Ustavni sud Republike Hrvatske

710

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Miroslav Šeparović, predsjednik, te suci Andrej Abramović, Ingrid Antičević Marinović, Mato Arlović, Snježana Bagić, Branko Brkić, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić, Goran Selanec i Miroslav Šumanović, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenu pokrenuo Zlatko Lucijanić iz Karlovca, kojeg zastupa Renata Dozet Daskal, odvjetnica u Karlovcu, na sjednici održanoj 23. veljače 2021. donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Županijski sud u Splitu dužan je, u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseca, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama« donijeti odluku u predmetu koji se pred tim sudom vodi pod brojem Gž-1363/2020.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositelju ustavne tužbe Zlatku Lucijaniću iz Karlovca, Donja Jelsa 40, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava na razumnu duljinu postupka zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) u iznosu od 15.200,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. ove izreke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Zlatko Lucijanić iz Karlovca (u daljnjem tekstu: podnositelj), kojeg zastupa Renata Dozet Daskal, odvjetnica u Karlovcu, podnio je 17. rujna 2020., na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) ustavnu tužbu u kojoj ističe povredu ustavnog prava na donošenje odluke u razumnom roku, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), i povredu prava na djelotvoran pravni lijek, zajamčeno člankom 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak 14/02. i 1/06.)

1.1. Za potrebe ustavnosudskog postupka, a na temelju članka 69. alineje 3. Ustavnog zakona, pribavljeni su spisi predmeta Općinskog suda u Karlovcu broj: P-79/2013 i broj: Su-Gzp I-35/2019-2.

II. PREGLED RADNJI U POSTUPKU

2. Podnositelj (tužitelj u parničnom postupku) podnio je 22. siječnja 2013. tužbu protiv I.-tuženice Marine Vuković Trautmann (u daljnjem tekstu: I.-tuženice) i II.-tuženika Wernera Trautmanna (u daljnjem tekstu: II.-tuženika), radi isplate iznosa od 27.836,92 kuna uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu. Navedeno potraživanje podnositelj temelji na isplati koju je, kao solidarni jamac, izvršio Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. (u daljnjem tekstu: HPB d.d.) po Ugovoru o nenamjenskom kreditu, broj: 5301902617 od 26. veljače 2007. Navedeni ugovor sklopljen je između HPB d.d., II.-tuženika, kao korisnika kredita i podnositelja, kao solidarnog jamca.

Nakon četiri požurnica podnositelja (od 20. lipnja 2013., 25. listopada 2013., 20. veljače 2014. i 7. srpnja 2014.), prvostupanjski sud je 1. rujna 2014. dostavio tužbu na odgovor I.-tuženici i II.-tuženiku te ih pozvao na pripremno ročište zakazano za 3. veljače 2015. Dostava tužbe i poziva za I-tuženicu vraćena je tri puta (10. i 30. listopada 2014. i 16. prosinca 2014.) s naznakom »obaviješten – nije podigao pošiljku.«.

Na ročištu zakazanom za 3. veljače 2015. pristupila je samo punomoćnica podnositelja. Dostava poziva I.-tuženici vraćena je s naznakom »obaviješten – nije podigao pošiljku«, dok je dostava poziva za II.-tuženika bila uredna. Stoga je prvostupanjski sud na prijedlog podnositelja odgodio ročište za 25. ožujka 2015.

Na drugo ročište, zakazano za 25. ožujka 2015., pristupila je samo punomoćnica podnositelja. Dostava poziva I.-tuženici je ponovno vraćena s naznakom »obaviješten – nije podigao pošiljku,« dok je poziv II.-tuženika vraćen s naznakom da je isti odselio. Prvostupanjski sud je prihvatio prijedlog podnositelja da se službenim putem zatraže podaci o boravištu oba tuženika, te je dopisom od 25. ožujka 2015. zatražio od Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor (u daljnjem tekstu: PU zagrebačka) terensku provjeru adrese stanovanja za oba tuženika.

PU zagrebačka je dopisom od 14. travnja 2015. izvijestila prvostupanjski sud da I.-tuženica stanuje na adresi prijavljenog mjesta prebivališta, dok je za II.-tuženika raspisana potraga od strane Županijskog suda u Velikoj Gorici i Županijskog suda u Varaždinu s mjerom »uhititi« te međunarodna potraga NCB Interpol Njemačka s mjerom »kontrola«.

