb (u daljnjem tekstu: SBB), koje zastupa odvjetnik Uroš Pavasović iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri d. o. o. Zagreb (predmet broj: U-I-3769/2015);

– Damir Jelušić, odvjetnik iz Kraljevice (predmet broj: U-I-3742/2015);

– Raifeisenbank Austria d. d. (u daljnjem tekstu: RBA), koju zastupa odvjetnik Josip Grošeta iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba (predmet broj: U-I-3791/2015);

– Zagrebačka banka d. d. (u daljnjem tekstu: ZABA), koju zastupaju odvjetnici Boris Porobija, Sanja Porobija i Hrvoje Ivić iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba (predmet broj: U-I-3857/2015);

– Marijan Perica i Hrvoje Arko, odvjetnici iz Zagreba (predmet broj: U-I-3875/2015);

– SOCIETE GENERALE – Splitska banka d. d. Split, koju zastupa odvjetnik Uroš Pavasović iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri d. o. o. Zagreb (predmet broj: U-I-3877/2015);

– ERSTE & STEIRMARKISCHE BANK d. d., Rijeka (u daljnjem tekstu: ERSTE), koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d. o. o. iz Zagreba (predmet broj: U-I-3925/2015);

– HYPO ALPE ADRIA BANK d. d. Zagreb (u daljnjem tekstu: HYPO), koju zastupa Ivica Crnić, odvjetnik iz Zagreba (predmet broj: U-I-3957/2015);

– OTP banka d. d. Zadar, koju zastupa odvjetnik Miroslav Plašćar iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri d. o. o. Zagreb (predmet broj: U-I-4064/2015).

8.1. Uz prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID-a ZPK-a/102-15, svi navedeni predlagatelji podnijeli su Ustavnom sudu i prijedloge za izricanje privremene mjere na temelju članka 45. Ustavnog zakona.

8.2. Robert Bašić iz Zagreba (predmet broj: U-I-3685/2015) podnio je 24. rujna 2015. prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID-a ZPK-a/102-15 u cijelosti, ali nije zatražio izricanje privremene mjere. Nada Jelavić iz Vrgorca (predmet broj: U-I-4113/2015) podnijela je 23. listopada 2015. prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 1. ZID-a ZPK-a/102-15 u dijelu u kojem se Zakon o potrošačkom kreditiranju (»Narodne novine« broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13. – ispr., 9/15., 78/15. – čl. 5. i 6. Zakona o obveznim odnosima) dopunjuje novim člankom 19.a stavkom 3. Predlagateljica također nije zatražila izricanje privremene mjere.

S obzirom na to da se ovo rješenje, kao akcesorni akt, odnosi samo na prijedloge predlagatelja za izricanje privremenih mjera, prijedlozi koji se vode pod brojevima U-I-3685/2015 i U-I-4113/2015 nisu predmet razmatranja u ovom ustavnosudskom postupku.

9. Prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID-a ZoKI-ja/102-15 podnijeli su u razdoblju od 29. rujna do 22. listopada 2015.:

– Privredna banka Zagreb d. d. (PBZ), koju zastupa odvjetnik Miroslav Leko iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba (predmet broj: U-I-3737/2015);

– Sberbank Europe AG, Beč i Sberbank d. d. Zagreb (SBB), koje zastupa odvjetnik Uroš Pavasović iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri d. o. o. Zagreb (predmet broj: U-I-3770/2015);

– Raifeisenbank Austria d. d. (RBA), koju zastupa odvjetnik Josip Grošeta iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba (predmet broj: U-I-3792/2015);

– Zagrebačka banka d. d. (ZABA), koju zastupaju odvjetnici Boris Porobija, Sanja Porobija i Hrvoje Ivić iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba (predmet broj: U-I-3856/2015);

– SOCIETE GENERALE – Splitska banka d. d. Split, koju zastupa odvjetnik Uroš Pavasović iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri d. o. o. Zagreb (predmet broj: U-I-3878/2015);

– ERSTE & STEIRMARKISCHE BANK d. d., Rijeka (ERSTE), koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d. o. o. iz Zagreba (predmet broj: U-I-3926/2015);

– HYPO ALPE ADRIA BANK d. d. Zagreb (HYPO), koju zastupa Ivica Crnić, odvjetnik iz Zagreba (predmet broj: U-I-3958/2015);

– OTP banka d. d. Zadar, koju zastupa odvjetnik Miroslav Plašćar iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri d. o. o. Zagreb (predmet broj: U-I-4065/2015).

9.1. Uz prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID-a ZPK-a/102-15 svi navedeni predlagatelji podnijeli su Ustavnom sudu i prijedloge za izricanje privremene mjere na temelju članka 45. Ustavnog zakona.

II. PRIJEDLOZI ZA IZRICANJE PRIVREMENIH MJERA

1) ZID ZPK/143-13

10. PBZ je obrazložio razloge zbog kojih traži izricanje privremene mjere do konačne odluke Ustavnog suda o suglasnosti s Ustavom dijelova članka 10. u vezi s mjerodavnim dijelom članka 3., te članka 13. stavka 2. ZID-a ZPK-a/143-13 (v. točke od 10.1. do 10.3. obrazloženja ovog rješenja). Naime, kako je prethodno već napomenuto, izricanje te mjere PBZ traži zbog učinaka osporenih prekršajnih odredaba ZID-a ZPK-a/143-13Z, osobito zbog mogućeg arbitrarnog postupanja prekršajnih sudova u njihovoj primjeni. U prijedlogu se navodi:

»Budući da su navedene odredbe, osim što su u suprotnosti sa ranije navedenim načelima prekršajnog prava te naznačenim odredbama Ustava, u nomotehničkom smislu manjkave i neodređene te kao takve ostavljaju otvorenom mogućnost arbitrarnog postupanja tijela zaduženih za njihovu provedbu – prekršajnih sudova, to bi za predlagatelja moglo imati izuzetno štetne i gotovo nepopravljive posljedice.

Ovakvim se zakonom, umjesto pravne zaštite i sigurnosti, zapravo promovira pravna nesigurnost, budući da se vjerovnici stavljaju u poziciju da više ne mogu biti sigurni da li je bilo koja poslovna odluka i postupak, koji bi bili u potpunosti utemeljeni na pozitivnim propisima, tumačenju i regulatornom nadzoru HNB-a pa i tumačenju nadležnog Ministarstva koje je sastavljalo sporni zakon, zapravo dozvoljen.

Naime, ako je predlagatelj kao vjerovnik zaključio ugovore o kreditu koji u potpunosti udovoljavaju zakonskim zahtjevima važećim u vrijeme njihova zaključenja, te do dana stupanja na snagu Zakona donio Opće uvjete u kojima je udovoljio u potpunosti zahtjevu iz čl. 11.a st. 5., a kako je svojim inspekcijskim nadzorom utvrdila i HNB te o tome izdala priopćenje, dakle, postupio je u cijelosti sukladno Zakonu, kako je moguće da je ipak podvrgnut riziku donošenja prekršajnih presuda u kojima se oglašava krivim zbog povrede istog tog zakona?

Navedena šteta takve pravne nesigurnosti ne ogleda se samo u novčanoj kazni koju će Banka eventualno morati platiti temeljem osuđujuće presude u prekršajnom postupku već i u mnogo većoj reputacijskoj šteti gdje se temeljem takvih zakonskih rješenja i prekršajnih postupaka Banka percipira u javnosti kao kršitelj zakona, dok u stvarnosti to ne može biti dalje od istine budući da je Banka u svome poslovanju svakodnevno podvrgnuta strogoj kontroli i nadzoru poslovanja od strane HNB i posluje isključivo i dosljedno sukladno svim pozitivnim popisima koji uređuju njeno poslovanje.

S druge strane, takvo ‘nepovjerenje’ potrošača u banke dovodi i do nestabilnosti čitavog bankarskog sustava, a posljedično dovodi i do nestabilnosti i zastoja cijelog gospodarstva, dok štetu nastalu zbog nepovjerenja potencijalnih investitora u propise i pravnu sigurnost nije niti potrebno dodatno obrazlagati.«

10.1. Iz prethodnih je navoda razvidno da je PBZ u prvom redu osporio suglasnost s Ustavom članka 10. ZID-a ZPK-a/143-13 u dijelovima koji uređuju prekršajne kazne za vjerovnike koji ne postupe u skladu s člankom 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju. Osporene odredbe predviđaju novčanu kaznu od 80.000,00 do 200.000,00 kuna koja se izriče vjerovniku ili kreditnom posredniku za prekršaj, ako su ispunjene sljedeće zakonske pretpostavke:

»Članak 10.

U članku 26. stavku 1. ...

(...)

Podstavak 26. mijenja se i glasi:

‘– ako protivno odredbama članka 11.a stavka 1. ovoga Zakona ne definira parametar koji će koristiti za donošenje odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, ne razradi uzročno-posljedične veze kretanja parametra i utjecaja tih kretanja na visinu promjenjive kamatne stope, ne odredi razdoblja u kojima se razmatra donošenje odluke o korekciji visine kamatne stope’.

(...)

Iza podstavka 26. dodaju se novi podstavak 27. i podstavci 28. ... koji glase:

(...)

– ako protivno odredbama članka 11.a stavka 5. ovoga Zakona za postojeće ugovore o kreditu u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno-posljedične veze ne ugovori s dužnikom parametar, i to jednu od sljedećih varijabli: EURIBOR, LIBOR, NRS, prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjene kamatnih stopa ili kod stambenih ugovora o kreditu, kod kojih je tečaj ugovorene strane valute u odnosu na ugovoreni tečaj na dan prvog korištenja kredita aprecirao više od 20 %, ne primjenjuje zakonsko ograničenje visine kamatne stope ili po prestanku aprecijacije ne ponudi potrošaču konverziju preostalog dijela neotplaćenog kredita u kunski ili kredit s valutnom klauzulom EUR bez naknade ili potrošaču zaračuna bilo kakve troškove ugovaranja i popratne troškove u vezi s tim

(...)«

10.2. Odredbe članka 11.a stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju (to jest dijela članka 3. ZID-a ZPK-a/143-13), na koje se odnose prethodno navedene prekršajne sankcije, glase:

»Članak 3.

Članak 11.a mijenja se i glasi:

‘(...)

