USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1668

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Miroslav Šeparović, predsjednik, te suci Ingrid Antičević Marinović, Mato Arlović, Snježana Bagić, Branko Brkić, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko, Rajko Mlinarić, Goran Selanec i Miroslav Šumanović, odlučujući o ustavnoj tužbi koju je podnijela Pavica Pirija iz Zagreba, na sjednici održanoj 26. lipnja 2019. donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe Pavici Piriji iz Zagreba, Ivana Broza 12, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava na razumnu duljinu postupka zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) u iznosu od 12.300,00 kuna.

III. Naknada iz točke II. ove izreke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

IV. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Pavica Pirija iz Zagreba (u daljnjem tekstu: podnositeljica) podnijela je 1. veljače 2018. ustavnu tužbu smatrajući da joj je zbog dugotrajnosti ovršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod brojem Ovr-822/2015 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava. U ustavnoj tužbi podnositeljica prigovara i dugotrajnosti parničnog postupka koji je prethodio ovršnom postupku u predmetu koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-1783/04.

2. Za potrebe ustavnosudskog postupka, na temelju članka 69. alineje 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) pribavljen je spis Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: Ovr-822/2015 i spis Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Gzp-II-1/2016.

II. PREGLED RADNJI U POSTUPKU

3. Parnični postupak pokrenut je pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu 16. ožujka 2005. tužbom podnositeljice radi činidbe, kojom je zatražila da sud naloži tuženiku, Invest gradnji 2000 d.o.o. iz Omiša, otklanjanje nedostataka na nekretnini koju je podnositeljica kupila od tuženika.

Tužba je 31. ožujka 2005. tuženiku dostavljena na odgovor.

Odgovor na tužbu tuženik je dostavio sudu 12. travnja 2005.

Podneskom od 9. prosinca 2005. podnositeljica je predložila donošenje privremene mjere.

Na održanim ročištima 25. svibnja 2006., 20. prosinca 2006., 22. ožujka 2007., 4. rujna 2007., 4. ožujka 2008. i 3. prosinca 2008. sud je saslušao stranke i svjedoke te prihvatio prijedlog podnositeljice za provođenje dokaza građevinskim vještačenjem.

Predujam za vještačenje podnositeljica je uplatila 31. prosinca 2008.

Rješenjem od 16. prosinca 2009. sud je odredio osobu vještaka i zadatak vještačenja te pozvao vještaka na preuzimanje spisa.

Nalaz i mišljenje dostavljeno je sudu 15. lipnja 2010. te je tuženik podneskom od 21. srpnja 2010. iznio primjedbe na nalaz i mišljenje.

Sud je podnositeljici u dva navrata naložio podmirenje razlike troškova vještačenja, te je po izvršenoj uplati zakazao ročište za 31. prosinca 2010. na kojem su saslušani vještak i podnositeljica te je zaključena glavna rasprava.

Rješenjem suda od 16. ožujka 2011. glavna rasprava ponovno je otvorena te je podnositeljici naloženo da ispravi tužbeni zahtjev na način da jasno odredi činidbu koju je tuženik dužan učiniti.

Podnositeljica je podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je prihvaćen rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Gzp-273/10-5 od 24. siječnja 2011. te je određen rok od 9 mjeseci za donošenje meritorne odluke. Podnositeljici je dosuđena primjerena naknada u iznosu od 2.000,00 kn.

Na ročištu održanom 19. svibnja 2011. zaključena je glavna rasprava.

Presuda je objavljena na ročištu za objavu presude održanom 3. lipnja 2011.

Protiv prvostupanjske presude podnositeljica je podnijela žalbu 9. rujna 2011. koja je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž-11052/11-2 od 20. ožujka 2012. odbijena kao djelomično neosnovana, a djelomično je uvažena i preinačena u dijelu odluke o parničnom trošku.

Ovršni postupak podnositeljica je pokrenula 26. lipnja 2012.

Rješenje o ovrsi doneseno je 6. srpnja 2012.

Zaključkom od 26. studenoga 2012. ovrhovoditeljica je pozvana da dostavi izvadak iz sudskog registra za ovršenika, a kojem traženju je udovoljeno 6. prosinca 2012. odnosno 13. prosinca 2012.

Rješenje o ovrsi dostavljeno je ovršeniku 28. veljače 2013.

Podnescima od 30. travnja 2013. i 2. srpnja 2013. podnositeljica je požurila sud na postupanje.

Zaključkom suda od 15. rujna 2014. određena je provedba ovrhe na licu mjesta za 31. listopada 2014.

