Presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsII-65/21-6 od 15. travnja 2021.

NN 54/2021 (20.5.2021.), Presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsII-65/21-6 od 15. travnja 2021.

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1102

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Mirjane Čačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Maje Novosel, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Hrvatski Telekom d.d. Z., kojeg zastupa opunomoćenik B. A., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada J., u predmetu radi utvrđivanja infrastrukturnog operatora i visine naknade za pravo puta, na sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2021.

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje dopunskog rješenja Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, klasa: UP/I-344-03/16-11/390, urbroj: 376-05-3-21-29 od 12. siječnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

III. Ova će se presuda objaviti u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Tuženik je dopunskim rješenjem pod točkom 1. utvrdio da je tužitelj infrastrukturni operator i ima pravo puta na nerazvrstanim cestama u vlasništvu Grada J. navedenim u potvrdi Z. županije, Grada J., Upravnog odjela za imovinskopravne poslove, komunalni sustav, prostorno uređenje i zaštitu okoliša, klasa: 944-17/17-01/02, urbroj: 238/12-04/1-20-105 od 13. studenoga 2020. koje je sastavni dio tog rješenja, a na kojima tužitelj ima izgrađenu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu (u daljnjem tekstu: EKI) prema podacima navedenim u Elaboratu za pravo puta podzemne i nadzemne EKI JLS J. broj: 13/17, a koje nekretnine koristi za pristup, postavljanje, korištenje, popravljanje i održavanje svoje EKI. Navedeni Elaborat je u dijelu o količini, vrsti i prostornom položaju EKI sastavni dio tog rješenja; točkom 2. količinu i vrstu EKI iz tog rješenja određeno je da čine trase kabelske kanalizacije te trase elektroničkih komunikacijskih vodova u zemlji i nadzemnih elektroničkih komunikacijskih vodova navedeni u Elaboratu; točkom 3. utvrđuje se godišnja naknada za pravo puta za korištenje nekretnina iz tog rješenja prema površini zemljišta na kojem se nalazi EKI sukladno podacima navedenim u Elaboratu i vrsti zemljišta navedenoj u evidenciji Zemljišnoknjižnog odjela Jastrebarsko ili Odjela za katastar nekretnina Jastrebarsko uz primjenu iznosa naknade i načina obračuna određenom u članku 6. i 7. stavcima 1., 2., 3., i 4. Pravilnika o potvrdi i naknadi o pravu puta (»Narodne novine«, broj 152/11., 151/14. i 95/17.); točkom 4. utvrđuje se da Grad J. ima pravo na godišnju naknadu za pravo puta iz tog rješenja od 5. travnja 2017.; točkom 5. obvezuje se tužitelj da u roku od 8 dana od primitka tog rješenja napravi obračun godišnje naknade za pravo puta na temelju parametara iz tog rješenja te obračun dostavi tužitelju i zainteresiranoj osobi; točkom 6. obvezuje se tužitelj da u roku od 10 dana od dana primitka tog rješenja zainteresiranoj osobi isplati naknadu za pravo puta za prvu, drugu, treću i četvrtu godinu, a svaka sljedeća godišnja naknada plaća se u roku od 8 dana po isteku razdoblja za koje je naknada plaćena i točkom 7. obvezuje se Grad J. omogućiti tužitelju ostvarivanje prava puta na nekretninama iz tog rješenja.

