Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku

NN 126/2019 (24.12.2019.), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku

HRVATSKI SABOR

2530

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 13. prosinca 2019.

Klasa: 011-01/19-01/238

Urbroj: 71-06-01/1-19-2

Zagreb, 17. prosinca 2019.

Predsjednica
Republike Hrvatske
Kolinda Grabar-Kitarović, v. r.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU

Članak 1.

U Zakonu o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.) u članku 1.a točki 9. iza riječi: »(SL L 151, 21. 5. 2014.)« točka se zamjenjuje zarezom, a iza točke 9. dodaju se točke 10. i 11. koje glase:

»10) Direktiva 2016/343/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku (SL L 65, 11. 3. 2016.),

11) Direktiva 2016/1919/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o pravnoj pomoći za osumnjičenike i okrivljenike u kaznenom postupku i za tražene osobe u postupku na temelju europskog uhidbenog naloga (SL L 297, 4. 11. 2016.).«.

Članak 2.

U članku 3. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»(2) Teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje osumnjičenika, okrivljenika ili optuženika je na tužitelju, osim ako zakonom nije drukčije propisano.«.

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

Članak 3.

U članku 18. stavci 3., 4. i 5. brišu se.

Članak 4.

Iza članka 18. dodaje se članak 18.a koji glasi:

»Članak 18.a

(1) Sud koji je na temelju članka 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije podnio zahtjev Sudu Europske unije za donošenje prethodne odluke rješenjem će prekinuti postupak do donošenja odluke Suda Europske unije.

(2) Žalba protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena.

(3) Za vrijeme trajanja prekida ne teče zastara kaznenog progona.

(4) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud može poduzeti samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode.

(5) Ako je sud odredio prekid postupka zbog razloga iz stavka 1. ovoga Zakona, o podnošenju zahtjeva Sudu Europske unije dužan je obavijestiti ministarstvo nadležno za vanjske poslove.«.

Članak 5.

U članku 19.b stavku 3. točki b) iza riječi: »(članak 114. stavak 2.)« riječi: »spolni odnošaj bez pristanka (članak 152.),« brišu se.

Članak 6.

U članku 19.c točki 1. podtočki d) iza riječi: »obuka za terorizam (članak 101.),« dodaju se riječi: »putovanje u svrhu terorizma (članak 101.a),«, a iza riječi: »članak 153.« brišu se riječi: »stavak 1.«.

Članak 7.

U članku 19.e stavku 1. točki 1. riječ: »presuda« zamjenjuje se riječju: »odluka«, riječi: »općinskih i« brišu se, a iza riječi: »županijskih sudova« stavlja se zarez i dodaju riječi: »osim ako zakonom nije drukčije propisano«.

Iza točke 1. dodaje se nova točka 2. koja glasi:

»2) odlučivati u trećem stupnju o žalbama protiv odluka donesenih u drugom stupnju sukladno članku 490. stavku 1. točki 2. ovoga Zakona;«

Dosadašnja točka 2. postaje točka 3.

Članak 8.

U članku 19.f stavku 1. točka 1. briše se.

Dosadašnje točke 2., 3. i 4. postaju točke 1., 2. i 3.

Članak 9.

U članku 34. stavku 3. iza riječi: »staviti« dodaju se riječi: »nakon što predmet u povodu žalbe bude zaprimljen na višem sudu, a«.

U stavku 4. iza riječi: »postupa« zarez se zamjenjuje točkom, a riječi: »odnosno suca višeg suda.« brišu se.

Članak 10.

U članku 35. stavku 5. iza riječi: »članka 34. stavka 4. i 5. ovog Zakona« briše se zarez i dodaju riječi: »i ako je zahtjev za izuzeće iz članka 34. stavka 4. ovoga Zakona podnesen u odnosu na suca ili suca porotnika višeg suda koji u predmetu ne postupa,«.

Članak 11.

U članku 44. stavku 5. riječi: »članku 44.« zamjenjuju se riječima: »članku 43.a«.