(5) Za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik u skladu s ovim člankom, mora definirati parametar, i to jednu od sljedećih varijabli:

– referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili

– NRS ili

– prinos na Trezorske zapise Ministarstva financija ili

– prosječnu kamatnu stopu na depozite građana u odnosnoj valuti

te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa. Pri tome, promjenjiva kamatna stopa kod ugovora o stambenom kreditu sklopljenih uz valutnu klauzulu, kod kojih je tečaj ugovorene strane valute u odnosu na ugovoreni tečaj na dan prvog korištenja kredita aprecirao za više od 20 %, za sve vrijeme dok takva aprecijacija postoji, ne smije biti viša od prosječne ponderirane kamatne stope hrvatskih kreditnih institucija uz koju su stambeni krediti u odnosnoj valuti odobravani, umanjene za 30 %, zaokruženo na dva decimalna mjesta. To zakonsko ograničenje visine kamatne stope se primjenjuje isključivo jednokratno i tijekom ograničenja kamatna stopa je nepromjenjiva, a ovo ograničenje konačno se prestaje primjenjivati s prvim dospijećem kreditne obveze nakon što ugovoreni tečaj odnosne valute deprecira na razinu ispod navedene aprecijacije, kontinuirano u razdoblju od 30 kalendarskih dana. Hrvatska narodna banka će do 15. prosinca 2013. godine objaviti podatak o prosječnoj kamatnoj stopi iz ovoga stavka.

Vjerovnici su u roku od šest mjeseci nakon prestanka primjenjivanja zakonskog ograničenja visine kamatne stope dužni, ponuditi konverziju preostalog dijela neotplaćenog kredita u kunski ili kredit s valutnom klauzulom EUR. Ako dužnik ne pristane na konverziju u roku od mjesec dana od datuma ponude, nastavak otplate kredita vrši se prema ugovorenim uvjetima, pri čemu ne vrijedi ograničenje maksimalne kamatne stope iz članka 11.b ovoga Zakona u odnosnoj valuti, nego najpovoljnije ograničenje koje vrijedi za ostale valute sukladno članku 11.b stavku 1. ovoga Zakona. Troškovi ugovaranja u skladu s ovim stavkom i svi popratni troškovi u vezi s tim, ne smiju se zaračunati korisniku kredita.

(...)’«

10.3. PBZ je osporio i suglasnost s Ustavom prijelazne odredbe članka 13. stavka 2. ZID-a ZPK-a/143-13, opet u vezi s osporenim prekršajnim sankcijama, ali nije posebno obrazlagao razloge zbog kojih traži privremenu mjeru i za tu prijelaznu odredbu. Članak 13. ZID-a ZPK-a/143-13 u cijelosti glasi:

»Članak 13.

(1) Članak 3. ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na članak 11.a stavak 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju (‘Narodne novine’, br. 75/09. i 112/12.) primjenjuje se na sve ugovore o potrošačkom kreditu neovisno o datumu sklapanja ugovora o kreditu.

(2) Za postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu ovoga Zakona, u kojima nisu definirani parametri i njihove uzročno-posljedične veze, vjerovnici moraju s dužnikom uskladiti kamatnu stopu, određivanjem parametra i fiksne marže, kao i razdoblja promjena kamatnih stopa, najkasnije do 1. siječnja 2014.«

2) ZID ZPK/102-15 i ZID ZoKI/102-15

11. Svi zaprimljeni prijedlozi za izricanje privremenih mjera do konačne odluke Ustavnog suda o suglasnosti s Ustavom osporenih članaka ZID-a ZPK-a/102-15 i ZID-a ZoKI-ja/102-15 sadržavaju obrazloženje razloga zbog kojih predlagatelji traže izricanje te mjere. S obzirom na to da predlagatelji ističu slične razloge, kao primjer navodi se mjerodavni dio podneska RBA:

»Naprijed navedeni obrazloženi prigovori Predlagatelja, kao i sadržaj Izvješća HNB-a te Mišljenja ESB-a nedvojbeno upućuju na zaključak da osporene odredbe ZID ZPK i ZID ZOKI imaju snažan (negativan) utjecaj ne samo na vjerovnike nego i na cjelokupnu društvenu zajednicu. Primjena osporavanih odredaba (u smislu prethodno navedenih prigovora) nadalje otvara brojna ozbiljna pitanja koja zahtijevaju podrobno ispitivanje naslovnog suda s ciljem zaštite temeljnih ustavnih vrednota i zaštićenih ustavnih dobara u konkretnom slučaju.

Tako i naslovni sud, obrazlažući određivanje mjere sukladno odredbi čl. 45. USUSRH, u svojem Rješenju posl. br. U-l/4763/2012 od 3.4.2013. godine, navodi sljedeće: ‘Nakon provedene rasprave, Ustavni sud zaključio je da razlozi zbog kojih predlagatelji predlažu pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 7. stavka 2., 16. stavka 3. i 18. ZID-a ZPD/12, kao i Zakona u cjelini, otvaraju niz ozbiljnih pitanja koja zahtijevaju podrobno ispitivanje (...)’

Naslovni je sud naprijed navedeni stav zauzeo je i u sljedećim odlukama: rješenje posl. br. U-l– 763/2009 od 7. 7. 2010. godine i rješenje posl. br. U-l-1457/2013 od 11. 4. 2013. godine.

2. Predlagatelj ovdje još jednom ukazuje da se u Izvješću HNB-a te Mišljenju ESB-a, dva nezavisna tijela koje su po sili zakona dužna izradi svoje analize odnosno mišljenja, navodi kako bi primjena osporavanih odredaba prouzročila sljedeće izravne posljedice:

– trošak na strani banaka u iznosu od 8 milijardi kuna, uz naprijed navedene već prouzročene gubitke uslijed prve (500 milijuna kuna) i druge zakonodavne intervencije (400 milijuna kuna)

– smanjenje adekvatnosti kapitala vjerovnika uz generiranje gubitaka u iznosu trogodišnje očekivane dobiti;

– smanjenje Državnog proračuna s osnova poreza na dobit vjerovnika u procijenjenom iznosu od 700 milijuna kuna;

– povećanje poreza radi kompenziranja proračunskog manjka;

– pad međunarodnih pričuva Republike Hrvatske;

– slabljenje tečaja kune prema euru;

Nadalje se navode sljedeći negativni neizravni mogući učinci primjene osporavanih odredaba:

– narušavanje funkcionalne nezavisnosti HNB-a;

– narušavanje financijske otpornosti cijelog bankovnog sustava u Republici Hrvatskoj;

– narušavanje naklonosti stranih investitora zbog zamijećenog porasta pravne nesigurnosti i rizika države.

(...)

4. Također se ukazuje na činjenicu kako osporavane odredbe predstavljaju pretežito provedbene propise koji se odnose na dužnosti vjerovnika da u vrlo kratkim rokovima od njihovog stupanja na snagu poduzimaju određene radnje u svrhu ostvarenja načela konverzije kredita definiranog u odredbama čl. 19.b ZID ZPK i 357.b. ZID ZOKI. Za provedbu osporavanih Zakona vjerovnici će morati angažirati dodatna sredstva, što se uz već utvrđeni gubitak od 8 milijardi kuna može odraziti na cijenu bankovnih usluga u cjelini. Pored navedenog ukazuje se i na činjenicu da bi neodređivanje mjere sukladno odredbi čl. 45. UZUSRH u ovome slučaju prouzročilo teško nadoknadivu štetu na strani vjerovnika, a u slučaju da naslovni sud u konačnici (nakon provedenog ustavno-pravnog postupka koji nužno zahtjeva Izvjestan vremenski period) ukine osporavane odredbe. ...

Razvidno je da će predlagatelj i ostali vjerovnici u slučaju ukidanja osporavanih odredaba (a bez određivanja predložene mjere) biti primorani pokrenuti odgovarajuće postupke pred redovnim sudovima temeljem odredaba Zakona o obveznim odnosima o stjecanju bez osnove. Navedeno bi prouzročilo opterećenje sudova, te daljnje troškove kako za vjerovnike tako i za potrošače odnosno male poduzetnike na koje se odredbe Zakona odnose.

5. Predlagatelj stoga smatra da gore navedeno jasno ukazuje na nedvojbenu potrebu određivanja mjere sukladno odredbi čl. 45. UZUSRH u odnosu na izvršenje svih pojedinačnih akata i radnji koji se poduzimaju na temelju osporenih zakonskih odredaba jer je neupitno da će njihova primjena prouzročiti teške i nepopravljive posljedice, kako u odnosu na cjelokupnu društvenu zajednicu, tako i u odnosu na vjerovnike.

Posebno se naglašava da bi zastoj postupka po ovome prijedlogu do očitovanja Vlade RH, u skladu s odredbom čl. 42. UZUSRH, u ovome slučaju bilo nesvrsishodno, obzirom da je rok iz stavka 2. navedene odredbe (60 dana) duži od roka za provedbu konverzije (45 dana), imajući u vidu da su sporne odredbe stupile na snagu dana 30. 9. 2015. godine.

Stoga se predlaže naslovnom sudu da odredi predloženu mjeru privremene obustave izvršenja svih pojedinačnih akata i radnji koji se poduzimaju na temelju spornih zakonskih odredaba, prije zaprimanja očitovanja Vlade RH odnosno prije proteka roka iz odredbe čl. 42. st. 2. UZUSRH.«

12. ZABA u svom prijedlogu dodatno navodi:

»Istodobno, u vremenskoj dimenziji, mjere propisane Zakonima koji su stupili na snagu 30. rujna 2015. godine, dovest će do tog da će banke do 14. studenog 2015. godine, morati postupiti po Zakonima, a nakon toga će velika većina od 53.000 dužnika prihvatiti konverziju kredita. čime bi trajno nastupili učinci tih mjera u odnosu na tisuće građana izvorno zaduženih u CHF, koji proizlaze iz Zakona i njihove popratne provedene posljedice: jednokratno oduzimanje imovine banaka u iznosu od 8 milijardi kuna, kao i uzrokovanje svih drugih s time povezanih troškova. S relativno skromnim, odnosno nerazmjernim i dugoročno nepouzdanim učincima za dužnike.

U takvim okolnostima kasnija odluka Ustavnog suda o pokretanju postupka ocjene suglasnosti spornih Zakona s Ustavom, u kojem bi se utvrdila nesuglasnost navedenih Zakona s Ustavom pa bi oni bili ukinuti, izazvale bi potrebu uspostave izvornog stanja u pravnim odnosima izmijenjenim u skladu s ukinutim Zakonima.

Uspostava ranijeg stanja bila bi spojena s potrebom da se svi pravni odnosi, koji su stranke već počele ispunjavati po novim pravilima utvrđenim na temelju ukinutih Zakona, opet odviju unatrag.

A to bi uključivalo složeni postupak ponovnog reobračunavanja uplate po konvertiranim kreditima nakon stupanja na snagu Zakona, u izvornoj referentnoj valuti CHF.

Građani bi opet trebali vratiti primljene ‘preplate’, a glavnicu njihovog zaduženja trebalo bi tada opet povećati za iznos otpusta duga do kojeg je došlo primjenom Zakona. U međuvremenu primljene uplate trebalo bi, s time u vezi, opet dovesti u vezu s izvornim otplatnim planovima u CHF. Pri čemu bi se pokazalo da su dužnici zbog toga u zakašnjenju, ali ne svojom krivnjom. To bi otvorilo pitanje odgovornosti za zatezne kamate koje su iz toga proistekle.

