Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3760/2015 i dr. od 10. listopada 2017.

NN 110/2017 (15.11.2017.), Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3760/2015 i dr. od 10. listopada 2017.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

2605

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Miroslav Šeparović, predsjednik te suci Andrej Abramović, Mato Arlović, Snježana Bagić, Branko Brkić, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Rajko Mlinarić, Antun Palarić i Miroslav Šumanović, odlučujući o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) na sjednici održanoj 10. listopada 2017. donio je

ODLUKU

I. Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i ukidaju se članci 23. i 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obrani (»Narodne novine« broj 75/15.).

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Sedmi saziv Hrvatskog sabora donio je na sjednici održanoj 14. lipnja 2013. Zakon o obrani (u daljnjem tekstu: ZoO) koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 73 od 18. lipnja 2013. i stupio je na snagu 26. lipnja 2013.

Nakon toga, do donošenja ove odluke, odredbe ZoO-a mijenjane su dva puta, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obrani (»Narodne novine« broj 75/15:, u daljnjem tekstu: ZIDZoO/15) i Zakonom o dopuni Zakona o obrani (»Narodne novine« broj 27/16.).

Predmet ovog ustavnosudskog postupka su članci 23. i 29. ZIDZoO-a/15.

2. Ustavnom sudu podneseno je više zahtjeva za ocjenu suglasnosti osporenih članaka ZIDZoO-a/15. Redoslijedom zaprimanja na Ustavnom sudu, to su sljedeći prijedlozi, odnosno, zahtjev.

2.1. Gradsko vijeće Grada Slunja, zastupano po predsjednici Marini Mrkonja, pozivom na zaključak Gradskog vijeća Grada Slunja od 22. rujna 2015., podnijelo je Ustavnom sudu 30. rujna 2015. prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 23. ZIDZoO-a/15 (predmet broj: U-I-3760/2015).

2.2. Prijedlog nazvan zahtjev za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 23. stavka 1. ZIDZoO-a/15 (naveden kao članak 91. stavak 3. ZoO-a/13) podnio je 8. siječnja 2016. Grad Delnice, koga zastupa gradonačelnik Ivica Knežević, a pozivom na Odluku o podnošenju zahtjeva za ocjenu ustavnosti od 26. studenoga 2015. Prijedlog je podnesen temeljem članka 36. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), (predmet broj: U-I-125/2016).

2.3. Udruga gradova u Republici Hrvatskoj, koju zastupa Željko Turk, predsjednik Udruge, podnijela je 28. travnja 2016. prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 23. i 29. ZIDZoO-a/15 (predmet broj: U-I-1955/2016).

3. S obzirom na to da su podnesena dva prijedloga u smislu članka 38. stavka 1. i jedan zahtjev u smislu članka 36. Ustavnog zakona, Ustavni sud napominje sljedeće.

3.1. Člankom 36. Ustavnog zakona propisano je:

»Članak 36.

(1) Ako predstavničko tijelo jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj smatra da zakon kojim se uređuje ustrojstvo, djelokrug ili financiranje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave nije u skladu s Ustavom, ima pravo podnijeti zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu suglasnosti tog zakona ili pojedinih njegovih odredaba s Ustavom.

(2) O zahtjevu iz stavka 1. ovog članka Ustavni sud dužan je odlučiti po hitnom postupku, a najkasnije u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva.«

3.2. Člankom 38. stavkom 1. Ustavnog zakona propisano je:

»Članak 38.

(1) Svaka fizička i pravna osoba ima pravo predložiti pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom ...

(...)«

3.3. Člankom 44. Ustavnog zakona propisano je:

»Članak 44.

(1) Postupak za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i drugih propisa s Ustavom i zakonom smatra se pokrenutim na dan primitka zahtjeva u Ustavnom sudu, odnosno na dan predaje zahtjeva pošti preporučeno.

(2) Postupak za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom i drugih propisa s Ustavom i zakonom u povodu prijedloga smatra se pokrenutim na dan donošenja rješenja o pokretanju postupka.«

3.4. Člankom 1. ZoO-a, čije su odredbe osporene pred Ustavnim sudom, definiran je predmet uređenja tog zakona. Članak 1. ZoO-a glasi:

»Članak 1.