2. Tužitelj je pokrenuo upravni spor iz razloga što smatra rješenje tuženika nezakonitim. Ističe da je zainteresirana osoba zahtjev za utvrđivanje infrastrukturnog operata podnijela 30. prosinca 2016. i u vezi s tim zahtjevom tuženik je donio rješenje 23. svibnja 2019. Smatra da je ovim rješenjem u potpunosti odlučeno o pravima i obvezama tužitelja i zainteresirane osobe i da je time upravni postupak pred tuženikom okončan. Ističe da nije bilo mjesta donošenju dopunskog rješenja, pri čemu se poziva na odredbu članka 96. Zakona o općem upravnom postupku i odredbu članka 100. stavka 2. tog Zakona. Također se poziva i na odredbu članka 5. stavka 2. Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta, a kako zainteresirana osoba dokaz o vlasničkopravnom statusu predmetnih nekretnina nije dostavila u upravnom postupku prilikom donošenja prethodnog rješenja, smatra da nije bilo osnove niti za donošenje dopunskog rješenja. Smatra da tuženik nije dao niti jedan valjani razlog zbog čega zahtjev Grada J. od 24. studenoga 2020. smatra zahtjevom za donošenje dopunskog rješenja, a ne novim zahtjevom te se poziva na odredbu članka 28. stavka 4. i 6. Zakona o elektroničkim komunikacijama i odredbu članka 5. Pravilnika i ističe da se zainteresirana osoba kao ovlaštenik naknade za pravo puta može pojaviti samo u odnosu na one nekretnine za koje se nedvojbeno može legitimirati kao njihov vlasnik ili upravitelj i to na temelju ovjerenih izvadaka iz zemljišnih knjiga, odnosno drugih dokaza iz kojih je nedvojbeno utvrdiv vlasničkopravni status nekretnine. Smatra da je rješenje tuženika protivno odredbama Zakona o elektroničkim komunikacijama, Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta i Zakonu o općem upravnom postupku te predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi dopunsko rješenje tuženika te tuženiku naloži da tužitelju naknadi troškove upravnog spora u iznosu 3.125,00 kn. Također, tužitelj predlaže da Sud donese rješenje kojim odgađa učinak izvršenja osporenog rješenja jer odgoda nije protivna javnom interesu, a izvršenjem dopunskog rješenja tužitelj bi zainteresiranoj osobi platio naknadu za pravo puta za razdoblje za koje zainteresirana osoba nema pravo sukladno primjenjivim propisima.

3. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu kojim se u cijelosti protivi tužbenim navodima i poziva se na stajališta ovog Suda izražena u ranije donesenim presudama. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

4. Zainteresirana osoba Grad J. pozvana je na očitovanje na tužbu, međutim na tužbu se nije očitovala, već je odvjetnik D. Š. iz Z. podnio odgovor na tužbu kojem međutim nije priložio punomoć za zastupanje zainteresirane osobe.

5. U skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) odgovori na tužbu dostavljeni su tužitelju.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa predmeta dostavljenih ovom Sudu tijekom upravnog spora razvidno je da je zainteresirana osoba 24. studenoga 2020. podnijela zahtjev za donošenje rješenja kojim se tužitelja utvrđuje infrastrukturnim operatorom za EKI izgrađenu na nekretninama u vlasništvu zainteresirane osobe prema potvrdi Z. županije, Grada J., Upravnog odjela za komunalni sustav i imovinsko-pravne poslove, klasa: 944-17/17-01/02, urbroj: 238/12-04/1-20-105 od 13. studenoga 2020. kojom se potvrđuje vlasništvo na dodatnim katastarskim česticama koje su nerazvrstane ceste.

8. Budući da je tuženik u svezi sa zahtjevom zainteresirane osobe od 30. prosinca 2016. donio rješenje, klasa: UP/I-344-03/16-11/390 od 23. svibnja 2019., kojim je tužitelja utvrdio infrastrukturnim operatorom na temelju Elaborata za pravo puta broj 13/17 i odredio visinu naknade za pravo puta u odnosu na one nekretnine za koje je na temelju dostavljenih dokaza utvrđeno da su u vlasništvu zainteresirane osobe, to je u povodu ovog zahtjeva, a na temelju istog Elaborata, donio dopunsko rješenje kojim je tužitelja utvrdio infrastrukturnim operatorom za nekretnine na kojima tužitelj ima EKI prema Elaboratu za pravo puta broj 13/17, a za koje je zainteresirana osoba dostavila potvrdu o vlasništvu.

