USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1133

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu sutkinja Ingrid Antičević Marinović, predsjednica Vijeća, te suci Mato Arlović, Snježana Bagić, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić i Miroslav Šumanović, članovi Vijeća, odlučujući o ustavnoj tužbi koju su podnijeli A. B., B. B. i C. B., svi iz Z., koje zastupa Višnja Drenški Lasan, odvjetnica u Zagrebu, na sjednici održanoj 15. travnja 2021. jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija u dijelu koji se odnosi na povredu postupovnog aspekta prava na život zajamčenog člankom 21. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) i člankom 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06.).

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

i

RJEŠENJE

I. U preostalom dijelu ustavna tužba se odbacuje.

II. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje odluke

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. A. B., B. B. i C. B. (u daljnjem tekstu: podnositelji) podnijeli su ustavnu tužbu zbog nedjelotvorne istrage Županijskog državnog odvjetništva u Z. u predmetima broj: KN-DO-371/12 i K-DO-195/12. Istraga se vodi zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 91. Kaznenog zakona (»Narodne novine« broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – odluka USRH broj: U-I-241/2000, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka USRH broj: U-I-2566/2003 i dr., 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 77/11. – odluka USRH broj: U-I-1162/2008 i 143/12. – članak 36. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji) na štetu D. B., sina podnositeljice A. B. i podnositelja B. B., te brata podnositelja C. B.

1.1. Za potrebe ustavnosudskog postupka, na temelju članka 69. alineje 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – počišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), od Županijskog državnog odvjetništva u Z. pribavljena je cjelokupna dokumentacija, odnosno spisi broj: KN-DO-371/12 i K-DO-195/12.

II. ČINJENICE I OKOLNOSTI SLUČAJA

2. D. B. ubijen je 7. srpnja 2012. između 14:00 i 15:00 sati u obiteljskom stanu u Z. Njegovo tijelo u stanu je pronašao podnositelj C. B. i o tome obavijestio susjeda I. I. Susjed I. I. ušao je u stan i pregledao tijelo žrtve, a potom je naišao i susjed T. T. Susjedi I. I. i T. T. pozvali su policiju i hitnu medicinsku pomoć. Nakon toga u stan je ušao podnositelj B. B., a potom su ubrzo došli i policijski službenici II. policijske postaje Z. Nakon izvršenog vizualnog pregleda navedeni policijski službenici zaključali su ulazna vrata stana do dolaska djelatnika hitne medicinske pomoći.

2.1. Nakon što su djelatnici hitne medicinske pomoći pregledali žrtvu, a dežurna liječnica J. I. utvrdila smrt, započet je očevid u 16:20 sati. Očevid je obavila zamjenica Županijske državne odvjetnice u Z. uz asistenciju djelatnika Ekipe za očevid Policijske uprave z. i vještaka Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja »Ivan Vučetić« (dalje u tekstu: Centar »Ivan Vučetić«). Mjesto događaja je fiksirano digitalnim fotoaparatom, digitalnom video kamerom, kroki skicom i situacijskim planom. Svi tragovi su fiksirani u općem izgledu te kao detalj uz mjernu traku. Izvršeno je grafičko skiciranje mjesta događaja. Napravljeni su službena zabilješka o pregledu mjesta događaja, izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja i zapisnik o očevidu.

2.2. Tijekom očevida obavljene su brojne kriminalističko-tehničke radnje. Izuzeto je mnogo tragova, između ostalog tragovi prstiju i dlanova, vlasi, brisovi krvi s mnogobrojnih predmeta, između ostalog i tepiha na kojem je pronađeno tijelo žrtve, brisovi potplata obuće i koturaljki, odnosno uzorci tkanine s koturaljki, te drugi tragovi za koje je bilo potrebno izvršiti vještačenje. Za potrebe vještačenja uzeti su brisovi usne šupljine podnositeljice A. B. i podnositelja B. B., brisovi usne šupljine i dlanova podnositelja C. B., te bris usne šupljine A. A., djevojke ubijenog D. B. S tijela žrtve izuzeti su nokti prstiju obje šake te odjevni predmeti. Također su izuzeti i drugi brojni predmeti pronađeni na mjestu događaja, između ostalog i prijenosna računala i mobiteli ubijenog D. B. i podnositelja C. B. Dan kasnije izvršena je dopuna očevida te je izuzeta majica s poda kupaonice, bez vidljivih tragova. Nakon završenog očevida policija je otpečatila stan. Istoga dana po dopuštenju policije prijatelji i susjedi podnositelja očistili su stan. Tepih na kojem je pronađena žrtva bacili su u kontejner obližnjeg reciklažnog dvorišta.

2.3. Daktiloskopskim vještačenjem utvrđen je jedan sporni trag papilarnih linija (oznake 11.1) pronađen na crnoj papirnatoj vrećici na podu hodnika pri čemu isti nije identificiran s nespornim otiscima domaćih osoba. Također, nije utvrđeno ni provjerom kroz sustav za automatiziranu pretragu tragova papilarnih linija (u daljnjem tekstu: AFIS) kome bi pripadao navedeni otisak prsta.

2.4. Biološkim vještačenjem utvrđeno je da se na tragu crvene boje nalik na krv, na krilu vrata garderobnog ormara, ne nalazi dostatna koncentracija DNA. Sporna obrva pronađena na potkošulji žrtve bila je nepodesna za analizu kromosomske DNA. Nadalje, u pronađenim spornim tragovima krvi na desnoj i lijevoj koturaljki, kao i na potkošulji, utvrđen je DNA profil podnositelja C. B. Na lančiću pronađenom na podu hodnika pronađen je DNA profil identičan žrtvi. Na ručici metalnog zaslona za zaključavanje na unutrašnjoj strani ulaznih vrata pronađen je djelomični DNA profil žrtvine djevojke A. A. Iz brisa metalne ukrasne zaštitne rozete s unutrašnje strane krila vrata pronađen je DNA profil koji se podudara s DNA profilom žrtve i podnositelja C. B. Na spornom tragu krvi s lijeve nogavice kratkih hlača oduzetih od podnositelja C. B. pronađen je njegov DNA profil. Sporna vlas pronađena na podu hodnika i dlaka koja je također pronađena na podu hodnika imale su atrofičan korijen pa su bile nepodesne za DNA analizu.

2.5. Nadalje, obavljeni su obavijesni razgovori s podnositeljicom A. B. i podnositeljem B. B. Oboje su izjavili da su njihovi sinovi bili u dobrim odnosima. Također su obavljeni i obavijesni razgovori s mnogim susjedima obitelji B. te bivšom djevojkom podnositelja M. M. Susjedi su rekli da je obitelj B. bila mirna i povučena i da na dan ubojstva nisu čuli nikakvu buku. Susjed G. G. rekao je i da su ulazna vrata od zgrade bila otvorena i da je svatko mogao ući bez prethodne najave ili bez da pozvoni na portafon. M. M. rekla je da su žrtva i njegov brat, podnositelj C. B., bili u dobrim odnosima i da se prema njezinim saznanjima nisu nikada fizički sukobljavali. U dodatnom obavijesnom razgovoru obavljenom dva dana kasnije rekla je da je u osobnom vozilu obitelji B. vidjela preklopni nožić.

2.6. Policija je u međuvremenu podnijela Županijskom državnom odvjetništvu u Z. kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja kaznenog djela ubojstva na štetu D. B.

2.7. Dana 7. srpnja 2012. podnositelj C. B. uhićen je zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo teškog ubojstva na štetu D. B.

2.8. Dana 8. srpnja 2012. Županijsko državno odvjetništvo u Z. izdalo je nalog za tjelesni pregled podnositelja C. B., izuzimanje uzoraka krvi za potrebe molekularno-genetske analize, daktiloskopskog vještačenja, biološkog i kontaktnog vještačenja.

2.9. Liječnik – vještak Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku u Z. izvršio je vanjski vizualni pregled podnositelja C. B. Uočene su ozljede u vidu ogrebotina i oguljotina kože na lijevoj i desnoj nozi. Na desnom boku pa prema leđima uočena je ozljeda u vidu površinske ogrebotine kože. Slična ogrebotina uočena je i iznad lakta desne ruke. Vještak je ocijenio da se radi o lakim, nespecifičnim mehaničkim ozljedama nastalim grebanjem, povlačenjem, struganjem o neku prepreku ili podlogu, starim otprilike do dva dana.

2.10. S podnositeljem C. B. obavljen je i obavijesni razgovor na okolnost ubojstva njegovog brata. Poligrafsko ispitivanje nije izvršeno jer je podnositelj C. B. odbio dati suglasnost.

2.11. Istoga dana na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku u Z. izvršen je vanjski pregled i obdukcija mrtvog tijela žrtve. Utvrđeno je da je umro nasilnom smrću uslijed iskrvarenja do kojeg je došlo zadavanjem ubodnih rana desne strane grudnog koša s ozljeđivanjem desnog pluća i ubodne rane lijeve strane vrata s ozljeđivanjem strukture lijeve bočne strane vrata.