S provedbene strane, to bi nadalje prouzrokovalo ponovnu potrebu valutnog usklađenja banaka, na način da bi se banke trebale razdužiti u EUR, i ponovno zadužiti u CHF, te s time u vezi snositi sve troškove tih operacija, sa sličnim posljedicama za devizne pričuve i stabilnost financijskog sustava, kao i u povodu predstojeće takve situacije.

Nadalje, zbog anuliranja preplate i otpisa duga, pokazala bi se potreba za posljedičnom intervencijom u ranija financijska i porezna izvješća banaka, po kojima je banka poslovala s gubitkom, itd.

Riječju, štetne posljedice bile bi nesagledive, u svim vidovima, pa predlagateljica pledira da Ustavni sud privremeno obustavi pojedinačne akte i radnje po osporenim Zakonima.«

I sve ostale banke predlagateljice na sličan način obrazlažu svoje prijedloge za izricanje privremenih mjera.

13. Predlagatelj Damir Jelušić u svom prijedlogu navodi:

»Naime, u Konačnom je prijedlogu Zakona, točka III., predlagatelj naveo da za njegovu provedbu nije potrebno osigurati sredstva u državnom proračunu ...

Po procjeni Ministarstva financija prihod od poreza na dobit bit će mani za cca 700 milijuna kuna, po predlagatelju posrijedi su milijarde kao i, primjerice, uglednom makroekonomistu Šonji koji barata procjenom od 1,3 milijarde kuna, a taj će se prihodovni manjak financirati iz ‘drugih izvora’, čitaj povećanja postojećih ili uvođenja potpuno novih poreza.

Navedena je, dakle, tvrdnja po kojoj za provedbu ovog zakona nije potrebno osigurati proračunska sredstva formalno točna, ali sadržajno duboko netočna, manipulativna i obmanjujuća, jer će trošak konverzije kredita iz CHF u EUR, a posrijedi su milijarde kuna, platiti hrvatski porezni obveznici, a ne banke koje su kredite plasirale na tržište i obilato zaradile na tečajnim fluktuacijama odnosno aprecijaciji CHF.

Naime, tijekom vremenskog intervala potrebnog za provedbu ZID ZPK konverzija kredita će se na prihodovnoj strani proračuna negativno reflektirati barem iz dva razloga:

1. Jer će konverzija, čl. 19.h, bankama biti priznata kao porezna olakšica pa će temeljem te činjenice patiti manji porez na dobit, te

2. Jer će banke ostvariti mnogo manju dobit prije oporezivanja no što je to bilo prethodnih godina i, posljedično, platiti manji ili neke možda uopće i ne platiti porez na dobit.

Dakle, donošenjem ovog Zakona profitirat će politička elita koja ga je donijela u predizborno vrijeme iz dnevnopolitičkih predizbornih pobuda, banke koje će gubitke na anuitetima kredita i kamatama supstituirati kroz neplaćanje poreza na dobit, i korisnici kredita u CHF čije će kreditne obveze biti osjetni smanjene, a jedini će gubitnici biti svi hrvatski porezni obveznici koji će ovu lijepo zamišljenu igru na kraju jedini platiti jer se manjak na prihodovnoj strani proračuna nastao osnovom jednog poreza, u pravilu, naknađuje uvođenjem novog ili povećanjem nekog postojećeg. ...

Konačno, iako je to ustavnopravno irelevantno, predlagatelj apostrofira činjenicu da su glavni politički i medijski korifeji za donošenje ZID ZPK-a bili predsjednik Vlade i ministar financija, oba korisnici kredita u CHF, što je non plus ultra i par excellence sukob interesa.«

14. Predlagatelji Marijan Perica i Hrvoje Arko u svom prijedlogu navode:

»Naime, iz Izvješća Hrvatske narodne banke o problematici zaduženosti građana kreditima u švicarskim francima i prijedlozima mjera za olakšavanje položaja dužnika u švicarskim francima na temelju zaključka Odbora za financije i državni proračun Hrvatskog sabora, rujna 2015., Hrvatska narodna banka predviđa da će učinak konverzije kredita u EUR i otpis dijela preostale glavnice imati za učinak na poslovne rezultate i kapital banaka visok trenutačni trošak u iznosu od otprilike osam milijardi HRK-a što da predstavlja trogodišnju dobit banaka prije oporezivanja (str. 21. Izvješća).

Stoga se gotovo suvišnim ukazuje kako će takav gubitak imati negativni učinak ne samo na ostvarenje prihoda Državnog proračuna, već i na čitavo gospodarstvo, pa se predložena mjera privremene obustave izvršenja pojedinačnih akata ili radnji ukazuje osnovanom i neodgodivo potrebnim.«

III. OCJENA USTAVNOG SUDA

1) O osporenim zakonima i zakonskim mjerama

15. Ustavni sud prvo primjećuje da je već ZID-om ZPK-a/143-13, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014., zakonodavac propisao obvezu vjerovnika (poslovnih banaka) da definiraju parametre, fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa u skladu s mjerilima propisanima ZID-om ZPK-a/143-13, te da ponude »konverziju preostalog dijela neotplaćenog kredita u kunski ili kredit s valutnom klauzulom EUR«. Ta obveza vrijedi za sve ugovore o potrošačkom kreditu neovisno o datumu njihova sklapanja (članak 11.a stavak 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju u vezi s člankom 13. ZID-a ZPK-a/102-15 – v. točke od 10.1. do 10.3. obrazloženja ovog rješenja).

Kao što je prethodno rečeno, suglasnost s Ustavom ZID-a ZPK-a/143-13 osporio je samo PBZ (krajem lipnja 2015.), u prvom redu u odnosu na učinke prekršajnih sankcija zbog nepoštovanja članka 11.a stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditiranju (predmet broj: U-I-2780/2015). PBZ je zbog tih učinaka istodobno predložio i izricanje privremene mjere (v. točku 10. obrazloženja ovog rješenja).

15.1. Ostale banke predlagateljice osporile su suglasnost s Ustavom ZID-a ZPK-a/102-15 i ZID-a ZoKI-ja/102-15, predlažući izricanje privremenih mjera samo u odnosu na te zakone.

16. Za svrhu ovog ustavnosudskog postupka, a ograničavajući se na predmet uređenja u odnosu na koji se razmatra osnovanost izricanja privremenih mjera, dostatno je utvrditi da se temeljna razlika između Zakona o potrošačkom kreditiranju i Zakona o kreditnim institucijama sastoji od različitog kruga zaštićenih subjekata. Osporene odredbe ZID-a ZPK-a/143-13 i ZID-a ZPK-a/102-15 odnose se na potrošače, a osporene odredbe ZID-a ZoKI-ja/102-15 odnose se na fizičke osobe koje obavljaju djelatnost slobodnih zanimanja, obrtnike, trgovce pojedince i nositelje obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva.

17. Prema P.Z.-u br. 899/15, predmet uređenja ZID-a ZPK-a/102-15 je »konverzija kredita u CHF u kredite u EUR, odnosno konverzija kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite u kunama s valutnom klauzulom u EUR« (str. 4.). U P.Z-u br. 899/15 ta je zakonska mjera obrazložena ovako (str. 4. i 5.):

»Prvi značajan korak u Hrvatskoj u borbi s problemom kredita u CHF je bila izrada novele Zakona o potrošačkom kreditiranju u 2013. godini kojom se uvodi mehanizam zaštite dužnika od porasta tečaja koji premašuje 20%, na način da se u takvim valutama ograničava i fiksira iznos kamatne stope sve dok aprecijacija takve valute traje, radi čega je kamatna stopa na kredite vezane uz CHF fiksirana na iznos od 3,23%. Ovom mjerom, građanima je olakšana otplata mjesečnih anuiteta odnosno obroka, a financijski učinak ove mjere je procijenjen od strane Hrvatske narodne banke na iznos od otprilike 500 milijuna kn.

No kao posljedica šokantne Odluke Švicarske narodne banke iz siječnja 2015. godine kojom odustaje od obrane tečaja svoje nacionalne valute u odnosu na EUR koja je uzrokovala prekonoćni značajni porast vrijednosti CHF, kao jedino moguće optimalno rješenje u tom trenutku izabrano je zamrzavanje otplatnog tečaja na 6,39 kuna za 1 CHF za idućih godinu dana čime je omogućeno dužnicima da u razdoblju od godine dana otplaćuju anuitet kredita po tečaju koji je vrijedio prije odluke Švicarske narodne banke da prekine vezivanje tečaja CHF uz EUR sve do iznalaženja trajnog rješenja. Trošak ove mjere snose banke, a Hrvatska narodna banka procjenjuje da trošak tečajnih razlika uslijed ovakvog zamrzavanja tečaja na godišnjoj razini iznosi otprilike 400 milijuna kuna.

U isto vrijeme, uslijed ekonomske situacije i tržište nekretnina obilježava negativan trend pada vrijednost odnosno usklađenja vrijednosti s obzirom da su radi značajne ponude nekretnina cijene na navedenom tržištu značajno pale u posljednjih nekoliko godina. Radi toga, dužnici u CHF većinom nisu u mogućnosti podmiriti kreditnu obvezu niti prodajom nekretnine koja je bila predmet kupnje takvim kreditom.

Naime, uslijed značajne aprecijacije tečaja CHF te porasta kamatnih stopa na CHF, te značajno manje aprecijacije tečaja EUR i pada kamatnih stopa na EUR, protuvrijednost u EUR-ima iznosa preostale glavnice koja je vezana uz CHF, nakon otprilike 8 godina redovite otplate danas je značajno veća u odnosu na početnu protuvrijednost u EUR-ima iznosa početno odobrene glavnice koja je vezana uz CHF, radi čega je ista i značajno veća od tržišne vrijednosti nekretnine koja je založena za osiguranje povrata kredita.

Primjera radi, EUR-ska protuvrijednost glavnice kredita koji je u zadnjem kvartalu 2006. godine odobren u iznosu od 100.000 CHF po tečaju od 4,6 kn za 1 CHF tada je iznosila otprilike 63.000 EUR. Nakon 8 godina redovite otplate, neotplaćena glavnica po takvom kreditu koji je dan na rok od 25 godina danas iznosi otprilike 77.000 CHF ili 74.000 EUR.

Nadalje, značajnom broju dužnika su nominalno i efektivno smanjena primanja dok im se s druge strane povećalo učešće otplatnih anuiteta/obroka kredita u ukupnim primanjima (u nekim slučajevima i više od 50%). Smanjenje otplatnog potencijala na razini kućanstva dovela je prosječnog dužnika do prezaduženosti, pa i do dužničkog ropstva jer je razina njegovih mjesečnih primanja postala preniska za financiranje preuzetih zaduženja.