9. Tužitelj je i tijekom provedenog upravnog postupka osporavao pravo zainteresirane osobe na utvrđenje prava na naknadu za pravo puta od podnošenja prvobitnog zahtjeva, odnosno od 5. travnja 2017., koji prigovor tuženik nije prihvatio. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno tuženik navodi da je riječ o EKI prema Elaboratu za pravo puta na temelju kojeg je tuženik donio rješenje 23. svibnja 2019. U ovom postupku tuženik je donio rješenje u odnosu na nekretnine za koje je zainteresirana osoba uz zahtjev od 24. studenoga 2020. dostavila dokaz da su u njezinom vlasništvu, a radi se o nekretninama koje su u vlasništvu zainteresirane osobe na temelju samog zakona, i to Zakona o cestama (»Narodne novine«, broj 84/11.). Budući da u vrijeme podnošenja zahtjeva zainteresirana osoba nije imala podatke o vlasništvu na katastarskim česticama na kojima se nalaze predmetne nerazvrstane ceste, a te je podatke tuženik u ovom postupku utvrdio temeljem potvrde Z. županije klasa: 944-17/17-01/02, urbroj: 238/12-04/1-20-105 od 13. studenoga 2020., to je i prema ocjeni ovog Suda, pravilno i na zakonu osnovana obveza plaćanja naknade za pravo puta tužitelju utvrđena od 5. travnja 2017.

10. Prema odredbi članka 100. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, broj 47/09.), kada se u upravnoj stvari rješava o više pitanja, a samo se o nekim od njih može riješiti na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, može se donijeti rješenje samo o tim pitanjima (djelomično rješenje). Prema odredbi stavka 2. istog članka Zakona, ako javnopravno tijelo rješenjem nije riješilo sva pitanja koja su predmet postupka, može na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, donijeti rješenje o pitanjima koja nisu riješena (dopunsko rješenje).

11. Ocjenjujući osnovanost tužbenog zahtjeva, Sud polazi od činjenice da se zahtjev Grada J. odnosi na sve nekretnine na kojima je izgrađen EKI tužitelja na području Grada J., a te su nekretnine specificirane Elaboratom broj 13/17, koji je tužitelj dostavio tijekom postupka. Kako dokazima koji su dostavljeni tuženiku nije bilo dokazano pravo vlasništva zainteresirane osobe na svim nekretninama koje su obuhvaćene navedenim Elaboratom, odnosno na svim nekretninama na kojima je tužitelj izgradio EKI, tuženik je donio rješenje 23. svibnja 2019. u odnosu na nekretnine za koje je u to vrijeme zainteresirana osoba mogla dokazati vlasništvo. Nakon što je zainteresirana osoba dostavila dokaz o vlasništvu na ostalim nekretninama koje su bile obuhvaćene i ranije podnesenim zahtjevom, odlučeno je o preostalim nekretninama donošenjem osporenog rješenja, sukladno odredbi članka 100. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku.

12. Tužitelj se u tužbi poziva i na odredbu članka 28. stavka 4. i 6. Zakona o elektroničkim komunikacijama (»Narodne novine«, broj 73/08., 90/11., 133/12., 80/13., 71/14. i 72/17.) i članka 5. Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta (»Narodne novine«, broj 152/11., 151/14. i 95/17.), prema kojima se naknada za pravo puta može utvrditi samo u odnosu na nekretnine za koje se ovlaštenik može legitimirati kao njihov vlasnik. U konkretnom slučaju, prema ocjeni ovog Suda, tuženik je donošenjem dopunskog rješenja upravo i postupio sukladno navedenim odredbama mjerodavnog materijalnog prava.

13. Slijedom izloženog Sud ocjenjuje da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve postupovne pretpostavke za donošenje dopunskog rješenja, zbog čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

14. Prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe temelji se na odredbi članka 26. Zakona o upravnim sporovima, kojom odredbom je propisano da sud može odlučiti da tužba, uz ispunjavanje propisanih pretpostavki, do pravomoćnog okončanja upravnog spora odgađa izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku koji je prethodio upravnom sporu. Kako je u ovom upravnom sporu donesena pravomoćna odluka o tužbenom zahtjevu, to je bespredmetno odlučivati o tužiteljevom prijedlogu za određivanje odgodnog učinka tužbe.

15. Iz navedenih razloga, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine«, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), odlučeno je kao pod točkom I. izreke, dok se odluka pod točkom II. temelji na odredbi članka 79. stavka 4. istog Zakona.

16. Odluka o objavi ove presude temelji se na odredbi članka 14. stavka 8. Zakona o elektroničkim komunikacijama.

Poslovni broj: UsII-65/21-6

Zagreb, 15. travnja 2021.

Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner, v. r.