Presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: UsII-224/20-10 od 3. ožujka 2021.

NN 59/2021 (28.5.2021.), Presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: UsII-224/20-10 od 3. ožujka 2021.

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1157

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Sanje Štefan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Hrvatski telekom d.d., Z., koji zastupa B. A., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, Z., radi utvrđivanja infrastrukturnog operatora i utvrđivanje visine naknade za pravo puta, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine V. T., V. T., na sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2021.

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, klasa: UP/I-344-03/16-11/171, urbroj: 376-05-3-20-39 od 27. svibnja 2020.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

III. Ova presuda objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

Točkom I. izreke osporenog rješenja utvrđeno je da je tužitelj Hrvatski telekom d.d. (dalje: HT) infrastrukturi operator i ima pravo puta na nerazvrstanim cestama u vlasništvu Općine V. T. navedenim u potvrdi K.-z. županije, Općine V. T., Jedinstvenog upravnog odjela od 14. travnja 2020. koja je sastavni dio ovog rješenja na kojim nekretninama HT ima izgrađenu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu (dalje: EKI) prema podacima o EKI navedenim u Elaboratu za pravo puta, a koje nekretnine koristi za pristup, postavljanje, korištenje, popravljanje i održavanje svoje EKI. Elaborat je u dijelu o količini i vrsti i prostornom položaju EKI sastavni dio ovog rješenja. Točkom II. se utvrđuje da je HT infrastrukturni operator i ima pravo puta na nekretninama u vlasništvu Općine V. T. navedene u potvrdi K.-z. županije, Općine V. T. od 14. travnja 2020. koja je sastavni dio ovog rješenja, a na kojim nekretninama HT ima izgrađenu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu prema podacima o EKI navedeno u Elaboratu i drugu povezanu opremu, prema podacima o EKI navedenim u Elaboratu i koristi ih za pristup, postavljanje, korištenje, popravljanje i održavanje svoje EKI. Točkom III. izreke rješenja navedeno je da količinu i vrstu EKI iz ovog rješenja čine trase kabelske kanalizacije te trase elektroničkih komunikacijskih vodova u zemlji i nadzemnih elektroničkih komunikacijskih vodova navedene u Elaboratu. Točkom IV. izreke utvrđuje se godišnja naknada za pravo puta za korištenje nekretnina iz ovog rješenja prema površini zemljišta na kojem se nalazi EKI sukladno podacima navedenim u Elaboratu i vrsti zemljišta navedenoj u evidenciji Zemljišnoknjižnog odjela Zabok ili podredno Odjelu za katastar nekretnina Zabok, dostupnoj na Zajedničkom informacijskom sustavu zemljišnih knjiga i katastra – javnoj aplikaciji, uz primjenu iznosa naknada i načina obračuna određenima u članku 6. i 7. stavcima 1., 2., 3. i 4. Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta (»Narodne novine«, 152/11., 151/14. i 95/17.). Točkom V. izreke rješenja utvrđuje se da Općina V. T. ima pravo na godišnju naknadu za pravo puta iz ovog rješenja od 4. svibnja 2016. Točkom VI. izreke obvezuje se HT u roku od 8 dana od primitka ovog rješenja napraviti obračun godišnje naknade za pravo puta temeljem parametara iz ovog rješenja te obračun sa svim podacima koji su primijenjeni dostaviti HAKOM-u i Općini V. T. Točkom VII. izreke obvezuje se HT da u roku od 10 dana od primitka ovog rješenja platiti Općini V. T. naknadu za pravo puta iz ovog rješenja za prvu, drugu, treću, četvrtu i petu godinu. Svaka sljedeća godišnja naknada za pravo puta plaća se u roku od 8 dana po isteku razdoblja za koje je naknada plaćena. Točkom VIII. izreke obvezuje Općina V. T. omogućiti HT-u ostvarivanje prava puta na nekretninama iz ovog rješenja.

Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu kojom osporava zakonitost te zahtjeva poništenje rješenja koje naziva dopunsko rješenje (članak 22. stavak 2. točka 1. Zakona o upravnim sporovima »Narodne novine«, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – dalje: ZUS)). Tužitelj ističe da se u konkretnom slučaju radi o dopunskom rješenju te da tuženik nije imao osnovu za donošenje takvog rješenja. Navodi kronologiju upravnog postupka. Ističe da je pobijano rješenje tuženik donio po zahtjevu Općine V. T. za donošenjem dopunskog rješenja kojeg je zaprimio 5. svibnja 2020. Navodi da je tom zahtjevu prethodio zahtjev Općine V. T. od 4. svibnja 2016. kojim je Općina V. T. tražila utvrđenje infrastrukturnog operatora EKI koja je izgrađena na nekretninama u vlasništvu Općine V. T., a temeljem kojeg prvotnog zahtjeva je tuženik proveo upravni postupak i donio prvobitno djelomično rješenje od 14. ožujka 2019. Prema prvotnom rješenju od 14. ožujka 2019. tuženik je utvrdio da je tužitelj infrastrukturni operator te ima pravo puta na nekretninama koje se na dan donošenja rješenja nalaze u vlasništvu/suvlasništvu Općine V. T. prema evidenciji Općinskog suda u Z., Zemljišno-knjižnog odjela Z.. Prvotnim rješenjem utvrđeno je da Općina V. T. ima pravo na godišnju naknadu za pravo puta od dana 4. svibnja 2016. Tužitelj smatra da je navedenim rješenjem riješeno o svim pravima i obvezama stranaka u konkretnom upravnom postupku. Ističe da bi upravno tijelo imalo osnove donijeti dopunsko rješenje u istom upravnom postupku nužan preduvjet je sukladno članku 100. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, 47/09. – dalje: ZUP) da nadležno tijelo nije riješilo sva pitanja koja su predmet postupka. Ističe da je sukladno članku 5. stavku 2. Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta podnositelj zahtjeva mora dostaviti dokaz o vlasništvu, odnosno dokaze da je podnositelj zahtjeva upravitelj općeg dobra, za nekretnine za koje traži naknadu i to prije dovršetka tog postupka, dakle prije donošenja rješenja. Ističe da ovdje pobijanim dopunskim rješenjem tuženik rješava o pravima i obvezama tužitelja i Općine V. T. u odnosu na nekretnine za koje Općina V. T. tek po podnošenju novog zahtjeva od dana 5. svibnja 2020. dostavlja dokaz o vlasništvu, odnosno pravu upravljanja i to potvrdu K.-z. županije, Općine V. T. od 14. travnja 2020. kojom dokazuje izvanknjižno vlasništvo na nerazvrstanim cestama i potvrdu K.-z. županije, Općine V. T. od 14. travnja 2020. kojom dokazuje izvanknjižno vlasništvo na nekretninama, a obje potvrde izdane su u travnju, odnosno svibnju 2020., dakle više od jedne godine nakon donošenja prvotnog rješenja. Smatra da je donošenje dopunskog rješenja suprotno ZUP-u i Pravilniku o potvrdi i naknadi za pravo puta. Predlaže da se tužbeni zahtjev usvoji, poništi navedeno rješenje te ujedno predlaže i određivanje odgodnog učinka tužbe, jer bi mu izvršenjem navedenog rješenja nastala šteta.

Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja. Poziva se na presude Visokog upravnog suda, broj: UsII-161/19-7 i UsII-69/20 iz kojih proizlazi da je praksa donošenja djelomičnih rješenja u odnosu na dio zahtjeva te naknadno donošenje rješenja u odnosu na preostali dio zahtjeva ispravna i da je isto tako ispravan i datum od kojeg teče naknada za pravo puta. Isto tako se protivi odgodi izvršenja osporavanog rješenja i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

Tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu.

Zainteresirana osoba Općina V. T. je pozvana na očitovanje na tužbu, međutim na tužbu se nije očitovala, već je odvjetnik D. R. iz Z. podnio odgovor na tužbu, međutim nije podnio punomoć za zastupanje zainteresirane osobe.

Sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke kao i očitovanje stranaka tijekom upravno-sudskog postupka, te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a) utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz spisa predmeta proizlazi da je Općina V. T. dana 4. svibnja 2016. podnijela zahtjev za utvrđivanje infrastrukturnog operatora za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu koja je izgrađena na nekretninama u vlasništvu te Općine te utvrđivanje visine naknade za pravo puta.

