UPRAVNI SUD U SPLITU

2009

PRESUDA

I

RJEŠENJE

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, te Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Franje Farkaša iz Biograda na Moru, Grgura Ninskog 8 b, protiv tuženika Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, Zagreb, Ulica Roberta Frangeša Mihanovića 9, zastupanog po opunomoćenici Marini Ljubić Karanović, prema generalnoj punomoći pohranjenoj kod ovog suda pod poslovnim brojem 39 Su-517/15, radi rješavanja spora između korisnika i operatora, nakon usmene i javne rasprave, zaključene 8. rujna 2016., objavom odluke na temelju čl. 61. st. 5. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 20/10, 143/12 i 152/14), 16. rujna 2016.,

presudio je

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem Odluke tuženika Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti klasa: UP/I-344-08/14-01/420, urbroj: 376-05/MS-14-04 (IM) od 9. rujna 2014.

i

riješio je

Odbacuje se tužba u dijelu kojim je tužitelj istaknuo zahtjev radi isplate naknade neimovinske štete u iznosu od 35.000,00 kuna.

Obrazloženje

Osporenom odlukom tuženika klasa: UP/I-344-08/14-01/420, urbroj: 376-05/MS-14-04 (IM) od 9. rujna 2014. odbijen je zahtjev tužitelja vezan za prigovor na obračunatu naknadu zbog prijevremenog raskida pretplatničkog ugovora.

Tužitelj je pravovremeno podnio tužbu ovome sudu protiv odluke tuženika klasa: UP/I-344-08/14-01/420, urbroj: 376-05/MS-14-04 (IM) od 9. rujna 2014. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da tuženik ne priznaje Zakon o zaštiti potrošača koji predviđa oblik raskida ugovora, navodeći da je do raskida došlo isključivo zbog nemarnosti VIP-a, da je u zahtjevu za prijenos broja VIP decidirano naglasio da će tužitelju ostati dosadašnji e-mail od T-coma i da to njihova služba uspješno obavlja, dok je u zahtjevu za prijenos broja pod važne obavijesti u svezi prijenosa broja navedeno da krajnji korisnik može zatražiti otkazivanje broja pod točkom b) u slučaju zavaravajuće prodaje, što da je u slučaju tužitelja prava istina, da je tužitelja kod početka pripreme za prijenos broja Ana Grabovac uvjeravala da prelaskom u VIP godišnje može uštedjeti oko 2.000,00 kuna, da budući je njegova supruga dugogodišnji novinar da mu je jedini uvjet bio da ostane isti e-mail, a s obzirom da VIP služba to nije bila u mogućnosti napraviti da im se tužitelj javio nakon par dana radi sporazumnog raskida ugovora, ističući da mu je mobitel bio isključen tridesetak dana i da njegova supruga nije mogla slati niti dobivati e-poštu, a da je korisničku opremu uredno vratio VIP-u. Tužitelj je predložio da sud poništi osporenu odluku tuženika, te je ujedno podnio zahtjev za naknadom štete zbog duševnih boli u iznosu od 35.000,00 kuna.

Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem odgovoru u bitnom navodi da u cijelosti osporava navode iz tužbe, da je predmet odlučivanja u postupku pred tuženikom bio zahtjev tužitelja u vezi s prigovorom na obračun naknade radi prijevremenog raskida pretplatničkog ugovora, koji je odbijen, da je utvrđeno da se u predmetnom slučaju radi o prijevremenom raskidu pretplatničkog ugovora prije isteka obveznog trajanja ugovora, da tužitelj pogrešno navodi da tuženik nije poštivao zakonske odredbe, jer da je upravo suprotno tome tuženik u predmetnom slučaju primijenio odredbe ZEK-a i Općih uvjeta poslovanja VIP-a u odnosu na prijevremeni raskid ugovora, da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na ispravan način primijenio odredbe zakona, te donio odluku u okviru nadležnosti propisane ZEK-om. Tuženik predlaže da sud temeljem članka 57. Zakona o upravnim sporovima odbije tužbu kao neosnovanu.

Sud je 8. rujna 2016. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj: 20/10, 143/12 i 152/14) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, na koju raspravu je pristupila opunomoćenica tuženika, dok uredno pozvani tužitelj nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao, stoga je Sud temeljem ovlaštenja iz članka 39. stavak 2. ZUS-a raspravu održao u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja.

Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je donesena osporena odluka, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Prema odredbi članka 41. stavku 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama (»Narodne novine«, broj: 73/08, 90/11, 133/12, 80/13 i 71/14, dalje ZEK-a), prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između operatora javnih komunikacijskih usluga i pretplatnika tih usluga uređuju se njihovim međusobnim ugovorom (u daljnjem tekstu: pretplatnički ugovor).

Stavkom 4. navedenog članka ZEK-a propisano je da sastavni dio pretplatničkog ugovora čine opći uvjeti poslovanja, uvjeti korištenja usluga i cjenik usluga za koje se taj ugovor sklapa. Pretplatnički ugovor mora sadržavati odredbe koje su utvrđene posebnim zakonom kojim je uređena zaštita potrošača, te drugim posebnim propisima. Obvezno trajanje pretplatničkog ugovora ne može biti dulje od dvije godine, pri čemu operatori javnih komunikacijskih usluga moraju nuditi i pretplatničke ugovore u trajanju od jedne godine. Ugovori sklopljeni putem sredstava daljinske komunikacije ili elektroničke trgovine, kao i ugovori sklopljeni izvan poslovnih prostora operatora, moraju sadržavati odredbe u skladu s posebnim propisima.

Prema odredbi članka 41. stavku 5. ZEK-a, pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku. Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da pretplatnik, koji raskine ugovor prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. ovoga Zakona.

Prema stavku 6. navedenog članka ZEK-a, u slučaju kada operator javnih komunikacijskih usluga nije u mogućnosti ispuniti ugovornu obvezu u skladu s općim uvjetima poslovanja, pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora bez podmirivanja ugovornih obveza iz stavka 5. ovoga članka, osim dospjelog dugovanja za pružene usluge.

Odredbom članka 51. stavak 1. ZEK-a, propisano je da u slučaju spora između krajnjeg korisnika usluga i operatora javnih komunikacijskih usluga u vezi s pružanjem usluga, iznosom kojim je zadužen za pruženu uslugu, kakvoćom pružene usluge ili prigovorom zbog povrede odredaba pretplatničkog ugovora krajnji korisnik usluga može podnijeti zahtjev za rješavanje spora Agenciji u roku od 30 dana od dana dostavljanja pisanog odgovora povjerenstva za pritužbe potrošača iz članka 50. stavka 13. ovoga Zakona. Zastara osporene tražbine ne teče za vrijeme rješavanja spora pred Agencijom.

Među strankama nije sporno da je tužitelj potpisao pretplatnički ugovor 27. prosinca 2013. s operatorom javnih komunikacijskih usluga VIPnet d.o.o. u obveznom trajanju od 24 mjeseca.

Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo na raskid pretplatničkog ugovora prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora bez plaćanja naknade, odnosno ima li pravo na raskid istog bez podmirivanja ugovornih obveza iz članka 41. stavka 5. ZEK-a.

Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj 30. siječnja 2014. podnio pritužbu operatoru javnih komunikacijskih usluga VIPnetu d.o.o. sa zahtjevom za prijevremeni raskid ugovora zbog nemogućnosti korištenja ranijeg e-maila, te spisu tuženog tijela prileži dopis Službe za korisnike VIPnet d.o.o. od 5. veljače 2016. kojim se tužitelj obavještava da sve tri Vipnetove usluge uredno rade, nakon čega je tužitelj ponovio svoje pritužbe podnescima od 27. veljače 2014. i 30. veljače 2014.

Nakon toga tužitelj je podnio prigovor Povjerenstvu za rješavanje pritužbi potrošača VIPnet d.o.o. sa zahtjevom za raskid pretplatničkog ugovora bez plaćanja naknade za raskid istoga zbog nemogućnosti korištenja dotadašnjeg e-maila, odnosno iz razloga zavaravajuće prodaje. Iz sadržaja prigovora proizlazi da tužitelj smatra da je prigovor osnovan jer je prilikom potpisivanja zahtjeva za prijenos broja ovlaštenoj osobi VIPnet d.o.o. napomenuo da i dalje želi koristiti dosadašnji e-mail koji se nalazi na domeni Hrvatskog Telekoma d.d., navodeći da mu je tom prilikom ovlaštena osoba VIPnet d.o.o. rekla da će sve ostati isto i da to rješava VIPnet d.o.o., da bi tužitelj nakon što je VIPnet d.o.o. montirao opremu dobio obavijest u tehničkoj službi da VIPnet d.o.o. ne može osigurati korištenje dotadašnjeg e-maila, već da se tužitelj radi realiziranja istog treba obratiti Hrvatskom Telekomu d.d.

