VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1134

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda mr. sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Hrvatski Telekom d.d., Z., kojeg zastupa B. A., odvjetnik u Z., protiv tužene Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, Z., koju zastupa predsjednik vijeća T. O., uz sudjelovanje zainteresirane osobe grada P., P., koju zastupa K. J., odvjetnica iz R., radi utvrđivanja infrastrukturnog operatora i utvrđivanja visine naknade za pravo puta, na sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2021.

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje dopunskog rješenja Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, klasa: UP/I-344-03/18-11/645, urbroj: 376-05-3-20-15 od 20. listopada 2020.

II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora.

III. Ova presuda objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženika od 20. listopada 2020., pod točkom I. izreke, utvrđuje se da je Hrvatski Telekom d.d. (dalje: HT) infrastrukturni operator i ima pravo puta na nekretninama koje se na dan donošenja tog rješenja nalaze u vlasništvu Grada P. (nerazvrstane ceste koje pobliže navedene Potvrdi Sisačko-moslavačke županije od 19. lipnja 2020., a koja je sastavni dio rješenja), na kojima HT ima izgrađenu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu (dalje: EKI) prema podacima o EKI navedenim u Elaboratu za pravo puta br. 34/18 od 13. lipnja 2018. (dalje: Elaborat) i koje koristi za pristup, postavljanje, korištenje, popravljanje i održavanje svoje EKI.

U točki II. izreke se utvrđuje količina i vrsta EKI, a u točki III. izreke se utvrđuje godišnja naknada za pravo puta za korištenje nekretnina iz navedenog rješenja, u skladu s podacima navedenim u Elaboratu i vrsti zemljišta navedenoj u evidenciji Zemljišnoknjižnog odjela Petrinja ili podredno Ispostavi za katastar nekretnina Petrinja, dostupnoj na Zajedničkom informacijskom sustavu zemljišnih knjiga i katastra – javnoj aplikaciji, uz primjenu iznosa naknada i načina obračuna određenima u članku 6. i 7. stavcima 1., 2., 3. i 4. Pravilnika o potvrdi i naknadi o pravu puta (»Narodne novine«, 152/11., 151/14. i 95/17. – dalje: Pravilnik).

Prema točki IV. izreke se utvrđuje da Grad P. ima pravo na godišnju naknadu za pravo puta za nekretnine iz navedenog rješenja od 28. svibnja 2018., a u točki V. izreke se obvezuje HT da u roku od 8 dana od primitka tog rješenja napravi obračun godišnje naknade za pravo puta na temelju parametara iz tog rješenja te obračun sa svim podacima koji su primijenjeni dostavi Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti (dalje: HAKOM) i Gradu P.

Točkom VI. izreke se obvezuje HT u roku od 10 dana od primitka rješenja platiti Gradu P. naknadu za pravo puta iz tog rješenja za prvu godinu i dostaviti dokaz o uplati naknade, a svaka sljedeća godišnja naknada za pravo puta se plaća u roku od 8 dana po isteku razdoblja za koje je naknada plaćena.

U točki VII. izreke se obvezuje Grad P. omogućiti HT-u ostvarivanje prava puta na nekretninama iz tog rješenja.

Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio tužbu kojom traži poništenje rješenja tuženice (članak 22. stavak 2. točka 1. Zakona o upravnim sporovima.

Tužitelj u tužbi, u bitnom, navodi razloge zbog kojih osporeno rješenje smatra nezakonitim, odnosno zbog povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Prije svega ističe da je nadležnost HAKOM-a propisana odredbom članka 12. Zakona o elektroničkim komunikacijama (»Narodne novine« 73/08., 90/11., 133/12., 80/13., 71/14. i 72/17., dalje: ZEK) i da se ne može prenijeti na stranke u postupku što je HAKOM u osporenom rješenju upravo učinio prenijevši nadležnost donošenja odluke o visini naknade za pravo puta na tužitelja kao infrastrukturnog operatora. Pri tome se poziva na odredbu članka 5. stavka 4. Pravilnika koja propisuje da će HAKOM za razdoblje od zaprimanja zahtjeva rješenjem utvrditi infrastrukturnog operatora, količinu i vrstu elektroničke komunikacijske infrastrukture koja je izgrađena na nekretninama iz stavka 1. te visinu godišnje naknade za pravo puta. Uz to se poziva i na odredbu članka 17. stavka 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine« 47/09., dalje: ZUP), ukazujući na pobliže opisane povrede pravila upravnog postupka, pri čemu se tužitelj poziva i na pobliže navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, predlaže da se usvoji tužbeni zahtjev i poništi rješenje tuženice u cijelosti.

