Presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usoz-75/19-8 od 26. studenoga 2019.

NN 1/2020 (2.1.2020.), Presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usoz-75/19-8 od 26. studenoga 2019.

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

16

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Dijane Vidović, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan, mr. sc. Inge Vezmar Barlek, mr. sc. Mirjane Juričić i Lidije Vukičević, članica vijeća te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u postupku ocjene zakonitosti općeg akta, pokrenutom u povodu zahtjeva podnositelja Odašiljači i veze d.o.o. za prijenos i odašiljanje radijskih i televizijskih programa za račun drugih, Z., kojeg zastupa član Uprave – direktor M. B., na sjednici vijeća održanoj 26. studenoga 2019.

presudio je

Zahtjev se usvaja i ukida se članak 7. Odluke o komunalnoj naknadi na području Općine Kalnik (Službeni glasnik Koprivničko--križevačke županije broj 2/19.).

Obrazloženje

Podnositelj je podnio zahtjev na temelju odredbe članka 83. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) – dalje: ZUS, navodeći da mu je rješenjem Jedinstvenog upravnog odjela Općine K., klasa: UP/I-363-03/19-01/379, urbroj: 2137/23-19-1 od 29. ožujka 2019. utvrđena visina i obveza plaćanja komunalne naknade za 2019. i nadalje, za nekretninu na adresi S. bb, Općina K. Rješenje je doneseno na temelju Zakona o komunalnom gospodarstvu (»Narodne novine« 68/18. i 110/18.) – dalje u tekstu: ZKG, Odluke o komunalnoj naknadi na području Općine K. (Službeni glasnik Koprivničko-križevačke županije broj 2/19.) – dalje u tekstu: Odluka, i Odluke o vrijednosti boda (B) komunalne naknade na području Općine K. (Službeni glasnik Koprivničko-križevačke županije broj 24/18.).

Obrazlaže da su u Općini uvedene dvije zone za plaćanje komunalne naknade (članak 7. Odluke), tako da I. zona obuhvaća područje Općine na kojem se nalaze objekti opremljeni odašiljačima i opremom putem kojih se odašilje signal za radio, televiziju i telekomunikacije, dok II. zona obuhvaća područja naselja Općine, osim područja koje je obuhvaćeno I. zonom.

Smatra da je donositelj kod utvrđivanja koeficijenta primijenio kriterij namjene objekata, što je protivno odredbi članaka 96. ZKG-a te da nije uredio zone prema kriterijima iz navedene zakonske odredbe, ovisno o uređenosti i opremljenosti područja komunalnom infrastrukturom, već ih je odredio ovisno o opremljenosti njegovih objekata odašiljačima i opremom. Također navodi što sve spada u komunalnu infrastrukturu (članak 59. stavak 1. ZKG-a). U svezi s nekretninom opisuje lokaciju i njene mjere te ističe da područje nije opskrbljeno pitkom vodom, niti je opremljeno vodom prema mjesnim prilikama, na tom području se ne obavlja djelatnost odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda, ne koristi se usluga odvoza otpada, niti ga je moguće organizirati, nije postavljena javna rasvjeta niti je cesta koja vodi do objekta propisno održavana, osobito zimi.

Smatra da je osporena odredba Odluke protivna odredbi članka 96. ZKG-a, te da je donositelj komunalnu naknadu odredio previsoko, u mjesečnom iznosu od 8.100 HRK, odnosno 97.200 HRK godišnje, čime su povrijeđena njegova prava i pravni interesi. Predlaže sudu da osporenu odredbu Odluke ukine.

Odgovarajućom primjenom odredbi članka 32. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) – dalje: ZUS, sud je zahtjev dostavio na očitovanje Općinskom vijeću Općine Kalnik, donositelju Odluke, koje se očitovalo podneskom od 13. kolovoza 2019.