Tuženik je 14. ožujka 2019. donio djelomično rješenje kojim je utvrdio da je HT infrastrukturni operator i ima pravo puta na nekretninama u vlasništvu Općine na kojima se nalazi EKI HT prema položaju EKI HT navedenom u Elaboratu. Dana 5. svibnja 2020. Općina V. T. dostavila je dodatnu dokumentaciju, i to potvrdu K.-z. županije, Općine V. T., Jedinstvenog upravnog odjela od 14. travnja 2020. kojom dokazuje izvanknjižno vlasništvo na nerazvrstanim cestama, te potvrdu K.-z. županije, Općine V. T., Jedinstvenog upravnog odjela od 14. travnja 2020. kojom dokazuje izvanknjižno vlasništvo na nekretninama temeljem članka 87. stavak 1. Zakona o lokalnoj samoupravi, odnosno temeljem odredbe članka 16. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravni i upravi, te očitovanje Hrvatskih cesta o statusu katastarskih čestica od 4. svibnja 2020.

Među strankama je sporno, je li navedeni zahtjev od 5. svibnja 2020., te dostava dodatne dokumentacije novi zahtjev neovisno o zahtjevu od 4. svibnja 2016. o kojemu je trebalo odlučiti rješenjem kojim se odlučuje o novoj upravnoj stvari ili je riječ o zahtjevu za donošenje dopunskog rješenja o kojem bi bilo dopušteno odlučiti dopunskim rješenjem.

Člankom 100. stavka 1. ZUP-a propisano je kada se u upravnoj stvari rješava o više pitanja, a samo se o nekima od njih može riješiti na temelju utvrđenog činjeničnog stanja može se donijeti rješenje samo o tim pitanjima (djelomično rješenje). Stavkom 2. člankom 100. ZUP-a propisano je ako javnopravno tijelo rješenjem nije riješilo sva pitanja koja su predmet postupka, može se, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, donijeti rješenje o pitanjima koja nisu riješena (dopunsko rješenje). O odbijanju prijedloga stranke donosi se rješenje.

Ocjenjujući osnovanost tužbenog zahtjeva Sud polazi od činjenice da se zahtjev Općine V. T. od 4. svibnja 2016. odnosio na sve nekretnine na kojima je izgrađen EKI tužitelja na području Općine V. T. te da su te nekretnine specificirane Elaboratom koji je tužitelj dostavio tijekom postupka. Kako dokazima koji su dostavljeni tuženiku nije bilo dokazano pravo vlasništva Općine V. T. na svim nekretninama koje su obuhvaćene Elaboratom, odnosno na nekretninama na kojima je tužitelj izgradio EKI, tuženik je donio djelomično rješenje u odnosu na nekretnine za koje u vrijeme njegova donošenja dokazano vlasništvo.

Nakon što je Općina V. T. dostavila dokaze o vlasništvu na ostalim nekretninama koje su bile obuhvaćene ranijim zahtjevom pobijanim rješenjem odlučeno je o preostalim nekretninama u odnosu na koje je zahtjev od 4. svibnja 2016. ostao ne riješen.

Slijedom navedenog, sud ocjenjuje da su u predmetnom slučaju bile ispunjene procesne pretpostavke za donošenje rješenja, stoga je navedeno rješenje zakonito.

Kako tužbeni navodi ne dovode u sumnju zakonitost osporavanog rješenja, trebalo je temeljem odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.

Točka III. izreke temelji se na odredbi članka 14. stavka 8. Zakona o elektroničkim komunikacijama (»Narodne novine«, 73/08., 90/11., 133/12., 80/13., 71/14. i 72/17.).

Što se tiče tužiteljevog prijedloga za određivanje odgodnog učinka tužbe, valja navesti da se radi o institutu uređenom člankom 26. ZUS-a primjenom kojeg sud može odlučiti da tužba može, uz ispunjavanje propisanih pretpostavki, do pravomoćnog okončanja upravnog spora odgoditi izvršenje rješenja donesenog u upravnom postupku koji je prethodio upravnom sporu.

Kako je u predmetnom sudskom postupku donesena pravomoćna odluka (članak 63. stavak 2. ZUS-a) o tužiteljevom zahtjevu za ocjenu zakonitosti i poništavanje tuženikovog rješenja, to je po ocjeni ovoga Suda bespredmetno odlučivati i o tužiteljevom prijedlogu za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Poslovni broj: UsII-224/20-10

Zagreb, 3. ožujka 2021.

Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović, v. r.