Upravni sud u Zagrebu

119

PRESUDA

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Radmili Bolanča Vuković, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Katarine Ronyi, u upravnom sporu tužiteljice T. Z. Č. iz Z., protiv tuženika Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe A. H. d.o.o. (prije V. d.o.o.), sa sjedištem u Z., radi rješavanja spora između korisnika i operatora, nakon održane javne rasprave, 25. rujna 2020. godine,

presudio je

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, klasa: UP/I-344-08/16-01/1268, urbroj: 376-05/AP-16-6(IM) od 22. prosinca 2016. godine i zahtjev tužiteljice za naknadu štete za prouzročene duševne boli.

Obrazloženje

Odlukom Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, klasa: UP/I-344-08/16-01/1268, urbroj: 376-05/AP-16-6(IM) od 22. prosinca 2016., obustavljen je postupak rješavanja spora između tužiteljice, kao korisnice usluga, i zainteresirane osobe, kao operatera javnih komunikacijskih usluga, u dijelu zahjteva vezano za prigovor za sklopljeni pretplatnički ugovor (točka I. izreke), dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice, kao korisnice usluga, odbačen kao nedopušten (točka II.). Odluka iz točke I. pobijanog rješenja odnosi se na dio zahtjeva tužiteljice vezano za osporavanje zasnivanja pretplatničkog odnosa kod operatora javnih komunikacijskih usluga, zainteresirane osobe, a odluka pod točkom II. na dio tužiteljičinog zahtjeva koji se odnosi na počinjenje kaznenog djela prilikom zasnivanja pretplatničkog odnosa, odnosno zluporabu osobnih podataka, krivotvorenje potpisa, te osporavanje iznosa računa za studeni 2016. godine.