Nakon sedam požurnica podnositelja (od 16. listopada 2015., 15. siječnja 2016., 24. svibnja 2016., 13. listopada 2016., 17. veljače 2017., 16. lipnja 2017. i 14. rujna 2017.) prvostupanjski sud je zakazao ročište za 21. studenoga 2017. Na navedeno ročište je ponovno pristupila samo punomoćnica podnositelja. Dostava poziva za I.- tuženicu je bila uredna, dok je za II.-tuženika vraćena s naznakom »nepoznat«. Prvostupanjski sud izvršio je uvid u očevidnik prebivališta, tzv. Jedinstveni registar osoba (u daljnjem tekstu: JRO) te utvrdio da adresa prebivališta II.-tuženika nije mijenjana. Stoga je prvostupanjski sud donio rješenje kojim je odgodio ročište za 31. siječnja 2018., te odredio da se dostava poziva II.-tuženiku izvrši putem oglasne ploče suda, a I.-tuženici pisanim putem.

Ročište zakazano za 31. siječnja 2018. odgođeno je za 6. ožujka 2018., zbog neiskazane dostave poziva za I.-tuženicu, dok je dostava za II.-tuženika bila uredna.

Podnositelj je podneskom od 5. veljače 2018. proširio tužbeni zahtjev za daljnje razdoblje otplaćenih rata kredita, potražujući iznos od 87.662,82 kuna uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu.

Iako je dostava poziva za oboje tuženih bila uredna, prvostupanjski sud je na ročištu zakazanom za 6. ožujka 2018. konstatirao da spisu prileži podnesak podnositelja od 5. veljače 2018., nakon čega je odgodio ročište za 25. travnja 2018.

Ročište zakazano za 25. travnja 2018. također je odgođeno za 18. rujna 2018. Dostava poziva I.-tuženici za ročište od 25. travnja 2018. vraćena je s napomenom »obaviješten – nije podigao pošiljku,« dok je dostava poziva za II.-tuženika bila uredna.

Prvostupanjski sud je 18. rujna 2018., na prijedlog podnositelja, održao ročište u odsutnosti uredno pozvanih tuženika (i I.-tuženice i II.-tuženika). Nakon što je podnositelj predložio izvođenje dokaza iz tužbe i podneska 5. veljače 2018., prvostupanjski sud je donio rješenje kojim je zakazao novo ročište za 12. listopada 2018. te odredio da će se na sljedećem ročištu saslušati podnositelj te svjedoci Miroslava Lucijanić i Tihomir Kasunić.

Na ročište zakazano za 12. listopada 2018. pristupili su svjedok Tihomir Kasunić i podnositelj. Prvostupanjski sud donio je rješenje kojim je odgodio ročište za 4. prosinca 2018. te podnositelju odredio rok radi dostave točne adrese svjedokinje Miroslave Lucijanić. Podnositelj je podneskom od 24. listopada 2018. dostavio adresu svjedokinje Miroslave Lucijanić.

Na ročište zakazano za 4. prosinca 2018. pristupili su svjedok Tihomir Kasunić i podnositelj, dok oboje tuženih nisu pristupili. Dostava poziva za ročište I.-tuženici vraćena je s napomenom »obaviješten – nije podigao pošiljku,« dok je dostava poziva za II.-tuženika bila izvršena preko oglasne ploče. Nakon što je podnositelj odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka Miroslave Lucijanić, prvostupanjski sud odgodio je ročište za 21. veljače 2019.

Prvostupanjski sud je 21. veljače 2019., na prijedlog podnositelja, održao ročište u odsutnosti uredno pozvanih tuženika (i I.-tuženice i II.-tuženika). Na navedenom ročištu saslušan je svjedok Tihomir Kasunić i podnositelj, nakon čega je prvostupanjski sud izvršio uvid u izvedene dokaze te zaključio glavnu raspravu. Iako je ročište za objavu i uručenje presude zakazano za 20. ožujka 2019., odgođeno je za 12. travnja 2019.

Dana 12. travnja 2019. održano je ročište za objavu i uručenje prvostupanjske presude, protiv koje je podnositelj 29. travnja 2019. izjavio žalbu.

