USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1627

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Ingrid Antičević Marinović, predsjednica Vijeća, te suci Mato Arlović, Snježana Bagić, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić i Miroslav Šumanović, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula Branka Zobec iz Zagreba, koju zastupa Mato Prepelec, odvjetnik u Zagrebu, na sjednici održanoj 19. lipnja 2019. jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Ministarstvo zaštite okoliša i energetike dužno je odlučiti o zahtjevu podnositeljice Branke Zobec za izvršenje rješenja Grada Zagreba klasa: UP/I-325-05/07-01/25, ur. broj: 251-13-03/404-08-11 od 27. prosinca 2008. u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe Branki Zobec iz Zagreba, Piškorov breg 28, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) u iznosu od 22.800,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Branka Zobec iz Zagreba (u daljnjem tekstu: podnositeljica), koju zastupa Mato Prepelec, odvjetnik u Zagrebu, podnijela je 10. listopada 2017. ustavnu tužbu na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) smatrajući da joj je zbog neizvršenja rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet (u daljnjem tekstu: Grad Zagreb) klasa: UP/I-325-05/07-01/25, ur. broj: 251-13-03/404-08-11 od 27. prosinca 2008. (u daljnjem tekstu: rješenje Grada Zagreba od 27. prosinca 2008.), te zbog duljine upravnog spora koji se vodi pred Upravnim sudom u Zagrebu pod brojem Usl-3541/13 povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

1.1. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-1915/18 (kojem prileži spis Upravnog suda u Zagrebu broj: UsI-3541/13), te spis Ministarstva zaštite okoliša i energetike klasa: UP/II-034-03/09-05/267.

II. PREGLED RADNJI U POSTUPKU

2. Podnositeljica je 16. ožujka 2005. Gradu Zagrebu podnijela zahtjev kojim je tražila da se naloži protustranci P. S. postavljanje cijevi radi evakuacije otpadnih, oborinskih, površinskih i slivnih voda sa terena podnositeljice.

Podnositeljica je 3. siječnja 2007. Gradu Zagrebu podnijela žalbu zbog nedonošenja rješenja, te je 5. studenoga 2007. ponovno podnijela zahtjev za donošenje rješenja po žalbi.

Rješenjem Grada Zagreba klasa: UP/I-325-05/07-01/25, ur. broj: 251-13-32/201-06-3 od 15. studenoga 2007. naloženo je P. S. u roku od 30 dana urediti parcelu i postaviti cijevi.

Podnositeljica je 10. studenoga 2008. Gradu Zagrebu podnijela zahtjev za donošenje rješenja.

Rješenjem Grada Zagreba od 27. prosinca 2008., po prijedlogu P. S. za obnovu postupka, poništeno je rješenje Grada Zagreba od 15. studenoga 2007., te je naloženo P. S. urediti parcelu na način da omogući nesmetano oticanje oborinskih voda sa okolnog terena.

Podnositeljica je 14. siječnja 2009. Gradu Zagrebu podnijela žalbu zbog nedonošenja rješenja, te je 4. studenoga 2009. ponovno podnijela zahtjev za donošenje rješenja po žalbi.

Rješenjem Grada Zagreba klasa: UP/I-325-05/07-01/0025, ur. broj: 251-13-03/504-09-19 od 2. veljače 2009. odbačena je žalba P. S. izjavljena protiv rješenja od 27. prosinca 2008. kao nepravovremena. Na to rješenje P. S. je izjavio žalbu.

Rješenjem Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnoga gospodarstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo regionalnog razvoja) klasa: UP/II-34-03/09-05/000267, ur. broj: 538-10/2-6-27-09-0001/0002 od 2. studenoga 2009. odbijena je žalba P. S. te je potvrđeno rješenje Grada Zagreba od 2. veljače 2009. kojim je odbačena žalba P. S. kao nepravovremena. P. S. je rješenje Ministarstva regionalnog razvoja od 2. studenoga 2009. dostavljeno 21. prosinca 2012.

Podnositeljica je 30. siječnja 2012. podnijela Ministarstvu Uprave zahtjev za izvršenje rješenja Grada Zagreba od 27. prosinca 2008.

Podnositeljica je 27. ožujka 2012. podnijela Ministarstvu poljoprivrede zahtjev za izvršenje rješenja Grada Zagreba od 27. prosinca 2008.

