USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1376

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu Snježana Bagić, zamjenica predsjednika, te suci Andrej Abramović, Ingrid Antičević Marinović, Branko Brkić, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić, Antun Palarić i Miroslav Šumanović, rješavajući o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti drugih propisa s Ustavom Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) i zakonom, na sjednici održanoj 6. lipnja 2017. donio je

RJEŠENJE

I. Odbacuju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom:

– Deklaracije o suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom (»Narodne novine« broj 41/00.);

– Statuta Međunarodnog kaznenog suda;

– Pravila o postupku i dokazima Međunarodnog kaznenog suda.

II. Obustavlja se postupak u povodu prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Uredbe o Uredu za suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom (»Narodne novine« broj 61/96.).

III. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. HONOS – Udruga za zaštitu vrijednosti domovinskog rata iz Zagreba, zastupana po Anti Vukorepi, odvjetniku iz Zagreba, podnijela je Ustavnom sudu, 3. srpnja 2000., prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Deklaracije o suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom, koju je donio Hrvatski sabor 14. travnja 2000. (»Narodne novine« broj 41/00.; u daljnjem tekstu: Deklaracija; predmet broj: U-II-944/2000).

1.1. Prema obavijesti Ministarstva uprave, na temelju rješenja Gradskog ureda za opću upravu Grada Zagreba klasa: UP/I-230-02/16-005/229, koje je postalo pravomoćno 19. studenoga 2016., predlagatelj HONOS – Udruga za zaštitu vrijednosti Domovinskog rata brisan je iz Registra udruga Republike Hrvatske, to jest nakon podnošenja prijedloga prestao je postojati. Neovisno o navedenoj činjenici, s obzirom da je riječ o predmetu apstraktne ustavnosudske kontrole, prijedlog ovog predlagatelja Ustavni sud je razmotrio kao i prijedloge ostalih predlagatelja.

2. Josip Sabljić iz Zagreba i Hrvatski oslobodilački pokret iz Zagreba, zastupan po predsjedniku dr. Srećku Pšeničniku, podnijeli su Ustavnom sudu prijedloge (predmeti broj: U-II-1692/2017 i U-II-1693/2017) za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom:

– Uredbe o Uredu za suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom, koju je donijela Vlada Republike Hrvatske 4. srpnja 1996. (»Narodne novine« broj 61/96.; u daljnjem tekstu: Uredba Vlade);

– Statuta Međunarodnog kaznenog suda (u daljnjem tekstu: Statut MKS);

– Pravila o postupku i dokazima Međunarodnog kaznenog suda (u daljnjem tekstu: PPDMKS).

3. Više predlagatelja, među kojima i prethodno navedeni, ujedno su podnijeli i prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Ustavnog zakona o suradnji Republike Hrvatske s Međunarodnim kaznenim sudom (»Narodne novine« broj 32/96.; u daljnjem tekstu: UZoSMKS).

Sve prijedloge podnesene u odnosu na UZoSMKS Ustavni sud razmatra u zasebnom postupku, u predmetima broj: U-I-252/1996, U-I-268/1996, U-I-288/1996, U-I-943/2000, U-I-1904/2001 i U-I-2319/2005.

4. Sukladno članku 27. stavku 6. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99, 29/02 i 49/02 – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) od raspravljanja i glasovanja u ovom postupku izuzeli su se predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović i sudac Mato Arlović.

5. Prijedlogom HONOS-a – Udruge za zaštitu vrijednosti Domovinskog rata, osporava se suglasnost s Ustavom točke 3. Načelnih stavova Deklaracije, s gledišta članaka 2., 5. stavaka 1. i 2. te članka 31. Ustava.

U prijedlogu se ističe da se kao nezabilježeno u povijesti, sudionicima obrambenog rata sudi za djela koja nisu bila predviđena zakonom niti međunarodnim aktom i za koja nije bila unaprijed utvrđena kazna. Nedopustivim se smatra da Međunarodni kazneni sud (u daljnjem tekstu: MKS) ima pravo pokretati postupke u vezi s vojno-redarstvenim akcijama »Bljesak« i »Oluja«, koje su bile obrambene vojno-redarstvene akcije, jer se time stvaraju uvjeti za kriminalizaciju Domovinskog rata u cjelini. Predlagatelj smatra da navedene akcije ne mogu biti predmetom istrage MKS-a jer one predstavljaju vojnu i državnu tajnu. Eventualno počinjeni zločini akti su pojedinaca, izvan ukupnog djelovanja hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga te jedino, kao takvi, mogu biti predmetom postupanja MKS-a, ali i tada pod uvjetima koje određuje Ustav.