Podneskom od 29. rujna 2014. podnositeljica je predložila ukidanje zaključka od 15. rujna 2014.

U povodu zahtjeva podnositeljice za suđenje u razumnom roku Općinski građanski sud u Zagrebu donio je rješenje broj: Su-Gzp I-347/14 od 3. studenoga 2014., kojim je određen rok od osam mjeseci za donošenje odluke u predmetu broj: Ovr-1972/12.

Rješenje o nastavku ovrhe na nekretnini ovršenika doneseno je 18. prosinca 2014.

Ovršenik je protiv rješenja o nastavku ovrhe podnio žalbu 5. siječnja 2015.

Prigovor treće osobe sud je zaprimio 30. ožujka 2015.

U povodu žalbe ovršenika sud je 15. svibnja 2015. donio odluku kojom je žalba odbijena kao neosnovana.

U povodu zahtjeva podnositeljice za suđenje u razumnom roku Općinski građanski sud u Zagrebu donio je rješenje broj: Su-Gzp I-12/2015 od 4. rujna 2015., kojim je određen rok od osamnaest mjeseci za donošenje odluke u predmetu broj: Ovr-902/2015.

Rješenjem suda od 17. rujna 2015. upućene su treće osobe u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

Podnositeljica je 28. rujna 2015. podnijela Županijskom sudu u Zagrebu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji se rješenjem broj: Gzp II-27/15-2 od 5. listopada 2015. oglasio mjesno nenadležnim te je spis ustupio Županijskom sudu u Velikoj Gorici.

Zaključkom suda od 3. studenoga 2015. određeno je da će se spis broj: Ovr-902/15 spojiti sa spisom broj: Ovr-822/15 radi vođenja jedinstvenog postupka te je određeno da se daljnji postupak vodi pod jedinstvenim poslovnim brojem: Ovr-822/15.

Dana 19. siječnja 2016. spisu je priklopljen predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: Ovr-661/11.

Dana 14. ožujka 2016. spis je dostavljen parničnoj pisarnici radi priklopa na spis broj: P-5002/15.

Dana 24. svibnja 2016. spis je izdvojen iz spisa broj: P-5002/15.

Zaključkom od 28. studenoga 2016. određena je prodaja suvlasničkog dijela nekretnine.

Sud je 9. prosinca 2016. zaprimio prijedlog trećih osoba za odgodu ovrhe.

Podneskom od 27. prosinca 2016. podnositeljica i ostali ovrhovoditelji očitovali su se na prijedlog za odgodu ovrhe.

U povodu zahtjeva podnositeljice za suđenje u razumnom roku Županijski sud u Velikoj Gorici donio je 10. siječnja 2017. rješenje broj: Gzp II-1/16-13 kojim je naložio Općinskom sudu u Novom Zagrebu donošenje odluke u roku od šest mjeseci. Podnositeljici je određena primjerena naknada u iznosu od 500,00 kuna.

Prijedlog trećih osoba za odgodu ovrhe sud je ponovno zaprimio 11. siječnja 2017.

Ročište za prodaju zakazano za 20. siječnja 2017. sud je odgodio za 20. travnja 2017.

Treće osobe podnijele su 22. ožujka 2017. žalbu protiv rješenja o odgodi ovrhe.

Podneskom od 15. svibnja 2017. podnositeljica i ovrhovoditelji zatražili su zakazivanje ročišta za dražbu.

Podneskom od 22. svibnja 2017. podnositeljica i ovrhovoditelji dostavili su sudu odgovor na žalbu.

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gžzp II-20/17 od 30. studenoga 2017. uvažena je žalba podnositeljice te je pored dosuđenog iznosa određena primjerene naknada u iznosu od 500,00 kuna. Navedeno rješenje uručeno je podnositeljici 15. siječnja 2018.

Podneskom od 24. siječnja 2018. podnositeljica je povukla prijedlog za ovrhu zbog sklapanja nagodbe.

Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: Ovr-822/15 (spojen predmet broj: Ovr-902/15, raniji brojevi: Ovr-540/12, Ovr-1524/13, Ovr-1972/12.) od 30. siječnja 2018. obustavljen je ovršni postupak i ukinute su sve provedene radnje.

Podnositeljica je 1. veljače 2018. podnijela ustavnu tužbu zbog dugotrajnosti postupka smatrajući da joj u povodu njezinog zahtjeva nije dodijeljena pravična naknada.

Rješenje o obustavi uručeno je podnositeljici putem punomoćnika 7. veljače 2018., a 16. veljače 2018. postalo je pravomoćno.