Članak 12.

U članku 66. stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) U slučaju obvezne obrane okrivljeniku će se postaviti branitelj po službenoj dužnosti, ako nema izabranog branitelja niti mu je prethodno postavljen branitelj na teret proračunskih sredstava ili je ostao bez branitelja u tijeku postupka, a sam ne uzme drugog branitelja. Branitelja na prijedlog suda, državnog odvjetnika te policije u slučaju iz članka 208.a ovoga Zakona postavlja predsjednik suda. Protiv rješenja o postavljanju branitelja žalba nije dopuštena.«.

Članak 13.

U članku 68. stavku 2. iza riječi: »branitelj po službenoj dužnosti« dodaju se riječi: »ili branitelj na teret proračunskih sredstava«.

Članak 14.

U članku 72. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Kad obrana nije obvezna, okrivljeniku će se, na njegov zahtjev, nakon primitka rješenja o provođenju istrage ili obavijesti o provođenju dokaznih radnji iz članka 213. stavka 2. ovoga Zakona, odnosno nakon podizanja optužnice iz članka 341. stavka 3. ovoga Zakona, do pravomoćnog dovršetka kaznenog postupka imenovati branitelj na teret proračunskih sredstava, ako učini vjerojatnim da prema svom imovinskom stanju ne može podmiriti troškove obrane bez ugrožavanja vlastitog uzdržavanja i uzdržavanja svoje obitelji ili osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, a složenost, težina ili posebne okolnosti predmeta to opravdavaju.«.

U stavku 6. iza druge rečenice dodaje se treća rečenica koja glasi:

»Ako je okrivljenik prethodno ostvario pravo na privremenu pravnu pomoć iz članka 72.a ovoga Zakona, za branitelja na teret proračunskih sredstava imenovat će se, u pravilu, istog branitelja.«.

Članak 15.

Iza članka 72. dodaju se članci 72.a i 72.b koji glase:

»Članak 72.a

(1) Pravo na privremenu pravnu pomoć branitelja na teret proračunskih sredstava ima uhićenik iz članka 107. točaka 2. i 3. ovoga Zakona od trenutka uhićenja pa sve dok uhićenje traje ako izjavi da prema svom imovinskom stanju ne može podmiriti troškove obrane bez ugrožavanja vlastitog uzdržavanja i uzdržavanja svoje obitelji ili osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

(2) Pravo na privremenu pravnu pomoć branitelja na teret proračunskih sredstava za pojedine radnje, u postupku koji se vodi za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora teža od pet godina, kada obrana nije obvezna, ako izjavi da prema svom imovinskom stanju ne može podmiriti troškove obrane bez ugrožavanja vlastitog uzdržavanja i uzdržavanja svoje obitelji ili osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, prilikom poduzimanja radnje u kojoj sudjeluju, imaju i:

1) osumnjičenik iz članka 208.a ovoga Zakona, koji to pravo stječe prije ispitivanja od strane policije

2) osumnjičenik koji je status stekao u skladu s člankom 208. stavkom 5. ovoga Zakona, koji to pravo stječe prije ispitivanja od strane policije

3) osumnjičenik koji sudjeluje u dokaznim radnjama prepoznavanja, suočenja, rekonstrukcije događaja, koji to pravo stječe prije poduzimanja navedenih radnji

4) osumnjičenik kojeg je potrebno ispitati prije podizanja optužnice u skladu s člankom 341. stavkom 3. ovoga Zakona, koji to pravo stječe prije ispitivanja od strane državnog odvjetnika ili istražitelja

5) osumnjičenik protiv kojeg je predloženo određivanje istražnog zatvora, koji to pravo stječe prije održavanja ročišta za određivanje istražnog zatvora.