Donositelj navodi da je Odluka na snazi te da je od strane središnjeg tijela državne uprave nadležnog za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu izvršen nadzor i nije ukazano na nepravilnosti Odluke te smatra da je osporena odredba Odluke u suglasnosti s odredbama ZKG-a. Navodi da je I. zona najatraktivnije područje općine koje posjećuju turisti i izletnici te se na tom području odvija (učestalije nego na ostalom području općine) redovito održavanje komunalne infrastrukture, što uključuje održavanje ceste, košnju trave i ostalog raslinja, uređivanje vidikovca, uređivanje poučne staze i ostale komunalne usluge, kao i da su za područje te zone u zimskim mjesecima potrebna veća financijska sredstva za čišćenje snijega i leda. Osporava navode podnositelja da je primjenio koeficijent namjene za izračun komunalne naknade. Osporava i navode da I. zona nije opremljena potrebnom infrastrukturom i da se ne obavljaju sve potrebne komunalne djelatnosti. Upućuje na očevid obavljen na lokaciji objekta obavljen u prisutnosti obje strane, gdje su zapisnički utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti. Predlaže sudu da odbije zahtjev podnositelja.

Zahtjev je osnovan.

Odluku je donijelo Općinsko vijeće Općine Kalnik na 12. sjednici održanoj 10. veljače 2019. te je objavljena u Službenom glasniku Koprivničko-križevačke županije broj 2/19.

Osporena odredba članka 7. Odluke glasi:

»U Općini se utvrđuju dvije zone za plaćanje komunalne naknade:

I. zona obuhvaća područje Općine na kojem se nalaze objekti opremljeni odašiljačima i opremom putem kojih se odašilje signal za radio, televiziju i telekomunikacije,

II. zona obuhvaća područje naselja Općine, osim područja koje je obuhvaćeno I. zonom.«

Odredba na koju ukazuje podnositelj u svezi s ocjenom zakonitosti osporenog članka Odluke, odredba je članka 96. ZKG-a, kojom je propisano da se područja zona u jedinicama lokalne samouprave u kojima se naplaćuje komunalna naknada određuju s obzirom na uređenost i opremljenost područja komunalnom infrastrukturom (stavak 1.). Prva zona je područje jedinice lokalne samouprave koje je najbolje uređeno i opremljeno komunalnom infrastrukturom (stavak 2.). Koeficijent zone (Kz) najviši je za prvu zonu i iznosi 1,00 (stavak 3.).

Prema ocjeni ovoga suda, osporena odluka nije u suglasnosti s odredbom članka 96. ZKG-a.

To stoga što nije dokazano da se radi o zoni koja je, na području Općine, najbolje uređena i opremljena komunalnom infrastrukturom. Naprotiv, osnovano se može zaključiti da se ne radi o takvom području Općine s obzirom da isto nije opskrbljeno vodovodom i kanalizacijom nego samo pristupnim putom i solarnom javnom rasvjetom. Činjenica da se pristupni put i okoliš eventualno uredno održavaju, ne znači da se radi o području koje je najbolje uređeno i opremljeno komunalnom infrastrukturom.

Slijedi, dakle, da je predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave prekoračilo svoje ovlasti kod utvrđivanja zona, odnosno nije postupilo sukladno odredbi članka 96. ZKG-a. Navodi iz njegovog očitovanja nisu od utjecaja na drukčije odlučivanje. Rukovođenje donositelja kod utvrđivanja zona razlozima atraktivnosti geografskog položaja, nije opravdano i nije u skladu s navedenom zakonskom odredbom.

Slijedom izloženog, Sud je na temelju odredbe članka 86. stavka 3. ZUS-a, ukinuo osporenu odredbu općeg akta, koja, na temelju odredbe članka 86. stavka 4. istoga Zakona, prestaje važiti danom objave ove presude u »Narodnim novinama«.

Poslovni broj: Usoz-75/19-8

Zagreb, 26. studenoga 2019.

Predsjednica vijeća
Dijana Vidović, v. r.