(1) Ovim Zakonom uređuje se organiziranje za obranu i ostvarenje obrambene funkcije u Republici Hrvatskoj, obrambene nadležnosti tijela državne vlasti i državne uprave, demokratski nadzor, uporaba i korištenje Oružanih snaga Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Oružane snage), upravljanje, rukovođenje i zapovijedanje u Oružanim snagama, obveze jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba te dužnosti i prava državljana u području obrane.«

Iz citirane zakonske odredbe razvidno je da je temeljni predmet uređenja ZoO-a organizacija obrane i nadležnosti tijela državne vlasti i državne uprave te korištenje i upravljanje Oružanim snagama u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, ZoO nije zakon koji uređuje ustrojstvo, djelokrug ili financiranje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, u smislu članka 36. stavka 1. Ustavnog zakona, te Ustavni sud nema obvezu, u povodu podneska predstavničkog tijela jedinice lokalne ili područne (regionalne) samouprave kojim se osporava suglasnost s Ustavom tog zakona, postupati u smislu članka 36. stavka 2. odnosno članka 44. stavka 1. Ustavnog zakona.

3.5. Ustavni sud je stoga s podnescima tijela Grada Slunja, Grada Delnica i Udruge gradova u Republici Hrvatskoj postupao kao s prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom u smislu članka 38. stavka 1. Ustavnog. Iz istog razloga svi navedeni u daljnjem tekstu obrazloženja ove odluke označavaju se kao predlagatelji, a njihovi podnesci kao prijedlozi.

4. Pozivom na članak 25. Ustavnog zakona, o prijedlozima predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom zatraženo je i dobiveno očitovanje Ministarstva obrane Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

5. Pozivom na članak 25. Ustavnog zakona, o prijedlozima predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom zatraženo je i 17. studenoga 2015. dobiveno očitovanje Ministarstva obrane Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) klasa: 011-01/15-01/12, urbroj: 512-01-15-43 od 12. studenoga 2015.

6. Sukladno članku 27. stavku 6. Ustavnog zakona od raspravljanja i glasovanja u ovom postupku izuzela se sutkinja Ingrid Antičević Marinović, te suci Josip Leko i Davorin Mlakar.

II. OSPORENE ODREDBE ZAKONA

7. Članci 23. i 29. ZIDZoO-a/15 glase:

»Članak 23.

U članku 91. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

‘(3) Za vojne lokacije i građevine iz stavka 2. ovoga članka Republika Hrvatska i Ministarstvo obrane oslobođeni su plaćanja komunalne naknade’.

Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 4. i 5.«

»Članak 29.

Upravna tijela jedinica lokalne samouprave i Grada Zagreba u čijem su djelokrugu poslovi komunalnoga gospodarstva dužna su u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona uskladiti rješenja o komunalnoj naknadi s člankom 23. ovoga Zakona.«

III. PRIGOVORI PREDLAGATELJA

8. Predlagatelj Grad Slunj smatra da je članak 23. ZIDZoO-a/15 u nesuglasnosti s člancima 3., 4. stavkom 1., 5. stavkom 1., 14. stavkom 2., 48. stavkom 2., 51., 129a (135) stavkom 1., 130. (137.) i 131. (138) stavkom 1. Ustava. U svojem prijedlogu ističe:

»Smatramo da je citiranim odredbama povrijeđeno pravo jedinica lokalne samouprave, konkretno Grada Slunja na vlastite prihode kojima Grad slobodno raspolaže u obavljanju poslova iz svojeg vidokruga (...).

Nadalje, navedene odredbe u suprotnosti su sa odredbama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (...) konkretno sa odredbama članka 18. i 19. koji uređuju samoupravni djelokrug jedinica lokalne samouprave stavljajući određene poslove, između ostalog i poslove komunalnog gospodarstva, u isključivu nadležnost jedinica lokalne samouprave.

(...)

Pored nomotehničke neusklađenosti sadržajna izmjena koju donosi članak 23. Zakona o izmjenama i dopunama može rezultirati značajnim promjenama u visini ostvarenih prihoda jedinica lokalne samouprave s osnova komunalne naknade kao prihoda kojeg plaćaju svi vlasnici i korisnici nekretnina s primarnim ciljem osiguranja dostatnih sredstava za održavanje postojeće komunalne infrastrukture a podredno i građenje nove.

(...)«

U dopuni prijedloga od 7. lipnja 2017. predlagatelj Grad Slunj navodi:

»Najznačajnija nekretnina koju koristi Ministarstvo obrane a za koju je Grad sve do stupanja na snagu osporavanih izmjena i dopuna Zakona o obrani obračunavao komunalnu naknadu je Vojni poligon ‘Eugen Kvaternik’. (...) Poligon zauzima 26,13% ukupne površine Grada.