U sagledavanju aspekata nastale situacije, među najvažnijim činjenicama je i činjenica da efekti porasta vrijednosti zaštitnog mehanizma u CHF za vjerovnike u najvećem broju slučajeva i u najvećem opsegu predstavljaju nerealizirane dobitke i nisu posljedica stvarnih priljeva novca u navedenoj valuti, niti je početni odljev novca vjerovnika nastao u navedenoj valuti tj. u CHF, već u kunama. Nadalje, dužnici nisu u novcu primili iznose protuvrijednosti u CHF, već kunske iznose, te je i porast kreditnog zaduženja odraz revalorizacije po tečaju CHF, a što predstavlja nerealizirani pripis povećanja kreditnog zaduženja koji nije rezultat stvarnog priljeva novca dužniku.

Također, vjerovnici su izvore sredstava za novčane isplate po navedenim kreditima prvenstveno i u najvećoj mjeri pribavile u EUR-ima i u kojima su i njihova zaduženja i danas denominirana, uz razliku što su radi upravljanja otvorenom deviznom pozicijom sklapali određene derivativne instrumente obrnutog predznaka, s ciljem neutraliziranja nerealiziranih efekata u poslovnim knjigama, a radi čega po navedenim instrumentima također ne dolazi do novčanih odljeva u punom iznosu kako je isti evidentiran u poslovnim knjigama vjerovnika.

Stoga ugovorni odnosi koji vjerovniku jamče visoke povrate temeljem zaštitnog mehanizma u CHF dovode dužnika u neravnopravan i ovisan položaj uslijed kojeg mora vraćati iznos koji značajno premašuje iznos stvarnog novca koji je isti primio, a koji također vjerovnik nikada nije niti stvarno isplatio.

Izvršna vlast se zbog jačine i značajnosti učinaka ovakvih kreditnih zaduženja aktivno uključila u rješavanje navedene problematike. Tako se Ministarstvo financija aktivno uključilo u rješavanje problema kredita u CHF te je osnovalo Radnu skupinu početkom 2015. godine odmah nakon fiksiranja tečaja u cilju iznalaženja trajnog rješenja na dobrovoljnoj osnovi čiji članovi su bili, osim predstavnika Udruge franak i predstavnika kreditnih institucija, predstavnici Ministarstva pravosuđa i Ministarstva socijalne politike i mladih. Predstavnici Udruge franak predlagali su konverziju kredita u CHF u kredite u kunama po početnom tečaju uz daljnju primjenu fiksne kamatne stope jednake početnoj kamatnoj stopi, dok su predstavnici kreditnih institucija predlagali prodaju potraživanja i založene imovine specijaliziranoj državnoj agenciji uz naknadu na temelju tržišne vrijednosti nekretnine te zaštićeni najam s pravom prvokupa za dužnika te otpust duga preko visine vrijednosti kupljenog stana uz podmirenja duga prijenosom stana u vlasništvo banci, slobodnog od osoba i stvari i bez poreznog opterećenja kupoprodaje (walk away opcija), a prema socijalnim kriterijima.

S obzirom da vjerovnici i dužnici u CHF do sada nikako nisu uspjeli iznaći obostrano prihvatljivo rješenje, niti su pregovori vođeni u Ministarstvu financija urodili plodom, sve naprijed navedeno navelo je zakonodavca da ovim Zakonom postavi temelj za trajno rješenje problema u CHF.

Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno i sagledavajući činjenice, ravnotežu odnosa, stvarno uložena sredstva, te vodeći računa o ravnopravnom položaju dužnika u CHF u odnosu na dužnike u drugim valutama, ovim Zakonom se provodi konverzija kredita s ugovorenim zaštitnim mehanizmom u CHF u kredit sa ugovorenim zaštitnim mehanizmom u EUR, koji odgovara stvarnoj valuti izvora sredstava kojom su vjerovnici raspolagali, te odgovara valuti u kojoj su denominirana tržišta nekretnina i drugih roba koje su najvećim dijelom nabavljane navedenim kreditima.

(...)

Sukladno tome, ovim Zakonom uređuje se način izračuna konverzije kredita u CHF u kredit u EUR odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.«

17.1. Mjerodavne odredbe Zakona o dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (»Narodne novine« broj 9/15.; u daljnjem tekstu: ZD ZPK/9-15), koji je stupio na snagu 27. siječnja 2015., a kojima je propisano privremeno rješenje u trajanju od jedne godine o kojemu se govori u citiranom dijelu P.Z.-a br. 899/15, glase:

»Članak 1.

U Zakonu o potrošačkom kreditiranju (»Narodne novine«, br. 75/09., 112/12., 143/13. i 147/13.) iza članka 11.c dodaje se članak 11.d koji glasi:

‘Članak 11.d

(1) Za ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, za anuitete odnosno obroke u redovitoj otplati, tečaj CHF prema kuni utvrđuje se na razini 6,39 kuna za 1 CHF za razdoblje od jedne godine od stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Razlika visine anuiteta odnosno obroka primjenom tečaja iz stavka 1. ovoga članka u odnosu na tečaj slobodno formiran na tržištu stranih sredstava plaćanja na temelju ponude i potražnje je trošak kreditne institucije.’.«

18. Prema P.Z.-u br. 900/15, predmet uređenja ZID-a ZoKI-ja/102-15 je »konverzija kredita u CHF u kredite u EUR, odnosno konverzija kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite u kunama s valutnom klauzulom u EUR za korisnike kredita koji su: fizička osoba koja obavlja djelatnost slobodnih zanimanja, obrtnik, trgovac pojedinac i nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva« (str. 3.).

U P.Z-u br. 900/15 ta je zakonska mjera proglašena »trajnim rješenjem« koje treba zamijeniti sadašnje privremeno zakonsko rješenje propisano početkom 2015., kada je 28. veljače 2015. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama (»Narodne novine« broj 19/15.; u daljnjem tekstu: ZID ZoKI/19-15). U P.Z-u br. 900/15 u tom je smislu navedeno (str. 2. i 3.):

»Kao posljedica šokantne Odluke Švicarske narodne banke iz siječnja 2015. godine kojom odustaje od obrane tečaja svoje nacionalne valute u odnosu na EUR koja je uzrokovala prekonoćni značajni porast vrijednosti CHF, kao jedino moguće optimalno rješenje u tom trenutku izabrano je zamrzavanje otplatnog tečaja na 6,39 kuna za 1 CHF za idućih godinu dana čime je omogućeno dužnicima (fizičkim osobama koje obavljaju djelatnost slobodnih zanimanja, obrtnicima, trgovcima pojedincima te nositeljima obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava) da u razdoblju od godine dana otplaćuju anuitet kredita po tečaju koji je vrijedio prije odluke Švicarske narodne banke da prekine vezivanje tečaja CHF uz EUR sve do iznalaženja trajnog rješenja.

Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama (»Narodne novine«, broj 19/15) isti stupanj zaštite osiguran je i fizičkim osobama koje obavljaju djelatnost slobodnih zanimanja, obrtnicima, trgovcima pojedincima te nositeljima obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, kao dužnicima po ugovorima o kreditu u CHF i u kunama uz valutnu klauzulu u CHF. Naime, fizičke osobe koje obavljaju djelatnost su na jednak način kao i fizičke osobe potrošači, zbog naglog porasta tečaja CHF, dovedeni u neodrživ financijski položaj, ugrožena je njihova egzistencija i daljnje poslovanje.

Naime, uslijed značajne aprecijacije tečaja CHF te porasta kamatnih stopa na CHF, te značajno manje aprecijacije tečaja EUR i pada kamatnih stopa na EUR, protuvrijednost u EUR-ima iznosa preostale glavnice koja je vezana uz CHF, nakon otprilike 8 godina redovite otplate danas je značajno veća u odnosu na početnu protuvrijednost u EUR-ima iznosa početno odobrene glavnice koja je vezana uz CHF, radi čega je ista i značajno veća od tržišne vrijednosti nekretnine koja je založena za osiguranje povrata kredita.

Budući da je navedena mjera privremena, donesena za razdoblje od jedne godine od stupanja na snagu navedene novele Zakona o kreditnim institucijama, koja je stupila na snagu 28. veljače 2015. godine, potrebno je navedeni problem riješiti trajno.

(...)

Ovim Zakonom su obuhvaćeni svi krediti u CHF odnosno s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira na vrstu i namjenu te rok trajanja u kojima dužnikova obveza iz kredita ili obveza vraćanja primljenog koja je nastala zbog prestanka ugovora o kreditu nije ispunjena ili je prisilno ostvarena. Navedenim se osigurava konverzija svih kredita koji su u redovitoj otplati, koji su raskinuti, koji su prodani ili na neki drugi način preneseni ili ustupljeni drugoj strani, te koji su u postupku namire, krediti kojima obveza nije prestala jer nisu namireni u potpunosti, krediti za koje su pokrenuti ovršni postupci, a isključuju se krediti koji su namireni u cijelosti ili su prethodno konvertirani u drugu valutu.

Korisnik kredita ima mogućnost izbora konvertirati kredit u EUR ili nastaviti s otplatom vezanom uz CHF, pri čemu ako nastavi s otplatom vezanom uz CHF, istu nastavlja otplaćivati po tečaju od 6,39 do isteka roka od godinu dana.

S obzirom da su uslijed aprecijacije CHF u prethodnim godinama vjerovnici u svojim poslovnim knjigama evidentirali nerealizirane dobitke zbog usklađenja s tečajem, usklađenje zbog konverzije, koje će u najvećoj mjeri biti nerealizirani gubitak također snose vjerovnici.«

18.1. Mjerodavne odredbe ZID-a ZoKI-ja/19-15, kojima je propisano privremeno rješenje u trajanju od jedne godine (to jest, do 28. veljače 2016.) o kojemu se govori u citiranom dijelu P.Z.-a br. 900/15, glase:

»Prijelazne odredbe u vezi kredita u CHF i kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF

Članak 157.

(1) Za ugovore o kreditu fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost slobodnih zanimanja, obrtnika, trgovaca pojedinaca te nositelja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava sklopljene u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, za anuitete odnosno obroke u redovitoj otplati, tečaj CHF prema kuni utvrđuje se na razini 6,39 kuna za jedan CHF za razdoblje od jedne godine od stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Razlika visine anuiteta odnosno obroka primjenom tečaja iz stavka 1. ovoga članka u odnosu na tečaj slobodno formiran na tržištu stranih sredstava plaćanja na temelju ponude i potražnje je trošak kreditne institucije.