Osporena točka 3. Načelnih stavova Deklaracije glasi:

»3. U skladu s odredbama Ustavnog zakona o suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom u Den Haagu, te odredbama Statuta Međunarodnog kaznenog suda u Den Haagu, Republika Hrvatska ne dovodi u pitanje pravo Suda da pokreće postupke utvrđivanja odgovornosti za zločine počinjene za vrijeme i neposredno nakon završetka Domovinskog rata.«

6. Prijedlozima Josipa Sabljića i Hrvatskog oslobodilačkog pokreta osporava se suglasnost s Ustavom Uredbe Vlade i dijelova Statuta MKS-a odnosno PPDMKS-a, uz obrazloženje da su potonja dva akta inkorporirani u odredbe UZoSMKS-a unatoč tome što nisu ratificirani niti objavljeni u Republici Hrvatskoj u skladu s Ustavom, već se samo faktično primjenjuju na državljane Republike Hrvatske. Ovi predlagatelji navode da je prema Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a broj 827 obveza svih država surađivati sa MKS-om na najkvalitetniji mogući način predviđen zakonima tih država, što podrazumijeva prioritetnu primjenu domaćeg zakonodavstva.

Razlozi kojima predlagatelji Josip Sabljić i Hrvatski oslobodilački pokret argumentiraju svoje prijedloge u odnosu na Statut MKS-a i PPDMKS-a istovjetni su razlozima osporavanja samog UZoSMKS-a. Riječ je o nesuglasnosti s člancima 2., 5. stavkom 2., 9. stavkom 2., 18. stavkom 1., 22. stavkom 2., 26., 28., 29. stavkom 1., 33. stavkom 2., 117. stavcima 1. i 3., 118. stavkom 3., 131. stavkom 2., 138., 139., te člancima 142. do 145. Ustava, a odredbe osporenih akata MKS-a, prema mišljenju predlagatelja, također su suprotne točki 4. Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a broj 827. To se, kako smatraju, osobito očituje u činjenicama da MKS:

– nije vezan činjeničnim stanjem utvrđenim u postupku pred domaćim sudom (članak 12. PPDMKS-a),

– da nije dužan izvoditi dokaze zbog pretežnijeg interesa poštenog suđenja (članak 89/D PPDMKS-a),

– omogućeno mu je nepriznavanje presuda domaćih sudova i ocjenjivanje suđenja pred domaćim sudom kao pristranog, ovisnog, bezrazložno dugotrajnog, nestručnog, nepropisnog i sl. (članak 10. Statuta MKS-a),

– zadire u autonomiju sudbene vlasti svojim »obrazloženim naredbama da se zauvijek prekine« određeni kazneni postupak (članak 13. PPDMKS-a),

– ima mogućnost izricati kaznu doživotnog zatvora i kada ona ne postoji u domaćem pravnom sustavu (članak 101/A PPDMKS-a),

– ima mogućnost odlučivati o pomilovanju (članak 28. Statuta MKS-a i članak 124. PPDMKS-a), što je u Republici Hrvatskoj isključiva nadležnost predsjednika države.

Posebice ovi predlagatelji ističu pitanje protuustavnosti izručenja hrvatskog državljanina MKS-u. Izručenje, samo po sebi, temeljeno na odredbama Statuta MKS-a i PPDMKS-a ili na odredbama UZoSMKS-a (koji se poziva na Statut MKS-a i PPDMKS-a) je neustavno stoga što Statut MKS-a i PPDMKS-a nisu ratificirani niti objavljeni u Republici Hrvatskoj, a Ustav izričito zabranjuje izručenje hrvatskog državljanina te odredba članka 9. stavka 2. Ustava ima prioritet u primjeni, sukladno spomenutoj Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a.

6.1. U pogledu Uredbe Vlade ovi predlagatelji ističu da se ona temelji na neustavnom UZoSMKS-u (kojeg također osporavaju) pa je time i sama neustavna. Pritom osobito ukazuju na članke 1. i 2. Uredbe Vlade (osnivanje i djelokrug Ureda za suradnju sa MKS-om).

Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje u odnosu na Deklaraciju o suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom, Statut Međunarodnog kaznenog suda i Pravila o postupku i dokazima Međunarodnog kaznenog suda.

U odnosu na Uredbu o Uredu za suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom prestale su postojati pretpostavke za vođenje ustavnosudskog postupka.

7. Osporena Deklaracija, po naravi stvari koja proizlazi već iz samog naziva akta, predstavlja proglas o načelnim stajalištima predstavničkog i zakonodavnog tijela u vezi s određenim političkim pitanjima te joj, kao takvoj, nedostaju obilježja propisa temeljem kojih bi je Ustavni sud bio nadležan ocjenjivati.