2.12. Policija je 9. srpnja 2012. podnijela Županijskom državnom odvjetništvu u Z. kaznenu prijavu protiv podnositelja C. B. zbog kaznenog djela teškog ubojstva na štetu D. B. Uz kaznenu prijavu dostavila je i posebno izvješće. U izvješću je, između ostalog, navedeno da se policijskim službenicima nepozvan obratio V. V., poznanik podnositelja C. B. Rekao je da je kritičnog dana oko 14:20 sati vidio podnositelja C. B. u ulici O u Z. kako rola u smjeru J. Stoga su policijski službenici pribavili snimke nadzornih kamera na kojima se vidjelo kretanje podnositelja C. B. u smjeru J. do 13:57 sati, odnosno u smjeru od J. u 14:38 sati prema adresi stanovanja. Na temelju tih snimki izrađen je fotografski elaborat.

2.13. Istoga dana policijski službenici obišli su trasu kretanja (duljine približno 8 km) podnositelja C. B. na dan 7. srpnja 2012. Za vrijeme obilaska trase izvršen je pregled mjesta na koje je podnositelj C. B. eventualno mogao odbaciti sredstvo izvršenja kaznenog djela. Nije pronađeno sredstvo kojim je počinjeno ubojstvo, kao niti bilo kakvi drugi sumnjivi predmeti.

2.14. Tog su dana obavljeni i dodatni obavijesni razgovori s podnositeljicom A. B., podnositeljem B. B., E. B., majkom podnositelja B. B., te D. D., liječnikom – psihijatrom iz Poliklinike Z. kod kojeg je podnositelj C. B. bio u psihoterapijskom tretmanu u razdoblju od 15. lipnja 2004. do 13. prosinca 2004. zbog navodne otmice za koju je tvrdio da mu se dogodila, ali koja nikada nije dokazana. Ti razgovori nisu doveli do korisnih saznanja u vezi s ubojstvom.

2.15. Dana 10. srpnja 2012. Županijski sud u Z. naložio je pretragu doma obitelji B., što je istoga dana i provedeno. Izuzeto je više pari papuča, veći broj noževa, vrtne škare i skalpel. Iz brisova dršci dvaju noža utvrđen je miješani DNA profil u kojem dominira DNA profil jednog policijskog službenika koji je bio dio ekipe za očevid. DNA profil te osobe pronađen je zajedno s DNA profilom podnositelja C. B. na dršci lovačkog noža. Iz brisa skalpela utvrđen je miješani DNA profil žrtve i još najmanje jedne osobe, koji nije bio podoban za identifikaciju. Nisu utvrđeni tragovi krvi humanog porijekla.

2.16. Dana 10., 11., 14. i 20. srpnja 2012. vršeni su pregledi terena radi pronalaska sredstva izvršenja ubojstva. Pregledani su i kontejneri za komunalni i reciklažni otpad na adresi mjesta ubojstva. Nisu pronađeni nikakvi predmeti kojima je moglo biti počinjeno ubojstvo, a niti bilo kakvi drugi sumnjivi predmeti.

2.17. Također, tijekom srpnja i kolovoza ispitan je po policijskim službenicima, kao i pred Županijskim državnim odvjetništvom u Z. u svojstvu svjedoka, veći broj osoba – susjeda, prijatelja i poznanika obitelji B., odnosno podnositelja C. B. Neke od tih osoba ispitane su i u nekoliko navrata. Iako su iznosile vrlo iscrpne iskaze o svim saznanjima koja su imale, niti jedna od ispitanih osoba nije dovela u vezu, bilo izravno, bilo neizravno, podnositelja C. B. s počinjenjem predmetnog kaznenog djela, a niti su ti iskazi rezultirali bilo kakvim drugim korisnim saznanjima u vezi s ubojstvom ili motivom ubojstva.

2.18. Dana 11. srpnja 2012. policija je izvršila analizu izlista ostvarenog telekomunikacijskog prometa na dan 7. srpnja 2012. za telefon s pozivnog broja kojim se koristio podnositelj C. B. Izrađen je i analitički prikaz lokacija baznih stanica na kojima je zabilježena komunikacija na dan ubojstva u vremenu između 13:00 i 15:00 sati. Između ostalog, zabilježeni su telefonski kontakti sa Ž. Ž. i R. R. koji su od ranije poznati policiji.

2.19. Istoga dana nadležni državni odvjetnik obavio je prvo ispitivanje podnositelja C. B. On je izjavio da ne želi iznositi svoju obranu i odgovarati na postavljena pitanja. Nakon toga pušten je na slobodu jer nisu bili ostvareni uvjeti za određivanje istražnog zatvora.

2.20. Dana 12. srpnja 2012. Županijsko državno odvjetništvo u Z. naložilo je i provođenje biološkog vještačenja unutrašnjosti sifona koji je izuzet iz stana obitelji B. Vještačenje je provedeno 19. srpnja 2012. Utvrđen je djelomični DNA profil podnositeljice A. B. Nisu pronađeni tragovi humanog porijekla.

2.21. Dana 13. srpnja 2012., u prostorijama Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku u Z., održan je sastanak županijske državne odvjetnice u Z., njezine zamjenice, triju vještaka Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku u Z., policijskih službenika Odjela općeg kriminaliteta Policijske uprave z., te djelatnika Centra »Ivan Vučetić«. Vještak za biološke tragove utvrdio je da na podnositelju C. B. i njegovoj odjeći i koturaljkama nisu pronađeni nikakvi biološki tragovi koji bi upućivali na međusobni fizički obračun njega i žrtve. Također je utvrdio da nije pronađeno sredstvo izvršenja, kao ni tragovi treće osobe u stanu, osim jednog otiska prsta na jednoj od poklon vrećica. Provedenim vještačenjem utvrđeni su DNA profili žrtve i osumnjičenog podnositelja C. B., te drugih osoba iz domaćinstva, ali niti jedan trag nije upućivao da je nastao za vrijeme kaznenog djela. Vještak je naveo da je potrebno provesti biološka DNA vještačenja izuzetih odvodnih sifona (a koje vještačenje je već bilo određeno dan ranije; v. točku 2.20. obrazloženja ove odluke) i kućnih noževa, te dijela odjeće radi kontaktnih tragova vlakana, kao i mehanoskopsko vještačenje pokidanog lančića žrtve. Na sastanku je pregledana i fotodokumentacija mjesta događaja te medicinska dokumentacija. Sudski vještaci su, između ostalog, rekli da je pregledom fotodokumentacije utvrđeno da osumnjičeni podnositelj C. B. nema nikakvih ozljeda koje bi se mogle povezati s počinjenjem kaznenog djela.

2.22. Istoga dana Županijsko državno odvjetništvo u Z. naložilo je provođenje forenzičkog vještačenja 3D rekonstrukcijom po stalnom sudskom vještaku za balistiku, mehanoskopiju, kemijsko-fizikalna vještačenja i forenzičke 3D rekonstrukcije dipl. ing. M. V. radi utvrđivanja dinamike nastanka predmetnog događaja, međusobnog položaja žrtve i počinitelja u trenutku nanošenja ozljeda žrtvi, utvrđivanja sredstava kojima su ozljede nanesene, kao i redoslijed nastanka ozljeda, individualnih karakteristika počinitelja, te je li počinitelj ozljede nanio lijevom ili desnom rukom. Također je naloženo da je potrebno utvrditi i točno mjesto u stanu žrtve gdje je žrtva zadobila svaku pojedinu ozljedu pa do mjesta na kojem je pronađeno njezino tijelo. Naloženo je i napraviti forenzičku analizu video snimaka vršenja očevida u stanu u kojem je zločin počinjen te video snimaka nadzornih kamera na više različitih lokacija u Z. koje su zabilježile kretanje podnositelja C. B. na dan ubojstva.

2.23. Dana 13. srpnja 2012. naloženo je i Centru »Ivan Vučetić« provesti kontaktno vještačenje tragova tekstilnih vlakana s odbačenog ručnika, potkošulje i mobilnog telefona pronađenih u blizini mjesta događaja, odnosno da se utvrdi jesu li svojstva vlakana s tih predmeta jednaka vlaknima iz sastava materijala izuzetih s tijela žrtve i materijala izuzetih s podnositelja C. B., te odjevnim predmetima izuzetim iz stana obitelji B. Naloženo je i provođenje biološkog i daktiloskopskog vještačenja noževa, kuhinjskih škara, vrtlarskih škara, skalpela i noževa iz stana obitelji B. u cilju uspoređivanja DNA uzorka policijskih službenika s DNA tragovima nađenim na noževima i drugim navedenim predmetima izuzetim od strane navedenih policijskih službenika.

2.24. Provedenim vještačenjima nisu pronađena relevantna tekstilna vlakna. Daktiloskopskom pretragom izdvojeni su sporni tragovi papilarnih linija s navedenih predmeta, ali provedenom provjerom kroz AFIS nisu utvrđeni identični otisci.

2.25. Dana 14. srpnja 2012. Županijsko državno odvjetništvo u Z. naložilo je tjelesni pregled podnositelja C. B. kao osumnjičenika te uzimanje krvi i urina za potrebe toksikološkog vještačenja, a kako bi se utvrdila eventualna prisutnost steroida, psihoaktivnih lijekova ili sredstava ovisnosti. Provedenim toksikološkim vještačenjem u uzorku krvi podnositelja C. B. pronađen je dijazepan i njegovi metaboliti, a u uzorku mokraće imenovanoga također je utvrđena prisutnost dijazepana i njegovih metabolita. Iz analize fizioloških prisutnih steroida i ostalih hormona utvrđeno je da je koncentracija testosterona ispod granice referentnih vrijednosti primjerenih za dob ispitanika.