Podnositelj je u ustavnoj tužbi naveo da žalba osam mjeseci nije bila otpremljena na viši sud. Pritom je napomenuo da je njemu od velike važnosti da se predmet što prije pravomoćno završi kako bi mogao pokrenuti postupak izravne naplate.

Podnositelj je 30. prosinca 2019. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Rješenjem predsjednice prvostupanjskog suda broj: Su Gzp I-35/2019-2 od 31. prosinca 2019. utvrđeno je da je zahtjev podnositelja osnovan te je određen rok od trideset (30) dana za dostavu žalbe drugostupanjskom sudu na rješavanje.

Budući da nije postupljeno po navedenom rješenju od 31. prosinca 2019., podnositelj je 12. veljače 2020. podnio Županijskom sudu u Karlovcu zahtjev za isplatu primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 5.000,00 kuna.

Županijski sud u Karlovcu je dopisom od 26. veljače 2020. zatražio od prvostupanjskog suda očitovanje o razlozima zbog kojih postupajući sudac nije u određenom roku postupio po rješenju Su-Gzp I-35/2019. Dopisom od 5. svibnja 2020. odgovoreno je da se dostava presude broj: P-79/2013 od 12. travnja 2019. za I.-tuženicu vratila s naznakom »obaviješten – nije podigao pošiljku«, dok je za II.- tuženika vraćena s naznakom »nepoznat« te da su dostave ponovljene uz dostavu žalbe tužitelja na odgovor, i to I.-tuženici putem pošte, a II.-tuženiku putem e-oglasne ploče. Također je navedeno da za I.-tuženicu povratnica nije vraćena te da je u međuvremenu utvrđena promjena njezinog prebivališta. Stoga je dostava naprijed navedenih pismena ponovljena na njezinu novu adresu prebivališta.

Županijski sud u Karlovcu je rješenjem broj: Gzp-II-1/2020-11 od 5. lipnja 2020. odbio zahtjev predlagatelja s obrazloženjem da stranka ima pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u slučaju kad nadležni sud nije donio odluku o meritornoj stvari po kojoj odlučuje, odnosno nema pravo tražiti zaštitu prava na suđenje u razumnom roku za svaku pojedinu radnju koju sud obavlja pa tako i dostavu žalbe drugostupanjskom sudu. Dakle, bez obzira na rješenje prvostupanjskog suda od 31. prosinca 2019., ne postoje pretpostavke da se u skladu s člankom 68. Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16. i 67/18.) odredi plaćanje primjerene naknade.

Podnositelj je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, koja je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gžzp II- 28/2020-3 od 21. srpnja 2020. (u daljnjem tekstu: osporeno rješenje) odbijena te je potvrdio rješenje Županijskog suda u Karlovcu od 5. lipnja 2020.

U obrazloženju osporenog rješenja navedeno je da nema osnove za isplatu primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, jer je predmet riješen 12. travnja 2019., prije nego je sud donio odluku o osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Budući da je prvostupanjski sud u konkretnom predmetu meritorno odlučio i donio presudu, ne postoje zakonski uvjeti za određivanjem primjerene naknade.

U trenutku odlučivanja o ustavnoj tužbi postupak se vodi pred Županijskim sudom u Splitu pod brojem Gž-1363/2020, koji je prvostupanjski spis zaprimio 11. rujna 2020. (datum otpreme spisa predmeta s prvostupanjskog suda je bio 2. rujna 2020.).

III. MJERODAVNO PRAVO

3. U rješenju broj: U-IIIVs-3669/2006 i dr. od 2. ožujka 2010. (»Narodne novine« broj 34/10.) Ustavni sud opisao je razvoj pravne zaštite ustavnog prava na suđenje u razumnom roku od trenutka njegovog uvođenja u hrvatski pravni sustav, stupanjem na snagu Promjene Ustava Republike Hrvatske 9. studenoga 2000. (»Narodne novine« broj 113/00.), do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 153/09.).

U rješenju broj: U-IIIA-322/2014 od 23. prosinca 2014. (»Narodne novine« broj 8/15.) Ustavni sud opisao je i daljnji razvoj tog mehanizma pravne zaštite sve do 14. ožujka 2013. kada je stupio na snagu Zakon o sudovima (»Narodne novine« broj 28/13.; u daljnjem tekstu: ZoSud/13). U glavi VI. tog zakona pod nazivom »Zaštita prava na suđenje u razumnom roku« propisan je novi, drukčiji model zaštite prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na onaj koji je bio na snazi u ranijem zakonodavnom razdoblju.