Tuženik u odgovoru na tužbu ističe razloge zbog kojih tužbene navode smatra u cijelosti neosnovanima, a navodi i niz presuda Visokog upravnog suda u kojima je izraženo stajalište kojeg se u potpunosti pridržavala.

Također osporava da je na tužitelja prenio svoju nadležnost za utvrđivanje infrastrukturnog operatora na općem dobru i nekretninama drugih osoba te utvrđivanje visine naknade za pravo puta, odnosno tvrdi da je u osporenom rješenju točno i precizno odredila parametre.

Dodaje i druge razloge zbog kojih smatra da postoji obveza tužitelja da dostavi obračun godišnje naknade za pravo puta tuženiku i zainteresiranoj osobi na temelju parametra koji su utvrđeni u osporenom rješenju, a posebno se osvrće na zakonsku regulativu prava puta, uz zaključak da je riječ o zakonskom ograničenju prava vlasništva u korist infrastrukturnog operatora (tužitelja) i to ex lege na temelju ZEK-a, s time da je infrastrukturni operator obvezan plaćati upravitelju općeg dobra ili vlasniku nekretnine naknadu za pravo puta, a upravitelj općeg dobra ili vlasnik nekretnine je obvezan infrastrukturnom operatoru omogućiti ostvarivanje prava puta.

Tuženik u odgovoru na tužbu predlaže da se ista odbije kao neosnovana, podredno, odbaci zbog nepostojanja zakonskih pretpostavki za vođenje upravnog spora.

Zainteresirana osoba Grad P. u odgovoru na tužbu navodi da je netočna tvrdnja tužitelja da je tuženik prenio rješenjem svoju nadležnost na tužitelja, već je upravo postupio prema zahtjevu zainteresirane osobe i rješenje donio u skladu s odredbama ZEK-a i Pravilnika. Smatra da je tuženik donio zakonito i pravilno rješenje kojim je utvrdio infrastrukturnog operatora, količinu i vrstu EKI-a te godišnju naknadu za pravo puta. Također, navodi da je u predmetnom slučaju naknada utvrđena na temelju svih prikupljenih podataka, čiju pravilnost je potvrdio i tužitelj, a konačno sam tužitelj je naveo da je na temelju tih podataka i izvršio obračun godišnje naknade za pravo puta u pobliže navedenom iznosu, koji je dostavio tuženiku. Dakle, iz navedenog proizlazi da su svi parametri za utvrđivanje visine naknade za pravo puta utvrđeni odredbama Pravilnika, kao ovdje mjerodavnoga propisa, a poziva se i na odluke Visokog upravnog suda koje potvrđuju takvu praksu tuženice. Predlaže sudu da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a traži i naknadu troška u ukupnom iznosu od 3.125,00 kn.

Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika Sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke te izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu tuženice (članak 33. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima, »Narodne novine« broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/17. i 29/17., dalje: ZUS).

Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u skladu s člankom 55. stavkom 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Osporeno rješenje tuženika doneseno je na zahtjev zainteresirane osobe Grada Petrinje za utvrđivanje infrastrukturnog operatora za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu koja je izgrađena na nekretninama u vlasništvu zainteresirane kao i da se utvrdi visina naknade prava puta.

Odredbom članka 12. stavka 1. točke 11. ZEK-a propisana je nadležnost tuženika za utvrđivanje infrastrukturnog operatora na općem dobru i nekretninama drugih osoba te utvrđivanje visine naknade za pravo puta.

Člankom 29. ZEK-a, u stavku 1. je propisano da se za pravo puta na općem dobru i na nekretninama iz članka 27. stavka 1. tog zakona, plaća naknada za pravo puta iz članka 28., a izračun i visina naknade te način plaćanja naknade propisuju se Pravilnikom koji donosi Vijeće Agencije, pri čemu visina naknade mora predstavljati pravičan razmjer između prava vlasnika nekretnina i interesa operatora elektroničkih komunikacijskih usluga te javnog interesa za razvoj tržišta elektroničkih komunikacija. Prema stavku 2. tog članka, naknada za opće dobro i nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske te jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave plaća se godišnje, po četvornom metru zemljišta koje se upotrebljava za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu iz članka 27. stavka 5. tog Zakona, a utvrđuje se jednoznačno za pojedinu vrstu nekretnina ili za opće dobro, na cijelom području Republike Hrvatske.