2.26. Istoga dana naloženo je provođenje mehanoskopskog vještačenja lančića koji je pripadao žrtvi, s ciljem utvrđivanja okolnosti kidanja lančića. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da je do kidanja lančića moglo doći snažnim naglim trzajem lančića rukom, ali se nije mogla isključiti mogućnost da je lančić potrgan jer je zapeo o neki predmet u padu žrtve na tlo ili na neki drugi način.

2.27. Što se tiče biološkog vještačenja šest pari kućnih papuča, na njima nisu pronađeni relevantni biološki tragovi humanog porijekla. Vještaci su utvrdili i da papuče nisu bile propisno zapakirane.

2.28. Dana 17. srpnja 2012. izvršen je pregled toplinske stanice, odnosno prostora koji se nalazi u prizemlju stambene zgrade na adresi mjesta ubojstva. Nije pronađeno sredstvo počinjena ili neko sumnjivo sredstvo.

2.29. Dana 19. srpnja 2012. policijski službenici su uz pomoć Antiterorističke jedinice Lučko izvršili pregled dna J. Nije pronađeno nikakvo šiljato oštro sredstvo niti bilo kakav drugi sumnjivi predmet.

2.30. Istoga dana policija je pribavila snimke nadzornih kamera s devet objekata koji su se nalazili u području kriminalističkog istraživanja.

2.31. Sudac istrage Županijskog suda u Z. naložio je 16. srpnja 2012. banci X. da dostavi podatke o tome koje su sve osobe osim D. B. bile ovlaštene raspolagati novcem studentske udruge »P.« čiji je osnivač i član bio ubijeni D. B. Banka je 30. srpnja 2012. obavijestila suca istrage da su osim žrtve novcem mogli raspolagati članovi J. J., H. H. i Š. Š. Također je dostavila i promet po računu za razdoblje od 1. siječnja do 17. srpnja 2012.

2.32. U međuvremenu su pribavljeni i podaci o prometu po transakcijskim računima u vlasništvu žrtve i svo troje podnositelja.

2.33. Policija je 20. srpnja 2012. dostavila Županijskom državnom odvjetništvu u Z. fotoelaborat iz kojeg je vidljivo da su podnositelji B. i A. B. 7. srpnja 2012. u 13:52 sati platili parkirnu kartu za svoj osobni automobil na parkiralištu kod trgovačkog centra S. na Č.

2.34. Istoga dana Županijsko državno odvjetništvo u Z. dalo je nalog Centru »Ivan Vučetić« za provođenje biološkog vještačenja radi utvrđivanja DNA struktura policijskih službenika koji su vršili pretragu stana obitelji B., a kako bi se njihov DNA za potrebe eliminacije usporedio sa spornom DNA strukturom pronađenom u predmetnom stanu.

2.35. Dana 23. srpnja 2012. Županijsko državno odvjetništvo u Z. naložilo je provođenje daktiloskopskog vještačenja u cilju komparativnog vještačenja spornog traga papilarne linije oznake 11.1 s otiscima papilarnih linija domaćih osoba P. P., K. K., H. H. i I. I. Vještačenjem provedenim 24. srpnja 2012. utvrđeno je da sporni trag ne potječe od navedenih osoba, dok provjerom kroz AFIS nije pronađen identičan otisak.

2.36. Dana 24. srpnja 2012. u šahtu u blizini adrese mjesta zločina pronađen je kuhinjski nož. Istoga dana Županijsko državno odvjetništvo u Z. naložilo je Centru »Ivan Vučetić« biološko, kontaktno, daktiloskopsko vještačenje tragova pronađenog noža. Provedenim vještačenjem nisu pronađeni korisni tragovi koji bi upućivali da se radi o sredstvu izvršenja ubojstva žrtve, a niti se taj nož po svojim karakteristikama mogao dovesti u vezu s izvršenjem predmetnog kaznenog djela.

2.37. Tog je dana Županijsko državno odvjetništvo u Z. naložilo Centru »Ivan Vučetić« i provođenje informatičkog vještačenja prijenosnih računala žrtve i podnositelja C. B. Provedenim vještačenjem utvrđene su aktivnosti na računalima u realnom vremenu. Rad na prijenosnom računalu žrtve započet je 7. srpnja 2012. nešto prije 13:02 sati. Zadnja neautomatizirana aktivnost zabilježena je u 14:05 sati, što je ukazivalo da je u to vrijeme žrtva bila živa. Rad na prijenosnom računalu podnositelja C. B. započet je nešto prije 12:40 sati, a zadnja radnja zabilježena je u 12:48 sati.

2.38. Dana 24. srpnja 2012. policija je dostavila Županijskom državnom odvjetništvu u Z. analitičku obavijest o izvršenoj telefonskoj analizi telefona koje su koristili Ž. Ž. i R. R., a koji su ostvarivali telefonske kontakte s podnositeljem C. B. Na temelju telefonske komunikacije zaključeno je da se R. R. na dan ubojstva nalazio na području koje pokriva bazna ćelija mjesta izvršenja ubojstva. I za Ž. Ž. je utvrđeno da se nalazio u tom području i prije i nakon ubojstva, a koje je ujedno mjesto njegovog boravka.

2.39. Dana 25. srpnja 2012. Županijsko državno odvjetništvo u Z. dalo je nalog za provođenje medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za sudsku medicinu prof. dr. sc. Š. J. iz Z. Vještak je u bitnom utvrdio da je žrtva umrla nasilnom smrću. Zadobila je ubodnorezne rane u prsni koš i vrat dvobridnim sredstvom ili ekstremno tankim hrptom jednobridnog sječiva. Prema mišljenju vještaka, sudskomedicinski je vjerojatnije da je napadač bio žrtvi iza leđa te je lijevom rukom obujmio prsni koš žrtve, a desnom zadavao ubode. Da je napadač držao nož u lijevoj ruci, tada bi se vrlo vjerojatno nalazio ispred žrtve pa bi žrtva bila »aktivni« sudionik događaja i branila se. To bi dovelo do obrambenih ozljeda koje su u konkretnom slučaju izostale.

2.40. Dana 6. kolovoza 2012. Županijsko državno odvjetništvo u Z. naložilo je još jedno medicinsko vještačenje. To je vještačenje bilo povjereno stalnom sudskom vještaku za sudsku medicinu prof. dr. sc. A. Š. iz S. Vještak je, u bitnom, utvrdio da je žrtva umrla nasilnom smrću, od zadobivenih ubodnih rana šiljatim mehaničkim sredstvom koje su dovele do iskrvarenja. Nedostatak obrambenih rana i činjenica da počinitelj dolazi u stan u kojem ga žrtva prima u donjem rublju, uputila je na zaključak da je žrtva dobro poznavala počinitelja. Prva ozljeda zadana je u hodniku, a u daljnjoj dinamici počinitelj je, prema mišljenju vještaka, odvukao žrtvu u udaljeni manje čujni dio stana. Sve zadane ozljede mogla je zadati osoba koja se koristi bolje lijevom rukom, ili osoba koja se podjednako služi i lijevom i desnom rukom.

2.41. Sudac istrage Županijskog suda u Z. naložio je 9. kolovoza 2012. pretragu doma i drugih prostora te pretragu osobnog automobila R. R. Prilikom pretrage stana pronađeno je i oduzeto nekoliko komada oružja. Pretragom osobnog automobila pronađen je jedan par njegovih tenisica. Te su tenisice oduzete radi provođenja biološkog vještačenja. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da krv pronađena na lijevoj tenisici nije humanog nego životinjskog porijekla. Osim navedenog, obavljen je obavijesni razgovor, poligrafsko ispitivanje i tjelesni liječnički pregled R. R. Navedenim radnjama nije se došlo do spoznaja zbog kojih bi se R. R. moglo povezati s predmetnim ubojstvom te je on eliminiran kao počinitelj.