(3) Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se na ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF sklopljene prije stupanja na snagu ovoga Zakona neovisno o ukupnom iznosu i vrsti kredita.«

19. Ustavni sud primjećuje da je Vlada Republike Hrvatske navela u P.Z.-u br. 899/15 i podatke koji upućuju na zbivanja koja su na kraju dovela do donošenja osporenih zakona (str. 4.):

»Prema podacima Hrvatske narodne banke u razdoblju od 2005. do 2007. godine odobreno je gotovo 90% kreditnih partija stambenih kredita u CHF i s valutnom klauzulom u CHF. Iz navedenoga proizlazi da ovi krediti predstavljaju značajan oblik stambenog kreditiranja u Republici Hrvatskoj. Uglavnom su se koristili za financiranje stanovništva, a podiglo ih je oko 4% kućanstava.

Naime, oko 73.000 dužnika, od kojih još 53.000 i danas (prema podacima Hrvatske narodne banke) izravno je bilo pogođeno rastom glavnice i rastom anuiteta odnosno obroka, a što predstavlja izravnu ugrozu za 200.000 do 300.000 građana Republike Hrvatske. Na taj način ugroženo je zdravlje ljudi koje štiti i Ustav Republike Hrvatske (članci 16. i 50.).«

19.1. Podrobnija analiza tih zbivanja sadržana je u »Izvješću o problematici zaduženosti građana kreditima u švicarskim francima i prijedlozima mjera za olakšavanje položaja dužnika u švicarskim francima na temelju zaključka Odbora za financije i državni proračun Hrvatskog sabora«, koje je Hrvatska narodna banka objavila u rujnu 2015. (http://www.hnb.hr/priopc/2015/hrv/hp15092015_CHF.pdf).

20. Treba ponoviti i da je Vlada Republike Hrvatske u P.Z.-u br. 899/15 također naglasila da su, preračunati u eure, iznosi preostale glavnice koja je vezana uz CHF, nakon otprilike osam godina redovite otplate, danas značajno veći u odnosu na početnu protuvrijednost u EUR-ima iznosa početno odobrene glavnice koja je vezana uz CHF, radi čega je glavnica i značajno veća od tržišne vrijednosti nekretnine koja je založena za osiguranje povrata kredita.

Vlada je kao primjer navela da »EUR-ska protuvrijednost glavnice kredita koji je u zadnjem kvartalu 2006. godine odobren u iznosu od 100.000 CHF po tečaju od 4,6 kn za 1 CHF tada je iznosila otprilike 63.000 EUR. Nakon 8 godina redovite otplate, neotplaćena glavnica po takvom kreditu koji je dan na rok od 25 godina danas iznosi otprilike 77.000 CHF ili 74.000 EUR«.

21. Konačno, Vlada Republike Hrvatske je u P.Z.-u br. 899/15 naglasila i sljedeće (str. 4.-5.):

»Bitno je također naglasiti da je ova snažna zakonodavna intervencija izvanredna i jednokratna, a temelji se na ustavnom načelu da je Republika Hrvatska jedinstvena i nedjeljiva socijalna država (članak 1. Ustava) i na načelu da je država ta koja potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana (članak 49. Ustava). Socijalna država konstitutivni je element europskog ustavnog identiteta, što potvrđuje i Ustav Republike Hrvatske.

(...)

Stoga je sam postupak konverzije usklađen s ciljevima konverzije, a to je osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome se vodeći načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u EUR. Također, konverzijom se predviđa raspodjela troška konverzije između vjerovnika i dužnika na način da svaka strana snosi određeni trošak sukladno svojim mogućnostima, a uvažavajući pri tome osnovno načelo da stvarno isplaćena ekonomska supstanca pojedine od strana ne bude umanjena ili neravnopravno povećana na teret druge strane.«

22. Ustavni sud ponavlja da u ovom ustavnosudskom postupku ne ispituje osnovanost prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom osporenih zakona (v. i točke 32. i 33. obrazloženja ovog rješenja), već se ograničava isključivo na odlučivanje o osnovanosti izricanja privremenih mjera.

Drugim riječima, jesu li osporene zakonske mjere imale ustavnu osnovu, jesu li imale legitimni cilj, jesu li bile razmjerne u smislu članka 16. Ustava, odnosno jesu li uspjele postići pravednu ravnotežu u kreditnim odnosima o kojima je riječ, jesu li bile u skladu s legitimnim očekivanjima kreditora, kao i legitimnim očekivanjima kreditnih dužnika (debitora), postoje li razlike u postupanju koje se ne mogu ustavnopravno opravdati, i sl. – pitanja su koja se tiču merituma stvari, a ne ovog ustavnosudskog postupka.

Slično tome, je li povratno (retroaktivno) djelovanje osporenih zakonskih mjera u skladu s načelom vladavine prava i izričitom ustavnom odredbom da samo pojedine odredbe zakona mogu imati takvo djelovanje, pitanje je koje se tiče merituma stvari, a ne ovog ustavnosudskog postupka.

23. Na Ustavnom sudu je da u ovom postupku utvrdi je li zatraženo izricanje privremenih mjera ustavnopravno osnovano s obzirom na prirodu i učinke osporenih zakonskih mjera.

Ustavni sud u tom smislu utvrđuje da je u konkretnim slučajevima riječ o posebnim upravnim zakonima ne-sistemskog karaktera kojima su uvedene specifične interventne zakonske mjere javnopravnog karaktera radi otklanjanja neravnoteže u vjerovničko-dužničkim odnosima kad je riječ o kreditima u CHF.

Prema riječima Vlade Republike Hrvatske, kao predlagateljice osporenih zakona, te bi zakonske mjere trebale imati trajni učinak, za razliku od onih privremenih koje su uvedene ZD-om ZPK-a/9-15 i ZID-om ZoKI-ja/19-15 (v. točke 17.1. i 18.1. obrazloženja ovog rješenja), a koje prestaju djelovati krajem siječnja 2016. (po sili ZD-a ZPK-a/9-15), odnosno krajem veljače 2016. (po sili ZID-a ZoKI-ja/19-15).

24. Polazeći od primjera koji je dala Vlada Republike Hrvatske (v. točku 20. obrazloženja ovog rješenja), čini se samorazumljivim to što se traže odgovori na načelno pitanje o tome kako su se u Republici Hrvatskoj dužnici uopće mogli naći u situaciji u kojoj su godinama otplaćivali kredit, da bi im neotplaćena glavnica, nakon više godina otplate, bila izrazito veća od prvotne glavnice kredita, ako za bazu usporedbe posluži druga, u Hrvatskoj prevladavajuća, strana valuta (euro) ili pak domaća valuta.

S ustavnopravnog aspekta, međutim, pitanja o tome je li riječ o strukturalnom deficitu same države koji proizlazi iz neodgovarajućeg pravnog okvira ili pak o nepoštovanju mjerodavnog pravnog okvira od strane kreditora i sistemskoj nefunkcionalnosti državnog mehanizma kontrole njihova postupanja, nisu pitanja koja bi bila relevantna za ovaj ustavnosudski postupak, odnosno za donošenje odluke o osnovanosti izricanja privremenih mjera.

25. Ostaje da se odgovori na pitanje: bi li izvršenjem pojedinačnih akata ili radnji koje se poduzimaju na osnovi osporenih zakona mogle nastupiti teške i nepopravljive posljedice u smislu članka 45. Ustavnog zakona?

2) Procjena teških i nepopravljivih posljedica

26. Ustavni sud ponavlja da se za izricanje privremene mjere zahtijeva vjerojatnost nastupa »teških i nepopravljivih posljedica«. U ovom se rješenju one skraćeno nazivaju i »štetne posljedice«.

Kad je riječ o procjeni posljedica do kojih bi mogla dovesti daljnja primjena osporenih zakona, Ustavni sud primjećuje da bi te posljedice, prema procjenama predlagatelja, mogle biti mnogobrojne i raznolike. Njihov se pregled daje u sljedećim točkama.

27. Tako banke predlagateljice prvo naglašavaju štetne posljedice koje bi daljnjom primjenom osporenih zakona njima mogle biti prouzročene (trošak na strani banaka u iznosu od 8 milijardi kuna, uz već prouzročene gubitke od 500 milijuna kuna uslijed prve i 400 milijuna kuna uslijed druge zakonodavne intervencije, smanjenje adekvatnosti kapitala vjerovnika uz generiranje gubitaka u iznosu trogodišnje očekivane dobiti).

27.1. Ustavni sud primjećuje, međutim, da je zakonodavac člankom 1. ZID-a ZoKI-ja/102-15 dopunio Zakon o kreditnim institucijama (»Narodne novine« broj 159/13. i 19/15.) novim člankom 357.h pod nazivom »Porezni tretman učinka konverzije«. U P.Z.-u br. 900/15 za taj je članak ZID-a ZoKI-ja/102-15 dano sljedeće obrazloženje (str. 18. i 19.):

»Dodanim člankom 357.h definira se porezni tretman učinaka konverzije. Kao što je navedeno, u prethodnim razdobljima vjerovnik je uslijed usklade tražbina uslijed promjene tečaja u CHF i u valutnoj klauzuli u CHF u poslovnim knjigama, a posljedično i u poreznoj osnovici iskazao nerealizirane dobitke koji su bili oporezivi porezom na dobit. Vodeći računa o načelu izbjegavanja dvostrukog oporezivanja, u mjeri u kojoj su navedeni prihodi bili oporezovani, te mjeri u kojoj rashodi na ime umanjenja vrijednosti i ispravka vrijednosti zbog nenaplativih ili djelomično nenaplativih tražbina nisu bili porezno priznati, rashod evidentiran temeljem učinka konverzije porezno je priznati rashod. Također, u mjeri u kojoj je određeni rashod bio evidentiran u poreznoj osnovici kao umanjenje iste, pri evidentiranju usklađenja uslijed konverzije isti je potrebno povećati u poreznoj osnovici.«

27.2. Slično tome, člankom 1. ZID-a ZPK-a/102-15 zakonodavac je dopunio Zakon o potrošačkom kreditiranju novim člankom 19.a pod nazivom »Porezni tretman učinka konverzije«. U P.Z.-u br. 899/15 za taj je članak ZID-a ZPK-a/102-15 dano sljedeće obrazloženje (str. 5.):

»S obzirom da su uslijed aprecijacije CHF u prethodnim godinama vjerovnici u svojim poslovnim knjigama evidentirali nerealizirane dobitke zbog usklađenja s tečajem, usklađenje zbog konverzije, koje će u najvećoj mjeri biti nerealizirani gubitak također snose vjerovnici. Ukupan iznos usklađenja u vidu nerealiziranih gubitaka procjenjuje se na oko 7 milijardi kuna. S obzirom da je u prethodnim razdobljima temeljem navedene nerealizirane dobiti plaćen porez na dobit, u razdoblju u kojem će se iznos nerealiziranog gubitka evidentirati u poslovnim knjigama vjerovnika, isti će biti porezno priznati rashod radi čega će iznos plaćenog poreza na dobit odnosno prihod u državnom proračunu temeljem poreza na dobit od strane vjerovnika biti oko 700 milijuna kuna niži.«