Odlučujući o podnesenom prigovoru Povjerenstvo je 28. ožujka 2014. donijelo odluku kojom je odbilo prigovor tužitelja, jer je nakon izvršene provjere navoda tužitelja iz prigovora utvrđeno da tužitelj nema nikakvih poteškoća sa pružanjem usluga VIPneta za koje je potpisao pretplatnički ugovor 27. prosinca 2013. i kojim se obvezao iste koristiti u trajanju od 24 mjeseca, dok je za e-mail adresu korištenu u T-Comu navedeno da ista nije na Vip domeni, radi čega Vipnet nema mogućnosti napraviti nikakve provjere, niti riješiti eventualne poteškoće, te je u svezi prigovora tužitelja o nemogućnosti korištenja e-mail adrese drugog operatora tužitelj upućen da se obrati pružatelju pojedine usluge.

Nezadovoljan takvom odlukom tužitelj je 8. svibnja 2014. tuženiku podnio zahtjev za rješavanje spora s operatorom javnih komunikacijskih usluga VIPnet d.o.o. Tuženik je rješavajući spor između krajnjeg korisnika usluga i operatora javnih komunikacijskih usluga, u smislu članka 51. ZEK-a donio osporenu odluku kojom je ocijenio da nema pravne osnove za prihvaćanjem zahtjeva krajnjeg korisnika Franje Farkaša, ovdje tužitelja, za neplaćanje naknade zbog prijevremenog raskida pretplatničkog ugovora, s obrazloženjem u bitnom da je utvrđeno da je tužitelj potpisivanjem zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa pristao na pretplatnički odnos s VIP-om u obveznom trajanju od 24 mjeseca, da prijevremeni raskid ugovora proizvodi određene pravne posljedice za tužitelja, a to je obveza plaćanja preostalih mjesečnih naknada do kraja ugovorenog razdoblja ili naknade u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, sukladno članku 41. stavku 5. ZEK-a. S tim u svezi navesti je da je iz preslike zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 27. prosinca 2013., koja prileži spisu tuženog tijela, razvidno da je tužitelj taj zahtjev potpisao, kao i ovlaštena osoba VIPneta d.o.o, dakle, da je tužitelj s navedenim operatorom javnih komunikacijskih usluga sklopio pretplatnički ugovor, a iz sadržaja istog proizlazi da je tužitelj potpisivanjem pretplatničkog ugovora potvrdio da su mu uručeni Opći uvjeti poslovanja VIPnet d.o.o., uvjeti korištenja odabranih usluga kao i cjenik usluga, te se suglasio da se u slučaju raskida ugovora prije isteka ugovornog razdoblja obvezuje platiti mjesečnu naknadu za preostalo razdoblje obveznog trajanja ugovora, odnosno naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ukoliko je to za njega povoljnije. Slijedom navedenog, od strane ovog suda utvrđeno je da se predmetnim pretplatničkim ugovorom za slučaj prijevremenog raskida ugovora, što je u konkretnom predmetu slučaj, tužitelj obvezao platiti naknadu zbog prijevremenog raskida pretplatničkog ugovora sukladno članku 41. stavku 5. ZEK-a.

Nadalje, tuženik je pravilno cijenio kao neosnovan navod tužitelja da je dobio nepotpune informacije od VIP-ovih djelatnika o korištenju e-maila, odnosno da je ovlaštena osoba VIPneta d.o.o. tužitelju pogrešno rekla da će i dalje moći koristiti dotadašnji e-mail koji se nalazi na domeni Hrvatskog Telekoma d.d. i da bi se iz navedenog razloga radilo o zavaravajućoj prodaji, jer takav navod tužitelj temelji isključivo na usmenim tvrdnjama, dok je operator javnih komunikacijskih usluga VIPnet d.o.o. dostavom preslike zahtjeva za zasnivanjem pretplatničkog odnosa dokazao da je tužitelj prilikom ugovaranja pretplatničkog odnosa bio upoznat sa svim informacijama i da je svojim potpisom pristao na Opće uvjete poslovanja, cjenik i uvjete korištenja ugovorne usluge.