2.42. Dana 22. kolovoza 2012. stalni sudski vještak za balistiku, mehanoskopiju, kemijsko-fizikalna vještačenja i forenzičke 3D rekonstrukcije dostavio je Županijskom državnom odvjetništvu u Z. nalaz i mišljenje forenzičkog vještačenja 3D rekonstrukcijom. Vještačenjem je utvrđeno da je počinitelj izvršio napad na žrtvu s leđa, u hodniku, te je najvjerojatnije lijevom rukom obujmio žrtvu ispod lijevog pazuha, a lijevom šakom stisnuo žrtvu u području desne strane vrata i desne ključne kosti te svojom desnom šakom držao nož kojeg je zabio u lijevu stranu vrata, desnu stranu lica i desnu stranu grudnog koša žrtve. U toj verziji događaja moguće je da počinitelj nije bio kontaminiran tragovima krvi žrtve. Također je zaključeno da je počinitelj približno iste visine kao i žrtva (oko 192 cm), ili viši, jer niži ne bi fizički mogao izvesti takvu radnju. Jedini izuzetak mogao bi biti niži počinitelj koji je prividno viši zbog obuvenih koturaljki. Žrtva je, prema mišljenju vještaka, zadobila sve tri ubodne rane u hodniku, a zatim se, vjerojatno natraške, u prignutom stavu tijela povlačila u sobu gdje je pala na konačni položaj na tepihu. Nisu uočeni tragovi koji bi upućivali da je počinitelj ugazio u trag krvi na podu. Samo na jednom mjestu na podu je pronađen tanki i izduženi trag razmazivanja krvi. Vještačenjem je zaključeno da taj trag sigurno ne potječe od bosog stopala, nego najvjerojatnije od nekog mehaničkog sredstva koji po svom obodu ima ugravirane linije. Prema mišljenju vještaka to je mogla biti potplata obuće počinitelja pravilnog reljefa, kotači koturaljki ili kotači nekog drugog sredstva. Izvršenom usporedbom izuzetih kotača koturaljki podnositelja C. B. utvrđeno je da su oni po obodu glatki. Stoga je isključena mogućnost da je sporni trag mogao nastati razmazivanjem traga krvi koturaljkama podnositelja C. B. U svakom slučaju, prema mišljenju vještaka, taj trag je nastao u smjeru izlaznih vrata. To upućuje na zaključak o odlasku s mjesta događaja.

2.43. Vještak je također zaključio da je ekipa za očevid izvršila nepravilno skidanje odjeće žrtve na samom mjestu događaja, i to na tepihu na kojem je mrtvo tijelo i zatečeno. Pritom mrtvo tijelo nije prebačeno na čistu plahtu ili plastičnu vreću za transport pokojnika, kako je to propisano o postupanju na mjestu događaja. Također je utvrđeno da se nakon što je tijelo žrtve odneseno s mjesta događaja pojavljuju krvavi otisci potplate obuće jer je za vrijeme očevida jednom od policijskih službenika otpao plastični nazuvak za cipele pa je slučajno ugazio u trag krvi i u nastavku na tepihu na kojem je pronađena žrtva ostavio nekoliko krvavih otisaka potplate vlastitih cipela. Tepih je bačen u smeće i ne nalazi se u corpora delicti. Vještak je zaključio da ti tragovi krvavih otisaka cipela policijskog službenika nemaju forenzički značaj i ne mogu se koristiti za eventualnu identifikaciju počinitelja.

2.44. Na temelju naloga Županijskog suda u Z. od 18. kolovoza 2012. provedena je pretraga doma i drugih prostorija te osobnog automobila V. N. i njegovog sina M. N. za koje su neke osobe prilikom obavijesnih razgovora iznosile sumnju da bi mogle imati veze s ubojstvom jer se navodno bave sumnjivim poslovima, a i podnositelj C. B. je nekima od njih govorio da mu V. N. kupuje skupocjene satove i skupocjenu odjeću. Pretragom su im oduzeti noževi radi provođenja vještačenja. To je vještačenje provedeno 21. rujna 2012. Nisu dokazani biološki tragovi humanog porijekla na oštricama tih noževa. U tom su razdoblju (19. rujna 2012.) obavljeni i obavijesni razgovori te poligrafsko ispitivanje navedenih osoba nakon čega su one eliminirane kao (su)počinitelji predmetnog kaznenog djela.

2.45. Dana 24. kolovoza 2012. obavljen je obavijesni razgovor sa Ž. Ž., a nakon toga i poligrafsko ispitivanje. Na poligrafu je izostala reakcija u smislu da bi ga se moglo dovesti u vezu s počinjenjem predmetnog teškog ubojstva.

2.46. Dana 27. rujna 2012. podnositelj B. B. zatražio je intervenciju policije navodeći da je njegov sin C. B. ispred stambene zgrade u kojoj živi njegova djevojka L. L. vidio nepoznatu mušku osobu s nožem u ruci. Odmah po zaprimljenoj dojavi obavljen je obavijesni razgovor s podnositeljem C. B. i njegovom djevojkom L. L. Dana 1. listopada 2012. utvrđeno je da je u navedeno vrijeme iz predmetne zgrade izlazio stanar S. S. koji je tom prilikom u ruci držao ključ automobila.

2.47. Tijekom rujna i listopada 2012. obavljeni su obavijesni razgovori s devet osoba koje su u kritično vrijeme u stanu nasuprot stana obitelji B. slavili rođendan, kretali se po stubištu i hodniku ispred stana B. Te osobe su izjavile da tom prilikom nisu čule nikakve sumnjive zvukove, nisu zapazile kretanje sumnjivih osoba, a niti su imale korisnih saznanja o mogućem motivu ili počinitelju ubojstva.

2.48. U cilju pronalaska sredstva izvršenja policija je tijekom listopada 2012. pribavila i preslike nacrta rezervnih dimnjaka, ventilacijskih i energetskih kanala u prizemlju i prvom katu stambene zagrade na adresi mjesta ubojstva. Potom su u suradnji sa stalnim sudskim vještakom za dimnjake i termomehaniku obavili pregled navedenih rezervnih dimnjaka, ventilacijskih i energetskih kanala pri čemu se nije moglo pristupiti u ventilacijske i energetske kanale koji se nalaze u stanju obitelji B.

2.49. Također, u razdoblju od 12. srpnja 2012. do 12. rujna 2012. na temelju naloga suca istrage Županijskog suda u Z., na prijedlog Županijskog državnog odvjetništva u Z., prema većem broju osoba provođene su i posebne dokazne radnje nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu, te tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta. Rezultati nisu potvrdili relevantne dokaze koji bi bili u vezi s počinjenjem predmetnog kaznenog djela.

2.50. Na temelju naloga Županijskog državnog odvjetništva u Z. od 11. listopada 2012. Centar »Ivan Vučetić proveo je komparativno vještačenje spornog traga oznake 11.1 s otiscima papilarnih linija domaćih osoba B. Z., B. S., J. Ž., B. I., M. N., V. N., G. Ž., D. D., M. M., G. T., F. F., I. H., A. I. i O. R., a u cilju utvrđivanja je li sporni trag identičan nekom od izuzetih nespornih uzoraka papilarnih linija navedenih domaćih osoba. Nisu utvrđeni identični otisci.

2.51. Istoga dana, na temelju naloga suca istrage Županijskog suda Z., izvršena je pretraga doma i osobnog automobila D. D., prijatelja podnositelja C. B. Oduzet je jedan preklopni nož radi provođenja biološkog vještačenja. Vještačenjem oštrice i unutrašnjosti omota nisu pronađeni biološki tragovi, dok su na dršci noža i vanjskoj strani omota utvrđeni DNA profili najmanje dviju nepoznatih osoba.

2.52. Dana 20. veljače 2013. obitelj B. obratila se Županijskom državnom odvjetništvu u Z. Iznijeli su svoje sumnje da bi A. A. i njezin dečko L. Ž. (s kojim je ona bila u vezi prije veze sa žrtvom, te ponovno nakon što je žrtva ubijena) mogli biti umiješani u ubojstvo. To su obrazlagali navodima da je A. A. naglo prestala s njima komunicirati, a da ih njezini roditelji nikada nisu posjetili nakon tragedije.

2.53. Dopisom od 29. ožujka 2013. Županijsko državno odvjetništvo u Z. obavijestilo je policiju da je odbacilo kaznenu prijavu podnesenu protiv podnositelja C. B. U dopisu je navedeno da rezultati kriminalističke obrade nisu doveli do dokaza koji bi sami po sebi, ali niti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, činili zatvoreni krug indicija, a imajući na umu da nema neposrednih očevidaca kaznenog djela te da prilikom očevida nisu pronađeni korisni tragovi, ili bilo kakvi materijalni i/ili personalni dokazi koji bi s razumnom vjerojatnošću ukazivali na osumnjičenog C. B. kao počinitelja kaznenog djela teškog ubojstva D. B. Ujedno je naloženo nastaviti s kriminalističkim istraživanjem u cilju utvrđivanja počinitelja predmetnog kaznenog djela te su dostavljeni rezultati svih provedenih dokaznih radnji.

2.54. Županijsko državno odvjetništvo u Z. ponovno je 14. travnja 2013. u svojstvu svjedoka ispitalo podnositeljicu A. B., podnositelja B. B. i podnositelja C. B. Istoga dana zapisnici o ispitivanju navedenih svjedoka dostavljeni su policiji s nalogom da se intenzivira kriminalističko istraživanje.

2.55. Tijekom lipnja i srpnja 2013. policija je ponovno obavila obavijesne razgovore s članovima obitelji B., susjedima obitelji B., prijateljima i poznanicima žrtve, bivšom djevojkom žrtve i njezinim roditeljima. Nitko od navedenih nije imao korisna saznanja o mogućem motivu ili počinitelju ubojstva D. B.