(...)

2007. godine udio naplaćene komunalne naknade u prihodima Grada iznosio je 18,56%; 2008. godine = 24,28%; 2009. godine = 23,19%; 2010. godine = 26,53%; 2011. godine = 28,52%; 2012. godine = 24,76% i 2013. godine 26,50%.

U travnju 2014. godine Ministarstvo obrane prestalo je plaćati komunalnu naknadu pozivajući se na odredbe članak 19. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske (‘Narodne novine’ 94/13) što je bio razlog da Grad u srpnju 2014. godine pokrene postupak ocjene ustavnosti navedenog Zakona.«

Predlagatelj Grad Slunj predlaže pokretanje postupka ocjene suglasnosti osporenog članka 23. ZIDZoO-a/15 i njegovo ukidanje.

8.1. Predlagatelj Grad Delnice smatra da je osporeni članak 23. stavak 1. ZIDZoO-a/15 u nesuglasnosti s člancima 3., 4. stavkom 1., 5., 14. stavkom 2., 48. stavkom 2., 51., 129a (135) stavkom 1. i 131. (138) stavkom 1. Ustava. U svojem prijedlogu ističe:

»Predlagatelj smatra da je odredbom članka 91. Zakona o obrani (Narodne novine 73/13 i 75/15) povrijeđeno pravo jedinica lokalne samouprave, u ovom slučaju Grada Delnica na ostvarivanje vlastitih prihoda kojima Grad slobodno raspolaže u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga (...)

(...)

Predlagatelj posebno ističe kako iz svih važećih zakonskih odredbi odnosno zakonske regulative proizlazi da su Republika Hrvatska i Ministarstvo obrane kao vlasnici u jednakom položaju odnosno statusu, s jednakim pravima i obvezama kao i bilo koja druga fizička ili pravna osoba.

(...)

Obzirom da se na utvrđivanje i naplatu komunalne naknade podredno primjenjuju i odredbe Općeg poreznog zakona (vezano za odredbu članka 23. stavak 5 Zakona o komunalnom gospodarstvu) to je odredba članka 91. stavak 3. Zakona o obrani suprotna odredbama Općeg poreznog zakona.

Neprihvatljivo je da Republika Hrvatska sebe i Ministarstvo obrane kao nositelje vlasničkih prava i ovlaštenja stavlja u znatno povoljniji položaj u odnosu na sve ostale vlasnike, poglavito u odnosu na prihode koji nisu prihod državnog proračuna. Nedvojbeno je da je komunalna naknada isključivo prihod jedinica lokalne samouprave koji se koristi strogo namjenski za održavanje postojeće komunalne infrastrukture koju Republika Hrvatska i Ministarstvo obrane kao vlasnici koriste na jednak način i u istome obimu kao i bilo koja druga fizička ili pravna osoba.«

Predlagatelj Grad Delnice predlaže pokretanje postupka ocjene suglasnosti osporenog članka 23. stavka 1. ZIDZoO-a/15 i njegovo ukidanje.

8.2. Predlagatelj Udruga gradova u Republici Hrvatskoj smatra da su osporeni članci 23. i 29. ZIDZoO-a/15 u nesuglasnosti s člancima 4. stavkom 1., 14. stavkom 1., 48. stavkom 2., 51. stavkom 1., 129a. (135) stavkom 1. i 131. (138) stavkom 1. Ustava. U svojem prijedlogu ističe:

»Zakonodavac je citiranim odredbama ZIDZO oslobodio Republiku Hrvatsku i Ministarstvo obrane od plaćanja komunalne naknade, iako je predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave člankom 23. Zakona o komunalnom gospodarstvu jedino ovlašteno tijelo za donošenje odluke o oslobađanju od plaćanja komunalne naknade, čime je prekršen članak 4. stavak 1. Ustava.

(...)

Neprihvatljivo je da Republika Hrvatska sebe kao nositelja vlasničkih prava i ovlaštenja stavlja u znatno povoljniji položaj u odnosu na sve vlasnike, poglavito u odnosu na prihode koji nisu prihod državnog proračuna. Nedvojbeno je da je komunalna naknada isključivo prihod jedinica lokalne samouprave koji se koristi strogo namjenski za održavanje postojeće komunalne infrastrukture koju Republika Hrvatska kao vlasnik koristi na jednak način i u istome obimu kao i bilo koja druga fizička ili pravna osoba.«

(...)«

Predlagatelj Udruga gradova u Republici Hrvatskoj predlaže pokretanje postupka ocjene suglasnosti osporenih članaka 23. i 29. ZIDZoO-a/15 i njihovo ukidanje.