28. Vlada Republike Hrvatske, kao predlagateljica ZID-a ZPK-a/102-15, dalje je u P.Z.-u br. 899/15 podrobnije obrazložila učinak osporenog zakona na državni proračun. Navodi se mjerodavni dio obrazloženja (str. 5.):

»Važno je istaknuti kako trošak konverzije kredita iz CHF u EUR, odnosno s valutnom klauzulom u CHF u kredite s valutnom klauzulom u EUR neće izravno snositi građani. No, proračunski korisnici neće zbog toga imati manje sredstava na raspolaganju, već će ista biti osigurana iz drugog izvora ukoliko će iznos poreza na dobit biti manji. Naime, ovaj Zakon predstavlja mjeru koja je kako je ranije navedeno izvanredna i jednokratna čiji cilj je izbjeći dužničku krizu i potaknuti građane zadužene u CHF na povećanje osobne potrošnje, odnosno omogućiti im da dio povećanog raspoloživog dohotka preusmjere na daljnje razduživanje (primjerice, smanjenje minusa na tekućim računima) što je jedan korak više prema boljim gospodarskim rezultatima, ali i boljem društvu općenito.«

28.1. Pozivajući se na takvo obrazloženje Vlade Republike Hrvatske, pojedini predlagatelji fizičke osobe osporili su suglasnost s Ustavom ZID-a ZPK-a/102-15 zbog toga što smatraju da će »jedini gubitnici biti svi hrvatski porezni obveznici koji će ovu lijepo zamišljenu igru na kraju jedini platiti« (u pravilu, smanjenjem prihoda u državnom proračunu). Tvrde, naime, da to što će se prihodovni manjak u državnom proračunu »financirati iz ‘drugih izvora« zapravo znači »povećanje postojećih ili uvođenje potpuno novih poreza« (v. točku 13. obrazloženja ovog rješenja).

29. Konačno, svi predlagatelji naglašavaju štetne posljedice koje bi zbog učinaka osporenih zakonskih mjera moglo pretrpjeti nacionalno gospodarstvo (v. točke od 11. do 14. obrazloženja ovog rješenja). Banke predlagateljice osobito naglašavaju smanjenje prihoda u državnom proračunu te destabilizaciju monetarnog sustava zemlje (smanjenje državnog proračuna s osnova poreza na dobit vjerovnika u procijenjenom iznosu od 700 milijuna kuna, povećanje poreza radi kompenziranja proračunskog manjka, pad međunarodnih pričuva Republike Hrvatske, slabljenje tečaja kune prema EUR-u). Banke predlagateljice naglašavaju i moguću opasnost od narušavanja funkcionalne neovisnosti Hrvatske narodne banke, moguću pojavu strukturalnih disfunkcija u bankovnom sustavu, poremećaje investicijske klime u odnosu na Republiku Hrvatsku, kao i bitno povećanje broja sudskih postupaka pred građanskim sudovima.

30. O učincima ZID-a ZPK-a/102-15 i ZID-a ZoKI-ja/102-15 očitovala se i Europska središnja banka (u daljnjem tekstu: ESB) u svom mišljenju od 18. rujna 2015. o konverziji kredita u švicarskim francima, CON/2015/32. Mišljenje se navodi u cijelosti, u prijevodu na hrvatski jezik koji je ESB objavio na službenoj internetskoj stranici <https://www.ecb.europa.eu/ ecb/legal/pdf/hr_con_2015_32_f__sign.pdf>:

»MIŠLJENJE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 18. rujna 2015.

o konverziji kredita u švicarskim francima

(CON/2015/32)

Uvod i pravna osnova

Hrvatska Vlada je dana 10. rujna 2015. službeno uputila Hrvatskom saboru izmjene i dopune Zakona o potrošačkom kreditiranju i Zakona o kreditnim institucijama (dalje u tekstu ‘prijedlog zakona’) s prijedlogom donošenja zakona po hitnom postupku. Hrvatska tijela se nisu savjetovala s Europskom središnjom bankom (ESB) o prijedlogu zakona.

Nadležnost ESB-a za davanje mišljenja utemeljena je na posljednjem odjeljku članka 127. stavka 4. i članku 282. stavku 5. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, s obzirom da se prijedlog zakona odnosi na valutna pitanja, te također sadrži pravila koja se primjenjuju na financijske institucije u mjeri u kojoj takva pravila značajno utječu na stabilnost financijskih institucija i tržišta. Upravno vijeće donijelo je ovo Mišljenje u skladu s prvom rečenicom članka 17. stavka 5. Poslovnika Europske središnje banke.

1. Svrha prijedloga zakona

1.1 Prijedlog zakona omogućava konverziju (1) kredita denominiranih u švicarskim francima (CHF) u kredite denominirane u eure te (2) kredita denominiranih u hrvatskim kunama (HRK) s valutnom klauzulom u CHF (obje vrste kredita dalje u tekstu ‘krediti u CHF’) u kredite denominirane u HRK koji sadrže valutnu klauzulu u eurima (dalje u tekstu ‘konvertirani krediti’). Izmjene i dopune su u bitnome jednake; međutim, izmjene i dopune Zakona o potrošačkom kreditiranju se odnose na potrošače, a izmjene i dopune Zakona o kreditnim institucijama se odnose na fizičke osobe koje obavljaju djelatnost slobodnih zanimanja, obrtnike, trgovce pojedince i nositelje obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. Prijedlog zakona bi trebao stupiti na snagu 30. rujna 2015.

1.2 Svrha je prijedloga zakona izjednačiti položaj dužnika iz kredita u CHF s položajem u kojem bi bili da su njihovi krediti od početka bili denominirani u eurima (ili denominirani u HRK s valutnom klauzulom u eurima). Odražavajući ovu osnovnu svrhu, prijedlog zakona predviđa detaljan mehanizam konverzije:

i. Iznos početne glavnice kredita u CHF će se konvertirati u eure ili kredite denominirane u HRK s valutnom klauzulom u eurima, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita dužnicima. Ovaj tečaj će biti jednak tečaju koji su vjerovnici primjenjivali na taj datum na kredite iste vrste i trajanja denominirane u eurima ili vezane uz eure. Mjerodavan je iznos glavnice koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika;

ii. Umjesto početno ugovorene kamatne stope za kredite u CHF, kamatna stopa za konvertirane kredite će biti jednaka kamatnoj stopi koju je vjerovnik primjenjivao na kredite denominirane ili vezane uz euro na datum sklapanja ugovora o kreditu;

iii. Početno utvrđen otplatni plan kredita će se zamijeniti novim planom izračunatim u skladu s načelima gore navedenim u (i) i (ii). Novi otplatni plan će biti osnovica za obračun novih obroka u eurima (ili vezanih uz eure), uzimajući u obzir sve potrebne izmjene uvjeta (npr. promjene kamatnih stopa) kako bi se to odrazilo u kreditima denominiranim u eurima ili vezanim uz euro;

iv. Iznosi koje je dužnik već uplatio prema starom otplatnom planu (osim zakonskih zateznih kamata i troškova) će se konvertirati u eure (ili u HRK s valutnom klauzulom vezanom uz eure) po tečaju primjenjivom na datum uplate svakog obroka, koji je vjerovnik primijenio na taj datum na kredite iste vrste i trajanja denominirane u eurima ili vezane uz eure;

v. Ako je ukupan konvertirani iznos koji je dužnik uplatio (tj. iznos naveden u točki iv.) veći od ukupnog iznosa konvertiranih obroka obračunatog temeljem novog otplatnog plana navedenog gore pod (iii), ovaj iznos će se smatrati »preplatom«. Ovisno o iznosu ove preplate, s istom će se postupiti kako slijedi:

– Ako iznos preplate ne prelazi zbroj konvertiranih obroka preostalih na dan 30. rujna 2015. prema novom otplatnom planu, preplata će se iskoristiti za namirenje takvih budućih obroka, s time da se samo 50% svakog budućeg obroka može namiriti korištenjem preplate dok se preplata u cijelosti ne iskoristi; ako iznos preplate prelazi 50% ukupnog zbroja ovih budućih konvertiranih obroka, vjerovnik i dužnik će sporazumom utvrditi način korištenja ovog iznosa koji prelazi 50%;

– Ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj konvertiranih obroka preostalih na dan 30. rujna 2015. prema novom otplatnom planu, vjerovnik će vratiti takvu preplatu dužniku u roku od 60 dana od datuma na koji je dužnik prihvatio konverziju;

vi. Ako je ukupan iznos koji je platio dužnik (obračunat u skladu s gore navedenim pod točkom iv.) manji od ukupnog iznosa obroka iz novog otplatnog plana, razliku će dužnik namiriti sukladno sporazumu između vjerovnika i dužnika, a dužnik će nastaviti plaćati obroke prema novom otplatnom planu (iako nije jasno koja je namjera ove odredbe);

vii. Iznos nove preostale glavnice će biti razlika između novog otplatnog plana i već plaćenih iznosa obračunatih kako je navedeno pod točkom iv.; iznos preplate se ne može koristiti za umanjenje preostale neotplaćene glavnice, a razlika navedena gore pod točkom vi. se namiruje sukladno sporazumu vjerovnika i dužnika.

1.3 Učinak konverzije bit će razlika između neplaćene glavnice u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. konvertirana u eure (ili u HRK s valutnom klauzulom vezanom uz eure) prema tečaju primjenjivom na taj dan te će se iznos nove preostale glavnice izračunati u skladu s gore navedenim člankom 1.2. točkom vii. Ako dužnik prihvati konverziju, vjerovnik će snositi učinak konverzije, a ista će se iskazati kao usklađenje tražbine uslijed promjene tečaja (odnosno kao rashod temeljem povrata preplate). Učinak konverzije koji rezultira rashodom u poslovnim knjigama vjerovnika porezno je priznati rashod. Tekst prijedloga zakona nadalje navodi da će se razliku u početnoj glavnici uslijed kupoprodaje deviza, iznos naplaćenih zateznih kamata i troškova navedenih gore u članku 1.2. točki iv. te iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate snositi dužnik (iako nije jasno na koje se kamate i razliku u tečaju preplate prijedlog zakona odnosi).