ZoSud/13 do danas je izmijenjen nekoliko puta:

– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 33/15.),

– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 82/15.),

– Uredbom o dopuni Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 82/16.),

– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 67/18.).

Odredbe koje se odnose na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (članci 63. – 70.) nisu mijenjane.

4. Pregled pravnih sredstava za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od 2002. do 2013. godine (stupanja na snagu ZoSuda/13) Ustavni sud dao je u odluci broj: U-IIIA-1031/2014 od 27. travnja 2016. (»Narodne novine« broj 50/16.).

IV. DOPUŠTENOST USTAVNE TUŽBE

5. U skladu sa stajalištem Ustavnog suda iz rješenja broj: U-IIIA-322/2014 od 23. prosinca 2014., jedna od pretpostavki za dopuštenost ustavne tužbe podnesene na temelju članka 63. Ustavnog zakona zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku jest ta da je podnositelj prethodno koristio dopušteno pravno sredstvo protiv nerazumne duljine postupka.

5.1. U konkretnom slučaju, podnositelj je koristio pravna sredstva koja su mu bila na raspolaganju na temelju ZoSuda/13. Podnositelj je 30. prosinca 2019. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, koji je rješenjem Općinskog suda u Karlovcu broj: Su-Gzp I-35/2019-2 od 31. prosinca 2019. ocijenjen kao osnovan te je prvostupanjskom sudu određen rok od trideset (30) dana za dostavu žalbe drugostupanjskom sudu na rješavanje.

Budući da prvostupanjski sud nije postupio po navedenom rješenju od 31. prosinca 2019., podnositelj je Županijskom sudu u Karlovcu podnio zahtjev za isplatu primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Županijski sud u Karlovcu je rješenjem broj: Gzp-II-1/2020-11 od 5. lipnja 2020. odbio zahtjev predlagatelja s obrazloženjem da ne postoje zakonski uvjeti za određivanjem primjerene naknade iz razloga što je prvostupanjski sud u konkretnom predmetu meritorno odlučio i donio presudu. Navedeno rješenje Županijskog suda u Karlovcu od 5. lipnja 2020. je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda broj: Gžzp II-28/2020-3 od 21. srpnja 2020.

5.2. Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je ustavna tužba zbog povrede ustavnog prava na razumnu duljinu postupka u konkretnom slučaju dopuštena, zbog čega će se razmotriti njezina osnovanost.

V. OSNOVANOST USTAVNE TUŽBE

6. Ustavni sud ponavlja da se razumnost duljine postupka uvijek mora procjenjivati u svjetlu okolnosti konkretnog slučaja prema sljedećim kriterijima: složenost predmeta, ponašanje podnositelja i nadležnog suda te važnost predmeta postupka za podnositelja.

U konkretnom slučaju, Ustavni sud razmatra postupanje nadležnih sudova i podnositelja od dana podnošenja tužbe do dana donošenja ove odluke (razmatrano razdoblje).

1) Duljina sudskog postupka

7. Podnositelj je tužbu nadležnom prvostupanjskom sudu podnio 22. siječnja 2013. U trenutku odlučivanja o ovoj ustavnoj tužbi parnični postupak nije okončan i vodi se pred Županijskim sudom u Splitu pod brojem Gž-1363/2020.

7.1. Ustavni sud utvrđuje da predmetni parnični postupak u razmatranom razdoblju traje ukupno osam (8) godina i dvadesetpet (25) dana.

2) Složenost sudskog predmeta

8. Ustavni sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju ne radi o osobito složenom predmetu.

3) Postupanje nadležnog suda

9. Ustavni sud primjećuje da je prvostupanjski sud održao tri ročišta (18. rujna 2018., 21. veljače 2019. i ročište za objavu presude 12. travnja 2019.), dok su ostala odgođena.