2.56. Također je obavljen obavijesni razgovor te poligrafsko ispitivanje L. Ž., dečka A. A. On je iskazivao da se u vrijeme ubojstva nalazio s prijateljima izvan Z., na putu za M. Radi provjere istinitosti tih navoda, policija je obavila razgovore s njegovim prijateljima P. P. i V. Š. koji su potvrdili njegove navode. Također je izvršila analizu telekomunikacijskog prometa njegovog mobitela na dan ubojstva, kao i lokaciju mobitela. Utvrđeno je da se tog dana od 10:18 sati pa nadalje nalazio izvan Z., na putu prema D., te da je nekoliko narednih dana lokacija njegovog mobitela zabilježena isključivo na području ili u blizini M. Osim navedenog, izvršeno je komparativno vještačenje spornog traga papilarne linije oznake 11.1 s otiscima papilarnih linija L. Ž. Utvrđeno je da taj trag ne pripada L. Ž. On je na temelju svega toga eliminiran kao mogući počinitelj.

2.57. Ponovljen je i obavijesni razgovor s M. M. koja je ranije rekla da je prije ubojstva u automobilu obitelji B. vidjela nož na preklop. Tijekom ponovljenog razgovora opovrgla je da se radi o nožu na preklop. Nakon što je opisala njegove karakteristike, pokazane su joj fotografije s noževima pronađenim i izuzetim iz stana obitelji B. Nakon toga je pokazala na lovački nož u kožnim koricama i navela kako je to nož o kojem je ranije govorila.

2.58. Centar »Ivan Vučetić« proveo je novo, biološko vještačenje navedenog lovačkog noža i pripadajućeg mu omota radi pronalaženja bioloških tragova humanog porijekla. Nisu utvrđene dostatne koncentracije humane DNA za umnažanje fragmenata.

2.59. Također je obavljen obavijesni razgovor s liječnicom ekipe hitne medicinske pomoći koja je intervenirala na dan ubojstva 7. srpnja 2012. na okolnost je li ekipa hitne medicinske pomoći koristila opremu s kotačima, a s obzirom na to da je 3D vještačenjem utvrđeno da su u hodniku stana u kojem je žrtva ubijena vidljivi tragovi razmazane krvi nalik na tragove kotača. Liječnica je rekla da medicinski kofer koji je koristila nema kotače, nego »nožice četvrtastog polukružnog oblika«. Nakon toga je u Službi kriminalističke tehnike izrađena fotodokumentacija koja se odnosi na medicinsku opremu koju je liječnička ekipa koristila prilikom intervencije u povodu ubojstva D. B.

2.60. Dana 26. lipnja 2013. u prostorije Policijske uprave z. došla je nepozvana A. B. te predala odjevne predmete koje je, kako je navela, pronašla u žrtvinoj sobi ispod kreveta – hlače za koje je tvrdila da su pripadale žrtvi i da na njima postoje tragovi krvi, te majicu za koju je tvrdila da ne pripada nikome od članova obitelji B. Policija je od Županijskog državnog odvjetništva u Z. zatražila nalog za biološko vještačenje navedenih odjevnih predmeta.

2.61. Nakon što je predala navedene odjevne predmete, podnositeljica A. B. iznijela je svoje nezadovoljstvo radom policije navodeći da je od Županijskog državnog odvjetništva u Z. dobila presliku spisa pa da jako dobro zna što je sve policija poduzela, s kim je razgovarala i što je tko izjavio.

2.62. Vještačenjem odjevnih predmeta koje je podnositeljica A. B. sama donijela u nadležnu policijsku postaju 26. lipnja 2013. pronađen je miješani DNA profil u kojem prevladava DNA podnositeljice A. B., dok na temelju preostalih alela daljnja identifikacija nije bila moguća. Iz brisa majice nije bilo moguće utvrditi identifikaciju DNA profila. Sporna vlas s majice bila je nepodesna za analizu.

2.63. U vezi sa spornim odjevnim predmetima policija je obavila obavijesne razgovore s I. I., H. H., L. Č. i K. K., koji su nakon obavljenog očevida pomagali u čišćenju stana obitelji B. Nitko od ispitanih nije primijetio odjeću ispod kreveta ili odjeću na kojoj bi bilo krvi.

2.64. Policija je 4. srpnja 2013. obavijestila Županijsko državno odvjetništvo u Z. da je nakon odbačaja kaznene prijave protiv C. B. na inicijativu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: MUP) osnovana radna skupina sastavljena od policijskih službenika MUP-a i policijskih službenika Sektora kriminalističke policije Policijske uprave z. Radna skupina proučila je cjelokupnu dokumentaciju dostavljenu uz zahtjev Županijskog državnog odvjetništva u Z. od 16. travnja 2013. te je donijela smjernice u cilju utvrđivanja identifikacije počinitelja kaznenog djela ubojstva D. B. Navedenim dopisom dostavljeno je i izvješće o obavljenim radnjama nakon odbačaja kaznene prijave protiv C. B.

2.65. U izvješću je, između ostalog, navedeno i da je R. R. na temelju provedenih posebnih dokaznih radnji (pretraga doma i drugih prostorija, pretraga prijevoznog sredstva, biološko vještačenje, poligrafsko ispitivanje, tjelesni liječnički pregled i obavijesni razgovor) eliminiran kao počinitelj predmetnog kaznenog djela, a o čemu je Županijsko državno odvjetništvo u Z. već obaviješteno u kolovozu 2012.

2.66. Dana 5. studenoga 2013. telefonskim putem policiji se obratila podnositeljica A. B. Navela je da je čula od M. L., profesora s A. fakulteta u Z., da su se žrtva i njegova djevojka A. A. posvađali dan prije ubojstva. U cilju provjere tih navoda policija je 7. studenoga 2013. obavila razgovor s M. L. Međutim, on nije imao nikakvih korisnih saznanja u vezi s ubojstvom ili motivom ubojstva.

2.67. Dana 4. veljače 2014. zamjenica Glavnog državnog odvjetnika primila je podnositeljicu A. B. i podnositelja B. B. na razgovor. Tijekom razgovora podnositelji su izražavali svoje nezadovoljstvo istragom. Tvrdili su da policija ne ulaže dovoljne napore. Izražavali su sumnju da bi s ubojstvom njihovog sina možda mogla imati veze građevinska mafija jer je on bio student G. fakulteta. Također su iznosili sumnje na D. B. bivšu djevojku A. A. i njezinu obitelj. To su obrazlagali tvrdnjama da im se nitko od te obitelji ne javlja i da je A. A. vrlo brzo nakon smrti njihovog sina pronašla drugog dečka. Podnositelji su naveli i da su u više navrata kontaktirali zamjenika Županijske državne odvjetnice u Z. S. S. i da su vrlo zadovoljni sa suradnjom koju su ostvarili s njim. Zamolili su zamjenicu Glavnog državnog odvjetnika da im zakaže sastanak s njim s obzirom na to da on najbolje poznaje predmet, a što je zamjenica Glavnog državnog odvjetnika obećala učiniti. Također je obavijestila podnositelje da je u Županijskom državnom odvjetništvu u Z. održano više koordinativnih sastanaka s policijom u vezi s ubojstvom njihovog sina, pa tako i u siječnju 2014., kada je policiji naloženo intenzivirati kriminalističko istraživanje.

2.68. Početkom svibnja 2014. na vlastito traženje pristupio je u prostorije Županijskog državnog odvjetništva u Z. podnositelj B. B. ponovno optužujući obitelj A. za navodnu umiješanost u ubojstvo njihovog sina. To je obrazlagao tvrdnjama da je ta obitelj nedovoljno tužna. Tvrdio je i da su indeks i putovnica njegovog ubijenog sina D. B. bili kod njegove djevojke A. A. i da mu je to jako čudno, iako je znao da su njih dvoje to ljeto trebali zajedno otputovati u Njemačku. Navodio je da je s ubojstvom njegovog sina možda imala veze građevinska mafija jer je njegov sin D. B. bio član i suosnivač udruge za obnovljive izvore energije i niskoenergetske kuće koja je, iako bez novaca, prema njegovom mišljenju imala materijalnu perspektivu zbog skorog postanka Republike Hrvatske punopravnom članicom Europske unije. Naveo je i da je tijelo njegovog sina bilo položeno u obliku pentagrama, za što je naknadno saznao da je to simbol masona, a za koje je čuo da ih ima na G. fakultetu čiji je student bio njegov sin D. B. Spominjao je i da bi G. T., s kojim je njegov sin D. B. noć prije ubojstva bio u izlasku, mogao imati saznanja o ubojstvu njegovog sina. Nije rekao zašto to misli.

2.69. U drugoj polovini siječnja 2017. na vlastito traženje pristupili su u prostorije Županijskog državnog odvjetništva u Z. podnositelji B. B. i A. B. Podnositelj B. B. iznio je njihovo nezadovoljstvo ponašanjem prijatelja njihovog ubijenog sina jer su se udaljili od obitelji B. Izrazio je i nezadovoljstvo radom policije. Sumnjali su da policija nešto skriva. To je obrazlagao tvrdnjama da u njihovoj zgradi živi umirovljeni policajac koji ih ništa nije pitao o njihovoj tragediji pa da im je to sumnjivo. Sumnjivo im je bilo i to što policija nije zapečatila njihov stan nakon završenog očevida, nego je dozvolila da on i njegova obitelj nastave živjeti u tom stanu. Nadležno državno odvjetništvo proslijedilo je navedene izjave policiji na daljnje postupanje 21. veljače 2017.

