USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

669

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Miroslav Šeparović, predsjednik, te suci Andrej Abramović, Ingrid Antičević Marinović, Mato Arlović, Snježana Bagić, Branko Brkić, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko, Davorin Mlakar, Antun Palarić i Miroslav Šumanović, rješavajući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli Nikša Tarbušković, Zorko Tarbušković i Milka Dodig, svi iz Starog Grada, koje zastupa Rino Barbić, odvjetnik u Jelsi, na sjednici održanoj 7. veljače 2017. donio je

RJEŠENJE

I. Ustavna tužba se odbacuje.

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Nikša Tarbušković, Zorko Tarbušković i Milka Dodig, svi iz Starog Grada (u daljnjem tekstu: podnositelji), podnijeli su 18. ožujka 2013. ustavnu tužbu na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) smatrajući da im je trajanjem upravnog postupka i upravnog spora koji se vodi pred Upravnim sudom u Splitu (u daljnjem tekstu: Upravni sud) pod poslovnim brojem UsI-957/12 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Ustavnom sudu predlažu da usvoji ustavnu tužbu, odredi Upravnom sudu i Uredu državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službi za imovinsko pravne poslove – Ispostavi u Hvaru rok za donošenje odluke o tužbi podnositelja odnosno da okonča ovu pravnu stvar kao i da im, ponaosob, odredi primjerenu naknadu u iznosu ne manjem od 50.000,00 kn.

2. U ustavnoj tužbi podnositelji navode da su 7. prosinca 2006. izjavili »žalbu 'zbog šutnje administracije' ... sa posljedicom višestruke 'prepiske' na relaciji Ministarstvo pravosuđa – prvostupanjsko upravno tijelo – tužitelji, no bez ikakva učinka u samoj stvari. Spis se kod Ministarstva Pravosuđa vodio pod Klasa«.

Podnositelji nisu naveli klasu predmeta. U nastavku ustavne tužbe navode:

»Konačno, prvostupanjsko tijelo donosi novo Rješenje o naknadi Klasa UP/I-944-07/96-01/8 od 10. prosinca 2007.g., te dopunsko Rješenje o naknadi Klasa UP/I-944-07/96-01/8 od 11. siječnja 2008.g.«

Iz daljnjeg sadržaja ustavne tužbe ne proizlazi da bi podnositelji koristili pravni lijek protiv »šutnje uprave« iz članka 26. stavaka 1. i 3. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine« broj 53/91., 9/92. i 77/99.) odnosno one iz članka 105. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine« broj 47/09.), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010., te iz članka 24. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine« broj 20/10.), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2012.

2.1. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da je ustavna tužba podnesena nakon stupanja na snagu Zakona o sudovima (»Narodne novine« 28/13. i 33/15., u daljnjem tekstu: ZoSud/13) koji u glavi VI. naslova »Zaštita prava na suđenje u razumnom roku« propisuje novi, drugačiji, model zaštite prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na razdoblje prije njegova stupanja na snagu (14. ožujka 2013.).

Novi model uređenja ustavnog prava na suđenje u razumnom roku obuhvaća dva pravna sredstva zaštite: zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i zahtjev za isplatu primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku (članak 64. stavak 1. točke 1. i 2. ZoSud-a/13.).

Člankom 65. stavkom 1. ZoSud-a/13 propisano je da se zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosi sudu pred kojim se postupak vodi dok o zahtjevu odlučuje predsjednik suda odnosno njegov zamjenik (stavak 2. članka 65. ZoSud-a/13).

Iz ustavne tužbe ne proizlazi da bi podnositelji iskoristili pravna sredstva iz članka 64. Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 28/13., 33/15. i 82/15.).

3. Ustavni sud podsjeća na svoje stajalište izraženo u rješenju broj: U-IIIA-322/2014 od 23. prosinca 2014. (»Narodne novine« broj 8/15., www.usud.hr) prema kojem je, pored općih postupovnih pretpostavki koje mora ispunjavati svaka ustavna tužba, pretpostavka za odlučivanje o ustavnoj tužbi u kojoj je istaknuta povreda ustavnog prava na suđenje u razumnom roku na temelju članka 63. Ustavnog zakona, u pravilu i ta da je podnositelj koristio sva dopuštena pravna sredstva protiv nerazumne duljine postupka (vidi točku 5. obrazloženja rješenja).

4. Članak 72. Ustavnog zakona propisuje:

»Članak 72.

Ustavni sud će rješenjem odbaciti ustavnu tužbu: (...) ako je ustavna tužba (...) nedopuštena. Tužba je nedopuštena: (...) ako podnositelj tužbe u prethodnom postupku nije koristio dopušteno pravno sredstvo (...)«

4.1. Kako podnositelji u ustavnoj tužbi nisu dokazali da su u prethodnom postupku iskoristili sva dopuštena pravna sredstva protiv nerazumne duljine postupka koja su im bila na raspolaganju sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o upravnom postupku odnosno Zakona o upravnim sporovima kao i onim sukladno ZoSud-u/13, ustavna tužba nije dopuštena.

5. Slijedom navedenog, na temelju članka 72. Ustavnog zakona, riješeno je kao u točki I. izreke rješenja.

5.1. Objava ovog rješenja (točka II. izreke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIA-1527/2013
Zagreb, 7. veljače 2017.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Miroslav Šeparović, v. r.