III. MJERODAVNO PRAVO

4. U rješenju broj: U-IIIVs-3669/2006 i dr. od 2. ožujka 2010. (»Narodne novine« broj 34/10.) Ustavni sud opisao je razvoj pravne zaštite ustavnog prava na suđenje u razumnom roku od trenutka njegovog uvođenja u hrvatski pravni sustav, stupanjem na snagu Promjene Ustava Republike Hrvatske 9. studenoga 2000. (»Narodne novine« broj 113/00.), do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 153/09.).

U rješenju broj: U-IIIA-322/2014 od 23. prosinca 2014. (»Narodne novine« broj 8/15.) Ustavni sud opisao je i daljnji razvoj tog mehanizma pravne zaštite sve do 14. ožujka 2013. kada je stupio na snagu Zakon o sudovima (»Narodne novine« broj 28/13.; u daljnjem tekstu: ZoSud/13). U glavi VI. tog zakona pod nazivom »Zaštita prava na suđenje u razumnom roku« propisan je novi, drugačiji model zaštite prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na onaj koji je bio na snazi u ranijem zakonodavnom razdoblju.

ZoSud/13 do danas je izmijenjen nekoliko puta:

– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 33/15.);

– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 82/15.);

– Uredbom o dopuni Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 82/16.);

– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 67/18.).

Odredbe koje se odnose na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (članci 63. – 70. ZoSud-a/13) nisu mijenjane.

5. Pregled pravnih sredstava za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od 2002. do 2013. godine (stupanja na snagu ZoSud-a/13) Ustavni sud dao je u odluci broj: U-IIIA-1031/2014 od 27. travnja 2016. (»Narodne novine« broj 50/16.).

IV. DOPUŠTENOST USTAVNE TUŽBE

6. Sukladno stajalištu Ustavnog suda iz rješenja broj: U-IIIA-322/2014 od 23. prosinca 2014., jedna od pretpostavki za dopuštenost ustavne tužbe podnesene na temelju članka 63. Ustavnog zakona zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku jest ta da je podnositeljica prethodno koristila dopušteno pravno sredstvo protiv nerazumne duljine postupka.

6.1. Podnositeljica je koristila pravna sredstva koja su joj bila na raspolaganju na temelju ZoSud-a/13.

U odnosu na duljinu parničnog postupka koji je prethodio ovršnom postupku podnositeljica je podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku koji je prihvaćen rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Gzp-273/10-5 od 24. siječnja 2011. te je određen rok od 9 mjeseci za donošenje meritorne odluke. Podnositeljici je dosuđena primjerena naknada u iznosu od 2.000,00 kn.

U odnosu na duljinu ovršnog postupka podnositeljica je u dva navrata podnosila zahtjeve za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. U povodu prvog zahtjeva, Općinski građanski sud u Zagrebu donio je rješenje broj: Su-Gzp I-12/2015 od 4. rujna 2015., kojim je određen rok od osamnaest mjeseci za donošenje odluke u predmetu broj: Ovr-902/2015.

U povodu drugog zahtjeva za suđenje u razumnom roku, Županijski sud u Velikoj Gorici donio je 10. siječnja 2017. rješenje broj: Gzp II-1/16-13 kojim je naložio Općinskom sudu u Novom Zagrebu donošenje odluke u roku od šest mjeseci. Podnositeljici je određena primjerena naknada u iznosu od 500,00 kuna.

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gžzp
II-20/17 od 30. studenoga 2017. uvažena je žalba podnositeljice te je pored dosuđenog iznosa određena primjerena naknada u iznosu od 500,00 kuna. Navedeno rješenje uručeno je podnositeljici 15. siječnja 2018.

7. Budući da je podnositeljica koristila pravna sredstva koja su joj bila na raspolaganju, Ustavni sud utvrđuje da je ustavna tužba u konkretnom slučaju dopuštena te će razmotriti njezinu osnovanost.

V. OSNOVANOST USTAVNE TUŽBE

8. Ustavni sud ponavlja da se razumnost duljine postupka uvijek mora procjenjivati u svjetlu okolnosti konkretnog slučaja prema sljedećim kriterijima: složenost predmeta, ponašanje podnositeljice i nadležnih tijela, te važnost predmeta postupka za podnositeljicu.

U konkretnom slučaju Ustavni sud posebno razmatra postupanje nadležnih sudova i podnositeljice (razmatrano razdoblje) od donošenja rješenja broj: Gzp-273/10-5 (24. siječnja 2011.) do dostave rješenja o obustavi (7. veljače 2018.).