P. S. je 21. siječnja 2013. podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu (u daljnjem tekstu: Upravni sud) protiv rješenja Ministarstva regionalnog razvoja od 2. studenoga 2009. kojim je potvrđeno rješenje Grada Zagreba od 2. veljače 2009. kojim je odbačena žalba P. S. kao nepravovremena. Postupak se pred Upravnim sudom vodio pod brojem Usl-290/13.

Podnositeljica je 29. svibnja 2013. Ministarstvu poljoprivrede podnijela prigovor i zahtjev za pravnu zaštitu od postupanja javnopravnih tijela zbog nedonošenja zaključka u vezi izvršenja rješenja Grada Zagreba od 27. prosinca 2008. te je 18. lipnja i 4. srpnja 2013. Ministarstvu poljoprivrede podnijela prigovore radi nedonošenja rješenja.

Upravni sud presudom broj: Usl-290/13-11 od 12. rujna 2013. poništio je rješenje Ministarstva regionalnog razvoja od 2. studenoga 2009. i naložio Ministarstvu poljoprivrede, Upravi vodnoga gospodarstva donijeti rješenje o žalbi P. S.

Podnositeljica je 12. rujna 2013. Upravnom sudu podnijela tužbu zbog šutnje administracije. Postupak se pred Upravnim sudom vodio pod brojem Usl-3541/13.

Upravni sud je rješenjem broj: Usl-3541/13-2 od 1. listopada 2013, dostavio tuženiku Ministarstvu poljoprivrede tužbu podnositeljice na odgovor, te je tuženik podneskom od 28. listopada 2013. dostavio odgovor na tužbu.

Rješenjem Ministarstva poljoprivrede klasa: UP/II-034-03/09-05/267, ur. broj: 525-12/0979-14-14 od 1. travnja 2014. poništeno je rješenje Grada Zagreba od 2. veljače 2009. kojim je odbačena žalba P. S. kao nepravovremena i naloženo je Ministarstvu poljoprivrede, Povjerenstvu za odlučivanje o žalbama odlučiti o žalbi P. S. na rješenje Grada Zagreba od 27. prosinca 2008.

Rješenjem Ministarstva poljoprivrede, Povjerenstva za žalbe državnog vodopravnog inspektora klasa: UP/II-034-03/09-05/267, ur. broj: 525-12/0979-16-17 od 27. rujna 2016. odbijena je žalba P. S. te je potvrđeno rješenje Grada Zagreba od 27. prosinca 2008.

Podnositeljica je 9. listopada 2017. podnijela Ministarstvu zaštite okoliša i energetike zahtjev za zaštitu prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Podnositeljica je 9. listopada 2017. podnijela Upravnom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Rješenjem predsjednika Upravnog suda broj: Su-Uzp I-16/17-3 od 27. studenoga 2017. usvojen je zahtjev podnositeljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku te je određen rok od šest (6) mjeseci za donošenje odluke u predmetu broj: Usl-3541/13.

Presudom Upravnog suda broj: Usl-3541/13-9 od 2. veljače 2018. usvojen je tužbeni zahtjev podnositeljice te je naloženo Ministarstvu zaštite okoliša i energetike (ranije Ministarstvo poljoprivrede) da donese rješenje o prigovoru podnositeljice izjavljenom 4. srpnja 2013.

Podnositeljica je na tu presudu izjavila žalbu, te je spis 27. travnja 2018. dostavljen Visokom Upravnom sudu na odlučivanje.

Rješenjem Visokog Upravnog suda broj: Usž-1915/18 od 11. listopada 2018. odbačena je žalba podnositeljice kao nedopuštena.

U trenutku odlučivanja o ustavnoj tužbi postupak se vodi pred Ministarstvom zaštite okoliša i energetike radi odlučivanja o zahtjevu podnositeljice za izvršenje rješenja Grada Zagreba od 27. prosinca 2008.

Ustavna tužba podnesena je 10. listopada 2017.

III. DOPUŠTENOST USTAVNE TUŽBE

3. Sukladno stajalištu Ustavnog suda iz odluke broj: U-IIIA-4885/2005 od 20. lipnja 2007., objavljene u »Narodnim novinama« broj 67/07., jedna od pretpostavki za dopuštenost ustavne tužbe podnesene na temelju članka 63. Ustavnog zakona je ta da je podnositelj prethodno koristio dopušteno pravno sredstvo protiv nerazumne duljine postupka.

