1111

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Branko Brkić, predsjednik Vijeća, te suci Andrej Abramović, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko i Goran Selanec, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula Branka Materljan iz Labina, na sjednici održanoj 22. travnja 2021. jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Visoki upravni sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem Usž-994/2021 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od tri (3) mjeseca, računajući od prvog idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

III. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe Branki Materljan iz Labina, Alde Negrija 20a, određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) u iznosu od 11.400,00 kuna.

IV. Naknada iz točke III. ove izreke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositeljice Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

V. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Branka Materljan iz Labina (u daljnjem tekstu: podnositeljica), podnijela je 5. rujna 2020. ustavnu tužbu zbog duljine upravnog postupka i upravnog spora koji se vode radi priznavanja prava na starosnu mirovinu njezinog pravnog prednika – pokojnog Erisa Materljana, smatrajući da joj je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

1.1. Za potrebe ustavnosudskog postupka, a na temelju članka 69. alineje 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), pribavljeni su spisi Upravnog suda u Rijeci, broj: Usl-296/2015, Usl-868/2018, Usl-869/2018, Usl-1077/2019, Usl-638/2020, Usl-749/2020 i Usl-1361/2020, te spis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli, klasa: UP/I-140-02/14-03/05086649017, urbroj: 341-13-06/2-14-015195.

II. PREGLED RADNJI U POSTUPKU

2. Eris Materljan, pravni prednik podnositeljice, podnio je 28. kolovoza 2014. Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (u daljnjem tekstu: HZMO), Područnom uredu u Puli – Pola, zahtjev za priznavanje prava na starosnu mirovinu.

Rješenjem HZMO-a, Područnog ureda u Puli – Pola, klasa: UP/I-140-02/14-03/05086649017, urbroj: 341-13-06/2-14-015195 od 14. studenoga 2014. Erisu Materljanu priznato je, počevši od 1. listopada 2014., pravo na starosnu mirovinu u svoti od 7.078,60 kn mjesečno.

Nezadovoljan visinom i načinom izračuna starosne mirovine, Eris Materljan je protiv navedenog rješenja podnio žalbu 12. prosinca 2014.

Rješenjem HZMO-a, Središnje službe, klasa: UP/II-140-02/15-01, urbroj: 341-99-05/3-15-000706 od 28. siječnja 2015. žalba Erisa Materljana odbijena je kao neosnovana.

2.1. Eris Materljan je tužbom od 24. veljače 2015. pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Rijeci (predmet broj: Usl-296/2015) tražeći da se poništi ili proglasi ništavim drugostupanjsko rješenje HZMO-a, Središnje službe, od 28. siječnja 2015.

Upravni sud u Rijeci je presudom broj: Usl-296/15-10 od 12. listopada 2016. poništio rješenje HZMO-a, Središnje službe, od 28. siječnja 2015.

2.2. Rješenjem HZMO-a, Područnog ureda u Puli – Pola, klasa: UP/I-140-02/16-01/05086649017, urbroj: 341-13-05/3-16-019338 od 24. svibnja 2018. Erisu Materljanu priznato je, počevši od 1. listopada 2014., pravo na starosnu mirovinu u svoti od 7.083,49 kn mjesečno.

Protiv tog rješenja Eris Materljan podnio je žalbu 18. lipnja 2018.

Rješenjem HZMO-a, Središnje službe, klasa: UP/II-140-02/18-01/05086649017, urbroj: 341-99-05/3-18-006166 od 16. listopada 2018. uvažena je podnesena žalba te je poništeno prvostupanjsko rješenje od 24. svibnja 2018. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu radi donošenja novog rješenja.

2.3. Rješenjem HZMO-a, Područnog ureda u Puli – Pola, klasa: UP/I-140-02/18-03/05086649017, urbroj: 341-13-06/2-18-018266 od 16. travnja 2019. Erisu Materljanu priznato je, počevši od 1. listopada 2014., pravo na starosnu mirovinu u svoti od 7.211,78 kn mjesečno.

Protiv tog rješenja Eris Materljan podnio je žalbu 15. svibnja 2019.

Zbog nedonošenja odluke o žalbi, Eris Materljan je 6. kolovoza 2019. Upravnom sudu u Rijeci podnio tužbu zbog šutnje uprave (predmet broj: Usl-1077/2019).