Tužiteljica u opširnoj tužbi koja sadržajno predstavlja ponavljanje navoda iznesenih u prigovorima na rad zaintersirane osobe, nezadovoljna ishodom upravnog postupka, osporava zakonitost odluke tuženika. Njen otac J. Z. bio je do 29. veljače 2016. godine korisnik trio paketa po sklopljenom ugovoru s B. kada je navedena ugovorna obveza istekla. Nakon toga je, nezadovoljan kvalitetom pruženih usluga, a koja je nastupila kada je B. bio preuzet od strane zainteresirane osobe, zatražio prijenos fiksnog broja telefona 01/3893763 i drugih usluga kod novog pružatelja usluga, T. Po raskidu ugovora njen je otac zatražio potvrdu da su svi računi plaćeni, ali su mu istu odbili izdati. Obzirom da je mjesečna potrošnja njene obitelji bila 280,00 ili 330,00 kuna, iznenadili su se kada im je B. po isteku ugovora počeo slati opomene na iznos veći od 13.000,00 kuna. B. se odbio očitovati na reklamacije, nisu poslali niti jedan račun nakon isteka ugovora, samo opomene, uz prijetnje da će od svih ukućana naplatiti 11.000,00 kuna. Zbog prijetnji i uznemiravanja tužiteljica i ostali članovi njene obitelji obratili su se II. p. p. P. u. z. gdje je ustanovljeno da je B. protuzakonito, bez njenog traženja, ugovornu obvezu s njenog oca prebacio na nju. Pri tome je pogrešno naveo njeno prezime kao Z., a ne Z. Č., što je ispravno. Pri falsificiranju potpisa na izmišljenom ugovoru B., odnosno V., se koristio njenim podacima koje je dobio kada je u prodajnom centru V. 2014. kupila mobitel i zaključila ugovore za mobitele broj 091/5094144 i 091/9381034. Od kada je falsificiran ugovor za navedeni fiksni broj s imena J. Z. na ime T. Z. počeli su joj dolaziti na kućnu adresu uz račune B. na ime T. Z. i računi V. za navedene mobilne telefone također na ime T. Z., a koja osoba ne ne postoji. Njezin je otac 30. lipnja 2016. potpisao s T. novi ugovor, od tada ima novi fiksni telefonski broj, a koristi i ostale usluge novog operatera. Od strane novog pružatelja telekomunikacijskih usluga kao i od strane tehničara koji su postavljali nove instalacije dobili su informaciju da su zaštićeni od postupanja starog operatera, ovdje zainteresirane osobe, međutim isti su im odbili o tome izdati pisanu potvrdu, te su ih uputili d se obrate ovdje tuženiku. Tužiteljica navodi da je zatražila raskid ugovora za mobilne brojeve koje je koristila u V., s tim u vezi kontaktirao ju je ravnatelj Povjerenstva za rješavanje pritužbi potrošača koji se pisano očitovao da je utvrđeno da su računi ispostavljani na ime T. Z., a u znak isprike dobila je umanjenje mjesečne naknade po računima za mobilne pretplate. Tuženik se nije očiotovao na okolnost falsificiranju njenog potpisa i iznosa, već je naveo da ga je V. izvjestio da joj je odobio raskid pretplatničkog ugovora bez naplate penala za navodni prijevremeni raskid i stornirao izdane račune za isti. Prigovara formulaciji tuženika da se njen zahtjev odbacuje kao nedopušten. Smatra svojim ustavnim pravom da ju se zaštiti od nezakonitih radnji stranih trgovačkih društava koji posluju u Hrvatskoj. Navodi brojne zdravstvene probleme, te traži da joj se dosudi »maksimalna materijalna odšteta za duševne boli propisana zakonom njene domovine Hrvatske«.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pobijanim rješenjem obustavljen postupak rješavanja spora u dijelu zahtjeva koji se odnosi na sklopljeni pretplatnički ugovor i za obaveze koje proizlaze temeljem istoga. Dio zahtjeva koji se odnosi na sumnju tužiteljice u krivotvorenje pretplatničkog ugovora i prigovor na račun za studeni 2016. godine je odbačen. Tuženik smatra da zahtjev tužiteljice za naknadom štete ne može biti predmet upravnog spora, a ostalim navodima tužbe prigovara u cijelosti. Iznoseći kronologiju postupanja po zahtjevima tužiteljice i njenog oca prije donošenja pobijane odluke tuženik navodi da je Josip Zagajšek, korisnik V., prije B., temeljem pretplatničkog ugovora od 3. svibnja 2012. godine. Tužiteljica je zatim, navodno 18. travnja 2016., potpisala Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa uz Zahtjev za prijenos pretplatničkog odnosa sa J. Z. na nju, za koje dokumente tužiteljica tvrdi da su krivotvoreni. Dana 14. rujna 2016. tužiteljica i njen otac J. Z. podnijeli su zahtjev za rješavanje spora. Zahtjev je razdvojen s obzirom na sadržaj, te je jedan postupak vođen vezano za pretplatnički ugovor J. Z. (prigovori na iznose računa), a drugi vezano za pretplatnički ugovor tužiteljice (radi krivotvorenja ugovora). Uvidom u zahtjev za rješavanje spora bilo je utvrđeno da nije moguće pokretanje postupka rješavanja spora jer nije proveden postupak pred operaterom što je preduvjet za pokretanje postupka pred tuženikom. Nakon toga J. Z. je 2. studenoga 2016. podnio zahtjev za rješavanje spora koji se postupka vodio vezano za račune od veljače do lipnja 2016. ispostavljenih mu temeljem pretplatničkog ugovora od 3. svibnja 2012., a postupak je okončan odlukom tuženika od 23. prosinca 2016. godine. Tužiteljica je također, 2. studenoga 2016., podnijela zahtjev za rješavanje spora koji se odnosio na Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa i Zahtjev za prijenos pretplatničkog odnosa s J. Z. na tužiteljicu od 18. travnja 2016. kao i na sve račune koji su ispostavljeni temeljem spornog ugovora. Tužiteljica je tvrdila da je predmetni Zahtjev krivotvoren. V. je odobrio raskid spornog pretplatničkog ugovora bez plaćanja naknade za prijevremeni raskid, stornirao je sve izdane račune o čemu je tužiteljica obaviještena u odgovoru Povjerenstva, te je kao dokaz dostavio konto karticu. Budući tužiteljica više nije imala obaveza prema V. temeljem spornog ugovora od 18. travnja 2016. u tom je dijelu postupak obustavljen. Vezano za utvrđivanje ništavosti pretplatničkog ugovora kao i utvrđivanje postojanja kaznenog djela ističe se da isto nije spor iz članka 51. Zakona o elektroničkim komunikacijama već je isto »u nadležnosti suda«. Budući nisu postojale zakonske pretpostavke za pokretanje postupka u tom je dijelu tuženik, temeljem članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, odbacio zahtjev tužiteljice. Tužiteljica je prigovorila računu za studeni 2016., a s obzirom da tužiteljica za isti nije prošla postupak sukladno članku 50. Zakona o elektroničkim komunikacijama, zahtjev za rješavanje spora u tom je dijelu odbačen imajući u vidu da je zainteresirana je osoba otpisala sve izdane račune temeljem spornog ugovora pa tako i račun za studeni 2016. godinu. Tuženik pobijano rješenje smatra zakonitim, te predlaže sudu odbiti tužbu kao neosnovanu.

Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu osporava njenu osnovanost. Navodi da joj se 16. kolovoza 2016. tužiteljica obratila prigovorom kojim je osporila zasnovani pretplatnički odnos u sustavu vođen pod šifrom pretplatnika. Na prigovor joj je odgovoreno 2. rujna 2016. na način da je potvrđena ispravnost računa i sklopljenog pretplatničkog odnosa. Nezadovoljna dobivenim odgovorom tužiteljica se obratila Povjerenstvu za reklamacije potrošača zainteresirane osobe. Povjerenstvo je predmetni prigovor obradio na sjednici 11. listopada 2016. kada je utvrđeno da je Zahtjev za prijenos pretplatničkog odnosa s J. Z. na tužiteljicu zaključen 18. travnja 2016. kada je napravljeno produljenje pretplatničkog odnosa uz minimalno ugovorno razdoblje od 24 mjeseca koji zajedno sa Općim uvjetima poslovanja zainteresirane osobe, Uvjetima korištenja ugovorenih usluga i važećim Cjenikom usluga, čine pretplatničke ugovore, dok prijenos pretplatničkog ugovora nije bio izvršen zbog postojanja nepodmirenog dugovanja Z. J.. Povjerenstvo je utvrdilo kako su pri zasnivanju pretplatničkog odnosa poštovane sve propisane procedure, no obzirom da je uvidom u sustav i izdane račune pod šifrom pretplatnika utvrđeno da se ugovorene usluge nisu koristile, tužiteljici je odobren raskid pretplatničkog ugovora bez naplate penala za prijevremeni raskid i storniranje izdanih računa za isti. Shodno navedenom, Povjerenstvo je donijelo odluku kojom je odobren raskid pretplatničkog ugovora i storniranje računa pod šifrom pretplatnika za tužiteljicu te više nije bilo osnove za vođenje postupka i tuženik donosi odluku zasnovanu na zakonu kada točkom I. osporavanog rješenja tj. obustavlja postupak. U odnosu na točku II. osporavanog rješenja kojim je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbačen kao nedopušten, zainteresirana osoba navodi da je predmet postupka pred tuženikom bio prigovor vezano za račun za studeni 2016., te tuženik odbacuje zahtjev tužiteljice kao nedopušten jer za isti nije proveden postupak rješavanja prigovora u skladu s člankom 50. i 51. Zakona o elektroničkim komunikacijama.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Sud je održao javnu raspravu u prisutnosti M. Lj. K., službene osobe tuženika i M. A. M. J., opunomoćene predstavnice zainteresirane osobe, a u odsutnosti tužiteljice koja je e-mailom poslala podnesak u kojem navodi da zbog zdravstvenih razloga nije u mogućnosti doći na zakazanu raspravu poslavši svoje očitovanje koje je tijekom ročišta pročitano. Strankama je, dakle, dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17.; dalje ZUS). Prisutne stranke su ostale kod ranije iznesenih zahtjeva i navoda. Tuženik i zainteresirana osoba ostali su kod ranije iznesenih navoda.

Ocjenjujući zakonitost osporavane odluke, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, izvršen je uvid u sudski spis i spis tuženika koji je priložen uz odgovor na tužbu, te je utvrđeno da ne postoje tužbeni razlozi zbog kojih se odluka pobija. Tuženik je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, Zakon o elektroničkim komunikacijama (»Narodne novine«, broj 73/08., 90/11., 133/12., 80/13., 71/14.; dalje Zakon) u postupku pravilno provedneom u smislu odredaba Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 47/09.).

Postupak rješavanja prigovora Zakon regulira u članku 50. na način da propisuje da krajnji korisnik ima pravo podnijeti operatoru javnih komunikacijskih usluga prigovor u vezi s pružanjem usluga, prigovor na iznos kojim je zadužen za pruženu uslugu, prigovor na kakvoću pružene usluge te prigovor zbog povrede odredaba pretplatničkog ugovora (stavak 1.); prigovor iz stavka 1. ovoga članka krajnji korisnik usluga podnosi u pisanom obliku operatoru javnih komunikacijskih usluga, koji provodi postupak rješavanja prigovora. Prigovor mora sadržavati činjenice i dokaze na kojima se temelji (stavak 2.); operator javnih komunikacijskih usluga obvezan je dostaviti pisani odgovor krajnjem korisniku usluga o utemeljenosti podnesenog prigovora iz stavka 1. ovoga članka u roku od najviše petnaest dana od dana zaprimanja prigovora, odnosno u roku od 30 dana od dana zaprimanja prigovora u slučaju iz članka 49. stavka 6. ovoga Zakona (stavak 12.); na pisani odgovor operatora iz stavka 12. ovoga članka krajnji korisnik usluga ima pravo podnijeti pritužbu (reklamaciju) povjerenstvu za pritužbe potrošača pri operatoru javnih komunikacijskih usluga u roku od 30 dana od dana dostavljanja pisanog odgovora. Povjerenstvo za pritužbe potrošača operatora javnih komunikacijskih usluga obvezno je dostaviti pisani odgovor krajnjem korisniku usluga u roku od 30 dana od dana zaprimanja njegove pritužbe (stavak 13.).