Prema ocjeni ovog Suda, donošenjem rješenja kojim su određeni parametri za utvrđivanje visine naknade za pravo puta, nisu povrijeđena pravila o stvarnoj nadležnosti i nije sa tuženika prenesena nadležnost na tužitelja, koji je stranka u postupku. Stoga je neosnovan tužiteljev prigovor povrede odredbe članka 12. ZEK-a u vezi s člankom 17. stavkom 1. i 2. ZUP-a.

U provedenom postupku su za rješenje ove upravne stvari utvrđene odlučne činjenice koje među strankama nisu sporne, već je za tužitelja sporno može li tuženik utvrđivanje visine naknade za pravo puta prenijeti na tužitelja i je li time postupljeno protivno odredbama ZUP-a o stvarnoj nadležnosti, već je suprotno stavu tužitelja, u okviru svoje zakonske ovlasti, izrekom osporenog rješenja pravilno riješena ova upravna stvar.

Naime, u izreci osporenog rješenja dani su jasni i određeni parametri za određivanje visine naknade za pravo puta za nekretnine koje su predmet ovog postupka, a koji proizlaze iz priloga koji su sastavni dio rješenja i jasnih odredbi članka 7. stavaka 2., 3. i 4. Pravilnika.

Prema navedenom članku Pravilnika visina naknade za pravo puta se izračunava prema površini zemljišta koje se koristi za pristup, postavljanje, korištenje, popravljanje i održavanje EKI. Tužitelj, nesporno, raspolaže s podacima o površinama zemljišta potrebnim za pristup, postavljanje, korištenje, popravljanje i održavanje EKI, za koje je dužan plaćati naknadu, a koje su unesene u Elaborat, koji je sam izradio. Elaborat je sastavni dio osporenog rješenja, a odredbe članka 7. stavaka 2., 3. i 4. Pravilnika daju formulu za izračun svake od površina za koje se plaća naknada.

Iz naprijed navedenog slijedi da osporeno rješenje sadrži, nesporno utvrđene nekretnine na kojima se nalazi EKI, a Elaborat, koji je sastavni dio rješenja, sadrži površine za koje se plaća naknada, dok je formula za izračun dana u podzakonskom propisu.

Slijedom navedenog ocjena je ovog Suda da u ovoj upravnoj stvari, s obzirom na narav i vrstu odluke kojom se utvrđuje infrastrukturni operator i utvrđuje naknada za pravo puta za korištenje EKI na nekretninama kojima upravlja ili su u vlasništvu zainteresirane osobe, sadržaj izreke osporenog rješenja ima sve elemente na temelju kojih se može utvrditi visina naknade. Stoga osporeno rješenje nije protivno odredbi članka 98. stavka 3. ZUP-a o sadržaju izreke i dostatno određenom izrekom tog rješenja nije povrijeđena odredba članka 12. ZEK-a, a niti odredbe članka 17. stavaka 1. i 2. ZUP-a.

Uz sve navedeno se dodaje da je na sjednici svih sudaca ovog Suda održanoj 17. rujna 2019. donesen zaključak prema kojem u primjeni članaka 27. i 28. ZEK-a, HAKOM može rješenjem utvrditi sve parametre za utvrđivanje visine naknade za pravo puta prema podacima o EKI navedenim u Elaboratu za pravo puta koji je sastavni dio rješenja.

Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude i odbiti tužbeni zahtjev.

Odluka o naknadi troškova spora (točka II. izreke) je donesena na temelju odredbe članka 79. stavka 1. ZUS-a, jer prema ocjeni ovog Suda odgovor na tužbu i izneseni navodi nisu utjecali na ishod ovog upravnog spora, iz kojeg razloga nisu ocjenjeni kao opravdani.

Odluka o objavi presude u »Narodnim novinama« temelji se na odredbi članka 14. stavka 8. ZEK-a.

Poslovni broj: UsII-416/20-6
Zagreb, 20. siječnja 2021.

Predsjednica vijeća
mr. sc. Mirjana Juričić, v. r.