4. U konkretnom slučaju podnositeljica je koristila pravne lijekove protiv »šutnje uprave« (3. siječnja 2007. podnijela je Gradu Zagrebu žalbu zbog nedonošenja rješenja) propisane člankom 218. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine« broj 53/91. i 102/96.).

Podnositeljica je 12. rujna 2013. podnijela Upravnom sudu tužbu zbog »šutnje administracije« i nedonošenja rješenja o izvršenju rješenja Grada Zagreba od 27. prosinca 2008.

Upravni sud presudom broj: Usl-3541/13-9 od 2. veljače 2018. usvojio je tužbeni zahtjev podnositeljice te je naložio Ministarstvu zaštite okoliša i energetike (ranije Ministarstvo poljoprivrede) da donese rješenje o prigovoru podnositeljice izjavljenom 4. srpnja 2013.

4.1. Podnositeljica je koristila i pravna sredstva koja su joj bila na raspolaganju na temelju Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16. i 67/18.; u daljnjem tekstu: ZoSud/13). Podnositeljica je 9. listopada 2017., na temelju članka 65. ZoSud-a/13, podnijela Upravnom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Predsjednik Upravnog suda rješenjem broj: Su-Uzp I-16/17-3 od 27. studenoga 2017. utvrdio je osnovanim zahtjev za suđenje u razumnom roku te je naložio donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem Usl-3541/13 u roku od šest (6) mjeseci.

Ustavna tužba podnesena je 10. listopada 2017.

4.2. Uvažavajući činjenicu da se u konkretnom slučaju podnositeljica koristila sredstvom za ubrzavanje upravnog postupka (žalba zbog »šutnje uprave"), tužbom zbog »šutnje administracije", kao i zahtjevom za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, te da je postupak (spor) u ovoj pravnoj stvari još uvijek u tijeku, Ustavni sud utvrđuje da je ustavna tužba u konkretnom slučaju dopuštena te će razmotriti njezinu osnovanost.

IV. OSNOVANOST USTAVNE TUŽBE

5. Ustavni sud ponavlja da se razumnost duljine postupka uvijek mora procjenjivati u svjetlu okolnosti konkretnog slučaja prema sljedećim kriterijima: složenost predmeta, ponašanje podnositeljice i nadležnih tijela, te važnost predmeta postupka za podnositeljicu.

U konkretnom slučaju Ustavni sud posebno razmatra postupanje upravnih tijela, Upravnog suda i podnositeljice od 3. siječnja 2007. do dana donošenja ove odluke (razmatrano razdoblje).

1) Duljina upravnog i sudskog postupka

6. U skladu s praksom Ustavnog suda (stajališta izražena u odluci broj: U-IIIA-4885/2005) potrebno je sagledati ukupno trajanje upravnog i upravnosudskog postupka zajedno.

U trenutku odlučivanja o ustavnoj tužbi postupak u ovoj upravnoj stvari nije okončan, odnosno vodi se pred Ministarstvom zaštite okoliša i energetike radi odlučivanja o zahtjevu podnositeljice za izvršenje rješenja Grada Zagreba od 27. prosinca 2008.

Upravni postupak započeo je 16. ožujka 2005. kada je podnositeljica podnijela Gradu Zagrebu zahtjev kojim je tražila da se naloži protustranci P. S. postavljanje cijevi radi evakuacije otpadnih, oborinskih, površinskih i slivnih voda sa terena podnositeljice. Ustavni sud utvrđuje da upravni postupak u konkretnom slučaju od podnošenja zahtjeva podnositeljice Gradu Zagrebu do donošenja ove odluke traje ukupno četrnaest (14) godina, tri (3) mjeseca i tri (3) dana.

Razmatrano razdoblje započelo je 3. siječnja 2007. kada je podnositeljica Gradu Zagrebu podnijela žalbu zbog nedonošenja rješenja (sredstvo pravne zaštite protiv »šutnje uprave«), jer je tada nastao »spor« u smislu članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.). Ustavni sud utvrđuje da razmatrano razdoblje u ovoj pravnoj stvari od podnošenja žalbe u upravnom postupku do donošenja ove odluke traje ukupno dvanaest (12) godina, pet (5) mjeseci i šesnaest (16) dana.