(3) Uhićenik mora biti upoznat s pravom na privremenu pravnu pomoć branitelja na teret proračunskih sredstava prilikom uhićenja, odnosno što je prije moguće nakon uhićenja, a osumnjičenik iz stavka 2. ovoga članka prilikom poduzimanja radnje iz stavka 2. ovoga članka. Prilikom obavještavanja o tom pravu uhićenik ili osumnjičenik bit će upozoren da će ga se naknadno, u potpunosti ili djelomično, obvezati na snošenje troškova privremene pravne pomoći ako se u kasnijem tijeku postupka ustanovi da, s obzirom na njegovo imovinsko stanje, može podmiriti troškove obrane.

(4) Ako uhićenik ili osumnjičenik iz stavka 2. ovoga članka pred tijelom koje je poduzelo mjeru uhićenja ili onim koje će poduzeti radnju iz stavka 2. ovoga članka izjavi da s obzirom na svoje imovinsko stanje ne može podmiriti troškove obrane te da želi ostvariti pravo na privremenu pravnu pomoć branitelja na teret proračunskih sredstava, to će tijelo odmah obavijestiti suca istrage radi donošenja odluke o postavljanju branitelja.

(5) Branitelja postavlja rješenjem sudac istrage. Protiv tog rješenja žalba nije dopuštena.

Članak 72.b

Ako tijekom postupka branitelj postavljen sukladno članku 66. i članku 72. ovoga Zakona bude razriješen zbog prestanka postojanja razloga obvezne obrane ili zbog okrivljenikova odricanja od prava na branitelja na teret proračunskih sredstava, sud će u slučaju potrebe ponovnog postavljanja branitelja, u pravilu, postaviti istog branitelja.«.

Članak 16.

U članku 73. iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

»(4) Okrivljenik može samo iz opravdanih razloga tražiti da postavljeni branitelj bude zamijenjen drugim.«.

Dosadašnji stavci 4., 5. i 6. postaju stavci 5., 6. i 7.

Članak 17.

U članku 98. stavku 2. točki 10. iza riječi: »doma« briše se točka, stavlja zarez i dodaje točka 11. koja glasi:

»11) zabrana pristupa internetu.«.

U stavku 6. druga rečenica briše se.

Članak 18.

Iza članka 98. dodaje se članak 98.a koji glasi:

»Članak 98.a

(1) U slučaju kada postoje okolnosti iz članka 123. ovoga Zakona, a istekli su rokovi trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ovoga Zakona, sud može rješenjem odrediti mjere opreza i kao samostalne mjere opreza. Pritom će sud okrivljenika upozoriti da je nepridržavanje izrečene samostalne mjere opreza kazneno djelo.

(2) Protiv rješenja kojim se određuje, produljuje ili ukida mjera opreza stranke mogu izjaviti žalbu, koja ne zadržava izvršenje rješenja.«.

Članak 19.

U članku 99. iza stavka 10. dodaje se stavak 11. koji glasi:

»(11) U rješenju kojim se nalaže mjera opreza zabrane pristupa internetu nadležno tijelo će zabraniti pristup internetu, određenim mrežnim stranicama ili određenim društvenim mrežama.«.

Članak 20.

U članku 100. stavku 2. iza riječi: »policija« točka se zamjenjuje zarezom i dodaju se riječi: »dok mjeru opreza zabrane pristupa internetu izvršava policija i regulatorno tijelo nadležno za elektroničke komunikacije.«.

Članak 21.

U članku 119. stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavci 3., 4. i 5. postaju stavci 2., 3. i 4.

Članak 22.

U članku 121. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»(2) Istražni zatvor u domu uz koji je sud odredio primjenu elektroničkog nadzora izvršava pravosudna policija zatvorskog sustava uz pomoć policije na čijem se području izvršava.«.

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

Iza dosadašnjeg stavka 3., koji postaje stavak 4., dodaje se stavak 5. koji glasi:

»(5) Ministar nadležan za poslove pravosuđa, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za unutarnje poslove, donijet će pravilnik o načinu izvršavanja elektroničkog nadzora iz članka 119. stavka 2. ovoga Zakona.«.

Članak 23.

U članku 123. stavku 2. iza riječi: »teža kazna« briše se točka, stavlja zarez i dodaju riječi: »neovisno o najduljem trajanju istražnog zatvora propisanog u članku 133. ovoga Zakona.«.