Nadalje je 8. kolovoza 2019. Eris Materljan predsjedniku Upravnog suda u Rijeci podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Taj je zahtjev usvojen te je rješenjem predsjednika Upravnog suda u Rijeci, broj: Su-Uzpl-2/2019-6 od 30. rujna 2019. određen rok od šest mjeseci za rješavanje predmeta koji se pred tim sudom vodi pod brojem Usl-1077/2019.

Rješenjem HZMO-a, Središnje službe, klasa: 140-02/19-03/05086649017, urbroj: 341-99-06/2-19-006626 od 18. studenoga 2019. uvažena je žalba Erisa Materljana podnesena 15. svibnja 2019., u dijelu u kojem je osporavao visinu i način izračuna starosne mirovine, te je poništeno prvostupanjsko rješenje HZMO-a, Područnog ureda u Puli – Pola od 16. travnja 2019. i predmet je vraćen tom tijelu na ponovni postupak.

Nakon donošenja odluke o žalbi, Upravni sud u Rijeci je rješenjem broj: Usl-1077/2019 od 9. siječnja 2020. obustavio predmetni upravni spor.

2.4. Eris Materljan preminuo je 22. siječnja 2020.

2.5. U ponovljenom upravnom postupku, rješenjem HZMO-a, Područnog ureda u Puli – Pola klasa: UP/I-140/02/20-03/05086649017, urbroj: 341-13-06/2-20-8353 od 20. ožujka 2020. Erisu Materljanu priznato je, počevši od 1. listopada 2014., pravo na starosnu mirovinu u svoti od 7.211,78 kn mjesečno.

Nadalje je rješenjem HZMO-a, Područnog ureda u Puli – Pola klasa: UP/I-140/03/20-03/05086649017, urbroj: 341-13-06/2-20-5176 od 20. ožujka 2020. podnositeljici Branki Materljan, udovici preminulog Erisa Materljana, priznato pravo na obiteljsku mirovinu u svoti od 5.672,24 kn mjesečno.

Podnositeljica je protiv rješenja o starosnoj mirovini pokojnog Erisa Materljana, od kojeg podnositeljica izvodi pravo na obiteljsku mirovinu, 11. travnja 2020. podnijela žalbu, osporavajući svotu i način izračuna te mirovine.

Podnositeljica je 25. svibnja 2020. Upravnom sudu u Rijeci podnijela tužbu zbog šutnje uprave, odnosno nedonošenja odluke o žalbi podnesenoj 11. travnja 2020. (predmet broj: Usl-638/2020). Rješenjem Upravnog suda u Rijeci broj: Usl-638/2020 od 1. lipnja 2020. ta je tužba odbačena jer nije protekao rok od 60 dana od dana podnošenja žalbe za donošenje drugostupanjskog rješenja.

Podnositeljica je ujedno 25. svibnja 2020. Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske podnijela zahtjev za isplatu primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Taj je zahtjev odbačen rješenjem Visokog upravnog suda broj: UzpII-1/20-4 od 2. lipnja 2020., koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gžzp II-27/20-3 od 21. srpnja 2020.

Podnositeljica je potom 19. lipnja 2020. Upravnom sudu u Rijeci ponovno podnijela tužbu zbog šutnje uprave, odnosno zbog nedonošenja odluke o žalbi podnesenoj 11. travnja 2020. (predmet broj: Usl-749/2020).

Rješenjem HZMO-a, Središnjeg ureda, klasa: 140-02/20-03/05086649017, urbroj: 341-99-06/2-20-002957 od 23. rujna 2020. odbijena je žalba podnositeljice podnesena protiv prvostupanjskog rješenja HZMO-a, Područnog ureda u Puli – Pola od 20. ožujka 2020.

Nakon donošenja drugostupanjskog rješenja kojim je odlučeno o žalbi podnositeljice, Upravni sud u Rijeci obustavio je rješenjem broj: Usl-749/2020 od 20. studenoga 2020. predmetni upravni spor zbog šutnje uprave.

2.6. Protiv drugostupanjskog rješenja HZMO-a, Središnje službe, od 23. rujna 2020. podnositeljica je 30. listopada 2020. podnijela tužbu Upravnom sudu u Rijeci (predmet broj: Usl-1361/2020).

Upravni sud u Rijeci odbio je presudom broj: Usl-1361/2020 od 28. siječnja 2021. kao neosnovan tužbeni zahtjev podnositeljice.

Protiv prvostupanjske presude podnositeljica je podnijela žalbu, te je spis predmeta 15. ožujka 2021. otpremljen na odlučivanje Visokom upravnom sudu pred kojim se predmet vodi pod brojem Usž-994/2021.