1.4 U roku od 45 dana od dana stupanja prijedloga zakona na snagu, vjerovnici su dužni dostaviti preporučenom poštom dužnicima obračun tako konvertiranih kredita, zajedno s prijedlogom novog/izmijenjenog ugovora o kreditu. Dužnici imaju mogućnost prihvatiti konverziju u roku od 30 dana od primitka takve obavijesti. Vjerovnici su također dužni objaviti na svojim mrežnim stranicama kreditni kalkulator, dostupan svakom dužniku putem njegovog OIB-a, te mišljenje vještaka ili revizora koje potvrđuje da je kalkulator u skladu sa zahtjevima prijedloga zakona. U roku od šest mjeseci od datuma stupanja zakona na snagu, vjerovnici su dužni Ministarstvu financija dostaviti izvješće o rezultatima konverzije (uključujući broj dužnika koji su prihvatili konverziju i/ili ugovor, itd.).

1.5 Ako dužnik prihvati konverziju, vjerovnik neće tražiti dodatne instrumente osiguranja plaćanja ili dodatne uvjete. Nikakvi popratni troškovi konverzije kredita se ne smiju zaračunati potrošaču.

1.6 Prijedlog zakona također predviđa prijelazno razdoblje te prava jamaca i drugih osoba od kojih vjerovnik ima pravo tražiti namirenje.

1.7 Ako dužnik ne prihvati konverziju i/ili prijedlog novog/izmijenjenog ugovora, on ili ona će nastaviti plaćati obroke u skladu s uvjetima kredita na snazi i uzimajući u obzir tečaj CHF fiksiran za obroke kredita u CHF u skladu s određenim izmjenama i dopunama zakona donesenim ranije ove godine i na snazi u razdoblju od godine dana[1].

2. Opće napomene

2.1 Prije globalne financijske krize, kreditiranje u stranim valutama domaćinstava i nefinancijskih korporacija bilo je popularno u nekoliko Država članica[2]. Kako je ESB prethodno naglasio[3], između ostalog, niže kamatne stope primjenjive na kredite u stranoj valuti u odnosu na kredite u domaćoj valuti povećale su potražnju za takvim kreditima. U Hrvatskoj, krediti u CHF predstavljaju otprilike 23 milijarde HRK (3 milijarde EUR), ili 9% ukupnog kreditnog portfelja banaka, prema podacima za kraj ožujka 2015., s time da se većina ovih kredita (95%) odnosi na sektor domaćinstava. 18,6% ukupnih kredita domaćinstvima, ili 35,6% ukupnih kredita za stanovanje, su denominirani ili vezani uz CHF prema podacima za kraj ožujka 2015. Kvaliteta imovine portfelja kredita u CHF je ispod prosjeka, s omjerom neprihodujućih kredita od 19,2% prema podacima za lipanj 2015. u odnosu na omjer neprihodujućih kredita od 17,3% za cjelokupan portfelj kredita.[4]

2.2 ESB primjećuje da prijedlog zakona predviđa da će konverzija kredita u CHF u kredite denominirane ili vezane uz euro biti na dobrovoljnoj osnovi samo za dužnike.

3. Posebne napomene

3.1 Učinci na hrvatsko gospodarstvo

3.1.1 Konverzija kredita kako je predviđena prijedlogom zakona može dovesti do smanjenja međunarodnih pričuvi[5] Republike Hrvatske, što može zauzvrat imati neželjene posljedice na makroekonomsku stabilnost države. Štoviše, niža razina međunarodnih pričuva kao posljedica konverzije bi mogla narušiti funkcionalnu nezavisnost Hrvatske narodne banke (HNB), posebice mogućnost središnje banke da postavi instrumente svoje politike s namjerom postizanja svojih ciljeva.

3.1.2 Prijedlog zakona bi također mogao imati negativne posljedice ako bi doveo do narušavanja naklonosti stranih investitora zbog zamijećenog porasta pravne nesigurnosti i rizika države. Stoga ESB predlaže da hrvatska nadležna tijela provedu temeljitu analizu mogućih učinaka koje bi na gospodarstvo mogle imati predložene mjere.

3.2 Povratno djelovanje

3.2.1 Primajući na znanje da se Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća[6] ne primjenjuje na ugovore o kreditu koji postoje prije 21. ožujka 2016., kako je ranije primijetio ESB[7], povratno djelovanje prijedloga zakona nije u skladu s općim ciljem i načelima članka 25. stavka 3. Direktive 2014/17/EU. Ova Direktiva omogućava državama članicama da mogu dodatno regulirati kredite u stranoj valuti, pod uvjetom da se takvi propisi ne primjenjuju retroaktivno.

3.2.2 Na hrvatskim je nadležnim tijelima da ocijene je li karakter povratnog djelovanja prijedloga u skladu s hrvatskim zakonskim i ustavnim načelima. Međutim, ESB primjećuje da će uvođenje mjera s povratnim djelovanjem kao što je prijedlog zakona, umanjiti pravnu sigurnost te da nije u skladu s načelom opravdanih »(legitimnih – op. Ustavnog suda)« očekivanja.

3.3 Kriterij podobnosti

ESB primjećuje da prijedlog zakona ne predviđa posebne kriterije za dužnike koji su podobni za sudjelovanje u konverziji, što daje razlog za zabrinutost u pogledu svrhe prijedloga zakona. ESB naročito primjećuje da bi bila primjerena primjena određenih ciljanih kriterija kao što su, na primjer, vezanje prava na konverziju sa stvarnim prihodovnim stanjem dužnika ili odnos vrijednosti i kreditnog plasmana (eng. LTV – loan to value (LTV) ratio).

3.4 Učinci na bankarski sektor

3.4.1 ESB primjećuje da će provođenje prijedloga zakona dovesti do financijskih troškova za bankarski sektor. Ovo će pak dovesti do negativnog učinka na profitabilnost, kapitalizaciju i buduće kreditne kapacitete pogođenih kreditnih institucija. Ocjena učinaka sačinjena po HNB-u[8] ukazuje da troškovi konverzije za banke mogu doseći oko 8 milijarda HRK 8 ili 1.1 milijarde EUR, čime bi se nametnuli gubici za bankarski sektor koji odgovaraju otprilike trogodišnjoj očekivanoj dobiti. Predviđene mjere će uglavnom utjecati na osam najvećih banaka u Hrvatskoj, koje drže oko 90% imovine bankarskog sektora u Hrvatskoj, s talijanskim, austrijskim i francuskim bankama među najvećim institucijama.

3.4.2. Potrebno je također navesti da će restrukturiranje dovesti do jednokratnog povećanja operativnih troškova za pogođene kreditne institucije u Hrvatskoj, posebno zbog popuštanja u postojećem ograničavanju rizika i zbog dodatnih potreba za refinanciranjem i ograničavanjem rizika u eurima te zbog troškova povezanih s obvezom obavješćivanja svakog dužnika pojedinačno, a što će opteretiti resurse banaka.

3.5 Učinci na financijsku stabilnost

3.5.1. ESB je istaknuo u nekoliko navrata rizike povezane s kreditima u stranoj valuti[9]. Posebice, oni predstavljaju glavni rizik financijskoj stabilnosti u nekoliko država članica, gdje je udio kredita u stranoj valuti relativno visok. ESB ukazuje u tom pogledu na analizu takvih rizika koju je napravio Europski odbor za sistemske rizike (ESRB) te na preporuke ESRB-a za suočavanje s takvim rizicima, navedene u Preporuci ESRB/2011/1 od 21. rujna 2011. o kreditiranju u stranim valutama[10].

3.5.2 Doista, u slučaju Hrvatske, prevladava kreditiranje u stranoj valuti, s gotovo 70% kreditnog portfelja banaka denominiranih u stranoj valuti ili vezanih uz stranu valutu, posebice u eurima. Nadalje, značajni zaštitni slojevi kapitala podupiru mogućnosti apsorbiranja šokova od strane hrvatskog bankarskog sektora. Naime, na razini sektora, procjena učinka HNB-a ukazuje na smanjenje u omjeru adekvatnosti kapitala sa 23.5% na 19.7%, što bi ostalo znatno iznad regulatornog minimuma (iako bi pojedine institucije mogle biti pogođene u različitoj mjeri).

3.5.3 U pogledu dugoročnih učinaka na financijsku stabilnost, ESB ostaje pri mišljenju da, kada se uvode mjere u odnosu na namirenje i konverziju kredita u stranoj valuti, uvijek se mora voditi računa o pravičnoj raspodjeli tereta između svih zainteresiranih strana, čime se izbjegava i moralni rizik u budućnost[11].

Ovo mišljenje će se objaviti na mrežnoj stranici ESB-a.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni, 18. rujna 2015.

[potpis]

Predsjednik ESB-a

Mario DRAGHI

_________________________________

31. Europska komisija u svom je izvješću »European Economic Forecast. Autumn 2015« (Institutional Paper 011, November 2015, ISSN 2443-8014 – online), u drugom dijelu pod nazivom »Prospects by individual economy«, pod točkom 11. »Croatia« (str. 88. i 89.), utvrdila sljedeće:

»Nedavna odluka o konverziji hipotekarnih kredita u eure vjerojatno će imati manji pozitivan utjecaj na potrošnju, budući da se domaćinstva još uvijek suočavaju s pritiscima za smanjenje svojih dugova. Gubici banaka rezultirat će imputiranim negativnim kretanjem reinvestiranog dohotka, gurajući trenutačni suficit tekućeg računa iznad 4% BDP-a u 2015., dok se negativni utjecaj očekuje u odnosu na javne financije.

(...)

Trend tih projekcija rasta ostat će nizak budući da se mjere fiskalne konsolidacije za 2016. i 2017. još moraju specificirati, a gubici banaka zbog konverzije švicarskih franaka mogu poremetiti sposobnost bankovnog sustava da financira oporavak.

(...)

Na temelju trenutačno dostupnih informacija, očekuje se da će konverzija kredita u švicarskim francima u 2015. početi negativno utjecati na prihode od poreza na dobit banaka, iako će se njezin glavni udar (oko 0.2 % BDP-a) zabilježiti vjerojatno tek 2016. Očekuje se pad proračunskog deficita na 4.7% BDP-a 2016., odnosno na 4.1% 2017.«

(»The recent decision to convert CHF mortgage loans into euros is likely to have a minor positive impact on consumption, as households still face pressures to reduce their debt levels. Banks’ losses are set to result in an imputed negative flow of reinvested earnings, pushing the current account surplus to above 4% of GDP in 2015, while a negative impact is expected on public finances.

(...)

Risks to these growth projections are skewed to the downside, as fiscal consolidation measures for 2016 and 2017 still need to be specified and banks’ losses due to the CHF conversion could hamper the capacity of the banking system to finance the recovery.

(...)