1) Duljina sudskog postupka

9. U ustavnoj tužbi podnositeljica osporava i duljinu trajanja parničnog postupka koji je prethodio ovršnom postupku.

9.1. Pravno stajalište da se parnični i ovršni postupak sagledavaju kao jedinstvena cjelina Ustavni sud izrazio je u svojoj odluci broj: U-IIIA-324/2005 od 23. studenoga 2006. (www.usud.hr). Da bi se ovršni postupak i parnični postupak koji mu je prethodio sagledavali kao jedinstvena cjelina, Ustavni sud ocjenjuje da je nužno da to zahtjeva sam podnositelj te da ovršni postupak bude pokrenut unutar prihvatljivog razdoblja nakon stjecanja mogućnosti za njegovo pokretanje.

Ako su ti preduvjeti ispunjeni, Ustavni sud nadalje smatra da se razumnost duljine svakog sudskog postupka – pa i onda kada se dva odvojena postupka u pogledu razumnog roka sagledavaju kao jedinstvena cjelina – mora ocijeniti u svjetlu okolnosti svakog konkretnog slučaja, uzimajući u obzir kriterije utvrđene praksom Ustavnog suda, a to su, posebice: duljina sudskog postupka, složenost tog postupka, ponašanje podnositeljice, postupanje nadležnih sudova, te važnost predmeta spora za podnositeljicu. Pri utvrđivanju postojanja eventualne povrede prava na suđenje u razumnom roku potrebno je ocijeniti svaki kriterij posebno, te zatim sve zajedno.

9.2. Imajući u vidu stajalište Ustavnog suda izraženo u točki 9.1. ove odluke te činjenicu da podnositeljica u ustavnoj tužbi ukazuje na duljinu cjelokupnog sudskog postupka (dakle i parničnog i ovršnog), potrebno je utvrditi je li ovršni postupak pokrenut unutar prihvatljivog razdoblja nakon stjecanja mogućnosti za njegovo pokretanje.

Presuda u parničnom postupku donesena je 20. ožujka 2012., a ovršni postupak pokrenut je 26. lipnja 2012., što se prema ocjeni Ustavnog suda može smatrati prihvatljivim razdobljem.

Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju razmatrati i duljinu parničnog postupka.

U trenutku odlučivanja o ustavnoj tužbi postupak je okončan. Ustavni sud utvrđuje da je parnični postupak od podnošenja tužbe (16. ožujka 2005.) do dostavljanja rješenja o obustavi podnositeljici (7. veljače 2018.) trajao ukupno dvanaest (12) godina, deset (10) mjeseci i dvadeset i dva (22) dana.

2) Složenost sudskog predmeta

10. Ustavni sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju radi o složenom predmetu.

3) Postupanje nadležnih sudova

11. Prvostupanjski parnični postupak vodio se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu više od šest (6) godina. Tijekom tog razdoblja sud je održao sedam (7) ročišta te je nakon duljeg zastoja od gotovo jedne (1) godine (od 31. prosinca 2008. do 16. prosinca 2009.) doneseno rješenje o provođenju građevinskog vještačenja. Parnični postupak okončan je drugostupanjskom presudom koja je donesena u razdoblju manjem od sedam (7) mjeseci (20. ožujka 2012.).

Ovršni postupak započeo je 26. lipnja 2012. (podnošenjem prijedloga), a završio je 16. veljače 2018. (pravomoćnim rješenjem o obustavi zbog sklapanja nagodbe). Odluku o prijedlogu za određivanje ovrhe na nekretnini sud je donio nakon više od dvije (2) godine od njegovog zaprimanja.

4) Ponašanje podnositeljice ustavne tužbe

12. Ustavni sud utvrđuje da podnositeljica u razmatranom razdoblju nije pridonijela duljini trajanja postupka.

VI. OCJENA USTAVNOG SUDA

13. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka od gotovo trinaest (13) godina, te posebno činjenicu da podnositeljica nije svojim ponašanjem pridonijela duljini postupka, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositeljice da neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, koje je pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Izreka odluke

14. Utvrdivši da je ustavna tužba osnovana, u smislu članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona donesena je odluka kao u točki I. izreke.

15. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona donesena je odluka kao u točkama II. i III. izreke.

Ustavni sud utvrđuje visinu naknade zbog povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. U konkretnom slučaju Ustavni sud uzeo je u obzir da je podnositeljici rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Gzp II-1/16-13 od 10. siječnja 2017. i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gžzp II-20/17 od 30. studenoga 2017. dosuđena pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 1.000,00 kuna.

16. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona (točka IV. izreke).

Broj: U-IIIA-425/2018
Zagreb, 26. lipnja 2019.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Miroslav Šeparović, v. r.