Rješavanje sporova između krajnjih korisnika usluga i operatora Zakon regulira u članku 51. tako da propisuje da se u slučaju spora između krajnjeg korisnika usluga i operatora javnih komunikacijskih usluga u vezi s pružanjem usluga, iznosom kojim je zadužen za pruženu uslugu, kakvoćom pružene usluge ili prigovorom zbog povrede odredaba pretplatničkog ugovora krajnji korisnik usluga može podnijeti zahtjev za rješavanje spora A. (tuženiku) u roku od 30 dana od dana dostavljanja pisanog odgovora povjerenstva za pritužbe potrošača iz članka 50. stavka 13. ovoga Zakona. Zastara osporene tražbine ne teče za vrijeme rješavanja spora pred A. (stavak 1.); da A. rješava sporove iz stavka 1. ovoga članka na transparentan, objektivan i nediskriminirajući način, na temelju prijedloga Povjerenstva za zaštitu prava korisnika usluga, u skladu s odredbama ovoga Zakona i posebnih propisa (stavak 2.); te da odluka A. o rješenju spora iz stavka 1. ovoga članka mora biti podrobno obrazložena (stavak 8.).

Uvidom u spis tuženika utvrđeno je da je tužiteljica, osporavajući činjenicu da bi 18. travnja 2016. potpisala sa zainteresiranom osobom Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa uz Zahtjev za prijenos pretplatničkog odnosa s njenog oca na nju, predala tuženiku 14. rujna 2016. zahtjev za rješavanje spora. Nakon što je od strane tuženika upućena da je preduvjet da bi tuženik rješavao spor korisnika i operatora, potrebno pred operaterom provesti postupak, ista je navedeno zatražila, te je ponovno, 2. studenoga 2016., tuženiku predala zahtjev za rješavanje spora koji se odnosio na Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa uz Zahtjev za prijenos pretplatničkog odnosa s njenog oca na nju, kao i sve račune koji su ispostavljeni temeljem spornog ugovora. Kako je zainteresirana osoba tužiteljici odobrila raskid spornog pretplatničkog ugovora bez plaćanja naknade zbog prijevremenog raskida ugovora, stornirao izdane račune, osnovano je tuženik odlučio kao u točki I. izreke pobijane odluke na način da je u tom dijelu obustavio postupak rješavanja spora. Pravilnom sud smatra i odluku tuženika iz točke II. izreke da odbaci kao nedopušten zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu, a koji se odnosi na krivotvorenje potpisa pri potpisivanju zahtjeva i prigovor na račun iz studenog 2016. godine. Iako odluka tuženika ne sadrži detaljno obrazloženje točke II. izreke, ista je pravilna i zakonita kako to proizlazi iz odgovora na tužbu tuženika i stanja njegova spisa. Naime, rješavanje pitanja krivotvorenja potpisa tužiteljice i eventualno kazneno djelo počinjeno s tim u vezi nije u nadležnosti tuženika. Vezano za odbacivanje dijela tužiteljičinog zahtjeva koji se odnosi na osporavanje računa za studeni 2016., sud odluku smatra pravilnom. Naime, budući je zainteresirana osoba stornirala tužiteljici taj račun nije bilo potrebe tužiteljicu prije pokretanja postupka pred tuženikom upućivati na provođenje postupka pred operatorom. Nespecificiran, općenit i paušalan zahtjev tužiteljice za naknadu štete za prouzročene duševne boli sud nije prihvatio kao osnovan jer u sporu nije utvrđen nastup iste kod tužiteljice.

Uvidom u spis suda i tuženika utvrđeno je da je odluka tj. izrek odluke tuženika pravilan i zakonit. Obrazloženje odluke su ne smatra danim u smislu kako je to propisano u članku 51. stavku 8. Zakona, tj. odluka nije podrobno obrazložena, ali uvidom u spisu suda i tuženika priloženu dokumentaciju, istu sud smatra zakonitom. Budući tužiteljica razlozima navedenima u tužbi nije dovela u sumnju zakonitost osporene odluke koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, pobijana je odluka zakonita, tužbeni zahtjev neosnovan, te je prijemnom odredbe članka 57. stavka 2. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u četiri primjerka, u roku od 15 dana računajući od dana dostave odluke.

Poslovni broj: UsI-213/17-9
Zagreb, 25. rujna 2020.

Sutkinja
Radmila Bolanča Vuković, v. r.