III. MJERODAVNO PRAVO

3. U rješenju broj: U-IIIVs-3669/2006 i dr. od 2. ožujka 2010. (»Narodne novine« broj 34/10.) Ustavni sud opisao je razvoj pravne zaštite ustavnog prava na suđenje u razumnom roku od trenutka njegovog uvođenja u hrvatski pravni sustav, stupanjem na snagu Promjene Ustava Republike Hrvatske 9. studenoga 2000. (»Narodne novine« broj 113/00.), do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 153/09.).

3.1. U rješenju broj: U-IIIA-322/2014 od 23. prosinca 2014. (»Narodne novine« broj 8/15.) Ustavni sud opisao je i daljnji razvoj tog mehanizma pravne zaštite sve do 14. ožujka 2013. kada je stupio na snagu Zakon o sudovima (»Narodne novine« broj 28/13.; u daljnjem tekstu: ZoSud/13). U glavi VI. tog zakona pod nazivom »Zaštita prava na suđenje u razumnom roku« propisan je novi, drugačiji model zaštite prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na onaj koji je bio na snazi u ranijem zakonodavnom razdoblju.

ZoSud/13 do danas je izmijenjen nekoliko puta:

– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 33/15.)

– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 82/15.)

– Uredbom o dopuni Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 82/16.)

– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 67/18.).

Odredbe koje se odnose na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (članci 63. – 70.) nisu mijenjane.

3.2. Pregled pravnih sredstava za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u razdoblju od 2002. do 2013. godine (stupanja na snagu ZoSud-a/13) Ustavni sud dao je u odluci broj: U-IIIA-1031/2014 od 27. travnja 2016. (»Narodne novine« broj 50/16.).

IV. DOPUŠTENOST USTAVNE TUŽBE

4. U odnosu na dopuštenost ustavne tužbe zbog dugotrajnosti upravnog postupka i upravnog spora Ustavni sud izrazio je stajališta u odluci broj: U-IIIA-4885/2005 od 20. lipnja 2007. (»Narodne novine« broj 67/07.) i rješenju broj: U-IIIA-1527/2013 od 7. veljače 2017. (»Narodne novine« broj 29/17.).

4.1. U odluci broj U-IIIA-4885/2005 Ustavni sud izrazio je sljedeća stajališta:

»Stoga se ubuduće pri odlučivanju o eventualnoj povredi članka 29. stavka 1. Ustava i članka 6. stavka 1. Konvencije, u dijelu koji se odnosi na razumnu duljinu postupka, u obzir treba uzimati razdoblje trajanja upravnog spora zajedno s razdobljem trajanja prethodnog upravnog postupka u istoj upravnoj stvari, s tim da se ono računa od dana kada je nastao ‘spor’ u smislu članka 6. stavka 1. Konvencije.

(…)

4.3. Od prethodne pravne situacije treba razlikovati onu kod koje na nerazumnu duljinu odlučivanja o pravima, obvezama ili pravnim interesima stranaka u upravnim i upravnosudskim postupcima utječe činjenica što Upravni sud Republike Hrvatske i više puta vraća upravnu stvar na ponovni upravni postupak, najčešće zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenih činjenica. Takva upravna i upravnosudska praksa ukazuju na bitne nedostatke u sustavu postupovnog upravnog prava u Republici Hrvatskoj.

Budući da ni žalba ni tužba zbog šutnje administracije nisu namijenjene za ispravljanje tih nedostataka niti se tim pravnim sredstvima oni mogu ispraviti, Ustavni sud zaključuje da pravna sredstva namijenjena zaštiti protiv šutnje administracije sama po sebi ne predstavljaju djelotvorno domaće pravno sredstvo za navedene situacije.

Stoga Ustavni sud utvrđuje da u situacijama opetovanog ponavljanja upravnih postupaka zbog poništavanja upravnih akata i vraćanja predmeta na ponovni upravni postupak od strane Upravnog suda Republike Hrvatske ima razumnog opravdanja sagledavati ukupno trajanje upravnih i upravnosudskih postupaka zajedno, i na toj osnovi prosuđivati eventualnu povredu podnositeljevog ustavnog prava zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava i konvencijskog prava zajamčenog člankom 6. stavkom 1. Konvencije.«

4.2. U rješenju broj: U-IIIA-1527/2013 Ustavni sud je, u odnosu na dopuštenost ustavne tužbe, zauzeo sljedeće stajalište:

»2.1. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da je ustavna tužba podnesena nakon stupanja na snagu Zakona o sudovima (‘Narodne novine’ 28/13. i 33/15.; u daljnjem tekstu: ZoSud/13) koji u glavi VI. naslova ‘Zaštita prava na suđenje u razumnom roku’ propisuje novi, drugačiji, model zaštite prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na razdoblje prije njegova stupanja na snagu (14. ožujka 2013.).