IV. OČITOVANJE MINISTARSTVA OBRANE

9. Ministarstvo u očitovanju na prigovore predlagatelja između ostaloga navodi:

»Ministarstvo obrane smatra da je Republika Hrvatska, kao nositelj vlasničkih prava, dužna štititi svoje pravo vlasništva i javni interes.

(...)

Stoga smo mišljenja da citirani članak Zakona o obrani nije protivan članku 138. stavku 1. Ustava Republike hrvatske kojim je utvrđeno pravo jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave na vlastite prihode te na slobodno raspolaganje tim prihodima u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga.

Ministarstvo obrane smatra da je Republika Hrvatska, kao nositelj vlasničkih prava, dužna štititi svoje pravo vlasništva i javni interes.

(...)

Člankom 19. stavkom 1. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 94/13 i 18/16) propisano je da su Republika Hrvatska i Državni ured za upravljanje državnom imovinom oslobođeni plaćanja poreza na promet nekretnina, poreza na dobi i drugih poreza, komunalne naknade te drugih javnih davanja u odnosu na vlasništvo i upravljanje i raspolaganje državnom imovinom, osim ako posebnim propisom nije drugačije određeno.

(...)

Novelom Zakona o obrani (Narodne novine, br. 75/15) u članku 91. Zakona o obrani (...) dodan je novi stavak kojim je propisano da su za vojne lokacije i građevine Republika Hrvatska i Ministarstvo obrane oslobođeni plaćanja komunalne naknade.

Stoga smo mišljenja da je uz Zakon o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske (...) i Zakon o obrani (...) poseban zakon kojim se uređuju pitanja upravljanja i raspolaganja državnom (vojnom) imovinom, među kojima i oslobođenje od plaćanja komunalne naknade.

(...)

Ministarstvo obrane ističe da od navedene imovine koja ima vojni karakter (vojnih lokacija i građevina) kojima upravlja i raspolaže ne ostvaruje prihod, a kada bi se navedena odredba ukinula, Republika Hrvatska odnosno Ministarstvo obrane bi za navedene nekretnine imalo velike financijske troškove.

(...)«

V. MJERODAVNE ODREDBE USTAVA

10. Za ocjenu osnovanosti navoda predlagatelja mjerodavne su sljedeće odredbe Ustava:

»Članak 3.

... vladavina prava i ... najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Članak 4.

U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

Načelo diobe vlasti uključuje oblike međusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane Ustavom i zakonom.«

»Članak 14.

Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.

Svi su pred zakonom jednaki.«

»Članak 48.

Jamči se pravo vlasništva.

Vlasništvo obvezuje. Nositelji vlasničkog prava i njihovi korisnici dužni su pridonositi općem dobru.

(...)«

»Članak 128.

Građanima se jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

Pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih, odnosno područnih (regionalnih) predstavničkih tijela koja su sastavljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na temelju neposrednog, jednakog i općega biračkog prava.

Građani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima, putem zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog odlučivanja u skladu sa zakonom i statutom.

Prava iz ovoga članka u Republici Hrvatskoj ostvaruju i građani Europske unije, u skladu sa zakonom i pravnom stečevinom Europske unije.«

»Članak 129.a

Jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito poslove koji se odnose na uređenje naselja i stanovanja, prostorno i urbanističko planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i sport, tehničku kulturu, zaštitu potrošača, zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša, protupožarnu i civilnu zaštitu.

Jedinice područne (regionalne) samouprave obavljaju poslove od područnog (regionalnog) značenja, a osobito poslove koji se odnose na školstvo, zdravstvo, prostorno i urbanističko planiranje, gospodarski razvoj, promet i prometnu infrastrukturu te planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova.

Poslovi lokalnog i područnog (regionalnog) djelokruga uređuju se zakonom. Prilikom dodjeljivanja tih poslova prednost će imati ona tijela koja su najbliža građanima.

Prilikom određivanja djelokruga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mora se voditi računa o širini i prirodi poslova i o zahtjevima učinkovitosti i ekonomičnosti.«

»Članak 131.

Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju pravo na vlastite prihode kojima slobodno raspolažu u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga.

Prihodi jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave moraju biti razmjerni njihovim ovlastima predviđenim Ustavom i zakonom.