S tim u svezi navesti je da je opunomoćenica tuženika na raspravi održanoj kod ovog suda 8. rujna 2016. u odnosu na prigovor tužitelja da mu je ovlaštena osoba VIPneta d.o.o. rekla da može zadržati korisničke račune iz prethodnog pretplatničkog odnosa istaknula kako je u jedinstvenoj izjavi krajnjeg korisnika o raskidu ugovora sa postojećim operatorom od 27. prosinca 2013., potpisanoj od strane tužitelja, jasno označeno da tužitelj raskida sve postojeće korisničke račune za usluge pristupa internetu otvorene kod prethodnog operatora. S obzirom na takve navode opunomoćenice tuženika, a koja točnost navoda proizlazi i iz potpisane izjave tužitelja o raskidu ugovora s postojećim operatorom od 27. prosinca 2013., koja prileži spisu tuženog tijela, od strane ovog suda utvrđeno je da je tužitelj potpisao izjavu da raskida ugovor s postojećim operatorom T-Com-om za usluge na telefonskom priključku i to govorne usluge, usluge interneta i televizije.

Kako je tužitelj 27. prosinca 2013. potpisao izjavu da raskida sve postojeće korisničke račune za usluge pristupa Internetu otvorene kod prethodnog operatora T-Coma, po ocjeni ovog Suda, tužitelj se suglasio da raskida i korisnički račun za uslugu korištenja dotadašnjeg e-maila, pri čemu Sud ističe da je u jedinstvenoj izjavi o raskidu ugovora s postojećim operatorom predviđena mogućnost da pretplatnik zadrži korisničke račune za uslugu pristupa Internetu ugovorenu s postojećim operatorom elektroničkih komunikacija, s tim da je tužitelj u slučaju korištenja takve mogućnosti trebao upisati naziv usluge i korisničko ime, a koju mogućnost tužitelj nije koristio, što je dodatni razlog zbog kojeg tužitelj nije potvrdio osnovanost svojih navoda da je od ovlaštene osobe VIPneta d.o.o. dobio pogrešnu, odnosno nepotpunu informaciju.

Budući da iz podataka spisa proizlazi da tužitelj sa pružanjem usluga VIPnet d.o.o. za koje je sklopio pretplatnički ugovor 27. prosinca 2013. nema nikakvih poteškoća, kod utvrđene činjenice da se ne radi o nemogućnosti VIPneta da ispuni ugovornu obvezu u skladu s Općim uvjetima poslovanja, tuženik je pravilno i zakonito utvrdio da nema pravne osnove za prihvaćanje zahtjeva tužitelja za prijevremeni raskid pretplatničkog ugovora bez plaćanja naknade, u smislu članka 41. stavak 5. ZEK-a.

Slijedom navedenog, po ocjeni ovog Suda, u postupku koji je prethodio donošenju osporene odluke nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, te je pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje i pravilo je primijenjen pravni propis na temelju kojeg je odlučeno.

Shodno prethodnom, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom pa je na temelju odredbe iz članka 57. stavak 1. ZUS-a presuđeno kao u izreci ove presude.

U odnosu na dio tužbe, kojim je tužitelj istaknuo zahtjev radi isplate naknade neimovinske štete u iznosu od 35.000,00 kuna, navesti je da se ne radi o zahtjevu za naknadu štete kakav ima u vidu odredba iz članka 22. stavak 4. ZUS-a, već se radi o građanskopravnom zahtjevu za kakav je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora, u parničnom postupku pred nadležnim općinskim sudom u smislu odredbe iz članka 34. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine« broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14) i to u odnosu na operatora javnih komunikacijskih usluga, zbog čega za taj dio tužbe ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora kakav je ovaj spor.

Kako u pogledu dijela tužbe kojim je tužitelj istaknuo zahtjev radi isplate naknade neimovinske štete u iznosu od 35.000,00 kuna ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora, jer je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora, to je na temelju odredbe iz članka 30. stavak 1. točka 4. ZUS-a riješeno kao u izreci.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. ZUS-a).

Broj: UsI-244/14-7

Split, 16. rujna 2016.

Sutkinja
Mirela Valjan-Harambašić, v. r.