Novi model uređenja ustavnog prava na suđenje u razumnom roku obuhvaća dva pravna sredstva zaštite: zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i zahtjev za isplatu primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku (članak 64. stavak 1. točke 1. i 2. ZoSud-a/13.).

Člankom 65. stavkom 1. ZoSud-a/13 propisano je da se zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosi sudu pred kojim se postupak vodi, dok o zahtjevu odlučuje predsjednik suda odnosno njegov zamjenik (stavak 2. članka 65. ZoSud-a/13).

Iz ustavne tužbe ne proizlazi da su podnositelji iskoristili pravna sredstva iz članka 64. Zakona o sudovima (‘Narodne novine’ broj 28/13., 33/15. i 82/15.).

3. Ustavni sud podsjeća na svoje stajalište izraženo u rješenju broj: U-IIIA-322/2014 od 23. prosinca 2014. (‘Narodne novine’ broj 8/15.) prema kojem je, pored općih postupovnih pretpostavki koje mora ispunjavati svaka ustavna tužba, pretpostavka za odlučivanje o ustavnoj tužbi u kojoj je istaknuta povreda ustavnog prava na suđenje u razumnom roku na temelju članka 63. Ustavnog zakona, u pravilu i ta da je podnositelj koristio sva dopuštena pravna sredstva protiv nerazumne duljine postupka.«

4.3. U konkretnom slučaju, odlučujući o pravu na starosnu mirovinu pokojnog Erisa Materljana, Upravni sud u Rijeci (presudom od 12. listopada 2016.) poništio je pobijana rješenja upravnih tijela i predmet vratio na ponovni upravni postupak.

Tijekom trajanja postupka pokojni Eris Materljan, a kasnije i podnositeljica, koristili su pravna sredstva za ubrzanje postupka, i to tužbe zbog šutnje uprave (6. kolovoza 2019., 25. svibnja 2020., 19. lipnja 2020.), kao i pravno sredstvo iz članka 64. ZoSud/13 (rješenje predsjednika Upravnog suda u Rijeci broj: Su-Uzpl-2/2019-6 od 30. rujna 2019.; rješenje Visokog upravnog suda broj: UzpII-1/20-4 od 2. lipnja 2020., koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gžzp II-27/20-3 od 21. srpnja 2020.).

4.4. Slijedom navedenoga, uvažavajući činjenicu da je u konkretnom predmetu došlo do poništavanja upravnih akata i vraćanja predmeta na ponovni postupak upravnim tijelima, da su podnositeljica i njezin pravni prednik koristili pravna sredstva za ubrzanje postupka, kao i da je postupak (spor) i dalje u tijeku, Ustavni sud utvrđuje da je ustavna tužba zbog povrede ustavnog prava na razumnu duljinu postupka u konkretnom slučaju dopuštena, zbog čega će se u nastavku razmotriti njezina osnovanost.

V. OSNOVANOST USTAVNE TUŽBE

5. Ustavni sud ponavlja da se razumnost duljine postupka uvijek mora procjenjivati u svjetlu okolnosti konkretnog slučaja prema sljedećim kriterijima: složenost predmeta, ponašanje podnositelja i nadležnih tijela te važnost predmeta postupka za podnositelja.

1) Duljina upravnog i sudskog postupka

6. U konkretnom slučaju, Ustavni sud razmatra postupanje nadležnih tijela i sudova te podnositeljice i njezinog pravnog prednika od dana kada je prednik podnositeljice prvi put podnio redovni pravni lijek u upravnom postupku do dana donošenja ove odluke (razmatrano razdoblje).

Razmatrano razdoblje započelo je 12. prosinca 2014., kada je pravni prednik podnositeljice podnio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja upravnog tijela od 14. studenoga 2014. kojim je odlučeno o njegovom zahtjevu za starosnu mirovinu, jer je tada nastao »spor« u smislu članka 29. stavka 1. Ustava (vidi Odluku Ustavnog suda broj: U-IIIA-1058/2018 od 9. travnja 2019., t. 9., »Narodne novine« broj 91/19.).