2.70. Policija je 1. ožujka 2017. dostavila Županijskom državnom odvjetništvu u Z. posebno izvješće vezano uz iznijete tvrdnje podnositelje B. B. i A. B. U navedenom izvješću policija je navela da su u više navrata kontaktirali podnositeljicu A. B. koja im se obraćala, usmeno i pisano, s navodima vrlo sličnim navodima iznijetim u izjavama danim Županijskom državnom odvjetništvu u Z. Obavljenim provjerama policijskih službenika navodi obitelji B. nisu potvrđeni.

2.71. Početkom veljače 2019. u prostorije Županijskog državnog odvjetništva u Z. pristupio je na vlastito traženje podnositelj B. B. te ponovno dao izjavu u kojoj je iznio svoja zapažanja i razmišljanja u vezi s predmetnim kaznenim djelom i sumnjom na A. A. i njezinog oca A. J. Ta je izjava proslijeđena 8. veljače 2019. policiji na daljnje na postupanje.

2.72. Dana 5. veljače 2019. policija je dostavila novo posebno izvješće u vezi s iznijetim navodima podnositelja. U izvješću su naveli da nisu ponovno obavljali obavijesni razgovor s A. A. i njezinim ocem A. J. jer su s njima obavijesni razgovori obavljani u više navrata pri čemu je utvrđeno da oboje imaju alibije i da nisu povezani s predmetnim kaznenim djelom.

2.73. Do sada su tijekom kriminalističkog istraživanja obavljeni obavijesni razgovori s više stotina osoba. Neke od tih osoba ispitane su više puta. Obavljena su i poligrafska ispitivanja tridesetak osoba, između ostalih i G. T., A. A. i A. J. Ta ispitivanja nisu rezultirala korisnim saznanjima u vezi s predmetnim ubojstvom.

III. PRIGOVORI PODNOSITELJA

3. U ustavnoj tužbi podnositelji, u bitnome, ističu da u povodu smrti njihovog sina i brata D. B. nije provedena djelotvorna istraga. To obrazlažu navodima da nikada nije pronađen počinitelj, da je tijekom samog očevida učinjen niz propusta, te da nadležna tijela od 2015. godine nisu poduzimala nikakve radnje. Stoga smatraju da im je povrijeđeno pravo na život zajamčeno člankom 21. Ustava i člankom 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06.; u daljnjem tekstu: Konvencija) u postupovnom aspektu, te pravo na djelotvorni pravni lijek iz članka 13. Konvencije.

3.1. Podnositelji također ističu povredu članka 23. Ustava i članka 3. Konvencije. To obrazlažu tvrdnjama da su bili izloženi brojnim medijskim natpisima, da je u medijima seciran govor podnositeljice A. B. održan na sahrani sina D. B., te navodima da je podnositelj C. B. bio prikazivan kao ubojica vlastitog brata.

3.2. Povredu članka 23. Ustava i članka 3. Konvencije obrazlažu i navodima da se cijelo vrijeme nalaze u stanju neizvjesnosti i nesigurnosti jer nije pronađen počinitelj.

3.3. Stoga predlažu da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih prava, svakom podnositelju ponaosob dosudi pravičnu naknadu u iznosu od 40.000,00 kuna te naloži Županijskom državnom odvjetništvu u Z. provođenje djelotvorne istrage ubojstva D. B.

IV. OCJENA USTAVNOG SUDA

4. Ustavni sud ispitat će prigovore podnositelja s aspekta zaštite prava na život zajamčenog člankom 21. Ustava i člankom 2. Konvencije.

Mjerodavni dio članka 21. Ustava glasi:

»Članak 21.

Svako ljudsko biće ima pravo na život.

(...)«

Mjerodavni dio članka 2. Konvencije glasi:

»Članak 2.

1. Pravo svakoga na život zaštićeno je zakonom. Nitko ne smije biti namjerno lišen života ...

(...)«

a) Načelna stajališta

4.1. Pravo na život jedno je od temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom. Kršenje tog prava smatra se jednom od najtežih povreda ljudskih prava (v., primjerice, odluke Ustavnog suda broj: U-III-3689/2018 od 10. prosinca 2019.; i U-IIIBi-698/2020 od 16. prosinca 2020., www.usud.hr; te predmete Europskog suda za ljudska prava /u daljnjem tekstu: ESLJP/ Lopes de Sousa Fernandes protiv Portugala [Vv], br. 56080/13, § 164., presuda od 19. prosinca 2017.; te Güzelyurtlu i drugi protiv Cipra i Turske [Vv], br. 36925/07, § 218., presuda od 29. siječnja 2019.).

4.2. Prema praksi ESLJP-a razvijenoj u tumačenju članka 2. Konvencije, zaštita prava na život sadrži tri osnovne obveze države (v., primjerice, odluke Ustavnog suda broj: U-III-3689/2018 i broj: U-IIIBi-698/2020 /navedeno/). To su (1) obveza da se pripadnici represivnog državnog aparata, kao što su vojska i policija, suzdrže od nezakonitog ubijanja – negativna obveza države (usporedi s predmetom Çakici protiv Turske [Vv], br. 23657/94, § 86., presuda od 8. srpnja 1999.), (2) obveza o poduzimanju raznih preventivnih mjera usmjerenih na sprječavanje nezakonitih ubijanja – pozitivna obveza države (usporedi s predmetima Osman protiv Ujedinjenog Kraljevstva [Vv], br. 23452/94, §§ 115. – 122., presuda od 28. listopada 1998.; i Branko Tomašić i drugi protiv Hrvatske, br. 46598/06, §§ 50. – 51., presuda od 15. siječnja 2009.), te (3) obveza da se u slučaju smrti neke osobe pod sumnjivim okolnostima provede ozbiljna, detaljna i službena istraga – procesna obveza države (usporedi s predmetima Mustafa Tunç i Fecire Tunç protiv Turske [Vv], br. 24014/05, § 169., presuda od 14. travnja 2015.; te Skendžić i Krznarić protiv Hrvatske, br. 16212/08, § 77., presuda od 20. siječnja 2011.).

4.3. Podnositelji u ustavnoj tužbi ističu navodnu povredu postupovnog aspekta prava na život tvrdeći da država nije provela djelotvornu istragu smrti njihovog bliskog srodnika. Pritom za njegovu smrt ni na koji način ne krive vlasti. Stoga ovaj predmet treba razlikovati od predmeta u kojima je riječ o navodnoj upotrebi sile sa smrtnom posljedicom od strane pripadnika represivnog državnog aparata ili privatnih osoba uz njihovu prikrivenu suglasnost (v., primjerice, predmet McCann i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 18984/91, presuda od 27. rujna 1995.), ili u kojima su činjenične okolnosti nametnule obvezu vlastima zaštiti život pojedinca, na primjer kad su preuzele odgovornost za njegovu dobrobit (v., primjerice, predmet Paul i Audrey Edwards protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 46477/99, presuda od 14. ožujka 2002.), ili kada su vlasti znale ili trebale znati da je život pojedinca u opasnosti (v., primjerice, predmete Osman protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 28. listopada 1998.; te Bljakaj i drugi protiv Hrvatske, br. 74448/12, presuda od 18. rujna 2014.).

4.4. Međutim, nepostojanje bilo kakve izravne odgovornosti države za smrt bliskog srodnika podnositelja ne isključuje primjenjivost članka 21. Ustava odnosno članka 2. Konvencije jer Ustav i Konvencija nameću državi obavezu poduzeti odgovarajuće korake radi očuvanja života onih koji su unutar njene nadležnosti (usporedi, primjerice, s predmetom L.C.B. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 23413/94, § 36., presuda od 9. lipnja 1998.). Ta obaveza, ponajprije, podrazumijeva uvođenje djelotvornih odredaba kaznenoga prava koje će odvraćati od počinjenja djela protiv života, a koje podupire sustav provedbe zakona u cilju sprečavanja, suzbijanja i kažnjavanja povreda tih odredbi (v. predmet Osman protiv Ujedinjenog Kraljevstva /navedeno/ § 115.).

4.5. Da bi provedba zakona koji štite pravo na život bila djelotvorna, mora postojati neki oblik učinkovite službene istrage kad postoje uvjerljivi razlozi da je neki pojedinac umro u sumnjivim okolnostima. Vlasti moraju postupati na vlastitu inicijativu nakon što su saznale za događaj. Ne mogu to ostaviti inicijativi bliskih srodnika, bilo da oni podnesu formalnu pritužbu ili da preuzmu odgovornost za bilo koji istražni postupak (v., primjerice, mutatis mutandis, predmet Ilhan protiv Turske [Vv], br. 22277/93, § 63., presuda od 27. lipnja 2000.).