2) Složenost upravnog i sudskog predmeta

7. Ustavni sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nije riječ o složenijem predmetu.

3) Postupanje nadležnog upravnog tijela i upravnog suda

8. U postupku pred upravnim tijelima rješenjem Ministarstva regionalnog razvoja od 2. studenoga 2009. odbijena je žalba P. S. te je potvrđeno rješenje Grada Zagreba od 2. veljače 2009. kojim je odbačena žalba P. S. kao nepravovremena. Međutim, to rješenje P. S. dostavljeno je tek 21. prosinca 2012., dakle više od tri (3) godine od donošenja rješenja, pa Ustavni sud utvrđuje da je u tom razdoblju bilo neosnovanih zastoja u radu koja su pridonijela duljini trajanja upravnog postupka.

P. S. je protiv rješenja Ministarstva regionalnog razvoja od 2. studenoga 2009. pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom, te je Upravni sud presudom broj: Usl-290/13-11 od 12. rujna 2013. poništio rješenje Ministarstva regionalnog razvoja od 2. studenoga 2009. i naložio Ministarstvu poljoprivrede, Upravi vodnoga gospodarstva donijeti rješenje o žalbi P. S.

Rješenjem Ministarstva poljoprivrede od 1. travnja 2014. poništeno je rješenje Grada Zagreba od 2. veljače 2009. kojim je odbačena žalba P. S. kao nepravovremena i naloženo je Ministarstvu poljoprivrede, Povjerenstvu za odlučivanje o žalbama odlučiti o žalbi P. S. na rješenje Grada Zagreba od 27. prosinca 2008.

Rješenjem Ministarstva poljoprivrede, Povjerenstva za žalbe državnog vodopravnog inspektora od 27. rujna 2016. odbijena je žalba P. S. te je potvrđeno rješenje Grada Zagreba od 27. prosinca 2008. Dakle, Ministarstvo poljoprivrede odlučilo je o žalbi P. S. nakon više od dvije (2) godine i pet (5) mjeseci od kada mu je naloženo odlučiti o žalbi. Ustavni sud stoga utvrđuje da je i u tom razdoblju bilo neosnovanih zastoja u radu upravnih tijela.

Podnositeljica je 12. rujna 2013. Upravnom sudu podnijela tužbu zbog šutnje administracije. Upravni sud presudom broj: Usl-3541/13-9 od 2. veljače 2018. usvojio je tužbeni zahtjev podnositeljice te je naložio Ministarstvu zaštite okoliša i energetike (ranije Ministarstvo poljoprivrede) da donese rješenje o prigovoru podnositeljice izjavljenom 4. srpnja 2013. Dakle, postupak pred Upravnim sudom trajao je više od četiri (4) godine i četiri (4) mjeseca nakon čega je Upravni sud bez održavanja rasprave, na temelju članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka i rješenje Ustavnog suda broj: U-I-2753/2012 i 29/17.) donio presudu. S obzirom da Upravni sud u tom razdoblju nije održao niti jedno ročište, to Ustavni sud utvrđuje da je postupak pred Upravim sudom trajao neosnovano dugo.

4) Ponašanje podnositeljice ustavne tužbe

9. Ustavni sud ocjenjuje da podnositeljica nije pridonijela duljini trajanja postupka. Štoviše, kao stranka u postupku bila je aktivna i požurivala rad nadležnih tijela, te je podnijela tužbu zbog »šutnje administracije« i više požurnica radi ubrzanja upravnog postupka.

V. OCJENA USTAVNOG SUDA

10. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka i okolnost da postupak još uvijek nije okončan, Ustavni sud ocjenjuje da je podnositeljici povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje u dijelu koji se odnosi na razumnu duljinu postupka, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

1) Izreka odluke i nalog Ministarstvu zaštite okoliša i energetike

11. Utvrdivši da je ustavna tužba osnovana, u smislu članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona donesena je odluka kao u točkama I. i II. izreke.

Na temelju članka 31. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona određuje se da je čelnik Ministarstva zaštite okoliša i energetike dužan dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.

12. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona odlučeno je kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke.

Ustavni sud utvrđuje visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

13. Objava ove odluke temelji se na članku 29. Ustavnog zakona (točka V. izreke).

Broj: U-IIIA-4256/2017

Zagreb, 19. lipnja 2019.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća
Ingrid Antičević Marinović, v. r.