Based on currently available information, the conversion of CHF loans is expected to start negatively affecting revenues from corporate income taxation of banks in 2015, although its main impact (around 0.2% of GDP) is likely to be recorded in 2016. The general government deficit is projected to decrease to 4.7% of GDP in 2016 and 4.1% of GDP in 2017.«)

a) Zaključak Ustavnog suda

32. Za razliku od pitanja koja naglašavaju ESB i Europska komisija, zadaća Ustavnog suda nije procjenjivati, ispitivati ili kontrolirati svrsishodnost vladinih ekonomskih, proračunskih, fiskalnih, socijalnih i drugih politika, kao ni procjenjivati, ispitivati ili kontrolirati svrsishodnost monetarne politike Hrvatske narodne banke, sve dok se one provode na način suglasan s ustavnim zahtjevima, uz poštovanje temeljnih ustavnih vrednota i zaštićenih ustavnih dobara. U tom smislu, kao što je prethodno rečeno, osporena zakonska rješenja moraju imati ustavnu osnovu i legitimni cilj, moraju biti razmjerna, moraju biti sukladna legitimnim očekivanjima te moraju proći test razlike u postupanju (tzv. test diskriminacije). Tim se meritornim pitanjima Ustavni sud ne bavi u ovom ustavnosudskom postupku, u kojem odlučuje isključivo o osnovanosti izricanja privremenih mjera.

33. Dosljedno tome, za donošenje odluke o osnovanosti izricanja privremenih mjera važniji su aspekti osporenih zakona koji se tiču raspodjele tereta (koji bi, prema stajalištu Vlade Republike Hrvatske, bez osporenih zakonskih mjera bili prebačeni, gotovo u cijelosti, na kreditne dužnike) nego li su to aspekti koji se tiču makroekonomskih ili makro-prudencijalnih učinaka na nacionalno gospodarstvo samih vladinih politika oblikovanih u P.Z.-ima br. 899/15 i 900/15, a koje je podržao i Hrvatski sabor prihvaćajući ZID ZPK/102-15 i ZID ZoKI/102-15.

U odabiru tih politika Vlada Republike Hrvatske ima široko područje slobodne procjene. Istodobno, međutim, za te je politike ona odgovorna s aspekta svoje ustavne zadaće da »brine o gospodarskom razvitku zemlje« (članak 110. alineja 7. Ustava Republike Hrvatske, »Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.).

34. S obzirom na takvo stanje stvari, Ustavni sud ocjenjuje da pojedinačni akti i radnje koje se poduzimaju na osnovi ZID-u ZPK-a/102-15 i ZID-u ZoKI-ja/102-15 ne mogu dovesti do nepopravljivih posljedica u smislu članka 45. Ustavnog zakona.

Slijedom navedenog, na temelju članka 45. Ustavnog zakona riješeno je kao pod točkom I. alinejama 1., 2. i 3. izreke ovog rješenja.

35. Na kraju, s obzirom na dvojbe koje postoje u javnosti o učincima odluka Ustavnog suda u postupcima ocjene ustavnosti zakona, Ustavni sud dužan je naglasiti: aneksi ugovora o kreditu ili druge vrste dvostranih pravnih akata sklopljenih između banaka (kreditora) i kreditnih dužnika (debitora), koji služe kao pravna osnova za provedbu, u svakom konkretnom slučaju, zakonske mjere konverzije kredita u CHF u kredite u EUR, odnosno konverzije kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite u kunama s valutnom klauzulom u EUR (u daljnjem tekstu: aneksi), teško bi se mogli smatrati »običnim« privatnopravnim ugovorima kojima se ustanovljuju »obični« obveznopravni odnosi za koje bi u cijelosti vrijedila pravila Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11. – čl. 9. Zakona o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/15.), kako to pogrešno smatraju banke predlagateljice (v. točke 11. i 12. obrazloženja ovog rješenja).

Sklapanje tih aneksa je zakonska obveza nametnuta bankama kao adresatima ZID-a ZPK-a/102-15 i ZID-a ZoKI-ja/102-15. Drugim riječima, sklapanje tih aneksa za banke je državna prisilna mjera, iza koje stoje i odgovarajući državni prisilni mehanizmi njezine provedbe, uključujući i propisane sankcije za nepoštovanje zakonom propisanih obveza. Ti aneksi nisu izraz redovitog ili uobičajenog bankarskog poslovanja u području kreditiranja građana i drugih subjekata niti se temelje na slobodnoj volji obiju ugovornih strana. To je jasno istaknula i ESB u poglavlju 2. točki 2.2. svoga mišljenja, naglašavajući »da će konverzija kredita u CHF u kredite denominirane ili vezane uz euro biti na dobrovoljnoj osnovi samo za dužnike« (v. točku 30. obrazloženja ovog rješenja).

Stoga ti aneksi, doneseni na temelju ZID-a ZPK-a/102-15 i ZID-a ZoKI-ja/102-15, imaju za banke – adresate osporenih zakona – i javnopravnu dimenziju, koja priječi da ih se sagledava isključivo kroz institute obveznog prava.

36. U tom svjetlu, ne prejudicirajući konačnu odluku u ovim predmetima, Ustavni sud dužan je podsjetiti na učinke ustavnosudskih odluka kojima se ukidaju zakoni ili pojedine njihove odredbe. Ustavni zakon jasno propisuje da odluke Ustavnog suda vrijede pro futuro, od dana ukidanja zakona ubuduće. Drugim riječima, zakon se smatra ustavnim sve dok ga Ustavni sud ne ukine. Do tog trenutka vrijedi presumpcija njegove ustavnosti. Sukladno tome, i svi (za banke prisilni) aneksi sklopljeni po sili i za vrijeme važenja ZID-a ZPK-a/102-15 i ZID-a ZoKI-ja/102-15 također potpadaju pod presumpciju zakonitosti i ustavnosti.

Uz opetovano isticanje da ne prejudicira konačnu odluku u ovim predmetima, Ustavni sud naglašava da njegova (eventualna) odluka kojom bi se ukinuli ZID ZPK/102-15 i ZID ZoKI/102-15 odnosno pojedine njihove odredbe ne bi imala učinak na valjanost tih aneksa. Te bi anekse bilo moguće samo ponovo mijenjati ili utvrđivati da od tog dana više ne vrijede, ali nikako ne bi bilo osnovano tvrditi da su ti aneksi bili neustavni »od samog početka« (odnosno od 30. rujna 2015., kao zakonskog termina), pa da se stoga ima smatrati kao da nisu ni sklopljeni, odnosno da se u tom slučaju među njihovim potpisnicima (kreditorima i kreditnim dužnicima) primjenjuju isključivo pravila obveznog prava, uključujući i ona koja vrijede za stjecanje bez osnove.

Jurisprudencija Ustavnog suda koja bi eventualno mogla biti istaknuta kao argument za drugačije tumačenje (primjerice, odluka broj: U-III-731/1994 od 22. travnja 1997., objavljena u »Narodnim novinama« broj 53/97, ili rješenje broj: U-VIII-1057/1997 od 22. prosinca 1997., objavljeno u »Narodnim novinama« broj 2/98.) nije primjenjiva u predmetima koji se razmatraju u ovom ustavnosudskom postupku.

37. Objava ovog rješenja temelji se na članku 29. Ustavnog zakona (točka II. izreke).

Broj: U-I-2780/2015-PM, U-I-3737/2015-PM, U-I-3738/2015-PM, U-I-3742/2015-PM, U-I-3769/2015-PM, U-I-3770/2015-PM, U-I-3791/2015-PM, U-I-3792/2015-PM, U-I-3856/2015-PM, U-I-3857/2015-PM, U-I-3875/2015-PM, U-I-3877/2015-PM, U-I-3878/2015-PM, U-I-3925/2015-PM, U-I-3926/2015-PM, U-I-3957/2015-PM, U-I-3958/2015-PM, U-I-4064/2015-PM, U-I-4065/2015-PM

Zagreb, 11. studenoga 2015.

Predsjednica
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.

[1] Ove izmjene i dopune se sastoje od izmjena i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju usvojenim 23. siječnja 2015., te izmjena i dopuna Zakona o kreditnim institucijama usvojenim 6. veljače 2015. kojim se fiksiraju obroci kredita danih fizičkim osobama koje obavljaju djelatnost slobodnih zanimanja, obrtnicima, trgovcima pojedincima te nositeljima obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.

[2] Za daljnje informacije o kreditiranju u stranim valutama u Uniji vidjeti Prilog Preporuci Europskog odbora za sistemske rizike ESRB/2011/1 od 21. rujna 2011. o kreditiranju u stranim valutama (SL C 342, 22. 11. 2011, str. 1).

[3] Vidjeti članak 2.2 Mišljenja CON/2014/59, i članak 2.1 Mišljenja CON/2015.26. Sva mišljenja ESB-a su dostupna na web-stranici ESB-a na <www.ecb.europa.eu>.

[4]Obračuni se temelje na podacima objavljenim na web-stranici Hrvatske narodne banke (HNB).

[5] Kako je zamijetila HNB (vidjeti http://www.hnb.hr/priopc/2015/hrv/hp15092015_CHF.pdf), konverzija stambenih kredita iz kredita denominiranih ili vezanih uz CHF u kredite denominirane ili vezane uz eure sama za sebe ne dovodi do automatskog pada međunarodnih pričuva. Međutim, otpis dijela glavnice konvertiranih kredita u švicarskim francima može dovesti do pada međunarodnih pričuva Republike Hrvatske. Otpisivanje potraživanja u eurima bi svakako doveo do skraćivanja pozicija bankama u toj valuti. Nastojanje banke da u cijelosti nadoknadi skraćivanje svoje valutne pozicije kupnjom deviza na domaćem tržištu dovelo bi do rasta potražnje banaka za devizama, što bi dovelo do slabljenja tečaja kune prema euru. U takvoj situaciji, HNB bi bio primoran intervenirati jer na domaćem tržištu nema dostatnih deviznih sredstava za zadovoljenje te potražnje. Posljedično, HNB bi trebao intervenirati trošenjem međunarodnih pričuva.

[6] Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28. 2. 2014, str. 34).

[7] Vidjeti članak 3.2 Mišljenja CON/2014/59 i članak 2.2 Mišljenja CON/2015/26.

[8] Vidjeti http://www.hnb.hr/priopc/2015/hrv/hp15092015_CHF.pdf

[9] Posebno vidjeti ECB Financial Stability Review od lipnja 2010. i, u pogledu kredita u stranoj valuti u Madžarskoj, Mišljenja CON/2011/87, CON/2012/27, CON/2014/59, CON/2014/72 i CON/2014/76, te u pogledu kredita u stranoj valuti u Poljskoj, Mišljenje CON/2015/26.

[10] Preporuka ESRB/2011/1 od 21. rujna 2011. o kreditiranju u stranim valutama (SL C 342, 22. 11. 2011, str. 1).

[11] Vidjeti članak 3.4 Mišljenja CON/2014/59, članak 3.3 Mišljenja CON/2014/87 i članak 3.3.4 Mišljenja CON/2015/26.«

128 25.11.2015 Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2780/2015-PM i dr. od 11. studenoga 2015. 128 25.11.2015 Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2780/2015-PM i dr. od 11. studenoga 2015.