4.6. Istraga mora moći utvrditi uzrok smrti i otkrivanje odgovornih, radi njihovoga kažnjavanja (v., mutatis mutandis, predmet Paul i Audrey Edwards protiv Ujedinjenog Kraljevstva /navedeno/ § 69.). Međutim, to nije obveza u pogledu rezultata, nego obveza u pogledu sredstava. To znači da nadležna tijela trebaju poduzeti razumne korake koji su im na raspolaganju kako bi osigurala dokaze koji se tiču sumnjive smrti, uključujući, inter alia, izjave očevidaca, forenzične dokaze i, kad je to moguće, obdukciju koja daje potpune i točne informacije o povredi i objektivnu analizu kliničkih nalaza, uključujući i uzrok smrti. Svaki nedostatak u istrazi koji umanjuje mogućnost da se utvrdi uzrok smrti ili odgovorna osoba dovodi do opasnosti da se taj standard povrijedi (v., primjerice, predmete Armani Da Silva protiv Ujedinjenog Kraljevstva [Vv], br. 5878/08, § 233., presuda od 30. ožujka 2016.; Trivkanović protiv Hrvatske, br. 12986/13, § 67., presuda od 6. srpnja 2017.; te Milić i drugi protiv Hrvatske, br. 38766/15, § 47., presuda od 25. siječnja 2018.).

4.7. Zaključci u istrazi moraju se zasnivati na temeljitoj, objektivnoj i nepristranoj analizi svih relevantnih elemenata. Ako se ne slijedi očiti tijek istrage, značajno se umanjuje mogućnost da se u istrazi utvrde okolnosti predmeta i identitet odgovornih osoba. Ipak, priroda i stupanj ispitivanja koji zadovoljavaju minimalni prag za učinkovitost istrage ovise o okolnostima određenog predmeta i moraju se procijeniti na temelju svih relevantnih činjenica s obzirom na praktičnu stvarnost u istrazi (usporedi, primjerice, s predmetom Trivkanović protiv Hrvatske /navedeno/ § 68.).

4.8. Iako mogu postojati prepreke ili poteškoće koje sprečavaju napredak u istrazi u konkretnoj situaciji, pravovremeni odgovor tijela vlasti u istrazi koja se odnosi na upotrebu sile sa smrtnom posljedicom može se općenito smatrati nužnim za održavanje povjerenja javnosti u njihovo poštivanje vladavine prava i sprječavanje bilo kakvog naizgled prešutnog dogovora ili toleriranja nezakonitih radnji (usporedi, primjerice, s predmetima Armani Da Silva protiv Ujedinjenog Kraljevstva /navedeno/ § 237.; Hugh Jordan protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 24746/94, §§ 108., 136. – 140., presuda od 4 svibnja 2001.; i Milić protiv Hrvatske /navedeno/ § 49.).

4.9. Također, istraga mora biti dostupna obitelji žrtve u mjeri u kojoj je to neophodno radi zaštite njihovih legitimnih interesa. Također mora postojati dovoljan element javnog nadzora istrage. Stupanj javnog nadzora može se razlikovati od slučaja do slučaja (v. predmet Armani Da Silva /navedeno/ § 235.).

4.10. Međutim, ništa od gore navedenog ne može se tumačiti tako da članak 21. Ustava odnosno članak 2. Konvencije podrazumijeva pravo da se treće osobe kazneno gone ili osuđuju zbog kaznenih djela, odnosno apsolutnu obavezu da svaki kazneni progon treba završiti osuđujućom presudom (v. predmet Armani da Silva protiv Ujedinjenog Kraljevstva /navedeno/ § 238.).

b) Primjena načelnih stajališta na konkretan predmet

4.11. Ustavni sud ponajprije utvrđuje da nije bilo očevidaca ubojstva D. B.

4.12. Nadalje utvrđuje da čim su nadležna tijela saznala za predmetno ubojstvo, odmah su poduzela kriminalističke radnje u cilju utvrđenja okolnosti njegove smrti. Samo par sati nakon predmetnog ubojstva započeo je očevid kojeg je vodila zamjenica Županijske državne odvjetnice u Z. uz asistenciju djelatnika Ekipe za očevid Policijske uprave z. i vještaka Centra »Ivan Vučetić«. Pregledano je mjesto zločina, napravljeni su foto i video dokumentacija i izuzeti su svi pronađeni tragovi, odnosno dokazi s njega. Izrađeni su službena zabilješka o mjestu događaja i zapisnik o očevidu. Obavljen je vanjski pregled i obdukcija tijela žrtve i provedena su dva neovisna medicinska vještačenja na okolnost dinamike nastanka smrtonosnih ozljeda.

4.13. Radi utvrđivanja dinamike nastanka predmetnog događa, međusobnog položaja žrtve i počinitelja u trenutku nanošenja ozljeda žrtvi, utvrđivanja sredstava kojima su ozljede nanesene, kao i redoslijeda nastanka ozljeda te individualnih karakteristika počinitelja provedeno je forenzičko vještačenje 3D rekonstrukcijom. Provedeno je i mehanoskopsko vještačenje pokidanog lančića koji je pripadao žrtvi te mnogobrojna biološka vještačenja prikupljenih dokaza iz stana obitelji B., poput noževa i drugih oštrih predmeta, odjevnih predmeta, papuča, sifona i koturaljki podnositelja C. B. Uzeti su brisovi krvi s mnogih predmeta, uključujući i s tepiha na kojem je žrtva pronađena, otisci prstiju i dlanova i uzorci DNA. Ti tragovi nisu doveli istražitelje do korisnih saznanja o mogućem počinitelju predmetnog ubojstva.

4.14. Obavljeni su izvidi od vrata do vrata u području mjesta zločina, pregledani su ventilacijski sustavi na adresi mjesta zločina, te je pretražen teren oko mjesta zločina radi pronalaska predmeta počinjenja kaznenog djela. U šahtu u blizini mjesta zločina pronađen je kuhinjski nož, ali provedenim vještačenjem nisu pronađeni korisni tragovi koji bi upućivali da se radi o sredstvu izvršenja ubojstva žrtve, a niti se taj nož po svojim karakteristikama mogao dovesti u vezu s izvršenjem predmetnog kaznenog djela.

4.15. Obavljeni su obavijesni razgovori s podnositeljima, članovima njihove obitelji, njihovim prijateljima i poznanicima, susjedima, te brojnim drugim mogućim svjedocima.

4.16. S obzirom na to da je na dan ubojstva uhićen podnositelj C. B. zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio predmetno ubojstvo, izvršen je njegov tjelesni pregled i analiza krvi i urina. Napravljena je kriminalistička analitika telefonskih komunikacija s broja mobitela podnositelja C. B. te je utvrđena komunikacija na dan ubojstva s dvije osobe, Ž. Ž. i R. R. koje su se nalazile u području mjesta zločina, a koje su otprije bile poznate policiji. Obavljeni su obavijesni razgovori s tim osobama, kao i poligrafsko ispitivanje. Nakon toga je obavljena pretraga doma i osobnog automobila R. R. jer on, za razliku od Ž. Ž., ne živi u području mjesta zločina. Pronađen je par tenisica na kojoj su bili tragovi krvi. Tenisice su odmah poslane na vještačenje, ali je utvrđeno da je krv životinjskog porijekla.

4.17. Budući da su neke osobe prilikom razgovora s policijom iznosile sumnju da bi V. N. i njegov sin M. N. s kojima je podnositelj C. B. bio u kontaktu mogli imati veze s navedenim ubojstvom jer da su povezani sa sumnjivim poslovima, obavljena je i pretraga doma i osobnog automobila navedenih osoba. Prilikom pretrage oduzeti su im noževi radi biološkog vještačenja. Međutim, nisu pronađeni tragovi humanog porijekla. Te su osobe i poligrafski ispitane. S obzirom na to da provedene dokazne radnje nisu dovele do saznanja s kojima bi se navedene osobe moglo na bilo koji način povezati s ubojstvom D. B., one su eliminirane kao mogući počinitelji.

4.18. Policija je pribavila snimke s nadzornih kamera koje su zabilježile kretanje podnositelja C. B. na dan ubojstva te je pregledana trasa od oko 8 km kojom se taj dan kretao podnositelj C. B.. Također je pregledano i dno J. radi mogućeg pronalaska predmeta zločina ili nekog drugog sumnjivog predmeta. Nije pronađeno sredstvo izvršenja zločina niti bilo kakav drugi sumnjivi predmet. Provedena su i informatička vještačenja prijenosnih računala u vlasništvu žrtve D. B. i podnositelja C. B. Na temelju tih vještačenja zaključeno je da žrtva bila živa oko 14:00 sati.

4.19. Krajem ožujka 2013. Županijsko državno odvjetništvo u Z. odbacilo je kaznenu prijavu protiv podnositelja C. B. jer rezultati kriminalističke obrade nisu doveli do dokaza koji bi s razumnom vjerojatnošću ukazivali da je on počinitelj, posebice imajući na umu rezultate informatičkog vještačenja te činjenicu da iz snimki nadzornih kamera proizlazi da podnositelj C. B. u sporno vrijeme nije bio u stanu. Ujedno je naloženo policiji intenzivirati kriminalističko istraživanje.

4.20. U daljnjem tijeku istrage, na inicijativu MUP-a osnovana je radna skupina koja je donijela smjernice u cilju utvrđivanja počinitelja predmetnog ubojstva.

4.21. Obavljeni su razgovori s liječnicom ekipe hitne medicinske pomoći koja je izašla predmetnog dana na teren radi utvrđenja je li medicinski kofer kojeg je koristila imao kotače, a s obzirom na to da je vještak uočio na mjestu zločina razmazani trag krvi za kojeg je pretpostavljao da bi mogao biti od kotača. Ponovljeno je biološko vještačenje lovačkog noža izuzetog iz stana obitelji B. za kojeg je M. M. tvrdila ga je prije ubojstva vidjela u vozilu obitelji B.