Država je dužna pomagati financijski slabije jedinice lokalne samouprave u skladu sa zakonom.«

VI. OCJENA USTAVNOG SUDA

11. Osnovni prigovori predlagatelja sastoje se u tome što smatraju da je osporenim člancima 23. stavkom 1. i 29. ZIDZoO-a/15 povrijeđeno njihovo pravo na ostvarivanje vlastitih prihoda kojima slobodno raspolažu u obavljanju poslova iz svog djelokruga, a čija je mogućnost naplate nakon donošenja ZIDZoO-a/15 izostala. Također, smatraju da Republiku Hrvatsku, kao nositelja vlasničkih prava i ovlaštenja, osporeni članak stavlja u znatno povoljniji položaj u odnosu na ostale vlasnike nekretnina jer ju oslobađa plaćanja komunalne naknade.

12. U svojoj odluci broj: U-I-4637/2014, U-I-5903/2014., U-I-126/2016, U-I-964/2016 i U-I-1956/2016 od 11. srpnja 2017. (»Narodne novine« broj 89 od 6. rujna 2017.), ocjenjujući suglasnost s Ustavom članaka 19. stavka 1. i 26. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 94/13. i 18/16.), Ustavni sud je naveo sljedeće:

»Zakoni koji su mjerodavni za pravno područje lokalne i područne (regionalne) samouprave, s time i za pitanje komunalne naknade, ZoKG i ZoFJLPS, ne propisuju nikakvo oslobođenje od plaćanja komunalne naknade za Republiku Hrvatsku (izuzev pod uvjetima propisanima u članku 23. ZoKG-a, koji vrijede za sve obveznike komunalne naknade). Stoga je (i) Republika Hrvatska, kao vlasnica određenih vrsta nekretnina na koje se plaća komunalna naknada, obveznica plaćanja te naknade, a može biti oslobođena od plaćanja samo kada (i ako) takvu odluku donese predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, sve u skladu sa sadržajem i smislom članaka 22. i 23. ZoKG-a, odnosno članka 29. ZoFJLPS-a, a u svjetlu članka 131. Ustava.

Nasuprot tome, pojedini predlagatelji tvrde kako država pozivanjem na članak 19. stavak 1. ZURIV-a uskraćuje prihode od komunalne naknade i priječi autonomno odlučivanje jedinica lokalne samouprave o stvarima iz njihovog samoupravnog djelokruga.

(...)

U konkretnom slučaju zakonodavac je oslobođenje Republike Hrvatske od plaćanja komunalne naknade uvrstio u zakon (ZURIV) koji nije mjerodavan za pravno područje lokalne i područne/regionalne samouprave, niti za pravno uređenje instituta komunalne naknade.

Takvim postupanjem samoupravni je djelokrug jedinica lokalne samouprave sužen ispod razine utvrđene člankom 4. stavkom 1. odnosno člankom 131. stavkom 1. Ustava, jer je prekršeno ustavno pravilo o ograničenosti zakonodavne vlasti ustavnim jamstvom prava na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Ustavni sud ponavlja da je riječ o ustavnom pravu koje jamči jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave pravo na vlastite prihode kojima slobodno raspolažu u obavljanju poslova iz svojeg djelokruga – što podrazumijeva pravo na autonomno odlučivanje o svim aspektima tih prihoda, uključujući i o eventualnom oslobađanju obveznika od plaćanja komunalne naknade.

Stoga sve i da je odredba o oslobođenju Republike Hrvatske od plaćanja komunalne naknade uvrštena u zakonski akt koji, za razliku od ZURIV-a, jest mjerodavan za pravno područje lokalne i područne (regionalne) samouprave, primjerice u ZoKG, i tada bi zbog istog razloga – ustavne ograničenosti zakonodavne vlasti pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu – postojala nesuglasnost takve zakonske odredbe s Ustavom.«

Ustavni sud ocjenjuje da su navedena stajališta primjenjiva i na konkretan slučaj.

13. Slijedom navedenog, stav je Ustavnog suda da niti osporeni članci 23. i 29. ZIDZoO-a/15 ne pružaju pravnu osnovu Republici Hrvatskoj za uskratu plaćanja komunalne naknade jedinicama lokalne samouprave.

14. Na temelju članka 43. i članka 55. stavka 1. Ustavnog zakona, Ustavni sud je donio odluku kao u izreci.

15. Objava odluke (točka II. izreke rješenja) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-I-3760/2015

U-I-125/2016

U-I-1955/2016

Zagreb, 10. listopada 2017.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Miroslav Šeparović, v. r.