Kada propisuje nadležnost Ustavnog suda za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom tzv. drugih propisa, Ustav ima u vidu određene pretpostavke koje se odnose na obilježja ocjenjivanog pravnog akta, a koja mu daju kvalitetu propisa. Drugi propis u smislu članka 125. alineje 2. Ustava jest apstraktni općeobvezni akt, upućen od strane tijela državne vlasti, u pravilu neodređenom broju adresata, čija se prinudna priroda očituje i u postojanju izravno ili neizravno utvrđenih sankcija.

Osporena Deklaracija, prema tome, nije propis u smislu članka 125. alineje 2. Ustava te, sukladno navedenom, Ustavni sud nije ovlašten ocjenjivati njezinu suglasnost s Ustavom.

8. U pogledu pravne naravi Statuta MKS-a i PPDMKS-a, u kontekstu nadležnosti Ustavnog suda za njihovu ocjenu, potrebno je istaknuti da akti MKS-a, kao tijela čiji je osnivač Organizacija Ujedinjenih naroda, svoj autoritet crpe iz ovlasti Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i iz prinudnog karaktera odluka Ujedinjenih naroda i njihovih tijela (Povelje UN-a, rezolucija broj 808, 827 i 1116). Ti akti ne predstavljaju akte »upućene od strane tijela državne vlasti« neodređenom broju adresata, a po svojoj pravnoj naravi nisu ni međunarodni ugovori. Unatoč tome, oni mogu biti dio unutarnjeg pravnog poretka pojedine države.

Statut MKS-a i PPDMKS jesu dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske (stajalište izraženo i u odluci Ustavnog suda broj U-III-854/99 od 21. listopada 1999.; »Narodne novine« broj 109/99.), ali njegovim dijelom postaju na način različit od onog koji je, za međunarodne ugovore, uređen Ustavom te se stoga odredbe Ustava o međunarodnim ugovorima na te akte ne odnose.

Zbog navedenog, iako Statut MKS-a i PPDMKS-a jesu dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, oni nisu podložni ustavnosudskoj ocjeni s gledišta nacionalnog Ustava i ne predstavljaju propise u smislu članka 125. alineje 2. Ustava.

9. Člankom 32. Ustavnog zakona propisano je da će Ustavni sud rješenjem odbaciti zahtjev, prijedlog i ustavnu tužbu, ako nije nadležan za odlučivanje, ako su nepravodobni i u drugim slučajevima kada ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari.

10. Slijedom navedenog, Ustavni je sud donio rješenje kao u točki I. izreke.

11. Osporenom Uredbom Vlade (vezano uz donošenje UZoSMKS-a) konstituiran je Ured za suradnju s MKS-om te je utvrđen način i djelokrug njegova rada. Ured za suradnju s MKS-om bio je radno tijelo za provedbu i rješavanje praktičnih pitanja suradnje sa MKS-om, pri Vladi Republike Hrvatske.

Uredba Vlade prestala je važiti 6. veljače 2001., stupanjem na snagu Uredbe o Savjetu za suradnju s Međunarodnim sudom pravde i međunarodnim kaznenim sudovima i Uredu za suradnju s Međunarodnim sudom pravde i međunarodnim kaznenim sudovima (»Narodne novine« broj 10/01.).

Vlada Republike Hrvatske donijela je 5. siječnja 2004. i Uredbu o prestanku rada Savjeta za suradnju s Međunarodnim sudom pravde i međunarodnim kaznenim sudovima i Ureda za suradnju s Međunarodnim sudom pravde i međunarodnim kaznenim sudovima (»Narodne novine« broj 2/04.), koja je stupila na snagu 8. siječnja 2004. Time su prestala s radom i oba navedena tijela.

12. Članak 61. Ustavnog zakona glasi:

»Članak 61.

Ustavni sud može obustaviti postupak ..., a mora u slučajevima kad prestanu postojati pretpostavke za vođenje ustavnosudskog postupka.«

Ustavni sud utvrđuje da su prestankom važenja osporene Uredbe Vlade i protekom roka iz članka 56. stavka 1. Ustavnog zakona prestale postojati pretpostavke za vođenje ustavnosudskog postupka.

13. Slijedom navedenog, na temelju članka 61. Ustavnog zakona, riješeno je kao u točki II izreke.

14. Objava rješenja (točka III. izreke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj:     U-II-944/2000
U-II-1692/2017
U-II-1693/2017

Zagreb, 6. lipnja 2017.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Zamjenica predsjednika
dr. sc. Snježana Bagić, v. r.