4.22. Također je provedeno vještačenje odjevnih predmeta koje je podnositeljica A. B. osobno donijela u prostorije policijske postaje. Vještačenjem te odjeće nije došlo do korisnih saznanja. Obavljen je i obavijesni razgovor s osobama koje su nakon očevida čistile stan u kojem se dogodilo ubojstvo. Te su osobe porekle da bi u stanu vidjele navedene odjevne predmete.

4.23. Obavljen je razgovor s L. Ž., dečkom A. A., na kojeg su kao mogućeg počinitelja upirali podnositelji. U cilju provjere njegovog alibija pribavljen je ispis telefonskog prometa njegovog mobitela. Pribavljena je i lokacija njegovog mobitela na dan ubojstva. Utvrđeno je da je u vrijeme ubojstva bio izvan Z. To su u obavijesnim razgovorima potvrdili i njegovi prijatelji koji su u vrijeme ubojstva bili s njim. Komparativnim vještačenjem spornog traga papilarnih linija oznake 11.1 s papilarnim linijama L. Ž. utvrđeno je da taj trag ne pripada njemu. Stoga je on eliminiran kao mogući počinitelj.

4.24. Također su obavljeni obavijesni razgovori s mnogim drugim osobama za koje se smatralo da bi mogle imati saznanja o zločinu, od čega s nekima od njih i u više navrata. Također, nekoliko desetaka osoba je poligrafski testirano, ali te radnje nisu dovele do saznanja o motivu ili počinitelju ubojstva.

4.25. Provedene su i posebne dokazne radnje nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu, te tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta. Rezultati nisu potvrdili relevantne dokaze koji bi bili u vezi s počinjenjem predmetnog kaznenog djela.

4.26. Provedena su komparativna vještačenja spornog traga papilarnih linija oznake 11.1 pronađenog na mjestu zločina s papilarnim linijama mnogobrojnih osoba. Međutim, nije utvrđeno kome navedeni otisak, a kojeg nema niti u sustavu AFIS, pripada.

4.27. Iz navedenog slijedi da je policija slijedila sve moguće tragove. Pritom je policija postupala i po svakoj izjavi koje su podnositelji samoinicijativno davali policiji, odnosno državnom odvjetništvu. Prikupljeni su i ispitani svi mogući dokazi te su obavljeni razgovori s nekoliko stotina osoba. I policija i nadležno državno odvjetništvo postupali su pravovremeno i slijedili svaku liniju informacije. Činjenica da istraga nije uspjela otkriti počinitelja sama po sebi ne čini istragu nedjelotvornom jer, kako je već naprijed navedeno, procesna obveza članka 21. Ustava i članka 2. Konvencije nije obveza u pogledu rezultata, nego obveza u pogledu sredstava. Pritom Ustavni sud ističe da podnositelji u ustavnoj tužbi ne ukazuju na neke druge konkretne smjerove istrage koje su nadležna tijela mogla slijediti. Stoga Ustavni sud ne može ni policiji ni nadležnom državnom odvjetništvu predbaciti bilo koje skrivljeno zanemarivanje, lošu namjeru ili nepostojanje volje (usporedi s predmetom Milić i drugi protiv Hrvatske /navedeno/ § 54.).

4.28. Istina je da je tijekom istrage bilo nekih propusta. Tako su papuče izuzete iz stana obitelji B. tijekom pretrage bile nepravilno pakirane, ali to ih nije učinilo nepodesnima za vještačenje. Nadalje, prilikom očevida je jednom policijskom službeniku ispao plastični nazuvak za cipele pa je nehajno ugazio u krv i ostavio otiske. Međutim, ti otisci prema mišljenju vještaka nisu bili od forenzičkog značaja. Neki policijski službenici ostavili su tijekom pretrage stana obitelji B. otiske svojih prstiju na drškama izuzetih noževa. No, na tim noževima nisu pronađeni tragovi humane krvi što znači da nisu mogli biti sredstvo izvršenja ubojstva. Također, prema nalazu vještaka za 3D rekonstrukciju s tijelom žrtve nije postupano na propisani način jer je tijekom očevida s nje nepropisno skinuta odjeća i tijelo nije prebačeno na čistu plahtu. Naposljetku, policija je dozvolila baciti tepih na kojem je pronađena žrtva. Međutim, to je učinjeno tek nakon što su s njega izuzeti svi tragovi i nakon što je očevid završio.

4.29. Iako navedeni propusti policije zaslužuju određenu kritiku, Ustavni sud, imajući na umu sve prethodno navedeno, ne smatra da su oni takve težine da su istragu učinili nedjelotvornom. S time u vezi ističe da je stajalište ESLJP-a da pozitivne obveze iz članka 2. Konvencije ne smiju biti tumačene na način da nameću prekomjeran teret nadležnim državnim tijelima. U tom kontekstu ESLJP smatra da gdje je država ugovornica donijela pravni okvir i zakonodavstvo sa svrhom zaštite prava na život, pitanja poput pogrešne prosudbe pojedinca ili nesavjesne koordinacije među profesionalcima, ne može biti dovoljno da bi se tu državu smatralo odgovornom sa stajališta njezine pozitivne obveze iz članka 2. Konvencije (usporedi s predmetom Kotilainen i drugi protiv Finske, br. 62439/12, §§ 67. – 68., presuda od 17. rujna 2020.).

4.30. Naposljetku, Ustavni sud utvrđuje da su podnositelji bili dostatno uključeni u istragu. Imali su uvid u spis predmeta koji se odnosi na istragu, a i policija i državno odvjetništvo odgovarali su na njihove upite o poduzetim koracima.

4.31. S obzirom na sve navedene okolnosti, Ustavni sud ocjenjuje da je u konkretnom predmetu provedena djelotvorna istraga u smislu procesne obveze iz članka 21. Ustava i članka 2. Konvencije. Stoga je na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona odlučeno kao u izreci.

4.32. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Obrazloženje rješenja

5. Podnositelji smatraju da su žrtve povrede članka 23. Ustava i njemu odgovarajućeg članka 3. Konvencije zbog neizvjesnosti i nesigurnosti koju trpe jer nadležna tijela nisu pronašla počinitelja ubojstva njihovog bliskog srodnika.

5.1. U nedostatku bilo kakvog dokaza koji bi mogao upućivati na to da su podnositelji bili podvrgnuti postupanju protivnom članku 23. Ustava odnosno članku 3. Konvencije, Ustavni sud ovaj prigovor ocjenjuje kao očigledno neosnovan (usporedi s predmetom Armani Da Silva /navedeno/ §§ 289. – 290.).

5.2. Podnositelji također smatraju da su žrtve zlostavljanja protivnog članku 23. Ustava i članku 3. Konvencije zbog načina na koji su se mediji ophodili prema njima i kako su izvještavali o predmetnom ubojstvu. Te tvrdnje, doduše, ničime ne dokazuju.

5.3. Čak i pod pretpostavkom da su navedene tvrdnje podnositelja o načinu na koji su mediji izvještavali o predmetnom ubojstvu istinite, Ustavni sud ističe da to postupanje očigledno ne dostiže dovoljan stupanj ozbiljnosti (minimum level of severity) da bi ušlo u doseg članka 23. Ustava odnosno članka 3. Konvencije. Stoga je taj prigovor nespojiv ratione materiae s navedenom odredbom Ustava odnosno Konvencije.

5.4. U onoj mjeri u kojoj bi na navode podnositelja bili primjenjivi članak 35. Ustava i njemu odgovarajući članak 8. Konvencije, Ustavni sud ponajprije ističe da država nema kontrolu nad sadržajem medijskih napisa i stavovima izraženim u medijima. Posebno nema mogućnosti djelovati preventivno na natpise u novinama i ne može spriječiti objavljivanje članaka koji komentiraju odluke nadležnih državnih tijela. Osim toga, to bi bilo protivno jamstvu slobode izražavanja sadržanog u članku 38. Ustava i članku 10. Konvencije. Stoga ne može postojati odgovornost države za natpise u medijima.

5.5. Zaštita koju država osigurava u odnosu na napise u medijima je pravo na ispravak netočnih informacija te na tužbu za naknadu štete u slučajevima u kojima medijski napisi dovode do povrede prava osobnosti, kao što je primjerice pravo na reputaciju, dostojanstvo i ugled. Ta pravna sredstva predviđena su Zakonom o medijima (»Narodne novine« broj 59/04., 84/11. i 81/13.), odnosno Zakonom o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.).

5.6. Podnositelji niti tvrde niti dokazuju, da su koristili ta pravna sredstva. Stoga podnositelji nisu iskoristili dopušteni pravni put pa se Ustavni sud ne može upustiti u ispitivanje osnovanosti tih navoda.

5.7. Slijedom navedenog, na temelju članaka 32. i 72. Ustavnog zakona riješeno je kao u izreci.

5.8. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-IIIBi-1926/2019

Zagreb, 15. travnja 2021.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća
Ingrid Antičević Marinović, v. r.