Članak 24.

Iza članka 133. dodaje se članak 133.a koji glasi:

Članak 133.a

Okrivljenik koji se nalazi u istražnom zatvoru koji je određen na temelju članka 123. stavka 2. ovoga Zakona, a presuda kojom mu je izrečena kazna zatvora nije postala pravomoćna, ostat će u istražnom zatvoru do upućivanja na izdržavanje kazne, a najdulje do isteka trajanja izrečene kazne.«.

Članak 25.

U članku 134. stavku 1. riječi: »Vrhovni sud« zamjenjuju se riječima: »viši sud«.

Članak 26.

U članku 145. iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:

»(5) Ako kaznena prijava nije podnesena, troškove poduzetih radnji, u roku od šest mjeseci od poduzimanja radnji, snosi policija, osim ako je radnja poduzeta po nalogu suda ili državnog odvjetnika, kada troškove snosi tijelo koje je radnju naložilo.«.

Dosadašnji stavci 5., 6. i 7. postaju stavci 6., 7. i 8.

Članak 27.

U članku 187. stavku 5. točki 2. iza riječi: »financiranja terorizma (članak 98.),« dodaju se riječi: »javnog poticanja na terorizam (članak 99.), novačenja za terorizam (članak 100.), obuke za terorizam (članak 101.), putovanja u svrhu terorizma (članak 101.a),«.

Članak 28.

U članku 212. stavku 1. iza riječi: »privremeno oduzimanje predmeta (261.),« dodaju se riječi: »prepoznavanje (članak 301.),«.

Članak 29.

U članku 214. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»(2) Policija može, ako je to svrhovito za otkrivanje počinitelja, odrediti potrebna vještačenja, osim obdukcije, ekshumacije i molekularno-genetske analize uzoraka biološkog materijala.«.

U dosadašnjem stavku 2., koji postaje stavak 3., iza riječi: »poduzeto« dodaju se riječi: »policija ili«, a riječ: »mora« zamjenjuje se riječju: »će«.

Članak 30.

U članku 218.a stavku 1. točki 2. iza riječi: »financiranja terorizma (članak 98.),« dodaju se riječi: »javnog poticanja na terorizam (članak 99.),«, a iza riječi: »obuke za terorizam (članak 101.),« dodaju se riječi: »putovanja u svrhu terorizma (članak 101.a),«.

Članak 31.

U članku 229. stavku 5. u prvoj rečenici riječi: »okrivljenik ima pravo« zamjenjuju se riječima: »okrivljenik i žrtva imaju pravo«, u drugoj rečenici riječ: »okrivljenikov« briše se, a u zadnjoj rečenici riječ: »okrivljenika« zamjenjuje se riječima: »podnositelja prigovora.«

Članak 32.

U članku 286. stavku 2. točki 1. iza riječi: »financiranja terorizma (članak 98.),« dodaju se riječi: »javnog poticanja na terorizam (članak 99.), novačenja za terorizam (članak 100.),«, a iza riječi: »obuke za terorizam (članak 101.),« dodaju se riječi: »putovanja u svrhu terorizma (članak 101.a),«.

Članak 33.

U članku 326. stavku 5. iza riječi: »financiranje terorizma (članak 98.),« dodaju se riječi: »javno poticanje na terorizam (članak 99.), novačenje za terorizam (članak 100.), obuka za terorizam (članak 101.), putovanje u svrhu terorizma (članak 101.a), terorističko udruženje (članak 102.),«.

Iza stavka 7. dodaje se novi stavak 8. koji glasi:

»(8) Radnje iz stavka 1., 2. i 6. ovoga članka odredit će tijelo koje provodi izvide ili postupak.«.

U dosadašnjem stavku 8., koji postaje stavak 9., riječi: »2. i« brišu se.

Dosadašnji stavak 9. postaje stavak 10.

Članak 34.