Ustavni sud primjećuje da je prvostupanjski sud dostavio tuženicima tužbu na odgovor 1. rujna 2014., nakon četiri požurnice podnositelja (od 20. lipnja 2013., 25. listopada 2013., 20. veljače 2014. i 7. srpnja 2014.), dok je prvo ročište zakazao za 3. veljače 2015. Činjenici da je prvo ročište zakazano dvije godine nakon podnošenja tužbe pridonijela je okolnost da je dostava tužbe i poziva za ročište I.-tuženici pokušana bezuspješno tri puta.

Prva dva ročišta zakazana za 3. veljače 2015. i 25. ožujka 2015. odgođena su na prijedlog podnositelja radi provjere adrese boravišta za oba tuženika. Iako je PU zagrebačka 14. travnja 2015. dostavila Izvješće o obavljenoj provjeri prebivališta za oba tuženika, prvostupanjski sud iduće je ročište zakazao za 21. studenoga 2017., odnosno nakon dvije godine i sedam mjeseci. Tijekom navedenog razdoblja neaktivnosti prvostupanjskog suda podnositelj je podnio sedam požurnica (od 16. listopada 2015., 15. siječnja 2016., 24. svibnja 2016.,13. listopada 2016., 17. veljače 2017., 16. lipnja 2017. i 14. rujna 2017.).

Ustavni sud utvrđuje da je trajanju postupka pridonijela i činjenica da dostava poziva na ročište za oba tuženika u više navrata nije bila uredna (za I.-tuženicu: dostava poziva za ročište zakazano za 3. veljače 2015. i 25. ožujka 2015. vraćena s naznakom »obaviješten – nije podigao pošiljku«, za 31. siječnja 2018. »dostava poziva nije iskazana«, za 25. travnja 2018. »obaviješten – nije podigao pošiljku«, za 12. listopada 2018. »dostava poziva vraćena«, za 4. prosinca 2018. »obaviješten – nije podigao pošiljku«, odnosno za II.-tuženika: dostava poziva za ročište zakazano za 25. ožujka 2015. vraćena s naznakom »odselio«, za 21. studenoga 2017. vraćena s naznakom »nepoznat"). Međutim, ta činjenica nije opravdan razlog za nepostupanje suda, koji nije u dovoljnoj mjeri koristio procesna ovlaštenja koja su Zakon o parničnom postupku (»Narodne novine« broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. – članak 50. Zakona o arbitraži, 117/03., 88/05. – članak 129. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, 2/07. – odluka USRH broj: U-I-1569/2004 i dr., 84/08., 96/08. – odluka USRH broj: U-I-1569/2004 i dr., 123/08. – ispravak, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13.) ustanovljena u svrhu racionalizacije i ubrzanja njegova rada.

Nadalje, podnositelj je 29. travnja 2019. izjavio žalbu protiv prvostupanjske presude, koja je 2. rujna 2020. dostavljena na rješavanje Županijskom sudu u Splitu.

4) Ponašanje podnositelja ustavne tužbe

10. Ustavni sud utvrđuje da podnositelj u razmatranom razdoblju nije pridonio duljini trajanja postupka.

VI. OCJENA USTAVNOG SUDA

11. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka preko osam godina (koje je dijelom uzrokovano i činjenicom da dostava poziva za oba tuženika u više navrata nije bila uredna), jednog razdoblja višemjesečne neaktivnosti suda (14. travnja 2015. do 25. rujna 2017.) činjenicu da parnični postupak još uvijek nije pravomoćno presuđen, kao i činjenicu da prvostupanjski sud nije postupio u roku koji mu je naložen rješenjem predsjednice prvostupanjskog suda broj: Su-Gzp-I-35/19 od 31. prosinca 2019., a da nije riječ o činjenično složenijoj pravnoj stvari, Ustavni sud ocjenjuje da je podnositelju povrijeđeno pravo da sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

1) Izreka odluke

12. Utvrdivši da je ustavna tužba osnovana, u smislu članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona donesena je odluka kao u točkama I. i II. izreke.

Na temelju članka 31. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona određuje se da je predsjednik drugostupanjskog suda dužan dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumima donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.

13. U sukladno s člankom 63. stavkom 3. Ustavnog zakona, donesena je odluka kao u točkama III. i IV. izreke.

Ustavni sud utvrđuje visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

14. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona (točka V. izreke).

Broj: U-IIIA-4206/2020
Zagreb, 23. veljače 2021.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Miroslav Šeparović, v. r.