U trenutku odlučivanja o ustavnoj tužbi postupak nije okončan te se predmet vodi pred Visokim upravnim sudom pod brojem Usž-994/2021.

6.1. Ustavni sud utvrđuje da predmetni postupak u razmatranom razdoblju traje ukupno šest (6) godina, četiri (4) mjeseca i 10 (deset) dana.

2) Složenost predmeta

7. Ustavni sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju ne radi o složenijem predmetu. Riječ je o priznavanju prava na starosnu mirovinu.

3) Postupanje nadležnih tijela i sudova

8. U konkretnom slučaju o pravu na starosnu mirovinu pokojnog Erisa Materljana upravna tijela i upravni sudovi odlučivala su nekoliko puta.

U razmatranom razdoblju prvi set postupka pred upravnim tijelima i upravnim sudom trajao je gotovo dvije godine (u povodu žalbe pravnog prednika podnositelja podnesene 12. prosinca 2014., prvostupanjsko rješenje od 14. studenoga 2014. potvrđeno je drugostupanjskim rješenjem od 28. siječnja 2015., koje je Upravni sud u Rijeci presudom od 12. listopada 2016. poništio).

Ponovljeni postupak pred upravnim tijelima trajao je gotovo četiri godine. U ponovljenom postupku prvostupanjsko upravno tijelo donijelo je rješenje 24. svibnja 2018., koje je poništeno rješenjem drugostupanjskog tijela od 16. listopada 2018. Nakon toga je doneseno novo prvostupanjsko rješenje 16. travnja 2019., koje je poništeno rješenjem drugostupanjskog tijela od 18. studenoga 2019. (protekom više od tri mjeseca nakon što je podnesena tužba zbog šutnje uprave, odnosno nedonošenja odluke o žalbi u propisanom roku). Nadalje je o pravu prednika podnositeljice na starosnu mirovinu odlučeno prvostupanjskim rješenjem upravnog tijela od 20. ožujka 2020., koje je potvrđeno drugostupanjskim rješenjem od 23. rujna 2020. (protekom više od tri mjeseca nakon što je podnesena tužba zbog šutnje uprave, odnosno zbog neodlučivanja o podnesenoj žalbi u propisanom roku).

O tužbi podnositeljice podnesenoj 30. listopada 2020. protiv drugostupanjskog rješenja od 23. rujna 2020 odlučeno je u roku od tri mjeseca presudom Upravnog suda u Rijeci (od 28. siječnja 2020.). U vrijeme donošenja ove odluke u tijeku je žalbeni postupak pred Visokim upravnim sudom, pokrenut žalbom podnositeljice protiv prvostupanjske presude.

4) Ponašanje podnositeljice ustavne tužbe

9. Ustavni sud utvrđuje da podnositeljica, kao niti njezin pravni prednik, nisu pridonijeli trajanju postupka. Naprotiv, podnositeljica i njezin prednik su tužbama zbog šutnje uprave nastojali ubrzati tijek upravnog postupka i odlučivanje o podnesenim žalbama protiv prvostupanjskih rješenja.

VI. OCJENA USTAVNOG SUDA

10. Slijedom navedenoga, a budući da predmetni postupak radi utvrđivanja starosne mirovine u razmatranom razdoblju traje dulje od šest godina i da postupak još nije okončan, Ustavni sud ocjenjuje da je povrijeđeno pravo podnositeljice da sud u razumnom roku odluči o njezinim pravima i obvezama, odnosno o pravima i obvezama njezinog pravnog prednika, koje je pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Izreka odluke i nalog predsjedniku nadležnog suda

11. Utvrdivši da je ustavna tužba osnovana, na temelju članka 63. stavaka 1. i 2. Ustavnog zakona donesena je odluka kao u točkama I. i II. izreke.

11.1. Na temelju članka 31. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona određuje se da je predsjednik Visokog upravnog suda dužan dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumu donošenja i otpreme odluke u roku od osam (8) dana od dana njezine otpreme, a najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki II. izreke ove odluke.

11.2. Sukladno članku 63. stavku 3. Ustavnog zakona donesena je odluka kao u točkama III. i IV. izreke.

Visinu naknade, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud utvrdio je uzimajući u obzir sve okolnosti predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

11.3. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona (točka V. izreke).

Broj: U-IIIA-4059/2020
Zagreb, 22. travnja 2021.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik vijeća
dr. sc. Branko Brkić, v. r.