U članku 327. stavku 2. točki 4. iza riječi: »druge osobe« stavlja se točka, a riječi: »pod uvjetom da se ne radi o biološkom uzorku te osobe, osim ako drukčije nije propisano ovim Zakonom.« brišu se.

Stavak 6. mijenja se i glasi:

»(6) Uzimanje uzoraka biološkog materijala od osoba iz stavka 2. točke 3. i 4. ovoga članka uz njihovu pisanu suglasnost može odrediti tijelo koje provodi izvide ili postupak, dok molekularno-genetsku analizu tih uzoraka uzetih od tih osoba nalaže državni odvjetnik. Te osobe će se prije potpisivanja suglasnosti poučiti o svrsi uzimanja uzorka te njegovu korištenju u svrhu molekularno-genetske analize. Ako suglasnost nisu u mogućnosti dati ili je odbiju dati, uzimanje biološkog materijala od tih osoba te molekularno-genetsku analizu tih uzoraka na prijedlog državnog odvjetnika može naložiti sud.«.

Članak 35.

U članku 334. točki 2. iza riječi: »novačenja za terorizam (članak 100.),« dodaju se riječi: »putovanja u svrhu terorizma (članak 101.a),«.

U točki 3. riječi: »spolnog odnošaja bez pristanka (članak 152.),« brišu se.

Članak 36.

U članku 339. stavku 2. točki 2. iza riječi: »financiranja terorizma (članak 98.),« dodaju se riječi: »javnog poticanja na terorizam (članak 99.),«, a iza riječi: »obuke za terorizam (članak 101.),« dodaju se riječi: »putovanja u svrhu terorizma (članak 101.a),«.

Članak 37.

U članku 350. iza stavka 1. dodaju se novi stavci 2. i 3. koji glase:

»(2) Predsjednik optužnog vijeća poučit će stranke da u svojim izlaganjima iz stavaka 4., 5. i 7. ovoga članka moraju iznijeti sve prijedloge za izdvajanje nezakonitih dokaza, ako ih imaju. Pritom će ih upozoriti da u kasnijem tijeku postupanja optužnog vijeća takve prijedloge ne mogu staviti, osim ako su za razloge izdvajanja nezakonitih dokaza saznali nakon stavljanja prijedloga za izdvajanje, kada ti prijedlozi moraju biti posebno obrazloženi.

(3) Kada se postupak pred optužnim vijećem provodi na način propisan člankom 348. stavkom 4. ovoga Zakona, stranke mogu prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza staviti u roku od petnaest dana od primitka optužnice. Prijedlog će se smatrati pravovremenim ako ga vijeće zaprimi prije početka sjednice.«.

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 4.

U dosadašnjem stavku 3., koji postaje stavak 5., iza riječi: »istraživanja« stavlja se točka, a riječi: »i na nezakonite dokaze.« brišu se.

Dosadašnji stavci 4., 5., 6. i 7. postaju stavci 6., 7., 8. i 9.

Članak 38.

U članku 351. stavci 1. i 2. mijenjaju se i glase:

»(1) Ako su stranke stavile prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza u skladu s člankom 350. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona ili ako vijeće, neovisno o prijedlogu stranaka, ustanovi da u spisu postoje dokazi koji se prema članku 86. ovoga Zakona imaju izdvojiti iz spisa, vijeće će najprije odlučiti o izdvajanju nezakonitih dokaza, osim dokaza iz stavka 5. ovoga članka.

(2) Ako je za odluku o zakonitosti pojedinog dokaza potrebno izvođenje dodatnih dokaza, oni će se izvesti odmah ili će se sjednica odgoditi radi njihova izvođenja (prethodno suđenje o zakonitosti dokaza). Vijeće će najprije odlučiti o zakonitosti dokaza, a nakon pravomoćnosti tog rješenja donijet će odluku o optužnici.«.

U stavku 3. iza druge rečenice dodaju se rečenice koje glase:

»Prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza podnesen protivno članku 350. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona vijeće će odbaciti. Protiv tog rješenja žalba nije dopuštena.«.

Članak 39.

U članku 371. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Pripremno ročište se ne provodi u postupku za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora do petnaest godina. Ako u postupku za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora više od petnaest godina predsjednik vijeća, s obzirom na navode u optužnici i prirodu predloženih dokaza, smatra da nije potrebno održavanje pripremnog ročišta, donosi nalog kojim određuje raspravu. Ako predsjednik vijeća zaprimi izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka iz članka 360. stavka 3. ovoga Zakona, postupit će na način propisan člancima 361. do 363. ovoga Zakona.«.

Članak 40.

U članku 388. stavku 1. točki 2. broj: »45.« zamjenjuje se riječima: »44. stavka 4.«.

Članak 41.

U naslovu iznad članka 413. riječi: »i uvodni govori stranaka« brišu se.

Članak 42.

Članak 417. briše se.

Članak 43.

U članku 431. stavku 1. točki 7. iza riječi: »predsjednikom vijeća« briše se točka, stavlja zarez i dodaje točka 8. koja glasi:

»8) ako je svjedok ili vještak ispitan na raspravi u prisutnosti stranaka.«.

Članak 44.

U članku 458. stavku 4. riječ: »potpisuju« zamjenjuje se riječju: »potpisuje«, a riječi: »i zapisničar« brišu se.

Članak 45.

U članku 459. stavku 1. riječ: »objavljena« zamjenjuje se riječju: »izrečena«.

Članak 46.

U članku 475. stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Sjednica vijeća počinje izlaganjem žalbe i odgovora na žalbu. Stranka koja je prisutna na sjednici izložit će u vremenu koje za to odredi predsjednik vijeća najvažnije dijelove žalbe odnosno odgovora na žalbu. Vijeće može od stranaka koje su prisutne na sjednici zatražiti potrebna objašnjenja u vezi sa žalbenim navodima.«.

Članak 47.

U članku 487. iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

»(4) Kad se prvostupanjska presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka sukladno stavku 2. ovoga članka, a žalba je podnesena i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, u obrazloženju treba navesti ocjenu svih žalbenih navoda sukladno stavku 3. ovoga članka te uputu prvostupanjskom sudu u odnosu na pravno odlučne činjenice koje treba raspraviti u ponovljenom postupku.«

Članak 48.

U članku 489. stavku 3. iza prve rečenice dodaje se druga rečenica koja glasi:

»U odnosu na nesporna pitanja dokazi izvedeni na ranijoj raspravi mogu se pročitati, sukladno članku 431. ovoga Zakona.«.

Članak 49.

U članku 527. stavak 7. briše se.

Članak 50.

U članku 556. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Predmeti koji se po zakonu moraju oduzeti, oduzet će se. Predmeti koji se prema zakonu mogu oduzeti, mogu se oduzeti i kad kazneni postupak ne završi presudom kojom se okrivljenik proglašava krivim.«.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 51.

Odluku o pravnim lijekovima izjavljenim protiv odluka iz nadležnosti županijskih sudova donesenih do 31. prosinca 2019. donosi Vrhovni sud Republike Hrvatske. Ako Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine odluku i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku te nakon ponovljenog postupka bude izjavljen pravni lijek, o njemu će odlučivati Visoki kazneni sud.

Članak 52.

Kazneni postupak za kaznena djela iz članka 19.a stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.) u odnosu na koja je ovim Zakonom izmijenjena nadležnost suda dovršit će sud koji je bio nadležan po Zakonu o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.).

Članak 53.

Ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će pravilnik iz članka 22. ovoga Zakona u roku od 30 dana od dana njegova stupanja na snagu.

Članak 54.

Ovaj Zakon objavit će se u »Narodnim novinama«, a stupa na snagu 1. siječnja 2020. godine, osim članaka 21. i 22. ovoga Zakona koji stupaju na snagu 1. siječnja 2021.

Klasa: 022-03/19-01/207
Zagreb, 13. prosinca 2019.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Gordan Jandroković, v. r.